Info

Ovo je skripta nastala 2000. godine za ispit koji je na Filozofskom fakultetu u Zadru držao prof. Ante Uglešić. Satavljena je prema pitanjima koja su se pojaljivala na ispitima i prema seminarima studenata.

2

HUNI (374-454.)POVIJESTKineski izvori prate povijest Huna od 3 st.pr.K. (u sklopu plemena Xionga). Taj nomadsko-stočarski i ratničkinarod turkmensko-mongolskog podrijetla postao je važan faktor činitelj za središnju Aziju i Istočnu Europu tek odsred.2.st., kad su ih iz njihovih boravišta na Dalekom istoku počela s istoka potiskivati država tunguškog narodaSien-Pi, a s juga Kine dinastija Han.Uzmičući prema zapadu oni su preko Srednje Azije, poč.3.st. prodrli u europsku Sarmatiju, gdje su u dugotrajnimborbama do sred.4.st. pokorili glavninu Alana, odbacivši pri tome dio njih na područje izmedu gornje Tise iDunava. Time su Huni zaposjeli sve područje do Dona i Kavkaza.Uskoro su zatim napali Istočne Gote. Oni su se kraće vrijeme odupirali, ali kad je njihov kralj Hermanarih uvidioda ga saveznici počinju napuštati i da je hunska pobjeda neizbježiva, izvršio je samoubojstvo (370). Njegovnasljednik poginuo je u borbi protiv združenih Huna i Alana, nakon čega se dio Istočnih Gota pokorio. Tada jevođa Huna bio Balamber. Nepokoreni dio njih se povukao na zapad do srednjega Dnjestra, smjestivši se uz turijeku, sjevernije od Zapadnih Gota. Ali Huni su ih napali i u novom boravištu.Glavnina Zapadnih Gota, ugrožena na području od donjeg Dnjestra do donjeg Dunava, odlučila je zatražitiutočište na tlu Carstva, južno od Dunava. S odobrenjem cara Valensa, u jesen 376. su prešli Dunav kod Silistrije, auskoro im se pridružio i dio Istočnih Gota i Alana što su pred Hunima izbjegli na zapad. Doseljenje Zapadnih Gotana tlo Carstva bio je prvi slučaj naseljavanja velike barbarske cjeline na tlo Carstva na temelju ugovora s carem. Iprije su fragmenti plemena naseljavali Carstvo u svojstvu kolona i vojnika, ili su novačenjem u germanskimzemljama unajmljivani u rimsku vojsku. Naprotiv, Zapadni Goti su naseljeni kao etnička cjelina, s određenimpravnim statusom i zadaćom da kao samostalna vojna cjelina ratuju u sastavu rimske vojske. Za to su dobilicjelovito područje za naseljavanje uz donji Dunav. Za razliku od glavnine Zapadnih Gota, Istočni su uglavnom biliprimorani da im se pokore.375. Huni prolaze kroz “vrata naroda” (između Kaspijskog i Crnog mora) i u stepama na obalama Ponta stvarase veliki plemenski savez vojnog karaktera u koji prvo ulaze Goti i Alani. Oni napadaju Gepide koji 418. takođerulaze u savez. Vrijeme njihovog dolaska u Panoniju poklapa se s vladavinom Rua, Atilinog strica kada počinjekonsolidacija plemenske zajednice i ekspanzija prema zapadu.Krajem 4.st. Huni prelaze Karpate i prenose političko središte države iz južne Rusije u Potisje (između Sente iSegedina). Središte države je Bačka, Banat i Oltenija. Tu su pokorili dio Istočnih Gota i Alana što su nakon smrtiHermanariha uzmaknuli na zapad. U Panoniji, Dakiji i na sjevernom Pricrnomorju pod njihovom je vlašću uprisilnom plemenskom savezu boravio niz germanskih i slavenskih naroda, ostavši u podložnosti do poč.2.pol.5.st.Izvori kažu da Huni i prije 377. pljačkaju prostor Rimskog Carstva, te su tako zauzeli i južni Banat. Kaže se da jeklanski vođa Uldin imao rezidenciju kod današnjeg Kovina, blizu Marguma (preko njega se odvijala trgovinaizmeđu barbara i Carstva).Za Rua Hunima je pripala provincija Pannonia Valeria (središte Sopiane-Pečuh) koju im je ∼420. dao rimskinamjesnik Aecije. U doba Atile (434-453.) dolazi do konsolidacije hunske države jer on slama moć klanskihstarješina. 437. Pannonia Secunda pripada istočnom dijelu Carstva, a središte prefekture Ilirik prenosi se iz Solunau Sirmium. Na vrhuncu moći 440ih Atila osvaja i razara 60 manjih i većih gradova (Sirmium 441., Singidunum,Viminacium, Margum, Naisus…) te strahovito pustoši i pljačka Galiju. Padom Sirmiuma zauzeta je PannoniaSecunda, a hunska se država prostire od Volge preko južne Rusije, Rumunjske, Ugarske, Češke i Slovačke do južnei srednje Njemačke, te obuhvaća niz sarmatskih, slavenskih i germanskih plemena.Nakon smrti Teodosija II. (450) istočno i zapadnorimski carevi su Atili plaćali danak (Atila je želio uzeti za ženusestru cara Valentinijana III. te da mu ona u miraz donese pola carstva).451. Atila kreće u Italiju, preko Galije koju pustoši i skuplja plijen, ali Huni su poraženi na Katalunskim poljima(Campus Mauriciakus) te se moraju povući. Porazila ih je rimska vojska pod Aecijem sa saveznicima (Burgundi,Zapadni Goti, Alani, Franci). Njihova moć počinje slabiti mada oni nastavljaju svoj prodor u Italiju. RazarajuAquileu, Paviju, Milano, a od Rima odustaju što zbog kuge u vojsci, što zbog velikog otkupa koji papa Leon I.plaća Atili da napusti Italiju.Atila umire 453. i hunska se država počinje raspadati jer dolazi do borbe za vlast među nasljednicima. Stvara sevelika antihunska koalicija na čelu s gepidskim kraljem Ardarikom koja poražava Hune 454. na rijeci Nedao uBanatu (Jordanes). Ostaci Huna zadržavaju se na ovom prostoru još 10-15 godina, u sklopu novonastale gepidskedržave, da bi pod Atilinim sinom Hernakom (Hernacus) 469. definitivno otišli na obale Ponta i nestaju s europskepozornice. U južnoj su Rusiji vladali Atilini sinovi Dengizin i Isenek. Huni se ubrzo stapaju sturslim iprotobugarskim plemenima iz kojih će se kasnije razviti Bugari.

3

*Europski Huni su Crni Huni, a postoje i Bijeli Huni. Oni su bijele rase, a ne Mongoli. Od 4. do 6.st. porazili suSasanide u Iranu i osnovali državu u Indiji.

DRUŠTVOPoput ostalih barbarskih plemena koja su prošla kroz Panoniju, Huni su u ove krajeve donijeli nešto novo. Prijesvega bila je to nova struktura društva i ekonomije, koja je počivala na nomadskom stočarstvu, ali osnovna i glavnaaktivnost bili su vojni pohodi i pljačka osvojenih oblasti.Osnovna društvena jedinica bila je jurta ili šator koja odgovara otprilike rodu. Više šatora činilo je logor ilikhotun (kaon) na čijem je čelu glava porodice koja je imala najviše stoke. Više logora činilo je klan, više klanovapleme ili vruk, a više plemena savez plemena koji je dobivao ime po imenu najbrojnijeg plemena. Više savezačinilo je hordu na čijem je čelu bio kan ili kagan.Rod = jurta = šator → logor = koton → klan → pleme = vruk → savez → hordaKlan i pleme su lako pokretljive društvene jedinice dobro naoružanih konjanika, a to su i najpokretljivije vojnejedinice.Postojao je glavni logor u kojem je boravio vladar i više manjih tabora kojima su zapovjedale klanske starješine.

MATERIJALNI OSTACIHuni donose i novu materijalnu kulturu. Jedna od osnovnih karakteristika materijalne kulture iz vremena hunskedominacije u Panoniji je nakit tzv. polikromnog stila koji je nastao na području Ponta nekoliko stoljeća prije seobe.Ovaj nakit u Europu donose Sarmati i Alani, ali tek s dolaskom Huna, najodanijih nosilaca, dolazi do njegove većepopularizacije.Osnovne stilske tehnike su filigran, granulacija, polikromija, rovašenje. Dolaskom Huna u Panoniju, u dodiru srimskim radionicama počinje izrada nakita u tehnici otiskivanja matricom i rovašenjem (inkrustracija, iskucavanje,lijevanje).Karakteristični hunski nalazi: cikade, fibule, bič, refleksni luk, brončani limovi, iskucani kotao, ogledala.Odjeća → muška se odjeća od ženske razlikovala tek u nekim detaljima. Muškarci su nosili kaftan s opasačem.Dolaskom u Panoniju preko njega počinju nositi pojas s tri jezičca.Oružje → dugi mač s velikom naprsnicom za koji se smatra da je iranskog porijekla, uska sablja-PALAŠ, stepskirefleksni luk s koštanim ojačanjima, drveno sedlo obloženo kožom i metalnim aplikacijama, ukrašena konjskaorma, tobolac s trobridnim strelicama, bič-nagajka čiji je držak ukrašen metalom.Ženska odjeća ima mnogo nepoznanica jer je malo ženskih grobova. Nosile su kaftan sličan muškom, kapu sobzirom na društveni položaj, zlatne diademe i bogato ukrašene zlatne polumjesečaste naušnice. Niži slojevi nosilisu neki drugi nakit.Kod Huna se rijetko susreću ogrlice i perle, a fibule su u obliku cikade.Od Huna nisu pronađeni naseobinski ostaci.Za vrijeme hunske dominacije u Panoniji karakteristična je pojava deformiranih lubanja. S ovim se običajem prviput susrećemo kod Alana na nekropolama na Krimu, i u muškim i ženskim grobovima. Ovaj problem još u antičkodoba obrađuje Hipokrit otkrivši ga oko jezera Maeotis. Suvremenici svećenika Apolinara Sidona smatrali su damajke svojoj tek rođenoj djeci stavljaju udlage koje su im izdužavale glavu. U stvari žele da njihova djeca mogupostati dobri ratnici jer se na taj način smanjivao nos što je olakšavalo nošenje kacige → vojni razlog.Drugo je mišljenje da je to tek naglašavanje rasnih karakteristika određenog naroda, budući da je baš izduženaglava bila jedna od karakteristika centraloazijskih naroda → estetski razlog.Treća mogućnost da se mogu kod umjetno oblikovanih glava javiti zdravstveni problemi, mogu izazvati patološkepromjene na mozgu, preranu sljepoću ili epilepsiju, a pretpostavljalo se da oboljeli ljudi imaju nadnaravnu moć →religiozni razlog.

Nalazišta:Flanheim, Hilderikov grob iz Tourneya (Belgija), Blago Petrosa (Rumunjska), Szilagy-Somlyo (Mađarska),Teodorikov grob iz Pouana (Francuska), Smolin kod Brna (Češka), Jakuševice (Poljska), Jedrihovce (Poljska),Apahida (Rumunjska), Untersiebenbrun (Austrija), Cezavy (Češka), Karavukovo (Bačka), Dravlje (Slovenija),Rakovčani (BiH), Rifnik (Slovenija), Novi Banovci.

4

FIBULE S POVIJENOM NOGOM - Batina, Kneževi Vinogradi, okolica BeogradaLUČNE FIBULE - Šurjan, Banatska Palanka, Rakovac, Novi BanovciFIBULE OBLIKA CIKADE - Novi Banovci (možda radionica), Kneževi Vinogradi, Beograd, Šurjan, Rakovac,Banatska Palanka, Ilok, Kolut, GrockaPRSTENJE – Niš, PančevoNAUŠNICE (S POLIEDARSKIM PRIVJESCIMA) - Karavukovo, Niš, Kolut, RakovčaniPERLE I OGRLICE - Šurjan, Karavukovo, Pančevo, Beograd, KladovoNARUKVICE I PRIVJESCI - PančevoMAGIČNI PRIDJEVI MAČA - Al-WeimarDIJADEME - Hoechricht, Šipovo, Berjozovka, Kara-Agač, Csorna u zapadnoj Mađarskoj, Kerč, Karagalik kodAlma AtePOJASNE KOPČE - Karavukovo, Knjaževci, Kruševac, NišKOPČE ZA OBUĆU - Neštin, Szeged-Nagyszeksos, Jakuszowice Furst, Walfsheim, UntersiebenbrunnDVOSJEKLI MAČ S NAKRSNICOM (SPATA) - Al-Weimar, Kruglica, Orlovsko, Jakuszowice kod Krakowa,Beč-LeopoldauJEDNOSKLI UDARAČKI MAČEVI (SAX) - Levice u Slovačkoj, Tuzla, na poluotoku TamanuREFLEKSNI LUK S KOŠTANIM POJAČANJIMA NA KRAJEVIMA - BlučinaDRVENO SEDLO S METALNIM OPLATAMA - Šipovo u DerkuluJAHAČKI BIČ (NAGAJKA) - Šipovo, Novgrigorjevska, Musljumovi, Levice, BlučinaISTOČNA METALNA OGLEDALA - Karavukovo, Novi Banovci, Bočar, Batina1) južnoruski tip 3. i 4.st.; 2) Mošary tip; 3) Grčki tip; 4) Tip Karavukovo-St.Sulpice; 5) Tip Čmi BrugetioBRONČANI LIJEVANI KOTLOVI - Tienšan, borovoje u KazahstanuPREĐICE - Kragujevac, Banatska PalankaOKOVI OBLIKA CIKADE - Zmajevac, Novi Banovci, Dubravice, Bočar,KERAMIKA - Zmajevac, Beograd, Subotica, Batina, KladovoNOVAC - Karavukovo (1), Zmajevac (1)UMJETNO DEFORMIRANE LUBANJE- Pančevo (3), Batina (1)Istočni Goti: Rakovčani (4), Dravlje (4+2), Kranj (3), Rifnik (1)Langobardi: Ptuj (1)Gepidi: JakovoAvari: (Aleksandrovo, Senta)

5

IZVORI ZA HUNE

PRISK (415-472)O samom Priskovom životu zna se malo. Pretpostavlja se da je živio između 415. i 472. Smatra se da je porijeklomTračanin, rođen u mjestu Panion. Bavio se filozofijom i retorikom, a godine 448-453. proveo je kao putujućidiplomat bizantskog dvora. Boravio je na dvoru Atile u funkciji tajnika i savjetnika Maximina, poslanika caraTeodosija II (408-451). Putovao je i u Rim, Damask i Aleksandriju.Njegovo djelo: “Historiae Byzantiae” (Istorija Bisantina) u šest knjiga nije sačuvana u cijelosti, nego samo učetrdeset fragmenata. Odnosi se na događaje od 434. do 472. godine. Inače se misli da je obuhvaćala period od 411.do 472. i da je bila nastavak povijesti Zosima (pisac iz 2.pol.5.st. koji opisuje događaje od Augusta do 410).Ovo djelo je izvršilo velik utjecaj na kasnije pisce, a najviše na Prokopija i Konstantina Porfirogeneta, a odzapadnih pisaca na Jordanesa.Priskovo djelo je vrlo važan izvor, u njemu su odlično ocrtane osobe i događaji. Za našu povijest Priskovo djelo jeveoma važno. Ono pruža dragocjene podatke o nekim našim gradovima u 1.pol.5.st. (Salona, Sirmium…), a jošviše o stanovnicima današnje Vojvodine, koja je bila u sklopu Atiline države. Među tim stanovnicima Slaveni subili u znatnom broju. Opisuje pad gradova u današnjoj Vojvodini pod Hune (Viminacium, Margum, Sirmium,Naisus…). Usput opisuje Atilin dvor i običaje koji su na njemu vladali.

JORDANES (500-552?)

COMES MARCELINUS (Komes Marcelin) je živio je u 1.pol.6.st. Napisao je djelo “Chronicon” koje je 1893.izdao Mommsen. Opisuje tok hunskih osvajanja, te osvajanje gradova Sirmiuma, Viminaciuma, Singidunuma,Marguma, Naisusa…

APOLINAR SIDON u govoru u čast Anteniusove pobjede nad Hunima 560. (?) piše o deformiranju lubanje udjece i to kako misli da bi lakše nosili šljem (vojni razlog).

6

JORDANES I NJEGOVO DJELOJordanes(također Jordan i nepravilno Jordanis) je povjesničar 6.st. Rodio se oko 500., a umro je iza 552.Porijeklom je Zapadni Got, možda Alan (nije trpio Vandale). U 50.poglavlju svoje povijesti Gota zabilježio je damu je djed bio bilježnik Kandakov, poglavice Alana, u vrijeme kad je gotski plemenski savez obuhvaćao Alane iSkire, a on sam je bio bilježnik Kandakovog nećaka, gotskog vođe Gunthigisa, dok se nije zaredio. Neko vrijemeje radio u Carigradu, a zatim je vjerojatno postao biskup u Krotonu u Kalabriji.Svoje djelo uglavnom duguje Kasiodoru, ali je neovisno od njega vrlo sklon Gotima, kao i istočno-rimskimcarevima, jer je ovaj savez bio smješten na njihovu tlu. Zbog toga je za doba propasti Istočnih Gota nepristranautoritet. Po Mommsenu, njegov interes obuhvaća prostor između Sirmiuma, Larisse (u Tesaliji) i Carigrada.Njegova značajna djela su “Romana” i “Getica” što su njihovi skraćeni nazivi.Romana se punim imenom zove: “De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum”. Dovršenaje 551. Započeta je prije, ali objavljena nakon Getice. Iako je to prikaz povijesti svijeta od stvaranja, zasnovan nasv. Jeronimu, izvadcima djela Flora, Orozija i Sokratove Crkvene povijesti, vrijedi samo za Jordanesovo vrijeme.Getica, punim imenom “De origine actibusque Getarum”, je djelo o čijem nas nastanku izvještava sam Jordanes.Naime, dok je pisao Romana, njegov prijatelj Castalius ga je pozvao da sažme Kasiodorovo djelo “Podrijetlo i djelaGota”, koje je bilo na napisano u 20 knjiga, a danas je izgubljeno. Zbog ovog oslanjanja na Kasiodorovo djelo, uJordanesa nalazimo na dijelove doslovce prepisane. Predgovor je također uglavnom prepisan iz Rufinovogprijevoda Origenovog komentara na poslanicu Rimljanima.Od nastanka Kasiodorova djela 533., do vremena u kojem Jordanes piše Getica bilo je očito da gotska država nećeuspjeti zadržati svoju dominaciju. Kako je bio i podanik Istočnog Rimskog Carstva, laska caru Justinijanu injegovim pothvatima protiv germanskih osvajanja. S druge strane veličao je Alarikov i Teodorikov narod, jer muse djelo oslanja na Gotima sklonog Kasiodora, a i sam je podrijetlom bio Got. Kasiodor je za gotske vlasti biovisoki državni funkcionar u Italiji i Dalmaciji.Getica se može podijeliti u četiri dijela.U prvom dijelu (1-8. poglavlje) Jordanes daje opis 3/4 svijeta, a u detalje Britaniju i Scanziu (Švedsku) odakle suse Goti pod kraljem Berigom naselili na južnu obalu Baltika. Odatle su Goti selili preko današnje Litve te sepodijelili na Vizigote (Zapadne Gote) i Ostrogote (Istočne Gote).U drugom dijelu (14-24. poglavlje) daje genealogiju kraljeva Amala, gotske provale u Rimsko carstvo u 3.st., tepovijest Hermanarikova kraljevstva.U trećem dijelu (25-47. poglavlje) iznosi nam povijest Zapadnih Gota od vremena hunske invazije do padagotskog kraljevstva u Galiji pod Alarikom II. (376-507.). Najvredniji dio je sedam poglavlja koja govore o Atilinojinvaziji u Galiju i bitci na poljima Mauriac.Četvrti dio (48-60. poglavllje) bavi se poviješću Istočnih Gota od hunske provale do prvog pada gotskogkraljevstva u Italiji (376-359.).Iako je Jordanesovo djelo ovisno o Kasiodoru, njegovi podaci su nam dragocjeni, jer je Kasiodorovo djeloizgubljeno. Teutonska plemena koja on bilježi tek će tijekom stoljeća uspostaviti vlast na širim područjima.Također je jedini koji bilježi tako važan događaj kao što je bitka na poljima Mauriac. Zbog toga u oba djelapoluobrazovanog gotskog redovnika javlja gotovo kao suparničko postojećim klasičnim ostvarenjima.O HUNIMAJordanes o Hunima govori u 24.poglavlju. Prenosi nam legendu o njihovom postanku, ali donosi i povijesnepodatke o njihovu jačanju i osvajanjima. Priznajući im vještinu u ratovanju i jahanju, opisuje i njihov izgled koji jena Rimljane zacijelo imao odvratan učinak.Unatoč razumljivim predrasudama, ovaj tekst nam je izuzetno vrijedan izvor: “Nakon nedugog vremenskogperioda, kako prenosi Orozije, gens (rod) Huna, još strašniji, svom žestinom je planuo protiv Gota. Naime, kakonam prenose starine, saznajemo da su oni postali na ovaj način.Filimer, kralj Gota i sin Ganderika Velikog, nakon što je napustio otok Scanzae (Skandinaviju) i obnašajući većpeti put vrhovni položaj kod Gota (za njega smo već ranije rekli da je sa svojim narodom ušao u skitsku zemlju),otkrio je u svomu narodu neke čarobnice, koje je on sam na materinjem jeziku nazivao haliurnas. Sumnjao je u njihi izgnao ih je iz svoje sredine, te prisilio ih lutati pustinjom, prognane daleko od njegove vojske. Zli duhovi suvidjeli ove kako lutaju (per eremum) i pomiješali se sa njima. Tako je nastao ovaj najdivljiji rod koji je prvoboravio u močvarama, neznatan, ružan i prognan, a ljudskim rodom ga je činilo samo to što se služio ljudskimjezikom.Iz takve loze stvoreni Huni su se primakli zemlji Gota. Njihov narod je bio divlji, kako historičar Prisk donosi, inaselio je gornju obalu močvare Mezotida, vješt u lovu, ali ne i u drugoj vrsti rada, osim što je, nakon što je

7

prerastao u narode, remetio mir susjednih naroda razbojništvima i pljačkama... Podjarmili su Alane, koji su imdoduše bili ravni u borbi, ali različiti glede ljudskosti, načina života i izgleda, te iscrpljeni teškim sukobima.Naime i one koji bi možda u ratu s najmanje vjerojatnosti nadvladali natjeravali su u bijeg iz straha koji im jeulijevao izgled njihova lica, bezoblične mase koja je bila izbrazdana brojnim ožiljcima i koja je imala prije rupe,nego oči.Njihovu hrabrost dokazuje strašna pojava: oni su okrutni čak prema rođenoj djeci. Tvrda srca željeznim oruđem imsijeku po licu da bi prije nego što okuse mlijeko, bili prisiljeni podnositi rane. Otud stare golobradi i efebi su, alibez dražesti, jer lice izbrazdano željeznim oruđem prima zarana ožiljke zahvaljujući kopljima. Niski su, ali vičniživim pokretima i vrlo spremni za jahanje i dohvatiti lukove i strijele, širokih leđa, čvrstih zatiljaka i uvijekuspravni zbog oholosti. Oni uistinu ispod ljudskog obličja žive kao zvijeri.Kad su Goti vidjeli ovaj rod vrlo spreman na boj i rod koji je pljačkao mnoge narode-uplašili su se i odlučili sasvojim kraljem kako bi se od takvog neprijatelja odmaknuli. Hermanarik, kralj Gota, kako smo ranije rekli, bio jepobjednik nad mnogim narodima. Ali dok su mislili o dolasku Huna, gens Rosomona, nevjeran, koji mu je tadapored ostalih služio, odlučio ga je tom prilikom prevariti. Naime, kralj je u bijesu naredio da jedna žena izspomenutog gensa, zvana Svanihilda, zbog nevjerstva prema mužu bude privezana za divlje konje i rastrgana upobješnjeloj trci. Njena braća, Sarus i Amnius osvetila su smrt sestre i pogodila su oružjem Hermanarika u bok.Tako ranjenom život mu je bio skraćen slabošću tijela. Nasuprot tome osnažio je Balamber, kralj Huna i pokrenuose prema Ostrogotima, a već se smatralo da su Vizigoti odijeljeni od njih nekim sukobom.Međutim Hermanarik umire ne mogući više podnijeti niti bol od rane niti napade Huna, star i navršivši 110 godinaživota. Njegova smrt je dala priliku Hunima da nadvladaju među Gotima one, za koje smo rekli da su naseljavaliistočnu stranu i nazivali se Ostrogotima”.Sažetak: Kralj Gota, Felimer iz svog naroda tjera čarobnice koje zove Haliurunas. S njima se sjedinjuju zli duhovii stvaraju ovaj narod koji je u početku živio u močvarama.SMRT I POGREBNE ČASTI ATILIAtila umire 453. i otada počinje propadanje hunske države. Bez snažnog vodstva, Huni su protjerani iz Europe ipod tim imenom uskoro ih više nema u povijesnim izvorima. O bogatstvu i raskoši kojom je Atila bio ispraćenJordanes nam govori u 49.poglavlju:“U tolikim mnogim državama Atila je smatran strašnim, da su njegovu smrt smatrali vrijednom visokih počasti.Nećemo propustiti reći nešto na koji način je njegova duša poslije smrti bila počastvovana od njegovog naroda.Naime u središnjim dijelovima logora i među šatorima, nakon što je položeno tijelo mrtvog Atile, priređen jedivljenja dostojan prizor. Iz čitavog roda Huna izabrani ratnici su išli oko mjesta gdje je bio položen i uz pogrebnopjevanje iznosili njegova djela. Odlični kralj Huna-Atila, rođen od oca Mudžuka, vladar najsnažnijih naroda, kojeje do tada nepoznatom moći zaposjeo skitsku i germansku vlast. I uistinu nakon što je osvojio mnoge gradove inarode preplašio je oba dijela Rimskog Carstva i da preostali ne bi postali plijenom, umiren je prihvatio godišnjiporez.Kad je sve to uradio sa sretnim uspjehom, umro je bez osjećaja bola, ne od rane nanijete od neprijatelja, nitiprijevarom svojih. U to vrijeme je njegov narod bio snažan i umire sretan među sretnima. Tko bi pomislio da ćetako završiti onaj koji nikad nije bio pobijeđen?Nakon što je takvim jadikovkama oplakan oni slave dan njegovim grobom, kroz veliku svečanost vezuju oprečnostiprožimajući posmrtnu tugu sa radošću. Po noći tajno zakopavaju tijelo u zemlju, a kraljeva nosila okružuju prvozlatom, pa srebrom i na kraju željezom. To objašnjavaju tako da najmoćnijem kralju sve pristaje: željezo jer jeukrotio narode, srebro i zlato jer je primio znamenja od oba metala. Dodaju se neprijateljska oruđa, osvojena uborbama, skupocjen nakit na prsima sa sjajem različitog dragog kamenja i raznovrsna obilježja koja su uobičajenipočasni ukras na dvoru.Da bi se ljudska radoznalost odvratila od takvog bogatstva, ubijeni su svi oni koji su bili prisutni tom prilikom. Bilaje to trenutačna smrt tj. pogreb za onog koji je sahranjen i one koji su sahranjivali”.O SLAVENIMAJordanes ne prikazuje samo povijest Gota nego govori i o Slavenima pod trima imenima: Veneti, Slaveni i Anti. Udjelu “De origine actibusque Getarum” (O podrijetlu i djelima Gota) prikazan je razmještaj Slavena krajem 5.st. Tuse navodi da je sve slavensko stanovništvo zajedničkog podrijetla, ali da se ono krajem 5.st. dijeli na tri velikeskupine: Veneti, Slaveni (u užem smislu) i Anti.Veneti borave na neizmjernom području od izvora Visle i Karpata do Baltika, Slaveni "od grada Novietunskoga ijezera Mursijanskoga" (najvjerojatnije od Dunava, počevši od utoka Drave do njegove delte) pa sve do Dnjestra, aAnti od Dnjestra do Dnjepra.

8

Prema Jordanesovu izvješću (5. poglavlje) slijedilo bi da su svi Slaveni prvobitno nosili ime Veneti. Samo to imeza sve Slavene poznaju Plinije Stariji, u 1.st.n.e., a u 2.st. Tacit i Ptolomej. Do Jordanesova vremena (300 godinakasnije) ime Veneta ostalo je vezano uz zapadnu skupinu, između Karpata i Baltika, a jugoistočna i istočna skupinadobile su nova imena: Slaveni i Anti. Ali i ta dva naziva dadu se jezikoslovno izvesti od imena Veneti.

9

JOACHIM WERNER: PRILOZI POZNAVANJU ARHEOLOGIJE ATILINA CARSTVA

Werner je prikazao kulturnu baštinu Huna Atilinog razdoblja. On prikazuje kulturnu ostavštinu Huna 1.pol.5.st.Djelo se dotiče nomadskog kulta i vjerovanja. Werner donosi nalaze iz grobova Huna.Ostavština Huna se većinom odnosi na oružje konjanika kao što su istočni refleksni lukovi s koštanim ojačanjimai s trobridnim strelicama, jednosjekli mač za udaranje i dvosjekli dugi mač s prečkom na balčaku dalje, zaopremanje ratnika drveno nomadsko sedlo. U bogatim grobovima nalazi se zajedno sakovan od zlatnog limaskupocjeni konjski ham i nagaika koja je u nedostatku ostruga služila ratniku za podbadanje konja. Svi ovipredmeti su isključivo iz muških grobova, dok iz ženskih grobova imamo dijademe ukrašene s dragim i poludragimkamenjem korištene kao čeoni obruč za kapu ili veo, te razne vrste naušnica. Huni nisu koristili fibule uodijevanju. U svakodnevnom životu su korišteni veliki, iz bronce izliveni kotlovi ili za sakralne ili svjetovne svrhe.S magijom i vračanjem su povezane na mač obješene kuglice ili pločice od gorskog kristala, kalcedona ili stakla.Magijsko značenje imaju i prilozi od većinom ritualno razbijenih ogledala istočnoazijskog tipa, vjerojatno brončanikotlovi te posebno umjetno deformirane lubanje, te još u upotreba orlovskog motiva koji je zadržao određenusimboliku. Sve ove pojave daju se utvrditi nakon 400. na širem području srednje Europe i mogu se pratiti njihoviizvori u istočnim ruskim stepama.

