Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine Суд Боснe и Херцеговинe

Predmet br.: S1 1 K 016776 14 Kri

Datum: objavljivanja 12.11.2014. godine pismenog otpravka 09.12.2014. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Jesenković Vesna, predsjednik vijeća sudija Gluhajić Staniša, član vijeća sudija Maksumić Šaban, član vijeća

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv

Habibović Hariza

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: tužilac Čorlija Dragan Branilac optuženog: advokat Mujčinović Šaban

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

2

Sadržaj

I Z R E K A P R E S U D E

O B R A Z L O Ž E NJ E

I. K R I V I Č N I P O S T U P A K ..................................................................................... 4

A. O P T U Ž N I C A I G L A V N I P R E T R E S ......................................................................... 4

B. D O K A Z N I P O S T U P A K ............................................................................................. 6

C. P R O C E S N E O D L U K E ............................................................................................... 9

(a) Ponovo otpočinjanje glavnog pretresa .................................................................. 9

(b) Odluke kojom se prihvataju prijedlozi da se provede dokaz uvidom i

čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka i osumnjičenog u skladu sa

odredbom člana 273. stav 2. i 3. ZKP BiH ........................................................... 10

(c) Odluka kojom se odbija prijedlog tužilaštva za provođenje dodatnih dokaza . 10

D. Z A V R Š N E R I J E Č I ..................................................................................................11

II. S T A N D A R D I D O K A Z I V A NJ A ......................................................................13

II. N A L A Z I S U D A ......................................................................................................15

IV. O D L U K A O T R O Š K O V I M A I I M O V I N S K O P R A V N I M

Z A H T J E V I M A .......................................................................................................22

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

3

Broj: S1 1 K 016776 14 Kri

Sarajevo, 12.11.2014.godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE! Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, u vijeću sastavljenom od sudija Jesenković Vesne, kao predsjednice vijeća, te sudija Gluhajić Staniše i Maksumić Šabana kao članova vijeća uz sudjelovanje pravne savjetnice Hota Ćatović Sabine u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Habibović Hariza, zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine

(KZ BiH), a sve u vezi sa članom 180. stav 1. istog zakona, povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj: KTRZ 0003525 07 od 04.02.2013.godine, potvrđene 15.02.2013.godine nakon održanog usmenog i javnog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Čorlija Dragana, optuženog Habibović Hariza i njegovog branioca Mujčinović Šabana, advokata iz Tuzle, donio je i dana 12.11.2014.godine, javno objavio slijedeću

P R E S U D U O P T U Ž E N I:

HARIZ HABIBOVIĆ, od oca Sulje i majke Aiše, dj. Herić, rođen ...g. u ..., opština ..., po nacionalnosti ..., državljanin ..., završio Višu kriminalističku školu, po zanimanju kriminalist, oženjen, slabog imovnog stanja, JMBG ..., osuđivan za krivično djela ugrožavanje bezbjednosti javnog saobraćaja, nastanjen na adresi ..., opština ..., privremeno boravi i radi u ...,

na osnovu odredbe člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH),

I

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE da je: za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između pripadnika Vojske Republike Srpske

sa jedne i pripadnika teritorijalne odbrane R BiH sa druge strane u periodu od mjeseca maja

1992.godine pa do druge polovine mjeseca jula 1993. godine skupa sa drugim pripadnicima TO R BiH i Stanice javne bezbjednosti opštine Kladanj postupajući suprotno čl. 3. stav 1. tačka a) i c) i čl. 147. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata u svojstvu rezervnog policajca SP Stupari učestvovao u nehumanom i nečovječnom postupanju, namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenju),

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

4

povredama tjelesnog integriteta i zdravlja, tako što je

početkom mjeseca juna 1992 godine, u prostoriji Starog mjesnog ureda u Stuparima

skupa sa rezervnim policajcima Vejzović Kahrom i Butković Ismetom, vršio ispitivanje Dragić Ladimira, namjerno mu nanoseći snažnu tjelesnu i duševnu bol, udarajući ga pesnicama po glavi i grudima sve dok nije pao na pod, da bi ga zatim okrećući ga sa jedne na drugu stranu nastavili gaziti čizmama i skakati po njegovom tijelu, što je sve trajalo oko pola sata, tako da Ladimir zbog težine udaraca nije mogao da jauče, osim što je stenjao, pa je usljed zlostavljanja zadobio višestruki prelom rebara sa lijeve starne grudnog koša, da bi tokom noći Ladimir izvršio samoubistvo vješanjem u prostoriji u kojoj je boravio na spratu zgrade Mjesnog

ureda,

čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH

II

Na osnovu odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH u vezi sa članom 186. stav 2. istog Zakona optuženi Habibović Hariz oslobađa se dužnosti naknade troškova postupka.

III

Na osnovu člana 198. stav 3. ZKP BiH oštećeni se upućuju da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parničnom postupku.

O b r a z l o ž e n j e

I. K R I V I Č N I P O S T U P A K

A. O P T U Ž N I C A I G L A V N I P R E T R E S

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je optužnicom broj T20 0 KTRZ0003525 07 od 04.02.2013.godine optužilo Mujčinović Safeta, Busnov Selmana, Muhić Nusreta, Hamzić Zijada, Halilović Ramiza, Hodžić Nedžada, Habibović Hariza i Gogić Osmana za počinjenje krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) KZ BiH. Takođe, Tužilaštvo BiH je podiglo i optužnicu broj T 20 0 KTRZ0006920 13 od 31.05.2013.godine kojom je optužilo Vejzović Kahru za počinjenje krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) i e) KZ BiH. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 013141 13 Kv 2 od 08.07.2013. godine spojeni su krivični postupak protiv

optuženog Vejzović Kahre koji se vodio pod brojem S1 1 K 013141 13 Kro i krivični postupak protiv optuženih Mujčinović Safeta i drugih koji se vodi pod brojem S1 1 K 0012 159 13 KrI,

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

5

tako da se vodio jedinstveni postupak u odnosu na navedena lica.

2. Pretresno vijeće je prije početka glavnog pretresa uputilo vanraspravnom vijeću Suda BIH prijedlog za ponovno preispitivanje potrebe za prenošenje vođenja postupka na sud na čijem je području učinjeno krivično djelo. Tužilaštvo BiH se izjasnilo da se protivi prijedlogu za prenošenje. Rješenjem vanraspravnog vijeća od 14.06.2013.godine odbijen je prijedlog jer je

zaključeno da su u ovom predmetu ispunjeni kriteriji iz tačaka e) teži oblici nezakonitog zatvaranja ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode i i) značajan broj žrtava prve grupe kriterija iz Aneksa A Strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina koja se odnosi na težinu krivičnog djela, te kriterij iz tačke a) formacijska dužnost – zapovjednik u vojnoj/policijskoj formaciji druge grupe kriterija koja se odnosi na svojstvo i ulogu učinitelja.

3. Na predpretresnom ročištu održanom 12.07.2013.godine, u skladu sa odredbom člana 233.a ZKP BiH razmatrana su pitanja relevantna za glavni pretres, odnosno za što efikasnije provođenje postupka. Glavni pretres počeo je dana 26.07.2013. godine čitanjem optužnice.

4. Optuženom Habibović Harizu je optužnicom stavljeno na teret kršenje pravila međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba, i to mučenjem i nečovječnim postupanjem prema oštećenom Dragić Ladimiru u Stuparima u junu 1992.godine, čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1.

Tačka c) KZ BiH, a koje radnje su obuhvaćene jednom tačkom predmetne optužnice.

5. Primjenom odrebe člana 26. stav 1. ZKP BiH odnosu na optuženog Habibović Hariza je pretresno vijeće Rješenjem od 25.07.2014.godine razdvojilo postupak.1 Vijeće je našlo cjelishodnim razdvojiti predmet obzirom da je isti optužen po jednoj tački optužnice, u odnosu na koju je Tužilaštvo BiH do momenta razdvajanja saslušalo sve svjedoke. U odnosu na ostalih osam optuženih u predmetu koji se terete za radnje iz 24 tačke optužnice, predstojao je postupak provođenja dokaza u dužem vremenskom periodu, pa tužilaštvo kao i odbrane ostalih optuženih nisu imale primjedbe na razdvajenje postupka.

