HRVATSKI NA MATURI, NIŽA RAZINA

1) BIBLIJA kao temeljna knjiga europske civilizacije (naziv, struktura, jezici i prijevodi, temeljni tekstovi predviđeni programom)

Biblija ili Sveto pismo je zbirka knjiga koju Hebreji i kršćani na svoj način smatraju svetim. Kršćani je proučavaju kao smjerodavnu za život i u njoj nalaze pouku – riječ božju.Značenje: biblija je spomenik poviesti čovječanstva i jedna od najstarijih knjiga. Nepresušan je izvor i inspiracija književnim i umjetničkim djelima od najstarijih vremena do danas.Naziv: Samo ime biblija ima svoju povijest. BIBLOS je stara fenička luka, a Feničani su bili glavni posrednici u izvozu pisaćeg materijala. Zato je njihova trgovačka luka Biblos odredila u grčkom naziv knjige (he biblos), a ta biblia znači knjižice.Opseg i vrijeme nastanka: Biblija sadrži 46 knjiga Starog zavjeta i 27 Novog zavjeta, ukupno 73 knjige. Te su knjige po sadržaju raznorodne (povijesti, poslovice, religiozno pjesništvo,...), a k tome su i raznovremene, nastale između 1300. g. pr. Krista i 100. g. poslije Krista.Jezik: Većina knjiga Starog zavjeta napisana je hebrejskim, a Novi zavjet je napisan grčkim jezikom.Dijelovi Starog zavjeta: Petoknjižje, Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige, Proroci.Dijelovi Novog zavjeta: Evanđelja, Djela apostolska, Poslanice apostola, Apokalipsa.

Prijevodi Biblije:I. SEPTUAGINTA ili PRIJEVOD SEDAMNAESTORICE(prijevod Starog zavjeta na grčki nastao 3./2. st. pr. Krista)II. VULGATA ili PRIJEVOD SV. JERONIMA(prijevod na latinski nastao između 383. i 406. g., na ovom se prijevodu temelje svi kasniji prijevodi)Naš prvi prevoditelj Biblije u cijelosti Matija Petar Katančić 1831. g.

2) Homer: ILIJADA (interpretacija)

Homer – nema mnogo podataka o njegovom životu; pretpostavlja se da je bio slijep i pjevao svoje pjesme putujući od mjesta do mjesta. Sumnja se i u autorstvo Ilijade i Odiseje. Svi dosadašnji istraživači mogu se podijeliti na pluraliste, koji govore o kolektivnom autorstvu i unitariste, koji govore o jednom stvaraocu. Pitanje autorstva tih epova u znanosti je poznato kao homersko pitanje.

Ilijada – sadržaj je uzet iz priče o Trojanskom ratu između Ahejaca i Trojanaca. Ilij je drugi naziv za Troju. Homer prikazuje 51 dan u završnoj, desetoj godini rata, koji se u antici smatrao povijesnom činjenicom. Povod rata bila je Parisova otmica Menelajeve žene Helene. Pokretačka snaga djela je Ahilejova srdžba. U prvom pjevanju on je povrijeđen Agamemnovom

1

bahatošću kojom mu uzima robinju Briseidu. Zato on odustaje od borbe i ostaje tome dosljedan sve dok mu Hektor ne ubije prijatelja Patrokla. Tada se vraća u borbu, ubija Hektora. Njegov otac, kralj Prijam dolazi moliti za sinovljevo tijelo. Ahilej se smiluje ožalošćenom ocu. Struktura epa: Ilijada je pisana u heksametrima (šestomjer: stih koji se sastoji od 6 stopa/ mjera), ima 24 pjevanja.

HOMER: ILIJADA(ep)

- film «TROJA»

- naziv: ILIJ – drugi naziv za Troju

1. Vrijeme radnje : prije 3200 godina; Homer prikazuje 51 dan u završnoj, desetoj godini rata

2. Uvod: AGAMEMNON, kralj Mikene prisilio je grčka kraljevstva na savez, samo Tesalija nije pokorena. No, uskoro i ona pada jer se za Grke (Ahejce) bori Ahilej, najveći ratnik svih vremena. MENELAJ, njegov brat, kralj Sparte, želi mir s Trojom, najjačom silom u nastajanju.Ahilej prezire svoga kralja Agamemnona, te time prijeti uništenju saveza grčkih kraljevstva.

3. Povod ratu : Pariz, princ Troje, otima Helenu, Menelajevu ženu.

4. Likovi : Ahil, najveći grčki junak Agamemnon, kralj Mikene Menelaj, kralj Sparte (Agamemnonov brat) Prijam, kralj Troje Hektor i Paris, prinčevi Troje Briseida, Prijamova nećakinja, Apolonova (bog umjetnosti i ljepote) sluškinja Patroklo, Ahilov rođak Tetida, božica, Ahilejeva majka

4. Grčki bogovi : Had – gospodar podzemnog svijetaZeus – vrhovni gospodar bogova i ljudi Hefest – bog vatreHera – Zeusova sestra i žena Afrodita – boginja ženske Apolon – bog umjetnosti ljepote i ljubaviArtemida – bodinja lova Posejdon – bog moraAres – bog rata Demetra – boginja Atena – boginja umjetnosti poljodjelstva

2

3) SOFOKLO: ANTIGONA (interpretacija)

Sofoklo – uvodi u dramu trećeg glumca: napisao je 123 drame, od kojih je sačuvano samo 7. Najpoznatije su mu drame Kralj Edip, Antigona, Elektra.

Antigona – Polinik i Eteoklo, dva brata glavne junakinje poginuli su boreći se na različitim stranama. Njihov ujak Kreont, sada vladar, odluči sahraniti Eteokla uz sve počasti, a zabranjuje pokopati Polinika kao izdajnika domovine. Antigona božje/moralne zakone stavlja ispred državnih, iako je Kreont za taj prekršaj odredio smrtnu kaznu. Njena sestra Izmena iz straha joj se odbija pridružiti. Kreont odluči kazniti Antigonu, ne vidjevši da je narod podržava. To mu pokušava reći i Hemon, njegov sin i Antigonin zaručnik. Kreont mijenja mišljenje tek dolaskom vrača Tiresija, no prekasno je: Antigona se ubila sama, zatim Hemon, te na kraju njegova majka i Kreontova žena, Euridika. Kreont ostaje živ, ali moralni pobjednik je Antigona.Djelo problematizira odnos pojedinca i vlasti, odnos prema moralnim i božanskim zakonima, zbog čega je i danas aktualno.

4) SOFOKLO: ŠKRTAC (interpretacija)

Predstavnik rimske književnosti

Tit Makcije Plaut – Najpoznatije njegove komedije su Škrtac ili Ćup(Aulularija), Hvalisavi vojnik, sužnji,…

Škrtac - Starac Euklion čuva blago koje je našao u kućnom ognjištu, no svima se predstavlja kao siromah. Kćer Fedru želi udati za starog Megadora, a ona voli mladića Likonida. Mladićev sluga Strobil krade Euklionu novac…(Završetak komedije je izgubljen, no sve završava sretno: Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida.) Glavni lik komedije je Euklion, koji je opisan kroz svoju osobinu škrtosti, opsjednut je novcem i ne uživa u njegovu trošenju nego gomilanju, te je u neprestanom strahu za taj novac, koji mu je jedini smisao života. Zbog novca zanemaruje kćer, grub je prema slugama, sumnjičav prema bližnjima. Temu o škrtom starcu od Plauta su preuzeli M. Držić (Skup) i Moliere (Škrtac).

«ŠKRTAC»/ «AULULARIA» /»Komedija o ćupu» (interpretacija)

U prologu Kućni Bog iznosi porijeklo blaga: siromašni starac Euklion pronašao je u svojoj kući ćup pun zlata. On ga ljubomorno skriva glumeći i dalje siromaha, iz straha da ga netko ne okrade.

3

Njegovu kćer Fedru voli Likonid, ali i bogati susjed Megador. Euklion, naravno, smatra da je razlog njegovo blago i pokušava ga sakriti na sigurno.

No, Likonidov sluga Strobil ukrade ćup želeći ostvariti vlastitu korist. Euklion je očajan.

Komediji je izgubljen kraj, te završava susretom Likonida i Strobila.

Može se pretpostaviti da je Plaut razriješio svoju komediju tak što Likonid vraća Euklionu ćup, a ovaj mu iz zahvalnosti daje svoju kćer za ženu.

Po uzoru na Plauta likove ŠKRTACA u svojim komedijama prikazju Marin Držić («Skup») i Moliere («Škrtac»).

Svim tim komedijama su zajedničko: OSNOVNA RADNJA, NEKE EPIZODE, LIKOVI ŠKRTACA.

ŠKRCI U PLAUTA, DRŽIĆA I MOLIERA :

1) NA PRVOM MJESTU IM JE NOVAC (opsjednuti su njime)2) NE TROŠE GA, NEGO ČUVAJU3) OSTAJU BEZ NOVCA4) TO IH NE MIJENJA NEGO IZBEZUMLJUJE5) SREĆA VLASTITE DJECE IM JE SPOREDNA6) NE MIJENJAJU SVOJ ODNOS PREMA NOVCU

5) Poznavati tekst Bašćanske ploće te objasniti njenu važnost za hrvatsku kulturu

Bašćanska ploča iz 1100. g. pronađena je u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku; zapis o darivanju zemljišta od strane kralja Zvonimira crkvici sv, Lucije. To je zapisao otac Držiha. Na ploči se nalazi i podatak da je opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetoro braće. Ploča je pisana uglatom glagoljicom i hrvatskom redakcijom staroslavenskog jezika ( u staroslavenski prodiru elementi hrvatskog jezika).

Bašćanska ploča nacionalni je spomenik kulture hrvatskog naroda.

 Povijesna važnost Bašćanske ploče je u tome što se na njoj prvi put na hrvatskom jeziku navodi riječ «hrvatski» uz ime jednog hrvatskog vladara – kralja Zvonimira (1075-1089).

4

EUKLION(PLAUT)

SKUP(DRŽIĆ)

HARPAGON(MOLIERE)

6) Objasniti značenje Petrarkine poezije, prepoznati Petrarkin sonet i petrarkistički stil; interpretirati Kanconijer

Francesco Petrarca (1304.-1374)

Danteov suvremenik Petrarca izrazio je duh novog doba u «Kanconijeru», pjesničkoj zbirci na talijanskom jeziku koja se sastoji od 366 pjesama, uglavnom soneta.

A) Struktura Zbirka se dijeli na dvije cjeline:

a) pjesme ispjevane za Laurina životab) pjesme nastale nakon Laurine smrti

Pjesme su raspoređene tako da pokažu kronološki tijek pjesnikove ljubavi, kao i njegov duhovni razvitak od čisto fizičkih do duhovnih stremljenja.

Kanconijer po prvi put u povijesti lirske poezije predstavlja cjelovito djelo koje registrira unutarnji svijet jednog čovjeka.

B) Laura – simbol U liku Laure Petrarca je ostavio ne samo spomenik voljenoj ženi, već i trajni simbol težnje prema nedostižnoj ljepoti, koja se pred kraj Kanconijera sve više pretvara u nebesku.

C) petrarkizam Mnogim je piscima Petrarca bio pjesnički uzor, a pisanje pjesama na Petrarcin način zove se petrarkizam. Pisci uglavnom opjevavaju svoju ljubav prema prekrasnoj, uzvišenoj ženi koja je savršenstvo, ali pjesnicima ne uzvraća ljubav, te oni pate i liju suze. Oni u toj patnji uživaju jer im je nadahnuće za umjetničko stvaranje. Mnogi od njih oponašaju i Petrarcin stil – koriste slične poredbe, metafore i pjesničke oblike.

D) Petrarkin stil

Petrakrina je poezija nastala na tradiciji slatkog novog stila (dolce stil nuovo) i trubadurske lirike, ali on je stvorio novi tip pjesništva. U svojim pjesmama teži formalnom savršenstvu (struktura) i vrhunskoj jezičnoj obradi koja se ostvaruje prepoznatljivom metaforikom i jednistvom zvukovnoga i značenjskoga sloja u pjesmi.