UMJETNA DEFORMACIJA LUBANJAOvakve lubanje su pronađene na velikom prostoru između južne Rusije i Burgundije u kosturnim grobovima. Prvirad o tome je napisao E.J.Dingwal 1931.-“Artificial cranial deformation”.Deformacije lubanja su poznate i prije, od polovice tisućljeća pr.K. na Kreti, Cipru, Egiptu i zapadnimmongolskim stepama. Namjerna deformacija lubanje bi se provodila već kod dojenčadi tako što bi im se vezaopovez oko glave, preko čela, sljepoočnica i potiljka, čime bi se vrh glave sa stražnje strane izdubio prema van. Toje cirkularna deformacija. Spljoštenost lubanje se dobivala i uz pomoć daske (vezivanje dojenčeta za drvenunosivu kolijevku). Najekstremnija je valjkasta tj. stožasta deformacija. U deformaciji lubanje vidi se znakotmjenosti i plemstva i rang društvenog sloja što nemožemo uzeti za sigurno jer je u grobovima uz takve lubanjepronađeno malo grobnih priloga.Po nalazima uviđamo da je to jedan povezan kompleks srednje Evrope i srednje Azije. Razvoj možemo pratitiod istoka prema zapadu. Poč.1.st. umjetno deformiranje je poznato u iransko-sarmatskim i mongolskim skupinama.Mongoli su vjerovatno najstariji poznavatelji ove tehnike umjetno deformiranih lubanja. Mongolska Kenkol grupaprenosi ovu tradiciju na Iranske Alane i Sarmate sjeverno od Kaspijskog mora i na donjoj Volgi.U 3. i 4.st. tradicija umjetno deformiranih lubanja dosiže na zapadu donji tok Dnjepra, katkad se nalazi i kodSarmata koji su prodrli na Krim. 1920-35. u Saratovu i Engelsk-Pokrovsk (P.Rykov, P.Rau) istraživani sukasnosarmatski grobovi iz 3. i 4.st. s 70-80% deformiranih lubanja pa nije riječ o oznaci staleža.1938/9. istraživano je groblje Kenkol s osam kurgana (grobnih humaka). Tu nalazimo katakombe (grobove sdromosom i kamenom zatvorene grobne niše) i zajednčko pokapanje muškaraca i žena što je novost (13 muškaraca,9 žene, 2 djeteta). Tu se javlja element mongolskog stanovništva i s tim povezana cirkularna deformacija. PorijekloKenkol grupe nije poznato. Neki je smatraju hunskom.Pojava ovog običaja ∼200. kod iaranskih Sarmata-Alana (stepe između Kaspijskog mora i ušća Dnjepra) veže se zautjecaj Kenkol grupe s istoka. Krajem 4. i poč.5.st. prodorom Huna ova se tradicija širi na zapad i jug (Bospor,Krim, Mađarska) i Huni je prihvaćaju. Tradiciju prihvaćaju i Goti na Krimu. U srednjoj Europi umjetnodeformirane lubanje pojavljuju se u 1.pol.5.st., u Atilino doba. Ovi oblici lubanje nisu toliko deformirani kao ranijeu mongolskih naroda. Langobardi su također preuzeli tradiciju umjetno deformiranih lubanja i prenijeli u Italiju unekoliko nalazišta. I u Gepida je poznata ta tehnika u Vojvodini i Sloveniji. U Avara nije poznata tehnika umjetnodeformiranih lubanja. Kod Istočnih Gota ova tehnika se zadržala do 6.st.Analiza datiranja pojava umjetno deformiranih lubanja dovodi do zaključka da se širenje običaja odigravalo odcentralne Azije prema srednjoj Europi i to je trajalo pola tisućljeća. U srednjoj Europi su samo Langobardi,Thürinžani i Burgundi preuzeli taj običaj (samo kao žensku modu).Raspadom hunskog carstva nestaje i ovaj običaj.Nalazišta: 1) Heilbronn, 2) Beč, 3) Niederolm, 7) Bangert, 8) Szekeliudvarheli, 9) Csongrad, 10) O-Szony, 11)Velem St.Vid, 12) Kerč

10

ISTOČNA METALNA OGLEDALAWerner donosi pregled razvoja metalnih ogledala u južnoj Rusiji(Kavkazu) do njihove pojave u nekim djelovima Europe. Ruskiarheolog P.Rau 1926. je napisao kratki pregled “O povijesti južnihruskih brončanih ogledala”, u kojem donosi da su ona preuzelaprincip oblika jonsko-skitskih ogledala. To je južnoruski tip. →To su kružne metalne ploče s postrance postavljenom drškom. To jeogledalo promjera 5-6 cm, izliveno iz bronce s privjeskom postrancei rupama za učvršćivanje drvene drške (česti trofej u južnoj Rusiji uženskim grobovima na donjoj Volgi, u Kerču i području Kubana).Stražnja strana ogledala je većinom plastično ukrašena, a ukras nesluži samo kao dekor, već i kao ideogram nekog simbola. To jekarakteristično ogledalo 3. i 4.st. u južnoj Rusiji. Taj je tip oko 400. spotiskivanjem narodnih grupa od Huna iz stepa sjevernog Kavkazaušao i u dolinu Kavkaza.Još prije ovih ogledala postojao je na Donu i na donjoj Volgi jedan novi tip ogledala, koji je oblikom pripadao

←obitelji istočnih nomadskih ogledala, tip Mošary. Na stražnjojstrani ovih ogledala je bio izliveni linearni ukras, a prednja strana,koja je služila za ogledavanje je glatka. Ušica u sredini pločeogledala, na mjestu bočne drške, označava temeljnu promjenukonstrukcijskog principa. Ova ogledala vuku porijeklo iz Kine-Hanrazdoblje u prvom tisućljeću prije Krista.Sastav metala malobrojnih ogledala tipa Mošary nije poznat, ali velikbroj ogledala s ušicom, koja se u 5.st. iznenađujući skladno susreću usjevernom Kavkazu, južnojRusiji i Podunavlju, izlivena su

iz legure bijelog bakra bogatog kositrom. U pogrebnom materijalu Rusije iPodunavlja spadaju ogledala s ušicom uvijek u grobne priloge žena.U Rusiji i Podunavlju nalaze se ogledala tipa Čmi-Brugetio. S tim tipom →obuhvaćena su ogledala s ušicom, s poput ljestvi podjeljenim rebrastimzonama oko slobodnog ili rebrastog srednjeg polja. U Podunavlju je tip Čmi-Brugetio zastupljen s 28 primjeraka i 25 nalazišta. U Rusiji je pronađeno 7nalazišta. Ovi nalazi smatraju se ostavštinom Istočnih Gota u Podunavlju. Jedino grob “Straže” premaantropološkim zaključcima nije germanski i dokazuje da je taj tip u upotrebi i u europskih Huna. Primjeri izPodunavlja, tipova Čmi-Brugetio sastoje se od legura koje sadrže velike količine srebra i kositra. Jedino iz nalazištaNovih Banovaca izvršen je pregled metala ogledala koji se sastoje od 65% bakra, 27% kositra, 7% olova i 1%primjesa.Metalna ogledala u istočnoj Aziji bila su kao grobni prilozi pravilo, i u muškim i u ženskim grobovima. Ona imajudvostruku ulogu: dio su toaletnog pribora, a pripisuje im se i magična moć.Nasuprot južnoruskim kavkaskim primjercima, skoro sva ogledala s ušicama iz Podunavlja ukoliko su nađena ugrobovima, su razbijena ili pokapana u dijelovima. To se primjećuje kod hunskog groba iz Straže, gotskih grobovaLam, Balsa, Zalkod, Tiszoloek; Mod, Miszla, Kosino-Mozokoszany, Košica-Kašan, Untersiebenbrunn, Loa, kodmoravskih grobnih nalaza iz Rokšica i Vicemilica i kod gepidskih i langobardskih ženskih grobova. Ta razbijenaogledala dokazuju da to nisu slučajni nalazi već su namjerno ritualno razbijeni i stavljeni u grob. Običaj razbijanjaogledala bio je kod Huna i Germana iz Podunavlja u 5.st. jednako raširen. Ugašen je poč.6.st. kada su nestalaogledala s ušicama i ogledala kao grobni prilozi.Grčki tip zamjenjuje kod Skita i Sarmata Mošary tip u 4.st.Tip Karpovka-St.Sulpice je raširen u Rusiji u 7.st.. stražnji ukras je sedam koncentričnih rebara.Bogatije ukrašen tip Čmi-Brugetio je tip-Berjozovka-Carnuntum-Moedling. To je ukras u obliku ljestvi ili cik-cak rebrasti ukras postavljen u dvije koncentrične zone oko sredine ili je zamjenjen jednostavnim radijalnim,odnosno kukastim ukrasom.Prodiranje nomadskih ogledala duž Dunava u Mađarsku, donju Austriju i Moravsku bilo je povezano s prodiranjemhunske vlasti 5.st. Između deformacije lubanja i ogledala s ušicom postoji iznenađujuća srodnost do u pojedinosti:povezanost s mongolsko-hunskim elementima (Straže), spoj obiju pojava u nekim nalazištima (Loa, Rokšica,

11

Vicemilice), pojava na mjestima kasnorimskih utvrda na Dunavu (Sucidava, Almus, Burgenae, Brigetio,Carnuntum) i preuzimanje istočnih formi ogledala u Atilino doba u Mađarskoj, donjoj Austriji i Moravskoj odstrane Germana pod Hunskim vrhovništvom. Neka istočna ogledala s ušicom iz avarskih i staromađarskih nalazištau Mađarskoj potvrđuju povezanost oblika ogledala i priloga ogledala s hunskim nomadima koji su iz istočnih stepaprovalili u Evropu.ZLATNE I SREBRNE NAUŠNICE (KARIČICE)To su naušnice jednostavnih oblika i pripadaju istočnom bogatstvu oblika 5.st.nađene su i u muškim i u ženskim grobovima. Javljaju se u 5.st. i šire se s istoka.Šire se s donje Volge i Kavkaza prema srednjoj Europi i povezuju se s izgradnjomHunskog carstva (kao i širenje nomadskih ogledala s ušicom).Kao materijal korišteni su masivni srebreni ili zlatni štapići. Naušnice susastavljene od štapića stanjenih pri kraju i presavijenih u polumjesec (tip nalokalitetima Levice-Leva, Marcheg (Untersiebenbrunn)). Vjerovatno se radi o formi naušnica koja je nastala uistočnorimskom radionicama 4.st., a koje su se u 5.st. iz bosporskih gradova proširile na zapad, sjever, istok.U zatvorenim grobovima su te jednostavne naušnice većinom u sklopu nakita koji je ukrašen šarenim umecimastakla i dragog i poludragog kamenja u polikromnom stilu 5.st. To su nalazišta: Špirovo, Pokrovsk-Vochod,Rodensk, Giljoč, Kerč, Loa, Untersiebenbrunn. Možemo spomenuti da su se naušnice nalazile i u muškim hunskimgrobovima.Podgrupu ovog tipa naušnica čine bogatije naušnice s bojanim umecima u obliku polumjeseca. Nalažene susamo u ženskim grobovima na donjoj Volgi, u Permu i Akmolinskim stepama. Taj tip je preuzet u 1.pol.5.st. odGermana koji su živjeli u Atilinom carstvu u Slovačkoj, donjoj Austriji i Moravskoj. U Rodensku je isto tako kao uŠipovu kombinirana jedna naušnica od plemenitog metala s jednomod bronce, što izgleda kao ritualni običaj kod sahranjivanja. Nakonpada Hunske vladavine isto su se tako malo zadržale kao i umjetnadeformacija lubanja i metalnih ogledala.MAGIČNI PRIVJESCI MAČAUpotrebu ovih magičnih privjesaka na maču možemo pratiti odTienšana (istočnih stepa) do britanskih otoka, od ∼800. Imale suulogu amuleta koji pojačava djelotvornost oružja. Običaj je iranski,a srednju Europu se prenosi s koncentracijom hunske moći u 5.st.Ovaj ukras dolazi s istoka, iz Kine na sarmatsko-alansko područje.Privjesci ili perle su bile od raznog poludragog kamenja (nefrit ikalcedon), staklene paste, gorski kristal, jantar… Perle bi bileobješene za mač ili bodež ili iznad kružnog balčaka mača i bodeža.Te perle su vjerovatno imale neku funkciju pričvršćenja uz koriceuz to što im se pridavala magična moć.Prva pojava smješta se u rani stupanj sarmatske kulture, u kurganuPochorovka u Chaloveru iz 1.st., kurgan iz Kara-Oba (privjesak uobliku orlove glave na prstenastoj podlozi, kožnim remenompričvršćen za balčak željeznog mača). Dakle, javljaju se kodSarmata-Alana, Parta i Jaziga.Tek 5.st. donosi bogatije sahrane s perlama ili privjescima mača.Uz jednostavne perle sada se koriste i almadinima ukrašena zlatnadugmad, na čijoj je stražnjoj strani kuka probušeni metalni čavlić koji je provučen za perlu i služi za njezinoučvršćivanje.Polikromni stil 5.st. i velika upotreba zlata raširila se i na privjeske mača. Rasprostranjenost je sada od Tienšena dosrednje Rajne. Groblja iz Borovoja u Kazahstanu, Jakuszowice kod Krakova, Walfsheima u Rheinhessenu ispaljeni grobovi iz Novogrigorijevke i Pecz-Uezoega odražavaju rasprostranjenost Atilina carstva i povezuju se snjegovim vodećim slojem. Ovaj običaj sa perlama ili privjescima preuzimaju narodi Europe: Gepidi, Langobardi,Franci, Alemani, Anglosasi. Dok se za Gote, bilo Istočne bilo Zapadne, ne može govoriti o privjescima jer oružjese u Gota nije stavljalo kao grobni prilog i kao takvi se ne poznaju. Kod Thürinžana, Alemana, Franaka i Anglosasaodržava se ovaj običaj pojedinačno do sred.7.st.U Hilderikovom grobu u Tournaiu je nađena velika probušena kugla od gorskog kristala. U Blučini je nađenkalcedonov disk, a sličan je nađen u Klein-Hünningenu.

12

DVOSJEKLI DUGI MAČ S NAKRSNICOM (SPATA)U grobovima Alana sa Volge nalaženi su dugi dvosjekli mačevi. Ti dugi mačevi zamjenili su u istočnim stepamaoko 200. ranije tu uobičajene kratke kružne mačeve. Ti mačevi su uske oštrice, dužine oko 1,15 m samo nisu imaliprečku na balčaku tj. dršci za zaštitu ruku. Mačevi sa prečkom ili nakrsnicom vuku porijeklo od Perzijanaca. Tidugi mačevi s poprečnim dijelom koji su nastali u 5.st. pod perzijskim (ili centralnoazijskim) utjecajem, dijele se natri tipa koji se nalaze i u grobovima iz Hunskog doba u srednjoj Evropi.Prvi tip s željeznim dugim, preko oštrice stršećim četverokutnim poprečnim dijelom. Ovdje se može govoritiveć o pravoj nakrsnici. Ovakvi mačevi nađeni suu grobnom nalazištu Jakuszowice kod Krakova,u Mađarskoj-Borsod i tri primjerka iz kosturnih grobova Beč-Leopoldau s privjescima odgorskog kristala, dužine oko 1 m iz Atilinog doba.Drugi tip predstavljaju mačevi na kojima su se zadržale eliptične ili romboidne brončaneploče na dršci, čiji su poprečni djelovi prekriveni organskom supstancom-drvo ili rog. Ovi

mačevi su nađeni u nalazištima u Kerču, Blučinama u Moravskoj. →← Treći tip mačeva s nakrsnicom ima brončane ploče u oblikusanduka-drške koje su s vidljive strane ukrašene almandima u zlatnimkloazoniranim ćelijama. Nije samo drška predstavljala novitet u Atilinodoba, već i česta upotreba zlata i poludragog kamenja za ukrašavanjedrške i korica koji su u ovoj mjeri ranije bili nepoznati. Pokrov odzlatnog lima na koricama karakterističan je za neke mačeve koji potječuiz grobova vodećih ljudi Atilina carstva kao iz Novogrigorijevke, Pecz-Ueszoeg i Szeged-Nogyszeksoesa u Mađarskoj, Musljumova,Jakuszowice i Altussheima. Ovi raskošni mačevi u južnoj Rusiji i s poluotoka Taman, nazapadu iz Altussheima, imali su značajnu ulogu u izgradnji merovinških spata zlatne drškeu Klodvigovo doba.

JEDNOSTRUKI UDARAČKI MAČEVIRadi se o uskoj, sabljastoj, ravnoj oštrici s tupim stražnjimdijelom i drškom-zvanog i sax. To su mačevi dužine oko

pola metra i širine 2-4 cm. Ti uski dugi udarački mačevi ne javljaju se prije 400. iprvo su bili rašireni u Atilinu carstvu i tada su ih preuzeli Franci i Alemani. Okoi subogato ukrašeni. Iz grobova Atilinog doba iz Altussheima, Beč-Leopoldaua iSzirmabesenyia pored dvosjeklih mačeva nalaze se i jednosjekli udarački mačevi.Inače ove dvije vrste mačeva zajedno u grobu postao je prepoznatljiv znak za dobroopremljene merovinške grobove 6. i 7.st. Pored dvosjeklih dugih mačeva, sekundarnooružje koje se dodatno nosilo je dugi sax kao konjanička sablja. Ovi jednosjeklimačevi su u istočnim stepama najstariji poznati do sada, jer u kasnoalanskimgrobovima prije 400. na donjoj Volgi još nije bilo udaračkih mačeva. Po tome semože zaključiti da su “sablje s ravnom oštricom” donijeli Huni s istoka, kaospecifično konjaničko oružje. Nalazišta su: Levice u Slovačkoj, Tuzla na Tamanu,Hilderikov grob i grob iz Blučine.

REFLEKSNI LUK S KOŠTANIM OJAČANJIMA NA KRAJEVIMAIstraživanja su mogla smjestiti ovo oružje već u 1.st.n.K, a njihov se izvor vidi kodlovaca u tajgama oko jezera Bajkal. U Mongoliji i Transbajkalu pronađen je luk izl.st.n.K. koji se obično doznačuje istočnim Hunima (Hiung-Nu). Još Augustovilegionari su koristili ovaj luk dobivši ga preko Ponta sa istoka.Hunski luk spada u porodicu azijatskih lukova. Dužina mu je 1,40-1,60 m i njegovikrajevi i rukohvat u sredini bili su ojačani priljepljenim pločicama kosti. U pravokutnom isječku dužeg kraja bila jeučvršćena tetiva, u polukružnom isječku kraćeg kraja bila je pričvršćena kod zag1avka.Domet mu je bio 200 m pa je donio prekretnicu u ratovanju. Tipični hunski luk napravljen je od drva pa susačuvana samo koštana ojačanja. Drvo i rogovi bi u dugotrajnom procesu bili posebno pripremljeni i zajednoslijepljeni. Od lukova te vrste su u grobnim nalazima pronađeni samo koštani krajevi s urezima za prihvat tetiva iporub rukohvata.

13

U srednjoj Europi su nalazi lukova iz Beč-Simmeringa i grob Blučina kodBrna datitaju se u Atilino doba. U srednju Europu ga donose Huni. UBlučini se nalazi jedini germanski primjerak složenog luka iz hunskogdoba. Nijedan merovinški grobni nalaz kasnog 5. ili 6.st. nije dao nalazekoštanih pločica refleksnog luka što je dovoljan dokaz da ovo oružje nijepreuzeto od Germana. Tek kada su 568. Avari donijeli u srednju Evropurefleksni luk, nalaze se pojedinačni primjerci upotrebe tog oblika luka kodLangobarda, Alemana i Franaka. →Sa složenim lukom bile su, u hunsko i avarsko doba, stalne strijele sželjeznim trobridim vrhom. Koristio se i okovani luk od iskucanogzlatnog lima, ali samo kao pogrebni prilog. Klinasta trobridna strijelaostaje često povezana sa bitno uspješnim refleksnim lukom svojomvelikom snagom probijanja. Ta uspješnost luka i trobridnih strijela dala je

Hunima velike vojne uspjehe.

DRVENA NOMADSKA SEDLAKod nomada azijskih stepa imalo jesedlo tisućugodišnju prošlost. Refleksnilukovi (glavno oružje konjanika) inačin borbe zahtjevali su čvrstupovezanost s konjem koju je samo sedlomoglo pružiti. Sedlo je bilo napravljeno od drvenih sedlenih listova sa strmimstožastim čeonim ukrasom ispred sjedala i plosnatim prema gore stršećimstražnjim čeonim ukrasom iza sjedala. Sedlo može biti ukrašeno sa metalnim←pločama od iskucanog lima. Zlatne ploče su mogle biti ukrašene ljuskama i nakrajevima imaju ornament od valovitih linija i od malih izbočina izrađene

trokute koji su brončanim zakovicama bili pričvršćeni za sedlo. U grobovima nalazimo samo brončane ili zlatneokove od lima (oni su služili kao grobni prilog, a ne za upotrebu). Na lokalitetu Šipovo u Derkulu nađene su dvijeploče od zlata ukrašene ljuskama i ornamentom te trokutima koji su zakovicama pričvršćeni za sedlo. Trokutnekopče sedla od zlatnog lima nađene su u nalazištima od Borojeva (Kazahstan) do Mundolsheima kod Strassburgašto pokazuje maksimalnu hunsku ekspanziju pod Atilom (uvijek se radi o pripadnicima društveno vodećeg sloja).

JAHAĆI BIČ (NAGAIKA)Upotreba drvenog sedla pretpostavlja po današnjem shvaćanju i postojanje stremena.Oni su trebali jahaču davati sigurnost (potrebni za gađanje iz luka s galopirajućegkonja). O postojanju stremena grobni nalazi Atilinog doba ne daju nikakav oslonac.Stremen od metala (željeza, bronce) prenijeti su tek od Avara u srednju Europu.Dakle ostaje otvoreno pitanje da li su Huni Atilinog vremena koristili stremen odorganskog materijala ili ga uopće nisu poznavali.Ipak arheološki nalazi donose dokaz o jednom drugom važnom rekvizitu hunskih osvajača - o jahaćem biču(nagaici). Nagajka je za stepskog jahača bila jedino sredstvo za tjeranje konja, jer ostruge koje od helenističkogdoba kod Grka, Rimljana, Kelta i Germana imaju isti zadatak, kod nomada konjanika nisu se upotrebljavale. Ostacinagaika u grobovima su pretežno ostaci drva s brončanim zakovicama, brončane ljuske i prstenje s pojedinačnimostacima kožnog omota i okovi na krajevima pruta. U grobovima Atilinog doba nalaze se u kurganu Šipovo(bronca i koža), Novogrigorijevka kurgani (srebro), Musljumova (zlatni kraj drške i zlatni okovi), Levica-Leva uSlovačkoj (srebrni kraj drške) i vjerojatno Szeged-Nagyszeksos (zlatni kraj drške i okovi).

OGLAVNIKPrije i poslije hunske vladavine na širem Evropskom području s pokojnikom su se sahranjivali i njegov oglavnik iuzde, a ponekad i konj.Pored jednostavnog željeznog ulara sa šipkom za među zube, pojavljuju se i pojedinačni ulari s karikama iliokovima remena od srebra ili posrebrene bronce. Oglavnici koji su po bosporskom i perzijskom uzoru ukrašenizlatom i dragim kamenjem, kakve je vidio Prisk na Atilinom dvoru, pojavljuju se tek u 5.st. i izgleda da nenedostaju niti u jednom bogatom grobu Atilina doba. Najčešće se radi o porubu od zlatnog lima na tankoj

14

brončanoj podlozi koji je neobrađen, s malo zakovica, pričvršćen na oglavnik bio →bi ukrašen utisnutim geometrijskim ornamentima ili ljudskim maskama, a često i samandinima i jeftinim priljepljenim staklenim oponašanjem almandina.Posebno obilno su takvim prilozima opremljeni istočni grobovi: Šipovo, NižnajaDobrinka, Novogrigorijevka, Pokrovsk-Voschod, i zapadna nalazišta: Levica-Leva,Pecs-Ueszoeg i Szeged-Nagyszeksos. Kod ovih predmeta upadljiva je lomnost inepotpuna tvrdoća pa ne izgledaju kao predmeti za svakodnevnu upotrebu. Tada sepostavlja misao da su i oni kao npr. zlatni lukovi namijenjeni samo za sahranu.Masivni su bili samo ulari sa željeznim posrebrenim šipkama za među zube.Pritege ulara su bile drvene, brončane, srebrne sa zlatnimćelijama i almandinima ili željezne s kaneliranom →prevlakom od zlatnog lima. Mnogostrukost materijala odkojeg se sastoje ulari karakteristična je za Atilino doba ipokazuje koju su vrijednost za vodeći sloj Hunskogcarstva imali raskošni oglavnik i uzde.

BRONČANI KOTLOVITipično su hunski proizvod. Javljuju se kao rekviziti konjaničko-nomadskih grupa. Jajoliki kotlovi s okomitim, na rubovima postavljenimručkama s tri izbočine su srednjoazijskog porijekla i nalazimo ih kodVolga-Alana, kubanskih Sarmati, Huna, na Tienšanu. Na lokalitetuBorovoje u Kazahstanu su nađeni poluloptasti s četiri drške, a negdjeimaju i dvije.Zahvaljujući istraživanjima arheologa Tokoča, Alföldia, Nestora iFetticha određuju se visoki brončani cilindrični kotlovi, koji se premajednoj zatvorenoj skupini nalaza iz Hoeckrichta (Šleska) označavaju kaokotlovi tipa Hoeckricht, kao glavni hunski oblik 5.st. →Kotlovi su visoki između 45 i 88 cm i lijevaju se iz jednog dijela od bakrai bronce. Mogli su biti lijevani s nogom. Izlivene ručke koje se podižu vertikalno iznad ruba, ili su pravokutne spolukružnim izbočinama ili su ukrašenene gljivastim dodacima.Pronađeni su u ovim nalazištima (od istoka prema zapadu): Bijsk (Altai), Perm, Osoka (Simbirsk, kotao oko 60 cmvisok), Engels-Pokrovsk (Volga), Stavropol (kotao visok 45cm s nogom), Ivanovka (Jekoterinoslov), Celei(Sucidova), Dessa (visok 54 cm), Toertel (Mađarska, visok 88cm), Kopos-Voelgy (Mađarska), Hoeckricht (Šleska,visok 55 cm), Cholan Soane (Francuska).Zbog težine i tanke forme mogli su se držati samo na šipkama ili na užetu. Ručke su pri tome služile kao uređaj zadržanje, dok je za zatvaranje služio drveni poklopac. Njihova stabilnost naspram ostalim brončanim posudamačinila je izlivene kotlove posebno pogodnim za nomadski način života. Kod brzog mijenjanja mjesta mogli su bitiprenošeni na leđima konja, bez posebnog osiguranja. Oni su vjerojatno jednako upotrebljavani u sakralne svrhe kaoi u svakodnevnom životu. Ostaju striktno povezani snalazištima istočnih ratnika-konjanika i nakon pada hunskevlasti više se nigdje ne nalaze, čak ni u azijskim stepama.

DIJADEMEDijademe je dio nošnje plemenitih žena. Imaju dugu tradiciju.U bogatim skitskim kurganima južne Rusije rijetko nedostajudijademe. I u sarmatskim krugovima pronalazimo dijademe. Ubosporskim radionicama u Kerču prave se vrpce od zlatnoglima tj. dijademe grčke tradicije u 3. i 4.st., a korištene su kaogrobni prilozi tzv. mrtvačke krune. Dijadema iz Kerčapovezana je statistički s dijademom iz Hoeckrichta (Šlezija) iz5.st. Takve dijademe iz Hoeckrichta nisu bile samo grobniprilozi nego su ih nosili i živi ljudi. ↑Dijademe su vrpce od brončanog i zlatnog lima podijeljene u nekoliko vodoravnih i okomitih polja s ćelijama uobliku trokuta, rombova, krugova i kapljica ispunjenih poludragim kamenjem.

15

Kao dio ženske nošnje nisu bile samostalne već su se nosile kao čeoni obruč za kape od tkanine ili za veo i zato sepovezuju sa zlatnim sljepoočničarkama. Ovakve dijademe su pronađene od Kazahstana do Mađarske u nalazištima:Hoeckricht (ukrašena trokutastim, romboidnim i pravokutnim almandinima), Beryozovka kod Pokrovska (Volga),Šipovo, Vreche-Jabločno (Don), Kara-Agač (dijadema s ukrasom u obliku zvončića), Csorne (zapadna Mađarska),Kerč (čeonu ploču nadvisuje slika dvije ptice grabljivice s očima od romboidnih almandina), Kagalik kod Alma-Ate (istočnoazijski utjecaj, ukras od niza figura: ljudi-ptice jašu na feniksima, kozorozima, ovnovima, te guske uletu, medvjed, jelen, krilati konj,zmajevi-lavovi…). Možemo ih označiti sve kao ženske grobove bez ostatakaoružja. U ovim ženskim grobovima nisu pronađene fibule, dok su u istovrernenim i po društvenoj ljestviciistovjetnim germanskim grobovima pronađene fibule, ali ne i dijademe pa se može zapaziti osnovna razlika unošnji. Kod vodećih obitelji stepskih naroda od skitskog do hunskog razdoblja, takve su čeone vrpce odnosno kapebile važan dio ženske svečane nošnje.

SIMBOLIKA ORLA I KULT MRTVIHFiligran iz Verchne-Jabločna (područje Dona) pokazuje stablo s pticom i heraldički →grupirane parove jelena i kozoroga. Stablo s pticom grabljivicom na krošnji pripadareligijsko-povijesnom univerzalnom osnovnom motivu i temelji se na mezopotamskomprastarom mitu o drvu života. To je svjetsko drvo s nebeskim orlom, orlovo drvo kod starihPerzijanaca, u religijskoj slici kod starih Germana “sveznajući orao”, kod sjevernosibirskihplemena orao kao stvoritelj svijeta na vrhu šamanskog stabla. Jelen i kozorog imaju uumjetnosti ovih stepskih naroda veliku ulogu kao "totemi". Skitsko-sarmatski narodi supoznavali ovakve figurice. Kod njih se nalaze kao grobni prilozi kao u Ust-Labinskoya kod Krasnodara.Iz Atilinog doba samo nam je poznat motiv orla od svih zoomorfnih motiva. Raširenost je ista kao i kod ostalihkonjaničko-nomadskih elemenata i nalazi se u muškim i ženskim grobovima društveno vodećeg sloja Huna.Najčešće se nalazi samo glava ptice grabljivice, a iznimno cijela ptice. Orao je sigurno već u Atilino doba imaoveliku ulogu u umjetnosti Skita i Sarmata i bio je kod stepskih naroda centralne Azije važan slikovni motiv.Predmeti koji su ukrašeni orlovskim glavama su oružje, konjski ham, ogrlica, dijademe (predmeti koji su i udrugim periodima i kulturama nosioci simboličnih znakova).Predmeti ukrašeni orlovskim motivom iz Atilinog doba pronađeni su u slijedećim nalazištima: dijademe iz Šipova iKerča nadvisuju dupli orlovi, u Kara-Agaču ukras s dvije orlovske glave, u Musljumovu je zlatna ogrlica nanaglašenom mjestu ukrašena orlovom glavom, u ratničkim grobovima u Borovoje i Szeged-Nagyszeksos orlovske glave čine završetak zlatnog kloazoniranog jezička remena, u Beč-Leopoldaui Esztergam-Gran brončane kopče, u Szirmabezenyau i na poluotoku Taman stavljene su orlovskeglave na okov završetka dugog mača, u Pokrovsk-Voschodu na otvor korica, u Jakuszowicama iKudinetu ukrašen je ular skupocijenog konjskog hama. Samo je ratničkom grobu Concesti kaokopča nepoznate upotrebe sačuvan zlatni kloazonirani primjerak kraljevske ptice u cjelosti. →Veliki značaj za konjaničko-nomadske grupe dobiva u Atilino doba te je utjecao na germanskuokolinu, čak iako je kod nekih istočnogotskih plemena još prije provale Huna bio simbol moći. Tomožemo zaključiti po najstarijoj predodžbi orla na velikim zlatnim fibulama iz Petroassa-otuda sepretpostavlja da su Goti za vrijeme njihova boravka na području Ponta i prije susreta s Hunimapreuzeli motiv orla. Motiv su mogli preuzeti i od Huna preko Sarmata na Pontu. S druge strane sigurno je da se ugermanskim nalazima s Podunavlja i pograničnih područja motiv orla na pojavljuje prije 5.st. tj. kad i ostali nalaziAtilina kompleksa. Na zapadu kod Merovinga pojavljuje se stoljećima kasnije na stupnju zlatnih drški mačevaHilderika i Klodviga, dok se u istočnogotskoj Italiji i zapadnogotskoj Španjolskoj koristiisključivo kao jedini zoomorfni motiv, kao i u Atilino doba.Atilodobni motiv orla kao kulturno-povijesni fenomen je samo sekundaran. U prvomredu simbolika orla se temelji na religijsko-povijesnim iskazima. U svezi kulta mrtvih isahranjivanjem možemo povezati još neke predmete. To su ornamentalne kopče od →bronce presvučene zlatnim limom s iskucanim bradatim muškim glavama u nizu, a činilesu vjerojatno porub konjskog hama. Ovi nalazi potječu iz istočnih nalazišta hunskog razdoblja. Kod svih sahrana

nalaze se kao prilozi: sedla, stremeni i konjski ham-nerijetko su brončani limovi na ovim←predmetima bili ukrašeni ljuskama. I drške kopalja i cipele pokojnika ponekad supresvučene ljuskastim limom. Prilozi sedla, oglavnik i dr. odgovaraju običajimacentralnoazijskih konjaničkih naroda, oni su vjerovali da se orlova moć može magijskipretočiti na sedlo i druge predmete.

16

U kurganu Ust-Labinskoya kod Krasnodara su 1902. nađene tri pozlaćenebrončane figure: kozorog, jelen i ptičje drvo koje nosi dvoglavi kozorog. →Prišivanje zlatnih pločica različitog oblika na odijelo pokojnika bio je prvotnosarmatski običaj koji se povrerneno nalazi i u konjaničko-nomadskim igermanskim grobnim nalazima Atilina doba. Izgleda da su Goti ovaj pogrebniobičaj preuzeli od Sarmata i Bosporaca još prije pojave hunskih grobova u južnojRusiji.

KONJANIČKO NOMADSKA NOŠNJAPretpostavlja se da su se žene odijevale slično kao one iz Kenkol grupe←Dalekog istoka. Iz Kenkol grupe odgovaraju haljine / surke. Haljine uobliku košulja, koje su se nosile kao gornjeodijelo, na sredini tijela bi se vezivalekožnim remenom ukrašenim zlatom, skojeg bi ponekad visjeli tri ili više sporednihremena. →Fibule koje se sporedno pojavljuju unalazištima 5.st. spadaju dijelom vezu saVolga-Alanima, kao nalaz iz Musovljeva,dijelom su preuzete od starorimskih odjevnihfibula u Podunavlju kao u grobovimaWalsheima i Blučine, a koriste se za spajanje krajeva plašta. Općenito uratničkim grobovima Atilina doba 5.st. nema fibula.U muškim grobovima nije ostao sačuvan nikakav tekstil, ali su za

pretpostaviti do koljena duge košulje od svile i hlače s mekanim kožnim čizmama. Muškoj su košulji pripadale ivezice za cipele s zlatnim kopčama i jezičci remena. Nošnji još pripada i nakit tj. masivne zlatne ogrlice i odzlatne žice izrađeni lančići bili su naručito ukras za muškarce, pojedinačno i za žene. Ženska sahrana iz Šipovasadrži jednu zlatnim limom prevučenu tordiranu ogrlicu od bronce. Prstenje je nađeno u mnogim grobovima raznihoblika i ukrasa. U ženski nakit još spadaju dijademe i naušnice sljepoočničarke o kojima je prije govoreno. Zlatneogrlice i lančići nalaze se također u istovremenim germanskim muškim i ženskim grobovima i bili su kod nomada iGermana znak nižeg društvenog sloja. Etnička oznaka vladarskih grobova kod Huna ne može se čvrsto odrediti.Samo kod žena razlikuje se germanska nošnja s fibulama od hunskih bez fibula s dijademama.

VLADARSKI GROBOVI I JEDNOSTAVNI RATNIČKI GROBOVI ATILINOG DOBAKonjaničko-nomadski grobni nalazi Atilina doba ne predstavljaju ni socijalno, ni etnički, ni grobnim ritualomjedinstvo što se prema povijesnim činjenicama ne može ni očekivati. Ako se uzima kao temelj zlatarsko carstvo ipreobilni grobni prilozi, kao socijalni kriterij, tada se od vladarskih grobova odjeljuju, u Podunavlju, jednostavniratnički grobovi nomadskog karaktera. Povezanost jednostavnih grobova s konjaničko-nomadskim komponentamaAtilina carstva ističe se specifičnim oblicima oružja (dugi mač s nakrsnicom, sax, refleksni luk) ili antropološkimindikacijama. Dakle, arheologija dokazuje postojanje istočnih konjanika-ratnika u srednjoj Evropi u Atilino doba,ne samo malobrojnim vladarskim grobovima, nego i sa jednostavnim ratničkim grobovima.Ratnički grobovi su Habersdorf, Beč-Leopoldau, Beč-Semering.

BOGATSTVO ZLATA I DRUŠTVENO-POLITIČKO STANJEU Atilinom carstvu zlato je potjecalo od enormnih rimskih tributa i iz pljački. S izuzetkom jednog solidusa unalazištu Walfsheim nisu pokapane kovanice, iako su goleme količine zlatnog novca dotjecale iz tributa. Svo zlatopretapano je i preoblikovano u nakit za pojaseve, kopče, oružje. U skladu s političkim odnosima ovo zlatnobogatstvo prostiralo se na području atilodobnih vladarskih grobova od Kazahstana na istoku do Ufa i Perma nasjeveru, od Krima i ušća Dona do Mađarske i srednje Rajne, Šlezije i južne Poljske. Pored zlata rimskog porijeklabilo je i zlata iz sasanidske Perzije. U Atilinu carstvu rimske zlatne kovanice nisu kolale kao sredstvo plaćanja, većsu bile plemeniti metal za luksuzne potrebe vodećeg staleža.