6. S obzirom da u odnosu na optuženog Habibović Hariza u kraćem vremenskom periodu bilo moguće okončati predmet, Vijeće je našlo nepotrebnim i necjelishodnim njegovo dalje prisustvo glavnom pretresu na kojem će se izvoditi dokazi u odnosu na druge optužene i druge radnje po predmetnoj optužnici, te zaključilo da će se vođenjem odvojenog postupka ostvariti

načela efikasnosti i ekonomičnost postupka, te suđenje u razumnom roku.

7. Nakon što je postupak razdvojen predmet po optužnici protiv Habibović Hariza se vodio pod brojem S1 1 K 016776 14 Kri, te je dokazni postupak u ovom predmetu završen na ročištu za glavni pretres od 15.10.2014.godine, nakon čega su odbrana i tužilaštvo iznijeli završne riječi na ročištu dana 29.10.2014.godine.

1. Član 26.stav 1. ZKP BiH : “Sud može iz važnih razloga ili iz razloga cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši”.

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

6

B. D O K A Z N I P O S T U P A K

8. Na prijedlog Tužilaštva na glavnom pretresu saslušani su svjedoci Čelić Miloš dana 30.08.2013. godine i 06.09.2013. godine, Jovičić Dobrivoje dana 13.09.2013.godine, Martinović Mirče dana 20.09.2013.godine, Đokić Radovan dana 27.09.2013.godine, Jovanović Dragomir dana 11.10.2013.godine, Jovanović Dragica dana 11.10.2013.godine, Andrić Krsto dana 18.10.2013.godine, Trišić Stanimir dana 01.11.2013.godine, Milošević Vitomir dana 01.11.2013.godine, Marković Mirosav dana 08.11.2013.godine, Čelić Timotije dana 20.12.2013.godine, Andrić Predrag dana 20.12.2013.godine, Andrić Milomir dana 17.01.2014. godine, Andrić Milena dana 17.01.2014. godine, Martinović Velinka dana 24.01.2014.godine, Marjanović Dosta dana 24.01.2014.godine, Čuturić Cvijeta dana 31.01.2014.godine, Hrnjić

Ifeta dana 07.02.2014. godine, Mešanović Enzet dana 07.02.2014. godine, Hadžikić Mehmed dana 21.02.2014. godine, Vejzović Habib dana 21.02.2014.godine, Mijatović Mladen dana 21.02.2014. godine, Aleksić Aleksa dana 28.02.2014.godine, Stanišić Miloš dana 28.02.2014. godine, Ilić Ljilja dana 28.03.2014. godine, Karakašević Novka dana 28.03.2014. godine, Ilić Vitomir dana 25.04.2014.godine, Selimbašić Džemal dana 09.05.2014.godine, Kadrić Rifet dana 23.05.2014.godine i 27.06.2014.godine, Marjanović Pero dana 30.05.2014.godine, Dragić Milo dana 04.07.2014.godine, Jovičić Ilija dana 18.07.2014.godine.

9. Tužilaštvo je provelo dokaz vještačenjem po vještaku specijalista sudske medicine dr.

Karan Željku čiji je nalaz i mišljenje uložen u spis, dok je vještak saslušan i obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu dana 24.09.2014.godine.

10. Izuzetno od principa neposrednog izvođenja dokaza, pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira, broj KT-RZ-168/07 od 17.03.2011.godine, Zvornik, i zapisnik o

saslušanju svjedoka Jovičić Rado, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 24.04.2012.godine, Zvornik, kao i Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, Tužilaštvo BiH, Sarajevo, od 05.11. 2012. godine.

11. Tužilaštvo je prije razdvajanja postupka provelo materijalne dokaze: T-1- Zapisnik o saslušanju svjedoka Čelić Miloša od dana 08.02.2011.godine, Sarajevo, uveden dana 06.09.2013.godine, T-2 Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Dobrivoja od dana 10.02.2011. godine, uveden 13.09.2013. godine, T-3 Zapisnik o saslušanju svjedoka Martinović Mirčeta od 27.01.2011.godine, uveden 20.09.2013.godine, T-4 Zapisnik o saslušanju svjedoka Đokić

Radovan od 18.01.2011.godine, uveden 27.09.2013.godine, T-5 Zapisnik o saslušanju svjedoka Milošević Vitomira od 19.04.2012. godine, uveden 01.11.2013. godine, T-6 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine, T-7 Zapisnik o saslušanju svjedoka Čuturić Cvijeta, broj: KT-RZ-168/07, Zvornik od 25.01.2011.godine, uveden 31.01.2014.godine, T-8- Zapisnik o saslušanju svjedoka Hrnjić Ifete, broj T20 0 KTRZ 0003525 07 od 29.05.2012. godine, uveden 07.02.2014. godine, T-9- Informacija o stanju I kretanju kriminaliteta od dana proglašenja ratnog stanja u BiH, broj A.18/93 od 06.05.1993. godine, uveden 07.02.2014. godine, T-10 Zapisnik o saslušanju svjedoka Mešanović Enzeta, broj T20 0 KTRZ 000 3525 07 od 09.07.2012. godine, uveden

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

7

07.02.2014. godine, T-11- Zapisnik o saslušanju svjedoka Hadžikić Mehmeda broj T20 0

KTRZ 000 3525 07 od dana 13.06.2012. godine, uveden 21.02.2014. godine, T-12- Zapisnik o saslušanju svjedoka Vejzović Habiba broj T20 0 KTRZ 000 3525 07 od dana 13.06.2012. godine 21.02.2014. godine, T-13 Zapisnik o saslušanju svjedoka Aleksić Alekse brij KT-RZ- 168/07 od dana 18.02.2011. godine, uveden 28.02.2014. godine, T-14 Zapisnik o saslušanju svjedoka Stanišić Miloša broj KT-RZ-168/07 od dana 15.04.2011. godine, uveden 28.02.2014. godine, T-15 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Ljilja broj KT-RZ-168/07 od dana 18.03.2011. godine, uveden 25.04.2014.godine, T-16 Zapisnik o saslušanju svjedoka Karakašević Novka broj KT-RZ-168/07 od dana 27.04.2011. godine, uveden 25.04.2014.godine, T-17 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Vitomira broj KT-RZ-168/07 od dana 01.02.2011. godine i Zapisnik o

saslušanju svjedoka Stanišić Miloša broj KT-RZ-168/07 od dana 09.02.2011. godine (nastavak) uvedeni 25.04.2014.godine, T-17a) Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Ilić Vitomira, broj:12-1/02-2-230-223/05 od 09.03.2005.godine, MUP Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Stanica javne bezbjednosti Zvornik, uveden 25.04.2014.godine, T-17 b) Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilić Vitomira, broj Kri-103/94 od 19.10.1994.godine kod Osnovnog Suda u Zvorniku (nije orginal), uveden 25.04.2014.godine, T-18- Izvod iz matične knjige umrlih za lice Andrić Vitomir, broj 07/1-202.1-132/14, Zvornik od 29.01.2014.g, Izvod iz matične knjige umrlih za lice Jovičć Vlado, broj 07/1-202.1-133/14, Zvornik od 29.01.2014.g uvedeni 09.05.2014.godine, T-19 -Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira, broj KT-RZ-168/07

od 17.03.2011.godine, Zvornik, uveden 09.05.2014.godine, T- 20 - Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovičić Rado, broj T20 O KTRZ0003525 07od 24.04.2012.godine, Zvornik, uveden 09.05.2014.godine, T-21 Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 06.12.2012.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-21a Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 06.03.2013.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-22 Zapisnik o saslušanju svjedoka Pero Marjanović, broj KT-RZ-168-07od 03.11.2011.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-23 Zapisnik o saslušanju svjedoka Milo Dragić, broj T20 O KTRZ0003525 07od 20.04.2012.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-24 Zapisnik

o saslušanju svjedoka Ilija Jovičić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 07.12.2012.godine, CJB Bijeljina, uveden 25.07.2014.godine.