E) Talijanski ili Petrarkin sonet se sastoji od dva dijela. Prvi dio su dvije katrene u kojima se obično iznosi problem, a drugi dio su dva terceta u kojima se obično donosi rješenje. Katrene su povezane jednakim rimama (ABAB, ABAB ili alternirajućom rimom; ABBA, ABBA ili obgrljenom rimom), dok su tercine povezane različitim sistemima rimovanja, u dvije ili tri rime: CDC, DCD; CDE, CDE; CCD, EED; CDC,EDE; CDC, DEE, itd.

5

7) DANTE ALIGHIERI - PAKAO

Dante Alighieri (1265.-1321.)

Najveći talijanski nacionalni pjesnik koji svojim književnim djelima šalje čovječanstvu univerzalnu poruku o miru na zemlji, jedinstvu svih ljudi, pravdi i čovjekovoj zemaljskoj sreći.

U svom najznačajnijem djelu Božanstvena komedija sakupio je cjelokupno znanje iz teologije, astronomije, književnosti, mitologije, politike, fizike i povezao ga sa svojom sudbinom prognanika, domoljuba, vjernika, učenog čovjeka i zaljubljenika.

Božanstvena komedija

1) Tumačenje naslova Prema srednjovjekovnoj poetici tako se nazivalo pripovjedačko djelo u stihu napisano jednostavnim, svima razumljivim jezikom , koje započinje tužno, a završava sretno.

Pridjevom božanstvena htio se naglasiti uzvišeni sadržaj.

2) Jezik Djelo je pisano firentinskim narječjem koje postaje temelj talijanskoga književnoga jezika.

3) Struktura djela «Božanstvena komedija» se sastoji od 3. dijela: Pakao, Čistilište i raj. Svaki dio ima 33 pjevanja, ali ukupno ih je 100 jer je jedno pjevanje uvodno.

Dante se na početku nađe u mračnoj šumi što je alegorija grješnog života. Da bi se spasio od opasnih zvijeri koje su mu se ispriječile na putu, odluči slijediti Vergilija (simbol razuma i Danteov uzor).

PAKAODante se izgubio u nekoj mračnoj i divljoj šumi, gdje mu put zapriječiše 3 grdne zvijeri: šarena pantera, bijesan lav i gladna mršava vučica. Preplašen Dante počne bježati natrag u šumu, kad se iznenada pred njim pojavi Vergilije, davno umrli rimski pjesnik, koji mu obeća da će ga izbaviti iz pogibelji, ali da izlaz vodi kroz pakao, čistilište i raj. Dante je odmah zapazio crn natpis gdje je pisalo: « Odreknite se svake nade, vi koji ulazite!» U prvom krugu koji se zove limb, nalaze se ljudi do kršćanskog vremena, oni koji su živjeli prije Isusa pa nisu bili kršteni. Na ulazu u drugi krug pakla nalazi se strašni sudac pakla Minos, negdašnji kralj. Treći krug je krug vječne kiše i tuče. U njemu su smješteni proždrljivci i pijanice, koji se poput svinja valjaju u smrdljivom blatu. Na njih pazi tvrdoglavi pas Ceber koji ih razdire svojim pandžama. Ulaz u četvrti krug čuva vuk Pluton, nekada bog bogatstva, a sada neman u paklu. U ovom se krugu nalazi najveći broj grešnika. To su škrci i rasipnici. Presjekavši krug, pjesnici se spuštaju niže, u peti krug, u močvaru koja okružuje užareni grad Dis. U blatu močvare bijesno se tuku, grizu i proganjaju srditi, a udubinama dave se lijeni. U šestom krugu vragovi su stajali na straži, te ne puštaju Dantea. Udišući smrad, spuštaju se u sedmi krug, gdje su smješteni nasilnici. Sedmi krug dijeli se na 3 pojasa. U prvome su nasilnici protiv bližnjih, u drugom su samoubojice, a u trećem pojasu na grešnike pada ognjena kiša. U osmom krugu kažnjene su varalice, i sastoji se od 10 zlih jaruga. U 1. su svodnici i zavodnici, u 2. laskavci, u 3. smionisti, u 4. lažni proroci, 5. ispunjavaju oni koji su trgovali građanskim častima, u 6. su licmjeri u 8. lažni savjetnici, u 9. vragovi i u 10. krivotvoritelji. Deveti krug kažnjeni su najveći grešnici – izdajice. Nakon 9. kruga izbijaju u čistilište koje je podijeljeno na pred čistilište, pravo

6

čistilište i zemaljski raj. I na kraju put ih vodi kroz 9 nebesa : Mjesečevo, Merkurovo, Venerino, Sunčevo, Marsovo, Jupiterovo, Saturnovo, pa zvijezda stajačica, a posljednje 9 je kristalno, gdje se Danteu ispuni najveća želja – da vidi otajstvo Svetoga Trojstva. 

8) Giovanni Boccaccio - Decameron

Giovanni Boccaccio (1313.-1375.)

Boccaccio je napisao «Decameron» («knjiga deset dana»), koji sadrži stotinu novela zaokruženih jedinstvenim okvirom.

1) sadržaj Pisac započinje pripovijedanje realističnim opisom pošasti kuge u Firenci 1348. g. No, njegova reakcija na strašni događaj nije mistična skrušenost i pesimizam, već naprotiv – himna vitalnoj snazi mladosti i neuništivosti prijateljstva. Zato on zamišlja da se u jednoj crkvi sastalo sedam djevojaka i tri mladića. Da bi im brže prošlo vrijeme svatko od njih svaki dan treba ispričati jednu priču na temu koju zadaju «kralj» ili «kraljica» bezbrižnog skupa. Npr. priča o hirovima Fortune (sreće), priče o tragičnim ljubavima, o velikim i plemenitim djelima, o brzim i duhovitim odgovorima,…

9) WILLIAM SHAKESPEARE - HAMLET (interpretacija)

1) William Shakespeare, engleski predstavnik, veliki je pjesnik i dramatičar, autor brojnih tragedija (Hamlet, Kralj Lear, Machbeth,…), komedija (Ukroćena goropadnica, Na tri kralja,…), romanci (Zimska priča, Romeo i Julija), povijesnih drama (Richard II., Richard III., Henrik IV.,…), te zbirke pjesama (Soneti).Shakespeare je najbolji tragičar u povijesti svjetske književnosti, u svoja je mnogobrojna djela s velikim brojem likova nastojao unositi zbiljski život, predstaviti što istinskije dušu suvremenog čovjeka, pa je za svoja djela preuzimao priče iz antike, srednjovjekovlja i suvremenog doba, predaja i legendi. Renesansna načela življenja i umjetničkog stvaranja izvanredno su oživotvorena u svim njegovim djelima.

Hamlet – tragedija o danskom kraljeviću Hamletu koji od očeva duha saznaje da on nije umro prirodnom smrću, nego ga je ubio brat Klaudije. Nakon toga kraljević se oženio Hamletovom majkom, a bratovom ženom. Od tog susreta s očevim duhom Hamlet živi samo za osvetu. Najprije se pravi ludim, a kralj i

7

kraljica to ludilo tumače Hamletovom ljubavlju prema Ofeliji, kćeri dvorskog savjetnika Polonija. Nakon što s glumcima pripremi predstavu Mišolovka ili Ubojstvo Gonzaga, hamlet uviđa da je Duh govorio istinu; potom ubija Polonija koji, skriven iza zavjese, sluša njegov razgovor s majkom. Stric ga odluči poslati u Englesku – u smrt, ali Hamlet se uspijeva spasiti i vraća se. U međuvremenu se Ofelija utopila, a Laert (Ofelijin brat) se želi osvetiti Hamletu. Na kraju svi pogibaju: Laert i Hamlet u dvoboju, kraljica popije otrovano vino, a stric umire od uboda zatrovanog mača. Hamlet umirući moli prijatelja Horacija da ispriča svijetu pravu istinu.Hamlet je, kao lik, osjetljiv i plemenit, u dvojbi kako se boriti protiv zla. Osveta postaje osnovni smisao njegova života, ona potiskuje ljubav prema Ofeliji, izaziva u njemu čak i mržnju prema ženama koje nisu vjerne i kojima se ne može vjerovati (kao i njegovoj majci). Jedino svijetlo u njegovom životu prijateljstvo je s Horacijem, koje dokazuje da pozitivne ljudske vrijednosti još nisu nestale. Svijet koji pokazuje Hamlet je zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teško snalazi. Problemi s kojima se čovjek suočava su: osveta, ubojstvo, ljubav, prijateljstvo, preljub, brak, vlast,… Dakle, Hamlet govori o nama i našoj stvarnosti.

10) Interpretacija romana MIGUELA CERVANTESA “DON QUIJOTE”

VRSTA DJELA: ROMAN (PARODIJA VITEŠKOG ROMANA) RAZDOBLJE: RENESANSA

Miguel de Cervantes, španjolski predstavnik, autor je romana «Don Quijote» u kojem je glavni junak tragičan lik (jer je poludio: pomiješao je stvarnost i maštu), ali i uzvišen (jer želi promijeniti svijet, uništiti nepravdu). Način koji odabire da bi ostvario svoj uzvišeni stil je viteška borba. Na kraju shvaća svoju glupost i umire sa spoznajom o nemogućnosti promjene svijeta i o promašenosti svoga života.

Cervantes je svojim prvim novovjekim romanom označio prekretnicu u odnosu prema sukobu mašte i zbilje.

Roman je objavljen u dva dijela: prvi dio 1605. g., a drugi dio 1615. g.

U prvom dijelu romana pratimo lik osiromašenoga plemića Alonsa, kojemu je prezime Quijanda ili Quesanda. Taj stari plemić sa žarom čita viteške romane zbog čega je zanemario sve druge poslove. Budući da su rečenice u romanima koje je čitao zbog biranog stila bile vrlo komplicirane, a često I besmislene, jadnik je trudeći se da shvati njihov smisao – poludio.

Kroz prvi dio pratimo pustolovine našega viteza koji je naumio u svijetu tegobe uklanjati, krivice ispravljati, nepravde zatirati,… kako to čine vitezovi u romanima koje je dugo čitao. Naravno, svijet kako ga zamišlja don Quijote i svijet u kojem on živi nisu jednaki.

8

Stoga njegove prve pustolovine ne završavaju dobro: ljudi mu se najprije smiju, a neki ga od njih, manje strpljivi, i istuku.

Ipak, on ne odustaje od svojega nauma. Kako svaki vitez treba svoga štitonošu, tako je don Quijote uspio nagovoriti seljaka Sancha Panzu da stupi u njegovu službu obećavši mu upravljanje otokom koji će on, vitez don Quijote, jednom sigurno osvojiti. Tako je Sancho postao don Quijoteovim perjanikom i njih su dvojica, vitez na konju i perjanik na magarcu, krenuli u nove pustolovine (npr. Borba s vjetrenjačama , gdje ih on zamišlja kao gorostase, da ih je zli čarobnjak pretvorio u gorostase). Svaka pustolovina završava na sličan način: premlaćivanjem don Quijotea, ponekad i njegova perjanika. Ipak, don Quijoteova mašta uvijek nalazi na objašnjenja za ono što im se događa (zli čarobnjaci, zavist,…) pa on ne odustaje od svojih pustolovina.

U drugom dijelu romana don Quijote i Sancho Panza nastavljaju sa svojim pustolovinama, ali sada ih okolina doživljava na drugačiji način : pretvaraju se da vjeruju kako pred sobom imaju viteza injegova perjanika, dovode čarobnjake, Sancho dobiva vlastiti otok (zapravo selo). Iako ništa od toga nije stvarno, vitez taj svijet doživljava kao da je stvaran I kao da u njemu živi.Njihove pustolovine završavaju prevarom: po viteškom običaju, pobijeđeni vitez mora slušati onoga viteza koji ga je pobijedio. Tako je I don Quijote izazvan na dvoboj, a vitez pobjednik od njega traži da se vrati kući I prestane sa svojim pustolovinama.

Don Quijote, kao pravi vitez, sluša pobjednika, vraća se kući I tamo umire, ali prije toga vraća mu se razum I vidi kakve je ludosti činio. Prije njegove smrti Sancho Panza moli gad a zajedno krenu u daljnje pustolovine.

