ILIJE LADINA RITMOVI I SNOVI

Od neba naovamo put je mnogo kraci!Od neba naovamo pticama nisu potrebna krilaNiti cvijecu su ikada biliMirisi

(Zimski solsticij)

To zemlja se uzdiže sama uvisPjevajuciTo zemlja se uzdiže u zavojimaCvrkutavim!

(Ševa)

Silno neobican pjesnik - taj Ilija Ladin!Ne samo zato što je njegova pjesma na dvostrukom putu- uvis, ali i »od neba naovamo« - ne samo zbog neobicno

smjelih i izazovnih ukrštaja i prepIeta nebesko-zemnih gradiv-nih cestica i simbola ujeziku ove poezije, niti samo zbog togajezika što tako predano veze svoje lirske carolije, teška pitanjai zagonetke, sav u igri i ritualu onog, magijskom cinu srodnog,izricanja tajne.

Jedan od onih pjesnika savremenog trenutka i savreme-nog nam našeg jezika koje, uobražavam, dobro poznajem, nokoji mi jednako i izmicu: prava poezija ne dopušta, izgleda,nikakvo samozadovoljstvo citanja, još manje lagodnu sigur-nost interpretacije. Kako god da okrene, onaj koji predstavljajednog pjesnika' i njegovo djelo, to uvijek neponovljivo i taj-novito, pa dakle i kriticki nerazloživo, oglašavanje poezije sa-me, prinuden je da svoje utiske nekako organizuje, usmjeri uodredenom pravcu i ka odredenom smislu koji bi obuhvatao ionu nepreglednu »rijeku smisla« što struji samim djelom -ukoliko je o necemu takvom uopšte uputno govoriti. (Vjeru-jem, naime, da se pjesme ne pišu da bi se kazalo tek nešto»smisleno«, nešto »znacenjski« transparentno: tražiti vazda

5

znacenja i smislove u poeziji znaci, blago receno, prevoditipjesnicki govor na drugacije, dakako siromašnije i sivlje, ravniljudskog iskustva i jezickog ispoljavanja.)

Prikazivac Ladin.ova poetskog opusa postupio bi moždanajjednostavnije i najmudrije slijedeci izvjesne, relativno jas-no ocrtane, tematske krugove u njegovom pjesništvu, koji se,djelimicno, podudaraju sa, tematskim podrucjima koja ome-duju pjesniko!(t;pojedine zbirke. Uprvoj zbirci (prije tebe ni-cega, {968) najavljeno je, izmedu ostalog; autorovo intereso-vanje za mitološke teme i motive (Odisej i Penelopa; kasnijece se oko tih likova isplesti citav vijenac pjesama); knjigomPjesme o kolibi (1975)projektuje sejedna pjesnicka »robinzo-nada« (jasno, kao neka vrsta maštovite utopijske negacije ci-vilizacijskih okvira i uslova našeg života); Pjesmama o ptica-ma (1979) upravo tematski strogo opjeva mnogovrsni krilatirod božjih stvoren/flo Opsežna knjiga Od neba naovamo(1973) riajmanje je »tematska«. Ipak, i u njoj prepoznajemo

. neke od osnovnih pjesnikovih opsesija i predinetnih uporišta:, u. upamcenim likovima i slikama zavicaja, u po!arizovanoj

simbolici neba i zemlje,'u pjesmi kao estetski uoblicenoj reak-ciji na."izvjesne društvene izazove. A u svim zbirkama, kaokonstanta, podrhtava..glas elegicnog ili himnickog pjevanjaljubavi: ii Ladinova opusa dala bi se sastaviti posebna zbirkatzv. Ijubavne 'poezije. Najzad, tu je i pregršt pjesama ciji je»glavni junak« pjesnik, pjesama dakle o samoj umjetnostipjesništva (ne'u usko poetickomsmislu).

U svim tim tematski prepoznatljivim prstenovima ovogapjevanja, u svim tim krugovima i sazviježdima održava se, na-ravno, puno j~dinstv.ojedne pjesnicke avanture i jednog poet-skog svijeta. Taj svijet je bogat i potpun, cjelovit i koherentan,obilježen snovima i ritmovima, slikama i idejama koje nadola-ze iz istog izvora, iz tvorackog središta pjesnicke subjektivnos-ti cije znakove sigurno prepoznajemo. Ta sigurnost potice odsuverenosti kojom se pjesnicki subjekt oglašava, od jasnoce iodredenosti njegova pjeva, stalnih, konstitutivnih mjesta (ilikljucnih slika i simbola) koja to pjevanje posebno markiraju,osobene intonacije i, što je za Ladina narocito važno, karakte-risticnog ritma cije kretanje nosi pjesmu od pocetnog verbal-nog »udara« do ritmicko-melodijskog i zvukovnog »smire-nja« na kraju (ili do, cestog, završnog usklicnika!).

Kada se, ranih pedesetih godina, javio u poeziji, Ladin -kao, uostalom, ni mnogi drugi mladi pjesnik - nije odavao au-tora cijaje poetika dovoljno odredena i jasnije profilirana. Ci-njenica da je od njegova književnog debija, na stranicamaomllldinskih listova, pa do objavljivanja prve zbirke prošlo

6

petnaestak godina, govori o mogucoj nesigurnosti Ilije Kozi-caI u tom smislu,kao pjesnika u formiranju.Tanesigurnostineodlucnost, (ukoliko je uopšte o njima rijec), bivaju nammožda i shvatljivije ako znamo da ovi poceci našeg pjesnikapadaju u jedno, takode »pocetno«, doba - doba oslobadanjaposlijeratne književnosti od dogmatskih i socrealistickih kliše-ja i modela. Za samo »zakašnjenje« Ladinova prvenca (pjes-nik je vec cetrdesetogodišnjak!) više su pak, po svemu sudeci,krive neke životne okolnosti, koje ovom »siromašnom sinu«(N. Šop) krajiške zemlje kao da ni poslije nisu išle naruku. Nakoricama prve knjige citamo - ispovijest neuobicajena i rijet-ka - da je pjesnik, ubrzo nakon objavljivanja prvih stihova,»sasvim zaboravio na svoju poetsku vokaciju«, da bi poceoda piše tek znatno kasnije, »sjetivši se svog imena iz djetinj-stva (Ilija Ladin)«!

U bezazlenoj neobicnosti tog »drugog pocetka« kao da seskriva nešto od suštinskog pjesnickog lika Ladinova, nešto odnjegova gledanja na svijet i poeziju samu. Tu se dodiruju nekivrhovni nehaj i neka krajnja briga njegova. Elem, ispalo jekao da su sjecanje i ime iz djetinjstva »krivi« što je covjek lIi-ja Kozic »postao« pjesnik Ilija Ladin, napravivši neku vrstukvalitativnog egzistencijaInog skoka! Skoka u ponovo otkrive-nu nevinost postojanja i prvotnu, djetinje izvornu moc imeno-vanja, konacno: u nepomuceni sopstveni lik i jedino »pravo«licno ime. Kasnije je o ovom »pitanju imena« progovorila ipjesma Ime, iz koje navodimo nekoliko evokativnih akorda:,

O il'ja-a-a: cini mati koja me zove da idem kuciSine moj: cini otac koji me šalje da idem od kuceOv'da je proš6 il'ja ladin: sjaju zvijezde nocu...I ja se budimMoje ime imaMoj san!Nikad moje ime ne spavaDok ja spavam!