12. Nakon razdvajanja postupka - u predmetu S1 1 K 016776 14 Kri provedeni su dokazi T-1 Zapisnik (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza) Zavod za sudsku medicinu

Republike Srpske, Banja Luka, uveden 08.10.2014. godine, T-2- Fotodokumentacija (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza ) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske , Banja Luka, uveden 08.10.2014. godine, T-3 Foto-dokumentacija, pregled i vještačenje posmrtnih ljudskih ostataka, Zavod za sudsku medicinu R.S. Banja Luka, 13.06.2011. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-4 Nalaz vještačenja DNK analiza (Utvrđivanje identiteta nepoznatih skeletnih ostataka) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske, Banja Luka, 11.06.2011. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-5- Naredba kojom se određuje ekshumacija, pregled i vještačenje ljudskih ostataka, predmeta i drugih dokaza o protivpravnom lišenju života Broj: S1 1 K 005642 11 Krn, Sarajevo, 26.04.2011.

godine, uveden 08.10.2014. godine, T-6 - Naredba za privremeno oduzimanje predmeta, broj: S1 1 K 005642 11 Krn, Sarajevo, 13.04.2011. godine uveden 08.10.2014. godine, T-7 Spisak pripadnika rezervnog sastava policije, Policijske stanice Stupari-stanice javne

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

8

bezbjednosti Kladanj, bez datuma i bez potpisa 08.10.2014. godine, T-8- Spisak pripadnika

RSP Stupari, stanica javne bezbjednosti Kladanj, Policijska stanica Stupari, 05.02.1993. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-9 - Spisak pripadnika rezervnog sastava policajaca u staničnom odjeljenju policije Stupari, uveden 08.10.2014. godine, T-10 Spisak pripadnika rezervnog sastava milicije koji su u mjesecu junu bili angažovani u Stanici milicije Stupari, Juni 1992. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-11- Stanična knjiga -evidencija za maj i juni 1992. Godine, uveden 08.10.2014. godine, T-12- Zapisnik o uviđaju, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-13 Zapisnik o vanjskom pregledu leša, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92, Kladanj, 10.06.1992. godine, uveden 08.10.2014. godine, T-14 - Odluka o proglašenju ratnog stanja Sl. glasnik RBiH

7/92, uveden 08.10.2014. godine, T-15 Odluka o ukidanju ratnog stanja Sl. glasnik RBiH 15/95, uveden 08.10.2014. godine. T-16 Izvod iz matične knjige umrlih za Dragić Ladimira, uveden dana 08.10.2014. godine, T-17 Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, BiH, Tužilaštvo BiH, Sarajevo, od 05.11. 2012. godine, uveden dana 15.10.2014. godine, T-18 Otpusna lista, Andrić Vitomir, Opšta bolnica Zvornik, interno odjeljenje uveden dana15.10.2014. godine. Dokazi (osim T-17 i T-18) su uloženi u kopijama obzirom da se originali ulažu u predmetu S1 1 K 12159 13 Kri nakon razdvajanja postupka.

13. Zapisnike o saslušanju svjedoka uložene u sudski spis u smislu člana 273. stav 1. ZKP BiH, Sud je razmatrao jedino ukoliko su postojala neslaganja u odnosu na iskaz koji je svjedok dao na glavnom pretresu i to u onom dijelu u kojem je ukazano na razliku u iskazu, bilo od strane tužilaštva, bilo od odbrane optuženog.2

14. Odbrana nije provodila dokaze saslušanjem svjedoka, a provela je materijalne dokaze

koji su uloženi prije razdvajanja u predmetu S1 1 K 12159 Kri, i to : O-VII-1- Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Andrić Vitomira, broj akta: 12-1/01-2-290/05, od 05.07.2005.godine u Kozluku, uveden 25.07.2014. godine, O-VII-2- Knjiga rasporeda službe, iz juna 1992 godine, ukupno šest strana, uveden 25.07.2014.godine. Takođe, odbrana je naglasila da kao dokaze odbrane predlaže i dokaze koje su uložili branioci drugih optuženih i tužilaštvo prije razdvajanja postupka, a za koje je odbrana Habibović Hariza na ročištu od 15.10.2014.godine u predmetu S1 1 K 1667 14 kri, naznačila da su relevantni i to: T-21- Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 06.12.2012.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-21a Zapisnik o saslušanju svjedoka Rifet Kadrić, broj T20 O

KTRZ0003525 07 od 06.03.2013.godine, Sarajevo, uveden 25.07.2014.godine, T-6 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine, T-24 Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilija Jovičić, broj T20 O KTRZ0003525 07 od 07.12.2012.godine, CJB Bijeljina, uveden 25.07.2014.godine, i O-VI-12 -Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milene, broj: KT-RZ-168/07, Sarajevo od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine.

2 Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni materijal. U ovom slučaju, osobi se može dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

9

15. Sud je pažljivo cijenio sve izvedene dokaze, ali se prilikom donošenja odluke u najvećoj

mjeri koristio dokazima za koje su tužilac i odbrana na pretresnom ročištu dana 15.10.2014.godine ukazali da se odnose na predmetnu tačku optužnice, dok je tužilaštvo u spis uložilo i podnesak od 15.10.2014.godine sa popisom dokaza koji su izvedeni i prije razdavanja postupka, a koji se odnose na tačku optužnice kojom se tereti Habibović Hariz.

16. Sud je prilikom ocjene dokaza cijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izveo zaključak da li je neka činjenica dokazana. Dokazi koje sud nije u obrazloženju presude posebno naveo nisu, po mišljenju suda, bili relevantni za utvrđivanje činjeničnog stanja, zbog čega ih sud nije posebno ni obrazlagao niti cijenio.3

17. Odbrana optuženog prigovarala je prijedlogu Tužilaštva da se izvrši uvid i čitanje u dokumente Spisak pripadnika rezervnog sastava policije, Policijske stanice Stupari- (T-7, T-8, T-9, T-10 uvedeni u spis S1 1 K 016776 14 Kri ) iz procesnih razloga, jer ne sadrže datum ni potpis ovlaštene osobe niti su ovjereni od ovlaštene službene osobe kako bi se potvrdilo da su

autentični, dok se na jednom dokumentu navodno nalazi potpis optuženog Habibović Hariza ali nije vještačenjem i utvrđeno da se zaista radi o njegovom potpisu. Takođe odbrana je prigovarala da se kao dokaz provede uvidom i čitanjem u zapisnik o uviđaju i vanjskom pregledu leša (T-12 i T-13 uvedeni u spis S1 1 K 016776 14 Kri)4, jer zapisnik nije potpisan od strane ovlaštene službene osobe.

18. Sud je odbio navedene prigovore i prihvatio da se dokazi provedu na pretresu cijeneći da se radi o dokumentima koji su zapravo oduzeti po naredbi za oduzimanje predmeta iz policijske stanice Stupari, što upućuje na njihovo autentično porijeklo, a njihovu dokaznu snagu cijenio je dovođenjem u vezu sa ostalim provedenim dokazima na iste okolnosti.5

C. P R O C E S N E O D L U K E

(a) Ponovo otpočinjanje glavnog pretresa

19. Pretresno vijeće je tokom cijelog postupka postupalo u neizmjenjenom sastavu, međutim, na ročištu za glavni pretres dana 30.08.2013. godine i dana 03.09.2014.godine predsjednica vijeća je u smislu odredbe člana 251. stav 2. ZKP6 ponovo otvorila glavni pretres,

3 Član 15. ZKP BiH : “Pravo Suda, Tužitelja i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima“ . 4 Zapisnik o uviđaju, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine ; Zapisnik o vanjskom pregledu leša, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92, Kladanj, 10.06.1992. godine ( predloženi kao dokazi u optužnioci protiv optuženog Kahro Vejzović KT RZ 0006920 13 od 31.05.2014.godine 5 T-6 (uložen u S1 1 K 16776 14 Kri)- Naredba za privremeno oduzimanje predmeta, broj: S1 1 K 005642 11 Krn, Sarajevo, 13.04.2011. godine 6 Glavni pretres koji je odgođen mora ponovo početi ako se izmjeni sastav vijeća ili je odgađanje trajalo duže od 30 dana, ali uz saglasnost stranaka i branioca, vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

10

obzirom da je od posljednjeg ročišta proteklo više od trideset dana. Obzirom na saglasnost

stranaka i branioca optužnica se nije ponovo čitala, niti su ponovo provođeni dokazi, odnosno stranke su se saglasile da se koriste ranije dati iskazi svjedoka i vještaka na glavnom pretresu, te je dokazni postupak nastavljen.