GLAVNI LIKOVI:

DON QUIJOTE - Vitez tužnog lika, plemić, SANCHO PANZA, pučanin, seljak, viteški svijet čovjek iz naroda- učen čovjek, sklon promatranju svijeta neuk čovjek, sklon narodnom iz perspective onoga o čemu je čitao mudrovanju- govori sa stajališta ludosti, mašte zastupa materijalistički pristup svijetu- zastupa idealistički pristup svijetu, (želi zadovoljiti vlastite potrebe) duhovnost (želi ispraviti nepravdu, zaštititi nemoćne i kazniti zle IDEALIZAM REALIZAM

Don Quijote je osamljeni pojedinac, pojedinac koji je smješan i uzvišen istodobno. Njegove osobine dolaze do izražaja u suprotnosti prema drugim karakterima, osobito prema njegovom pratiocu Sanchu Panzi, što omogućuje produbljenu psihološku analizu.

Fabula je u ovome romanu čvrsto vezana uz karakterizaciju lika.

U središtu romana je junakovaličnost koja nije prikazana statično, nego u razvoju.

Glavni likovi ujedno su simboli različitih ljudskih tipova i različitih staleža.

9

Roman se može čitati na različitim razinama: kao avanturistički roman, kao humoristični roman, kao roman koji prati smješne zgode dvojice junaka, kao satirični roman, kao realistični roman u kojemu se opisuje društvo,…

Don Quijote je prvi moderni roman svjetske književnosti , jer povijest romana u dašnjem smislu započinje stavljanjem u središte glavnog lika, njegov psihološki profil.

11) OPIŠI STVARALAČKI ŽIVOTOPIS MARKA MARULIĆA I MARINA DRŽIĆA

MARKO MARULIĆ (Split, 1450.-1524.), pripadnik humanizma i renesanse

- rođen je u Splitu, u plemićkoj obitelji

- ugledna i bogata obitelj (otac je obavljao poslove u gradskoj upravi, imali su posjede u bližoj i daljoj gradskoj okolici)

- nakon školovanja u humanističkoj školi u Splitu otišao je na sveučilište u Padovu gdje se osposobio za službu u pravnim poslovima

- nakon povratka u Split obavljao je bilježničke poslove

- pokopan je u crkvi sv. Frane na Obali, njegova nadgrobna ploča vrijedan je spomenik renesansne umjetnosti

STVARALAŠTVO

Marulić je bio široko obrazovani humanist, vrsni poznavalac kršćanske tradicije i literature, moralist i teološkki pisac

Njegovo STVARALAŠTVO PROŽIMAJU DVIJE TEMELNE ZNAČAJKE: kršćanstvo i domoljublje.

Marulić piše djela religiozno-moralističkog sadržaja jer smatra da je jedini siguran temelj za život KRŠĆANSKI MORAL.Stoga u svojim djelimadaje praktične upute za kršćanski život. On je pisac kojemu nije namjera razonoditi čitatelja, nego koristiti mu poukom.

MARULIĆEVA DJELA NA LATINSKOM JEZIKU

1) Najveće Marulićevo latinsko pjevačko djelo je ep Davidijada. (Za građu koristi niz događaja iz Davidova života opisanih u Starome zavjetu; ep se sastoji od 14 knjiga ispjevanih u heksametrima, prije svake knjige nalazi se sadržaj u prozi, uz oznaku biblijske knjige iz koje je sadržaj preuzet; u invokaciji Marulić se odriče antičke inspirtacije, a zaziva pomoć od Boga)

2) De institutione bene viviendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca)

- niz prizora iz života svetaca, biblijskih osoba i crkvenih otaca koja Maruliću služe kao primjer za praktičnu pouku uzornome kršćanskom životu; ovim je djelom stekao svjetsku slavu

10

3) Evangelistarium (Evanđelistar) – građa je raspoređena u 7 knjiga prema kršćanskim temeljnim načelima vjere, ufanja i ljubavi. Ovo je djelo temelj Marulićeve moralne teologije.

4) Quinquaginta parabolae/Pedeset priča – zbirka priča sastavljena po uzoru na Isusove parabole (Novi zavjet) s moralnim poukama. Stoga je u njima fabula, obično iz svakodnevnoga života, zapravo alegorija i njome se donosi moralno-religiozna pouka.

5) Poslanica papi Hadrijanu VI.

MARULIĆEVA DJELA NA HRVATSKOM JEZIKU

1) JUDITA – njegovo najznačajnije djelo, kojimje zaslužio naziv «oca hrvatske književnosti»

2) Suzana – spjev biblijske građe, napisan poput Judite. To je priča o Suzani, časnoj ženi, koju su pokušali napastovati dvojica staraca, a kada im to nije uspjelo, nepravedno su je oklevetali. U djelu se donosi kršćanska pouka: ističe se vrlina kreposti i poštenja, ali ukazuje ina zlo do kojega dovodi moralna pokvarenost.

3) moralno-didaktične pjesme koje se bave različitim temama (satirične, duhovne,...)

MARIN DRŽIĆ (1508.-1567.)

- komediograf- rođen u Dubrovniku- podrijetlom je iz pučanske trgovačke obitelji- u Sienni je boravio kao studentski rektor i upoznao suvremeno talijansko kazalište- po povratku u Dubrovnik piše komedije u kojima slika dubrovački život 16. st. I

ukazuje na ljudske mane I poroke (npr. Šktrost)- potkraj života šalje urotnička pisma toskanskome vladaru u kojima ga poziva za

pomoć u svrgavanju dubrovačke vlastele s vlasti

STVARALAŠTVO

1) Pastorale – u idilični svijet pastorale Držić uvodi nove likove: seljake iz dubrovačkog zaleđa koji se zaljubljuju u vile i u središtu su smješnih prizora zbog svojeg govora, načina razmišljanja i navika. Na taj način nastaje zaplet u kojem se isprepliću dva svijeta: izmišljeni svijet vila i mitoloških bića te realni svijet.

2) DUNDO MAROJE –napoznatija Držićeva komedija. Ključ za njezino razumijevanje predstavlja prolog negromanta Dugog Nosa u kojemu se objašnjava postanak ljudi nahvao i njihovo miješanje s ljudima nazbilj. U komediji se prikazuje Držićev renesansni svjetonazor u liku sluge Pometa te negativan stav prema dubrovačkoj vlasteli.

11

3) SKUP je prerada Plautove komedije Aulularia, ali samo u osnovnom zapletu. U ovoj komediji Držić ismijava dubrovačku škrtost stavljajući u središte komedije motiv “trezora”, blaga, koje je starcu Skupu važnije od svega.

4) POMET je izgubljena komedija Marina Držića, o čijem postojanju postoji podatak u prologu Dunda Maroja.

5) Ostale komedije: Tripče de Utolče (Mande), Arkulin, Džuho Krpeta i Pjerin.

12) MARKO MARULIĆ - JUDITA

JUDITA-prvi umjetnički spjev na hrvatskom jeziku, ep je komponiran u 6 pjevanja(libra), pisana je na narodnomjeziku-jezik splitske čakavštine, stih je dvostruko rimovani dvanaesterac sa rimom AA,BB, tema epa je nacionalno –rodoljubna,a motiv je biblijski, građu je uzeo iz biblije, počinje najavom teme,te invokacijom –zazivom Bogu-u kojem pjesnik moli za pomoć pri pisanju djelaLIKOVI:JUDITAHOLOFERNOABRAOZIJAAHIOR-prostor radnje:Judeja-BetulijaJudita je židovska udovica koja je ubila asirskog vojskovođu Holoferna i spasila rodni grad Betuliju.Marulić ovim djelom želi uliti nadu u mogućnost otpora i spasa od Turaka. I.pjevanje-Nabukodonozor šalje Holoferna svojskom da osvoji čitav svijet. Nakon pobjede nad medijskim kraljem Arfaksatom,asirski vladar Nabukodonozor se nalazi na vrhuncu svoje moći,te opijen uspjehom.odlučio je zavladati svijetom.Susjednim narodima šalje glasnike tražeći od njih da mu se pokore.Poklisari se vraćaju neobavljena posla,što kod Nabukodonosora izaziva provalu bijesa.On poziva svog vjernog vojskovođu Holoferna,koji odmah počinje spremati vojsku.II.pjevanje-u Jeruzalemu zavlada strah. Opisuju se brojni i uspješni Hloformovi pohodi.Pokorio je Mezopotamiju i Siriju.Među Židovima,koji mu se jedini odupiru,zavladao je strah jer se boje da im Holoferno ne sruši Jeruzalem.Vijest da mu se odupiru veoma ga uzruja te želi saznati nešto više o njima.O Židovima mu govori Ahior i kaže da se oni ne mogu pobijediti sve dok su vjerni svome svemogućemu Bogu.Holoferno bijesni zbog Ahiorovih riječi.III.pjevanje-Holoferno opkoljava Betuliju. Holoferno protjeruje Ahiora Židovima u grad Betuliju,prijeteći mu da će ga pogubiti zajedno sa stanovnicima.Ahior je primljen blagonaklono,a vrhovnici betulijski njemu u čast priređuju gozbu.Ubrzo Holofernovi vojnici počinju opsjedati grad,te je stanje u gradu iz dana u dan sve teže,jer im je zatvoren i dotok vode.Građani dolaze do kralja Ozije tražeći predaju,a on traži još 5 dana prije nego li potpiše kapitulaciju.U tom kritičnom trenutku pojavljuje se mlada i bogobojazna žena,udovica Judita.Ona kori sugrađane zbog malodušja i sumnje u Božju pomoć,govoreći da će spasiti grad.IV.pjevanje-Holoferno je poželio lijepu Juditu. Judita se moli Bogu da izbavi grad iz pogibli.Skida udovičku odjeću i odijeva najljepše haljine.U pratnji služavke Abre napušta

12

grad.Asirskim stražarima govori kako im je došla otkriti kako će osvojiti grad bez velikog napora i gubitka ljudi.Odvode je pred Holoforna koji ostaje zadivljen njenom ljepotom.V.pjevanje-pozva je na večeru,a kad pijan zaspi ona mu odreže glavu i postavi na grad. Holoferno priređuje veliku gozbu,a nakon divlje pijanke,koja je trajala 4 dana, Holoforno se izvali na krevet i zaspi.Judita uzima njegov mač i odsiječe mu glavu.Judita i sluškinja Abra vrate se u Betuliju noseći u torbi Holofornovu glavu,te ju postavila na gradske zidine.Betuljani napadaju Asirce koji panično bez vođe bježe.VI.pjevanje-Holofornova vojska nagnana je u bijeg,a Judita ide k svojima u Jeruzalem. Živjela je 105 godina. Narod slavi Juditu,ženu čija je vjera spasila njihov grad.Poštovana i cijenjena,doživjela je starost od 105 godina.Opisuju se događaji koji su uslijedili nakon odlaska Holofernove vojske,te opisuje se i dolazak pape koji je došao vidjeti Juditu.Ona se vratila kući iz Jeruzalema i nakon smrti prvog muža,nije se više udavala.Nakon njene smrti narod ju je oplakivao 7 dana,jer zahvaljujući njoj nije bilo ratova. 13) MARIN DRŽIĆ – DUNDO MAROJE

- najslavnije djelo Marina Držića- prvi put dramu izvodi Pomet –družina u dubrovačkoj vjećnici 1551.g.- komedija ilustrira bitnu problematiku vezanu za život, poetiku, filozofiju i stil

svoga autora

«Dundo Maroje» - komedija započinje Prologom negromanta (čarobnjaka) Dugog Nosa koji govori da je putujući svijetom u Starim Indijama sreo «ljude nazbilj» (prave ljude: tihe, mudre, razumne) i «ljude nahvao» (loše, ništavne, zle). Ti su ljudi izmiješani u svim zemljama, oni se međusobno sukobljavaju u svakodnevnici kako će se sukobiti i u komediji.

«Ljudi nahvao « su pohlepni, rastrošni, sebični ili razvratni, ali nesposobni i intelektualno bezizražajni. (Po Držiću, to je dubrovačka vlastela).«Ljudi nazbilj» su bistri, duhoviti, snalažljivi, inteligentni i sposobni.