17

RAŠIRENOST HUNSKOG PODRUČJA VLAST I UDALJENE VEZERaširenost hunske vlasti možemo pratiti po raširenosti vladarskih grobova vodećeg staleža Atilinog carstva.Povezanost podunavsko-mađarskih grobova s onima iz istočnih stepa s istovrsnim drvenim sedlima s ljuskastomprevlakom od zlatnog lima, zlatni luk, dijademe, ritual spaljivanja… tako je uska da je jedinstvenost sahranjenihosoba zagarantirana.Najistočniji nalaz su ženski grob iz Kara-Agača i ratnčki grob Borovoje iz Ahmolinske stepe. Na sjeverozapadusu nalazi Perm, Musljumov i Ufa. Na donjoj Volgi je koncentracija nalaza Šipovo, Engels (Pokrovsk-Vochod),Fedorovka, Berjozovka. Zatim na donjem toku Dnjepra spaljeni kurgani: Novogrigorijevka na Konki, Verche-Jabločno, Ščerbataja-Kotlovine, Tiligula itd. Na jugu su Zdvižensk i Kurdinetov.U riječnom sistemu Dunava leže vladarski grobovi Concesti i mađarsko-slovački grobovi: Szeged-Nagyszeksos,Pecs-Ueszoeg, Levica-Leva, Csorna. Jednostavni grobni nalazi i u Bečkoj Kotlini i u Straži kod Piestanypredstavljaju, kao glavni prometni put, vezu prema vladarskim grobovima Hoeckricht u Šleziji i Jakuszowice kodKrakowa. Oba ova vladarska groba nesumljivo su svjedočanstvo hunske vladavine u porječju Odre i Visle. Puno jeteže odrediti zapadna nalazišta kao Mundolsheim kod Strassburga, Walfsheim i Altussheim u području srednjeRajne (hunskodobni grobovi na temelju stila zlatarskih radova koji su nastali između 420. i 450.). U ova dvanalazišta su pronađeni pektoral i nakrsnica mača iz Perzije što pokazuje povezanost Atilinog carstva sa udaljenimmjestima. Tako se u vladarskim grobovima Atilina doba nalaze predmeti iz cijelog svijeta: pretopljeno rimskozlato, kasnoantičke srebrne posude, perzijski nakit i komadi oružja, gorski kristal s istočnog mora, čašejužnoistočnih radionica, zlatarski rad pontskih radionica i indijski i srednjoazijski almandini.

18

NALAZI 5.ST. NA PODRUČJU VOJVODINE S POSEBNIM OBZIROM NA KARAVUKOVOPovijesna skica prostora današnje vojvodine na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijekPodručje Vojvodine se od početka naše ere definitivno našlo pod vlašću Rima i tako je ostalo sve do kasne antike,odnosno vremena prvih valova velike seobe naroda.Ovo se područje sve do upravno-administrativnih reformi Dioklecijana (285-305.) nalazilo u sastavu provincijePanonie, a dijelom i Moesie. Spomenutim reformama Carstvo je podjeljeno na četiri velika područja pod vlašćudva augusta i dva cezara (tetrarhija, 293.). Dioklecijan je upravljao istočnim dijelom carstva iz prijestolnice uNikomediji, u maloazijskoj Bitiniji, dok je cezaru Galeriju na upravu pripao Ilirik s prijestolnicom u Sirmiumu.Time je vojvođanski prostor sa Sirmiumom postao jedan od političkih centara rimske države za neko vrijeme.Zapadnim dijelom Rimskog carstva upravljao je august Maksimijan iz Mediolana, dok je Galijom iz AugustaTrevorum (Trier) upravljao cezar Konstancije.Dioklecijan je podijelio Carstvo u 104 provincije i 12 dijeceza s vikarima na čelu. Sada su stvorene četiri panonskeprovincije: Panonia Savia s administrativnim središtem u Sisciji, Panonia Secunda sa središtem u Sirmiumu,Panonia Prima sa središtem u Savariji (Szombathely) i Panonia Valeria sa središtem u Sopianama (Pečuh). Ovesu provincije ušle u sastav dijeceze Panonia, dok su istočni krajevi današnje Vojvodine ušli u sastav dijecezeMoesia. Panonske su provincije pripadale prefekturi Italije. U vrijeme Konstantina Velikog (306-337.) od ovih jepodručja stvorena prefektura Illyricum, odnosno Illyria.Velikom podjelom Rimskog carstva 395. na Istočno i Zapadno, nova je granica zapadne krajeve današnjeVojvodine ostavila na zapadu, a ostali su krajevi pripali Istočnom Rimskom carstvu.375. Huni su provalili kroz vrata naroda na europsko tlo i time pokrenuli veliku seobu naroda. Već 376. ZapadniGoti, dio Istčnih Gota i Alana, s odobrenjem cara Valensa prelaze dunavski limes kod Silistrije. Krajem 4.st. Hunisu prešli Karpate i prenijeli centar svoje države u Panoniju. 377. zabilježeno je da su hunske prethodnice upadalena tlo Carstva u sklopu svojih pljačkaških pohoda. 401. Zapadni Goti su se iz područja Mezije i Epira, prekoPanonije, uputili u Italiju, da bi 410. opljačkali i sam Rim.Početkom 5.st. pod hunskom dominacijom nalazila su se mnoga sarmatska, germanska i slavenska plemena:Hazari, Anti, Alani, Istočni Goti, Gepidi i drugi. Njima od 434., a samostalno od 445. vlada Atila. Centar njegovedržave bio je između Sente i Segedina u gornjem Potisju. Ugovorom s rimskim vojskovođom Aecijem Huni su usvojstvu saveznika 424/25. dobili provinciju Panoniu Valeriu, u vrijeme istočnorimskog cara Teodozija II (408-450.). Već 441. Atila pljačka po Moesiji, osvaja Sirmium i Singidunum.Poslije smrti istočnorimskog cara Teodozija II 450., njegov nasljednik Marcijan (450-451.) i zapadnorimski carValentinijan III. (425-455.) odbijaju plaćanje tributa i druge Atiline zahtjeve. Do odlučne bitke došlo je 451. naCampus Mauriciacus gdje su Huni poraženi od Rimljana i njihovih saveznika, kao i 453. na nama nepoznatojrijeci Nedao od antihunske koalicije barbarskih naroda. Iste godine umro je i Atila, a hunska se država raspala. Do469. posljednji ostaci Huna napustili su Panoniju i Europu i vratili se u srednjoazijske stepe.U sporazumu sa carem Marcijanom poslije hunskog sloma su teritorije današnjeg Srijema, Baranje i drugihpripadajućih zemalja sa Sirmiumom kao glavnim centrom, pripale Istočnim Gotima u svojstvu federata. Bilo ih jei u Trakiji i Moesiji gdje su dobili privolu istočnorimskog cara Zenona (474-491.) da se nasele. Srijem naseljavajuGepidi, a i ostali barbarski narodi preplavljuju prostore raspadajućeg Rimskog Carstva.488. Istočni Goti prolaze kroz Srijem i kreću prema Italiji gdje će 493. osnovati svoju državu koja će osim Italije,obuhvatiti Dalmaciju i Panoniju.Vojvođanski će prostor postati granica između Istočnogotske države i Istočnog Rimskog Carstva i kao takav će ućiu 6.st. Gepide iz Srijema i Banata Istočni će Goti na samom početku dovesti pod svoju vlast, a 510. Srijem ćepredati istočnorimskom caru Anastaziju I.(493-518.).Tijekom 6.st. na vojvođanskom će području boraviti mnogi barbarski narodi od kojih će Avari krajem stoljećakonačno uništiti i posljednje ostatke kasnoantičke civilizacije na ovom tlu.

Hunskodobna materijalna kultura na tlu današnje vojvodine1.pol.5.st. na tlu današnje Vojvodine i šire, na području čitave Panonije, u arheološkom i povijesnom smisluobilježava hunska dominacija. Huni sa njima potčinjenim narodima na ove prostore u materijalnoj kulturi, kao i uekonomiji i drugim aspektima života, donose novine. To se posebno ogleda u nakitu polihromnog stila. Huni suovaj stil donijeli s pontskih obala, međutim, oni nisu bili jedini nosioci. Tu jos moramo ubrojiti i njima pokorenenarode: Istočne Gote, Gepide, Skire, Alane...Zbog sličnosti materijalne kulture (barem većeg dijela) često je teško izdvojiti arheološke nalaze tog doba premaetničkim karakteristikama njihovih nekadašnjih nosilaca pa mnoge nalaze iz 1.pol.5.st. zovemo hunskodobnima.

19

U ovu grupu nalaza, koje prvenstveno povezujemo uz Hune i njima podložne narode iz 1.pol.5.st. Tu spadaju:fibule s unazad povijenom nogom, lijevane lučne fibule (u Panoniju ih donose Istočni Goti oko 400.), fibuleoblika cikade (tijekom 4. i 5.st. u Europu ih donose Huni iz središnje Azije, porijeklo im je magijsko jer sepovezuju s kukcima srednjoazijskih stepa koji reagiraju i na najmanji zvuk opasnosti što je bilo dragocjeno zanomade pri čuvanju njihovih stada), prstenje, naušnice s poliedarskim i drugim privjescima, perle i ogrlice kaosastavni dio nakita, narukvice i privjeske kao opće kulturno dobro kod Germana, pojasne kopče (posebno bogatei karakteristične kod germankih naroda Atilinog vremena), kopče za obuču i dr.Od oružja i ratne opreme za ovo vrijeme najkarakterističniji nalaz su spate (dvosjekli mačevi) i njihove korice kojesu do kraja hunske dominacije nosili, izgleda i Huni i njima pokoreni narodi. Ovdje ubrajamo i koštana ojačanjarefleksnog luka te dijelove kožnog biča koji je bio karakterističan za same Hune.Od ostalih nalaza znakovite su keramičke posude, brončani lijevani kotlovi (nisu značajno prisutni na tluVojvodine), nomadska metalna ogledala koja su pri pokapanju služila u ritualne svrhe, pojasnepređice te, ponekad, i ženski toaletni pribor.

Nalazišta i nalazi-analiza1) Šurjan- slučajan, vjerojatno grobni nalaz, lučna fibula s polukružnom glavom i romboidnom→nogom, između luka i noge prsten od žice kružnog presjeka. Fibula je srebrna, izrađena tehnikomlijevanja. Datira se u vrijeme oko 400. i pripisuje se Istočnim Gotima.2) Zmajevo, lokalitet nepoznat. Slučajan nalaz ženskoggroba pronađenog 1906. bez bližih podataka. Pronađeno jenekoliko zanimljivih nalaza: par ukosnica-igala.Izrađene→su od zlata, a ukrašene stiliziranom ptičjom glavom. Glavesu plošno iskucane sa prstenom za oko. Ovakvi primjerci sa stiliziranom ptičjom glavom češći su ualanskim nekropolama.Kopča luksuzne izrade od srebra. Sastoji se od pređice i lijevanog trna, a okov je od iskucanog, →dijelom pozlaćenog lima. Trn se završava u obliku stilizirane zmijske glave. Oštećeni okov bio jeukrašen ornamentom gdje su bila aplicirana amaldinska zrna uokvirena u zlatu.Pronađen je i par lijevanih naušnica od zlata s poliedarskom jagodom. Naušnica je djelomičnokanelirana.Nalazi se pripisuju Istočnim Gotima, a datiraju se u sred.5.st.3) Neštin, lokalitet nepoznat. Slučajni nalazi bez bližih podataka.Kopča s produženim trnom i okruglim okovom podijeljenim na ćelije, zlatna, ulošci odpoludragog kamenja nedostaju. Okov je podložen iskucanim zlatnim limom. Pređica jelijevana. Radi se o hunskoj ili istočnogotskoj kopči za obuću, rađenoj u kloazoniranojtehnici pontskog polihromnog stila 1.pol.5.st. Česta je u bogatim grobovimahunskodobnog vremena, posebno kao modni rekvizit Atilinog vremena.4) Novi Banovci, lokalitet Purger, nekad rimska utvrda. Brojni slučajni nalazi.Nomadsko ogledalo od legure bakra, olova i kalaja, izrađeno tehnikom lijevanja. Osim ovog, pronađena su još

četiri fragmenta sličnih ogledala, ritualno razbijenih. Nomadskog suporijekla iz srednje Azije ili s Kavkaza. Najčešće ih pronalazimo kodHuna, Alana pa i Gota.← Fibula oblika cikade, lijevana, izrađena od srebra.

Fibula u obliku cikade, lijevana, izrađena od bronce. →← Okovi u obliku cikade, pronađeno ih je pet komada, izrađeni su odbronce tehnikom lijevanja. Imala je zakovicu i trn za pričvršćivanje, varirajuu plastičnosti izrade. Na dva primjerka nedostaje trn.Pripisuju se Hunima ili Istočnim Gotima, a datiraju se u prvu pol.5.st.Lučna fibula izrađena tehnikom iskucavanjaod slabog od srebrnog lima. Na poleđini →poprečna os omotana srebrnom žicom.

Pripisuje se Istočnim Gotima, pontsko-podunavskog je oblika a datira se u1.pol.5.st.

20

Lučna fibula izrađena lijevanjem od slabog srebra (1), istočnogotska, pontsko-podunavskogoblika, a datira se također u 1.pol.5.st.Lučna fibula izrađena od bronce tehnikom lijevanja. Nedostaje dio noge. Na glavi ukrašenaornamentom kružića s točkom (2). Datira se u kasno 5.st., a pripisuje se Istočnim Gotima iliGepidima.Lučna fibula rađena od bronce tehnikom lijevanja, pronađena 1961., thürinškog oblika glavesa srednjoeuropskim oblikom noge. Vjerojatno predstavlja import sa područja Češke iliThüringije. Možda je kasnoantičkog provincijalno-rimskog ili markomanskog porijekla (3).Datira se na kraj 5.st.Lučna fibula (4), izrađena tehnikom lijevanja, brončana. Sredina glave fibule ukrašena je satri plastična trokuta. Pripisuje se Gepidima ili Istočnim Gotima, a datira se u kasno 5.st.Fibula oblika slova E (5) s ptičjim glavama na krajevima, izrađena i ukrašena tehnikomlijevanja i rovašenja od bronce. To je rijedak oblik ptičje fibule, po stilu srodanlangobardskim ptičjim S-fibulama s brazdasto rovašenim trupom. Radi se o langobardskomnakitu, ali prije odlaska Langobarda u Italiju, možda u upotrebi Gepida. Datira se u 6.st.Fibula oblika orla, bronca, lijevanje (6), ukrašena koncentričnim kružićima s točkama;zatvarač na poleđini jako je povišen. Radi se o nalazu čija se izrada temelji na kasnoantičkojprovincijalno-rimskoj tradiciji, nastao vjerojatno tijekom 5.st.5) Zmajevac6) Bočar-Gepidi

Materijalna kultura 2.pol. 5.st. na tlu današnje VojvodineZa razliku od 1., u 2.pol.5.st. na području današnje Vojvodine, odnosno Panonije, više ne nalazimo dominacijujedne etničke skupine. Sada se niz naroda oslobađa od hunske vlasti i teži ka osnivanju vlastitih državnih tvorevina.To se posebno odnosi na Istočne Gote i Gepide.Koncentracija većine nalaza seobe naroda iz ovog perioda jasno se vidi uzduž i oko panonskog i gornjomezijskoglimesa. Istočnogotske nalaze možemo pratiti unutar i duž rimskih utvrda na desnoj obali Dunava, a mjestimice i nalijevoj obali, osim toga i u Srijemu (na ušću Save).Prema arheološkim kriterijima Istočni Goti su samo reducirano etnički jasno određeni i to zahvaljujući grobnimnalazima ženske nošnje. Istočnogotski muški grobovi su, s obzirom na grobne nalaze i nalazišta gotovo anonimnijer Istočni Goti nisu polagali u muške grobove oružje niti drugu opremu.Ne obazrivši se na elemente materijalne kulture koje su germanski osvajači ostavili, a preuzeli su ih odromaniziranog starosjedilačkog stanovništva, za Istočne Gote je u ženskim grobovim karakterističan nakitpontsko-danubijskog porijekla. Tu spadaju parovi lučnih fibula od srebrnog iskucanog lima te njihove lijevaneimitacije, u Karpatskoj kotlini češće većih dimenzija. Takve su fibule nađene na podunavskom tlu sredinom i u2.pol.5.st. S obzirom na prostorni položaj nalazišta, opravdano je smatrati da su ovu istočnogotsku ukrasnu formukoristili i Gepidi. Za Istočne Gote i Gepide i njihove ukrasne predmete ovog vremena karakteristične su gustespiralne vitice i trokutići u vidu ornamenta, izvedeni dubokim rovašenjem na fibulama i pojasnim kopčama.U nalazištima ovog perioda također nalazimo križne, pločaste i dvoglave fibule, naušnice, dijademe, prstenje,narukvice, ogrlice, perle, privjeske, ukosnice, pojasne kopče…Od oružja i ostale vojne opreme najkarakterističniji su šljemovi, strelice, koplja, spate, štitovi, konjske žvale i sl.Oružje smo skloniji pripisivati gepidskim i drugim ratnicima (Istočni Goti u svoje grobove nisu bili skloni polagatioružje i ratnu opremu).Od ostalih nalaza možemo spomenuti keramičke posude, koštane češljeve, pređice, okove i zakovice, željeznenoževe, pršljenove, ženski toaletni pribor, fragmente nomaskih ogledala, novac...U cijelosti gledano, arheološki nalazi s prostora Vojvodine iz vremena seobe naroda mnogo susiromašniji, manje raznorodni i manje tipizirani, te manje rasprostranjeni od nalaza s ovogpodručja koje datiramo u VI.stoljeće.

Nalazišta i nalazi-analiza1) Kovin, lokalitet Park, slučajni grobni nalaz, uvjeti nalaza su nepoznati.Pronađen je dio okova kopče s orlovskom glavom. Na kvadratnom dijelu u kutevima su okruglaležišta za amaldine, u sredini i na vratu orlovske glave krupan poludragi kamen, uokolo ukrasi,nedostaje pređica i trn. Okov je srebrni s pozlatom izrađen tehnikom lijevanja s rovašenjem.

21

Nalaz je pripadao uništenom, vjerojatno gepidskom grobu. Pojedini komadi ovakvih kopčinađeni su u zatvorenim grobnim cjelinama nekropole Suuksu, s novcem bizantskog caraHeraklija (610-641.). Prema brojnosti i rasprostranjenosti ovih kopči vidi se da je centar njihoveizrade bio Krim, odakle su se širile trgovinom. Dakle, ovdje se radi o pontskom importu spoč.6.st.2) Srpski Krstur, lokalitet nepoznat. Nalaz iz 1895. bez bližih podataka.Lučna fibula s romboidnom nogom, lijevana sa rovašenjem i nieliranjem, srebrna sa pozlatom.Glava fibule je ukrašena stiliziranom spiralnom mrežom, a luk cik-cak linijama od malih uboda.Po rubovima fibula je ukrašena bordurama nieliranih trokuta. Noga završava u obliku →stilizirane glave fantastične životinje.Nalaz se pripisuje Gepidima, a datira se u poč.6.st.

Lučna fibula, fragmentarna, srebro s pozlatom, lijevana s rovašenjem.Glava fibule ukrašena je sa dvije spiralne volute. Na gornjem dijelu fibulesu kružna ležista za amaldine. Nalaz se također pripisuje Gepidima spoč.6.st.← Zlatan prsten izrađen tehnikom lijevanja sa umetnutim amaldinskim pločicamal. Glavaprstena je u obliku diska bogato ukrašena geometrijskim ornamentom sa polihromnimefektima. U centru diska je kupasto ispupćenje u vidu trokutastih ćelija sa amaldinima.

Prsten pripada gepidskom grobu s poč.6.st.3) Stara Palanka, lokalitet Sapaja. Ovdje se radi o rimskom castrumu, bogatom raznovrsnimnalazima iz vremena kasne antike i seobe naroda, smještenom na Dunavu. Svi nalazi su slučajni.Fragmentirana ostruga, izrađena od bronce tehnikom lijevanja uz primjese željeza. Pripada tzv. →

vandalskom tipu ostruga i to je jedini nalaz takve vrste (vandalskog porijekla) na tlubivše Jugoslavije.Lučna brončana fibula izrađena tehnikom lijevanja. Kuka za uglavljivanje iglelijevana je zajedno sa fibulom. Istočnogotska je, a datira se u 5.st.← Nalaz za kojeg se pretpostavlja da bi mogao biti okov, izrađen od zlata, pokriven je ćelijama zaležišta pločasto brušenih amaldima. Po tehnici i bogatstvu izrade ovaj okov podsjeća na okove iprivjeske iz Hilderikovog groba u Tournayu sa kraja 5.st. i privjeske naušnica iz grobnog nalazaDomagnano u Italiji. Nalaz se datira na kraj 5.st., a pripisuje se Istočnim Gotima.

4) Kolut, lok. Ribnjak. 1949. je pronađeno nekoliko grobova od kojih je sačuvansamo ženski grob u kojem je skelet bio orijentiran u pravcu SI-JZ.Pronađeni su par lučnih fibula od srebrnog lima rađenih tehnikom iskucavanja. Navrhu glave aplicirana je stilizirana ptičja glava. S oba kraja luka je lepezasti ukras.Obje su fibule nešto oštećene. →Ovdje je pronađena i poliedarska naušnica od zlata na kojoj su se nalazila i pločastobrušeni almandini.→Radi se o nalazima iz istočnogotskog groba iz 2.pol.5.st.5) Senta i okolica, lok. Jedličko Naselje. 1945. slučajno je pronađen grob od kojeg je

do danas sačuvana samo kopča s ovalnom pređicom i trnom.←Nalaz je izrađen tehnikom lijevanja od bronce, djelomično jesačuvan okov od lima.Nalaz se pripisuje Gepidima, a datira se na prijelaz iz 5. u 6.st.Lokalitet Mala Batka. 1960. slučajan nalaz bez bližih podataka.

Radi se o češlju s dva reda zubaca, koštanom, fragmentarnom.Ukrašen je cik-cak linijama sa spojnicama od željeza. →Pripisuje se također Gepidima, a datira se na na prijelaz iz 5. u 6.st.6) Subotica, lokalitet nepoznat. Slučajni nalaz ženskog groba 1929.← Među ostalim, pronađena je lučna fibula sa romboidnom nogomkoja završava u obliku stilizirane glave ptice grabljivice. Fibula jerađena tehnikom lijevanja s rovašenjem, materijal je bronca sapozlatom. Tip fibule zajednički je Istočnim Gotima i Gepidima.Nalaz se smatra gepidskim i datira se u rano 6.st.

22

7) Donji Petrovci, lokalitet nepoznat. Na području rimskog naselja-kolonije, slučajan nalaz iz 1891.bez bližih podataka.Naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, ukrašena granulacijom i biserima. Radi se o →kasnoantičkom gradskom nakitu. Moguće je da je rađen u Sirmiumu. Gepidski je ili istočnogotski s

prijelaza 5. u 6.st.8) Ilok, lokalitet nepoznat. Slučajan nalaz fibula iz uništenog ženskog grobapronađenog 1883. i ostalog materijala pronađenog 1901.godine.← Lučne fibule, vrlo su velike, od masivnog iskucanog srebrnog lima. Bočni su ukrasina polukružnim glavama fibula ornamentirani crticama, na poleđini glave po dvijepoprečne osi obložene su astragalno rađenim svitcima. Igle su srebrne, a zatvarač u obliku spiralnokaneliranih cjevčica.Ovakve velike fibule od srebrnog iskucanog lima značajne su, u prvom redu, za Istočne Gote uPodunavlju, gdje su ušle u uporabu sred.5.st.

9) Rakovac, lok. Stručica, slučajni nalazi iz1909.godine iz djelomično uništene nekropole.Najzanimljiviji je nalaz spate od kovanog čelika sbrončanom narebrenom jabučicom drška i okovom otvora korica od srebrnog lima, te fragment okova korica.

Spata se pripisuje Gepidima, a datira se u 5.st. Ovo je vrlo rijedak nalaz ovog tipa navojvođanskom tlu.10) Srijemski Karlovci, lok. Rovine. Radi se o uništenoj većoj nekropoli iz koje potječu nalazipronađeni 1905.← Lučna fibula, slabo srebro s pozlatom. Tehnika lijevanja s rovašenjem. Fibula je bogatoukrašena spiralnim motivima, amaldinima i tragom niela, stiliziranimživotinjskim glavama na glavi i završetku noge fibule. Riječ je ogepidskom ili istočnogotskom nakitu, luksuznom, s kraja 5.st.,nastalom u podunavskim radionicama. Pripada nakitnoj grupiKaravukovo.11) Srijemska Mitrovica, lokalitet poljoprivredno imanje"Zelengora", nalaz iz 1959.Alka sa pseudo krajevima ukrašenima stiliziranim životinjskim glavama, rađena ↑

od bronce tehnikom lijevanja. Pripada tipu nakita zvjerinjeg stila. Pripada IstočnimGotima, a datira se na kraj 5.st., kao i jedna pređica s istoga nalazišta. →← Na nepoznatom lokalitetu u S. Mitrovici pronađena je pređica luksuzne izrade odbronce nastala lijevanjem. Germanska je, datira se na prijelaz 5.u 6.st.Na lok. "Puškinova ulica" 1959. pronađen je ženski grob iz kasnog 5. iliranog 6.st. koji pripada ili Istočnim Gotima ili Gepidima.Značajan je nalaz srebrnih lučnih fibula. Bile su pozlaćene, rađene→tehnikom lijevanja s rovašenjem. Bogato su ukrašene pločasto brušenim

amaldinima. Oko glave na završetku noge fibula su stilizirane životinjske glave te glaveptica grabljivica ukrašene amaldinima.12) Zemun, lokalitet Gradski park. 1868. uništen je slučajni nalaznekropole iz vremena seobe naroda. Do danas je sačuvan nakit samojednog ženskog groba.← Lučne fibule, srebro s pozlatom, rađene u tehnici lijevanja srovašenjem. Jedna je prelomljena na nozi. Ukrašene su geometrijskimornamentima i to lepezasto ornamentiranom palmetom na polukružnojglavi fibule i trokutastim cik-cak motivom na izduženoj nozi kojazavršava degeneriranom životinjskom glavom. Fibule su formalno rađenepo uzorima na limene fibule te predstavljaju osobitu stilsku mješavinu. Radi se o luksuznomnakitu pontsko-podunavskih radionica. Pripisujemo Istočnim Gotima iz sred.5.st.

23

12) Beograd, lok. Zeleni Venac. Uvjeti nalaza su nepoznati. Zlatna naušnica s jagodama u oblikupoliedra sa ležištima za amaldine. Pripisuje se Istočnim Gotima5.st. →Nepoznati lokalitet, nalaz ženskog groba, nepoznati bliži podaci.← Lučna fibula, izdužena ovalna noga i polukružna glava sa jednim

krakom, ležišta na glavi i nozi za drago i poludrago kamenje, rađena od srebra.Istočnogotski nalaz iz 5.st.Lučna fibula s uskom nogom i trokrakom glavom, lijevana od srebra, nedostaje igla. →

Istočnogotska iz 5.st.← Fibula s povijenom nogom, srebrna od tanke žicetakođer istočnogotska.Pojasna kopča, polukružni okov ukrašen duž ruba →

apliciranim dugmadima. Alka je masivna, trn se završava stiliziranom životinjskom glavom.Rađena je od srebra tehnikom lijevanja.← Pojasni jezičac od srebrnog lima ukrašen nielo-trokutima.Svi se nalazi pripisuju Istočnim Gotima, a datiraju se u 5.st.Lokalitet Ješića Pesak, slučajni nalaz ženskog groba iz vremenaseobe naroda pronađen 1953. Ostali su grobovi uništeni kao injihov inventar. Bili su u formi tumula jer se ovdje radi o

sekundarnom sahranjivanju.Par lučnih fibula s polukružnom glavom iz koje izlazi 5 krakova i s životinjskom maskom nanozi. Od srebra su s pozlatom, u tehnici lijevanja s dubokim rovašenjem. Ukrašene su →

pločasto brušenim amaldinima. Dubina rovašenja kao i punoćaornamenta donekle podsjeća na karavukovski stil.← Dvije fibule s povijenom nogom, srebrne, rađene u tehnicilijevanja i iskucavanja. Ukrašene su ugraviranim ornamentima uvidu elipse, kružića i tzv.malteškog križa.← Par zlatnih naušnica rađenih u tehnici lijevanja s granulacijom.

Alka je tordirana, a jagoda je poliedarskasa umetnutim amaldinima.← Ogrlica s raznim komponentama od zlata, kalcedona,staklene paste, jantara i dr.Nalazi sa ovog lokaliteta se pripisujuIstočnim Gotima, a datiraju se u 2.pol.5.st.13) Grocka na Dunavu, lokalitet ImanjeMitrović. Slučajni nalaz bez bližih podataka.

Lučna fibula. Na polukružnoj glavi nalazila su se tri kraka od kojihnedostaju dva. Luk fibule je pričvršćen za glavu i nogu lepezastim okovom.Fibula je rađena tehnikom iskucavanja od srebrnog lima. →← Ovdje je pronađena i ovalna pređica s jako naglašenim i profiliranimtrnom, brončana, izrađena tehnikom lijevanja.Nalazi su istočnogotski, a datiraju se u 5.st.

14) Kostol na Dunavu, lokalitet nepoznat, slučajni nalazi bez bližihpodataka.← Lijevana brončana fibula u obliku cikade. Glava nedostaje, a nogaje ukrašena sitnim kružićima. Druga fibula u obliku cikade

ornamentirana je također kruzićima ali su ovi nešto veći. Također je broncana i rađena tehnikomlijevanja. Istočnogotski nalaz iz 5.st.15) Orešac kod Grocke, lok. na Smederevskom putu, slučajan nalaz 1947., bez bližih podataka.Pređica od bronce izrađena lijevanjem, te keramička posuda rađena na lončarskom kolu,dvostožastog oblika s jednom savijenom ručicom.Nalazi se pripisuju jednom od germanskih naroda koji su boravili na ovom prostoru, a datiraju sena prijelaz iz 5.u 6.st.

24

Nalazi vremena seobe naroda iz Karavukova u BačkojNalazi iz mjesta Karavukovo (mađ.Bacsordas), koji potječu iz jednog ženskog groba pronađenog oko 1905.,

posebno su bogati i zanimljivi. Radi se o nalazu ženskog nakitapronađenom skupa sa zlatnikom istočnorimskog cara TeodozijaII (408-450.), koji potječe iz vremena poslije 443. i time svenalaze datira u sredinu ili 2.pol.5.st.Nakit je vrlo bogat, sastoji se od para zlatnih naušnica sašesterokutnim ukrasima u koje je umetnut almandin. →

← Tu su još nalazi toaletnog pribora od četiri elementa: pinceta, žličice, te vjerojatnodržak ogledala, izrađeni od srebra, kasnoantičke provinijencije.Osim toga, ovdje su pronađene i 4 probušena ukrasna zrnca od jantara i

kalcedona. →← Posebno je značajnavelika pojasna kopča, izrađena odpozlaćenog srebra tehnikom lijevanja srovašenjem i nieliranjem. Ukras kopčesačinjavaju ornamenti gustooblikovane

spiralnevitice i rubne vrpce te stilizirane životinjske glave pticegrabljivice sa strana te umetnuti amaldini kao estetski dodatak. Lučna fibula →

Prema ovom nalazištu i tipu ukrašavanja nalaza, te kombinaciji ornamentalnihelemenata, niz primjeraka kopči i lučnih fibula iz sred. i 2.pol.5.st. na područjuKarpatske kotline nazivamo karavukovskima. Lokaliteta s takvim nalazima i tog tipapoznajemo ukupno 17.Ovoj grupi nalaza ukrašenih na spomenuti način i navedenim ornamentom pripadaju dvanalaza s prostora Srijema. Prvi od tih je fibula sa položaja Rovine u SrijemskimKarlovcima. Drugi je nalaz sličnog para fibula iz ženskog groba pronađenog 1959. uSrijemskoj Mitrovici. Ovoj bi se grupi moglo pribrojiti i jednu malu, neštojednostavniju fibulu iz Siska.Svi ovi nalazi imaju karakteristične elemente karavukovskog stila: specifični ornamentstilizirane životinjske glave te uložene amaldine. Navedene fibule su rađene jednakom tehnikom lijevanja odsrebra, pozlaćene su i nielirane.Uz fibule iz Srijemske Mitrovice pronađeno je i ukrasno zrno od jantara i još jedno od zlatnog lima. Vjerojatno subili dio ogrlice koja se nije sačuvala.Navedeni nalazi datiraju se u 2.pol.5.st, dok bi fibula iz Siska mogla pripadati samom prijelazu 5. u 6.st. Nalazi supripadali ili Istočnim Gotima ili Gepidima.Od ostalih nalaza karavukovskog tipa najviše ih je pronađeno na prostoru Mađarske (10), a našlo ih se u Poljskoj,Slovačkoj, Italiji i drugim zemljama ovog dijela Europe. Većina tih nalaza, a čine ih isključivo pojasne kopče ifibule, potječe iz uništenih ženskih grobova, o kojima često nemamo podataka o ostalim okolnostima nalaza.Još je samo jedna pojasna kopča, od svih ostalih nalaza ove vrste i tipa, datirana novcem; radi se o kopči sanalazišta Konarzewa u Poljskoj, pronađenom zejedno s novcem cara Zenona (474-491.). Ova se datacija smatranajmlađom točkom određivanja raspona izrade nakita karavukovskog tipa.Pojasne kopče sa lokaliteta Gava, Kiskunfelegyhaza i Dombovar u Mađarskoj, te Aquileia i Aqua Santa u Italijiukrašene su uz rovašeni gusti spiralni ornament i motivom ljudske obrazine, koja na karavukovskima zamjenjujeuložak almandina.

25

Manjih rovašenih fibula sličnih spomenutima ali jednostavnije izvedbe, nalazimo u onin grobovima 2.pol.5.st. uKarpatskoj kotlini koji sadrže parove velikih fibula od iskucanog srebrnog lima podunavske izradbe sa većapliciranim rovašenim ukrasom.Najsličniji nalazi onima iz samog Karavukova su oni iz ženskog groba s lok. Domolospuszta u Baranji, nakit izženskog groba sa lokaliteta Gava u Potisju te donekle fibule iz jednog groba gepidske nekropole Szentes-Kokenyzug te fibula s lokaliteta Dünafoldvar na desnoj obali Dunava.Središte izrade ovog nakita bilo je u Karpatskoj kotlini, iako su neki ornamentalni elementi sa područja Krimaslični, ali oni se datiraju kasnije od karavukovskih, u 6.i u 7.st. Sličan je i nakit iz poznatog radioničkog centra izKerča (tzv. polihromni stil kloazonirane tehnike nakita) odakle polazi izradba rovašenih orlovskih kopči 6.st. ali sui ovi nalazi kasniji, datiraju se iza 500.Nakit karavukovskog stila iz Bugarske i Italije objašnjava se kretanjem Istočnih Gota preko Panonije, Balkana iItalije.Nalazi Domolospuszta iz Baranje i Gava iz Potisja pripisuju se Istočnim Gotima, a nalazi sa lokaliteta Gyula iSzecseny u Alföldu i nalazište Begerevo u Slovačkoj Gepidima.Karavukovski se stil gubi početkom 6.st. što donekle dokazuju ostaci elemenata ovog stila na nalazima iz Italije spočetka 6.st. kada su Istočni Goti na tom prostoru već osnovali svoju državu. Karavukovski stil na nakitu Gepida iz6.st. više nije primjetan, još samo ponegdje susrećemo motiv spirale. Ovaj stil će svoj život u ponešto izmjenjenojformi nastaviti na Pontu gdje će se nastaviti na uglato-geometrijske motive rovašenja nakita.