(b) Odluke kojom se prihvataju prijedlozi da se provede dokaz uvidom i čitanjem

zapisnika o ispitivanju svjedoka i osumnjičenog u skladu sa odredbom člana 273. stav

2. i 3. ZKP BiH

20. Izuzetno od principa neposrednog izvođenja dokaza, po osnovu odredbe člana 273. stav 2. ZKP BiH pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira i Jovičić Radeta na ročištu održanom dana 09.05.2014.godine, obzirom da njihovo saslušanje nije bilo moguće jer su ispitane osobe umrle.7

21. Nakon što je utvrđeno da je prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu sa odredbom člana 78. stav 2. tačka c) ZKP BiH, na ročištu za glavni pretres dana 15.10.2014.godine, po osnovu odredbe člana 273. stav 3. ZKP BiH8 pročitan je iskaz

optuženog Habibović Hariza koji je dat u istrazi, prilikom saslušanja u svojstvu osumnjičenog, obzirom da se u toku glavnog pretresa optuženi koristio pravom da ne iznosi svoju odbranu.9

(c) Odluka kojom se odbija prijedlog tužilaštva za provođenje dodatnih dokaza

22. Tužilaštvo je predložilo da se kao dodatni dokaz provede i saslušanje u svojstvu svjedoka- doktor Nataša Ivanović, ordinirajući ljekar Vitomira Andrić prilikom prijema i hospitalizacije zbog moždanog udara, kao i da se sasluša Slaviša Lučić - ovlaštena službena osoba koja ga je u istrazi saslušala, a svi na okolnost psihofizičkog stanja i komunikativnosti svjedoka Andrić Vitomira nakon pretrpljenog moždanog udara.

vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se koriste iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se koristi zapisnik o uviđaju”. 7 T-18- Izvod iz matične knjige umrlih za lice Andrić Vitomir, broj 07/1-202.1-132/14, Zvornik od 29.01.2014.g., Izvod iz matične knjige umrlih za lice Jovičić Vlado, broj 07/1-202.1-133/14, Zvornik od 29.01.2014.g 8 Ako se u toku glavnog pretresa optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu ili odgovarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se po odluci sudije ili predsjednika vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo ako je optuženi prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu s članom 78. stav (2) tačka c) ovog zakona. 9 T-17- Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, BiH, Tužilaštvo BiH, Sarajevo, od 05.11. 2012. godine

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

11

23. Naime, obzirom da je ovaj svjedok nakon podizanja optužnice preminuo zbog čega je

iskaz iz istrage pročitan na glavnom pretresu, tužilaštvo je smatralo da je potrebno saslušati ove svjedoke jer vijeće nije imalo priliku da se neposredno uvjeri u njegovu mogućnost komunikacije i psihofizičke sposobnosti, pa bi se provođenjem ovih dodatnih dokaza razjasnilo njegovo zdravstveno stanje u momentu davanja iskaza u istrazi.

24. Odbrana je navela da činjenica pretrpljenog moždanog udara i nije toliko relevantna koliko druge okolnosti zbog kojih će osporavati kredibilitet svjedoka Andrić Vitomira, te da ostavlja sudu na odluku da li je potrebno saslušavati doktora koji je liječio Andrić Vitomira, a obzirom da je liječenje provedeno tri godine prije davanja njegovog iskaza u istrazi, pa stoga njegovo svjedočenje i ne može biti relevantno.

25. Nakon razmatranja prijedloga tužilaštva, kao i navoda odbrane, Sud je odbio prijedlog nalazeći da nije cjelishodno saslušavati doktora koji je svjedoka liječio, iz razloga jer je on kao pacijent bio hospitaliziran znatno prije davanja iskaza u istrazi. Takođe je sud našao da nije

cjelishodno saslušavati niti ovlaštenu službenu osobu koja je sačinila zapisnik o saslušanju svjedoka obzirom da je evidentno iz zapisnika da nije naznačeno da svjedok u momentu davanja iskaza ima bilo kakvih zdravstvenih problema koji bi uticali na sposobnost komunikacije.

26. Vijeće je cijenilo da informacije koje bi ovi svjedoci iznijeli ne bi bitno uticale na razjašnjenje činjeničng stanja u predmetu, i da bi njihovo saslušanje nepotrebno prolongiralo okončanje postupka.10

D. Z A V R Š N E R I J E Č I

a. Tužilaštvo

27. U završnom obraćanju, Tužilaštvo je analiziralo provedene dokaze navodeći da su iskazima svjedoka, materijalnim dokazima, provedenim vještačenjem kao i iskazom koji je optuženi dao u istrazi nesumnjivo dokazani činjenični navodi iz optužnice i to opšti element djela odnosno povezanost radnji optuženog sa oružanim sukobom, civilni status oštećenog

Dragić Ladimira, zatim da je optuženi u inkriminisanom periodu bio pripadnik rezervnog sastava PS Stupari, i da je obavljao dužnost stražara oko obekata u kojima su se nalazila lica srpske nacionalnosti, te da je u tom svojstvu kritične prilike i učestvovao u ispitivanju oštećenog. Tužilaštvo je analiziralo iskaz svjedoka Andrić Vitomira, koji iskaz je na glavnom pretresu pročitan obzirom da je svjedok u međuvremenu preminuo, kao jedini dokaz

10 Član 239. Stav 2 ZKP BiH “Dužnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari“. Član 263. Stav 2. ZKP BIH „Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje takvog dokaza“ .

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

12

neposrednog očevica radnji koje se optuženom stavljaju na teret, te dovodeći ga u vezu sa

iskazima ostalih svjedoka nalazi da su istim dokazani činjenični navodi optužnice prema kojim je optuženi zajedno sa još dva priadnika PS Stupari u junu 1992.godine učestvovao u fizičkom zlostavljanju i nečovječnom postupanju prema oštećenom Dragić Ladimiru.

28. Na osnovu provedenih iskaza svjedoka kao i vještačenja nalazi dokazanim da su

oštećenom kritične prilike nanesene teške tjelesne povrede u vidu preloma rebara, kao i činjenicu da je potom istog dana, u noćnim satima i izvršio samoubistvo. Naročito se naglašava da povrede koje su ustanovnjene obdukcijom, u cjelosti odgovaraju načinu nanošenja povreda oštećenom koje je opisao u svom iskazu svjedok Vitomir Andrić.

29. Na kraju, tužilac je naveo da se na osnovu provedenih dokaza može nesumnjivo zaključiti da je oštećeni Ladimir Dragić imao status civila, da je bio zaštićen IV. Ženevskom konvencijom o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata, da krivično pravne radnje koje se optuženom stavljaju na teret nisu bile opravdane vojnom nuždom, te da postoji neksus između rata

odnosno oružanog sukoba i izvršenog krivičnog djela koje je optuženom stavljeno na teret zbog čega tužilaštvo predlaže da sud optuženog oglasi krivim i kazni po zakonu.

b. Odbrana optuženog 30. U završnom obraćanju odbrana optuženog Habibović Hariza navodi da nakon provedenih dokaza optužbe nije dokazano da je optuženi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ BiH, a kako je to činjenično opisano tačkom 2e optužnice. Prije svega, odbrana osporava dokazanost opštih elemenata djela imajući u vidu činjenicu da je Odlukom Predsjedništva R BIH o proglašenju ratnog stanja isto proglašeno 20. juna 1992.godine, dok se optužnicom na teret stavljaju radnje odnosno događaj koji se na osnovu provedenih materijalnih dokaza mogao dogoditi samo 09.juna

1992.godine, dakle na deset dana prije proglašenja ratnog stanja. Nadalje, odbrana smatra da tužilaštvo nije dokazalo civilni status oštećenog kao ni činjenicu nanošenja tjelesnog i duševnog bola obzirom da se iz nalaza i mišljenja vještaka da je oštećeni zaživotno zadobio prelom rebara isto nije moglo dokazati.

31. U odnosu na konkretnu tačku optuženja, odbrana navodi da tužilaštvo niti jednim od provedenih dokaza nije dokazalo da je optuženi na bilo koji način učestvovao u premlaćivanju oštećenog, na način kako je to opisano u optužnici.