Sadržaj: Dundo Maroje dolazi u Rim u potrazi za sinom Marom koji je trebao trgovati, a umjesto toga troši očeve dukate na kurtizanu Lauru. S Marojem dolazi i njegov sluga Bokčilo koji uvijek gunđa jer bi stalno jeo i pio, a škrti Maroje mu to ne dopušta. Maro troši novac ispunjajući sve Laurine skupe prohtjeve, a njegov sluga Popiva se udvara Petrunjeli, Laurinoj sluškinji. U nastojanju da sina vrati kući Maroju pomaže Pomet, sluga uge Tudeška, njemačkog plemića koji je također zaljubljen u Lauru. Sve završava sretno prema Pometovoj zamisli (peti čin je ostao nedovršen, ali ga je dopunio M. Kombol): Pomet dobiva Petrunjelu. Laura (za koju se otkriva da je Mandaljena – kći njemačkog plemića) Uga Tudeška, Maroje plaća Marine dugove, a Maro se vraća zarućnici Peri kojoj je umrla teta u Dubrovniku ostavivši joj nasljedstvo.

Pomet – tipičan renesansni čovjek: jedini «čovjek nazbilj» u komediji je Pomet – sluga, ali tipičan renesansni čovjek koji ističe da je uzalud i pamet i talent i hrabrost i obrazovanje ako pojedinac nije virtuoz koji će svojom spretnošću i inteligencijom okrenuti sreću u svoju korist.

13

A sreća su užici – jelo, piće, ljubav i – novac.(hedonizam)

14

LIKOVI GOSPODARA I SLUGUGOSPODARI KARAKTERIZACIJA SLUGE KARAKTERIZACIJAMAROJE - škrti starac koji

dolazi u Rim spasiti novac, štedi na svemu (jelu, piću, odjeći), uživa u gomilanju novca

BOKČILO - nezadovoljnik i gunđalo, ljut na Maroja jer mu uskraćuje najveće životne užitke: jelo i piće

MARO - rasipni mladić koji troši novac na kurtizanu kupujući poklonima njezinu ljubav; lakomislen, ne razmišlja o budućnosti

POPIVA - lukav i pokvaren, smišlja način kako da Maro prevari oca

LAURA - pohlepna; kao jedini način iskazivanja ljubavi prihvaća novac i materijalne vrijednosti (nakit, krzno)

PETRUNJELA - vesela dubrovačka djevojka, odana svojoj gospodarici – najprije prihvaća Popivino udvaranje (jer je logično da bude sa slugom ljubavnika svoje gospodarice), a potom Pometovo

UGO TUDEŠAK - bogati plemić, ali potpuno pasivan i nesposoban da se sam izbori za voljenu ženu

POMET - inteligentan, smišlja način da pomogne svom gospodaru (da bi i sam imao lagodniji život); hedonist – želi uživati u životu i životnim radostima (osobito u jelu i piću)

Velike Indije – zemlja magije i čudesa; prema srednjovjekovnim kartama – današnji PakistanMale Indije – po srednjovjekovnom vjerovanju -zemlja u kojoj su nekad živjeli patuljci i borili se sa ždralovima; Indija ili PakistanNove Indije – novootkriveni kontinentStare Indije – raj zemaljski; zemlja na kraju svijeta

15

14) Interpretirati liriku hrvatskih petrarkista: Hanibal Lučić, Šiško Menčetić, Džore Držić

Mnogi su hrvatski pjesnici toga doba pisali po uzoru na Petrarcu (o ljubavi prema prelijepim gospama koje im tu ljubav ne uzvraćaju, o svojoj patnji i nemoći da savladavaju osjećaje, te nastojanjima da preko umjetničkog dijela ostave spomenik ljubavi), te ih nazivamo hrvatskim petrarkistima.¸To su bili Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović.Hanibal Lucić u svojoj pjesmi Jur nijedna na svit vila nabraja detalje ljepote voljene žene i kako ta ljepota utječe na druge. Na kraju moli Boga da je sačuva od prolaznosti i smrti.

Lirska poezija Hanibala Lucića

Lucićev kanconijer Pisni ljuvene sadrži 22 pjesme u kojima pjesnik slavi žensku ljepotu I pjeva o neuzvraćenoj ljubavi. U njima se vidi odmak od lirske poezije naših prvih petrarkista jer Lucić piše u duhu novije talijanske lirike 16. stoljećakoja se zalaže za povratak izvornome Petrarki, a to spaja s narodnom tradicijom. Lucićeva pjesma Jur ni jedna na svit vila smatraq se remek- djelom hrvatske renesansne poezije.

Jur nijedna na svit vila (interpertacija)- tipična petrarkistička pjesma u kojoj pjesnik svoju gospođu opisuje kao vilu- u prikazivnju ljepote služi se usporedbama koje u velikoj mjeri podsjećaju na usporedbe uzete iz narodne pjesme- pjesnik želi da ovu ljepotu učini vječnom, neprolaznom- renesansna obilježja ove pjesme možemo zamjetiti u sljedećem1) opis stvarne ovozemaljske ljepote2) divljenje ljepoti kao općoj ljepoti života, prirode i umjetnosti u širokom smislu3) strofe su od 8 stihova, a stihovi su osmerci

Lirika Šiška Menčetića

Prvi pogled (pjesma)- pjesik je opsednut fizičkom ljepotom koja ga podsjeća na nešto nestvarno, ljepotu vile- motivi su iz prirode konkretno proljeća koje je ovdje personificirano, a znaći buđenje prirode = buđenje ljubavi- bol, tuga i čežnja nastaju u trenutku kad njegova gospođa odlazi- stih je dvanesterac, a rima dvostruka- i u pjesništu i u slikarstu ženska ljepota se vrlo često prikazuje što potvrđuje da u vrijeme renesansne umjetnosti ističu sve ljepote zemaljskog života

 

16

Džore Držić

- rođen u Dubrovniku u građanskoj obitelji, školovao se u Dubrovniku, studirao u Italiji, postao svećenik i živi u Dubrovniku. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nikše Ranjine i uglavnom su ljubavne, u njima seobraća voljenoj osobi slaveći njezinu ljepotu i duhovne vrijednosti. U njegovoj poeziji su motivi smrti i prolaznosti. Najpoznatije pjesme: Grem si, grem, Draža je od zlata. Napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubimir, pa je začetnik pastoralne dramske književnosti u Hrvatskoj. Zbornik Nikše Ranjine ili Dubrovački kanconijer- najstariji lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike čiji je zapisivač dubrovački plemić Nikša Ranjina. U njemu je 820 ljubavnih pjesama u kojim se veliča tjelesna i duhovna ljepota voljene drage. Najznačajniji pjesnici koji se u njemu javljaju su Š.Menčetić, Dž.Držić i dr., većinom anonimni pjesnici. Najpoznatije pjesme iz zbornika su: Leute moj, Odiljam se, Djevojka hoda po zelenoj travi.

Odiljam se

15) Opisati stvaralački život Ivana Gundulića i interpretirati njegova djela Suze sina razmetnoga i Dubravka

IVAN GUNDULIĆ (1589.-1638.)

- rodio se u uglednoj dubrovačkoj vlastelinskoj obitelji- završio je humanističku naobrazbu u Dubrovniku - pokopan je u franjevačkoj crkvi Male braće na Stradunu

Književni rad započeo je ljubavnim pjesmama I melodramama. Svoja mladenačka djela nazvao je “porodom od tmnine” i nije ih želio objaviti.Vjerojatno ih je većinu uništio.Ostale su sačuvane 4 melodrame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida.

Njegova najznačajnija djela nazvao je “porod od svjetlosti”: religiozna poema “Suze sina razmetnoga”, pastorala “Dubravka” i ep “Osman”.

DUBRAVKA -pastoralna dramska vrstavrijeme: idealna prošlost, mitsko, pagansko vrijeme sreće i blagostanja

- starinski običaj: svake se godine svetkuje sloboda i tada se vjenčaju djevojka i mladić za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par.

- Dramski zaplet: Bogati i ružni Grdan podmiti suce želeći da se Dubravka njime vjenča

- Kulminacija zapleta: Sve je spremno za to neprilično vjenčanje u hramu boga Lera (dubrovački bog ljubavi, dok su bili mnogobošci). No, sam Lero to spriječava čudesnim znamenjem: gasi vatru u žrtveniku I zatrese tlo crkve.

- Rasplet: Dubravka se vjenča s Miljenkom, narod slavi njihovo vjenčanje I svetkovinu slobode, svi božici na otlar prinose darove I pjevaju himnu slobodi (poznati stihovi: O lijepa, o draga slobodo/dar u kom sva blaga višnji nam bog je do…)

17

- Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeve drame ima alegorijsko značenje:Mjesto radnje: Dubrava – DubrovnikPastirica Dubravka: symbol dubrovačke slobode i vlastiPastir miljenko: symbol dubrovačkog plemstvaPastir Grdan: symbol obogaćenog sloja ljudi (dubrovačkog građanstva) koji se žele domoći vlasti ženidbom s plemkinjama.

Sporedni likovi: satiri (mitološka bića: pola ljudi – pola životinje): Vuk, Jeljenka, Gorštak,…

Struktura teksta i kompozicija: 3 čina (činjenja) koji su podijeljeni na 9-10 prizora (skazanja); tek u 3. činu javljaju se zaplet, vrhunac i rasplet.

Stih i strofa: prevladavaju osmerci i dvanaesterci kojima se sugerira obični govor (proza)

Ivan Gundulić: Suze sina razmetnoga (poema) Tema djela preuzeta je iz Lukina evanđelja, a govori o izgubljenom sinu koji se skrušeno vraća ocu nakon što je potrošio novac od imanja, a on ga prima u svoje okrilje.Djelo je religijska barokna poema koja se naziva i plačem, jer se govori o grješniku koji se plačući kaje. Poema ima tri dijela (plača): Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje. Završno pomirenje razmetnog sina s ocem označava i pomirenje s Bogom. To je alegorijska poruka svima koji su skrenuli s pravog puta u protestantizam da se mogu vratiti u krilo Crkve i da će im biti oprošteno. Obilježja Gundulićeva stila su brojne metafore, poredbe, refleksije o prolaznosti života, kontrasti,…

16) Objasniti geografsku, tematsku i žanrovsku raznolikost hrvatskog barokaGEOGRAFSKA- 4 samostalna regionalna književna kruga: dubrovački (Dubrovnik i Dalmacija), ozaljski (Banska Hrvatska), kajkavski (Banska Hrvatska), slavonski (Slavonija) – utječu jedan na drugi (osobito dubrovački, koji je najnapredniji, na ostale), ali slabo- u dubrovačkom prevladavaju naglašeno umjetnička barokna književna djela, a u ostalim religiozno-poučnaŽANROVSKA

- RELIGIOZNA POEMA (Dubrovnik) : Ivan Gundulić – Suze sina razmetnoga, Ivan Bunić Vučić – Mandaljena pokornica, Ignjat Đurđević: Uzdasi Mandaljene pokornice (tema zajednička: Sagrješenje i pokajanje grješnika, kićeni barokni stil)

- EP : Ivan Gundulić: Osman, Petar Zrinski: Opsada Sigeta (dominantna književna vrsta je povijesni ep)

- POUČNA DJELA S NABOŽNOM TEMATIKOM :Ana Katarina Zrinski - Putni tovariš,Pavlinski zbornik (rukopisni zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama), Juraj Habdelić: Zercalo Marijansko ( u kajkavsskom krugu prevladavaju djela poučnog sadržaja)- DRAMA : Ivan Gundulić : Dubravka (pastorala), Junije Palmotić: Pavlimir (melodrama)TEMATSKA- ljubavna, povijesna, poučna

18

17) OBJASNI TEMATSKU SPECIFIČNOST HRVATSKOG PROSVJETITELJSTVA

Trajanje: 18. stoljeće

2. Regije: Dubrovnik, Dalmacija, Slavonija, sjeverna Hrvatska

3. Značajke: Književnost u ovom razdoblju ima moralno-didaktički karakter; uviđa se značenje prosvjete i kulture, pa se književnim djelima želi prosvijetliti narod.

U to doba u Hrvatskoj je bilo malo učenih i pismenih ljudi, školstvo je još bilo pod nazorom isusovaca i pavlina (1773. ukida se isusovački red i država preuzima školstvo).

Naši književnici žele odgojno i poučno djelovati, cilj im je opći napredak i obrazovanje naroda, mijenjanje starih običaja i buđenje narodne svijesti.