A to i jeste cin postajanja pjesnikom, to iznenadno otkricevlastitosti. U njemu je sadržana i unutarnja odluka da se ži-votna i umjetnicka egzistencija zasnuju u jednome, te da se utome pode od najunutarnjijeg i najkonkretnijeg:

Dosta mi je što imam krvotok!Ne treba mi baština!

(Moji predi)

I Porodicno ime; Ladin dolazi od oceva imena Lade.

7

No, nije se Ladin toliko dugo »usredsredivao«l na umjetnostpjesništva kao na bitni ljudski izbor da bi se tek tako odrekaoveza sa prethodnicima, sa svim onim što pripada prošlosti nje-gove zemlje i naroda, riznicama maternjeg jezika, nasljeduljudske misli. Naprotiv! Ovome ovako oštro izdvojenome»ja« (»krvotok«) nije potrebna baština koja steže i sputava, iliona »babova rdava baština«, kako ju je nazvao pjesnik njego-ve generacije Duško Trifunovic. Oslobadajucim odricanjemod takve »baštine« pjesnik tek rašcišcava teren za novu otvo-renost i prijemcivost - za sve one buduce »tajne veze« i kores-pondencije sa svjetskom kulturnom baštinom, posebno sa mi-tološkim nasljedem i svijetom antike. Naslovni slogan »prijetebe nicega« u tome smislu dakle iznevjerava: gotovo ništa odobecane drskosti, ništa od ocekivane »barbarogenijske« op-sjednutosti pjesnickoga subjekta samim sobom. U pitanju jeprovokativna igra, samoironicna koliko i samoafjrmativna:pjesnicki subjekt jednostavno promo više slobodu do koje muje najviše stalo - slobodu sopstvenih vizija i sopstvenog poet-skog idioma. lako krajnje licno obojen, izgraden po nalozimaove oslobodene pjesnicke subjektivnosti i iz samog osjecanjaslobode u poetsko-jezickom kreiranju, taj idiom nije dakle idi-om razbaštinjenosti i anihiliranja tradicije i, sljedstveno, mo-guceg programa radikalno novoga u poeziji. No, ako nije že-lio da ispovijeda neku >>novupoeziju« na tragovima radikalneavangarde pjesništva XX vijeka, Ladin je zato u naš savreme-ni poetski diskurs unio izvjesne istinski nove ritmove i sazvuc-ja (po B. Alemanu, ritam je sama suština poezije). Dinamic-nim ritmickim pokretima jezicke materije Ladin je, mogli bis-mo reci, »probudio« izvjesne oblike našeg stiha i tokove poet-ske naracije, ucinivši ih otvorenijim za nagle i brze promjeneu ritmickom i zvucnom razvijanju, podesnijim za iznenadenja,a time i oblikovanje poetskih fantazama ili culnih utisaka ne-posredne životne stvarnosti. Taj »zaošijani« ritmicki brzac ka-darje, zapravo, da zahvati i ponese pojam ili sliku svake vrste,poticali ovi iz svakodnevice ili iz homerske mitologije, iz pjes-nikove torbe ili sa Odisejeve lade. Sa svojim ponavljanjima,kojima se takoreci insistira na onome što je za pjesmu bitno,što je njen suštinski zvuk i znak, taj ritam priziva i realizujepoetsko kao »vjecno vracanje istog«. Jer, pjesma je »vec Usrcu Zemlje« napisana, pjesma vec postoji: pjesnik je posred-nik (iako i sam posredovan) poetskih potencija i energija kojekao da traže da izadu na svjetlo dana. Utoliko se pjesma ne

, Jedan ciklus u knjizi Od neba naovamo zove se Usredsrede-nost;.

8

može »izmisliti«, niti pretpostaviti kao nešto apsolutno novo:nju Ladin cita sa prastare karte zemlje i neba, karte po kojoj,doduše, slobodno i tužno luta izgubivši sigurnu stazu smisla,ali zato našav puteljke poetskoga, najdragocjeniji dar. Zlatnozrnevlje poezije. (U pjesmi Prosijac zlata ja data je izvanrednaparabola o poslu i sudbini pjesnika (bukvalno: prosijaca zla-ta) koji iz životnog »materijala« i »smeca« s mukom prosija-va ono što je jedini sadržaj njegovih snova - sjajno zlato, tj.poeziju. >>1sasvim malo dolje zapravo: ništa!«)

Bilo daje rijec o lirskim evokacijama autobiografskih mo-tiva i sjecanju na zavicaj, o urbanom pejzažu, o onom, kako sejedan kriticar izrazio, »slatkotužju za ženstvom«J, o sudbiniptica (Ladin razvija citavu jednu poetsku nauku o njima), opjesmama s mitskom podlogom (ciklus o Odiseju), ili o tuž-nim pjesnickim poslovima - Ladin se uvijek svojim poetskimpostupkom usredsreduje na jednu, osnovnu ideju, razvijajucije do tacke usijanja, do nekog paradoksalnog obrta ili poentekoja iznova osvjetljava svu tu napetu dijalektiku poetskog go-vora. Evo, na primjer, kako izgleda to usredsredivanje na»srce« stvari, srce u koje se zabada vreteno jedne, za Ladina umnogome tipicne, ritmicke vrtnje:

Nebo i zemlja i jaNjihovo dijeteIzgubljeno Srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno U srcu srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljenoU srcu srca srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno U srcu srca srca srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno Pa zatim nadeno!

(Povucite se kad vam kažem, Il)

Minimum rijeci, maksimum koncentracije. Pjesma (kao i obic-no u Ladina) polazi od jedne jednostavne, unutarnjim ritmic-kim impulsom napete, konstatacije /otkrica, odjednog neoce-kivanog i uznemirujuceg saznanja. Njen dalji tok - koji imaneceg od ritualne procesije ujeziku - postepeno pojacava os-novnu ideju, produbljuje doživljaj do onog »eksplozivnog«

, Tomislav Ladan, Preostali bohem, (I. L.: Od neba naovamo),»Oko« br. 43, 13. II 1974.

9

trenutka kada pjesma mora da se »razriješi« (kada apsolutno»izgubljeno« dijete - iznenadenje na kraju! - najednom biva>>nadeno«).Ovakvim postupkom/ritualom samokonstituisa-nja poetske forme, za koji su karakteristicna prisjecanja i po-navljanja', opcinjenost muzikom i zvukom stiha, Ladin je -htio on to ili ne - u izvjesnoj prisnoj blizini poezije primitiv-nih naroda. (Poezija i umjetnost primitivnih naroda bila je,znamo, za neke znacajne moderne stvaraoce, prvenstvenopjesnike i likovne umjetnike, otkrice što osvježava i preporo-duje. Paradoksje to duhada se podmladujena izvorimakojeje ostavio u svojoj praistoriji, paradoks supercivilizovanogkulturnog covjecanstva da uci od africkog plemena. Ili je i tosamo dokaz više, za one koji ga traže, aistoricne biti poezije,vjecne mladosti njenog suštinskog jezika.) Ovi trenuci' ritmic-kih i zvucnih caranja i madijanja, ovi praznicni rituali govorai magijske seanse otkrivanja i izricanja tajni u potpunoj su,reklo bi se i prirodnoj, saglasnosti sa samim predmetom pje-vanja. Pogotovo kada je rijec o Pjesmama o kolibi, u kojimase poetski zasniva i brani izvjesna rusoovska, naivno-regresiv-na ali zato žestoko protestna, utopija »povratka ka prirodi«.Medu modernim »robinzonadama« i poetskim utopijama,ova Ilije Ladina odlikuje se ne toliko preuzetnim radom maš-te i naporom da se uspostavi i opiše nekakav raj, obecanazemlja ili šta sve ne, koliko patosom pobune i kriticke vizijenecega drugoga, prirodnijeg i pravednijeg, izvornijeg i huma-nijeg u odnosu na pervertirane životne forme i duhovna sta-nja u modernoj civilizaciji. U ovom pohodu u divljinu, u ovojpustolovini poetske mašte, u ovim na novo tlo postavljenimmitsko-magijskim razmjenama izmedu duše i svijeta, Ja i