32. Odbrana navodi da se svjedoci Čelić, Jovičić, Dragić, Andrić Predrag, Andrić Krsto, Trišić, Jovanović Dragomir i Jovanović Pero kao i Velinka Martinović izjašnjavaju o činjenicama i saznanjima povodom dolaska oštećenog Dragić Ladimira u Stupare, njegovog smještanja na spratu zgrade mjesnog ureda kao i o činjenici njegove smrti, odnosno pronalasaka obješenog sutradan u odnosu na sam dan dolaska, ali niti jedan od navedenih

svjedoka na bilo koji način ne dovodi u vezu optuženog Habibovića sa tim događajem, odnosno da je sa njim imao bilo kakav kontakt.

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

13

33. Analizirajući izjavu svjedoka Andrić Vitomira koja je data na zapisnik o saslušanju

svjedoka dat u Tužilaštvu BiH, odbrana ističe da je ista nepouzdana obzirom da se isti svjedok, kada je saslušan u istrazi šest godina ranije, uopšte nije izjasnio o osobama koje su kritične prilike navodno tukle oštećenog Dragić Ladimira, odnosno naveo je da nije dobro vidio koja su ga lica tukla jer je prostorija bila mračna, te je navedeno doveo u vezu sa iskazima koje su dali njegov sin i snaha, a koji su sa njim mjesecima boravili u zajedničkom stanu. Takođe odbrana nalazi da je iskaz ovog svjedoka suprotan iskazima koje je dao svjedok Kadrić Rifet, u to vrijeme zamjenik komandira PS Stupari, koji je potvrdio da je u kancelariji u PS Stupari obavio razgovor sa Andrić Vitomirom, ali da tom razgovoru nije pristustvovao niko drugi, te je opovrgao tvrdnju da je bio u prostoriji starog mjesnog ureda kada su navodno

policajci ispitivali i tukli oštećenog.

34. Na kraju, odbrana je navela da je iz materijalnih dokaza dnevni raspored službe kao i redna liste koja se sačinjavala na osnovu patrolnih naloga jasno da je optuženi započeo obavljanje patrolne službe u 20.00 sati dana 08.juna 1992.godine i istu okončao dana 09.juna

1992.godine u 09.00 sati ujutro, nakon čega je bio slobodan dva dana, te tako nije obavljao patrolnu službu u vrijeme dolaska oštećenog u Stupare, niti u vrijeme kada je isti izvršio samoubistvo vješanjem, pa je imajući u vidu sve navedeno odbrana zaključila da niti jedan provedeni dokaz ne dokazuje činjenične navode iz optužnice. Odbrana predlaže da se optuženi oslobodi optužnice.

35. Optuženi Habibović Hariz je u obraćanju sudu naveo da nije učinio ništa od onog što mu se optužnicom stavlja na teret.

II. S T A N D A R D I D O K A Z I V A NJ A

36. Prilikom razmatranja i ocjene dokaza koji su provedeni na glavnom pretresu, Vijeće se rukovodilo nekim osnovnim načelima propisanim u ZKP BiH kao i u Konvenciji, a koji će u

nastavku biti navedeni.

37. Svrha sudskog postupka je da se osigura da niko nevin ne bude osuđen, a da se učinitelju krivičnog djela izrekne krivično pravna sankcija pod uslovima propisanim Krivičnim

zakonom BiH i u zakonom propisanom postupku (član 2. stav 1. ZKP BiH).

38. Član 6. stav 1. Konvencije nameće obavezu svim sudovima da “ukažu dovoljno jasno na osnove na kojima oni zasnivaju svoju odluku”11. Iako priznaje primat domaćih sudskih organa u davanju ocjene šta je relevantno i prihvatljivo, član 6. stav 1. Evropske konvencije

nameće domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući način izvrše ispitivanje podnesaka,

11 Evropski sud za ljudska prava, Georgiadis protiv Grčke, 1997, para 606.

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

14

argumenata i dokaza koje su podnijele strane12. U vezi sa tim, sudovi moraju razmotriti i

raščistiti sve značajne nepodudarnosti u iskazima strana u postupku, ukazati da li je neki od osporenih dokaza neprihvatljiv, te ako jeste, po kom osnovu.13

39. Odredbom člana 3. stav (1) ZKP BiH određena je pretpostavka nevinosti, koja predviđa da se svako smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi

njegova krivnja.14

40. Procesna pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka (praesumptio iuris tantum) koja vrijedi dok se suprotno ne dokaže. Zbog usvajanja ove pretpostavke, optuženi je oslobođen tereta dokazivanja svoje nevinosti. Teret dokazivanja suprotnog od onog što predviđa pretpostavka nevinosti je na tužiocu. Pretpostavka nevinosti ne odnosi se samo na krivnju optuženog, već i na sve druge bitne elemente koji stoje u međusobnoj vezi u pojmu krivičnog djela (radnja izvršenja, protivpravnost ili kažnjivost).

41. Smatra se, a to potvrđuju i judikati Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP)15, da presumcija nevinosti ima, između ostalog, sljedeće posljedice:

(i) optuženi nije dužan dokazivati svoju nevinost i teret dokazivanja leži na suprotnoj strani, dakle tužiocu; i

(ii) sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog, nego i u situaciji kad o tome postoji razumna sumnja.

42. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je izričita zakonska odredba

sadržana u članu 3. stav (2) ZKP BiH prema kojoj

„sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog.“

43. Riječ je o načelu in dubio pro reo, ili načelu koje je izraz pogodovanja optuženog. Neku činjenicu sud može na temelju ocjene dokaza smatrati utvrđenom kada se uvjerio u njezino postojanje koje mora proizilaziti iz dokaza izvedenih na glavnom pretresu i kad u tom pogledu postupajuće vijeće nema više nikakvih dvojbi. Pri tome sve činjenice koje su in peius (na štetu) optuženog moraju se sa utvrditi sa apsolutnom sigurnošću. Drugim riječima, moraju se dokazati. Ukoliko se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. Sve činjenice koje su in favorem (u korist) optužene osobe uzimaju se kao da postoje i onda i kad su utvrđene samo sa vjerovatnošću (znači, ne sa sigurnošću). Ako se i nakon savjesne ocjene dokaza

12 Van de Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994.g., par. 59; 13 Khamidov protiv Rusije, 2.06.2008. g., par. 173 14 Ova je odredba potpuno usklađena sa međunarodnim dokumentima ( član 14. stav 2. MPGPP i člana 6. stav 2. EKLJP). 15 Npr. Saunders protiv Velike Britanije, 1996., Izvještaj 1996-IV, Barbera, Messegue i Jabardo protiv Španije, 1988., Serija A br. 146

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

15

„pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima“ sumnje ne daju otkloniti, prema normi iz

navedenog člana u sumnji sud rješava na način povoljniji za optuženog.

44. Rezultat primjene pravila in dubio pro reo uvijek mora biti izricanje presude „u korist optuženog“, što u slučaju sumnje oko pravno relevantnih činjenica predviđenih materijalnim krivičnim pravom uključuje ne samo blažu kaznu kada je krivica utvrđena, nego i oslobađajuću

presudu u slučajevima u kojima glavni pretres nije mogao razjasniti sumnju oko pitanja je li optuženi počinio krivično djelo iz optužbe.

45. U ovom smislu je i odredba člana 284. tačka c) ZKP BiH „ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje“ što znači, ne samo u slučajevima u kojima uopšte nisu izvedeni dokazi za optužbu, nego i u takvim u kojima bi ih bilo, ali bi oni bili nedovoljni da sud iz njih, na osnovu ocjene na glavnom pretresu, izvuče zaključke o nedvojbenom postojanju činjenica iznesenih u optužbi.

II. N A L A Z I S U D A

46. Optužnicom Tužilaštva, optuženi Habibović Hariz se tereti za počinjenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c) KZ BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

“Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili

okupacije naredi ili učini koje od ovih djela:

c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, medicinske ili druge znanstvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih

patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja,

kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog

zatvora.