Arheoloski nalazi iz vremena seobe naroda iz ZmajevcaNa ovom nalazištu su, pored arheološkog materijala iz antike, pronađeni i grobovi izvremena seobe naroda. Uz ostalo, tu su slučajno pronađena na jednom vinogradu i dva

ukrasna okova. Oni su veoma rijetki i znanstveno dragocjeni, →← a donekle ih datira zlatnik istočnorimskog cara Teodozija II(408-450.) pronađen u istom vinogradu.I jedan i drugi ukrasni okov predstavljaju par, istog su oblika, izrađeni od tankog zlatnoglima. S gornje su strane ukrašeni almandinima uloženima u ćelije, plosnato brušenima,tamnocrvene boje. Po rubu su okovi ukrašeni iskucanim sitnim ispupčenjima, a iznadsuženog srednjeg dijela na gornjoj strani obaju okova nalemljena je po jedna petlja odzlatnog lima.

Okovi su bili smješteni na koricama velikog dvosjeklog mača (spate), a potječu iz vremena hunske dominacije.Kroz njihove se petlje provlačio remen koji je držao korice mača vezan s dvije korice za pojas ratnika. Sam oblikširokog mača sa širokom oštricom potječe iz Europe, a ukras na njemu je pontskog porijekla. Posredstvom nosilacaiz vremena seobe naroda ovaj način ukrašavanja proširio se većim dijelom Europe. Mač takvog tipa pronađen je ujednom ratničkom grobu s Rajne u Baselu.U grobu iz Blučina u Českoj pronađenom 1953. pronađen je mač sličnog tipa. Na ostacima korica pronađena sudva ukrasna okova za provlačenje remena. Oni su po obliku nešto bliži okovima iz Zmajevca. Od pozlaćenog susrebra, a ukrašeni su s po dva plosnata amaldina. Oba navedena grobna nalaza su pripadala germanskim ratnicima,a dovode se u vezu sa ratovanjem Atile na tlu rimske Galije 451. Po tipologiji su crnomorske provinijencije.Moguće je da su okovi iz Zmajevca potekli još iz crnomorskih zlatarskih radionica, a kao nosioce mača možemosmatrati ili Istočne Gote, Gepide ili same Hune.Ratnik kojemu su nalazi pripadali mogao je na tlu Zmajevca biti pokopan u ranom 5.st. kada su Huni s njimapodjarmljenim narodima prešli Dunav (panonski limes), zauzeli rimske pogranične utvrde kakav je bio i Zmajevac.Iz pisanih izvora nam je poznato da je rimski vojskovođa Aecije 425.godine ugovorom predao hunskom vladaruimenom Rua panonsku provinciju Panonia Valeria sa središtem u Sopianama (Pečuh), pa je rimska utvrda udanašnjem Zmajevcu tada mogla doći u hunske ruke, a sve se to odvijalo upravo za vladavine istočnorimskog caraTeodozija II. čiji je zlatni solidus pronađen nedaleko od nalaza okova u Zmajevcu.

26

Grobni nalaz iz okolice Batajnice (Zemun)Podaci o okolnostima nalaza su oskudni, ali materijal pripadajednom ili dva groba iz vremena seobe naroda.1. Šljem tipa na provjesla; ostaci štitnika za nos, ostaci pozlatenajbolje su sačuvani na pločici tjemenog vrha šljema ukrašenompektoralnom zvijezdom. Provjesla su djelomično ukrašenaornamentom riblje ljuske, a ponegdje i kružićima. Na donjemdijelu prednjeg i stražnjeg provjesla prikazane su antitetično podvije ptice grabljivice ili jedna riba između njih. Ptice i ribejednake su veličine i položaja. Tijela tih životinja prekrivena sutakođer ornamentom riblje ljuske.Ovaj tip šljema, nazvan još i tip Narona-Baldenheim, nastali su

najvjerojatnije u radionicama s kasnoantičkom tradicijom,ali pod utjecajem istoka. Oni su prototip zasrednjovjekovne konjaničke šljemove karolinškogvremena, kao i za "normanske" šljemove u feudalnojEuropi. Sastavljeni su prema shemama od četiri ili šestprovjesala, gotovo uvijek od crvenkastog bakra. Tipičnesu i bakrene obrazne ploče i njihov ukras, kao i onaj naprovjeslima. Od svih datiranih šljemova ovog tipa,najsigurniji je onaj pronađen na lokalitetu Planig uPorajnju gdje je u sklopu bogatog groba pronađen izlatnik istočnorimskog cara Lava I (457-474.), koji šljemi ostale nalaze datira najdalje do 500. U to su vrijeme ovi šljemovi došli u uporabu u srednjoj Europi. Svipronađeni šljemovi tipa Narona-Baldenheim datiraju se najdalje na kraj 6.st.Nosioci šljemova ovog tipa prvenstveno su germanska plemena Alana i Burgunda u srednjoj Europi, teIstočni Goti i Gepidi u Podunavlju. Šljemovi sa područja europskog Sredozemlja nisu pouzdano datirani,ali ih pak možemo smjestiti u već spomenuto vrijeme do kraja 6.st.← 2. Mač, željezni, jako oštećen, sačuvani su tragovi drvenih korica pri šiljku. Mač se može jasnotipološki odrediti kao spata iz vremena seobe naroda. Vjerojatno su mu balčak i korice bili ukrašeni.

Ovakvi dugi dvosjekli mačevi su u 5. i 6.st. nalaze u grobovima poglavica i vladara germanskih plemena i naroda.Ponekad se može pronaći sa zlatnom oplatom na balčaku, a ponekad i s umetnutim amaldinima. Taj su načinukrašavanja u 5.st. donijeli Goti sa Ponta. Spatu iz Batajnice teško je pripisati nekom određenom germanskomnarodu ovog područja iz vremena seobe naroda.3. Koplje, željezno, prilično je lagano i vjerojatno je →služilo za bacanje.4. Na ovom nalazištu još su pronađeni umbo od štita,

←dijelovi konjskih žvala (konjanik) te glinena posuda ukrašena pečatnim ornamentomjednakih rombova, gepidskog je tipa. →Sve navedene nalaze možemo pripisati Istočnim Gotimaili Gepidima, a datirati ih pred kraj 5. ili u 1.pol.6.st. S

obzirom na navedenu posudu gepidskog tipa, nalaz bi prije mogao biti gepidski jersu upravo oni vladali ovim područjem, posebno nakon 488. i odlaska Istočnih Gota uItaliju, zaključno do 567. i sloma njihove države.

27

Skiri-problematika njihovog naseljavanja i materijalne kulture1910. L.Schmidt je za područje naseljavanja istočnogermanskih Skira odredio područje između rijeke Waag iMalih Karpata. Prema mišljenju A.Alföldija Skiri su u vrijeme hunske dominacije naselili područje između rijekaDunava i Tise, možda dvadesetih godina 5.st. (T.Nagy). U to je vrijeme Skirima vladao kralj Edik, prema mišljenjuI.Bona granična linija između Skira i Gepida ne može se pouzdano utvrditi, a u literaturi su mnogi skirski elementimaterijalne kulture često pripisivani Gepidima.Na temelju arheoloških i povijesnih argumenata skirskim nalazištima; točnije arheološkim kompleksima, smatramonalazišta kao što su: Tiszalök, Mad, Mezakaszöny, Košice, Szecseny… Posebno je zanimljivo nalazišteBakopuszta za koje je Bona zaključio da predstavlja nekropolu skirske kneževske obitelji. Grobovi potječu izperioda 430-470.Odrediti skirske nalaze u svakom je slučaju problematično. Nalazi grobova i arheološki kompleksi bi se moglipripisati Skirima samo onda kada su pronađeni na području za koje se zna da ga je nastanjivao ovaj narod, no uizvorima su točno određena samo ona područja koja su nastavali Istočni Goti i Gepidi. Područje naseljavanja Skiramože biti određeno samo u odnosu na njih. Također je i datacija nalaza problematična jer se neki nalazi mogu rabitidugo vremena prije nego dospiju pod zemlju, njihove osobitosti mogu se pripisati drugim nositeljima iz drugogvremena…Među nalazištima arheološkog materijala koji datiramo u5.st. na jugu područja između Dunava i Tise ističu se prijesvega: Bački Monoštor, Karavukovo, Kolut, Sombor,Zmajevo te Dunataj-Bodpuszta, Kiskunfelegyhaza iKisköros.1) Bački Monoštor, nalazište s 13 grobova, pripisivanihbilo Skirima bilo Istočnim Gotima (2.pol.5.st.).Nalazi: fibule tipa Levice, dvostrani česalj od kosti, fibulaoblika romba, fibula u cikade, poliedarska naušnica,keramika…2) Dunataj-Bodpuszta (Dunapataj-Bödpuszta), 1859.pronađena su 3 groba, u blizini je pronađen natpis kojim sugrobovi datirani u vrijeme rimskog cara Valentinijana I(364-375.)Nalazi: zlatni par sa umetkom amaldina, zlatni lanac sa →privjescima u obliku srca i polumjeseca, zlatni lanac odisprepletenih niti sa privjescima ukrašenima amaldinima→,zlatna narukvica sa kopčom u obliku stilizirane životinje,zlatna pojasna kopča, četiri zlatna prstena s kloazoniranom

glavom, dijelovi dijadema,posuda ukrašena urezanimrebrima…U grobu 3 pronađena jevelika srebrna fibula, dvijemale fibule s ornamentomte dvije male naušnice i tri perle od jantara.ANALIZA NALAZANi do dan danas nema pravih paralela lancu sa amaldinima sa lokalitetaDunapataj-Bodpuszta, vjerojatno je pripadao članu vladajuće obitelji.← Zlatna je narukvica posebno zanimljiva, sastoji se od dva jednakooblikovana dijela koji se zatvaraju jednim vijkom i imaju pregib u zglobu. Oba sudijela ukrašena stiliziranim životinjskim glavama. Glava vijka na donjem dijelučini jedan cilindar obavijen granuliranom žicom. Iznad životinjskih glava s objestrane je u okviru smješten po jedan plosnato brušeni crveni kamen. Četverokutnikamenčići iza "očiju" životinje su piramidalno obrađeni. U "ušima" i na "grivi"životinja su također umetnuti kamenčići.

28

← Pojasna kopča sastoji se od ovalne pređice ipojasnog okova. Pređica je prilično jednostavna, aokov je bio ispunjen poludragim kamenjem koje senije sačuvalo.Ostaci dijadema, naušnice (→) i pojasna kopčapripadaju materijalnoj kulturi čije karakteristike

potječu s Ponta.←Za jedan od zlatnih prstenova postoji analogija u jednom austrijskom nalazu. Sličnisu pronađeni u blagu Olbya na obali Crnog mora(upućuje na pontsko porijeklo ovih prstenova). Jedananalogni prsten s nalazišta iz južne Rusije nalazi se uposjedu Britanskog muzeja.Gotovo isti zlatni lančić sa privjescima i amaldinimapronađen je u Untersiebenbrunnu u blizini Beča, ubogatom kneževskom grobu s poč.5.st.

Na tlu današnje Ukrajine pronađene sufibule paralelne s parom malih fibula iz →groba 3.← Posuda iz groba 1 rimske je forme, a ukras joj je tipičan za barbarskenarode (gusto ugravirani uzorak).Fibula iz groba 3 je posebno →zanimljiva. Njeno središnje rebroje zapravo tehnički element kojiojačava glavu ove velike fibule.Rebro je u ovakvih fibulanajčešće ukrašeno..Prema I.Boni, nalazi izBodpuszte potječu, skoro bezizuzetaka, iz okolice Crnogmora. Mogao ih je donijeti nekinarod koji je na panonsko tlodošao zajedno s Hunima.

Izrađeni su za vrijeme hunske dominacije (prije 453.), svakako između420.i 470. Negdje u to vrijeme ovi su nalazi i dospjeli pod zemlju usklopu grobova nekih pripadnica barbarske vladajuće ili baremutjecajnije plemenitaške obitelji.3) Karavukovo (posebno obrađeno).4) Kisköros, u sklopu nalazišta pronađene su dvije fibule od bronce kojese datiraju u poč.6.st.5) Kiskunfelegyhaza; na ovom lokalitetu pronađeno je mnoštvo zanimljivog materijala koji je, na žalost, uništentijekom II.sv.rata. Najznacajniji nalazi: par limenih fibula, pojasna kopča, ogledalo, koštani češalj te niz perli.ANALIZA NALAZA

← Pojasna kopča, srebro s pozlatom, kružno-ovalna pređica s romboidnim okovom. Plosnatagornja strana je ukrašena nieliranjem irovašenjem u obliku spiralnih vitica. Kutevi"romba" rasčlanjeni su po bridovima okvirima zapoludrago kamenje. U središtu je ljudska maska sotvorenim ustima, a na kraju okova stiliziranaživotinjaka glava nekad s tri ruba ukrašenapoludragim kamenjem koje se nije sačuvalo.

29

← Par limenih fibula, na jednom primjerku nedostajedonji dio (rekonstrukcija). Na vrhu glavice je vrh uobliku stilizirane životinjske glave. Duž strana glaviceletvice su kao pojačanje, ukrašene poljima s po četiripiramidalna oblika, nekoć možda pozlaćene, s čvorom navrhu.Nomadsko ogledalo, okruglo, brončano, lijevano, s →radijalno protječućim rebrenim ukrasom i malom ušicom(prstenčić za kvačicu).Dvostrani češalj od kosti s četiri vjerojatno brončane zakovice.Navedeni nalazi pripisuju se Skirima, Gepidima i Istočnim Gotima.6) Kolut, nalazi pronađeni u grobovima na pjeskovitoj obali blizu Dunava.Pokojnik je ležao na leđima, okrenut u pravcu SZ-JI. Nalazi materijalne kulture sesastoje od dvije velike srebrne fibule i jedne zlatne naušnice s ukrasom amaldinau ležištu oblika poliedra.7) Sombor, lokalitet na kojem su pronađena dva prstena s ukrasom u oblikupoliedra.8) Zmajevo; na ovom lokalitetu pronađene su dvije zlatne igle s glavicama uobliku ptice grabljivice, dvije zlatne naušnice s ukrasom u obliku poliedra sumetnutim amaldinom, fragment željeznog noža, četiri zlatna ukrasa perli tepojasna kopča s ukrasima od poludragog kamenja.Sve nalaze okvirno datiramo od oko 420. pa do pred kraj 5.st.↓ Karta nalazišta iz doba seobe naroda u Srijemu (Vinski)

30

ISTOČNI GOTIGoti su germanski narod koji je do sred.1.st.pr.K. živiona jugu Švedske (Götland). Tada su prešli na ušće Visle,protjeravši odatle Rugijce. Pomalo se šire, a uskoro je to širenje preraslo u kretanje uzvodno uz Vislu pa Gotidolaze do Dnjestra, te u 2.pol.2.st. do sjevernog Pricmomorja. Tu su unijeli pometnju među Slavene, dakijsko-tračke Bastarne i sarmatske Roksolane i Alane.U Pricrnomorju se u doba cara Filipa (243-249) dogodilo konačno razdvajanje Gota na Istočne ili Ostrogote iZapadne ili Vizigote. Granica je bio Dnjestar.Goti su s tog prostora napadali granice Carstva. U 2.pol.3.st. (unutrašnja kriza Carstva) uvelike prodiru prekodonjeg Dunava, a preko Crnoga mora napadaju i maloazijske obale. Pred njihovim pritiskom Carstvo je 257.povuklo legije iz Dakije, a romanizirano je stanovništvo prebjeglo preko Dunava. Granica nije postala sigurnija iprovale su slijedile jedna za drugom sve do 269. kada su Goti, zajedno sa svojim savezničkim plemenima u Meziji,doživjeli težak poraz. Od tog poraza Goti se dugo nisu mogli oporaviti, pa prestaju njihovi masovni napadi naCarstvo za više od 60 godina. Novu pobjedu nad Gotima izvojštio je car Konstantin 332. u Panoniji, nakon čega je iopet mnogo Gota s njihovim saveznicima naseljeno na području Carstva.To je vrijeme relativnog mirovanja Gota (sred.4.st.). Vjerojatno je to i vrijeme pronalaska gotskoga pisma, runa.Tada žive u prostoru sjeverno od Crnog mora i primaju kršćanstvo u arijanskom obliku koje širi gotski svećenikWulfila koji je preveo Bibliju na gotski. Arijanci (po svećeniku Ariju) su zastupali tezu da Bog Otac ne postoji odvječnosti, već Ocem postaje u trenutku stvaranja sina, a to znači da je Bogorodica zapravo Čovjekorodica jer jerodila sina, a ne Boga-Čovjeka. Arijanstvo je na Nikejskom koncilu 325. proglašeno herezom.Za razliku od burne ratničke djelatnosti Zapadnih, povijest Istočnih Gota u 4.st. slabije je poznata. Zna se da jesred.4.st. njihovim kraljem bio Hermanarih. On je podvrgnuo Herule (na obali Azovskoga mora) i neka slavenskaplemena (srednji Dnjepar, gornja Visla). Na istoku, prema Alanima, granica je bio Don, a na zapad premaVizigotima Dnjestar.U 4.st. Goti još uvijek žive u izrazito rodovskom uređenju. Rodovska aristokracija formirala se kao sloj prvaka, nojoš bez ikakve privatnovlasničke osnove. Kraljevska se funkcija tek počinje izdvajati iz rodovske aristokracije injezine se najuglednije porodice još među sobom bore za pravo na tu funkciju.Nakon Hermanarihova samoubojstva (375.) i sloma pricrnomorske države Istočnih Gota njihova je glavninapotpala pod Hune, dio njih je izbjegao na Krim, a jedna skupina Gota pod zasebnim je vođama uzmakla na zapadte se pridružila Vizigotima i s njima prešla donji Dunav. U borbama koje su slijedile nakon pogibije cara Valensakod Hadrianopola ti su Goti skupa s dijelom Alana morali pristati na nagodbu s Carstvom.Pri premještanju svog središta u Panoniju, Huni su sa sobom iz sjevernog Pricmomorja povukli i glavninu IstočnihGota koji su se naselili ondje i borili se pod hunskom vlašću.Nakon sloma hunske države Istočni Goti postaju slobodni, sklapaju sporazum s Carstvom koje ih kao federatenaseljava u Srijem, Slavoniju i Baranju sa središtem u Sirmiumu. (*Jordanes kaže da je podijeljena između tribrata: Tudimer-sjever Panonije od Balatona do Dunava, Valamer-južni dio od izvora do ušća Save, Vidimer-slivDrave, između njih. Panonija se prostirala između Norika, Gornje Mezije, Dalmacije i Dunava.)Isprva su bili u dobrim odnosima s Istočnorimskim Carstvom, ali se ono bojalo njihove premoći pa je podupiralopobunu drugih panonskih i noričkih plemena protiv njih. Svladavši svoje protivnike Istočni su Goti pod vodstvomkralja Teodoriha (483-526), koji je mladost proveo na bizantskom dvoru kao talac, prodrli u Meziju. Tu su seupleli u prijestolne borbe i znatno pomogli caru Zenonu (474-491) protiv njegovih suparnika pa im je on zauzvratpriznao pravo da se nasele u Donjoj Meziji, uz obvezu da Carstvu pružaju vojnu pomoć. Bizantska je politika ipaknastojala da se Gota oslobodi. Jedna skupina Istočnih Gota koja je još s Vizigotima doprla preko Dunava bila je uvojnoj službi Carstva i imala je svoje boravište u Trakiji, sa zasebnim vladarom. Te dvije skupine Carstvo jenastojalo zavaditi što je uzrokovalo sukobe u kojima su trački Istočni Goti poraženi, a Teodorih je sjedinio sveIstočne Gote na Balkanu.Vladavina Odoakra u Italiji pružila je Carstvu novu mogućnost da riješi istočnogotski problem. Nakon svrgavanjaRomula Augustula, Odoakar se bio proglasio kraljem Germana u Italiji, a Carigrad mu je to svojstvo priznao i daomu čak naslov patricija. Zahtjevima njegovih germanskih vojnika je udovoljeno i oni su dobili zemlju po načelutercije. Uskoro su Germani počeli vršiti pritisak na italorimske veleposjednike i oduzimati im više zemlje, aOdoakar je počeo je prisvajati i političku vlast nad italskim stanovništvom, odbacujući svaku podložnost Carigradu.Carstvo je odlučilo nagovoriti Teodoriha da u carevo ime poduzmu kaznenu ekspediciju protiv Odoakra, uklone gai zavladaju Italijom po carevu mandatu. Na toj je osnovi Teodorih s većinom balkanskih Istočnih Gota potkraj 488.krenuo u Italiju. U svemu ih je bilo oko 100 000, od čega oko 20 000 ratnika. Napredovali su uz Dunav i Savurimskim putem Viminatium-Singidunum-Sirmium-Siscia-Emona-Aqiulea.

31

Odoakar je nekoliko puta poražen i morao se povući u Ravennu, gdje su ga Goti opsjeli. Borbama u Italiji nastojalisu se okoristiti i okolni narodi: Burgundi, Vizigoti, Vandali i Rugijci, pa su Istočni Goti morali razmrviti svojevojne snage, a opsada se odugovlačila. Početkom 493. došlo je do nagodbe među protivnicima: Odoakar i Teodorihće zajednički vladati cijelom Italijom, a kao jamstvo razmijenjeni su taoci. No samo desetak dana nakon sporazumaTeodorih je iz potaje ubio Odoakra.Postavši legitimni italski vladar Teodorih širi vlast na Panoniu Saviu, Srijem, Liburniju, Dalmaciju (493-537) i dioPrevalitane. Granica prema Bizantu je bila crta Narona-Sirmium. Nakon što je sredio prilike ui Italiji, šalje većuvojnu ekspediciju na istok jer je smatrao da mu je kraljevstvo sigurno samo ako su granice na istoku Dunav, Sava iDrava.Formirao je dva administrativna središta. Središte srijemske Panonije i Mezije bilo je u Sirmiumu, a Savije,Liburnije i Dalmacije u Saloni. U oba središta bilo je središte gotskog comesa. 508. Teodorih šalje salonitanskogcomesa Simona u misiju, u unutrašnjost Dalmacije (da traži željeznu rudu). Nakon pobjede nad Gepidima 504.Teodorih organizira (507-511) civilnu vlast u Srijemu (prije Pannonia Secunda, sada Pannonia Sirmiensis). Na čeluje comes colosseus koji ima civilnu i vojnu vlast. U daljnim osvajanjima širi vlast u Alpama te potiskuje Alamaneoko gornjeg Dunava. Ono što ne uspijeva vojnim ostvaruje diplomatskim putem, sklapajući dinastičke brakove.Svoju je kćer udao za vizigotskog kralja, drugu za burgundskog, sestru za alanovandalskog, nećakinju za tirinškog,a sam je oženio Klodovikovu kćer. Najmoćnija je ličnost Zapadne Europe u 1.pol.6.st. Prijestolnica mu je Ravenna.U unutrašnjosti države odnosi se počinju pogoršavati. Gotski zemljoposjednici svoju moć koriste za stjecanjerimskih posjeda što izaziva revolt Rimljana i njihovo okretanje prema Bizantu. Bizant se za Justina I (518-527)počinje miriti s papom u crkvenom pogledu. Carigrad donosi mjere protiv arijanstva što pogađa Istočne Gote teTeodorik 525. šalje delegaciju s papom Ivanom I u Bizant, ali bez uspjeha. Po povratku sumnjajući na zavjerubacaju papu u tamnicu. Šest tjedana kasnije, 30.5.526. Teodorih umire. Situacija postaje sve teža. Gepidi i Herulipokušavaju za Bizant osvojiti sirmium, ali plan propada i Istočni Goti pljačkaju Gornju Meziju.Nakon Teodorihove smrti vlast dolazi njegov unuk Atalarik (526-534) koji ima samo osam godina pa vladanjegova majka Amalasunta. Ona pokušava obnoviti dobre odnose s rimskim stanovništvom i Bizantom. Veća jojopasnost prijeti od Vizigota i Franaka, a sve se još komplicira kada 534. umire Atalarik. Da bi pridobilaistočnogotsku aristokraciju Amalasunta se udaje za svog bratića Teodata (534-536) koji je bio ugledan međuGotima, no bez osobnih ambicija. On pod utjecajem gotske aristokracije traži faktičku vlast za sebe, a kad mu tonije uspjelo sporazumom, svrgava Amalasuntu, šalje je u zatočeništvo i daje je ubiti 535. To je Bizant iskoristiokao povod za rat pa 535. Justinijan I počinje dugi rat protiv Istočnih Gota te su oni primorani da se povuku izPannonie i Primorja. Rat počinje u okolici Salone i trajat će dvadeset godina (535-555).Nakon Teodata vlada Vitiges (536-540) koji je 538-540. bio u zarobljeništvu u Bizantu. Njega je naslijedioHildibald (540-541), a njega Totila (541-552) koji je uspio vratiti dobar dio posjeda. Posljednji gotski vladar jeTeija (552-555). 554. Narzes uništava Istočne Gote na italskom tlu. 555. kapituliralo je 7 000 ljudi na rijeciOfanto, sjeverno od Salerna, Bizant je zavladao cijelom Italijom. 556. Teija gubi život na Mliječnom brdu i timezavršava politička povijest Istočnih Gota.

IZVORI ZA GOTE

1) KASIODOR (490-583)Kasiodor je rimski političar, povjesničar i filozof, za života poznat i kao Senator. U doba gotskog vladanja obnašaoje ulogu visokog državnog funkcionera u Italiji i Dalmaciji, te Panoniji. Bio je Teodorihov tajni savjetnik. 514. jebio konzul, 533. pretorijanski prefekt, a kasnije i magister officiorum. Radio je na izmirenju Rimljanja i Gota.Osnovao je samostan Vivarium kamo se 540. povukao da se kao redovnik bavi znanošću. Sakupljao je rukopise iupućivao redovnike da ih prepisuju i prevode grčka djela. Napisao je sljedeća djela:CHRONICA (519)-nacrt svjetske povijesti od Adama, daje najpotpuniji popis rimskih konzulaVARIAE (epistolae) ili VIVARIUM EPISTOLARUM libri XII-zbirka službenih pisama, formulara i dekreta što ihje napisao po Teodorihovu i Aldarikovu nalogu u razdoblju 507-537. Izdao ih je Mommsen u zbirci “MonumentGermaniae historica Actorum antiquissimorem”, Berlin 1894.POVIJEST GOTA-napisana 526-533., izgubljena, sačuvali su se samo izvadci kod JordanesaINSTITUTIONES DIVINARUM ET HUMANARUM LITERARUM-neka vrsta enciklopedijeDE ANIMA-filozofski spis u kojem podržava Augustina.INSTITUTIONES MUSICAE-prvo srednjovjekovno djelo o glazbenoj teoriji. *Sastavio je “Edictum Theodorici”.

32

2) JORDANES (500-552) v. Izvori za Hune

3) PROKOPIJE IZ CEZAREJE (kraj 5. ili poč 6.st.-562)Prokopije se rodio u Cezareji u Palestini. Karijeru je započeo kao odvjetnik, odlazi u Carigrad i tamo postajepoznat. 527. postaje pravni savjetnik i tajnik vojskovođe Belizara kojeg prati na vojnim pohodima. 533. sudjeluje uvandalskom ratu u Africi gdje ostaje. 536. odlazi iz Afrike u Italiju gdje se Belizar borio protiv Istočnih Gota, aonda ga je pratio u ratu s Perzijancima. 524. u Carigradu dobiva titulu illustrios.Napisao je djelo “DE BELLIS” u osam knjiga. U njemu piše o ratovima koje je vodio Justinijan I (527-565). Prvedvije knjige obrađuju perzijski rat do 549. (Bellum Persicum), treća i četvrta vandalski rat 548. (BellumVandalicum), peta, šesta i sedma ratove s Istočnim Gotima 551. (Bellum Gothicum), a osma je dopuna prethodnihdogađaja do 554.Prokopije citira Herodota, Strabona… Kada prikazuje suvremene oslanje se na vlastite doživljaje i opažanja.Povijest prije navedenih ratova iznijeta je vrlo opširno i zanimljivo. Nastojao je da bude što objektivniji u opisuljudi i događaja i u tome je uspio. U uvodu djela “De bellis” ističe da mu je istina jedini cilj.Daje vijesti o podunavskim Slavenima i njihovoj vojnoj taktici te ratovanju u službi Bizanta. Ti su podaci uknjigama o ratu s Gotima gdje piše o običajima Slavena i Anta.HISTORIA ARCANA (Tajna povijest ili Anegdota) je djelo koje objavljuje nakon Prokopijeve i Justinijanovesmrti jer je u ovom djelu iznio ono što je zatajio u prethodnom. Obara se na Justinijana i carevu ženu Teodoru temnoge careve savjetnike. U uvodu ističe da će govoriti o onome što u djelu De bellis nije mogao iznijeti. Riječ je okronici skandala za vrijeme vladavine Justinijana I. Sastavljena je oko 550. On napada Justinijanovu politiku premapodunavskim narodima, barbarima i donosi podatke o napadima Slavena, te o našim gradovima. Opisao je što bi sedogodilo onima koji su pali u nemilost Justinijanove lijepe, ali pokvarene žene Teodore. Upravo se to dogodiloAmalasunti, kćerci istočnogotskog kralja Teodoriha. Nizom Teodorinih spletki, zbog zavisti, Amalasunta jeubijena. Ubio ju je 534. u kadi njen muž Teodat (na nagovor Teodorinih plaćenika). Ubojstvo je poslužilo kaopovod za rat u kojem su se sukobili istočnogotski kralj Vitiges i Belizar. Vitiges je poražen i odveden u ropstvo.DE AEDIFICIIS (O gradnjama) je djelo izdano 554. u šest knjiga. U njemu Prokopije pretjerano hvali Justinijana,a donosi važne geografske, topografske i financijsko-privredne podatke. Za nas je važna četvrta knjiga u kojoj pišeo Justinijanovim gradnjama u Iliriku i Podunavlju.

4) AGATIJAS SKOLASTIK (536-582)Agatijas se rodio u maloazijskom gradu Mirini. Kao dječak došao je s ocem u Carigrad, a 554. studirao je pravo uAleksandriji te je postao odvjetnik. U mladosti se bavio poezijom, a kasnije poviješću. Nakon Justinijanove smrti,na nagovor svojih prijatelja počeo se baviti historiografijom. Napisao je djelo O JUSTINIJANOVOJ VLADAVINI.U njemu je u pet knjiga opisao događaje od 552. do 558. s dopunama iz prethodnog i kasnijeg vremena. Glavna sutema ratovi koje je Bizant pod Narzesom vodio protiv Gota, Vandala, Franaka i Perzijanaca. Agatijas nastavljatamo gdje je Prokopije stao. Prokopije mu je bio uzor, a na njega su utjecali Herodot, Tukidid i Polibije.Kontradiktoran je, oslanja se na usmene izjave suvremenika, a rijetko se služi pisanim dokumentima. Daje nekolikopodataka o Slavenima u službi bizantske vojske, o Istočnim Gotima, a spominje i provalu hunskih Kutrigura.

5) PRISK (415-472) v. Izvori za HuneO samom Priskovom životu zna se malo. Pretpostavlja se da je živio između 415. i 472. Smatra se da je porijeklomTračanin, rođen u mjestu Panion. Bavio se filozofijom i retorikom, a godine 448-453. proveo je kao putujućidiplomat bizantskog dvora. Boravio je na dvoru Atile u funkciji tajnika i savjetnika Maximina, poslanika caraTeodosija II (408-451). Putovao je i u Rim, Damask i Aleksandriju.Njegovo djelo: “Historiae Byzantiae” (Istorija Bisantina) u šest knjiga nije sačuvana u cijelosti, nego samo učetrdeset fragmenata. Odnosi se na događaje od 434. do 472. godine. Inače se misli da je obuhvaćala period od 411.do 472. i da je bila nastavak povijesti Zosima (pisac iz 2.pol.5.st. koji opisuje događaje od Augusta do 410).Ovo djelo je izvršilo velik utjecaj na kasnije pisce, a najviše na Prokopija i Konstantina Porfirogeneta, a odzapadnih pisaca na Jordanesa.Priskovo djelo je vrlo važan izvor, u njemu su odlično ocrtane osobe i događaji. Za našu povijest Priskovo djelo jeveoma važno. Ono pruža dragocjene podatke o nekim našim gradovima u 1.pol.5.st. (Salona, Sirmium…), a jošviše o stanovnicima današnje Vojvodine, koja je bila u sklopu Atiline države. Među tim stanovnicima Slaveni subili u znatnom broju. Opisuje pad gradova u današnjoj Vojvodini pod Hune (Viminacium, Margum, Sirmium,Naisus…). Usput opisuje Atilin dvor i običaje koji su na njemu vladali.

33

6) ENODIJE-Teodorihov suvremenik koji je 507. napisao panegirik u njegovu slavu

7) IZIDOR SEVILJSKI-napisao je djelo “Historija Gota, Vandala i Sveva”

8) EUGIBIJE-napisao je djelo “Život svetog Severina”

9) COMES MARCELINUS (Komes Marcelin) je živio je u 1.pol.6.st. Napisao je djelo “Chronicon”. Opisuje tokhunskih osvajanja, te osvajanje gradova Sirmiuma, Viminaciuma, Singidunuma, Marguma, Naisusa… do 536.

