01.Eric J.hobsbawm - Doba Revolucije

  • View
    44

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of 01.Eric J.hobsbawm - Doba Revolucije

E. J. HOBSBAWM

DOBA REVOLUCIJEEvropa 17891848.

ZAGREB 1987

HOBSBAWMOVO DOBA REVOLUCIJE

Evropska i svjetska povijest od 1789. do 1848. godine poseban je, po mnogo emu jedinstven period u cjelokupnom historijskom kretanju ovjeanstva. On je proet dubokim, dalekosenim promjenama, sudbonosnim spletom procesa koji su, u osnovi, odredili razvoj svijeta od sredine 19. stoljea do prvoga svjetskog rata te snano utjecali na stoljee u kojemu ivimo. U djelu Doba revolucije E. J. Hobsbawm to uvjerljivo dokazuje. Knjiga se pojavila jo 1962. u britanskoj seriji History of Civilisation, koja, u skladu s nazivom, obuhvaa velike teme i razvojne pravce svjetske povijesti od antike do naeg doba. Profesor E. J. Hobsbawm pripada krugu najpoznatijih britanskih historiara novovjeke povijesti te uiva svjetsku reputaciju istraivaa smjele misli, velike erudicije i irokih zahvata.1 Te su kvalitete oite u svakom djelu njegova bogatog opusa koji, uz ostalo, ine knjige Labour Tuming Point (Prekretnica rada, 1948), Primitive Rebels (Rani buntovnici, 1959), The Jazz Scene (Pozornica deza, 1959), The Age of Revolution (Doba revolucije, 1962), The Labouring Men (Ljudi rada, 1964), Industry and Empire (Industrija i carstvo, 1968), u suradnji s G. Rudeom Captain Swing (Kapetan Swing, 1969), Bandits (Razbojnici, 1969), Revolutionaries (Revolucionari, 1973), s T. Rangerom Age of Capital (Doba kapitala, 1975), The invention of Tradition (Pronalazak tradicije, 1983) i Worlds of Labour (Svjetovi rada, 1984). Inspirativnim raspravama i lancima javljao se u asopisima Annales, Economic Historv Review, Past and Present, Historv Today, Marxism Today, New Left Review, New Statesman i dr. Njegova su djela prevedena na strane jezike, ponajvie na francuski i njemaki.2 Ve u ranim radovima, objavljenima potkraj 40-ih i tokom 50-ih godina, E. Hobsbawm ispoljava idejno opredjeljenje i primjenjuje metodoloki pristup od kojih ga nee udaljiti bure sljedeih desetljea naeg doba to obiluje odstupanjima historiara od vlastitih poetnih orijentacija, stajalita i ocjena. On se odluio za marksistiku obradu prolosti i u tome ostao dosljedan. Meutim, to ga nije odvelo u kruti shematizam, u sfere aprioristikih

1 Roen je 1917. u Aleksandriji, a kolovao se u Beu, Berlinu, Londonu i na sveuilitu u Cambridgeu, gdje je i doktorirao. Bio je najprije predava (od 1945), zatim izvanredni profesor (od 1959), redovni profesor ekonomske i socijalne povijesti (od 1970) na Birkbeck Colleeeu Londonskog sveuilita, te lan nastavnikog zbora King's College sveuilita u Cambridgeu (od 1949. do 1955. redovni, od 1973. poasni lan), a umirovljen ie 1982. Od 1976. lan je Britanske akademije, od 1971. inozemni poasni lan Amerike, a od 1979. i Maarske akademije znanosti, poasni je doktor nekoliko sveuilita (Stockholm, Chicago, East Anglia). Profesor Hobsbawm boravio ie vie puta u Jugoslaviji i sudjelovao u radu meunarodne tribine Socijalizam u svijetu u Cavtatu, a lan je i redakcije istoimenog asopisa, koji izlazi u Beogradu. 2 U Jugoslaviji su objavljeni sljedei lanci i intervjui E. Hobsbawma: Eurokomunizam i dugi prijelaz kapitalistike Evrope li socijalizam. Kulturni radnik (= KR), Zagreb 1977, br. 3, str. 139151; Intelektualci i radniki pokret. KR 1979, hr. 5, str. 117139; O mogunostima marksistike historiografije (intervju s R. Lovreniem). KR 1982. br. 6. str. 4046; Sudbina izdanja Marxovih i Engelsovih djela, Nae teme, Zagreb 1983, str. 342356; Mane. Engels i politika, Marksistika misao, Beograd 1984, br. 6, str. 189211; Da li je napredovanje rada zaustavljeno? Marksizam u svetu, Beograd 1984, br. 10-11, str.