. U pjesmi Ponavljanja u pjesmama (raniji naslov: Još cuda nemailiti autointerview jednog iz neolita, v. Pjesme, Sarajevo 1982,str. 213--216) Ladin obrazlaže i brani, poetski vrlo uvjerljivo, ponavljanja upjesmama kao nešto što je u dubokoj saglasnosti sa samim prirodnimprocesima i, takode, sa izvjesnim važnim ljudskim postupcima. Pjes-ma djeluje kao svojevrsna replika na izvjesna, možda i prenaglašena,zapažanja o ucestalim ponavljanjima u njegovoj poeziji, koja (zapaža-nja), što se tice ovog teksta, ne impliciraju nikakav vrednosni sud oL'adinovoj poetici i konkretnoj pjesnickoj praksi. (Ukoliko takva za-pažanja u mom eseju Ilija Ladin, od prije deset godina, nisu procita-na prvenstveno tako: kao vrednosno neutralna »rasprava o metodi«,vec možda kao neobrazloženi prigovor, onda posvetu ove pjesme mo-ram shvatiti donekle i ironicno, kao izazov za mogucu novu diskusijuproblema.) Navedimo veci fragment iz ove pjesnikove »samoodbra-ne«: »Može biti / Ali to su onda ponavljanja potrebna na moru / Jerja sam moreplovac / Neka sam mjesta vidio ali mogu i zaboraviti /Pagubiti vrijeme u videnom a na putu do nevidenog / I drugi su mo-

10

Ne-Ja, radaju se neki, pateticno receno, svadbeni trenuci La-dinove lirike, vrhuni njegov šamanski jezik magijski povlašce-nog i zato srecnog izricanja novih zbivanja i dogadaja u kolibii oko nje. Srecu tog jezika koji imenuje, otkriva, zapaža, ut-vrduje ili porice, tuguje ili klikce, pjesnik bi da zadrži, besko-nacno produži, ponavljajuci iscrpi: priroda i egzistencija ovo-ga pustolovnog Ja neprestano bi se podmladivali u vjecnomprezentu poezije. Na ovom mjestu još bolje shvatamo sva onaponavljanja u Ladinovim pjesmama: ponavljanje je postupakonoga koji je osvojio status pjesnika-maga, i time što on uop-šte govori misterij tog govorenja dostojan je posebne pažnje,isticanja i naglašavanja. To je unutarnja tenzija govora sa-mog, neka vrsta energetskog nacela poezije kao jezicke magi-je. Ono »vjecno vracanje istog« kao vracanjejednom vec os-vojenog, prizvanog, dosegnutog misterija poetskog jezika i sa-mog duha poezije (ili: Poezije). Taj »zadihani« ritam direk-tnih obracanja, zazivanja, lapidarnih karakterizacija i, dabo-me, ponavljanja, postiže, na primjer, u pjesmi Disanje podgradom jednu vanredno prefinjenu »imitaciju« ili mimetickuigru »disajnih procesa« u jednom univerzum u živih bica»svih svima jednako potrebnih«. Pjesma na upecatljiv nacinprenosi uzbudenje o kojem upravo svjedoce oko i uho, uzbud-ljivo disanje ribe i alge i ptice i covjeka ujednoj i smrtonosnoji spasonosnoj sinhroniji slike i zvuka.

Ako u tim ladinovskim ritmovima i, kako bi rekao Bašlar,zvucnim sanjarijama, ima i izvjesne monotonije, znakova ma-nirizma i sl., onda je to razumljivi danak postupku, metodu,poetici: sami po sebi oni ništa ne garantuju. No, za te trenutkekada »dremne«, Ladin se uvijek bogato »iskupljuje« pred ci-

replovci ponavljali imena otoka i gradova / I oni su ponavljali da sene bi ponavljali / Jer teško je ploviti / I znati napamet / Dokle si do-gurao / Jer teško je ploviti / I znati napamet / Otoke i gradove / Mo-že biti / Ali to su onda ponavljanja potrebna i moru / Da da I moru imoru / (;ujte kako more šumi i ima plimu i oseku / O ono ne možebez ponavljanja / Ono se gubi u njima ali se i nalazi / Pogledajtesvjetlo / I poslušajte zvuk: kako pulsira sve to / Ide - stane ide - sta-ne: uvijek / I probija barijeru / Zvucnu zvuk / I stiže tamu / Nocnudan / Uvijek na vrijeme/ / I bez zakašnjenja/« (Itd.) Pitajuci: »PO-navljanja?Gospodomojaa zar nisupotrebnaona i duhu?«,pjesmase završava pravom pohvalom duhu: »AI molim vas/ / Pravo cudoovaj put je i toliko / Kad duh / Nije klonuo/ Duh - / Lako je za dru-go/« Slažemo se!

, Veselko Koroman (u nenaslovljenom osvrtu na Pjesme o ptica-ma, Letopis Matice srpske, dee. 1979):»... Ladin pjeva iz cijela bica,pogoden ludilom trenutka...« (podvukao S.T.).

Il

taocem, spremivši vec neko iznenadenje. Doduše, u ritmickoji zvukovnoj strukturi pjesme koja se cesto vraca na svojeuvodne slike, glasove, rijeci i stihove, iznenadivanje je olakša-no - svaka nova situacija znacenjski proširuje i obogacujeono »jedno te isto« samoga pocetka. Kako drugacije - tako binam mogao da kaže pjesnik - i ukazati na cudesnost i nepo-novljivost postojanja ako ne ovakvim usredsredivanjem najednom vec otkrivene smislove i tajne! Ako ne ponavljanjemistine! (Kami na jednom mjestu, u svojim dnevnickim bilješ-kama, konstatuje da su najveca djela svjetske književnosti,kao i svete knjige, pune ponavljanja.)

Ali, šta je istina?Evo jedne, izvanredne, Ladinove »demistifikacije« tradi-

cionalnog naucno-filozofskog pojma istine (kao tacnosti) apovodom slavnog Njutnova otkrica:

Newton vidi jabukuKako jabuka pada s graneVidi i racuna- Prilicno se poklapa rece on gazdariciNe nije rekao: Bravo ispalo je tacno Nema tacno!Newton vidi MjesecKao kamen bacen oko svijetaVidi i racuna- Prilicno se poklapa rece on gazdariciNe nije rekao: Bravo ispalo je tacno

Nema tacno!U prirodi ništa nije tacnoOsim ako ne uzimaš sveMoja ljubavi!Sve!