47. Iz zakonske definicije krivičnog djela proizilaze elementi bića krivičnog djela:

(1)Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava; (2) Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije; (3) Djelo počinioca mora biti

povezano sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom; (4) Počinilac mora narediti ili počiniti djelo;

48. Konkretno, optuženom Habibović se na teret stavlja kršenje pravila međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba i to mučenjem i nečovječnim postupanjem, na način da je u junu mjesecu 1992.godine u prostorijama Starog mjesnog ureda u Stuparima, zajedno sa drugim rezervnim policajcima vršio ispitivanje oštećenog

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

16

Dragić Ladimira, udarajući ga pesnicama po glavi i grudima, sve dok isti nije pao na pod, da bi

ga nakon toga nastavili gaziti čizmama i skakati po njegovom tijelu, usljed čega je isti zadobio višestruki prelom rebara sa lijeve strane grudnog koša, nakon čega je, tokom noći oštećeni izvršio samoubistvo vješanjem.

49. Obzirom da nakon ocjene provedenih dokaza sud nije našao dokazanim počinjenje

djela, odnosno konkretnih radnji koje su optuženom stavljene na teret, to se nije detaljnije upuštao u obrazlaganje opštih elemenata djela. Naime, kako će to biti analizirano i obrazloženo u nastavku ove presude, vijeće nije van razumne sumnje utvrdilo da je optuženi Habibović Hariz prema oštećenom Dragić Ladimiru preduzimao radnje navedene u optužnici, odnosno nije dokazano posebno obilježje djela, te samim nije potrebno da se obrazlažu opšti elementi krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret.

50. Analizu dokazanosti predmetne inkriminacije potrebno je započeti od određenih nespornih utvrđenja, a koja se odnose na bitne činjenice.

51. Prije svega, na osnovu provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je optuženi Habibović Hariz u inkriminisanom periodu bio pripadnik rezervnog policije Stanice javne bezbjednosti Kladanj (SJB Kladanj) –Stanično odjeljenje policije Stupari (SP Stupari) i da je u tom svojstvu obavljao patrolne dužnosti, između ostalog i u tzv. zgradama prosvjetnih radnika

u Stuparima u kojima su bila smještena lica srpske nacionalnosti. Ovi činjenični navodi optužnice potvrđeni su, kako iskazom koji je optuženi dao u svojstvu osumnjičenog16, tako i materijalnim dokazima - spiskovima rezervnih policajaca iz inkriminisanog perioda, te staničnim knjigama patrolne službe.17 Navedene okolnosti su potvrdili i neki od saslušanih svjedoka koji su takođe obavljali dužnosti rezervnih policajaca, a između ostalih i Kadrić Rifet, zamjenik komandira SP Stupari u navedenom periodu.18

52. Takođe, na osnovu provedenih materijalnih dokaza, te iskaza saslušanih svjedoka Sud je utvrdio da se u inkriminsanom periodu oko stotinu stanovnika srpske nacionalnosti iz

Stupara kao i okolnih sela Rujići, Olovci, Matijevići, Vranovići, Tuholj, Obrćevac, Prijanovići i Lupoglavo nalazilo u napuštenim stanovima prosvjetnih radnika u tri zgrade u mjestu Stupari, opština Kladanj. Ove činjenice tokom postupka nisu bile sporne. Svjedoci su opisali pod kojim su okolnostima u mjesecu maju 1992.godine dovedeni u Stupare, dok su neki od njih i sami došli usljed opasnosti koja je nastupila zbog oružanog sukoba i nakon što su neka od navedenih sela napadnuta i spaljena.

53. Nije sporno da se i oštećeni Dragić Ladimir nalazio u ovim zgradama dana 9. juna 1992. godine, a nakon što je u Stupare došao iz sela Obričevac u potrazi za članovima svoje

16 T-17 Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Habibović Hariza, BiH, Tužilaštvo BiH, Sarajevo 17 T-7 do T-10 – oduzeti po osnovu Naredba za privremeno oduzimanje predmeta, broj: S1 1 K 005642 11 Krn, Sarajevo, 13.04.2011. godine; u spis S1 1 K 16776 Kri uložene kopije dok su originali u spisu S1 1 K 12159 13 Kri; u dokazu T-7- navodi se da je optuženi Habibović Hariz angažovan u ps Stupari kao rezervni policajac od 01.06.1992.godine; T-11- Stanična knjiga-evidencija za maj i juni 1992. godine 18 Svjedoci Vejzović Habib i Hadžikić Mehmed transkript sa pretresa 21.02.2014.godine, Mešanović Enzet 07.02.2014.godine, Kadrić Rifet, transkript sa pretresa od 23.05.2014.godine

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

17

porodice, kao i da je po dolasku saslušan u stanici policije Stupari. Navedeni zaključak

proizilazi iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru u dijelu iskaza kojim se potvrđuju navedene činjenice, obzirom da su isti međusobno saglasni i nisu u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima. Tako svjedoci Aleksa Aleksić i Dragić Mile koji su se takođe, u navedenom periodu, nalazili u stanovima u navedenim zgradama i koji su naveli da im je poznato da je Ladimir Dragić došao do kuće svoje kćerke Doste Marjanović i zeta Brane Marjanović u Stuparima, da su ga tu našli i da je doveden u zgrade prosvjetnih radnika.19 Slično je potvrdio i svjedok Jovičić Ilija koji navodi da je u jutarnjim satima vidio da je oštećeni izašao iz stanice milicije i da je sa njim bio komandir stanice Mujčinović Safet, koji je rekao policajcima da se Ladimir smjesti u zgradama prosvjetnih radnika. Potom su dva policajca, od

kojih se sjeća da je jedan bio s prezimenom Butković, otišli sa Ladimirom prema zgradama dok je on otišao u stanicu da preda zahtjeve.20 Da se oštećeni Dragić Ladimir nalazio u Stuparima, u zgradama prosvjetnih radnika, potvrđuje i svjedok Marjanović Pero koji navodi da je 09. juna 1992. godine, predveče do njega došao policajac Meša Hadžikić i rekao mu da je u stanicu policije došao punac od njegovog brata Brane, Dragić Ladimir, i da želi da vidi nekoga od Branine braće. Nakon toga, on je sišao i porazgovarao sa njim, te mu je oštećeni rekao da je ranije tog dana odlučio da se preda i da je otišao u stanicu milicije.21

54. Nadalje, u toku trajanja postupka utvrđeno je da je da je oštećeni po dolasku u Stupare, bio izložen fizičkom zlostavljanju, te da je iste noći, devetog na deseti juni 1992. godine izvršio samoubistvo vješanjem. Navedene okolnosti utvrđene su prije svega na osnovu nalaza i mišljenja vještaka dr. Karan Željka, koji je potvrdio da je DNK analizom utvrđeno da su posmrtni ostaci Dragić Ladimira ekshumirani iz pojedinačne grobnice na groblju u Stuparima, te je potvrđena činjenica da je isti zaživotno zadobio povrede u vidu preloma dva rebra sa

lijeve strane, kao i drugim provedenim materijalnim dokazima.22

55. Takođe svjedok Martinović Velinka potvrđuje da je oštećeni Ladimir Dragić tog dana nakratko došao u stan u zgradama prosvjetnih radnika u kojem je bio smješten Vitomir Andrić, da je „zavratio“ rukave i pokazivao da su ga tukli i tražili da kaže gdje se nalazi njegov zet Brane. Svjedok Dragić Mile je potvrdio navode da je u stanu kojem je boravio Vitomir Andrić

19 Transkript sa pretresa od 28.02.2014.godine strana 30 20 Transkript sa pretresa 18.07.2014 godine strana 52 i 53 21 Transkript sa pretresa od 18.07.2014.godine strana 52-53; 22 T-17 (kopija uložena u s1 1 k 16776 kri) - Zapisnik o uviđaju, osnovni sud u Kladnju , broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine ( original dokument nalazi se u spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri; T-18 Zapisnik o vanjskom pregledu leša, osnovni sud u Kladnju, broj: Kri: 22/92 Kladanj, 10.06.1992. godine ( original dokument nalazi se u spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri; T-1 uložen u S1 1 K 16776 14 Kri - Zapisnik (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza) Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske, Banja Luka; T-2 uložen u S1 1 K 16776 14 Kri; Fotodokumentacija (ekshumacija i forenzičko antropološka analiza ) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske , Banja Luka; T-3- Foto-dokumentacija, pregled i vještačenje posmrtnih ljudskih ostataka, Zavod za sudsku medicinu R.S. Banja Luka, 13.06.2011. godine; T-4- Nalaz vještačenja DNK analiza (Utvrđivanje identiteta nepoznatih skeletnih ostataka) J.U. Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske , Banja Luka, 11.06.2011. godine; svi original dokumenta nalaze se u spisu predmeta s1 1 k 012159 13 Kri;