5

konstrukcija, beivotnih simplifikacija, crno-bijelih socijalnih shema, tj. na stranputice kojima se kretao velik dio marksistiki orijentirane historiografije u prvim poslijeratnim desetljeima na raznim meridijanima. Uvijek samostalan, kritian, znatieljan, Hobsbawm primjenjuje marksistiku metodu na izrazito stvaralaki nain, otvarajui nove horizonte bez obzira na njihove boje, privlanost ili odbojnost, poeljnost ili nelagodu koju mogu izazvati. Njegov kritiki pogled ne tedi nijednu drutvenu ili politiku snagu, zemlju, sredinu ili linost kojom se bavi. No u ocjenama, bez obzira na predznake, Hobsbawm je redovno odmjeren, iako se ne suzdrava od ironinih aoka; kad je pak drastian, jedva mu se moe zamjeriti. U njegovim glavnim radovima sretno se spajaju temeljita analiza i sinteza velike dubine i irine. Visokom vrijednou svojih radova E. Hobsbawm se uvrstio u prve redove onog dijela svjetske historiografije marksistikog smjera koji se preteno bavi modernom povijeu od sredine 18. stoljea do 1914. godine. 0 tome svjedoi i ova knjiga, prvi dio impresivne trilogije koju autor upravo zavrava. Naime, Doba revolucije dobilo je 1975. godine, kad je izalo peto britansko izdanje knjige, nastavak u djelu Doba kapitala, koje obrauje razdoblje svjetske povijesti od 1848. do 1875. godine. Trei dio trilogije Doba imperija pojavit e se uskoro u Velikoj Britaniji. Vjerojatno e se i ta knjiga odlikovati svojstvima prvih dviju, s kojima e tvoriti impozantnu cjelinu, jednu od najinteresantnijih u bujnom korpusu svjetske historiografije druge polovice naeg stoljea. Hobsbawmovo Doba revolucije nije kronoloki prikaz znaajnih, uzbudljivih, potresnih zbivanja, niti pak duboka meditacija o njima koja apstrahira injenini materijal, kreui se pravcem generalizacija visoke razine. Autora, u prvom redu, zanimaju temeljne boje epohe, njihov sloeni sastav, prelijevanja i zraenja; pri emu je svoj veliki historijski pano sagradio od mnogobrojnih konkretnih elemenata, vrei dobro promiljen izbor iz vrlo opsene faktografske grae. Kroz nju, sluei se njome, on trai smisao perioda, crta genezu modernog doba, koje je brojnim razlikama duboko odijeljeno od predindustrijskog vremena. Eksplicitno je teite knjige u dvojnoj revoluciji, sloenom i eksplozivnom kompleksu britanske industrijske revolucije i francuske velike revolucije. Drugim rijeima, autor ispituje bit jedne i druge, ali i njihove brojne meusobne veze, interakcije, pojedinane i zdruene emanacije irom Evrope i ostalog svijeta. Za nj su one dva dijela monog vrtloga koji je ubrzo pokazao svoju epohalnu sposobnost da poput astronomske crne rupe pone neodoljivo privlaiti svoje blie i dalje susjede, izvlaei ih iz njihovih sporih, monotonih i izoliranih orbita i ubacujui ih u novi historijski kozmos. Britansku industrijsku revoluciju, prvu u svijetu, autor vidi kao intenzivan proces to traje od 80-ih godina 18. stoljea do potkraj 40-ih godina 19. stoljea. Kao i neki drugi autori, ranu mehanizaciju radnih procesa i pogona smatra previe uskom i s malim posljedicama za ukupnost drutvenog ivota da bi se poetak industrijske revolucije smio odmaknuti dublje u prolost, prema sredini 18. stoljea. Prvu francusku revoluciju ne ograniava na vrijeme od 1789. do 1794, ve je razmatra kao proces koji se produava sve do uvrenja novog poretka, do uspostave Napoleonova konzulata. tovie, i doba spektakularnog uspona i moi malog narednika za autora je svojevrstan produetak te revolucije, kad se obavlja velik posao njezine institucionalizacije gradnjom globalnoga pravnog, upravnog i obrazovnog sistema, te kad ona u obliku osvajakih pohoda raznosi svoj duh, poticaje i ustanove Evropom, potkopavajui