5. Književnost prosvjetiteljstva - obilježava je raznolikost stilova i regionalna obilježenost - možemo je podijeliti na dubrovačku, dalmatinsku, slavonsku i književnost sjeverne Hrvatske

1) Dubrovačka književnostU 18.st. ova književnost vezana je za rad akademija, pisci pišu latinskim jezikom i slijede klasicističku poetiku.Predstavnici: Rajmundo Kunić – prepjevao Ilijadu na latinski Brno Zamanja – prepjevao Odiseju na latinski Đuro Ferić – piše basne na linskom i hrvatskom j.- prevode se i Molierove komedije, tzv. frančezarije

2) DalmacijaKnjiževnici slijede pučko-prosvjetiteljsku poetiku.Predstavnici: Filip Grabovac –Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga (tužno pjeva o položaju Dalmacije)Andrija Kačić Miošić – Razgovori ugodni naroda slovinskoga (otkriva narodnu povijest)

3) Slavonska književnost Piše se prosvjetiteljsko- pučka književnost u kojoj se susrećemo sa baroknom, klasicističkom i predromantičarskom poetikom.Predstavnici: Matija Antun Reljković – Satir iliti divji čovik (deseterci, želi unaprijediti život Slavonaca)Antun Kanižlić – Sveta Rožalija (slijedi barokne religiozne poeme)Matija Petar Katančić -Jesenji plodovi (zbirka pjesama na latinskom i hrvatskom), te prevodi Bibliju na hrvatski jezik

4) Književnost sjeverne Hrvatske- kajkavske pjesmarice i drame

19

- najpoznatiji predstavnik: Tituš Brezovački, komediograf (komedije: Matijaš grabancijaš dijak, Diogeneš – u njima razotkriva mane i poroke zagrebačke gradske sredine, te ističe odgojno-prosvjetiteljske namjere.

Književna djela nastala u hrvatskoj u 18. st. nemaju zajedničke osobine po kojima bismo ih mogli svrstati u jedinstvenu književnu epohu. U tom razdoblju gotovo istovremeno postoji nekoliko različitih poetika:- u 1. polovici 18. st. još uvijek nastaju djela koja nose barokna obilježja- javljaju se I klasicistička djela pisana po uzoru na antičke pisce- nastaju I prosvjetiteljska djela poučnog sadržaja- potkraj razdoblja javljaju se djela predromantičarskog sadržaja

TEMATIKAPROSVJETITELJSKA EPIKA: Andrija Kačić Miošić : razgovor ugodni naroda slovinskoga, Martija Antun Reljković : Satir iliti divji čovik

PROSVJETITELJSKA DRAMA: Tituš brezovački: Matijaš grabancijaš dijak

KLASICISTIČKA POEZIJA:Matija Petar Katančić: Jesenji plodovi

18) INTERPRETIRATI: JOHANNWOLFGANG GOETHE – PATNJE MLADOG WERTHERA

Patnje mladog Werthera – roman je pisan u epistolarnoj formi (u obliku pisama prijatelju) koji prikazuje hipersenzibilnog, maštanju sklonog i umjetnički nastrojenog pojedinca koji uživa u prirodi, želi slobodu, ne poštuje društvene konvencije, a zbog nesretne ljubavi život završava samoubojstvom. Werther se na prvi pogled beznadno zaljubi u Lottu, koja mu se ukazuje kao anđeo milosrđa, okružena dječicom, svojom mlađom braćom i sestrama. Cijela njena obitelj obasipa Werthera pažnjom i simpatijama. No, Lotta je zaručena za Alberta. Werther je pokuša zaboraviti, promijeniti svoj život, odlazi poslom u drugi grad. No, sve je beznadno. Saznaje da su se Lotta i Albert vjenčali, ponovo dolazi, posjećuje ih, no Lotta ga moli da više ne dolazi. On piše oproštajna pisma, posuđuje Albertove pištolje i ubije se. Opteretivši ih krivicom, Werther samoubojstvom kažnjava prvenstveno sebe. Werther je tipičan romantičarski lik ispunjen «svjetskim bolom», koji je postao uzorom Getheovih suvremenika.

19) OBJASNITI ULOGU LIRIKE U HRVATSKOM NARODNOM PREPORODU I INTERPRETIRATI LIRIKU PETRA PRERADOVIĆA

LirikaU prvom desetljeću hrvatskog narodnog preporoda osobito su značajne budnice – domoljubne lirske pjesme koje su budile nacionalnu svijest u Hrvata. Tako je 1835. u Danici objavljena

20

pjesma Antuna Mihanovića Horvatska domovina koju je 1846. uglazbio Josip Runjanin, a 1891. prihvaćena je za hrvatsku himnu.

Pjesništvo

Preporodno razdoblje hrvatske književnosti ponajprije afirmira lirsko pjesništvo, i to

domoljubno.Budnice i davorije zauzimaju središnje mjesto u preporodnom lirici (Gaj,

Vukotinović, Demeter). Iz budničko-davorijaške poezije izdvaja se Mihanovićeva Hrvatska

domovina kao najznačajnija lirska pjesma preporodne lirike.

Osim domoljubne lirike nastaje i ljubavna (Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović, Petar Preradović) i

satirična lirika (Vraz).

o Najpoznatiji pisci bili su ilirci, a osnovna crtapoezije – domoljublje

o Najčešći oblici bili su budnice i davorije; prvombudnicom smatra se Gajeva pjesma Horvatovsloga i zjedinjenje

"Još Hrvatska ni propala" je hrvatska domoljubna budnica koju je napisaoLjudevit Gaj i uglazbio Ferdo Livadić 1833. godine.

o Iza pojave Đulabija nastala je gotovo poplava ljubavnelirike; posebno se ističe PRERADOVIĆEVA lirika.

LIRIKA PETRA PRERADOVIĆA

Preradovićev lirski opus je prilično velik i raznolik. S obzirom na tematske preokupacije uobičajeno je njegovu poeziju dijeliti na tri kruga:DOMOLJUBNU – pjesme Jezik roda moga i Rodu o jeziku u kojima on iznosi svoju ljubav prema materinjem jeziku te misao da je jezik oznaka čovjekove nacionalnosti I individualnosti, a da bez jezika čovjek nema identitet.Pjesma Putnik alegorijska je pjesma pjesnikova lutanja kroz tuđinu koja mu nije dala utočište i sreću, jer je sreća I smisao jedino u domovini.LJUBAVNU – U pjesmi Mrtva ljubav pjesnik govori o ljubavi kao načelu svoga života koje ga vodi i usmjerava, a od čisto zemaljske i tjelesne postala je nebeska i duhovna.REFLEKSIVNU – pjesma Ljudsko srce govori o trajnom ljudskom nemiru i želji da postigne što više.

20) OBJASNITI ZNAČENJE GAJEVE PRAVOPISNE REFORME U PROCESU STANDARDIZACIJE HRVATSKOG JEZIKA

Najznačajnije ostvarenje hrvatskog narodnog preporoda je jedinstveni hrvatski jezik u čiju osnovu ulazi štokavsko narječje.

21

Godine 1830. Ljudevit Gaj izdaje “Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja” u kojoj iznosi viziju grafijske reforme predlažući za palatale znakove:

C, g, d, l, n, s, d, z ( tilda)

Godine 1835. Gaj u Danici objavljuje članak Pravopisz u kojem tildu mijenja u kvačicu uvodeći Č, Š, Ž, a umjesto ranijih jednoslovnika d, g, l, n odlučuje se za dj, gj, lj, nj (sa zarezom na j umjesto točke) te prihvaća poljsko ć.

21) OPISATI STVARALAČKI ŽIVOTOPIS IVANA MAŽURANIĆA I INTERPRETIRATI NJEGOVO DJELO

22) OPISATI STVARALAČKI ŽIVOTOPIS AUGUSTA ŠENOE, OBJASNITI NJEGOVU ULOGU U KONTEKSTU HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI 19. ST. TE INTERPRETIRATI DJELO ZLATAROVO ZLATO

AUGUST ŠENOA(1838.-1881.)

- rođen u Zagrebu, njemačko-češkog porijekla (biografija u čitanci, str.55)- središnja ličnost svoga vremena (protorealizam = Šenoino doba)- prvi hrvatski romantičar i prvi hrvatski realist- najhrvatskiji pisac Hrvatske (mnogo je pisao o hrvatstvu)- najzagrebačkiji pisac (često piše o Zagrebu)- najznačajniji predstavnik građanstva- stvorio je hrvatsku čitateljsku publiku («Prijan Lovro»)- urednik časopisa «Vijenac» (koji počinje izlaziti 1869., Šenoa je urednik od 1874.

do kraja života)- najveću slavu donijeli su mu povijesni romani- bio je ravnatelj i dramaturg zagrebačkog kazališta

DJELA:

1. Lirsko – epske pjesme - lirske, epske pjesme, prigodnice, šaljive, epigrami, povjestice

2. Feljtoni iz zagrebačkog života - «Zagrebulje»

3. Pripovijetke iz prošlosti i suvremenog života«Prijan Lovro», «Prosjak Luka», «Mladi gospodin», Ilijina oporuka», «Branka», «Karanfil s pjesnikova groba», Karanfilčeva ljubovca»

4. Romani «Zlatarovo zlato»

22

«Diogeneš»«Čuvaj se senjske ruke»«Seljačka buna»«Kletva» (nedovršena, dovršio ju je Josip Eugen Tomić)

5. Književne i kazališne kritike

- U kritici «O hrvatskom kazalištu» (1865.) prvi je put upotrijebio riječ realizam.- U programatskom članku «Naša književnost» (1865.) definirao je poglede o

tome kakva treba biti hrvatska knjiženost: hrvatska, slavenska, nacionalna, umjetnički vrijedna, utilitaristička (mora biti sredstvo za kulturno, ekonomsko i političko podizanje naroda), treba poučavati i slikati hrvatsku stvarnost/ uzimati teme iz života,...

ŠENOINA NAJVEĆA ULOGA- jedan od prvih kritičara naše književnosti koji zagovara realizam- začetnik realistične novele, pripovijetke iz suvremenog života- tvorac našeg povijesnog romana (Zlatarovo zlato)- stvorio zagrebačku čitateljsku publiku- prvi hrvatski romantik i prvi hrvatski realist

U Šenoinim djelima imamo romantičarske i realistične elemente:

a) fabula je romantična, napeta, uzbudljiva, tajanstvena; pojavljuje se spletkar, uvijek se javlja ljubav na prvi pogled (publika je na to bila naučena čitajući njemačke romantičarske pisce)

b) likovi i opisi sredine su realistični; uzima teme iz suvremenog života, te opise hrvatske prošlosti zasniva na povijesnim činjenicama (proučava povijest i dokumente)

23) INTERPRETIRATI: HONORE DE BALZAC –OTAC GORIOT

«OTAC GORIOT» ¸

Teme: Naličje života visokog pariškog društva (ljudske drame malog svijeta za vrijeme raspadanja feudalnog društva, te uspinjanje kapitalizma).

Motivi: društveni uspon bezumna očinska ljubav zločin izopačenost društva

Problemi: ljubav mržnja

23

novac kao smisao života traženje životne sreće

Struktura djela: roman je oblikovan po zakonima dramske strukture (sukobi, zapleti, raspleti).

Tri fabule – tri glavna lika: Goriot Eugene Rastignac Vautrin

♦♦♦ Roman govori o sukobu čovjeka s okolinom i samim sobom.

♦♦♦Gospođa Vauquer je slika pansiona, kao što je i pansion ogledalo njene ličnosti.

Roman završava raspadom, tragedijom i smrću. Pansion gđe Vauquer propada, a Goriotova smrt predstavlja kraj duge agonije sitnog kapitala i skromnog obrta.

♦♦Kroz lik Rastignaca očituje se kraj romana: plemenite duše na ovom svijetu ne mogu opstati.

♦ ♦ ♦

24) INTERPRETIRATI: FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI – ZLOČIN I KAZNA

ZLOČIN I KAZNA

- roman pisan u 3. licu - tema : čovjek i njegovi egzistencijalni problemi (psihološki, moralni, filozofski,

socijalni)- prikaz grada i njegove mračne atmosfere- temelj fabule : zločin- prevladava klasna određenost karaktera, a oni su nositelji ideoloških stavova- psihološka analiza do čovjekove podsvjesti- u romanu se očituje dezintegracija realizma (fabula, motivacijski sustav, stil,

vrijeme trajanja romana, težište na psihološkom)- likovi: Radion Raskoljnikov, bivši student i osamljenik; Razumihin, njegov

prijatelj; Sonja Marmeladova, žrtva vlastite obitelji; Marmeladov, njen otac,...- Raskoljnikov razvija teoriju nadčovjeka kome je sve dopušteno, pa čak i «krv po

savjesti»: ubija staru lihvaricu i ostvaruje svoju teoriju. Nakon toga zapada u duševnu i moralnu krizu, predaje se vlastima i kaje za učinjeni zločin.