(Tacno)

Pjesnicke istine ne sastoje se ni od kakvih velikih apstrakcija,ma bile ove i zakoni svemira; istini pripada sva konkretna po-javnost života - što za Ladina ovdje znaci da se ne može mi-moici cak ni Njutnova gazdarica! Ova, nazovimo je tako,»briga za gazdaricu« u pjesmi, ovo utrpavanje gazdaricino ta-mo gdje joj nikako mjesto nije (šta traži suknja u zvjezdanimposlovima I), uz svu uzgrednost i slucajnost, takode odaje po-nešto od pjesnicke metode: bez po muke miješaju se planovisvemirski i kuhinjski, planovi ovoga i onoga svijeta! Takveasocijacije pracene su diskretnom ironijsko-humornom at-mosferom: ironija i humor Ladinu su stalno na raspolaganju.Jronicni jezik njegove poezije cesto se ublažava nekim »Moja

12

Ijubavi« - iskazom, koji održava ravnotežu tona izmedu žesti-ne i blagosti, izmedu kritike i prihvatanja. Ironija ne poništa-va izvornu naivnost i otvorenost pjesnikovu prema svijetu: na-ivnostje hljeb koji ce duša dovijeka kusati! Ladinova poetskanaivnost odaje njegovo djetinje povjerenje u svijet (unatocsvemu!), svijet koji bi svakoga jutra trebalo vidjeti kao biblij-skogajutra prvog, ili možda nikako! Ironije dakle u tome mo-že biti taman onoliko koliko više nismo »jutarnji« i kolikosmo, usred svih mrakova i zasljepljenja, sve culne otupljenos-ti, izgubili moc cistog, iscjeliteljskog videnja. Pjesma Ne možeto tako oblikuje upravo motiv pjesnicki nevine upotrebe cula iprotest protiv svijeta koji nema smisla za tu dirljivu otvore-nost:

Ja svako jutro oci svojeO prozore kuca susjednih razbijem I gledamKako zavjese stoje Ali kuce stoje I prozori stoje I brda

susjednaNe pomicu se s mjesta!Ja svaku vecer školjke ušneO šumore mora susjednih razbijem I slušamKako tu stvari stoje Ali mora stoje I vjetrovi stoje

I devet milja naokoloMir je svecan!

i tako dalje, do revoltiranog »Ne može to tako: pomislim!«do želje-zahtjeva» Da krenu moje stvari napokon! I Da se po-sreci jednom! I Da sve bude: kako ja hocu!«

U pjesmi Pred sam smak svijeta taj Ladin se pita: »Tko seto nije nasmiješio I Drugom covjeku?«, pošto vec »Svi su ato-mi pohitali I I sve cestice jedne drugima I Vec idu«. Pitanjeostaje poetski nevino, u punom saglasju sa Ladinovom poet-skom utopijom ljudske zajednice, sa njegovom poetikom»svjetlosti« i »radosti«:

Moj je dom gdje unosimsvjetlost a iznosimradost

(Raznosac)

Svjetlost, radost, ljubav, nada - te rijeci u pjesništvu Ilije La-dina nisu nikakve humanisticke rijeci-zvecke i rijeci-znacke,nikakve licemjerne legitimacije pred Bogom, nikakvi poj-movi-nagodbe u racunima sa Vjecnošcu, vec, gotovo bih re-kao, - ucenje. Pjesnicki nauk o životnom smislu.

Smisao?

13

S Ladinovom pjesmom - u kojoj zaista ima »one vedreslobode s kojom je moguce govoriti o svemu«6 - dolazio je,medutim, i apsurd do rijeci.

U nekim pjesmama o Odiseju ovaj mitološki junak je i ap-surdni junak, kako bi to rekao Kami. Kažnjen, po povratkuna /taku, voljom bogova na progonstvo, na pješacenje grckimkopnom sa veslom na ramenu, on postaje brat Sizifov, jer kaz-na ce mu prestati tek pod uslovom da ga neki Grk upita kak-vu to cudnu lopatu nosi! Što je iskljuceno, jer nema covjeka uGrckoj koji ne bi znao šta je veslo. 7 Tako je sudbina, ciji sukonci u rukama bogova, doskocila slavnom dovitljivcu, kojiviše - apsurdnom kaznom izbacen iz toka mitskog Vremena -ne shvata šta je poslije, prije niti sada (v. pjesmu Pismo Pene-lopi: Sta sad je). Njegovo prokletstvo je njegova nada, bez ko-je ne bi koracao, kao što se ni Sizif ne bi uspinjao na vrh brije-ga. Veslo i kamen ponekad su podjednako teški - kao sudbi-na sama. »Ne mogu odložiti / Jer nadam se / Ne mogu odba-citi / Jer nadam se / To je prokletstvo moje: / Nadam se!«,(Odisej nece odložiti veslo na ramenu koje nosi.)

Sizifovski Odisejev instrument - veslo - pojavilo se u la-dinovim pjesmama kao tragicki simbol sudbine prognanika.Tako je i tema (navodnog) progonstva Odisejeva pomalo za-sjenila temu povratka, a u »pismima Penelopi« govor o veslurijeci o domu i ljubavi.

Tragika i apsurd u Ladinovoj poeziji ne idu, dakako, sa-mo uz ovo mitsko veslo - veslo koje je moreplovac osuden danosi kopnom! Apsurd se »Iijepi« i za krila ptica, i ne pripadatek samo covjeku. A medu pticjim vrstama, pjesnik je u tomesmislu možda najsnažnije oznacio i izdvojio onu koja se zove- rajskom.

Svlak rajske pticepostaje tražen artikl

Da raj vide kakav jeTebi kožu oderaše -Gdje ceš sa krikovima?

·Dragoljub Jeknic: Ilija La4in: Od neba naovamo »Polja« juni-juli 1974. .

, Pjesma Istom došavši na Itaku Odisej se morao u neravnu bitkuupustiti krv je pala i bogovi su kaznili Odiseja podstaknuta je postho-merskom legendom o navodnom Odisejevom progonstvu od stranebogova, pošto se vec bio vratio na Itaku. (Vidi: V. Zamarovsky u svo-joj knjizi Junaci Antickih mitova ŠK, Zagreb .1973,str. 220-221,na štomi je, u posebnom pismu, skrenuo pažnju sam pjesnik.)

14

Sve ti dobro skrila siOsim perja i ljepote -Gdje ceš sa krikovima ?Noge pandže kljun: sve štoIspod nivoa je rajskog -Gdje ceš sa krikovima?I krikove si skrila ?Tebi kožu oderašeBaš kao rajskoj ptici!

Pjesma Ptice New Zealanda oblikuje pak jedan po smisludrugaciji ali možda još apsurdniji trenutak »u povijesti pti-ca«, kada su naime, da parafraziramo, prvi put, oslobodenegonilaca i istrebljivaca, mogle da odlucuju o svojoj sudbini.Sloboda u kojoj su se zatekle obrnula ih je u sasvim drugacijanova bica, buduci da nisu više morale da lete! / »1 pocele subrstiti kao žirafe / I pasti kao ovce / I jazbine kopat u zem-lji / Kao mrmoti !«/.

Kao da je pjesnik mislio na ovu antinomiju ropstva i slo-bode, puzanja i letenja, kada je, kao moto za jednu pjesmu, is-takao svoju paradoksalnu krilaticu:

Tako dugo dok budem na nogamaja ici cu na krilima!