NASELJAVANJE ISTOČNIH GOTANa prostoru Hrvatske Istočni su Goti naselili pet provincija: Istra (Venetia et Histria), Dalmatia, Pannonia Savia,Valeria i Sirmiensis. Prvo su naseljavali plodna polja (Ravni Kotari, Kninsko, Drniško, Kaštelansko, Solinsko iSplitsko polje, dolina Neretve).Na prostoru Jugoslavije naselili su Pannoniu Sirmiensis i Moesiu Primu.Na prostoru Bugarske Moesiu Secundu i Daciu. Istočniogotska nalazišta su: Novae (Svištov, središte), Manjbrodkod Loma, Sadovsko (Sadovec), Kale kod Plevena, Trojansko, Rusenski Lom, Vojnikovo (rimski Marcijanopol,ista fibula kao ona iz Pećinske Rike)Provincija Dalmacija: jadranska obala s otocima, od Raše do Budve, Kupa-Velika Kladuša, Vrbas-Banja Luka,Drina i Srijem.Gotska vlast u Panoniji i Dalmaciji potrajala je oko šezdesetak godina (493-555), od toga je na mirno doba otpalo37 godina, a ostalo na ratovanje. Glavni centri su bili Salona i Sirmium. Teodorik je 507. svoju vlast proširio naPannoniu Sirmiensis, a onda i na susjedne krajeve u današnjoj južnoj Ugarskoj i sjevernoj Srbiji. Dalmacija i Savijasu činile jedan obrambeni teritorij kojem je na čelu stajao comes kao kraljev namjesnik. On je bio na čelu vojnihposada sastavljenih isključivo od Gota te na čelu rimskog pučanstva, kao zasebne autonomne narodne kurije. Načelu autonomne narodne kurije stajao je kao vrhovni sudac gotski comes s dvostrukom zadaćom: u gotskim jeparnicama bio sudac po gotskom pravu, a sudio je i u miješanim parnicama (tada se morao služiti posebnim sucemkoji je poznavao rimsko pravo).Glavni činovnik Rimljana u Dalmaciji i u unutrašnjosti, posebno kao glavni sudac, bio je princeps officii.Comes collosaeus→ comes koji je upravljao Pannoniom Sirmiensis (507-510)Comes privatarum→ vrhovni ravnatelj dvorskih dobara čija je briga bila suzbijanje gladi.U doba mira u Dalmaciji sa Savijom oživio bi promet obalom. Za promet, trgovinu i ribarstvo brinuli su seplovidbeni nadzornici-tribuni maritinorum. Glavna hrana pučanstva bila je pšenica, masline, vino, ovce i koze.U Saviji je bila jako prisutna otimačina stoke, ubojstva i krađe. Da se tome stane na kraj Teodorih je postaviogotskog činovnika Fridibada da to sredi. Narod se tu bunio i izbjegavao poreze, pa je poslao i Rimljanina Severina,da to stiša.Teodorih je 1/3 plodnog zemljišta (tertia) podijelio Gotima pa su u njima Rimljani vidjeli otimače. Goti su uz tobili arijanci, a Rimljani katolici.

OSTROGOTSKA DRŽAVATeodorih je osvojio Italiju kao mandator istočnorimskoga cara, sa zadatkom da ondje "štiti senat i puk rimski". Onje od početka morao uvesti režim koji će izbjegavati sve suprotnosti s italskim stanovništvom koje su dovele dopada njegova prethodnika. S druge strane morao je zadovoljiti očekivanja svojih vojnika i ostrogotske vojno-rodovske organizacije. Odlučno značenje imao je način kako će se Goti naseliti u osvojenoj zemlji. U tom pogleduTeodorih je maksimalno štitio interese rimskih veleposjednika. Kraljevska je vlast preuzela sve zemlje nekadašnjegcarskog fiska, a gotski su vojnici dobili samo onu zemlju koju su u obliku federatske trećine već ranije zaposjeliOdoakrovi Germani. Tako doseljenje Istočnih Gota nije donijelo Italiji nove eksproprijacije tla.Osvojivši vlast, Teodorih nije pomišljao na to da Istočne Gote i Rimljane stopi u jedan narod. Istočni Goti nisumogli pretendirati da civilnu upravu preuzmu u svoje ruke. Oni su za sebe pridržali samo vojnu službu i nadzor nadrimskom civilnom upravom. Tek s vremenom sve su se jače očitovale i druge pretenzije.Gotsko stanovništvo nije se ravnomjemo naselilo na cijelom prostoru poluotoka, već je zauzelo samo određenezone u sjevernoj i srednjoj Italiji. U južnoj Toskani, Laciju i južnijim pokrajinama gotskih naseobina uopće nijebilo. Izvan Italije, Gota je bilo u Istri, Dalmaciji, u sjevernoj Hrvatskoj (između Save i Drave), i u objeprekodravske Panonije.

34

U svim tim pokrajinama posebna je komisija, kojoj je po Teodorihovoj odredbi na čelu bio rimski senator Liberije,izvršila dodjeljivanje gotskih čestica zemlje (sortes). Svaki Got dobio je 1/3 nekog imanja, a uz to i robove, kolonei stoku koja je tom dijelu imanja pripadala i trećinu posjednikova stana u gradu. Diobi su bila podložna i srednjevelika imanja pod upravnom nadležnosti gradova i veleposjedi koji su bili izuzeti ispod gradske vlasti. Trećineimanja srednjih zemljoposjednika dodjeljivane su običnim slobodnim ljudima, a trećine veleposjeda dobivala jerodovska aristokracija, te kraljevski rođaci i visoki dužnosnici. Tako su među Istočnim Gotima od samog početkapostojale znatne imovinske razlike, koje su se još povećavale. Najveći zemljoposjednik u državi bio je kralj jer jepreuzeo cijeli Odoakrov patrimonij i povećao ga još i brojnim konfiskacijama.Naseljenjem Goti se nisu pretvorili u seljake. Kao i rimski possessores, i Goti su živjeli u gradovima, a ljeti nasvojim imanjima. U gradovima su vršili službu gradske vojne posade pa su osim zemljoposjeda dobivali i godišnjedržavne donative. S vremenom se gotsko stanovništvo množilo i mali se posjed diobama među nasljednicimausitnjavao pa su materijalne teškoće najširih slojeva slobodnoga gotskog stanovništva postajale su sve veće.Imovinska je diferencijacija razvrstala gotske osvajače na nekoliko skupina: odličnike (primates, nobiles), srednjeimućne (mediocres) i malo imućne (minores). Doseljenje Gota u Italiju je praktički dokinulo njihov rodovskiporedak.Preuzevši u Italiji vojničke funkcije okupatorske oružane sile, Istočni su Goti ostavili netaknutu dotadašnju upravnui političku strukturu Italije. Državni se teritorij dijelio na dvije prefekture: Italija i Galija.1) Italska prefektura sastojala se od 19 provincija. Od njih je Venecija obuhvaćala Istru i dio Slovenije, Noricummediterraneum dio Slovenije, Dalmatia dio Hrvatske i Bosnu, Savia međurječje Save i Drave s bosanskomPosavinom, a Panonia Sirmiensis istočnu Slavoniju i Srijem.2) Galija. Državna je granica obuhvaćala još i prekodravsku Panoniju do Dunava, cijelu Reciju i Provansu.

Najviši upravni činovnik bio je pretorijanski prefekt (sjedište u Ravenni). Osim civilne uprave, poreza i financija,u njegovoj je nadležnosti bila i briga oko opskrbljivanja vojske. Upravnike pojedinih provincija imenovao je kraljna njegov prijedlog. Na čelu gradova stajalo je općinsko vijeće (kurija), koje je bilo odbor possessora. Kurija je izsvojih redova birala najviše gradske magistrate. Gotski zemljoposjednici, iako su živjeli u gradovima, nisu biliuključeni u kuriju, ali su kurijali morali jamčiti i za njihove porezne obveze. Iznad gradske samouprave stajala sudva visoka službenika koji su bili pod izravnim nadzorom države: defensor civitatis i curator civitatis.Ravenna i Rim bili su izuzeti ispod provincijalne uprave. Rimski je senat u teoriji još uvijek smatran autoritetomnajvišeg ranga, ali je u praksi rješavao samo pitanja iz života grada Rima. Na čelu pravosuđa bio je gradskiprefekt, a upravnu vlast vršio je vikar.I u Ravenni se održala gradska kurija, ali je faktičnu vlast imao comes Ravennae koji je u svojim rukama udružiokompetencije defensora, curatora i provincijalnog nadzomika.Rimska upravna vlast nije bila kompetentna za gotsko stanovništvo. Bila je potrebna paralelna uprava, koja će bitinadležna samo za Gote. U svakoj je provinciji imenovan comes Gothorum, a i u Rimu je postojao poseban gotskicomes. Svi su dužnosnici s vremenom protegnuli svoje funkcije izvan prvotno postavljenih okvira (vršili su nadzori nad rimskim upravnicima provincija i gradova).Goti i Rimljani su imali zajedničkog državnog poglavara. On je Gotima bio kralj, a za Rimljane doživotni (ne inasljedni) vršilac carevih kompentencija. Uklapanje gotskoga vodećega sloja u kategoriju velikih zemljoposjednikai klasno strukturirano društvo pretvorilo je gotskoga kralja od plemenskoga prvaka u vladara. O njegovojvladarskoj milosti ovisile su odluke i postupci. On je postavljao sve činovnike, gotske i rimske, određivao je tko ćeiz redova rimskog senatskog staleža postati senatorom, a potvrđivao je i zaključke senatskih zasjedanja.Za Rimljane je i dalje ostalo na snazi rimsko pravo. Ali već u poč.6.st. Teodorih je za Istočne Gote izdao zbirkuzakonskih odredbi, Edictum Theodorici, koji se sastojao od 154 glave, a uvelike se temeljio na rimskom pravu.Time je staro, gotsko običajno pravo potisnuto u pozadinu. Ediktom je ukinuta krvna osveta i uvedeno sudskokažnjavanje krivaca, preuzet je i čak pooštren rimski sustav eksploatacije robova i kolona. Najviše ostatakagermanskog pravnog sustava sačuvalo se u bračnom i nasljednom pravu.Kao carev opunomoćenik, gotski je kralj imao pravo nadzora nad crkvom, a i sudsku vlast nad svećenstvom ucivilnim i kriminalnim parnicama. Zbog težnje da sačuva dobre odnose s italskim stanovništvom, Teodorih je,premda arijanac, morao sačuvati nepristranost prema objema crkvama.I katolička i arijanska crkva bile su organizirane analogno. Arijansko je svećenstvo tamo gdje je bilo Gota dobilozemljoposjede oduzete veleposjednicima po načelu trećine, a kraljevska je vlast darivanjem povećavala zemljišnifond arijanske crkve. Time je ona postala moćna. Pod utjecajem kralja arijansko se svećenstvo suzdržavalo odširenja svoje vjere. Zadovoljavalo se održavanjem svojeg utjecaja među Germanima.

35

BIZANTSKO-GOTSKI RAT (535-554)

Za vrijeme cara Zenona (474-491) Istočni Goti postaju rimski saveznici te dobivaju pravo da se nasele na područjuTrakije, Mezije, Dardanije. Na Zenonov poziv Goti pod Teodorikom svrgavaju skirskog osvajača Odoakara, te senaseljavaju u Italiji. Tu Prokopije započinje svoje opisivanje osamnaestogodišnjeg rata između Bizanta i IstočnihGota (535-554).Nakon što je pogubio Odoakra, Teodorik postaje legtimni italski vladar i širi svoju vlast. Nedugo poslije njegovesmrti na prijestolje u Bizantu dolazi Justinijan I (527-565) koji zanesen planovima o obnovi rimske imperijezapočinje 535. rat protiv Istočnih Gota.Nakon Teodorihove smrti vlast dolazi njegov unuk Atalarik (526-534) koji ima samo osam godina pa vladanjegova majka Amalasunta. Nakon Atalarikove smrti jedini nasljednik Teodorikove krvi bio je Teudatos, sinTeodorikove sestre Amalfride. Teudatos je pristao na dogovor s Amalasuntom da bude kralj samo po imenu, a daona ima vlast kao i prije. Međutim, čim je došao na vlast, pod utjecajem gotske aristokracije svrgava Amalasuntu,daje pogubiti njene pristaše, a nju stavlja u zatočeništvo na otok Vulsinu, a kasnije je daje ubiti. Doznavši za sve tedogađaje, Justinijan to koristi kao povod za rat pa počinje dugi rat protiv Istočnih Gota.Mundo (Mundus), carski vojskovođa zapovjednik odlazi u Dalmaciju i 536. osvaja Salonu, a iste godine Belizar s12 000 ljudi osvaja Siciliju. Belizar je zauzeo Catano i iz tog mjesta poduzimao daljnje operacije. Osvojio jeSyracusae i Panormes, a kasnije i cijelu Siciliju.Bojeći se da će izgubiti cijelu Italiju Teudatos je poslao pismo Justinijanu u kojem piše da će mu ustupiti Siciliju,da će mu slati svako ljeto 300 funti i 3 000 gotskih vojnika na raspolaganje, da on neće imati pravo bezJustinijanova odobrenja ubiti senatora, duhovnika niti zaplijeniti njihovu imovinu te da će stanovnici prilikomsvečanosti prvo izvikivati Justinijanovo pa tek onda Teudatosovo ime. Justinijan nije bio zadovoljan pa je Teudatosbojeći se rata poslao Justinijanu drugo pismo u kojem mu poklanja cijeli Italik, a zauzvrat traži sebi na raspolaganjenešto zemlje. Justinijan zadovoljan pogodbom obećao je Teudatosu ne samo da će dobiti to nego i da će bitiovjenčan najvišim rimskim častima.Za to vrijeme Goti u Dalmaciji predvođeni Asinarijem i Gripom napadaju Rimljane koje su susreli u bliziniSalone. Susreli su Mauricija, Mundova sina koji je bio u izvidnici s malo vojnika. Budući se zamela teška borbaod Rimljana su poginuli gotovo svi, a među njima i Mauricije. Zatim je Mundo napao Gote te ih pobijedio, ali bilaje to Pirova pobjeda. Sam Mundo je poginuo. U Salonu nitko nije ušao. Rimljani su ostali bez starješine pa su sevratili kući, a Goti su ostali bez najhrabrijih te su se zadržali u utvrdama tog kraja.Čuvši za pogibiju Mauricija i Munda Teudatos se odvažio i dao Justinijanove poslanike, koji su u to vrijeme bilikod njega, zatvoriti. Kada je za to i događaje u Dalmaciji doznao Justinijan, poslao je Konstancija s vojskom naSalonu, koju je u to vrijeme osvojio gotski zapovjednik Gripa. Gripa je saznao da Konstancije vodi sa sobomcarsku vojsku, a zabrinut zbog okolice Salone koja je dobrim dijelom već bila razrušena, udaljio se sa svomvojskom u ravnicu između Salone i Scradona. Kad je od svoje izvidnice to čuo Konstancije, otplovio je premaSaloni i iskrcao vojsku te odabrao 500 vojnika i Sifila za zapovjednika. Sedmi dan pošto su Rimljani osvojiliSalonu Gripa se s gotskom vojskom povukao i krenuo prema Raveni. Nedugo poslije toga Konstancije je osvojiocijelu Dalmaciju i Liburniju.Goti su vidjevši da Teudatos ništa ne poduzima izabrali Vitigesa (536-540) za kralja. Teudatosa je bježeći premaRaveni ubio Vitigesov izaslanik. Vitige se u Raveni zaručio se s Matasuntom, Amalasuntinom kćerkom.Nakon što je 536. osvojio Neapolis i Cumae, Belizar je krenuo na Rim i bez većeg otpora ga osvojio. Vidjevši da jeRim pao, predali su se i Goti s područja Samnia, Apulije i Calabrije. Tako je Belizar osvojio cijelu Italiju južno odJonskoga zaljeva do Rima i Samnija. Dalmaciju i Liburniju je već prije osvojio Konstancije. Želeći osvojiti i cijeluToskanu Belizar je zapovjedio Besu da osvoji Narnij i Perusiju što je ovome i uspjelo.Na to je Vitiges poslao vojsku u Dalmaciju pod vodstvom Asinarija i Uligisala, a s ostalom je vojskom krenuo naRim (15 000 konjanika i pješaka). U blizini Scardone Rimljani su se sukobili s Uligisom, a poraženi Goti su sesklonili u Burnum. Tamo su sačekali veliki broj barbara s Asinarijem na čelu te su svi krenuli na Salonu.Belizar je za to vrijeme zapovjedio Besu da zadrži potrebnu vojsku za obranu Toskane, a da s ostalim četama krenek Rimu prema kojem je krenuo Vitiges. Došavši s vojskom, Vitiges se smjestio u blizini mosta prekoTibera.Vojska koja je držala most vidjevši toliko Gota je pobjegla. Goti su provalili preko mosta. Njihovo daljnjenadiranje spriječili su Belizarovi konjanici te su se Goti povukli i utaborili u neposrednoj blizini rimskih zidina.Osamnaesti dan opsade Goti su ponovo navalili na rimske zidine (Prenestinska, Aurelijeva i Salarijska vrata), ali ihje tog dana, prema Prokopijevim podacima, poginulo 30 000.

36

Vitiges, osramoćen zbog neuspjeha zauzeo je Portus, pristanište kod ušća rijeke Tiber, da bi spriječio opskrbu Rimamorskim putem. Goti su i dalje pokušavali na razne načine osvojiti Rim, ali je Belizar sve to spriječio.Dvadeseti dan po zauzeću Portusa na Belizarov zahtjev došla je vojska iz Bizanta (1 600 konjanika) pod vodstvomValerijana i Martina. Kod Gota se u to vrijeme sve više širila kuga, a saznavši o rimskom pojačanju počeli surazmišljati o uzmaku. Poslali su u Rim delegaciju na pregovore. Dogovoreno je tromjesečno primirje dok sedelegacija s prijedlozima ne vrati iz Bizanta.Nedugo poslije toga Goti su napadom na Pincijanska vrata prekršili primirje što je bio povod Belizaru da narediIohanesu da počne s napadima na Ariminum. Kad su Goti čuli da je Ariminum u rimskim rukama pobojali su se zasudbinu Ravene te su odlučili uzmaknuti od Rima. Baš je tada isticalo tromjesečno primirje. Belizar je poslaopojačanje u Ariminum kojega je započeo opsjedati VitigesIz Bizanta je došao u Italiju Justinijanov zastupnik Narses s 3 000 vojnika i 2 000 Herula. Belizarova i Narsesovavojska su se udružile u blizini Firmuma na jadranskoj obali. Goti su se, vidjevši da se približava vojska podvodstvom Belizara, povukli prema Raveni.U to vrijeme posada opsjednutog Mediolanuma tražila je od Belizara pomoć te im je ovaj poslao čete podzapovjedništvom Martina i Uliarija. Međutim, prije dolaska rimske vojske Mediolanum je pristao na predaju, aGoti su poubijali oko 30 000 mještana. Čuvši za to susjedna mjesta u Liguriji su se predala.Justinijan, koji je saznao za pogađanja između Perzijanaca i Gota o savezništvu, izvijestio je gotsku delegaciju da jespreman poslati svoje poslanike u Ravenu i sklopiti mir.Po tom ugovoru Vitiges bi dobio polovicu carskih posjeda u Italiji i upravu nad pokrajinama sjeverno od rijeke Po.Pod rimskom upravom bi ostale sve pokrajine južno od rijeke. Goti, misleći da ih Justinijan želi prevariti, nisuprihvatili sporazum.Sukobi su se i dalje nastavili. 540. Belizar je osvojio Ravenu, Vitiges je ubijen. Barbari koji su upravljali vojskom umanjim mjestima, čuvši da je Belizar ušao u Ravenu, poslali su svoje izaslanike i ponudili da mu se predaju.Goti su izabrali novog kralja, Hildibalda (Ildibad, 540-541), koji je u to vrijeme zapovjedao Veronom. Oko njegase sakupilo nekih 1000 vojnika iz Ticinuma te Ligurijci i Veneti. U šestoj godini rata Hildibald je ubijen nakonkratkotrajne vladavine.Kad su nakon Hildibaldove smrti izbili neredi, Rogi (samostalno pleme Gota) izabrali su Erarika za kralja što jeizazvalo negodovanje kod ostalih Gota. Erarik je poslao caru Justinijanu poslanike koji su trebali sklopiti mirprema dogovoru koji je nekada davno Justinijan nudio Vitigesu tj.Gotima da pripadne zemlja sjeverno od rijekePada, a caru ostatak Italije. Dok su poslanici bili u Bizantu, Goti su ubili Erarika, a vlast je preuzeo Totila (541-552). Totila je uspio vratiti dobar dio posjeda. Posljednji gotski vladar je Teija (552-555). 554. Narzes uništavaIstočne Gote na italskom tlu. 555. kapituliralo je 7 000 ljudi na rijeci Ofanto, sjeverno od Salerna, Bizant jezavladao cijelom Italijom. 556. Teija gubi život na Mliječnom brdu i time završava politička povijest Istočnih Gota.

37

CRKVENI SABORI U SALONI 530. I 533.Rast najranijeg kršćanstva u Saloni povezan je s vijestima o vjerovjesništu Dalmacije od apostolskih vremena. Tajprvi evangelizatorski val koji je dotakao Salonu krajem 1.st. vjerojatno nije doživio znatniji uspjeh, pa će se prvakršćanska zajednica u Saloni registrirati tek u 3.st. Ovaj drugi evangelizatorski val doveo je do stvaranja čvrste isnažne zaednice vjernika, a potaklo ga je vjerojatno misionarstvo iz Rima, te s istoka, odakle je dolazilo brojno iutjecajno ljudstvo u Salonu. Misionari su se dali na posao organizacijskog učvršćenja zajednice. Kršćanski su seprvaci zacijelo našli pred zadaćom da lociraju svoje kultno središte. Kršćani se, dakle, pojavljuju u Saloni u2.pol.3.st., okupljeni na bogoslužju u domus ecclesiae, načinjenoj u privatnoj kući, a to je vrijeme, kako sepretpostavlja biskupa Venancija, koji je prvi poznati, ne samo salonitanski, nego uopće i dalmatinski biskup“možda oko 257.” Izgleda, dakle mogućim da je Venancije došao iz Rima sred.3.st. Njemu se može pripisatiuređenje prvog oratorija i organizacija crkve u Saloni. Nije poznato da li je bio posvećen neki Venancijevnasljednik, odnosno da li se održao kontinuitet vjerske propagande iz Rima.Nakon Venancija blaženi Petar, glava apostola, uputiće svog učenika po imenu Domnija, po domoviniAntiohljanina, da propovijeda narodima Dalmacije slovo života. Blaženi Petar ustanoviće da se više svećenstvokršćanske vjere, po pojedinim gradovima, čitavog svijeta rasporedi onako kako je to od starine bilo ustanovljenokod gentila. U onim gradovima u kojima su bili gentilski predstojnici, koji su se nazivali protoflaminima, učinilo jeda se zarede biskupi, a u metropole provincija gdje su bili arciflamini mislio je da treba postaviti nadbiskupe. Iz tihrazloga uputio je preko obala Jadranskog zaljeva tri biskupa: Apolinara u Ravenu, Marka evangelistu u Akvileju,a Domnija u Solin koji je bio glava Dalmacije i Hrvatske.Pošto je biskupovao po prilici u Dioklecijanovo doba, sveti Domnije je zadobio vijenac mučeništva 304., unajvećem progonu kršćana, a s njime i više njegovih drugova. Međutim, već za njegova nasljednika i sinovcaPrima, između 304. i 305. nastupiće mirnija vremena. Preživljeno progonstvo ustupit će mjesto toleranciji i mirukoji je nastupio Milanskom konvencijom i od tada se kršćanstvo naglo širi Dalmacijom i steći će još u 4.st. svojuorganizaciju. Poslije Milanskog edikta metropolitansku vlast vršio je onaj biskup koji je stolovao u središtuprovincije. Zato je Salona bila metropola samo za teritorij koji je tada administrativno potpadao pod nju, to jest zaprovinciju Dalmaciju s Liburnijom.Pored svjetovnog klera ističu se u Dalmaciji i mnogi samostani, najviše po otocima, a bili su pod nadzorom onihbiskupa na čijoj su se teritoriji nalazili. Kakva je bila organizacija ovih monarha ne zna se, no vrlo je vjerojatno dasu živjeli od milosti dobrih kršćana i život svoj posvetili postu i molitvi.I salonitanski biskup Simferije (oko 390. do 4049 započeo je gradnju velike gradske bazilike “Basilica episcopalisurbana”, a dovršio ju je njegov nasljednik i sinovac, biskup Ezihije (405-425). Neposredno uz ovu baziliku dovršioje, a možda i od temelja sagradio novu crkvu oblika grčkog križa, nadbiskup Honorije II, za čijeg sunadbiskupovanja održana dva sabora dalmatinske crkve.

CRKVENI SABOR U SALONI 530.Honorije stariji, nadbiskup salonitanski XXI, sazvao je redovni sabor na dan 15.srpnja 530., za konzulataLompadija i Oresta. Okupljenim najblaženijim ljudima, nadbiskupima, prezbiterima, đakonima i plemenitimsinovima i kleru čitavog reda Honorije je rekao: "Dolikuje mi da obavijestim da se bestuenska crkva nedavno žalilada je toliko siromašna da ne samo što ne može pomagati, nego se ne može brinuti ni za sebe. Zato smo na ovomsaboru svim crkvama u našoj nadležnosti odredili sljedeće:1. nijedan prezbiter neka ne posuđuje crkveni novac ako mu nadbiskup ne dopusti,2. metropolitana treba odobriti biskupske ugovore i dopustiti iznos koji se može potrošiti,3. zahranjuje se darivati i prodavaiti crkvene posjede, osim u slučaju da to Crkvi koristi, a i tada to biskupi trebaju

odobriti prezbiterima,4. prijetnja izopćenjem u slučaju nedopuštenog novčanog poslovanja,5. određuje se kazna biskupima, prezbiterima i đakonima za nedopušteno zaređivanje,6. biskupi i svi niži po statusnoj funkciji ne smiju napustiti svoju provinciju bez dopuštenja,7. prezbiter i đakon ne smiju promijeniti crkvu,8. ograničava se broj zaređivanja prezbitera i đakona,9. o crkvenirn prihodima ...?10. klerici se ne smiju petljati u tuđe pravne poslove, a na sudovima ne smiju se javljati kao branitelji, nego samo

kao svjedoci, ako ih netko pozove,11. zabranjuju se kamate na posuđeni novac, ne smiju se podizati crkve i oltari ako nisu dovoljno opskrbljeni za

pristojno uzdržavanje,

38

12. o pokori, o oprostu, o skrbi za siromahe, o ređenju svećenika po nekom stalnom redu.Nadbiskup Honorije potpisuje ovu odredbu i osuđuje one koji postupe protiv toga. Pored Honorija, koji je kaonadbiskup presjedavao, na sabor su došli ovi biskupi:• Andrija, biskup Zadarski,• Ticijan, biskup Rapski,• Ivan, biskupSisački,• Fabricije, biskup Cavtatski,• Konstantin, biskup Skradinski,• Marcelo, biskup Naronski,• Andrija, biskup Bestuenski,• Dominik, arhiprezbiter iz Salone,• Barbar, prezbiter iz Salone,• Cezarije, prezbiter,• Herenej, prezbiter,• Laurencije, prezbiter iz Salone,• Bakauda, pater, Stefanus, pater, Ursus, prezbiter, Basus, prezbiter i Vitalis, prezbiter sarnijenske crkve.

CRKVENI SABOR U SALONI 533.Drugi sinod sastao se u Saloni 4.svibnja 533., za vrijeme konzulata Lompadija i Oresta. Za njegov saziv bila suodlučna dva razloga. Pokazalo se potrebnim urediti izvjesne zlouporabe u crkvi, a onda htjedoše još da na podesannačin razdijele odviše prostranu salonitansku biskupiju koja se jedva dala valjano nadzirati. S toga bijašezaključeno da se osnuju tri nove biskupije i gdje da se imenuju novi biskupi.1. Prvoj bijaše određeno sjedište u mjestu Sarsenteru (po svoj pri1ici okoliš današnjeg sela Aržana, a prvi joj je

biskup bio Paulinus). Ovoj su biskupiji bili određeni ovi predjeli:• Novense-Runovići kod Imotskog• Rastok-kod Vrgorca• Delontinum• Stantinum-nepoznata mjesta, vjerovatno između Runovića i Trilja.

2. Drugoj bijaše određeno sjedište u mjestu zvanom Mukur-današnja Makarska s biskupom Stefanusom određenoje da ovoj biskupiji pripada predio: Montanense (Zagvozd). Delminense (Duvno), Onestinum (Omiš) iReditkum (Danilo).

3. Trećoj bijaše određeno središte u mjestu Ludrum koje se po svoj prilici nalazilo u današnjem selu Biskupiji kodKnina, a njen biskup bio je Celijan. Njoj su pripadali ovi predjeli:• Magneticum• Ecvitinum (Čitluk kod Sinja)• Salviaticum (Glavica kod Glamoča)• Sarziatikum (valjda Visočina kod Glamoča).

Od ostalih biskupija opstajale su:• Rab s biskupom Ticijanom,• Zadar s biskupom Andrijom,• Skradin s biskupom Konstantinom,• Narona s biskupom Marcelom,• Cavtat s biskupom Fabrijanom,• Sisak s biskupom Konstantinom.Honorije određuje da nitko ne posvećuje crkve u tuđoj dijacezi i da se svećenici u skladu s tim sastaju i da se sviskupa jednom godišnje nađu na metropolskom saboru i to tjedan poslije pentakoste. Poslije ovoga zaključkabestuenski biskup Andrija zamoli sabor da i njegovu biskupiju razdijele na dvije i tako mu olakšaju posao unadziranju, ali nadbiskup Honorije priznaje opravdanost ove molbe, ali odgodi zaključak o tom pitanju, jer bi bilopreviše biskupa.Do provedbe ovih zamašnih zaključaka zacijelo nikad nije ni došlo, a nije ni poznato da li ih je Papa ikad ipotvrdio. Glavni razlog neprovođenju zaključaka drugog salonitanskoga sabora očito ima da se traži u dugotrajnomratu što je nedugo zatim izbio između Gota i Bizantskog carstva.

39

NALAZIŠTA-ISTOČNI GOTI

VOJVODINA I SRBIJAIstočni GotiŠurjan (lučna fibula, oko 400.)Zmajevo (par ukosnica, kopča luksuzne izrade, par lijevanih naušnica, sred.5.st.)Novi Banovci (dvije lučne fibule od iskucanog srebrnog lima, 1.pol.5.st.)Stara Palanka-Sapaja (fragmentirana ostruga vandalskog porijekla, lučna brončana fibula, okov, kraj 5.st.)Kolut-Ribnjak (par lučnih fibula od srebrnog lima, poliedarska naušnica od zlata, 2.pol.5.st.)Ilok (lučne fibule od masivnog iskucanog srebrnog lima, sred.5.st.)Srijemska Mitrovica-Zelengora (pređica, alka s pseudo krajevima, kraj 5.st.)Zemun-Gradski park (nekropola, sačuvan nakit samo jednog ženskog groba, lučna fibula, sred.5.st.)Beograd-Zeleni Venac (zlatna naušnica, 5.st.)Beograd (dvije lučne fibule, fibula s povijenom nogom, pojasna kopča, pojasni jezičac, 5.st.)Beograd-Ješića Pesak (ženski grob, par lučnih i par fibula s povijenom nogom, par naušnica, ogrlica, 2.pol.5.st.)Grocka (lučna fibula, ovalna pređica, 5.st.)Kostol na Dunavu (dvije lijevane brončane fibule u obliku cikade, 5.st.)Ulpiana (pojedinačni ženski grob, oko 550.)Bački Monoštor, Požarevac, Bačka Palanka, Orešac, Višnjica, Sombor, Rakovac…Huni ili Istočni GotiNeštin (ili hunska, kopča s produženim trnom, 1.pol.5.st.)Novi Banovci (nomadsko ogledalo, srebrene i brončane fibule oblika cikade, okovi u obliku cikade, 1.pol.5.st.)Istočni Goti ili GepidiNovi Banovci (dvije brončane lijevane lučne fibule, kasno 5.st.)Donji Petrovci (naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, prijelaz iz 5. u 6.st.)S.Karlovci-Rovine (uništena veća nekropola, lijevana lučna fibula, kraj 5.st., pripada nakitnoj grupi Karavukovo)S.Mitrovica-Puškinova ulica (ženski grob iz kasnog 5. ili ranog 6.st., srebrne lučne fibule)Zmajevac (dva ukrasna okova, zlatnik Teodozija II., 5.st.)

ISTOČNOGOTSKE NEKROPOLE NA TLU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJEKašić-Glavčurak (dvije lučne fibule, brončana pojasna kopča, dva srebrna monogramna prstena, ogrlica, 6-11.st.)Mihaljevići-Varošište (dvije lučne fibule)Knin-Greblje (tri istočnogotska groba-47, 55, 173.)Ivoševci (Burnum)-Šupljaja (brončana fibula, prva trećina 6.st.)Plavno (oštećena rovašena fibula, prva trećina 6.st.)Vrlika (pojasna kopča)Unešić-Veliki Bogočin (tri pojasne kopče, najvjerojatnije se radi o kompleksnoj nekropoli seobe naroda)Solin (par tirinških fibula, kacige tipa Narona-Baldenheim, dvije fibule oblika cikade, puncirana pojasna kopča,Solin-Manastirine (ulomci sarkofaga s natpisom)Vid (Narona)-Gradina (dvije kacige na provjesla)Vid-Pruščev Vrt (ženski grob, perlica od zelene staklene paste, dvije srebrne pozlaćene fibule, željezna pređica)Pećinska Rika-Gornje Pećine (par rovašenih fibula, par brončanih poliedarskih naušnica, kalcedonska perla)Sarajevsko Polje (gema s monogramom Teodorika Velikog)Han Potoci-Vrba (dva sarkofaga, dvije zlatne naušnice, ogrlica od zlatnih cjevčica i almandinskog zrna, dvijesrebrne lučne fibule, amajlijska kutijica-bulla, pektoral, zlatni prsten)Rakovčani kod Prijedora

ISTOČNOGOTSKE RADIONICEPODUNAVLJE-Varpalota, Bezenie, Zeteli (motiv meandra koji je dosta rijedak u Germaniji)MEZIJA-NovaeITALIJA-Ravena, Mentale, Chiusi

SLOVENIJALjubljana-Dravlje (dva istočnogotska groba), Ljubljana-Jakopčev vrt, Kranj, Rifnik, Ptuj, Vače

40

BOSNA I HERCEGOVINARakovčani, Mihaljevići, Mogorjelo, Čapljina, Travnik, Han Potoci, Stranjani, Bihač, Breza

ITALIJADomagnano (kraj 5. i poč.6.st., dvije orlovske fibule, tri fibule oblika cikade, par naušnica, ukrasi torbice, prsten,disk s lančićima, lančić, devet aplika, okov)Desana (2.pol.5.-sred.6.st., par lučnih fibula s četiri izdanka, zlatne t fibule, dvije pojasne kopče, naušnice, dvijezlatne narukvicem, križna fibula, zlatna bulla, ženidbeni prsten s imenima Stefanius i Valatru, prstenje, toaletnipribor, kultne žličice, igla s natpisom, zlatna ogrlica)Reggio Emilia (kraj 5.st., 490., 60ak novčića bizantskih vladara, tri zlatne t fibule, par srebrenih lučnih fibula, triogrlice od duplih karičica, naušnice, gema, privjesci, prstenje, zlatni ženidbeni prsten, dvije okovne vaze)Aquasanta (2.pol.5.st.,poč.6.st., srebrna fibula, kloazonirana pozlaćena pojasna kopča, pinceta, zlatni prsten, zlatnidržak, toaletni pribor na alci, dvije srebrne kopče)Campeggine (kopča)Aquileia (fibula)Este (naušnice)

DJELA O ISTOČNIM GOTIMAN.Aberg: Goti i Langobardi u ItalijiV.Bierbrauer: Istočnogotski nalazi u ItalijiM.Degani: Reggio EmiliaA.Götze: Gotske fibuleH.Kühn: Germanske fibuleP.de Palol-G.Ripoll: GotiH.Wolfram: Povijest GotaW.Ensslin: Teodorik Veliki

M.Mirković. Ostrogoti u Panoniji poslije 455.J.Kovačević: UlpianaM.Slabe: DravljeJ.Belošević: KašićN.Miletić: MihaljevićiN.Miletić: RakovčaniN.Miletić: KoritaS.Antoljak: Zadar pod vlašću Istočnih Gota

41

ISTOČNOGOTSKA MATERIJALNA KULTURA (ukratko)Istočnogotsku materijalnu kulturu teško je zasebno promatrati iako su od svih Germana ostavili najviše tragova.Materijal im je sličan s hunskim i naročito gepidskim pa je često nemoguće izvršiti neku veću etničku atribuciju,posebno ako se radi o slučajnim nalazima.Ženski nakitTri tipa fibula: -lučne fibule od iskucanog srebrnog lima

-livene od pozlaćenog srebra s 5 izdanaka na glavi i maskom na nozi, geometrijski ili floralni ukras -željezne i srEbrne s povijenom nogom

LIJEVANE FIBULE S POVIJENOM NOGOM-iz njih su se razvile lučne fibule od iskucanog srebrnog lima, većesu se nalazile na ramenima, manje na grudima. Datiraju se 435, 450-520/530.FIBULE OD ISKUCANOG LIMA-karakteristične su za ženski nakit srednjeg Podunavlja, lučne su, masivne,iskucavanje od srebrnog lima, dekoracija je izvedena geometrijski apliciranim ornamentom.PLOČASTE-Sv.Monoštor, Dravlje, RakovčaniSve varijante fibula proizvod su romaniziranog autohtonog stanovništva, a samo su nekad u germanskoj upotrebi.Datiraju se u sredinu 5.st.Nošene su:-luksuzne pojasne kopče-lijevane od jednog komada ili s okovom, s ornamentikom, rovašene, motivpletenice, glave ptica grabljivica, almandini -poliedarske naušnice-livene ili inkrustrirane

-ukosnice tipa stilus ili sa životinjskim glavama -narukvice, ogrlice, perle, privjesci, alke, jezičci različitih oblika, privjesci od kalcedona -kožne torbice s ukrasnim okovima, nošene o pojasu, u njima ženski toaletni pribor.