- Raskoljnikov je propatio svoju kaznu prije odlaska u Sibir. Sibir će mu možda donijeti pročišćenje.

- Dostojevski ovim djelom ustaje protiv društva : Raskoljnikov i Sonja: ubojica i prostitutka su prejaki izrazi; Sonja Marmeladova (psiha – tijelo);

- Svirdigajev (ubio ženu, nije ga pekla savjest)

24

- Raskoljnikov sebe osuđuje kao uš-25) INTERPRETIRATI: ANTE KOVAČIĆ – U REGISTRATURI

U REGISTRATURI

- najpoznatiji hrvatski roman 19. stoljeća- roman u kojem se isprepliću ROMANTIZAM, REALIZAM, NATURALIZAM,

FANTASTIKA, LEGENDA I STVARNOST, HUMOR I PESIMIZAM, ZANOS I OČAJ.

- Roman započinje prepirkom spisa i registra, a nastavlja se kao raspredanje glavnog junaka u obliku ispovjesti, kojoj je glavni cilj kritički razobličiti građansko društvo.

- Roman možemo podijeliti u TRI DIJELA:a) DJETINJSTVO IVICE KIČMANOVIĆAb) ODLAZAK U GRADc) LAURINA HAJDUČKA BANDA, IVIČINO LUDILO (fantastični i

naturalististički elementi)- U djelu možemo usporediti SELO i GRAD:a) SELO je opisano s ljubavlju, ali nije idealizirano (npr. lik «zgubidana» - Jožice

Kičmanovića)b) GRAD je prikazan negativno: (crno-bijela) tehnika; svi likovi su nositelji

negativnih osobina: Mecena, Laura, kumordinar Žorž (Grad predstavlja zlu kob za Ivicu Kičmanovića).

Nakon Šenoe (prijan Lovro) Kovačić razrađuje problem hrvatske inteligencije seljačkog podrijetla koji ne uspijevaju ostvariti svoje ambicije. Zbog toga što je grad pokvaren, a oni su neiskvareni, pošteni i tim putem ne mogu uspjeti.

Kraj romana je PESIMISTIČAN: Svi stradaju (Ivica, Laura, Anica, ...); Ivica završava kao običan bezuspješan registrator. Zapalio se u svojoj registraturi.

SVI LIKOVI SU NOSITELJI OSOBINA:Miha i Medonjić su prvi kapitalisti koji stiču ekonomsku moć (Kapitalizam je u romanu prikazan negativno: pojava zelenaštva, otvaranje krčmi,...)Illusstrisimus (Mecena) je pojam gradske pokvarenosti (licemjerstvo, laž, pljačka)Ivica – siromašna seoska inteligencija koja ne uspijeva u graduLaura – pojam prostitucijeFerkonja – prvi tip huligana u hrvatskoj književnostiKumordinar Žorž – po kritičarima je najuspjeliji lik: ni seljak ni gospodin, pravi se važan pred seljacima jer se «odlijepio» od njihove sredine

Sličnosti Kovačića i Balzaca: pokušaj prikaza društva 19. stoljeća.

Prvi roman koji iznosi probleme društva (Sudbina siromašne djece, ubožnice, krađa, pljačka, kriminal,...).

25

Kovačićev realizam temelji se na izvanrednom daru zapažanja: sklonosti da sažeto i jezgrovito iznese životne pojedinosti, otjelovi najbitnije značajke u procesu nastajanja hrvatskog građanskog društva prema kojem se pisac postavio krajnje kritički.

Ideja: Samo se upornim radom i težnjom za istinom može postići cilj/pravda u životu.

26) INTERPRETIRATI: VJENCESLAV NOVAK – POSLJEDNJI STIPANČIĆI

POSLJEDNJI STIPANČIĆI- realistična slika propasti ugledne senjske patricijske obitelji sredinom 19. st.- članovi obitelji su: autoritarni otac Ante, patrijahalna i požrtvovana majka

Valpurga,te njihova djeca, rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna kći Lucija- propast obitelji uzrokovale su društvne i gospodarske promjene u Senju u drugoj

polovici 19. st.- obiteljskoj propasti pridonosi i otac Ante, koji se nije znao ili nije želio,

prilagoditi novim životnim uvjetima- Ante sve nade polaže u sina, zapušta ženu i kćer; umire razočaran i sam zbog

izgubljenih iluzija- Njegova smrt je početak kraja ostatka obitelji (Lucija umire od TBC-a, Valpurga

od siromaštva, Juraj se odnarođuje)

27) INTERPRETIRATI LIRIKU SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA

Podjela Kranjčevićeve lirike:

1. Domoljubne pjesme (drugačije stvara novu dimenziju domoljubne poezije; najljepše pjesme su mu «Moj dom», «In Tyrannos» - pisane bez fraza i afektacije, iskazuje grč zbog porobljenosti domovine; zbirka pjesama «Uskočke legende» (senjski uskoci).

2. Socijalne pjesme (prvi u Hrvatskoj ustao je protiv socijalne nepravde; poznata je njegov pjesma «Radniku» - govori o onome koji je sve stvorio, a opet je potlačen i ugnjetavan; govori protiv društva u kojem se cijeni bogatstvo, zlato i povlašteni položaj;«Iseljenik» je pjesma koja govori o pomorcu koji je prisiljen otići na rad u Brazil. On ide u neizvjesnost, tuđinu, a neki mađarski brod ide prema Hrvatskoj.

3. Antiklerikalne pjesme – govori o licemjernosti, dvojnom moralu katoličke crkve; idealizira isusa kao pravednika, borca; ustaje protiv zloupotrebe katoličkog ideala: «Dva lava», «Eli! Eli! Lama azavtani?!»,...

4. Pjesme u kojima kritizira negativne strane Hrvata (npr. neprosvijećenost, naivnost – «Naš čovo»; tuđe sluge – «Gospodskom kastoru» - napada mađarone koji zbog ekonomske koristi služe Mađare i izdaju svoj narod.

26

5. Filozofske/misaone pjesme (refleksivne: pjesme univerzalne tematike; razmišlja o čovjeku, čovjekovoj prolaznosti, svemiru,.. «Zadnji Adam» - prije smrti upisuje jedan spoznajni upitnik u led; «Mojsije» - biblijski motiv kao nadahnuće.

MOJSIJE

- biblijski prorok, vođa, zakonodavac starih Židova- izvodi narod iz egipatskog (misirskog) ropstva i odvodi ih u obećanu zemlju

Kaanan

Pjesničke slike:1) Mojsije se obraća Jehovi (Jahvi) i moli ga da izvede njegov narod iz ropstva

( prenesenom značenju odnosi se na Hrvatsku, ropstvo pod Khuenom i molba za osvještenjem tih ljudi)

2) Odgovor Jahve Mojsiju :»A luda želja! Da, al ljudska jest!»; za njega su svi ljudi isti, čovjek je premalen da bi vidio Božje visine.)

3) Mojsijev odgovor : nedohvatnost sudova, vječitost Božjih zakona, čovjekova sićušnost i gordost.

4) Jehovino upozorenje : «Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumnjati.» 5) Narod odlazi u obećanu zemlju; razmišljanja o svijetu i životu: «A što je život – ko i pustaraA što su ljudi - ko i prašina»; slave zlaćano tele – idola, ne vide pravu vrijednost6) Ozarenost genija ugledavši obećanu zemlju; narod ga optužuje što ga je tu doveo. U pustoš, a ostavili su «lonce misirske»; Mojsije je iznenađen, obeshrabljen, počinje zaista sumnjati u svoje ideale.

Poruka: Kranjčević u ovoj pjesmi na temelju biblijskog motiva govori o općeljudskim problemima, ljudskoj težnji za slobodom, o izdvojenom pojedincu koji teži ka nećem višem, o odnosu izdvojenog pojedinca i društva, o odnosu čovjeka i njegovih ideala.

Stilska obilježja pjesme: biblijska uzvišenost, arhaizmi, aforističnost stihova,...

28) INTERPRETIRATI: HENRIK IBSEN – NORA

Lutkina kuća (Nora)

Drama je postigla golem uspjeh na kazališnim scenama Europe, a svojevrsna je prekretnica u razvoju europske dramaturgije u doba realizma- nasuprot salonskoj ljubavnoj tematici nastupa društveno angažirana drama, zaplet se usredotočuje na sukob

27

ličnosti unutar obiteljskoga kruga, a radnja se odvija u zatvorenom ambijentu građanske kuće. Tako je u Nori težište postavljeno na položaj žene u malograđanskom društvu, sukob se odvija između stavova Nore i njezina muža Torvalda Helemera, a radnja se u sva tri čina zbiva u istoj sobi. Norino prerastanje u samostalnu ličnost iz uloge voljene obiteljske lutke, koju su joj namijenili otac i muž, uklapa se u tada aktualnu feminističku problematiku, ali psihološka razrada lika uzdiže Ibsenovo dijelo izvan okvira društveno angažirane drame.

Kada se pojavila (1879.), Lutkina kuća privukla je pozornost poglavito svojom socijalnom tematikom (ženska emancipacija). No, danas Norin odlazak ne promatramo toliko kroz pitanje je li ona imala pravo napustiti muža i djecu, već kao dokaz i potvrdu prava pojedinca na slobodu i samostalnost.

Ibsenova drama prikazuje proces samoosvješćivanja žene u kojoj se budi njezina individualnost i koja odbacuje jaram što ga je nametnuo egoistični muž.

Nora je osam godina živjela u naizgled sretnom građanskom braku, osam godina živjela je kao žena-lutka skrbeći za svoju djecu-lutke. I kada se samo jednom odlučila na samostalan korak, taj se svijet srušio kao kula od karata. Čudo koje je priželjkivala (da muž shvati razloge njezina postupka i pruži joj potporu) nije se dogodilo pa Nora odlazi, braneći time pravo svakog čovjeka na osobnu slobodu.

Drama ima tri čina, a zbiva se u stanu odvjetnika Torvalda Helmera tijekom božićnih blagdana.

Ostali likovi: Kristina Linde, dr Rank, Krogstad,…

29) INTERPRETIRATI LIRIKU ANTUNA GUSTAVA MATOŠA

Matoš piše ljubavne, pejzažne, domoljubne pjesme(po temi); po obliku: soneti, epigrami, …On je SIMBOLIST I VJESNIK EKSPRESIONIZMA; ŠTOVATELJ PJESNIČKE FORME; napisao je 80-ak pjesama, nije ih stigao objaviti u zbirci:Njegove poznatije pjesme:

- ljubavne (Gospa Marija, Djevojčici mjesto igračke, Utjeha kose)- pejzažne (Notturno, Jesenje veče)- epigrami/ satirične pjesme (Grički dijalog, Lakrdijaš,…)- domoljubna poezija (1909)

“Utjeha kose” – jedna od njegovih najpoznatijih pjesama;- tematika: ljubavna; po obliku: sonet- simbolistička pjesma- Pjesničke slike: vizija mrtve drage na odru (elementi sna i priviđenja,

zapanjenost/začuđenost nad tajnom smrti (kobna dvorana, smrt krasna),

28

sveprisutnost smrti (sve je mrtvo: oči, dah i ruke), smrt je samo privid (san – kosa je simbol života)

- Dva temeljna motiva: smrt i ljubav (djevojka, kosa)- Poanta: Smrt kao privid, obmana, san. Nakon svake smrti ostaje nešto živo,

nešto što se odupire propadanju i uništenju. Umjetnička ljepota može se suprostaviti smrti.

- Pjesma “Utjeha kose” ilustrira Matoševu ličnost: cijeli život teži da se približi lijepoj Himeri (ideji, misli) i onda ona – pobjegne.