Kako bi uopšte Ladin mogao da pjeva kada bi ostao tekna nogama! Ostati samo na nogama znacilo bi što i ostati beznade:jedino s nekom nadom, rekli smo, covjek može da kora-"Caprema obecanim mjestima, prema ltakama ljubavi i smisla.A pjesnik to koracanje pretvara u letenje: zar sama pjesma ni-je let, unutarnja ekstaza poetskog ritma? San jezika koji ma-gijskiB razgoni »sile zatorne«, sile uništenja, a vaskrsava - ne-

·U izuzetnoj knjizi Oktavija Paza LUK I LIRA (Beograd, 1979,prev. R. Tatic) citamo, izmedu ostalog, o poeziji i magiji, o poetskomritmu:

»Vera u reci je reminiscencija naših davnašnjih verovanja : priro-da je ispunjena duhovima: svaki predmet ima sopstveni život; reci,koje su duplikat objektivnog sveta, takode imaju dušu. Jezik, kao uni-verzum, svet je poziva i odziva: plima i oseka, spajanje i razdvajanje,udisanje i izdisanje. Jedne se reci privlace, druge se odbijaju, ali svesu odgovarajuce. Jezik je skup živih bica koja pokrecu ritmovi slicnionima koji upravljaju zvezdama i biljkama.« (str. 58) »Kada se iscrpekonvokativna i evokativna moc tradicionalnih rime i metra, pesnikkrece uz maticu u potrazi za prvobitnim jezikom, onim koji je pretho-dio gramatici. I nailazi na prvobitno jezgro: ritam.« str. 79)

15

rijetko s pravim romantickim patosom - mit svjetlosti i slobo-de, mit ljubavi i duševne ljepote.

U pjesmi Ljubav u koJibi geslo ljubavi istice se »U imeljudske vrste«. »Prvo ljubav / A onda objed!« »To je ona Iju-bav«, kazuje pjesnik, »Koju cu jednoga dana / Kada tomedode vrijeme / Pomaknut za cijeli krug oko Zemlje / Samoda je spasim / Na ovome mjestu!« Na ovome mjestu, negošta!

I doista, Ladin je mnogo mjesto svoje poezije pretvorio uovo mjesto ljubavne ispovijesti, u radosno-tužni jezik ljubav-nog osjecanja. O sirenskom zovu ljubavi i Odisej ponešto jav-lja Penelopi, a neprestani san ljubavi pripada onome koji pje-va vjecitu tužaljku srca. Ujednoj od najljepših Ladinovih pje-sama (Prekosutra nije vrijeme), u kojoj odjekuju baladicni to-novi narodne pjesme, pjesnik ostvaruje potpunu harmonijuemotivnih naboja ijezickih sredstava. Vanredne lirske kristali-zacije ljubavnog osjecanja nalazimo i u pjesmama Zar ni naJiri od sedam žica, O da kako da ne rece Marija, Kameni sva-tovi, Moja ljubav jedno brdo obraslo jagorcevinom, te u nizupjesama o Odiseju i Penelopi. Ali i drugdje: ovdje je na djeluzaista neumorni propovjednik ljubavi, jedan od njenih pate-ticnih jevandelista. Jer duša je njegova »puna puncata« i zanju mu »dobra ramena trebaju!« (v. pjesmu Torba moja): utoj punini, u tome teretu duše, ljubavi i nostalgiji za mladimdanima pripada nezamjenjivo mjesto. Ljubav i nada (a Ladinkao da, na svoj nacin, prakticno-poetski realizuje onu blohov-sku princip-nadu!) prožimaju gotovo sve što ovaj pjesnik go-vori o svijetu, ili o svom snu jednog svijeta. Slike stvarnosti irad imaginacije tu su nerazlucni, kao što se teško razdvaja iironicna refleksija o životu od naivno-romanticke sanjarije onjemu.

Opcinjen jezikom pjesme i njegovim uzbudljivim ritmovi-ma, Ilija Ladin je budni snivac na svome putu u utopijskuzemlju ljubavi i nade, u pjesnicku »zemlju magije« (A. Mišo).

Tamo se putuje samotnicki, u samozaboravu i punoj op-sjednutosti nebesko-zemaljskim tajnama.

Hocemo li se, o pjesnice, ikada sresti sa - drugima?

Stevan Tontic

16

ILIJA IZABRANELADINPJESME

2 - Knjiga XXXIX

PRIJETEBE NICEGA

Da se vratim penelopo? Da se vratim?Ali kako? I kud?Kad ni otišaoOd tebe nisam nisamNikud!

19

TACNO

Newton vidi jabukuKako jabuka pada s grane Vidi i racuna- Prilicno se poklapa rece on gazdariciNe nije rekao: Bravo ispalo je tacno! Nema tacno:

Newton vidi mjesecKao kamen bacen oko svijeta Vidi i racuna- Prilicno se poklapa rece on gazdariciNe nije rekao: Bravo ispalo je tacno! Nema tacno!

U prirodi ništa nije tacnoOsim ako ne uzimaš sveMoja ljubavi!Sve!

20

NE MOŽE TO TAKO

Ja svako jutro oci svojeO prozore kuca susjednih razbijem I gledamKako zavjese stoje Ali kuce stoje I prozori stoje I brda

susjednaNe pomicu se s mjesta!Ja svaku vecer školjke ušneO šumore mora susjednih razbijem I slušamKako tu stvari stoje Ali mora stoje I vjetrovi stoje

I devet milja naokoloMir je svecan!Ne može to tako: pomislim! I dam se ponovo na posaoZapnem iz sve snage dam sve od sebe:Da krenu moje stvari napokon!Da se posreci jednom!Da sve bude: kako ja hocu!

21

I CVIJET RUNO LIST

Novinska vijest:Pao alpinist... Htio ubrati cvijet na litici:

I cvijet runolist?ma šta kažete!

Samo bi rukama vjetraPomilovat se dao nježno Gore na vrsima planinskimMunja bi ustuknula zacasPred njegovim spokojemA sunce je znaloZa njegovu vjernostJedino je covjek zbunjen ostajaoOvom hajducijomCvijeta On koji ga je godinama obecavaoSvojim djevojkamaNešto je htio: Eno još jedanEno ga dolje!Sada je u ambisuA cvijet?

Na svom visu!

22

ISTOM DOŠAVŠI NA ITAKU ODISEJ SE MORAOU NERAVNU BITKU UPUSTITI KRV JE PALA IBOGOVI SU KAZNILI ODISEJA

Bogovi su rekli: Još jedan put od kuce!AI pješice i sa vesIom na ramenu!

Da uzmem vladavinuU svom domu i kraljevstvuCekala si A sad? Sad sve jeJedno i drugoDraga mojaPo starom:Ni doma ni kraljevstva svoga!Sa veslom na ramenuSad moram ici pješice!Sve dok ne sretnem covjekaKoji nece znatiKoji ceUpitati:A kakvu to lopatu nosiš?A cudu mome divnomTko ce se i zacuditi?Jer u grckojCijeloj okruženoj moremGdje ceš naci covjeka togaKoji ne zna šta jeVeslo?

23

PISMO PENELOPI:IZ KRAJEVA PUNIH BARA I MOCVARA

Ruke su mi slobodne dragaAI komarci slijecu na moje lice:Nemam lule mornarskeAh lule:Ljetitjera ona komarce s lica

. ZimigrijenosVrijeme ratno i vrijeme poratno:Meni ni jedno naklonjeno nije:Jeste penelopo: mnogo sam ih pobioI to bogovima nije milo biloAI više je ono moga gospoŠto sam branio i što uzeli bi mi biliPosljednji sam u rat krenuoPosljednji iz njega stigaoA eto: prerano opet kuci došao!Pa ako je deset godina trebaloDa stignem kuci kuci okrenutNe znam što možemo ocekivat boljeAko idem: od kuce okrenut gospo!Ni »prije nego mlad mjesec izide«Ni »prije nego ova godina side«Ništa ti ne mogu obecati:Kad cu kuci doci!