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

18

sa porodicom vidio nakratko Dragić Ladimira koji je bio jako uplašen i izgledao je „naduven,

natečen“ te mu je Ladimir rekao da su ga istukli.23

56. Svjedok Marjanović Pero navodi da mu je sam oštećeni Dragić Ladimir prilikom razgovora rekao da su ga u stanici milicije ispitivali i tukli i da je tada primjetio da ima otečeno lice, dok svjedok Krsto Andrić navodi da se po dolasku u zgradu starog mjesnog ureda Ladimir

žalio na bolove i rekao je „ubiće me...ja ovo neću preživjeti“.24 Takođe, svjedoci Jovanović Dragomir i Dragica navode da im je oštećeni Ladimir rekao kako su ga ispitivali o tome da kaže gdje se nalazi oružje i da su ga istukli, te da je rekao da on to ne može izdržati.25

57. Saslušani svjedoci Andrić Krsto, Jovanović Dragomir i Dragica, Marjanović Pero i Jovičić Ilija saglasno potvrđuju da je Dragić Ladimir pronađen mrtav naredno jutro nakon dolaska u zgrade u Stuparima te da ga je pronašla Andrić Mileva.26

58. Dakle, iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je oštećeni Dragić Ladimir bio izložen fizičkom zlostavljanju, te da je u noći, devetog na deseti juni 1992. godine izvršio samoubistvo vješanjem, međutim, nakon analize i ocjene provedenih dokaza Vijeće nije moglo, van razumne sumnje, izvesti zaključak da je upravo optuženi Habibović osoba koja se može dovesti u vezu sa protupravnim postupanjem prema oštećenom, odnosno da je poduzimao konkretne radnje koje mu se optužnicom stavljalju na teret.

59. Naime, odgovornost optuženog za navedene radnje Tužilaštvo temelji prije svega, na iskazu svjedoka Andrić Vitomira, kao jedinog svjedoka koji optuženog Habibovića povezuje sa protupravnim postupanjem prema oštećenom Dragiću.

60. Vijeće je prilikom ocjene njegovog iskaza pošlo od činjenice da, ako se odluka Suda temelji na iskazu samo jednoga svjedoka, onda taj iskaz mora biti takav da ne ostavlja ni najmanju sumnju u njegovu tačnost i istinitost. U skladu sa tim, Vijeće se bavilo detaljnom i svestranom analizom iskaza ovoga svjedoka, dovodeći ga u vezu i sa ostalim provedenim dokazima.

61. Obzirom da je svjedok Andrić Vitomir preminuo nakon podizanja optužnice, nije bilo moguće istoga saslušati neposredno pred Sudom, nego je na glavnom pretresu pročitan iskaz koji je ovaj svjedok dao pred Tužilaštvom BiH 2011. godine27. U tom iskazu ovaj svjedok je

naveo da je bio prisutan i da je vidio kada su u jednoj prostoriji u Starom mjesnom uredu gdje je bila smještena policija, tri lica, i to Vejzović Kahro, Butković Ismet i Habibović Hariz, ispitivali i udarali oštećenog Dragić Ladimira po glavi i grudima, te da su ga nastavili udarati i nakon što je isti pao na pod, odnosno gazili su ga čizmama i skakali po njegovom tijelu. Svjedok navodi da se sve dešavalo u istoj prostoriji gdje su njega u jednom dijelu prostorije ispitivali Mujčinović

23 Transkript sa pretresa od 24.01.2014.godine, strana 32 24 Transkript sa pretresa od 18.10.2014.godine, strana 20 25 Transkript sa pretresa od 11.10.2013.godine, strana 36 i 138 26 Transkripti sa pretresa 11.10.2013.godine strane 36, 138 i 154 i sa pretresa od 18.10.2013.godine, strana 21 27 Vidi procesne odluke odjeljak B (b);

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

19

Safet komandir policije, i njegov zamjenik Kadrić Rifet, ali da njega nisu tukli. Navodi da je to

trajalo oko pola sata da bi mu komandir Mujčinović rekao „možeš ići u zgradu, nisi vidio ništa“, pa je on, vrativši se u stan u zgradama prosvjetnih radnika, svojima rekao da Dragić Ladimir sigurno neće ostati živ.28

62. Međutim, svjedočeći na iste okolnosti 2005. godine u PS Kozluk (dakle 6 godina prije

davanja iskaza u Tužilaštvu i vremenski bliže inkriminisanom događaju), ovaj svjedok je dao potpuno različit iskaz u pogledu ključne činjenice, ko su osobe koje su kritične prilike udarale oštećenog Dragić Ladimira. Naime, u tom iskazu ovaj svjedok je naveo da se ne može izjasniti o identitetu osoba koje su to činile, odnosno da to nije ni mogao vidjeti jer je prostorija u kojoj su tukli oštećenog bila mračna.29 Dakle, ne samo da prilikom davanja ovoga iskaza nije naveo ko su osobe koje nanose udarce oštećenom nego je, čak dao i obrazloženje zbog kojeg ne zna o kojim se licima radi, navodeći da nije mogao vidjeti jer je prostorija bila mračna.

63. Kako su iskazi svjedoka Andrić Vitomira očigledno kontradiktorni, a radi se o dokazima

koji su pročitani na glavnom pretresu, dakle odbrana, a ni Sud nisu bili u mogućnosti da ga ispitaju u pogledu ovih ključnih razlika, to se na ovakvom iskazu nije mogla utvrditi krivica optuženog Habibovića.

64. Prilikom donošenja ovakvog zaključka sud je imao u vidu i praksu Apelacinog odjeljenja

Suda BiH u predmetu Radić i dr., u kojem predmetu je jasno navedeno da se na iskazima svjedoka čiji su iskazi samo pročitani na glavnom pretresu, ne može zasnivati presuda u odlučujućem dijelu, a što leži u osnovi koncepta pravičnog suđenja, budući da svako ko je optužen za krivično djelo ima najmanje pravo da, između ostalog, ispituje svedoka druge strane (član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije o ljudskim pravima i član 14. stav 3. tačka e) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima).30

65. Bez obzira na navedeni nedostatak ovoga dokaza, Sud je, imajući u vidu obavezu da se stara o svestranom pretresanju predmeta, predmetni iskaz doveo u vezu sa drugim

provedenim dokazima, te je našao da isti nije potvrđen niti jednim drugim dokazom i uz to, u velikoj mjeri je doveden u pitanje drugim kontrolnim dokazima i indicijama.

66. Tako niti jedan od saslušanih svjedoka, od kojih su neki u inkriminisanom periodu viđali svjedoka Andrić Vitomira, a neki sa njim i boravili u istom stanu u zgradama prosvjetnih

radnika u Stuparima, nisu naveli da im je ovaj svjedok ikada pričao da ima bilo kakva saznanja o tome šta je vidio kritične prilike i ko je tukao Dragić Ladimira.

67. Svjedok Andrić Milomir, sin Andrić Vitomira, potvrdio je prilikom davanja iskaza na glavnom pretresu da mu je otac za vrijeme boravka u Stuparima ispričao da je bio ispitivan, ali mu nije rekao ko ga je ispitivao, ni tada za vrijeme boravka u zgradama, a ni kasnije, kao i da

28 Dokaz T- 19 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Vitomira, broj KT-RZ-168/07 od 17.03.2011.godine, Zvornik ( dokaz uložen u spis u predmetu s1 1 K 12159 13 ) 29 O-VII- 2 - Zapisnik o prikupljanju izjava od lica Andrić Vitomira, broj akta: 12-1/01-2-290/05, od 05.07.2005.godine u Kozluku. 30 Rješenje Suda BiH Broj: X-KRŽ-05/139 (I) od 15.3.2010. godine

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

20

da mu nije poznato ko je tukao Dragić Ladimira, niti mu je otac o tome ikada pričao.31 U svom

iskazu u istrazi, svjedok navodi da mu je poznato, da su „Vladimira tukli Butković Ismet, Vejzović Kahro i dva brata Hodžić“. Dakle, ni prilikom saslušanja u istrazi nije naveo da ima bilo kakva saznanja koja bi, u bilo kojem kontekstu dovela optuženog Habibovića u vezu sa zlostavljanjem oštećenog.32

68. Ni svjedokinja Andrić Milena, snaha svjedoka Andrić Vitomira nije navela da je njen svekar ikada spomenuo da zna bilo kakve okolnosti povodom zlostavljanja oštećenog Dragić Ladimira koji je proveo određeno kratko vrijeme upravo u stanu u kojem je bila smještena porodica Andrić Vitomira. Pri tome, posebno se ima cijeniti i činjenicu da su navedeni iskazi upravo u suprotnosti sa tvrdnjom iz iskaza svjedoka Andrić Vitomira koji je pročitan na glavnom pretresu u kome on navodi i to da je po dolasku sa saslušanja iz policije, „svojima rekao da Dragić Ladimir neće preživjeti“.