6

i ruinirajui svoje feudalno okruenje, uz ostalo ak i izazivanjem antifrancuskog otpora ako se u njemu aktiviraju prorevolucionarne ili barem reformske snage. No ni 1815. godinom, sa slomom prvog carstva, ne zavrava se, po autoru, vrijeme monih potresa. Ve 20-ih godina 19. stoljea revolucija nastupa na jugu evropskog kontinenta, od Grke do panjolske, a nepuno desetljee kasnije ponovno zahvaa Francusku i njezine susjede, najprije na istoku i jugoistoku, a neto kasnije i na jugozapadu. Smirenje poslije toga revolucionarnog vala, uostalom nepotpuno, nije potrajalo ni dva desetljea. Presjekao ga je 1848. pravi revolucionarni potop. Na sve dijelove toga prevratnog slijeda snano je djelovao poetni veliki prasak iz 17891794, iako su se u njemu s vremenom pojavile i nove crte, za koje je pak veliku zaslugu imalo djelovanje britanske industrijske revolucije kao trajni i sve snaniji uzor, poticaj pa i opasnost za druge, izvan njezina polja. Hobsbawmov pogled nije se ograniio na Evropu. U svoja razmatranja ukljuio je i revolucionarnu pobunu britanskih kolonija na sjevernoamerikom tlu, koja je ne samo reaktivirala dugotrajno svjetsko trvenje izmeu Francuske i Engleske, ve i, izazvavi francusku intervenciju u prilog pobunjenika, pogurnula burbonski ancien regime opasnom kosinom dravnog duga prema vratima velike revolucije. Autor je s pravom pridruio opem kompleksu revolucija i onu u tadanjoj Latinskoj Americi, na golemom potezu od Oregona do Patagonije, kojom je u prvoj treini 19. stoljea oborena panjolska vlast gotovo posvuda u Novom svijetu. Tu veliku promjenu, koju Hobsbawm ne precjenjuje, jer zahvaenom podruju nije donijela ni trajne liberalne ustanove ni likvidaciju tradicionalnih oblika proizvodno--drutvenih odnosa, on povezuje sa tri druge revolucije; sjevernoamerikom, britanskom privrednom i francuskom politikom revolucijom. No, po njegovu sudu, na oslobodilaku borbu panjolskih kolonija i razvoj drava koje su iz nje izrasle djelovale su vie druge dvije revolucije nego ona iz koje su proizale SAD. Autoru se moe zamjeriti to jedva spominje odvajanje Brazila, provedeno otprilike istodobno s obaranjem panjolske vlasti u Junoj Americi. Meutim, emancipacija te prostrane zemlje, dodue jo i tada velikim dijelom izvan vlasti doseljenika i njihovih potomaka, takoer se viestruko uklapa u opi kontekst revolucionarnih promjena. Zbivanja u Portugalu na poetku 19. stoljea, usred napoleonskih ratova, u osnovi su odredile dvije meusobno neprijateljske intervencije upravo zemalja dvojne revolucije Francuske i Engleske. Ta su pak zbivanja utjecala na Brazil, najvaniju portugalsku koloniju, u kojoj su, dakako, izazvale snaan dojam i pobune protiv panjolske vlasti