24

PISMO PENELOPI: SVETO STADO HELIJEVO

Draga moja!Oko žednog gleda u svaki oblacakUsta žednog ne mogu s nebom da se noseKad okrivi posejdon me opet kaže: da to nisu oblaciVec sveta stada helijeva! I vec vidim:Kako oblaci mucu na ražnju oko mene!I kože govede kao žive pužu po zemlji! I stvari se

ponavljaju:I nema onog koji se cudi! Nema nema nemaPred nama niceg - a ni u nama bogznaštoI trag nam za nama uzmice: kako ga ostavljamo!Još nismo poništeni: dok vidimo sunce.i dok vidimo

mjesec!AI što to znaci: vidjeti sunce i vidjeti mjesecU p u s t i nj i? Sunce - mjesec...sunce - mjesec...A izmed sunca i mjesecaKo izmed scylle i charybdeSvaka noc te može pojestiSvaki dan te ubiti!

25

PISMO PENELOPI:IZ KRAJEVA PUNIH UUDI I GRADOVA

I citave pustinje prijedemOd covjeka do covjekaA onda ustanovim :Da pustinjaPocinjeAI da joj se kraj ne vidi:Ovako je to išlo dosadKoji me ne poznaju vele:U-u-u! I gledaju svakako da se okrenu za mnomKoji me poznaju vele:O-o-o! I gledaju svakako da se ne okrenuA mene spasava: jedna recenica! Ne samoglasnik!Pitanje jedno(Koje od neznanja dolazi koliko i od znanja stvari !)AI ostavimo ljudeDe da vidimo s bogovima racune!Tako mi mojih dvanaest prstenovaKoje pogodih strijelom odjedanputTako mi dvanaest kopci na tvom peplosuBogovi nam zavide penelopoBogovi nam zavide cini seKao ono kceri boga vjetrova - znaš li?I sinu jutaI:nje zvijezde:Kada ih u ptice pretvoriše od zavisti!

26

SA VESLOM NA RAMENUODISEJ IDE PREKO RIJEKE

Bijah ratarPa pomete me rat koji zapoceBijah ratnikPa pomete me rat koji prestadeI lutah morem I upoznah vodu AI ovo što vidim nije

more moje!Voda jaca od vatre!Vatru možeš ugasiti ovu vodu ne možeš zaustavitiIma samo most preko rijeke!Kad god prijedem preko rijekeVoda most oboriI bogovi se naljute!Cesto se poslužim i vesIomKao privremenim mostomLjudi nacas povjerujuI ja taman pomislim: Evo sam slobodan bogovi!Kad ono ljudi opet vide: VesloVeslo preko vode!Nije nego!

I vrate se razocarani Ja takoder!

27

SA VESLOM NA RAMENU ODISEJ IDE PJEŠICE

I drumskom razbojniku htio sam pokazatiŠto umijem AI ovaj uze sve što mu treba rece:Nije veslo batina! Veslo je vesIo I zna se cemu služi!A jednoj sam htio dohvatiti mjesec -Toliko sam se zaboravio!No ona odmahnu i rece:To je veslo! Ne možemo ni otploviti tamo A meni se

ploviMeni se plovi mornaru! Gdje ti je lada?Onda sam htio darovati ljudeSa sedam blagodeti Vremena Ali ne htjedoše vele:Varalica! Nije to nikakav carobni štapic u njega!Obicno veslo!Daleko od mora! Ni pišljiva boba ne vrijedi!

28

ODISEJ I NJEGOVO VESLONA RAMENU KOJE NOSI

Ni lukNi štitNi koplje nije!Da je luk pucao bih u zvijezdeDa je štit štitio bih put do kuceDa je koplje probo bih sudbinu dosadNego biljeg jeBiljeg mojZnam ja!Da je luk bilo bi i lukonosaDa je štit bilo bi ištitonosaDa je koplje bilo bi i kopijonosaZnam vas ahejciCekate samo:

. Na zovbojovni!

29

PISMO PENELOPI: ŠTA SAD JE

Poslije nije jošI prije nije više. A šta sad je?Vjetar u mojoj kosi!

Koracam dragaKo-Racam...I sve što bržeNismo bližeNego:Dalje!

30

ODISEJ SE UMORIO NA PUTU

Ako ici trebaOnda tu je cunakI tu je strijelaStrijela ima snagu strijeleaCunak snagu tka IjeAjaIješakCiju ja snagu imam?Moja snaga je uvijek bila u glaviAhilu je bila u nogama!Obojici su namDoskociliIzgleda!

31

ODISEJ SE OBRACA VRHOVNOM BOGU ZEUSU

Ja sam ispunio sve obavezeRatne cast zemlje obranio i cast doma obranioA put do domaSve je dalji bože!Bože ti si stvorio konjaI ja sam stvorio konjaMoj se zoveTrojanskiA tvoj bože?Ne cuješ?Ne daš mi konja?Ne daš kome si naredioDa mora ici pješice!Ja sam bolji stvoritelj!Ja sam svog ustupio!Mojim su odjahali!Odjahali bože!

I necu ih stici!

32

ODISEJ I AHEJCI

Gdje ste ahejci?Pomozite ratnom drugu!Imajte maloZaborava stvari! I pamcenja ljudi!Gdje ste ahejci? Pomozite u miru! Ništa!

Ne samo da ne vide što nosimNego ni mene ne vide na putu:Zaokupljeni brigom o napretku samoI oko tehnickih novinaJaOpetZauzvratVidim težacke prizore samoI od njih oci ne odvajamI tako se mimoilazimo:Oni sa ocima svojimJa sa ocima svojimOni bi i oblake iskrciliJa ni šume ne bih iskrcio:Hrastove ili lipoveKakvih malo još imaGdje se pcele roje u krošnjamaI visi zlacano sace odozgo!Oni sa ocima svojimJa sa ocima svojimSvaki svoje vidiI svaki svoje cujeI ne može drukcije biti!Kvocka mora ustati sa gnijezda

3 - Knjiga XXXIX 33

Ona ne može jedno po jednoOna je sve grijala sveAli nije jednakoI pilici se dozivajuPuna su jaja glasovaDa svi krenu odjednomDa svi izadu na svijet!Da požure malo!Sve sam cuo!Oni mi ne vjeruju!Zec je naglo stao ispred meneOn je išao 80 000 korakaNa satOn je morao statiNa jedan pedalj svega:Nije smio prekoraciti!Moro je smanjiti brzinuKol' ko da se okreneDa promijeni pravac -Sve sam vidio!Jer sam gledao!Oni mi ne vjeruju!

Mi smo dva svijeta!

34

ODISEJ NECE ODLOŽITI VESLONA RAMENU KOJE NOSI

Dragici Mataija

Ne mogu odložitiJer nadam seNe mogu odbacitiJer nadam seTo je prokletstvo moje:Nadam se!

35

PATNJA JE POCELA

Samo san: o tom sanI obilje mene što vecjede mene

Nije pocelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja pocela ona je pocela: davnoPod vjedama moj san: još nicega ovdjePod nogama moj put: još nicega tamoNa izmaku snaga samo san: o tom sanNije pocelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja pocela ona je pocela: davnoPod datumimasan: ništa upisano .

Vec godinama san: sve prazni listoviNa svim kazaljkama: vrijeme je odavnoNije pocelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja pocela ona je pocela: davnoPod zvijezdama san: još nicega doljePod obla:cimasan: još nicega goreNa izmaku snaga samo san: o tom sanNije pocelo nije još ništa ili gotovo ništaAli jest moja patnja pocela ona je pocela: davno

Veoma davno!