Ženska istočnogotska nošnja imala je na prijelazu iz 5. u 6.st. par fibula na ramenima, kopču za pojas ili samokopču, a u 6.st. na ramenu ostaje samo jedna fibula.NAUŠNICE → 2 tipa:-s privjeskom u obliku košarice kasnoantičkog porijekla

-s poliedarskim ukrasom (srebro, zlato, bronca s almandinima).DIJADEME → vrlo rijetkoPRSTENJE → kasnoantičko porijeklo, svi su importiraniNARUKVICE → kasnoantičke s povijenim krajevima, u upotrebi 4-9.st.POJASNE KOPČE →1.TRNOVI-stilizirane životinjske glave, uglavnom srebro, ukras su rovašeni trokuti, aplicirani križići2. KOPČE s masivnim povijenim trnom, srebrne i brončane, 5/6.st., ovalni obruč za okov, porijeklo iz južne RusijeKOPČE ZA OBUĆU → zlatne sa staklenim umecima, 450-550.JEZIČCI → sastavni dio pojasne kopče, ili pređice, od srebrnog lima, geometrijski dekorirani

Istočnogotsku propadnost možemo lako odrediti na osnovu priloga u ženskim grobovima klarakterističnih zavladajući sloj, dok u muškim grobovima nema oružja. Ipak znamo da su bili naoružani sljedećim oružjem:-dvosjekli mač-spatha-koplje-luk i strijela s vrhovima u obliku lovorova lista-štit s željeznim rubom-kaciga na provjesla.Oružje je nađeno samo u grobu 19 s nekropole Ljubljana-Dravlje. U Naroni su nađena dva brončana i dva željeznašljema, u Saloni jedan i u Herakleji jedan koji možda pripada Gepidima.

Na većini nalazišta ne radi se isključivo o grobljima istočnogotske etniške pripadnosti, već o kompleksu nekropolau kojima su se pored Istočnih Gota sahranjivali i starosjedioci.Nalazišta: Dravlje, Rakovčani, Kašić, Kranj, Ulpiana → sistematska istraživanja Ilok, Zemun, Novi Banovci, ivoševci, Pula, Beli Manastir → slučajni nalazi.

42

ISTOČNOGOTSKA MATERIJALNA KULTURAIstočnogotsku materijalnu kulturu vrlo je teško posebno promatrati, iako su ostavili najviše tragova od svihGermana. Njihov je materijal jako sličan hunskom, a posebno gepidskom, pa je često nemoguće izvršiti preciznijuetničku atribuciju, pogotovo ako se radi o slučajnim nalazima.Najznačajnija je komponenta ženskog nakita bila fibula i to tri osnovna tipa:• lučne fibule od iskucanog srebrnog lima• lijevane od pozlaćenog srebra s pet krakova na glavi i maskom na nozi, uvijek geometrijski ili floralno

ukrašene• željezne ili srebrne s unazad povijenom nogom (rjeđe nalažene).Nošene su i luksuzne pojasne kopče s njima karakterističnom ornamentikom izvedenom rovašenim motivimapletenica i almandina, a ponekad i glavama ptica grabljivica.U grobnim cjelinama nailazimo i na poliedarske naušnice (lijevane ili inkrustrirane), ukosnice tipa stilus ili one saživotinjskim glavama, narukvice, ogrlice, perle, privjeske, alke, jezičke... Sastavni dio nošnje su i kožne torbices ukrasnim okovima, nošene o pojasu i u njima vjerojatno ženski toaletni pribor.Vinski navodi da je istočnogotska ženska nošnja tijekom 5. i 6.st. obilježena parom fibula na ramenu i kopčomza pojas ili samo kopčom, a bez fibule ili s fibulom, ali bez kopče. U 6.st. nailazimo na grobove sa samo jednomfibulom na ramenu što ukazuje na napuštanje stare tradicije.Istočnogotsku etničku pripadnost možemo relativno lako odrediti na osnovu priloga u ženskim grobovima,karakterističnim za njihov vladajući sloj, dok su muški gotovo uvijek anonimni jer im za razliku od ostalihGermana, nedostaje oružje. Ipak se zna da su bili naoružani dvosjeklim mačem (spata), kopljem, nosili su luk istrijele s vrhovima oblika lovorog lista (kao i svi ostali Germani, za razliku od nomadskih plemena), štit sželjeznim umbom i šljem na provjesla, koji nose samo njihovi dostojanstvenici i to prilično rijetko.Za ostale nalaze, predmete utilitarnog karaktera, može se reći samo da su općegermanskog porijekla i da seIstočnim Gotima pripisuju samo na osnovi analogije ili kao inventar zatvorenih grobnih cjelina.Sred.5.st., na početku njihove nezavisnosti, istočnogotska nalazišta su rjeđa i katkad uočljiva samo po novcunjihovog kovanja, ali krajem 5. i tijekom 6.st. nailazimo na brojne lokalitete s njihovim etnikom i to na prostoruširom provincije Dalmacije, na predalpskom tlu provincije Savije, u međurječju Drave, Dunava i Save. Na većinispomenutih nalazišta ne radi se isključivo o grobljima istočnogotske etničke pripadnosti, već o kompleksnimnekropolama u kojima su se pored Istočnih Gota sahranjivali i starosjedioci (u znatno većem broju).S teritorije bivše Jugoslavije poznata su nam, za sada, 73 istočnogotska nalazišta, koja ili su rezultat sistemaskihiskopavanja (Dravlje, Rakovčani, Kašiš, Kranj, Ulpiana...) ili su to slučajni nalazi (Ilok, Zemun, Novi Banovci,Ivoševac, Pula, Beli Manastir...).

1. NAKIT I UKRASNI PREDMETIU ovu grupu predmeta spadaju: fibule, pojasne kopče, naušnice, narukvice, prstenje, dijademe, perle i ogrlice,različiti privjesci, jezičci, ukosnice, ukrasne alke, a u nekim varijantama i pređice, češljevi, okovi različitih oblika inamjene.LIJEVANE FIBULE S POVIJENOM NOGOM-Kod lučnih su fibula najstariji oblici rađeni od iskucanogsrebrnog lima, a razvili su se od starijih lučnih fibula s povijenom nogom. Takvi primjerci su nađeni na nekropoli uRakovčanima, Ješića Pesku u Beogradu, Novim Banovcima, Ljubljani.Željezni primjerci iz Rakovčana ako podsjećaju na jednostavne kasnoantičke oblike, ali se sreću i kao inventarranosrednjovekovnih grobova. Prihvaćene su od Germana i ostale su u daljoj upotrebi. N.Miletić navodi da takviprimjerci osim u Rakovčanima, nalaženi su još u Mihaljevićima, Mogorjelu, Čapljini, Kranju i na nekolikogepidskih nekropola u Mađarskoj.Nalazi iz Beograda, između ostalog, predstavljaju dvije srebrne, lijevane i iskucane fibule također s unatragpovijenom nogom. Dekoracija je izvedena ugraviranim ornamentom u vidu elipse i kružića i tzv. malteškim križemkoja je uobičajna u barbarskom zlatarstvu odpoč.5.st.

43

Kovačević kaže da između ovih fibula i onih lijevanih s rovašenjem, postoji očita tipološka razlika, iako su zajednopronađene. Sigurno je da ta razlika nije kronološke prirode jer se radi o određenom stilu tadašnje ženske mode. Oneveće su se nalazile na ramenima i pridržavale su neku vrstu ogrtača ili pelerine, a manje fibule su bile na grudima islužile su za prikopčavanje lakše haljine ili bluze. Svi su navedeni primjerci datirani u prvu trećinu ili moždasredinu 5.st. pa do prvih desetljeća 6.st.FIBULE OD ISKUCANOG LIMA-Sve su to lučne masivne fibule rađene u tehnici iskucavanja od srebrnog lima,čije su glava i noga spojene lučnim okovom, a ukras je uzveden geometrijskim apliciranim ornamentom. Neštovećih dimenzija od ostalih je fibula iz Grocke ivjerojatno je nošena preko punijeg velikogogrtača. Analogije postoje s nalazima izMađarske, Franačke, a naročito s Ponta, iako sutamošnji primjerci nešto manjih dimenzija, štoje i logično s obzirom na blažu klimu inenošenje debelih vunenih ogrtača. Može sezaključiti da je ovakav tip fibule (Kolut, Ilok,Grocka...) vrlo karakterističan za ženski nakit,Srednjeg Podunavlja, sredinom i u 2.pol.5.st.LIJEVANE FIBULE S ROVAŠENJEM-Dalji napredak i razvoj u formi istočnogotskelučne fibule, a istovremeno i prijelazni tip konim lijevanim tehnikom rovašenja, bio bi nalaz iz Zemuna. Zemunskipar fibula su također lučne, srebrne pa pozlaćene, rađene u tehnicilijevanja s rovašenjem, ali po uzoru na one iz Grocke, Iloka, Koluta injima slične i samim tim predstavljaju osobitu stilsku mješavinu.Geometrijski je ukras izveden trouglasto rovašenom ornamentikomkakvu zapažamo i kod nekih kopči Srednjeg Podunavlja. Ovakviprimjerci kasnog 5.st. su neka vrsta prethodnice oblicimaodgovarajućih lučnih fibula, lijevanih-rovašenih, Teodorikovogvremena.Pod utjecajem zapadnorimskog, rovašenog stila počinje se sadaprimjenjivati ovakvo ukrašavanje i na lijevanim fibulama. Na tlurimskih provincija postojala je jaka tradicija rovašenja metala koja seogleda u ukrašavanju pojasnih kopči, okova... s motivima spirala,trokuta ili rombova. Kasnoantičke radionice (Sirmium, Salona, Siscia,Poetovio, Emona) su nastavile s proizvodnjom tako rovašenog nakitatijekom 5.st., ali po obliku i stilu podešenog zahtjevima barbara.Fibule takve izrade nađene su u Sremskoj Mitrovici, Beogradu, uuništenom grobu u Mihaljevićima, iz Travnika, Pule, Plavna, Kašića, Han Potoka, Siska, Ivoševaca, pa šestprimjeraka s kompleksne nekropole u Kranju, Rifnika, Dravlja, i Ulpijane.Vinski smatra da poslije prijelaznih oblika (Zemun) dolaze fibule iz Sremske Mitrovice i osobito one nađene naČukarici koje su ukrašene pretežno spiralnim ornamentom rovašenja, koji je kombiniran s geometrijsko-trokutastimrovašenim motivima i ležištima za almandine. Interesantna je i tvrdnja da su ove podunavske fibule djelovale naone krimske i zato ove druge ne možemo nikako datirati prije poč.6.st. U svom kongresnom referatu iz Ohrida,J.Kovačević*, dokazuje da bi ova dva nalaza (Čukarica, S.Mitrovica) trebalo ubrojiti u posebnu grupu nalazavezanih geografski za dunavski limes i kronološki za prijelaz 5. u 6.st.* Kovačević germanske nalaze dijeli u tri grupe:1. prva grupa obuhvaća grobove u okviru dunavskog limesa kronološki datirana na kraj 5.st. do u 6.st., azastupljena je na nalazištima u Bugarskoj (Marcijanopolis kod Varne, Almus kod Loma, Saldovec, Ratoarija kodAčara) i Srbiji (Margum kod Dubravice, Viminatium, Lederata, okolica Grocke, castrumi kod Ritopeka, Beograda,Zemuna, Novih Banovaca i nalaz s Čukarice)2. druga grupa nalaza potiče duž linije koja dijeli istočnogotsku kraljevinu Teodorika od Carstva, ali nalazi ne pratestriktno granicu već kretanja Gota do 535. ili definitivno do 555. Ovoj grupi pripadaju nalazi iz Narone, Han-Potoka, Mihaljevića, Sarajevskog polja ...

44

3. trećoj grupi pripadaju nalazi iz unutrašnjosti Carstva, ali ih većina (Kruševac, Kragujevac, Niš) pripada vremenuhunske dominacije, ali su najvjerojatnije istočnogotskogporijekla. Iz 4.st. ovoj grupi pripadaju samo dva nalaza: Trojanekod Karare i Ulpiana kod Gračanice.

Spomenuti nalaz ima vrlo bliske analogije s fibulama nađenim nalokalitetu Reggio Emilia, koje su određene na kraj 5.st. Oviitalski nalazi daju neposredne analogije rovašenim fibulama izuništenog groba u Mihaljevićima datiranog u poč.6.st. (493-536.). U ovu drugu grupu, s obzirom na kronologiju i geografskurasprostranjenost, ubrajamo i fibulu iz uništenog istočnogotskoggroba br.10 u Kašiću, zatim one nađene u Šupljaji, Plavnu, HanPotocima i još nekoliko neobjavljenih.Za kašički primjerak Vinski pretpostavlja da je importirana izItalije u vrijeme gotske uprave, kao i za nalaze iz Ivoševaca iPlavna. Stilski one pripadaju nakitnoj grupi “Karavukovo”i tokasnijoj fazi. Ovi primjerci u Dalmaciju i njeno zaleđe ne dolazedirektno iz Podunavlja, koje je centar njihove izrade, većposredstvom italskog tla. Ovakvi se nalazi u Dalmaciji nepojavljuju prije poč.6.st. Za kašićki primjerak Belošević primjećuje da je to najstariji istočnogotski nalaz nadalmatinskom tlu i pretpostavlja da je donešen vjerovatno preko Italije, negdje oko 500. To je valjda jedina fibulatoga vremena na kojoj je sačuvan i tekstil u tragovima na poleđini. Zanimljiv je ornamentalni ukras u obliku spiralai vreža, koje stilski ukazuju, na kasniji karavukovski stil, madaje po motivima ukrasa fibula mnogo bliža ukrašavanju fibula izSremske Mitrovice i sa Čukarice. U importirane ulaze još i većspomenute fibule iz Šupljaje i Plavna, koje su datirane u samkraj istočnogotske prevlasti u Dalmaciji.Slične motive susrećemo i na fibuli iz Kranja, vjerojatnotakođer importiranoj iz Italije.Pored ovih importiranih postoje fibule istog tipa, ali za kojepretpostavljamo da su proizvod domaćih radionica. To jeprimjerak fibule iz groba br.15 s nekropole u Dravlju. Radi seustvari o fibuli prilično grube izrade s interesantnom glavomoblika spljoštenog pupoljka, s četiri latice i tučkom. Datira se,kao i nekropola na kraj 5. i poč.6.st. ili čak možda sve dodolaska Langobarda u krajeve oko Emone, koju su možda oviGoti branili od drugih barbara. N.Miletić kao domaći produkt,spominje i par fibula iz okolice Travnika jer su po tipu i načinu ornamentiranih motiva bliže krimskim negoitalskim importiranim fibulama.U svojoj monografiji o gotskim fibulama Vinski kaže da nalaz kninske oštećene rovašene fibule ne smatraistočnogotskim kulturnim dobrom, već je pripisuje domaćem autohtonom stanovništvu, a za Istočne Gote vezujenalaz dva primjerka bez spiralno-vitičaste dekoracije. No ni njih ne ubraja u grupu od 41 nađene gotske fibule natlu Jugoslavije.U nalaz kneževskog groba iz Ulpiane ulaze i: velika panonsko-langobardska fibula, par sjeverno-germanskihmanjih primjeraka, jedna manja oblika stiliziranog goluba i ona križolika. S fibulama u grobu nađeni su još:pojasna kopča, jezičak, dvije đerdanske ogrlice i prsten. Sve je datirano solidom Justinijana I, negdje oko sred.6.st.,jer je carski zlatnik kovan sigurno poslije 538.Velika panonsko-langobardska fibula je lučnog oblika, od pozlaćene bronce, a napolukružnoj glavi ima veći broj ukrasnih znakova. Neki njeni analogni primjerci izAustrije datirani su poslije 568. pa Kovačević zapaža da radionice iz Italije (Ravena,Mentale, Chiusi...) podražavaju one panonske (Varpalota, Bezenye, Csethely...) i njima seinspiriraju, naročito dekorativnim motivima meandra, koji je dosta rijedak u germanskomnakitu i datira se solidima od Anastasija do Justinijana I. U svakom slučaju fibula jepanonsko-langobardske produkcije i to prije 568.

45

Par manjih fibula od pozlaćene bronce je svakako tirinški import s poč.6.st., rađen u tehnici kloazoniranog emajla iukrašene poludragim kamenjem. Fibula stiliziranog goluba predstavlja simbol krštenja i stlizirane je poKovačeviću na isti način kao i sarkofag u crkvi San Vitale in Nuovo u Raveni s poč.6.st. Ni ona križolika nijeistočnogotskog porijekla. Ovakvi primjerci nađeni su u Istri (Buzet, Mejice…) i Italiji, a pripisuju se autohtonomromaniziranom stanovništvu.Teško je verovati da prije 568. italsko-gotske radionice proizvode nakit s kršćanskom simbolikom jer od tadaIstočni Goti počinju prelaziti iz arijanstva u ortodoksnu vjeru. Osim ovih tipova fibula, ulpijanski nalaz je sadržaojoš i srebrnu pojasnu kopču s jezičkom za pričvršćivanje. Kako su oba komada ukrašena nielo tehnikom igeometrijski ukrašena. Vinski napominje da su svakako merovinški import i da kod nas nemaju bližih analogija.Kovačević navodi da je ovako bogat prilog jedinstven i spominje Prokopijev opis opreme gotskih ratnika u Italiji.Svi istraživači se slažu da bi nalaz trebalo datirati u vrijeme oko 550. i dovode ga u vezu s boravkom gotskihnajamnika u Ulpijani u to vrijeme. I analiza materijala daje nam precizne podatke za datiranje. Velika fibula je odprije 568., par fibula s pravokutnom glavom iz 1.pol.6.st., fibule oblika stiliziranog goluba i križa su nesumnjivobizantske ili autohtonog stanovništva s poč.6.st., prsten se po ukrasu i nielo tehnici stavlja u 6.st., a novac poformuli ante quem non cijeli nalaz još bliže datira u sredinu 6.st.KRIŽOLIKE, PLOČASTE I DVOGLAVE FIBULE-Osim onih s povijenom nogom ilučnih, Goti su nosili i fibule stiliziranog križa tzv. dvoglave i pločaste.Slično nalazu iz Ulpiane, križolike fibule su nam poznate s nekropole u Kninu i s jošnekoliko nalazišta u Istri, no pripadaju sigurno autohtonom življu i samo su u istočnogotskojupotrebi s tim što se istarski nalazi pripisuju Langobardima. Pločasti su primjerci nađeni u:Bačkom Monoštoru, Dravlju, Osoru na Cresu i Rakovčanima. Iz Osora potječe i jedna sasimetričnim proširenjima s obje strane (tzv. dvoglava), koja bi se mogla pripisati Gotima.Za sve ove tri varijante fibula možemo reći da je to uglavnom proizvod romaniziranihstarosjedioca, iako ponekad u germanskoj upotrebi (Istočni Goti ili Langobardi). Ovdjenavedeni primjerci datiraju se u vrijeme s poč.6.st., ali ostaju u upotrebi i poslije gotskogodlaska za Italiju.FIBULE RAZNIH TIPOVA-U istočnogotskoj upotrebi nalazilo se još nekoliko primjerakafibula, različitih oblika, načina ukrašavanja i datiranja.Iz okolice Beograda potječu dvije fibule koje prema klasifikaciji Kühna svakako treba svrstati u tip Krefeld lučnihfibula i datira se u vrijeme 450-500.Dalje interesantne su i tri fibule iz Novih Banovaca, sve rađene u tehnici lijevanja. Ona srebrna prdstavlja pontsko-podunavski oblik 5.st., za razliku od brončane koja je ukrašena s tri plastična rebra u vidu trokuta i pet krakova naglavi. Treći primerak je najvjerojatnije tirinški import. Kao i prethodne datiran je oko 500.Nešto drugačija po obliku, ali kronološki istovjetna je fibula iz Zemuna, brončana, rađena tehnikom lijevanja,neukrašena, trokutastog oblika, na čijim krajevima se nalaze manji dugmetasti ukrasi. Sličan ovoj, u skoro svemu,je par fibula iz Siska i primjerak iz Svetozareva.S istočnogotske nekropole u Bačkom Monoštoru potječu dvije fibule, jedna oblika cikade, a druga nađena kao par,rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem, brončana, dok trokutasta glava i romboidna noga završavaju malimkuglicama. Lučni dio joj je ukrašen dvostrukom elipsom.

NAUŠNICE-Za Istočne Gote karakteristična su dva tipa naušnica:• s privjeskom oblika košarice• s poliedarskim ukrasom, koje opet dijelimo, u zavisnosti od tehnike izrade, na:

• lijevane iz jednog dijela s alkom• naušnice kod kojih je poliedarski privjesak lijevan zasebno i potom je spojen s alkom.

NAUŠNICE S PRIVJESKOM OBLIKA KOŠARICE-Tip s košaricom je veoma rijedak i kod nas je nađen samou Rakovčanima (fragmentirani brončani primjerak iz groba 17), no loša očuvanost nam ne daje nikakav polaz zabliže datiranje. Donekle sličnih primjeraka ima i na Rifniku, koje L.Bolta datira na osnovu analogija i ostaloggrobnog materijala oko sred.6.st. Sigurni smo jedino kada tvrdimo da su kasnorimskog porijekla i da su ih od njihpreuzela i dalje usavršila germanska plemena.NAUŠNICE S POLIEDARSKIM PRIVJESKOM-Teorija o kasnorimskom porijeklu važi i za naušnice ovogtipa, jer vode porijeklo od kasnorimskog privjeska oblika kocke. Većina arheologa u Mađarskoj ovaj tip naušnicapripisuje Germanima tijekom čitavog 5.st., no Werner neke od njih, kao one iz Kranja, smatra proizvodomdomaćeg stanovništva.

46

Tipove naušnica s privjeskom oblika poliedra dijelimo na dvije grupe, zavisno odtehnike izrade:• U prvu grupu spadaju primjerci lijevani u jednom komadu s alkom kao oni nađeni

u Somboru, Zmajevu, Kašiću, Osoru na Cresu, Prahovu, Zemunu, ljubljanskimnalazištima, Ptuju...

• U drugu grupu ubrajamo nalaze kod kojih je poliedarska šuplja kockica posebnolijevana u kalupu i potom navučena na žicu, kao kod nalaza iz Bačkog Monoštora,Han Potoka, Zelenog Venca, Koluta, Karaburme i Rakovčana, za koje N.Miletićsmatra da su nastariji i najjednostavniji po obliku.

Najstariji oblici se datiraju u kraj.5. i prva desetljeća 6.st., a ostale nalaze vezujemo za 5-6.st. Što se tiče porijekla,pretpostavlja se da su proizvodi panonskih radionica. Navedeni primjerci su uglavnom od srebra ili zlata (Kolut,Sombor, Zmajevo, Bački Monoštor, Beograd-Zeleni Venac, Travnik) ili pak brončani (Rakovčani, Beograd-Karaburma), a almandini su pločasto brušeni (Kolut) ili ukrašeni raznobojnom staklenom pastom (Bački Monoštor,Karaburma), te jednostavne inkrustacije (Osor na Cresu, Travnik) ili bogatije ukrašeni (Zeleni Venac, Kolut, HanPotoci, Bački Monoštor). Jedini primjerak bez poliedarskog ukrasa potječe iz Bačkog Monoštora.DIJADEME-Ova vrsta nakita nije tipična za gotske žene, ali su ih ipak one nosile, iako sasvim rijetko. S teritorijebivše Jugoslavije dijademe su nađene samo u Dravlju (grob 1) i u Kninu.U Dravlju se postojanje samo naslućuje po tragovima zlatnih traka oko glave pokojnice. Vinski daje podatak da jena kninskoj nekropoli nađena jedna dijadema, ali kasnoantička. Kako nisu bile predmet bližeg interesa istraživača,datiramo ih na osnovu ostalih grobnih priloga i analogija, u vrijeme nastanka samih nekropola.PRSTENJE-Za Istočne Gote se mogu vezati nalazi prstenja izBačkog Monoštora, Ulpiane, Kranja, Dravlja, Rakovčana, Kašića,Mihaljevića, Sarajevskog Polja, Kanfanara i Knina.Nalaz iz Dravlja je zlatan, rađen u polihromiji, s umecima uležištu, ulpianski je također zlatan i geometrijski zukrašen, aprstenje iz Knina (srebrni) i Sarajevskog Polja (zlatni) je smonogramom i kao bizantski pečatnik iz kasne antike, odnosno sTeodorikovim monogramom. Ostali su brončani (Kranj,Mihaljevići, Rakovčani, Kanfanar) i jedan od lošeg srebra (BačkiMonoštor) s kružno proširenim čelom.svi bi mogli biti importiraniosim onoga iz Rakovčana koji je vjerojatno proizvod lokalnih radionica s obzirom na rustičnost i tehniku izrade.NARUKVICE-Najviše ih je pronađeno u Rakovčanima, zatim Kašiću, Bačkom Monoštoru, bilo u paru ilisamostalno. Nađeni primjerci su kasnoantički tip s malo povijenim krajevima i osim Istočnih Gota nose ih svi ostaliGermani, pa Romeji i Avari i u upotrebi su od 4. do 9.st., do propasti Avara u Panoniji. Isti takvi primjerci sumasovno nalaženi i u kasnorimskim nekropolama na našem prostoru. Narukvice iz Rakovčana su uglavnomidentične, a narukvica iz groba 2 je nešto masivnija, željezna pa potom posrebrena, vrlo je rasprostranjena idatirana je u 1.pol.5. do u 7.st. Ovakvi primjerci nastavljaju život i dalje pa ih nalazimo i kao ostavštinuromaniziranog stanovništva Istre. Neobjavljena narukvica iz Bačkog-Monoštara se također pripisuje Gotima.Brončana je, rađena u tehnici iskucavanja, otvorenih i malo preklopljenih krajeva s završecima oblika stiliziranihzmijskih glava. Pitanje je samo da li bismo je pripisivali Istočnim Gotima da je to slučajni nalaz, a ne grobnica. Svesu kronološki bliže određuju putem ostalih grobnih priloga ili analogija.OGRLICE, PERLE I PRIVJESCI-Kao sastavni dio ženske nošnje nalažene su u istočnogotskim grobnimcjelinama, iako nešto rjeđe. Njima se pripisuju nalazi iz beogradskih nalazišta na Karaburmi i Ješića Pesku,Rakovčana, Ulpiane, Han Potoka, Kašića i Knina. Od tri primjerka iz Rakovčana najzanimljivija je ona velika(grob 32) koju čine 246 malih sferičnih perlica. Za razliku od ovih, đerdanska niska iz Beograda je sastavljena odperli (kalcedon i staklena pasta) većih dimenzija.Perle, koje čine ostale ogrlice su uglavnomkoničnog, poliedarskog ili cjevastog oblika, adatiraju se analogno na osnovu ostalog grobnoginventara, pošto su one općegermansko kulturnodobro, a u literaturi se spominju samo uzgredno.

47

Češće su perle nalažene samostalno nego spojene u vidu ogrlica.Oblici, dimenzije i vrste upotrebljenog materijala su im priličnorazličite, što svjedoče nalazi iz Kašića, Zemuna, Rakovčana,Zmajevca, Dravlja, Han Potoka ...Privjesci u funkciji nakita nađeni su u Bačkom Monoštoru, Osoru naCresu, Novim Banovcima, Kninu, Beogradu, Kranju… Različitog suoblika (uglavnom križolike), izrade, materijala.UKOSNICE-Kao manje-više dekorativni predmeti koji pripadajuženskoj nošnji, redovni su pratilac inventara ženskih grobova kasneantike i čitavog ranog srednjeg vijeka. Na osnovu nalaza možemo ihpodijeliti na tri tipa:• -obične za svakodnevnu upotrebu (Kašić, Rakovčani, Kranj)• -tipa stilus (Rakovčani, Bački Monoštor, Kranj)• -treći tip čini nalaz iz Zmajevca.Običnije su, kao opće germansko dobro, više služile za prikopčavanje

odjeće (funkcija slična fibulama) i bile u svakodnevnoj upotrebi kao ženski ukrasni pribor.Nalazimo ih najviše u Rakovčanima i nekoliko fragmentiranih iz Kašića kao željezneprimjerke, koji se međusobno razlikuju po dimenzijama.Ukosnice tipa stilus kao one iz Rakovčana i Bačkog Monoštora su svakako kasnoantičkogporijekla i u Panoniji ih srećemo čak i u grobovima Avara prvog kaganata. Srebrni ibrončani primjerak iz Rakovčana svoje bliže analogije imaju, po N.Miletić, sa srebrenimstilusom iz Kranja (grob 7).Osim pojedinačno u grobnim cjelinama su ukosnice nažene i u parovima (Bački Monoštor,Zmajevo). Oba nalaza su zlatna, imaju proširenja na glavi s tim što monoštorski nijeukrašen. Posebno su zanimljivi njihovi završeci oblika stiliziranih orlovskih glava, koje sutipično germanskog porijekla. U Panoniji ih nalazimo već u 4.st., kada ih preuzimajugermanska plemena koja ih uglavnom koriste za pridržavanje kose, a ne samo odjeće.Ovakav tip ukosnice relativno je rijedak i datira se u sred.5.st., iako ih nalazimo i uavarskim grobovima Prvog kaganata na prostoru Mađarske.POJASNE KOPČE-Najviše zastupljeni kao ukrasni predmeti, u grobnim inventarimaIstočnih Gota na našem prostoru, su svakako pojasne kopče. Njih možemo podijeliti premanačinu obrade i profiliranja trna. Postoje tri tipa kopči:• kopče čiji se profilirani trnovi završavaju stiliziranim motivima životinjskih glava• kopče s masivnim i zasječenim trnom koji je sužen i malo povijen pri vrhu• kopče s masivnim trnom, trokutastog presjeka i malo zasječene s vanjske strane.KOPČE S ZOOMORFNIM TRNOM-Najstariji su tip pojasne kopče čiji se profiliranitrnovi završavaju motivima životinjskih glava (Zmajevo, Zemun, Bačko Monoštor,nepoznato nalazište iz Beograda, Kranj, Knin. Radi se uglavnom o srebrnim i jednojbrončanoj (Bački Monoštor) kopči, a dekoracija je izvedena rovašenjem u vidu malihtrokuta kao u Bačkom Monoštoru, floralnim ornamentima (Zmajevo), ili je kopča bez dekoracije na pločici većsamo u kljunu, kao u Zemunu ili apliciranim kružićima po obodu,kao kopča iz Beograda. Svi se nalazi ovog tipa datiraju u sred.5.st.KOPČE S MASIVNIM POVIJENIM TRNOM-Ovo su pojasnekopče (srebrne i brončane) koje se kao tipično istočnogotskedatiraju u 1.pol.6.st. Glavne karakteristike ovog tipa su: ovalniobruč uz okov, masivni zasječeni trn, koji je sužen i povijen privrhu. Porijeklo primjeraka ove grupe je južna Rusija, arasprostranjeni su na prilično širokom prostoru. Nađene su uRakovčanima, Mihaljevićima, Rifniku, Kranju, sa splitskihnalazišta u Saloni, Katunima, Muću i Lećevcima, pa nalazi izPrahova, Vrlike, Stranjana, Obrovca, Požarevca, Grocke…KOPČE S TRNOM TROKUTASTOG PRESJEKA-Ovo su pojasne kopče rađene tehnikom lijevanja, čiji jemasivni trn trokutastog presjeka i malo zasječen s vanjske strane. Četvrtasta pločica je sastavljena iz dva dijela,

48

tako što su gornji i donji spojeni zakovicama, a ukrašena je plitkim geometrijskim ornamentom. Pored nalaza izKašić tu spadaju još i nalazi iz Unešića kod Drniša. Pošto su veoma rustične izrade, J.Belošević misli da su to prijeproizvodi domaćih radionica (možda Salona) no import iz Italije, a datiraju se u 1.pol.6.st. Po obliku bile bi slične ikopče iz Dravlja samo što su ove rađene polihromnom tehnikom. Ovom tipu je slična, samo po profilaciji trna,kopča iz Stona koja nikako nije istočnogotski proizvod, već je vjerojatno bila samo u njihovoj upotrebi.KOPČE ZA OBUĆU-Osim pojasnih, postoje i kopče za obuću, kao nekoliko luksuznih, rađenih od zlata ilipozlaćenih primjeraka, kao ona iz Rakovčana, koju smatraju za jednu odnajluksuznijih. Vrlo je slična pozlaćena kopča s Kalemegdana koju Vinski smatrakopčom za obuću. Postavlja se pitanje ne bi li i kopča iz Rakovčana mogla imati istufunkciju. U Kranju (grob 12) je nađenaslična, pozlaćena, također sa staklenimulošcima. S Rifnika postoji samo okov s očuvanim tragovima zelenog stakla štoukazuje na postojanje sličnog primjerka i na ovoj nekropoli. Iako Vinski napominje dasu to kopče za obuću, ove su nađene ispod glave (Kranj, Rifnik) ili u krilu (Rakovčani)i to nas upućuje na njihovu, možda, dvojaku primjenu. Datiraju se od 2.pol.5. do sred.6.st.JEZIČCI, ALKE I PRAPORCI-Znamo za nalaze jezičaka iz Ulpiane, nepoznatog nalazišta u Beogradu, Knina iDuvna. Uglavnom ih tretiramo kao sastavne dijelove pojasnih kopči ili eventualno pređica. Naavedeni primjerci surađeni od srebrnog lima nielo tehnikom i geometrijski ukrašeni. Postoje mišljenja da su eventualno nošeni i opojasu.Ukrasne alke znamo s lokaliteta u Sremskoj Mitrovici, Sarajevu, Kašiću i Rakovčanima. Sve su to brončaniprimjerci, rađeni tehnikom lijevanja i ukrašeni životinjskim stiliziranim glavama (Sremska Mitrovica, Sarajevo),tako da ih Kovačević svrstava u nakit tzv. životinjskog stila. Ostali nalazi alki su dijelom oštećeni, pa ne možemoznati jesu li nekada i one bile ukrašene.Za Istočne Gote se vezuje jedan nalaz praporca iz Bačkog Monoštora (grob 1) od brončanog lima. Njegovafunkcija nam je nejasna, možda je služio u kultne svrhe jer bližih analogija nema.