69. Nadalje, iskaz svjedoka Andrić Vitomira, dodatno dovodi u pitanje i činjenica da niti

jedan od saslušanih svjedoka koji su tog dana vidjeli oštećenog Ladimira Dragića, ne govori, niti spomnje da su u bilo kojem momentu sa njim vidjeli i optuženog Habibović Hariza ili da su u tom smislu čuli bilo kakve činjenice koje Habibovića povezuju sa oštećenim, dok navode imena drugih lica koje povezuju sa ovim događajem.

70. Tako svjedokinja Andrić Milena, navodi da se sjeća da je sa prozora vidjela kako policajac s prezimenom Butković vodi Dragić Ladimira i tjera sa kundakom puške govoreći „hajde brže, brže“, a što potvrđuje i svjedok Marjanović Pero koji je takođe naveo je da je nakon razgovora sa oštećenim otišao u stan u kojem je boravio, te ga je sa terase uočio sa policajcim Vejzović Kahrom i Butković Ismetom.33 Navedeni iskazi su u skladu sa evidencijom stanične knjige iz koje proizilazi da je policajac Butković Ismet bio na dužnosti dana 09.juna 1992.godine u periodu od 08,00 do 20,00 časova.34

71. Takođe, svjedok Aleksić Aleksa navodi da je neposredno prije sahrane oštećenog

Dragića među prisutnim rečeno da su oštećenog „premlatili“ dvojica policajaca u mjesnom uredu i to Butković i Vejzović, kao i da u tom kontekstu niko nije spomenuo optuženog Habibović Hariza, dok svjedok Jovanović Dragomir navodi da su oštećenog u zgradu starog mjesnog ureda doveli policajci Butković i Vejzović.

72. Iskaz svjedoka Andrić Vitomira koji je pročitan na glavnom pretresu je u suprotnosti i sa iskazom svjedoka Đokić Radovana koji navodi da je dva puta bio na saslušanju zajedno sa Dragić Ladimirom, te navodi da su policajci došli po njih, u večernjim satima, odveli ih u školu gdje su ih tukli palicama po leđima u trajanju od pola sata, i potom ih vratili u stanove u zgradi starog mjesnog ureda. Na upit ko ih je tukao navodi: „ ....Tuk'o Kahro i Hasib i Butković i Nedžad“. Dalje navodi da je nakon nekog vremena otišao u sobu Dragić Ladimira i sa njim

31 Transkript sa pretresa od 17.01.2014.godine strane 74- 76 32 T-6 Zapisnik o saslušanju svjedoka Andrić Milomira od 16.02.2011.godine, uveden 17.01.2014.godine 33 Transkript sa pretresa od 30.05.2014.godine strane 24 i 25 34 T-7- Evidencija stanične knjige policije PS Stupari za juni mjesec 1992.godine

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

21

razgovarao, te se potom vratio u svoju sobu na istom spratu, u kojoj je spavao, kad je tokom

noći čuo buku i korake uz vanjske stepenice, potom je čuo da su se otvorila vrata sobe u kojoj je bio oštećeni, nakon čega je uslijedilo „kukanje i pomaganjavija“, da bi se vrata potom zatvorila. Ujutro je Ladimir bio pronađen mrtav.35

73. I na kraju i materijalni dokazi, odnosno dnevni raspored službe kao i redna lista koja

se sačinjavala na osnovu patrolnih naloga ukazuju da optuženi Habibović nije obavljao patrolnu službu u zgradama prosvjetnih radnika na dan 09.juni 1992.godine, dakle u vrijeme dolaska oštećenog Dragića u Stupare, niti u vrijeme kada je isti izvršio samoubistvo vješanjem, nego je smjenu završio tog jutra u 8,00 sati nakon čega je bio slobodan.36

74. Tužilaštvo je u završnoj riječi navelo da je izvjesno da je oštećeni Dragić Ladimir kritičnog dana u dva navrata, a možda i više puta bio izložen fizičkom zlostavljanju, te je posebno ukazivalo da povrede koje su obdukcijom utvrđene u cjelosti odgovaraju načinu nanošenja povreda koje je opisao svjedok Andrić Vitomir. Međutim, vijeće isto nalazi

irelevantnim kod činjenice da postoje dokazi i indicije da je oštećeni bio izložen fizičkom zlostavljanju i u drugim prilikama, a ne samo prilikom navodnog događaja koji je u iskazu opisao svjedok Vitomir Andrić.

75. Tako svjedok Đokić Radovan navodi da je sa oštećenim Dragićem vođen na ispitivanje

i u večernjim satima kritičnog dana i to u osnovnu školu, dok svjedok Andrić u svom iskazu ne navodi da je prilikom ispitivanja i fizičkog zlostavljanja oštećenog, sa istim bio i Radovan Đokić, kao i da se predmetno zlostavljanje dogodilo u prostorijama zgrade starog mjesnog ureda, to je evidentno da, u najmanju ruku postoji sumnja o tome da li ova dva svjedoka pričaju o istom događaju, a samim tim i sumnja u pogledu činjenice da je upravo povodom navodnog zlostavljanja o kojem je svjedočio Andrić Vitomir, oštećeni zadobio višestruki prelom rebara sa lijeve strane grudnog koša kako se to optužnicom tvrdi.

76. Vijeće se nije bavilo detaljnom analizom vrste i težine povreda koje je oštećeni Dragić

zadobio prilikom pojedinih zlostavljanja, obzirom da, kako je to već detaljno obrazloženo u prethodnom dijelu presude, ne postoje valjani dokazi koji bi optuženog Habibović Hariza na bilo koji način doveli u vezu sa poduzimanjem bilo kavih radnji prema oštećenom, odnosno koji bi ukazivali da je upravo optuženi osoba koji je kritičnog dana nanijela povrede oštećenom na način kako je to navedeno u optužnici.

77. Imajući u vidu sve navedeno sud je primjenom odredbe člana 284. tačka c) ZKP BiH, a rukovodeći se prethodno navedenim standardima dokazivanja našlo opravdanim primjenu načela “in dubio pro reo”, optuženog oslobodio optužbe nalazeći da nije dokazano da je počinio krivično djelo za koje se optužuje.

35 Transkript sa pretresa od 27.09.2013.godine strana 13 do 15 36 T-11- Stanična knjiga -evidencija za maj i juni 1992. Godine, uveden 08.10.2014. godine; O-VII-2- Knjiga rasporeda službe, iz juna 1992 godine, ukupno šest strana, uveden 25.07.2014.godine

S1 1 K 16776 14 Kri 12.11.2014.godine

22

IV. O D L U K A O T R O Š K O V I M A I I M O V I N S K O P R A V N I M

Z A H T J E V I M A

78. Obzirom na oslobađajuću presudu troškovi postupka na osnovu odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH, u vezi sa članom 186. stav 2. istog Zakona padaju na teret budžeta suda,

dok se oštećeni na osnovu odredbe člana 198. stav 3. ZKP BiH upućuju da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parničnom postupku.

Zapisničar-pravni savjetnik: PREDSJEDNIK VIJEĆA Hota Ćatović Sabina SUDIJA Jesenković Vesna

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom odjeljenju Odjela I Suda Bosne i Hercegovine u roku od 15 (petnaest) dana po prijemu pismenog otpravka ove presude. *Žalba se u dovoljnom broju primjeraka predaje ovom Sudu.