36

PISMO PENELOPI: UUBAVI USPUTNE

Draga moja!Kako sam opet ostao bez tebeI kako sam se upoznavao sa drugim ženamaDovoljno je bilo i samo rukovanjePa da dode do opcinjenja i vezeDovoljno je bilo i glas cuti omamljujuciPa da na kucu još jednom zaboravim!I ja se sjetih svega što je kirka govorila meniZa put do tamoO sirenama !Sam sam sebe svezao za sjenu!I sam sebi zapušio uši:Išao !...Ako i oci zavežem sebiVidim li i kud idem tad?...

37

MORAM EURIDIKO

Prije tebe nicegaNi ptice na krovu ni žlice na stoluNi dana na nebu ni noci na zemljiNa kolima ognjenim tronošcu gdje sjedimTu euridiko: sedmog dana gospodnjeg šestog dana

radnogNecu izdržati moram se okrenutiVidjeti: ideš li?

38

PISMO PENELOPI: NEPOSLATO PISMO

Došao! ?Kuci došao? Tako sam sanjao!

A draga mojaU haljini izašla presjajnojHaljini što sva treptila u živosti boja na suncuBoja vatre kako se nadaleko o tome pripovijedaloSa preslicom u ruci cija je preda zbunjivala leptire

planinareI koji svi su ubrzo postali crvenopurpurni kao krv zatirrI okretahu se na velikom radijusu oko vretenaCetiri države su pokušale podmicivanjem da se

dokopaju tajneTajne boja prede koju prede moja dragaSve redom najbolje momke svijeta iznajmiše za toI poslaše dragoj mojoj da je nagovoreSamo da je nagovore da izda tajnuAli draga moja ne bi bila mojaIona je znala to znala vrlo dobro i cuvala tajnuKao zjenicu oka svogI kao boje u njima: nije ih htjela u lice pogledati!Dosta je recenoRijeci o kojima treba razmišljatiRazmišljati i djelati potom Napolje vikala je iza svega

glasa!Onda su cetiri države rat objavileCetiri države jednoj: mojoj i drage mojeI prešle granicnu crtu tolerancije!Ali draga moja ne bi bila mojaIona je znala to znala vrlo dobro

VJETAR GRADSKI

Kad god izlazim iz ovoga gradaJa uvijek hocu: nakraj grada brdoNavrh brda kamenNa kamen jedan oblakI na oblakProstrt curak...Ali eto vjetra za mnomEto odmahVjetraGradskog...On rasturi oblakOn odnese curakI obori kamenŠto ga iznesoh goreI podigoh:Kao kucu!I ugrijah:Ko ognjište!

42

IME

I dok jaGradim svoj sanOni: cekaju svoj casPa da gaPosljednjim dijelom moje javeMojim imenomObjaveO il'ja-a-a: cini mati koja me zove da idem kuciSine moj: cini otac koji me šalje da idem od kuceOv'da je prošo il'ja ladin: sjaju zvijezde nocu...I ja se budimJa se uvijek budimMoje ime imaMoj san!Nikad moje ime ne spavaDok ja spavam!

43

OD NEBA NAOVAMO

Djevojcici iz zavicajaNekoj kojoj se ne vratihA odohEvo lijep sam rekoh -Pa šta još? Vec sam star?Ako ja sam starNarod moj je mladCure: Poklonite mi svoje trbuhe rodne!

45

o DA KAKO DA NE RECE MARIJA

- Drvca dva mi smo ti:Jedna vatra jedan plamen i jedanPepeo svica dva u noci:Jedno sunce jedan plamen i jedanPepeo dana dva u ponoc:Jedna ljubav jedan plamen i jedanPepeo kako možeš receRece otresitoI ne dade se marija!

Dobro rekoh Pristajem! I ja cu

Graditi kucu od pepela I ja cu

Saditi ruže od pepela I ja cu

Gajiti nadu od pepelaMog i tvogPepelaDraga: Je li i ti pristaješ?

- O da kako da ne: rece

Iti ceš

Cuvati kucu od pepela I ti ceš

Gajiti ruže od pepela I ti ceš

Grijati nadu od pepela

47

Mog i tvogPepelaDraga: Je li pristaješ?Je li i ti pristaješ?

- O da kako da ne: rece Rece marija I prepusti se Nebrini rece

Ne brini dragi! Sve što želiš! I nema problema!...

48

LJUBAV U POMPEJIMA

Na alpama cu se izvaliti na leda i uživati u suncuŽdralovi ce doletjeti k meniI ptice koje visoko lete zacudit ce se:

Tko je taj šta je taj te odavde suncu gleda u lice?

Na alpama cu se izvaliti na leda i uživati u suncuOblaci ce doletjeti k meniI sa oblacima oluje neke zacudit ce se:

Tko je taj što je taj te odavde suncu gleda u lice?

Na alpama cu se izvaliti na leda i uživati u suncuI sunce ce dojahati na konjuI svih devet planeta oko sunca zacudit ce se:

Tko je taj šta je taj te odavde suncu gleda u lice?

A ti ceš biti sa mnomMeni okrenutaI uživati takoder!

I vratit ce se sunce otkud je i došloI svih devet planeta oko sunca

Vratit ce se oblaci otkud su i došliI sa oblacima oluje neke

4 - Knjiga XXXIX 49

Vratit ce se ždral ovi otkud su i došliI ptice koje visoko lete:Zaigrat ce i sameIgru ljubavnu!

50

SPAVAJTE TKO S KIM HOCE

I bio sam vodic ja u Parizu ljeta toga 19...svega jedan dan A ovo je balada za Monique

Spavajte tko s kim hoceIdite tko s kim hoceIdite u šumu tko s kim hoceIdite u crkvu tko s kim hoceIdite u park tko s kim hoceJa znam da pošli ste tamo kud ljubav vas vodiDobar vodic ljubavI ja sam siguran za vasSpavajte tko s kim hoceUstajte tko s kim hoceDolazite kuci: tko s kim hoceI odlazite isto tako:Tko s kim hoceI u koje god doba!Spavajte tko s kim hoceIdite tko s kim hoceNemojte se samo s Nebom spajati za to vrijemeNemojte se samo od Zemlje luciti za to vrijemeI necu se brinuti jaJa znam da pošli ste tamo kud ljubav vas vodiDobar vodic ljubavI ja sam siguran za vasSpavajte tko s kim hoceIdite tko s kim hoceIdite i namnožite se kažem: tko s kim hoce!I neka vas bude oblak nebeski ako trebaI neka vas bude pijesak zemaljski ako treba:

4. 51

Ja se necu brinutiJa znam da pošli ste tamo kud ljubav vas vodiDobar vodic ljubavI ja sam siguran za vasI neka vas bude u svim bojama takoderI neka vas bude u svim legendama takoderOdmah ujutro: ja se necu brinutiJa znam da pošli ste tamo kud ljubav vas vodiDobar vodic ljubavI ja sam siguran za vasI neka vas bude koji znate govoritiI vas koji necete znati ni jedan drugi jezik osim

ljubavnogVec ujutro: ja se necu brinutiJa znam da pošli ste tamo kud ljubav vas vodi - i mene

vodi!Neka znate: i mene vodi!I mene vodi! I mene vodi!