- MATOŠ JE ZAČETNIK MODERNE DIJALEKTALNE LIRIKE (Hrastovački nokturno)

30) OBJASNITI ULOGU DIJALEKTALNOG PJESNIŠTVA U RAZDOBLJU HRVATSKE MODERNE

.U razdoblju moderne ponovo oživljava – dijalektalna poezija MatošNajizrazitiji predstavnici :Dragutin Domjanić – kajkavski dijalektFran Galović – kajkavski dijalektVladimir Nazor – čakavski dijalekt – Istra

31) INTERPRETIRATI: ANTUN GUSTAV MATOŠ – KIP DOMOVINE NA POČETKU LETA 188*

- crtica iz zbirke “Iverje”- Matoš je u svojim crticama opisivao život običnih ljudi iz zagrebačke

građanske sredine (socijalni I politički trenuci)- jedna od Matoševih prvih crtica, prizor iz Khuenova doba- domoljubna ideja/ mržnja prema Madžarima i negodovanje zbog njihova

terora nad zagrebačkim stanovništvom- osnovni motiv: trenuci iznenadne, neobične hrabrosti koju ponekad u

sudbonosnim trenucima zapažamo kod malih, običnih ljudi- gl. likovi: piljarica Pepica (odvažna, prkosna), suprug Joškec Pogačić

(plašljiv)- tragičan kraj: slika stradanja hrvatskog naroda- struktura: Da bi postigao komičan ton Matoš žrtvuje ozbiljnost značenja

ovoga djela I ono poprima humorističko obilježje.* piljarica – prodavačica voća i povrća na tržnici

- crtica je nadahnuta događajem 1883.- naslov parafrizira budnicu Pavla Štosa "Kip domovine na početka leta 1881"- u noveli (u crtici) Matoš iznosi ulični, gradski događaj- kada mađarski vojnici radi grba pregaze piljaricu Pepicu koja se ne želi maknuti- njezin se muž nakon toga opije i umire- početna i završna rečenica pripadaju reportažnom stilu

29

- poljednja rečenica "Inju i njega zakopaše" aludira na to da dok god se ljudi boje izraziti mišljenje ne postoji izlaz za hrvatski narod

- aluzijom na Štosa Matoš ističe nepromjenjenost situacije od ilirizma- Pepicaje personifikacija za hrvatsku- osnovna ideja ne ne sloboda i ništavnost života u Khuensko i post Khuensko doba- Matoš je pravaš

-stil:- kajkavizmi, vulgarizmi, kolokvijalizmi (zlosrečnik)- ironija i satirični ton, karikirani likovi humor na neočekivanim mjestima - težnja šokiranju

32) INTERPRETIRATI MARCEL PROUST: COMBRAY

Proust -   COMBRAY   ili U TRAŽENJU IZGUBLJENA VREMENA

ŽIVOTOPIS:Marcel Proust (1871.-1927.), najveći je francuski pisac i jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca. Pripadao je aristokratskoj obitelji, u djetinjstvu okružen ljubavlju i pažnjom. Rođen je s nedostatkom imuniteta pa je stalno bolovao od raznih bolesti (srce, astma, pretjerana osjetljivost osjetila).Posljednjih je desetak godina života proveo u plutom obloženoj sobi pokušavajući se zaštititi od vanjskog svijeta (mikroba, virusa, bakterija). Postao je slavan još za života.Djela: ciklus od sedam romana pod zajedničkim naslovom ''U traženju izgubljena vremena''. Dijelovi: ''Put k Swannu'', ''U sjeni procvalih djevojaka'', ''Vojvotkinja de Guermantes'', ''Sodoma i Gomora'', ''Zatočenica'', ''Bjegunica'' i ''Pronađeno vrijeme''.

KNJIŽEVNI ROD: epikaVRSTA DJELA: monološko-asocijativni roman

O DJELU:Combray je prvi dio prvog romana Put k Swannu iz ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom. Po obliku to je roman memoara, jer je u njemu sažet prošli život pisca. Iako je povezan s ostatkom romana Put k Swannu, i uopće cijelim ciklusom, može se čitati samostalno, i kao takav je potpuno razumljiv.

KRATAK SADRŽAJ:Roman počinje sjećanjem Junaka na praznike koje je kao dječak provodio s roditeljima u mjestu Combray u kući tetke Leonie. Tridesetogodišnji Junak nesaničar provodi veći dio svojih noći u obnavljanju uspomena iz prošlosti, koja postaje posebno živom kad neki miris ili okus nehotice obnove u njegovu sjećanju davno minuli doživljaj. Tako zahvaljujući u čaj namočenom kolačiću

30

“madeleme”, što uskrsava uspomenu na tetku Leonie i njenu sobu u Combrayu u kojoj mu je ona davala da kuša takav isti komadić kolača u čaju prije mnogo godina, malo po malo izranja iz zaborava sjećanje na obiteljsku kuću, vrt, crkvu, gradić i njegovu okoilicu. Čitatelj upoznaje članove Junakove obitelji – majku, baku, oca, bolesnu tetku Leonie, energičnu sluškinju Francoise, zanimljivog susjeda Swanna. Saznajemo indirektno da Junak iznad svega obožava majku i baku, da voli umjetnost i da želi postati piscem, da se divi književniku Bergotteu, te da ne može zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku noć. Dva puta za šetnju u combraysku okolicu imaju značajnu ulogu u tom razdoblju. Na jednoj strani stanuje Swann sa ženom Odette i kćerkom Gilberte, dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de Guermantes, kojoj se Junak izdaleka divi i želi približiti. Na šetnjama dječak doživljava ljepotu prirode, priželjkuje romantične susrete i promatra žitelje gradića. Jednom nehotice prisustvuje neopažen ljubavnom sastanku izmedu kćerke seoskog orguljaša Vinteuila i njene prijateljice, a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de Gurmantes. Iako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak pokušava opisati dojam koji su na njega učinili crkveni zvonici za vrijeme šetnje kočijom u okolicu Combray.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:JUNAK: Središnje lice romana, iz bogate građanske obitelji (otac je liječnik i profesor s mnogo uspjeha), s književnim ambicijama, boluje od astme. Događaji u njegovom životu sentimentalne su prirode; to su ljubav prema majci i baki, ljubav prema Gilberti Swann, i ljubav prema vojvotkinji deGuermantes.

MAJKA I BAKA: Dva slična lika; one su jedina uzvraćena ljubav u životu Junaka i utjelovljuju iskrenost, požrtvovanost i skromnost. Protuteža su sebičnim i taštim likovima koji okružuju Junaka.

CHARLES SWANN: Osim obitelji, Proust najviše prostora posvećuje Swannu, pripadniku višeg građanskog sloja, ljubitelju umjetnosti i čestom posjetitelju Proustove kuće. Za Junaka on je model intelektualne, fizičke i moralne elegancije.

FRANCOISE: Izvanredan lik, kućna pomoćnica - gazdarica, koja u svojoj odanosti tiranizira čitavu obitelj, a još više služinčad koja je u njenoj vlasti. Pronicava, inteligentna i izvrstan psiholog, koje su jezik i reakcije za Junaka neiscpno vrelo otkrića. Jedna od najzanimljivijih i najosebujnijih likova u romanu.

GILBERTE: Kći Swannova, prva ljubav Junaka, od trenutka kada ju je spazio za vrijeme jedne šetnje combrayskom okolicom.

OPIS CRKVENIH ZVONIKA:Znakovit je opis crkvenih zvonika viđenih u kretanju iz kočije - kako se promatrač pomiče u prostoru, tako da se mijenjaju odnosi između zvonika. 

31

Tako je i sa životnim dojmovima: protjecanjem vremena mijenja se kut gledanja i isti motiv izgleda izmijenjen. Doživljaji su subjektivni i zato relativni, isto je s bićima, ali i prostornim i vremenskim odnosima - oni se mijenjaju s promjenom odnosa prema svijesti koja ih održava.

ZAKLJUČAK:Proustovo je djelo moderno zbog tehnike tijeka svijesti, zbog monološko-asocijativnog principa, zbog sinestezije, impresionističkog slikanja (ozračja) riječima, zbog razlomljenosti vremena, velikog značenja snova (nadrealizam), zbog esejističnosti...

33) OBJASNITI OBILJEŽJA MODERNE LIRIKE

Modernu liriku, dakle, ne smijemo shvatiti kao neku tvorevinu mode posljednjih desetljeća. Već uvelike usavršen moderni lirski izraz pojavljuje se u francuskoj književnosti u drugoj polovini 19. stoljeća (modernizam). Pjesnici Charles Baudelaire, Arthur Rimbaud i Stephan Mallarme prvaci su i uzori ovog vremena te ih slijedi čitav niz pjesnika drugih naroda. U 20. stoljeću, moderna lirika postaje vladajućim načinom lirskog izraza. U modernoj, kao i u svakoj lirici, individualan i originalan pojedinačni izraz od velike je važnosti. poezija = lirika

Poezija svjetske književnosti II.razdoblja (1929.-1952.), moderna

Raznovrsna je, zastupljene su sve lirske vrste; misaona, filozofična, osjećajna, muzikalna, nerazumljiva (intelektualna poezija). Pjesnici: T. S. Eliot – Pusta zemlja; F. G. Lorca – Pjesnik u NY (nadrealistički stihovi); P. Neruda – 20 ljubavnih i jedna očajna pjesma, 100 ljubavnih soneta, Španjolska u srcu; J. Prevert – Za tebe, ljubavi moja.

II. Poezija druge moderne u Hrvatskoj (moderna): - prednost forme nad sadržajem (eksperimentiranje formom, što dovodi do nekomunikativnosti/ nečitljivosti poezije; to je odlika svekolike moderne poezije) - intelektualna, filozofska lirika

- predstavnici: J. Kaštelan, V. Parun, J. Pupačić.Moderna je sva poezija (lirika) od modernizma do danas.

34) INTERPRETIRATI LIRIKU ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA (bilježnica ili čitanka za 4.razred)

35) OPISATI STVARALAČKI ŽIVOTOPIS MIROSLAVA KRLEŽE I INTERPRETIRATI NJEGOVA DJELA: GOSPODA GLEMBAJEVI I POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

MIROSLAV KRLEŽA – dramsko stvaralaštvo (Gospoda Glembajevi)

Dramsko stvaralaštvo M. Krleže dijeli se u tri faze:

32

a) prvi dramski ciklus pod imenom Legende, od 1914. do 1922. čine drame: Legenda, Maskarata, Kraljevo,Kristofor Kolumbo ; Michelangelo Bounarotti, Adam i Eva. U ovim dramama Krleža rješava neka opća pitanjasudbine čovjeka i čovječanstva. Ove drame sadrže ekspresionalne stilske karakteristike.b) drugi dramski ciklus – ratna tematika čine drame: Golgota, Galicija (kasnije U logoru), Vučjak. Iako zadržavajuneke ekspresionističke karakteristike Krleža stilski ide dalje i uvodi realističko – psihološku karakterizaciju.c) treći dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda,( 30-ih god. 20. st.) . To je najbolji i najsnažnijidramski opus, ispunjen psihološkom motivacijom i psihološku analizu likova. Dramski sukob ne postoji toliko umeđusobnim odnosima, koliko unutar njih samih.