2. ORUŽJE I RATNA OPREMAU istočnogotskim muškim robnim inventarima oružja gotovo da i nema, ili pak ako ga ima (grob 19 u Dravlju),nejasna je njegova etnička pripadnost. Za njih bismo mogli vezati jedino nalaze šljemova, strijela, kopalja, bojnihsjekira, i to više na osnovu izvora nego materijalnih dokaza.ŠLJEMOVI-Svi nađeni su tipa Narona-Baldenheim. Najstariji nalaz s našeg prostora je iz Narone i sastoji se oddva brončana i jednog željeznog za koji je naknadno utvrđeno da su to ustvari dva komada sljepljena jedan u drugi.Brončani primjerci su sastavljani od četiri provjesla u kupast oblik s pločicom na vrhu koja je zakovicama vezivalaprovjesla, a koja se opet prema dolje šire i imaju oblik slova I. Između njih se nalaze neukrašena polj, a pri dnu sveto obavija jedan željezni obruč obložen bakrenim limom, koji je na nekim primjercima i pozlaćen. Provjesla i obručsu ukrašeni ribljim ljuskama i geometrijski motivima.U prošlosti je ovaj nalaz šljema iz Narone bio vrlo različito datiran i etnički opredjeljivan. Danas je prihvaćenomišljenje Vinskog o njima kao istočnogotskom kulturnom nasljeđu iz sred.6.st. S ovim se slaže i B.Gabričević kadase radi o sličnom šljemu iz Salone. Nalazi ovakvih šljemova potječu još iz Herakleje i Sinja, s tim što je heraklejskiprimjerak pravljen u nekoj od istočnihradionica zbog dekoracije u vidu kršćanskeikonografije.BOJNE SJEKIRE-Iako rjeđe istočnogotskiratnici su upotrebljavali bojne sjekire s neštoproduženom oštricom. Njima se pripisujesamo nalaz iz Rakovčana iako im je vrloslična i sjekira sa gepidske nekropole uBočaru. Ako analiziramo sve dosadašnjenalaze ovakvih sjekira, kod nas, možemozaključiti da su spomenuti primjerci bili uistočnogotskoj upotrebi, da pripadajuratničkim grobovima i datiraju se kao i samanekropola u kraj 5. i prva desetljeća 6.st.

49

STRELICE I KOPLJA-Poznate su nam strelice samo iz Rakovčana i Knina, a koplja iz Tekije, Narone i Knina. Uratničkim istočnogotskim grobovima nalazi oružja su relativno rijetki pa ove nalaze njima pripisujemo na osnovuostalih grobnih priloga i jedino smo sigurni kada ih klasificiramo u germansko kulturno nasljeđe.3. PREDMETI SVAKODNEVNE UPOTREBENi za jedan od predmeta iz njihove svakodnevne upotrebe (pređice, češljevi, keramičke posude, aplikacije i okovi,okovi za torbice, kresiva i kremeni, igle, pincete, škare, čavle) ne možemo tvrditi da su istočnogotski, jer to su svepredmeti u općegermanskoj upotrebi toga vremena.PREĐICE-Za pređice, ili kako ih neki smatraju za kopče bez okova, i danas se koristimo rezultatima radaN.Aberga. Kod nas su nađeni primjerci uglavnom brončani, lijevani s jače naglašenim trnom, rjeđe posrebreni(Rakovac) ili željezni (Rakovčani). Možemo ih je podijeliti na dvije grupe na osnovu oblika trna.• kronološki starije, tu dolaze one s ravno odsječenim trnom i datiraju se u 5. i 1.pol.6.st. Takve su nađene u

Rakovčanima, Kranju, Rifniku…• nešto mlađe bi bile one sa štitastim proširenjem trna, iz 6. i prvih desetljeća 7.st., a nađene u Kašiću,

Mihaljevićima, Novigradu, Brestoviku,. Grockoj, s niških nalazlšta...Ima nekoliko primjeraka bez trna, kao iz Sremske Mitrovice, Rakovčana, Kašića, Rakovca… za koje možemopretpostaviti, na osnovu oblika da su to ustvari fragmentirane pojasne kopče, jer na to sliče. I nalaz iz Beogradamogao bi biti s obzirom na luksuznu izradu dionekadašnje kopče.Nalazi pređica iz Zemuna, Seone i Grocke sevremenski određuju krajem 5. i prvimdesetljećima 6.st.ČEŠLJEVI-Nađeni su u Dravlju,Rakovčanima, Rifniku, Kranju, Kašiću,Karaburmi i Bačkom Monoštoru. Svi sepripisuju Istočnim Gotima.NOŽEVI-Željezni noževi nisu pogodni zaodređivanje etničke pripadnosti, jer se njihova

pojava zapaža ugrobovima obaspola, čitavog niza germanskih nekropola na dosta širokoj geografskoj rasprostranjenostii u raznim vremenskim periodima ranog srednjeg vijeka. Za Istočne Gote vezujemoprimjerke opet na osnovu ostalog grobnog priloga, iz Rakovčana, Dravlja, Korita, Knina,Kašića, Zmajeva, Mihaljevića i Obrovca.OKOVI I APLIKACIJE-U dosta atipičnim primjercima okova i aplikacija nalaz izBanatske Palanke može se nešto preciznije etnički opredjeliti. Zlatan je i ukrašenbrušenim almandinima, a pločica s donje strane je spojena tehnikom lemljenja ufiligranu. Slične dekoracije je i privjesak na ogrlici iz Han Potoka, rađen tehnikomkloazoniranja i ulaganja almandina u male ćelije, i kao takav sličan nakitu hunskedominacije u Panoniji. Datira se na kraj 5. i 1.pol.6.st.Vinski okov sa Sapaje datira još preciznije -u vrijeme kralja Teodorika, prije njegovog.odlaska u Italiju, tj. u između 472. i 488. Za nalaze aplikacija iz Dravlja, Salone iGarduna, brončane i neke ukrašene antropomorfnim detaljima, možemo reći samo da suopće germansko nasljeđe i pripisujemo ih i datiramo samo na osnovi ostalog grobnoginventara i analogija.DIJELOVI TORBICA-Izuzetno zanimljivnalaz predstavljaju željezni lukovi skopčama, vjerojatno od torbica, tri → izRakovčana i jedan iz Korita.Zastupljeni su dosta na nekropolama 5-7.st.,

izazivajući polemiku radi li se o dijelovima torbica ili kresivima. Naosnovi postojeće literature i nalaza s Kormadina N.Miletić seopredjeljuje za lukove torbica, a datiraju se po popratnom materijalu.KERAMIČKE POSUDE-Nalazi istočnogotskih posuda poznati su nam iz Orešca, Višnjice, Pančevačkog rita,Grocke, Karaburme, Bačkog Monoštora, pa fragmenti iz Kladova i ona uništena iz Kanfanara. Sve su to uglavnom

50

slični primjerci: bikoničnog oblika s manje ili više naglašenim obodom, a ponegdje i stopom. Rađeni su na vitlu,sivkaste boje glatke fakture (iako ih ima i s hrapavom, Pančevski rit), a ukras se satoji od traka glačanih linija.Keramičke posude nisu za Gote karakterističan materijal, kao na primjer za Gepide, pa ih datiramo i etničkiopredjeljujemo uglavnom na osnovi ostalih grobnih priloga.PRŠLJENI-Kao češljevi ili noževi i pršljeni su opće germansko ili bolje rečeno, barbarsko kulturno dobro.Zastupljeni su u grobovima skoro svih barbarskih naroda u Panoniji tog vremena. Za Istočne Gote se vezuju, naosnovi ostalih grobnih priloga, nalazi iz Beograda, Dravlja, Rakovčana, Knina, Kašića…KRESIVA, IGLE, PINCETE, ŠKARE, DUGMAD, ČAVLI-ZaIstočne Gote vezujemo nalaze kresiva iz Rakovčana i Kašića, igleza šivenje s istih lokaliteta, pincete iz Dravlja, škara iz Kašića,dugmadi iz Korita i čavala iz Knina i Rakovčana, koji suvjerojatno pripadali obući, pošto su svi nađeni pored nogu, a bili supremalih dimenzija da bi bili okovi drvene konstrukcije sanduka.

4. NOVACS 15 lokaliteta pronađeno je ukupno 40 novčića, bilo slučajno ili kao rezultat iskopavanja (Sremska Mitrovica,Ulpiana, Rakovčani, Dravlje), ali svi su bili u njihovoj upotrebi.Od tog broja, 33 su iskovali gotski vladari i to sve od srebra: Teodorik 9 komada (2 četvrtsilikve iz NovihBanovaca, po jedna iz Sremske Mitrovice, Štrbinaca, Siska, tri primjerka s nepoznatih lokaliteta, i jedna silikva izBihaća). Od ostalih istočnogotskih vladara za Teodata se vezuje nalaz 16 silikvi iz Budve i jedna iz Imotskog Polja.Iz Budve su još dvije Totiline, a njegova je i silikva iz Osora. Vitigesova silikva je pronađena samo u Kanfanaru, aAtalarikove su jedna iz Bihaća i dvije iz Imotskog Polja. Ostalih sedam novčića nisu gotske produkcije, no bili su unjihovoj upotrebi, jer su pronađeni kao grobni prilog. Iz Ulpiane je solid Justinijana I, a primjerci iz Rakovčana,Dravlja su kasnorimske monete.Justinijanov solid je iz carigradske kovnice, a za šest brončanih rimskih novčića kovnica se ne može sa sigurnošćuodrediti zbog loše očuvanosti. Svih osam Teodorikovih četvrtsilikvi potječu iz kovnice Sirmium. Za nalaze silikvigotskih vladara (Teodorik, Teodat, Totila, Vitiges, Atalarih) kovnica nije točno određena, ali se pretpostavlja da susvi kovani u Raveni, i to svaki u određeno vrijeme. Šest brončanih, kasnoantičkih novčića samo potvrđuju običajdavanja obola pri sahrani, što se zapaža i na više nekropola kod nas.

SLUČAJNI NALAZ: N.Banovci (2), Štrbinci (1), Sisak (1), Bihać (2), Budva (18), Osor (1), Kanfanar (1), Imotskopolje (3), nepoz. nalazište (3), GROBNI NALAZI: S.Mitrovica (1), Ulpiana (1), Rakovčani (2), Dravlje (4),ČETVRTSILIKVE: N.Banovci (2), S.Mitrovica (1), Štrbinci (1), Sisak (1), nepoz. nalazište (3), SILIKVE: Bihać(2), Imotsko Polje (3), Osor (1), Budva (18), Kanfanar (1), SOLIDI: Ulpiana (1)KASNORIMSKI: Rakovčani (2), Dravlje (4), TEODORIK: N.Banovci (2), S.Mitrovica (1), Štrbinci (1), Sisak (1),Bihać (1), nepoz. nalazište (3), TEODAT: Imotsko Polje (1), Budva (16), TOTILA: Budva (2), Osor (1), VITIGES:Kanfanar (1), ATALARIK: Bihač (1), Imotsko Polje (2), JUSTINIJAN I: Ulpiana (1), DIOKLECIJAN: Dravlje(1), LICINIJE: Dravlje (1), VALENS: Dravlje (1), KONSTANS: Dravlje (1), KONSTANTIN II: Rakovčani (1),KONSTANTIN: Rakovčani (1)

S.MITROVICA: Teodorik (1), N.BANOVCI: Teodorik (2), ŠTRBNICI: Teodorik (1), SISAK: Teodorik (1),BIHAĆ: Teodorik (1), Atalarik (1), IMOTSKO POLJE: Teodat (1), Atalarik (2), BUDVA: Teodat (16), Totila (2),OSOR: Totila (1), KANFANAR: Vitiges (1), ULPIANA: Justinijan I (1), RAKOVČANI: kasnorimski (2),DRAVLJE: kasnorimski (4), NEPOZ. LOKALITET: Teodorik (3)

NEPOZ. KOVNICA: Dravlje (4), Rakovčani (2), CARIGRAD: Ulpiana (1), SIRMIUM: N.Banovci (2),S.Mitrovica (1), Štrbinci (1), Sisak (1), nepoz. nalazište (3), RAVENA: Budva (18), Osor (1), Bihać (2), ImotskoPolje (3), Kanfanar (1)

KOVNICA SIRMIUM -Jedan od dokaza koliko je rimska civilizacija imponirala Istočnim Gotima, a kasnije iGepidima bilo je i obnavljanje kovnice u Sirmiumu, u vrijeme njihovog boravka u tim krajevima. Poslije prekida uvrijeme Teodosija I kovnica, poslije jednog stoljeća, ponovno počinje s radom, ali kujući sada barbarizirane monetei to najprije istočnogotske, a potom i gepidske. Primjerci ovog novca se mogu podijeliti u dvije grupe: u starijugrupu ubrajamo Teodorikove četvrtsilikve,a u mlađu šest novčića gepidskog kralja Kunimunda.

51

Prvu grupu predstavljaju Teodorikove četvrtsilikve (2 iz Novih Banovaca, po jedna iz S.Mitrovice, Siska, Štrbinacai tri s nepoznatog nalazišta). Na aversu oko poprsja careva Anastasija I (Novi Banovci, Sisak, dva komada snepoznatog nalazišta) iIi Justina I (Sremska Mitrovica, Štrbinci, jedan primjerak s nepoznatog lokaliteta) je natpisD(ominus) N(oster) ANASTASIUS P(erpetus) A(ugustus), a na reversu se nalazi Teodorikov monogram okružennatpisom INVICTA ROMA.S druge strane, ako promatramo osam novčića iz kovnice Sirmium vidimo da pet primjeraka ima lik i natpis caraAnastasija I (491-518) što znači da im je donja granica, određena 518. Ostale tri četvrtsilikve imaju lik i natpis caraJustina I (518-527) i vrijeme njihovog nastanka trebalo bi tražiti u periodu od Justinovog dolaska na prijestolje(518) do smrti kralja Teodorika (526). Na osnovi povijesnih događaja u Srijemu tijekom 5. do 6.st. možemo tvrditida Istočni Goti nisu mogli kovati svoj novac nikako prije 473., niti u kratkom prolazu tijekom 488-489. Svi se slažuda bi formiranje njihove kovnice u Sirmiumu trebalo postaviti u vrijeme njihovog ponovnog uspostavljanja vlasti uSrijemu (504-505) i zato novčiće s likom Anastasija I datiramo u vrijeme od 504. do 518., a one sa likom Justina Iu period između 518-526.Za period istočnogotskog prisustva od vremena poslije Teodorika do konačnog napuštanja ovog prostora (526-535), ne postoje podaci o radu kovnice Sirmium za njihove potrebe.

5. NATPISIKao trag istočnogotskog prisustva na prostoru bivše Jugoslavije, mogu poslužiti i natpisi u vidu urezanih njihovihkarakterističnih runa, koje je izmislio i sastavio Wulfila u 4.st. Takvi natpisi nađeni su u Šudikovu, Brezi, aeventualno bi njihov mogao biti i onaj iz Vača. Šudikovski natpis je sigurno istočnogotski i daje nepobitan dokaz onjihovom prisustvu u provinciji Prevalitani. Nalaz runskog teksta na kapitelu bazilike u Brezi je vjerojatnonjihovog porijekla, ali je pitanje da li je i sama građevina (crkva) njihova.

52

ISTOČNOGOTSKE FIBULE 5.ST. U JUGOISTOČNOJ EUROPI - UVODNakon propasti hunske moći u srednjem Podunavlju oko 455. Uspjeli su se Istočni Goti dokopati velikog dijelarimske provincije Dalmacije. Neposredno nakon Atiline smrti odvojila se jedna mala grupa Istočnih Gota od glavnemase i krenula prema Trakiji u plaćeničku službu Istočnog Rima. Panonski Istočnih Gotai dosegli su foedus,njihova prehodnica su bila tri brata: Valamir, Vidomir uzduž donje Drave i Teodomir oko Blatnog jezera. Nakonšesnaestogodišnjeg boravka u provinciji Panoniji (455-471.) i borbe sa Sarmatima oko Singidunuma, prešla jevećina Istočnih Gota 471. g. u istočnorimske provincije na Balkanu, predvođeni Teodemirom, a nakon njegovesmrti njegovim sinom Teodorikom. On je vladao Gotima u donjem Podunavlju, otprilike na području rimskeprovincije Moesia Inferior, dobio je naslov rimskog patricija i magistrum militum od cara Zenona (474-491.), anjegovi Goti dobivaju pravo da se nasele u Trakiji, Meziji i Dardaniji, što je bila formalna potvrda postojećegstanja. Carska diplomacija uspijeva nagovoriti Teodorika da krene u Italiju kako bi kaznio Odoakara. 488. podvodstvom Teodorika krenuli su Istočni Goti u osvajanje Italije. Prije toga suzbili su jednu grupu Gepida, koji su od471. boravili u Panoniji Sirmiensis. 489. im se suprotstavio skirski uzurpator Odoakar, kojeg je 493. Teodorik daoubiti. Tada je Teodorik osnovao Istočno Gotsko Carstvo, čija je vlast u prefekturi Italiji bila priznata odistočnorimskog cara Anastazija I. 498.Postavši legitimni italski vladar, Teodorik širi vlast i na provincije: Saviju, Liburniju, Dalmaciju i dio Prevalitanepa granica prema Bizantu postaje približno crta: Sirmij-Narona. Teodorik je formirao i dva značajna središta:Sirmij za Panoniju i dio Mezije i Salonu za Saviu, Liburniju i Dalmaciju. U oba se nalazilo sjedište gotskogcomesa, koji je imao jurisdikciju u navedenim područjima.Koncentracija većine barbarskih arheoloških nalazišta u 5.st. iz vremena "panonske" faze jasno se može uočiti ubivšem jugoslavenskom Podunavlju i to oko panonskog i gornjomezijskog limesa. Istočnogermanske nalazemožemo pratiti unutar ili duž rimskih utvrđenja na desnoj obali Dunava u blizini limesa; osim toga koncentriranasu na ušću Save, te u Sirmiju i Sisciji. Iz 5.st. nemamo većih istočnogermanskih groblja, nego nalazi potječu izmanjih grobnih cjelina ili pojedinačnih grobova. Ovo se prije svega odnosi na dunavske Istočne Gote koji se mogujasno odrediti prema arheološkim kriterijima tj. prema ženskim grobnim prilozima. S obzirom na grobne prilogemuški grobovi su skoro anonimni, jer Istočni Goti nisu stavljali oružje i opremu u grobove pa su arheološki jedvaprepoznatljivi.Bez obzira na elemente koje su germanski ovajači preuzeli od romaniziranog starosjedilačkog stanovništva, zaistočnogermansku i istočnogotsku žensku opremu karakteristični su parovi lučnih fibula na ramenima i pojasnekopče.Fibule se prema načinu izrade dijele na više skupina:1. LUČNE FIBULE OD ISKUCANOG LIMANajčešće se javljaju na području Ponta i Podunavlja. Kod istočnih Gota bile su osobito omiljene tijekom 5.st. Imajunajčešće polukružnu glavicu s jednim ili više izdanaka, blago savijen luk i nožicu izduženog oblika.Kao kronološki najstariji gotski element u srednjem Podunavlju su lučne fibule od srebrnog iskucanog lima,pontsko-danubijske proizvodnje, a koje su se razvile iz fibula s povijenom nogom. Proizvodnja fibula uvodi se uPodunavlju od sred.5.st. kada su se proizvodile pretežno istočnogotske fibule od srebrnog lima češće većeg formatapokraj njihovih lijevanih reprodukcija različitih dimenzija. Imaju najčešće polukružnu glavicu s jednim ili višeizdanaka, blago savijeni luk i nožicu izduženog oblika. Kod krimskih i hispanskihGota proizvodnja se nastavlja intenzivno i u kasnijim vremenima. Ovakve fibulenošene su i od strane Gepida, a možda i Sarmata pa je teško sa sigurnošću reći jesu lisvi primjerci fibula od iskucanog lima bili u istočnogotskoj upotrebi.Što se tiče nalazišta lučnih fibula mi ih brojimo 24, od čega je 17 podunavskih.Rimski limes u provincijama Valeria, Panonia Secunda i Mezija Superior uzduždesne obale Dunava pokazuje 14 nalazišta s germanskim lučnim fibulama. K tomebrojimo još 3 nalazišta u blizini lijeve obale Dunava u Bačkoj, znači izvan rimsko-imperijskog tla, ali u graničnom području limesa.• PAR VELIKIH LUČNIH SREBRNIH FIBULA - pronađene su na nepoznatomlokalitetu u Iloku. Rađene su od srebrnog lima u tehnici iskucavanja. Spadaju u rjeđupodskupinu velikih fibula od iskucanog lima s nekoliko izdanaka na glacici, bezukrasa kraj gornjeg i donjeg dijela luka. Polukružne glatke glavice imaju na gornjojstrani kružni izdanak.Bočne strane glavica imaju geometrijske ukrase (prekrižene

53

pravokutnike) i po tri kružna izdanka. Glavice su s glatkim nožicama spojene blago savijenimlukom. Stražnje strane glavica ukrašene su s dva reda astragalno radenih svitaka, na koje supričvršćene igle za zakopčavanje. Na poleđini nožica je petlja u obliku spiralno kaneliranihcjevčica. Najbliže analogije im nalazimo u Podunavlju te na crnomorskoj obali (posebno uPonticapeu). Izrađene su u radionicama srednjeg podunavlja. Datiraju se u 2.pol.5.st. (456-473.).• SREBRNA FIBULA IZ BELOG MANASTIRA- rađena je od srebrnog lima u tehniciiskucavanja. Na glavici je ukrašena izdancima i stiliziranim životinjskim glavicama. Po načinuizrade bliska je iločkim fibulama. Kao bliže analogije im se može navestipar fibula iz Koluta u Vojvodini, te par fibula iz Momin Broda kod Loma u Bugarskoj. Radionički

pripada podunavskom krugu, a pobliže se može datirati od 456-473.• PAR SREBRNIH FIBULA IZ GROBA U KOLUTU - rađenesu od srebrnog lima u tehnici iskucavanja. Oštećene su. Polukružne glatkeglavice na gornjoj strani imale su aplicirane životinjske glavice, ispod koje senalaze dvije stilizirane orlovske glave. Glavice su s nožicama spojene blagosavijenim lukom koji tamo gdje se spaja s glavicom i nožicom ima ukrasnamotane narebrene žice. Nožice u obliku nepravilnog romba po rubovima suukrašene polukružićima s točkom u sredini. Glavica i nožica su pri spoju s lukomukrašene apliciranim cvjetnim motivima. Na poleđini fibule nalaze se ostacimehanizma za zakopčavanje. Datiraju se u vrijeme od 456-473. Radioničkopodrijetlo je u srednjem Podunavlju.• SREBRNA FIBULA IZ GROCE - izrađena tehnikomiskucavanja. Polukružna glatka glavica na gornjem dijelu ima

izdanak. Glavica je s nožicom spojena blago savijenim lukom, koji na mjestima spajanja sglavicom i nožicom ima ukras namotane narebrene žice. Glavica i nožica pri spoju s lukomukrašeni su apliciranim lepezastim okovom. Na poleđini fibule nalaze se mehanizmi zazakopčavanje. Isti ukras javlja se na fibuli iz Novorosijska u Rusiji, fibuli iz muzeja u Lomu,fibuli iz Estergoma i Szabatiana u Mađarskoj. Mogu se datirati u vrijeme od 456-473.• PAR SREBRNIH FIBULA IZ MOMIN BRODA KOD LOMA - Srodan je čitavom nizu fibulaod iskucanog lima s područja Ponta i Podunavlja. Ima dosta sličnosti s fibulom iz BelogManastira. Može se datirati u 2.pol.5.st. Izrađene su u radionicama srednjeg Podunavlja, a napodručje Bugarske došle su poslije 473.• SREBRNA FIBULA S NEPOZNATOG NALAZIŠTA- čuva se u muzeju u gradu Lomi. Vrlo je

srodna iločkom paru fibula i ima više analogija na području Ponta i Podunavlja. Izrađena je uradionicama srednjeg Podunavlja i datira se u drugu polovicu 5.st., a u Bugarsku je stigla zajednos Istočnim Gotima, između 474. i 476. g.• STARA PALANKA-SAPAJA -na otoku Sapaji kod Palanke nađena je fibula od srebrnog limarađena u tehnici iskucavanja. Polukružna glatka glavica s izdankom na gornjoj strani spojena je snožicom u obliku romba blago savijenim Iukom. Na poleđini fibule su sačuvani ostacimehanizma za zakopčavanje. Tipološki se može usporediti s fibulama pronađenim na nalazištimaSintana de Mures u Rumunjskoj i Hebenbürgen. Može se datirati u 2.pol.5.st.→ • SREBRNA FIBULA IZ RAKOVCA-pripada podskupini fibula od iskucanog lima.Polukružna glatka glavica s izdankom na središnjem dijelu spojena je s neznatno oštećenomnožicom blago savijenim lukom. Igla za zakopčavanje nedostaje. Najveći broj analogija imameđu fibulama nađenim na Krimu. Nastala je u podunavskim radionicama, a može se datirati utreću četvrtinu 5.st.

• OŠTEĆENA SREBRNA FIBULA IZ SISKA - pripada podskupini fibula od iskucanog lima s izdancima naglavici i ukrasom narebrene žice uz gornju i donju stranu luka. Čitav niz analogija za ovu fibulu može se naći napodručjima srednje Europe i Podunavlja, a najviše ih je na Pontu. Datira se u vrijeme od 456.-473.Potrebno je još spomenuti bogati istočnogotski ženski grob iz Zmajeva u Bačkoj zbog pojasnih kopči od srebrnoglima s floralnim ornamentima i almandinima (2.pol.5.st.).

54

2. GLATKE LIJEVANE FIBULEGlatke lijevane fibule su po obliku srodne lučnim fibulama od iskucanog lima. Istočnim Gotima mogu se pripisatiprimjerci fibula iz Siska, Sotina i Svištova. Djelomice sačuvana fibula iz Siska najvjerojatnije je bila istih obilježjakao i vrlo manjkava lučna fibula iz Sotina kod Vukovara. Ovim fibulama možemo navesti dvije potpuno bliskeanalogije. To je (vjerojatno gepidska) fibula s nepoznatog lokaliteta u Madarskoj te fibula koja se danas nalazi uMuzeju u Temišvaru, a potječe vjerojatno iz Vojvodine. Ove fibule mogu se datirati u 2.pol.5.st. Proizvedene su uradionicama srednjeg Podunavlja. Sličnih osobina bila je i vrlo oštećena lučna fibula pronadena u Svištovu uBugarskoj.3. ROVAŠENE LUČNE FIBULEOd 450. proizvode se lijevane istočnogermanske fibule (i pojasne kopče) ukrašene rovašenjem. To su malelučne fibule s kutnim geometrijskim motivima čiji se daljnji razvoj može pratiti istočno od Ponticapea i zapadno doCarnuntuma ili do Siscije. Za Istočne Gote i Gepide karakteristične su lijevane lučne fibule i pojasne kopče koje suizvedene dubokim rovašenjem i gusto komponiranim vitičastim spiralama. Lijevane u srebru ili bronci sgeometrijskim (trokutastim) motivima. Obično se sastoje od polukružne glavice s više izdanaka (najčešće 5), blagosavijenog luka i rombične nožice koja završava stiliziranom životinjskom glavom. U većini slučajeva nošene su uparu, no za svaki primjerak ovog tipa fibula raden je poseban kalup (to pokazuje da su imale izuzetno velikuvrijednost i skupcjenost).Ženski nakit kod Istočnih Gota karakterizira jedinstven stil rovašenja sa zgusnutim spiralnim viticama, nazvan ponalazu raskošne pojasne kopče pronadene u istočnogotskom bogatom ženskom grobu iz Karavukova u južnojBačkoj. Ova je pojasna kopča precizno datirana bizantskim zlatnikom cara Teodozija II. koji je kovan u Carigradu443. U Karpatskoj dolini poznato nam je barem 17 lokaliteta s nakitomskupine Karavukovo iz 2.pol.5.st. Sve fibule obilježene specifičnomornamentikom karavukovskog stila ukrašene su almandinima iživotinjskim motivima, te su rađene istom lijevanom tehnikom. Radioniceza nakitnu skupinu Karavukovo treba tražiti u Podunavlju npr. u Sirmiju,Sisciji, Petoviju…• ZEMUN-GRADSKI PARK - par lučnih fibula od pozlaćenog srebra,izrađene u tehnici lijevanja. Polukružne glavice imaju tri izdanka(središnji višestruko profiliran). Glavica je ukrašena rovašenom, lepezastokomponiranom palmetom. Glavica je s nožicom spojena glatkim lukom.Poliedarska nožica završava stiliziranom životinjskom glavom. Nabočnim kutovima nožica nalaze se po dva plastična kolutića (imitirajuležišta s almandinima). Nožice su ukrašene rovašenim trokutastim cik-cakmotivima. Na poledini fibula su ostaci mehanizma za zakopčavanje.Forma podsjeća na limene fibule s lijevanim palmetama i trokutastimrovašenjem kasnoantičkog podrijetla.• SRIJEMSKI KARLOVCI-ROVINE- lijevana lučna fibula od bronce.Polukružna glavica ima pet višestruko profiliranih izdanaka, od kojihje središnji oštećen. Na izdancima se nalaze kružna ležišta s umetnutimalmandinima. Ornamentalno polje glavice ukrašeno je rovašenimzavojnicama. Okvir tog polja ukrašen je nizovimasitnih trokutića, koji su bili nijelirani. Glavica je s nožicom spojenablago savijenim lukom koji je ukrašen zavojnicama. Nožica jepoliedarskog oblika, a završava stiliziranom životinjskom glavom. Nabočnim stranama nožice nalaze se po četri kružna ležišta (od toga dvana stiliziranim orlovskim glavama pri završetku nožice), u koja su biliumetnuti almandinski ulošci, od kojih su sačuvana tri. Nožice suukrašene rovašenim viticama. Po rubu nožica teku nizovi sitnihtrokutića, koji su bili nijelirani. Na poledini fibule nalaze se ostacimehanizma za zakopčavanje.

55

• BAČKI MONOŠTOR- U grobu 1 nađena je srebrna rovašena fibula, stilski srodna fibulama iz Zemuna, a nađenaje zajedno s fibulom u obliku cikade i brončanim parom fibula s glavicom s tri izdanka.

• LJUBLJANA-DRAVLJE - Par fibula. Riječ je o jedinstvenim primjercima iz vremena istočnogotske države uItaliji. Nožice završavaju kružnim ležištem s umetnutim almandinima (završetak koji se javlja vrlo rijetko naistočnogermanskim lučnim fibulama).