52

RAZNOSAC

Moj je dom gdje unosimsvjetlost a iznosimradost

Ja raznosim jutrom radosti svoje svijetu kao novine:Da ih dijeli on sa mnom kao što cu jaMalo potom njegovu tugu cijeluPodijeliti s njim!Ja raznosim jutrom radosti svoje svijetu kao mlijekoKao mlijeko i kao pecivo:Da ih dijeli on sa mnom kao što cu jaMalo potom njegovu tugu cijeluPodijeliti s njim!I mi biti cemo kvit: za jedan jedini danI ni o jednom u mjesecu on nece morati platiti za to!Ja unosim sveceri u svoj dom svjetlost kao atlas

i pogrbljen:Samo da je dijeli on sa mnom kao što cu jaMalo potom njegovu tamu cijeluPodijeliti s njim!Ja unosim s veceri u svoj dom svjetlost kao devaKao deva i kao zvijezdaIzdaleka: samo da je dijeli on sa mnom kao što cu jaMalo potom njegovu tamu cijeluPodijeliti s njim! I mi biti cemo kvitZa jednu jedinu noc za jednu jedinu nocOdmora umornom!

53

DJEVOJCICA I LEPTIR

Nebo gledaU djevojcicu: munju svoju smirujeDjevojcica gledaU leptira: srce svoje smirujeLeptir gledaU cvijet: krila svoja smirujeSamo cvijet gleda: u svoju smrt u svoju smrtSamo svijet gleda u svoju smrtOdozdoOn koji je ugledao mir neba jednomOn koji je ugledao mir djevojcice jednomOn koji je ugledao mir leptira jednom: mogao je

umrijetiNosilo je nebo njegovu boju još neko vrijemeU munji: pamtilo ga neboNosila je djevojcica njegovu boju još neko vrijemeU srcu: pamtila ga djevojcicaNosio je leptir njegovu boju još neko vrijemeNa krilima: pamtio ga leptir A onda je i to prošlo

prošloLeptir je postao obican gmaz u žbunuDjevojcica je bila tužna i samaA nebo je stremiloVisoko visoko...

54

ŠEVA

To zemlja se uzdiže sama uvisPjevajuciTo zemlja se uzdiže u zavojimaCvrkutavim!A putnik oci sklapa!On ne vidi on ne cuje on ne zna:Kad vec mrtva umornaOna seNa njegaStušti!

55

ŽABE

I cekic im jedanGlas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i

tužnu

I bubanj imjedanGlas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i

tužnuI gajde im jedneGlas ukrale i na nj otpjevale svoju pjesmu poznatu i

tužnu

Samo su one ostale: vazda vesele sa svojom pjesmomstarom

I cvrcak im jedanGlas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i

tužnu

I macka im jednaGlas ukrala i na nj otpjevala svoju pjesmu poznatu i

tužnuI pseto im jednoGlas ukralo i na nj otpjevalo svoju pjesmu poznatu i

tužnu

Samo su one ostale: vazda vesele sa svojom pjesmomstarom

I vrana imjednaGlas ukrala i na nj otpjevala svoju pjesmu poznatu i

tužnu

I krava im jedna .Glas ukrala i na nj otpjevalasvojupjesmupoznatu 1vtuznu

56

I bunar im jedanGlas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i

tužnu

Eno je jedna upala: vazda vesela sa svojom pjesmomstarom!

57

NEPENTHES INFILATORIA

Urodenici za ovu biljku mesožderkoja tamani kukce misle da joj posjeduju cvjetovi

u gradumaterije i napitak kojim ispivši ga svejade svojeizlijeciti mogu zaboravom

Nikoli Mi/'nom

Svi su sišliU grace biljno I vec su tam o I dobro su I porucuju:Ovdje su macevi svi u krinove procvjetaliOvdje su topovi svi u muk omrknuliOvdje su glave sve na svoja trupla nasadeneI misle dobro misle sjajnoJer misle još jedanputO stvarima koje dobro znaju!

58

KUD IZLAZIŠ PJESMO MOJA?

Kud izlaziš pjesmo moja?Evo sam zatvorio sve prozoreSva vrata i ocne kapke Kud izlaziš?Kud izlaziš pjesmo moja?Evo sam se utegaoZakopcao zavezao iPodvezao Kud izlaziš?Kud izlaziš pjesmo moja?Evo sam zakopanZagrnut pomiren iPomazan Kud izlaziš? Ali da!Ti znaš: da su oblaci jošIza prozora ostali!Ti znaš: da je muzika svaIza kopcanja ostala!Ti znaš: da je šum šumCempresa ostao!

59

ZIMSKI SOLSTICIJ

Proljecima svim proljecima koja upoznahsezonoma mirovanjau koje se ne primirih

Od neba naovamo put je mnogt?kraciOd neba naovamo pticama nisu potrebna krilaNiti cvijecu su ikada biliMirisi luku strijele il stablima krošnjeZrnu izdanak il korijen mu u tluU ovom boravištuBesmrtnosti sve je nada put je nove nadeI dobre vijesti iduU svim pravcima!

60

POVUCITE SE KAD VAM KAŽEM, II

Nebo i zemlja i jaNjihovo dijeteIzgubljeno Srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno U srcu srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno U srcu srca srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno U srcu srca srca srce zemlje i nebo i jaNjihovo dijeteIzgubljeno Pa zatim nadeno !

61

NA MARGINAMA LEKTIREIZ MARCELA PROUSTA

Mogu li ja tako pocetiPut u svoj život: od bijelog trna? Od bijelog trna kojeg

vidim i pocnem da sjecam se?

- Ne možeš ti pocetiPut u svoj život od bijelog trna Od bijelog trna kojeg

vidiš i pocneš da sjecaš seBijeli trn isuviše podsjeca na prošlost tvoga narodaI vrtove gospodara kojima je on robovao I sjeca se

Mogu li ja tako pocetiPut u svoj život: od male madelaine? Od prve male

madelaine koju griznem u ustima i pocnemda sjecam se?

- Ne možeš ti pocetiPut u svoj život - od male madelaine Od prve male

madelaine koju grizneš u ustima i pocnešda sjecaš se

Zato što je tvoj narod isuviše doskora grizao koreŠto su mu ih gospodari bacali uvijek iza svojih pasa

I sjeca sePut u tvoj život nije put u prošlost Sine naroda! Nego je

to put u buducnostTreba prvo odživjeti potrebnu buducnost -Da bi se imala zatim i poželjna prošlost Sine naroda!Da, da Vidim Sada vidim Mi smo umor bijelog trnjaA ne njegova pjesma! Narode moj! Kad god se

osvrnemo!

62

Mi smo krvI krvarenje proljeca A ne njegova pjesma! Narode moj!

Kad god se osvrnemo!

Mi smo glad gladPred svim madelainama svijeta A ne njihova pjesma!

Narode moj! Uvijek pravo imaš!

63

KRUHA I IGARA

Smiljanu Pavlovicu

Na tebe se kladim prime!Pokaži im što vrijedišPamfile ! Ali pada pamfiI ! Moli milost na pijesku!

Nitko ne vidi njega!Svak svoje broji:

Koliko je dobio na oklad! I palci su na poslu!

. Pobjedniku život pobijedenom smrt: kakva je toUtakmica! Ave caesar morituri te salutant! Ave caesar...

Julije koji gladijatoreU oklop od cistog srebra obuceNerone koji svoje sve u jantarDomicijane koji sve sve nadrnašiSvoje u suho zlato odjenuv...

Ima li nade za one koji pobijedeni budu? Nema?Osudujem vas caesari...

- Circus je htio!Avi-Circus! Osudujem vas caesari...

- Populusin circodominus!

Prljavanagodba!Osudujemvas caesari:

64

Kao smrtna i trošna bica! I da vas pamte još:I kao nemilosrdnaI krvolocna!

Per omnia secula seculorum!

s - Knjiga XXXIX65