Gospoda Glembajevi -:-napisani 1928.-drama u 3 čina:a) u prvom činu- sukob Leona s glembajevskom okolinomb) u drugom činu: sukob Leona i oca Ignjata, Glembajeva smrtc) u trećem činu: Leone- barunica Castelli – Beatrice; baruničina smrt

Glembajevi su bogata patricijska zagrebačka obitelj u čijem životu postoji dvojnost između:

PRIVIDA- bogatstvo- ljepota>

LAŽ

SUŠTINE- lažljivci- kradljivci

>

ISTINA- potvrđena i u Barboczy legendi- Leone je ubojica, Glembaj je varalica

- moć

33

- sreća

Rasipništvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rješenja su u svim glembajevskim krizama.Početak i završetak: drama počinje Leonovom replikom: «Mutno je se to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatnomutno.» na kraju će se potvrditi da se niti Leone, iako to želi, ne može suprotstaviti glembajevština.Leone – Ignjat: sin i otac su različiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik građanstva koji uživa ugomilanju i konformu, čovjek kojemu je novac mjerilo svih vrijednosti, preduvjet čovjekove sreće. On je nezainteresiranza Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leonu je kao umjetniku stran materijalizam, amržnja se pojavljuje i zbog Ignjatovog odnosa prema Leonovoj majci.Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajući očevu posmrtnu masku koju, nažalost svih nazočnik uništava jer nije prikazaokako treba donju čeljust koja je za njega materijalno obilježje glembajevštine, toliko bitne u viziji očeva lika.Leone je srušio očevu iluziju sretnog braka ( koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajući njezinpreljub sa Silberbranton i s njim, što je početak Glembajeva kraja.Beatrice i barunica Castelli: njih dvije su dva potpuno različita ženska lika. Beatrice je oličenje duhovnoga, lijepogai profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko – animalno u ženi što je Leone odbacio i na kraju ubio. Barunica sepokušavala približiti Leonu govoreći mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata – novac. Međutim telefonski poziv rušitu njenu iluziju bogatstva, shvaća da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Ona govori Leonu što misli i konstatiraistinitost Barboczy legendu ( da su Glembajevi lažljivci, kradljivci i ubojice )

36) INTERPRETIRATI LIRIKU TINA UJEVIĆA, DOBRIŠE CESARIĆA I DRAGUTINA TADIJANOVIĆA

(vidi u bilježnici za 4. razred)

Ujević je u pjesmama ostvario snažne akcente osobne tragike (Svakidašnja jadikovka), izrazio duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi (u “Kolajni”), ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu (Pobratimstvo lica u svemiru; Čin sputanih ruku), skladao složene filozofske refleksivne orkestracije (Riđokosi   Mesije ), razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama (Visoki jablani), zanosio se raskošnom ditirambičnošću (Svetkovina ruža) i predavao zreloj, mudroj staračkoj skrušenosti i sladogorkom pomirenju sa životom takvim kakav jest (Molitva za koru kruha i zdjelu leće; Ganutljive opaske; Hymnodia to mou somati). Pišući poeziju sad u rigorozno zatvorenoj formi, sad u nesputanoj otvorenosti slobodnog

34

stiha, prožetu uvijek blistavim sjajem svježe imaginacije modernog intelektualca i erudita, Ujević je, kao nedostižni čarobnjak riječi, ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima a istodobno različit od svih, pa i kad je iskustvom nadrealističkih nastojanja prodirao u zaumlje, ili kad je propuštao u svoj stih zrnca ekspresionizma i dadaizma koje teže razaranju oblika. I kuštrava asocijativnost u nevezanom stihu i u pjesničkoj prozi, i retoričko-patetički nacionalni i društveni aktivizam u raspjevanom himničkom tonu: sve to tvori Ujevićev "pjesnički pluralizam", vidljiv već u njegovim prvim pjesničkim radovima (pjesma “Veliki početak”, 1913.).

Na neizgovoreno pritajeno pitanje: kako je moguća ovolika različitost u jedinstvenom pjesničkom djelu? Sam je odgovorio naslovom pjesničke proze:"Jedna sam osoba složena od više drugih". Da mu nije bilo osobito stalo do te tvrdnje, ne bi je ponovio u prvoj strofi svoje velike pjesme Vasionac:

"Sto glasova iz stotine grla, iz dubina stostruke mi svijesti [...]".

Jedan je dakle Ujević koji pjeva Molitvu Bogomajci za rabu božju Doru Remebot, drugi koji himničkim stihovima slavi tijelo iako je ono kuća grijeha, a neki sasvim treći je onaj koji, pomiren sa svim zlima svijeta, skrušeno i mudro moli:

"Daj pravdu nama i neprijatelju, dvije mrlje ulja u istome zelju".

DOBRIŠA CESARIĆ (1902.-1980.)

Osnovne značajke njegove lirike su: jednostavnost u izrazu, lakoća u ritmu I dubina osjećaja. Zbog toga ga je prihvatilo čitateljstvo i kritika.

OBLAK

- motiv oblaka – simbol umjetnika, pjesnika koji u boli stvara ljepotu (“krvareći ljepotu”). Ljudi to ne zamjećuju jer su zaokupljeni materijalnim brigama i problemima. Tako pjesnici nezamijećeni i neshvaćeni umiru i u tome je njihova tragična sudbina.

POVRATAK – pjesnik iznosi misao o kružnom kretanju vremena I života, o mogućnosti da nakon smrti (u nekom novom životu) sretnemo one koje smo voljeli. Tragično je jedino to što se možda nećemo prepoznati. Ono što to kružno kretanje donosi su sreća I tuga te vječna ljudska težnja za nečim višim. Što još? To je neizrecivo, čovjek to ne može spoznati niti izreći. Ponavljanje prve strofe na kraju pjesme I na planu izraza sugerira cikličnost I zatvarenje kruga.

35

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905.-2007.)

DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

Tadijanović je u mnogim svojim pjesmama vezan za djetinjstvo. Tako u ovoj pjesmi iznosi sliku majke I njezina rada, a pjesnik u njoj govori o iskonskoj usamljenosti čovjeka, o njegovoj borbi za egzistenciju, o ljubavi prema majci I čežnji za prošlošću, djetinjstvom, ljubavlju.

Sjeta I tuga proizlaze iz težnje ljudskog postojanja, iz spoznaje da je djetinjstvo lijepo I idilično, ali da ga s vremenske distance drukčije promatra I uviđa muku onih koji su nas voljeli, a mi im to ne možemo vratiti jer ih više nema.

PRSTEN

Motiv prstena možemo protumačiti doslovno pa on govori o vezanosti lirskog subjekta za prsten kojeg ne gleda s materijalne strane, ne gleda njegovu cijenu, nego za njega on ima veću vrijednost: govori mu o prošlosti, o precima, o njegovoj sadašnjosti, a naslućuje I neizvjesnu budućnost (ne zna hoće li se rastati od njega ili ne).

U prenesenom smislu pjesnik je zapitan o vlastitoj egzistenciji, o prolaznosti, zapitan nad prstenom koji kao vrijednost ostavlja u nasljeđe budućim naraštajima.

Govori o iluziji da smo vječni I o mogućnosti vječnog života preko pjesništva.

37) INTERPRETIRATI LIRIKU JURE KAŠTELANA, VESNE PARUN, JOSIPA PUPAČIĆA (vidi skriptu za učilište),

IVANA SLAMNIGA I SLAVKA MIHALIĆA

SLAVKO MIHALIĆ (1928.-2007.)

- predstavnik druge moderne u hrvatskoj književnosti

Mihalić u svojim refleksivnim pjesmama govori o životu, sudbini, čovjeku I njegovu odnosu prema društvu, domovini…

PRIBLIŽAVANJE OLUJE

U pjesmi povezuje voljenu ženu i sebe s dolaskom oluje na selu.Iz te pjesme progovara drama dvoje ljudi koji su usamljeni (iako su zajedno) I u tišini svog tjeskobnogpostojanja slute dolazak oluje koja u pravilu poražava čovjeka, donosi suze zbog uništenog bogatstva (materijalnog I duhovnog). On traga za pomoći I komunikacijom I ta je potraga sveta; na kraju on prevladava strah I bez osvrtanja kreće u novo suočenje sa životom.

36

PROLAZIM ZRINJEVCEM DOTIČE ME MORE

U pjesmi Mihalić povezuje zagrebački krajolik sa svojim unutarnjim krajolikom. Pjesnika preplavljuje plima osjećaja I misli u kojima on prekoračuje prostorna i vremenska ograničenja. On osjeća da usprkos životnim burama i olujama smisao ne nestaje, da usprkos “vječnoj hrvatskoj žalosti” povezanoj s neslobodom, čovjek ne odustaje. Ne odustaju ni Hrvati, ni čovječanstvo od života i od slobode.

38) INTERPRETIRATI: PAVAO PAVLIČIĆ – DUNAV

Pavličić je, posve je sigurno, pišući svoje autobiografske zapise, shvatio ono što, na žalost, nisu brojni vukovarski slikari, oni koji, kako to Pavličić primjećuje, nisu uspjeli pogoditi pravu boju dunavske obale. Shvatio je, naime, i to prilagodio književnom mediju, kako neke šanse ima samo onaj tko se sjeti da svoj kist, umjesto u boju na paleti, umoči ravno u Dunav. Stoga, ovaj autobiografski podsjetnik na prostor djetinjstva, ovo popisivanje nijansi žute i zelene, jer Dunav je mješavina tih dviju boja, prvi u nizu Pavličićeve opsesivne potrebe i potrage za onim prouslovskim izgubljenim vremenom, mada na trenutke djeluje vrlo objektivno zapravo je jedna neizmjerno topla i višeslojna knjiga. Prepoznati sebe u mreži nečijih osobnih sjećanja, u paleti boja nečijeg djetinjstva, a upravo se to čitatelju događa u Dunavu i vukovarskom ciklusu Pavla Pavličića, mislim, najljepše je što se može reći za jednu knjigu.

39) POVEZIVATI I USPOREĐIVATI KNJIŽEVNOST S OSTALIM UMJETNOSTIMA

PODSJETNIK RAZDOBLJA – PODJELU OSTALIH RAZDOBLJA VIDI U SKIPTI ZA UČILIŠTE, BILJEŽNICI, UDŽBENIKU

stilska formacija, razdoblje

trajanje značajke predstavnici

ANTIČKA KNJIŽEVNOST

8.st.pr.Krista –5. st.

procvat umjetnosti i znanosti; klasična književnost – uzor mnogim kasnijim razdobljima (nastanak književnih rodova)

grčka književnost: Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid, Alkej, Sapfa, Pindar...rimska književnost: Vergilije, Ovidije, Horacije, Katul, Plaut,...

SREDNJO –VJEKOVNAKNJIŽEVNOST

5.-15. st.(Europa)8.-15.st. (Hrvatska)

velik utjecaj Crkve – razvoj književnosti s religijskom tematikom; nastanak velikih nacionalnih epova; početak pismenosti i

-nacionalni epovvi: Beowulf, Pjesan o Nibelunzima, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu,...- romani: Roman o Tristanu i Izoldi

37

književnosti mnogih naroda

-hrvatska književnost: počeci pismenosti – Bašćanska ploča,...

HUMANIZAM 13.,14. st. (Italija)15.st. (Hrvatska)

- oslobođenje od utjecaja Crkve, okrenutost ovozemaljskom životu (religijske teme zamjenjuje svjetovna tematika)- u Hrvatskoj nastaju knj. djela na latinskom jeziku

- predstavnici: Dante, Petrarca, Boccaccio (Italija)- predstavnici u Hrvatskoj: M. Marulić, J. Šišgorić, A. Vrančić,...

RENESANSA 14.-16. st. (Europa)16.st. (Hrvatska)

- preporod, ponovno rođenje; mijenja se čovjekov način razmišljanja (život, ljepota prirode), uzori u antičkoj književnosti

- predstavnici: M. De Cervantes, W. Shakespeare,. (Europa)- predstavnici u Hrvatskoj: M. Marulić, Dž. Držić, Š. Menčetić, H. Lucić, M. Držić,...

BAROK 16.-18.st. (Europa)17. st. (Hrvatska)

- kičenost, pretjerivanje; ponovno okretanje religijskim temama, refleksivnost (razmišljanje o smislu i prolaznosti života)

- predstavnici:T. Tasso, P. Calderon de la Barca.. (Europa)- predstavnici u Hrvatskoj: I. Gundulić, I. B. Vučić, F. K. Frankopan, A. K. Zrinski

KLASICIZAM 17. st. Francuska

- utjecaj filozofije racionalizma- uzor: antička književnost- knjiž. djelo mora biti: racionalno, moralistično i didaktično (poučno)

- predstavnici: Moliere, Pierre Corneille, Jean Racine

PROSVJETI-TELJSTVO

18. st. (Europa i Hrvatska)

- utjecaj filozofije racionalizma; cilj – obrazovati, opismeniti narod

- predstavnici: Voltaire, Diderot, Rousseau (Europa)- predstavnici u hrvatskoj: A. K. Miošić, M. P. Katančić, M. A. Relković,...

ROMANTIZAM 1800.-1830. - suprostavlja se - predstavnici: J. W.

38

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

(Europa)

1830.-1860.(Hrvatska)

klasicizmu- oslanja se na maštu i osjećaje (bijeg od stvarnosti, svjetska bol)

- želja za političkim ujedinjenjem svih Južnih Slavena; jezično ujedinjenje Hrvats; ostvaren jedinstveni književni jezik i pravopis

Goethe, E. A. Poe, W. Wordsworth, A. de Lamartine,...

- predstavnici u Hrvatskoj: Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Petar Preradović, Ivan Mažuranić

PREDREALI- ZAMREALIZAMNATURALIZAMMODERNIZAM (MODERNA) KNJIŽEVNOST 20. st.

39