Za Istočne Gote i Gepide karakteristične su lijevane lučne fibule i pojasne kopče sa spiralno-vitičastim dubokorovašenim ukrasom. Istočnogermansku žensku nošnju 5.st. obilježava poseban stil rovašenja gustim spiralnimviticama. Na ovaj način ukrašeni ukrasni predmeti, ukorijenjeni su u 2.pol.5.st. u Dunavskoj kotlini, bili su uupotrebi od 500. Teodorikovi Istočni Goti donijeli su ih 489. iz panonskog područja Save u Italiju. U području Savesadržani su i nalazi karakterističnog karavukovo tipa.• SIRMIUM- par velikih lučnih fibula iz istočnogotskog ili gepidskog ženskog groba unutar grada Sirmiuma.• BEOGRAD-ČUKARICA NA SAVI - istočnogotski ženski grob sadrži uz dvije fibule s povijenom nogom i parvelikih lučnih fibula sa spiralno-vitičastim rovašenim ukrasom, životinjskim motivima i almandinima. Vremenski ipo tehnici izrade materijala fibule se vežu s radioničkim krugom u Karavukovu. Unatoč tome fibule iz Čukarice nepripadaju direktno stilskom pravcu Karavukova, jer je njihov spiralno-vitičasti ukras drukčije izveden.• PEĆINSKA RIKA - grob iz oko 500. Par fibula od pozlaćenog srebra ima spiralno-vitičasti ukras, koji ne pripadastilu Karavukova, već istočnogotskim fibulama Teodorikova vremena u Italiji, koje čine pojednostavljenu miješanutradiciju fibula tipa Čukarica i degeneriranog stilskog pravca Karavukovo.• RAJLOVAC - srebrno pozlaćeni nielirani par iz Rajkovaca.• Spomenut ćemo još nekoliko lijevanih lučnih fibula. To su fibule iz mjesta Bunjevac i Kapela kod Zemuna, adatiramo ih od sredine do 2.pol.5.st. Tu spada i jedna glatka brončana fibula iz Siska s glavicom s tri izdanka terombičnom nožicom koja završava životinjskom glavom.4. KLOAZONIRANE LUČNE FIBULELučne fibule ukrašene gustim kloazoniranjem bile su vrlo često zastupljene kod barbarskih naroda pa tako i kodIstočnih Gota. S područja JI Europe zasad imamo tek jedan primjerak toga tipa fibula za koji se sa sigurnošću možereći da je istočnogotski. To je mala kloazonirana lučna fibula s nepoznatog nalazišta u Kninu.5. LUČNE FIBULE S POVIJENOM NOGOMFibule s povijenom nogom antičko su kulturno naslijeđe. Rimske fibule s povijenom nogom razvile su se odsrednjolatenskih fibula. Na područjima južne Rusije prihvatili su ih Istočni Goti i u modificiranim oblicimaprenijeli na zapad. Jedna takva lučna fibula potječe iz Rakovca u Srijemu.6. FIBULE OBLIKA CIKADEOblik su dobile prema vrsti noćnog kukca-zrikavca koji živi u stepskim predjelima središnje Azije. U Europu su ihprenijeli Huni iz unutrašnje Azije, a od njih su prešle u upotrebu kod drugih barbara (Gota, Gepida, Alemana).Raširene su na velikom podruju Europe i Azije.Radionice u kojima su se proizvodile fibuleKasnorimske fibule nastale su u provincijskim radionicama, gdje se prema takvim uzorcima prave tipološki sličnefibule za germansku upotrebu u 5.st. Pontsko-danubijske fibule od lima proizvedene su također, iako suukorijenjene u južnoj Rusiji, u podunavskim područjima. Lijevane reljefno ukrašene fibule s geometrijskimrovašenjem pontskog su podrijetla, ali njihova proizvodnja je vjerojatno u Karpatskoj kotlini.Panonski zavičaj spiralno-vitičastog ukrašenog nakita stilskog pravca Karavukovo dovodimo u vezu s radionicamas kasnorimskom tradicijom rovašenja. Primjerci određenih provincijskih kasnorimskih fibula igraju u 5.st. znatnuulogu. Srebrni primjeri s povijenom nogom iz Baranje interesantan su put k postojećoj ranoj formi fibula od lima sdunavskog limesa.Etnička pripadnost izloženog materijala fibula zahtijeva oprez, naročito za dinamično hunsko vrijeme. Tako je grobiz Karavukova iz vremena Atile prije germanski nego hunski (gotski tip fibula).Na bivšem jugoslavenskom teritoriju najveći broj germanskih nalaza lučnih fibula potječe iz 5.st. U 6.st. smanjujese broj lučnih fibula različite germanske plemenske pripadnosti.ZAKLJUČAKNajtipičniji istočnogotski nalazi iz “panonske" faze su lučne fibule od iskucanog srebrnog lima (obično u paru).Razvile su se od tzv. fibula s povijenom nogom, pretežno u crnomorskim i transilvanijskim krajevima. Gotovo sviprimjerci fibula od iskucanog lima s područja jugoistočne Europe nastali su u radionicama srednjeg Podunavlja.Lako je moguće da se taj tip nakita proizvodio i u jednom od najvažnijih panonskih središta-Sirmiju.

56

Ostali istočnogotski nalazi iz "panonske" faze su rijetki. Javljaju se još lijevane glatke lučne fibule, fibule spovijenom nogom i pojasne kopče. Od dijelova ratne opreme poznat je zasada samo jedan kloazonirani okov, apotječe s otoka Sapaje na Dunavu.CIKADNE FIBULE

Cikadne fibule potječu iz Azije, a u Europu su ih donijeli Huni u 4. i 5.st. Cikade se javljaju u Kini, prije dinastijeHan, odatle ih putem svile preuzimaju Sarmati i donose na prostor Ponta u 3.st., a odatle ih preuzimaju Germani. Udoba seobe naroda cikadne se fibule javljaju od južne Rusije do Mađarske. Najveći procvat je u 4. i 5.st. Iza 500.nestaju iz germanskih grobova. Cikade su bile poznate Istočnim Gotima, a javljaju se kod Alamana, Burgunda,Franaka, Gepida. Bila je simbol moći, vlasti, sreće i vječnog života. Kod Huna cikade imaju apotropejsko značenje,amulet su i simbol budnosti.Cikadne fibule imaju 2-3 krila ukrašena crtama, točkama i krugovima, ponekad su krila razmaknuta u obliku lastinarepa. Izrađene su od zlata, srebra ili bronce, a neke su ukrašene almandinima i filigranom, a kod Istočnih Gotakloazoniranjem.Vinski postavlja sljedeću tezu: cikade se javljaju na Pontu kod Skita, prije Sarmata, što svjedoče:1. dvije cikade iz kneževskog groba Kul-Oba, 3.st., kasnoskitsko doba2. kurgan u okrugu Melitopol-cikadne aplike iz 4.st.3. kurgan “Sedmero braće”-privjesak s oblikom larve cikade (skitski grob s grčkim utjecajem)4. Bradestij-tri brončane pločice-cikade.Ovi se primjeri razlikuju od onih iz seobe naroda po funkciji i stilskim obilježjima, pa se i dalje postavlja pitanjenjihova porijekla.Alföldi objavljuje nalaze iz Levice-brončane pozlaćene fibule u obliku lastina repa koje su bile dio konjske orme,te su pontske izrade pa dolaze u suprotnost s jednom srebrnom koja je gotska.

U Hrvatskoj imamo 14 primjeraka-12 u AMu Zagrebu, 2 u AM u Splitu.• Arheološki muzej u ZagrebuIz Siska:1. Cikadna igla tj. stilusna ukosnica,

srebrna, lijevana2. Ukras oblika cikade, s jedne strane

polumjesečast, s druge cikadast3. Cikadna fibulaIz Novih Banovaca (istočnogotske):1. Tri cikadne fibule, dvije od srebra, jedna

od bronce, 1.pol.6.st.2. Šest cikadnih ukrasa• Arheološki muzej u SplituIz Salone potječu dvije istočnogotske cikadnefibule od bronce, 1.pol.6.st.

Ovakvih fibula ima još iz Drnova, BačkogMonoštora, Orašja-Dubravice, Kostola…Ovim su se fibulama bavili: Matyas Kočiš,Kühn, Vinski…

57

NAKIT ISTOČNIH GOTA NA PODRUČJU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJERimska provincija Dalmacija pod vlast Istočnih Gota došla je poslije 493., nakon što je uspostavljenoistočnogotsko kraljevstvo s Teodorikom na čelu (493-526.). Njihov je boravak na ovim prostorima potrajao prekočetrdeset godina (do oko 537.), no tragovi materijalne kulture za sada su dosta skromni. Izuzevši novac, nakitnipredmeti su najbrojniji ostaci istočnogotske arheološke ostavštine, i zasada su najrelevantniji nalazi za upoznavanjearheološke slike Istočnih Gota na području rimske provincije Dalmacije.Najveći dio nalaza potječe s nekropola, a samo ih je nekoliko naseobinskog podrijetla. O postojanju istočnogotskihnekropola na području rimske provincije Dalmacije zasad se ne može govoriti. Poznati su još jedino pojedinačniistočnogotski pokopi, uglavnom unutar groblja na redove kasnoantičkog autohtonog življa s kraja 5. i 1.pol.6.st.Mogućnost utvrđivanja istočnogotskog etnika postoji uglavnom kod ženskih grobova, višeg društvenog statusa,koji se prepoznaju po karakterističnom ženskom nakitu.Istočnogotski su nalazi povezani s kasnoantičkim i bliski su građi ostalih etničkih skupina, pa je vrlo teško razlučitida li se radi o nalazima istočnogotske pripadnosti,osim ako to nisu najkarakterističniji nalazi (pojasne kopče ililučne fibule).Osim fibula i pojasnih kopči (etnički su najsvojstvenije), zastupljene su još: pređice, ogrlice, pektorali, naušnice,prstenje, narukvice, bulla (amajlijska kutijica), privjesak i ulomci ukrasnog poveza za glavu.Pojasne kopče i lučne fibule (najkarakterističniji tipovi istočnogotskog nakita) najčešće su ukrašene dvjemanajtipičnijim tehnikama seobe naroda-polikromijom i rovašenjem. Za polikromiju su značajni efekti postignutiulaganjem poludragog kamenja, najčešće crvene boje (almandin)ili staklene paste. Tehnika je bila udomaćena naCrnom moru (odatle su je prenijeli Huni, Alani i Goti u Europu) i na istočnom Sredozemlju (Sirija), odakle jedospjela u Italiju. Tehnika rovašenja je zapadno-rimskog podrijetla i u 5.st se počela primjenjivati na proizvodimakasnoantičkog i barbarskog nakita te se dalje razvijala kroz 6. i 7.st. u istočnogotskoj i langobardskoj Italiji,vizigotskoj Hispaniji i na merovinškim i anglosaksonskim tvorevinama. Treća tehnika je punciranje (domaćaradionica u Saloni?).Većina istočnogotskog nakita s poručja rimske provincije Dalmacije može se vezati s krugom sjeveroitalskihistočnogoskih radionica, što je posve razumljivo ako se uzme u obzir činjenica da su ondje postojale središnjeradionice za izradu istočnogotskog nakita. Dio nakitnih predmeta je importiran iz pontskih radioničkih središta.To je dokaz da se i nakon odlaska Istočnih Gota u Italiji trgovačke veze s pontskim zlatarskim radionicama i daljeodržavale i da je moda tih radionica imala velik utjecaj na ukrašavanje istočnogotskih žena.Za jedan dio specifično oblikovanih nakitnih predmeta koji nemaju direktnih analognih primjeraka u velikimradioničkim središtima toga vremena, može se pretpostaviti da su nastali na domaćem tlu, eventualno Saloni, ukojoj su kasnoantičke radionice vjerojatno nastavile s djelovanjem i u doba istočnogotske vladavine. U ovim jeradionicama nastao nakit oblikovan prema istočnogotskim uzorima, ali je domaći pečat ostavila tehnikaukrašavanja. To je u prvom redu tehnika punciranja.Postoje četiri radionička tipa:1) talijanske (Ravenna, Verona)2) pontsko-podunavske (za boravka u Panoniji 456-473.)3) bugarske (Trakija, Novae, 473-488/9)4) dalmatinske (pretpostavka je postojanje radionice u Saloni)Radionice u Italiji su Ravena, Mentale, Chiusi, a u Podunavlju Varpalota, Bezenie, Zeteli (motiv meandra koji jedosta rijedak u Germaniji).Prema sadašnjem stanju istraženosti, Istočnim Gotima rnožemo pripisat oko četrdeset nalazišta (grobnih inaseobinskih) na području rimske provincije Dalmacije.

ARHEOLOSKA NALAZIŠTA NA PODRUČJU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE1. Novalja, o.Pag-kod Gušternice2. Križopolje kod Otočca-nepoznato nalazište3. okolica Gospića4. Vaganac kod Gospića5. Nin-nepoznato nalazište6. Kašić-Glavčurak7. Smilčić-nepoznato nalazište

58

8. Stankovci kod Benkovca-nepoznato nalazište9. okolica Benkovca-Asseria?10. Plavno kod Knina-nepoznato nalazište11. Ivoševci (Burnum)-Šupljaja12. Knin-Greblje13. Grahovo kod Skradina-nepoznato nalazište14. o.Kaprije-nepoznato nalazište15. Unešić kod Drniša-Bogočinl6. Biaći kod Kaštela-nepoznato nalazište17. Solin-Manastirine -Porta Cesarea -nepoznato nalazište18. Klis-nepoznato nalazište19. Dugopolje kod Splita-nepoznato nalazište20. Pućišća, o.Brač-nepoznato nalazište21. Vinovo kod Sinja-Čvrljevo22. Vrlika kod Sinja-nepoznato nalazište23. Gradac kod Ploča-nepoznato nalazište24. okolica Imotskog-Runovići?25. Korčula-o.Korčula26. Vid-Gradina -Pruščev vrt -nepoznato nalazište27. Dubrovnik-nepoznato nalazište28. okolica Humca (Radišići=Bigestae)-nepoznato nalazište29. Vinica-nepoznato nalazište30. okolica Duvna-Bistua31. Han potoci kod Mostara-Vrba32. Mihaljevići kod Sarajeva-Varošište33. Sarajevo-Nemanjina ulica34. Sarajevsko polje-nepoznato nalazište35. Pećinska rika (Gornje pećine) kod Travnika-nepoznato nalazište36. Vrtoče kod Bosanskog Petrovca-nepoznato nalazište37. okolica Bihaća

FIBULERovašene lučne fibuleU prvu skupinu uvrštene su rovašene lučne fibule koje su i najbrojnije, azastupljene su s 13 primjeraka (od toga pet parova) s osam nalazišta.1. Kašić-Glavčurak kod Zadra← Srebrna lučna fibula, slučajni nalaz iz groba uništenogprilikom vađenja pijeska 1962. Specifične je tehnologijeizrade gdje su almandinski ili stakleni ulošci na rombičnojnozi zamjenjeni plastičnim kolutićima. Isto tako stiliziranaživotinjska glava na završetku nožice u detaljima obrade serazlikuje od svih ostalih. Ukrasi u obliku rovašene spiralenastali su pod utjecajem “karavukovskih" stilskih primjesa.Ima pet izdanaka. Obilježja je datiraju u sam poč.6.st.2. Kašić-Glavčurak kod Zadra(sl.2)Druga manja fibula pronađena s dva monogramna prstena,kao prilog iz grob,a uništenog prilikom vađenja pjeska1962. Po načinu ukrašavanja povezuje se sasjevernotalijanskim radioničkmm krugom, a s obzirom na

59

to da nema elemenata za bliže određenje, datira se u 1.pol.6.st.( do 537).

3. Plavno kod Knina← Oštećena srebrna fibula koju je pronašao 1907. Fra Lujo Marun, bez pobližih podataka ookolnostima i mjestu nalaza. U dekoru nožne pločicevrlo je srodna manjoj fibuli iz Kašića i ide s njom u istianalogni i radionički krug i također se datira u 1.pol.6.st.4. Han-Potok-Vrbe kod MostaraPar srebrnih fibula koje spadaju u inventar ženskog →groba-sarkofaga pronađenog 1890. Spada u krugistočnogotskih radionica u sjevernoj Italiji, što potvrđujespiralno-naočarasti ukras na polukružnoj glavici, vrloblizak fibulama s područja Italije. Ukras rombične

nožice donekle je jedinstven, ali dijelom blizak manjoj fibuli iz Kašića. Naosnovu navedenih primjeraka fibule se datiraju u prvu trećinu 6.st.

5. Mihaljevići-Varošište kod Sarajeva← Par fibula pronađenih kao slučajannalaz iz uništenog groba prilikom vojnihradova 1954. Po tipološko-stilskimkarakteristikama i u radioničkom smislu dosta jeblizak fibulama iz Reggio Emilie. Na ukrasu(glavi i nozi) u obliku rovašenih spirala očitujuse reminiscencije “karavukovskih” stilskihobilježja koje ih datiraju na sam poč.6.st .6. Pećinska Rika (Gornje pećine) kod TravnikaPar oštećenih srebrnih fibula dospjelih 1893. u→Zemaljski muzej u Sarajevu, kao slučajni nalaz sparom poliedarskih naušnica i kalcedonskomperlom. U pojedinostima ukrašavanja radionički

odgovara pontsko-podunavskom kulturnom krugu. Po općem izgledu ispiralno-vitičastom načinu ukrašavanja blizak je krimsko-gotskimfibulama 1.pol.6.st.7. Knin-nepoznato nalazište← Mala kloazonirana fibula s nepoznatog lokaliteta spada u drugutipološku skupinu od prethodnih. Tipološki srodne primjerke ovoj fibulinalazimo među više primjeraka s područja Sredozemlja. Načinukrašavanja fibule tipološki je usporediv s načinom ukrašavanja nizanakitnih predmata sa šireg područja Europe. Na temelju toga ikomparativnmh nalaza fibula se karakterizira kao proizvodsjevernotalijanskih istočnogotskih radionica iz prve trećine 6.st.

8. Vid-Pruščev vrtPar srebrnih pozlaćenih lučnih fibula pronađenih 1994. kao prilog u ženskom →grobu. Po načinu ukrašavanja glavice i nožice, fibule su vrlo sličneistočnogotskoj fibuli iz Italije. Nema nikakve sumnje da su one nastale uistočnogotskim radionicama u Italiji, a vremenski ih se može smjestiti u prvutrećinu 6.st.

Fibule oblika cikade9. SalonaFibula oblika cikade pronađena kao slučajni (naseobinski) nalaz. Izrađena je od broncelijevanjem. Krila cikade su raširena, a na poleđini su ostaci mehanizma za zakopčavanje.Taj tip fibula prenijeli su u Europu Huni iz unutrašnje Azije i prešli su u upotebu kodGota, Gepida, Alamana... Nošeni su kao amuleti i neki im pripisuju statusni simbol. Fibulaje zasigurno import iz Italije ili izravno iz Podunavlja

60

10. SalonaFibula oblika cikade isto pronađena kao slučajni nalaz. Izrađen je od broncelijevanjem, ali za razliku od prije navedene, krila cikade su skupljena.Tirinške fibule11. Salona← Par tirinških fibula u obliku kliješta predstavljaju grobni nalaz. Izrađene su odsrebra s pozlatom, lijevanjem, a ukrašene nieliranim lunulama i trokutićima, terovašenim koncentričnim elipsama. Po stilskim obilježjima pripadaju cvatutirinškog zlatarstva 1.pol.6.st. i ima mnogo paralela iz europskih nalazišta. Kakoprisustvo Tirinžana u Saloni nije potvrđeno, taj tip nakita mogao je biti jedino u

vlasništvu Istočnih Gota kao poklon, plijen ili slično.Domaća radionica u Saloni?12. Ivoševci kod KninaOštećena lučna fibula s lokaliteta Šupljaja. Po načinu oblikovanja podsjeća na istočnogotsketalijanske uzore, ali bez postojećih bliskih analogija. Inače redovito rovašeni ukras na njoj je nadomjestio punciranoizvedeni ornament. Kako na području Italije nema o načinu ukrašavanja analognih primjera, pretpostavka je(Vinski) da je fibula mogla nastati na domaćem tlu, kao proizvod provincijskih radionica, možda u Saloni datira seu prvu trećinu 6.st.

POJASNE KOPČEPrema sadašnjim rezultatima istraženosti, istočnogotskoj arheloškoj baštini u provinciji Dalmaciji može se pripisatiukupno 10 pojasnih kopči s 5 nalazišta koje tipološki mogu razvrstati u četiri osnovne skupine. Tipologiju pojasnihkopči dali su Götze i Bierbrauer.

Rovašene pojasne kopče s dvodijelnom pravokutnom okovnom pločicom1. Unešić-Veliki Bogočin kod Drniša← Vjerojatno je nalaz iz uništenog groba, a pronašao je najvjerojatnije fra LujoMarun krajem 19.st. S obzirom nanačin oblikovanja i ukrašavanjanajvjerojatnije je da se radi osjevernotalijanskom radioničkomkrugu. Fragmentarno je sačuvana panedostaju elementi za njenu

cjelovitu analogiju s drugim primjercima.2. Knin-GrebljeSrebrena kopča koja također spada u skupinu rovašenih kopči s →dvodijelnom pravokutnom okovnom pločicom. Pronađena je kaoprilog u grobu br.47. Geometrijski ukrasi na kopči u kompozicijskom smislu se ne razlikuju od prethodne kopče.

Kopča je vjerovatno razvijeniji oblik ove tipološke skupine inajvjerojatnije je nastala u sjevernotalijanskim istočnogotskimradionicama na poč.6.st.Rovašene pojasne kopče s trodijelnom pravokutnom okovnompločicom3. Kašić-Glavčurak kod Zadra← Pojasna kopča s dvodijelnom okovnom pločicom je pronađena kaoslučajan nalaz iz uništenog groba prilikom vađenja pijeska 1962. Zbpgimitacije uokvirivanja donjeg dijela okovne pločice i dekora u oblikuslova "S", uvjetno se može ubrojitiu skupinu kopči s trodijelnim

rovašenim okovnim pločicama. Izrađena je na rustičan način, a ukras je u tehnici lijevanja pa je (Belošević)pripisana domaćim kasnoantičkim radionicama prve trećine 6.st.

61

4. Unešić-Veliki Bogočin← Najvjerojatnije se radi o nalazu iz uništenog groba, a pronašao ju jeL.Marun 1896. Usporediva je s pojasnim kopčama u Italiji i uklapa se ukrug talijanskih istočnogotskih radionica kraja 5. i prvih desetljeća 6.st.5. Unešić-Veliki Bogočinkod DrnišaPojasna kopča koju je →pronašao L.Marun. Nalaz iz

uništenih grobova 1896. Analogno sličnim kopčama i ona spada u radtalijanskih istočnogotskih radionica 6.st

6. Knin-Greblje←Srebrna pojasna kopčas ostacima pozlate izgroba 173. Pronađena jezajedno s monogramnim prstenom, zlatnim ukrasnim lamelama odpoveza za glavu tedvije karike. Ovapojasna kopča je vrloraskošno uređena i

spada među najljepše primjerke nakita pronađenog na tlu rimskeprovincije Dalmacije. Isti radionički krug kao i prethodne.7. Knin-GrebljeSrebrna pojasna kopča pronađena u grobu 55., zajedno s nožićem i→keramičkim prstenom. Po načinu ukrašavanja slična je pojasnimkopčama iz talijanskih istočnogotskih nalazišta. Datiraju se u kraj5.st. i poč.6.st.

8. Vrlika-nepoznato nalazište← Oštećena pojasna kopča, slučajan nalaz, najvjerojatnije iz uništenogistočnogotskog ženskog groba. Spada u istu skupinu kopči talijanskeprovincijencije kraja 5. i poč.6.st .

Pojasne kopče s punciranim motivima “more romano”9. SalonaPojasna kopča koja po načinu→

ukrašavanja odudara od svih poznatih istočnogotskih pojasnih kopči pase može uvrstiti u treću tipološku skupinu. Slučajni, vjerojatnonaseobinski nalaz. Uvriježeni rovašeni dekor ovdje je zamjenjenpunciranim motivima “more romano”. Po načinu oblikovanja svakako jeistočnogotskog stilskog izražavanja. Na osnovu toga Vinski smatra da jeproizvedena u nekoj kasnorimskoj radionici u provinciji Dalmaciji, posvoj prilici u Saloni ali svakako za istočnogotsku upotrebu te je datira uprva desetljeća 6.st.Orlovske kopče10. Knin-GrebljePojasna kopča sa završetkom u obliku stilizirane orlovske glave može se pripisati vremenu istočnogotskog boravkau provinciji Dalmaciji. Pronađena je kao prilog u grobu 50. Pripada nakitnoj skupini tzv.orlovskih kopči koje supontskog porijekla, a raširene su na crnomorskoj obali i također u germanskim nekropolama u Srbiji, Vojvodini,

Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj… Radioničko podrijetlo ovih kopčitraži se na Krimu gdje ih je najveći dio pronađen. Datiraju se odpoč.6. do sred.7.st. Po načinu ukrašavanja i materijalu od kojeg jeizrađena (bronca) kninska kopča najjednostavniji je primjerak oveskupine (orlovskih) pojasnih kopči. Možda je mogla nastati u nekom

62

radioničkom centru izvan pontskog kruga na predložak pontske orlovske kopče koju su Goti mogli nabaviti napodručju Srijema.PREĐICEPređice su dijelovi nošnje koji su služili za zapinjanje odjeće i obuće, a uz to su imale i ukrasnu ulogu. IstočnimGotima se smiju pripisivati samo oni primjerci pređica nađeni zajedno s izrazito istočnogotskim materijalom.1. Vid-Pruščev vrtPojasna pređica, jedina koja se zasad može pripisati Istočnim Gotima. Pronađena je 1994. u istočnogotskomženskom grobu s dvije lučne fibule i perlom od staklene paste. Od željeza je i vrlo je oštećena. Datirana je pofibulama u prvu trećinu 6.st.OGRLICE I PEKTORALIOgrlice istočnogotske pripadnosti zastupljene suna području rimske provincije Dalmacije s dvaprimjerka, a pektoral s jednim primjerkom.1. Han-Potok-Vrbe kod MostaraOgrlica se sastoji od četiri trostruko profilirane→cjjevčice, između kojih se u sredini nalazi perla

od almandina. Kako na području istočnogotske Italije zasad nema potehnologiji izrade srodnih primjeraka, pretpostavlja se da je ogrlica moglanastati negdje u krugu pontskih (ili pontsko-podunavskih) radionica,negoli u sjevernoj Italiji. U prilog ovoj pretpostavci ide analogna ogrlica sKrima, koja je zasigurno pontski proizvod, a okvirno se datira u 5.st.2. Kašić-Glavčurak kod Zadra← Fragmentarno sačuvana ogrlica sastavljena od staklenih perli i jedneod kalcedona.Dijelovi ogrlice vjerojatno su i kalcedonska perla iz Pećinske Rike,kalcedonska perla iz Kašića, te perla od zelene staklene paste iz Vida.3. Han-Potok - Vrbe kod MostaraPrsni ukras-pektoraliz uništenog groba.Spada u izuzetnorijetke i vrijedne →nalaze nakitne

skupine. Sastoji se od zlatnog lanca na kojem visi petprivjesaka postavljenih na jednom razmaku, a na krajevimaima dvije spone u obliku ptica grabljivica.Obrada i oblik karika te način ulaganja dragog kamenja uzlatom optočene ćelije ima analogije s ostalim komparativnimistočnogotskim ogrlicama. Pektoral iz Han-Potoka dovodi se uvezu sa sjevernotalijanskim istočnogotskim krugom i datira seu prvu trećinu 6.st.

NAUŠNICENaušnice su vrlo čest inventar u istočnogotskim grobovima, a iu grobovima seobe naroda općenito. Istočnim se Gotima sa sigurnošću mogu pripisati dva para.

1. Han-Potoci-Vrbe kod Mostara← Naušnice koje se sastoje od karičice ukrašene filigranskom jagodom i ovalnogkloazoniranog privjeska od zlatnog lima. Pronađene su 1890. kao inventar istočnogotskogženskog groba-sarkofaga.Nemaju postojećih bliskih analogija,a upućuju na antičkumedi~eransku tradiciju.2. Pećinska Rika kod TravnikaPar naušnica koji ide u vrlo brojnu skupinu tzv. naušnicas poliedrom, rasprostanjenu od Ponta do Galije. Nađeni

63

kao slučajni nalaz iz uništenog groba 1893. s parom fibula i kalcedonskom → perlom. S obzirom na široku uptrebuovog tipa naušnica, nema mogućnosti za utvrđivanje radioničke pripadnosti.

PRSTENJEIstočnim Gotima u provinciji Dalmaciji zasad se mogu pripisati četiri cjelovitosačuvana prstena i jedna gemma.1. Kašić-Glavčurak →Dva monogramna prstena pronađena prilikom vađenja pijeska 1962. zajedno s lučnomfibulom.

2. Knin-Greblje← Monogramni prsten istog tipa, pronađen u grobu 173, zajedno spojasnom kopčom, zlatnim lamelama i karikama. Monogramno prstenjeje u biti kasnoantičko naslijeđe.3. Sarajevsko poljeGema od almandina ili rubina s monogramom Teodorika Velikog. →Sačuvana je jedino u odlijevu i otisku. Vjerojatno je pripadala visokomdržavnom dužnosniku.4. Okolica Mostara← Prsten s prikazom orla. Izrađen je od zlata lijevanjem, a na kruni je ugraviran orao. Za ovajprsten nema analogija među poznatim primjercima istočnogotskog prstenja. Način oblikovanjapodsjeća na neke tipove prstenja iz talijanskih nalazišta. Prsten je iz zbirke pokojnog kipara VanjeRadauša.

AMAJLIJSKE KUTIJICE (BULLAE)Amajlijske kutijice (bullae) nošene su obješene o vrat ili pojas, a imale su prvenstveno religijsko značenje, odnosnou njima su se čuvali predmeti koji su imali magijsku funkciju (zaštita od uroka), osim toga one su imale nakitnikarakter. Na području nekadašnje rimske provincije Dalmacije pronađene su dvije amajlijske kutijice.1. Han potoci-Vrbe kod MostaraAmajlijska kutijica dosta jedmostavne izrade i načinukrašavanja. Pronađena je 1890. s parom fibula, →ogrlicom i naušnicama kao inventar istočnogotskogženskog groba-sarkofaga. Zasad nema komparativnihprimjeraka za eventualno utvrđivanje njezinogradioničkog podrijetla. Zanimljivo je da su u ovojbulli in situ pronađena dva zrnca jantara.2. Knin-Greblje

PRIVJESCIZa sada je poznat samo jedan privjesak kojeg po stilskim karakteristikama možemo opredijeliti Istočnim Gotima.Nepoznati lokalitet (Solin,Trilj,Vid…)Privjesak je izrađen lijevanjem od bronce. Ima oblik rea1istično prikazane cikade, krila su sklopljena i naznačenaplitkim urezima, a duž čitava tijela teče puncirani ukras. Na donjem dijelu cikade nalazi se ušica za vješanje.

UKRASNI POVEZ ZA GLAVUUkrasne vrpce za glavu se javljaju samo u grobovima 6.st., uglavnom kod germanskihnaroda.1. Knin-GrebljeUkupno 32 komada zlatnih lamela koje su pripadale brokatnom povezu za glavu. →Pronađene su u grobnoj cjelini groba 173 zajedno s pojasnom kopčom i monogramnimprstenom. Geometrijskog su cik-cak oblika, a najvjerojatnije su bile površinskimvezom vezane za podlogu od tkanine, sudeći prema ostalom inventaru iz groba izgledada je ovaj tip nakita karakterističan za viši sloj društva.

64

ZAKLJUČAKUsprkos činjenici da su nalazi istočnogotskog nakita u provinciji Dalmaciji malobrojni i uglavnom slučajnogkaraktera, oni su u kulturno-povijesnom smislu predstavljaju izuzetnu vrijednost.Većim se dijelom uklapaju u umjetničke tokove tog vremena, no isto tako pojedini primjerci ove građe odlikuju senekim specifičnostima, nastalim upravo na ovom prostoru.Nakitni predmet Istočnih Gota nađeni na području provincije Dalmacije, predstavljaju nezaobilaznu građu zaproučavanje ove etničke skupine.

65

ISTOČNOGOTSKE NEKROPOLE NA TLU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE

UVODNakon Odoakrova ubojstva 493. rimskom provincijom Dalmacijom zavladali su Istočni Goti. Njihov boravak ovdjeje potrajao 40-tak godina (do oko 537). Provincija Dalmacija je imala veliko značenje u vojno-strateškom pogledute veliku važnost zbog rudnog bogatstva.Istočnim Gotima možemo pripisati oko oko 40 nalazišta na području nekadašnje provincije Dalmacije. Zasada sene može govoriti o istočnogotskim nekropolama jer postoje samo pojedinačni istočnogotski pokopi u okvirugroblja na redove kasnoantičkog autohtonog stanovništva s kraja 5. i 1.pol.6.st. Orijentacija grobova je istok-zapad.Najčešće su se pokapali u običnim zemljanim rakama. U nekoliko slučajeva javlja se pokapanje u drvenimlijesovima, a susrećemo i pokope u kasnoantičkim sarkofazima, te u grobovima od rimskog krovnog crijepa.Utvrđivanje istočnogotskog etnika moguće je samo kod ženskih grobova, uglavnom višeg društvenog statusa, kojeprepoznajemo po karakterističnom ženskom nakitu. Ženska nošnja obilježena je parom fibula na ramenima i prsimai pojasnom kopčom. Nekad se javlja samo kopča, ili pak samo jedna fibula. Od drugog nakita javljaju sepoliedarske ili druge naušnice, ogrlice,pređice, prstenje, narukvice i drugo.Muške grobove teško je prepoznati jer kodIstočnih Gota nije postojao običaj polaganjaoružja u grobove.Najbrojniji nalazi naseobinskog podrijetla sunovci, a izuzevši njih, nakitni predmetisačinjavaju najbrojnije nalaze Istočnih Gotana području rimske provincije Dalmacije.

1. KAŠIĆ-GLAVČURAKU selu Kašiću sa sjeverne i južne stranelokaliteta Glavčurak mještani su nailazili nagrobove, tim radovima na eksploatacijipijeska uništeno je dosta grobova, ali je dionalaza je spašen.Od tih nalaza uz Istočne Gote vežu se dvijesrebrne lučne fibule, brončana pojasna kopča,dva srebrna monogramna prstena i ogrlica odjantara i staklenih perli.Lokalitet je kompleksnog karaktera, na njemusu postojale dvije nekropole, vremenski ietnički različite. Postoji 10 istočnogotskih i15 starohrvatskih grobova. Groboviistočnogotske pripadnosti su uništeni prijedolaska arheologa tako da nema punopodataka o njihovu načinu sahranjivanja. Znase samo da su se pokojnici pokapali uobičnim zemljanim rakama.Nekropola je bila u upotrebi od 6. do 11.st., atijekom 6.st. pokapano je kasnoantičkoautohtono stanovništvo, manjim dijelomIstočni Goti, a kasnijije je u slavenskojupotrebi.

66

2. IVOŠEVCI (BURNUM)-ŠUPLJAJANa lokalitetu Šupljaja u Ivoševcima kod Knina pronađena je oko 1900. brončana oštećenafibula ukrašena punciranjem, koja se po načinu oblikovanja može povezati s IstočnimGotima, a datira se u prvu trećinu 6.st. Fibula je jedinstvena i bez postojećih analogija.Tipološko i stilski može se povezati jedino s lučnom fibulom s nalazišta Ascoli Piceno uItaliji, ali kako po načinu ukrašavanja u Italiji nema analognih primjera, uzima se Vinskijevapretpostavka da je ta fibula mogla nastati na domaćem tlu, možda u Saloni. Ona je simbiozaistočnogotskih stilskih obilježja, koja se očituju u njezinu oblikovanju i kasnoantičkih

koncepcija, vidljivih u načinu ukrašavanja.

3. PLAVNO← U Plavnu, oko 20 km sjeverozapadno od Knina, fra LujoMarun pronašao je 1907. oštećenu istočnogotsku rovašenu fibulu.Fibula je po načinu ukrašavanja nožice vrlo srodna manjoj fibuliiz Kašića i s njom ide u isti radionički krug, a datira se u prvutrećinu 6.st.

4. KNIN-GREBLJENa sjeveroistočnoj padini brda Sv.Spas u Kninu nalazi se lokalitet Greblje. 1964.prilikom građevinskih radova na tom položaju naišlo se na više grobova, koji su uništeni,ali je ipak jedan dio nalazadospio u MHAS u Splitu.Sustavna istraživanja

provedena su u više arheoloških kampanja od 1966. do1971.Na nekropoli Knin-Greblje ukupno je istraženo 218grobova, poslaganih na redove, koji najvećim dijelompripadaju kasnoantičkom autohtonom stanovništvu, a 3se groba sa sigurnošću mogu pripisati Istočnim Gotima-47, 55, 173.Grob 47 bio je orijentiran u smjeru istok-zapad. → Ugrobnoj raci nalazio se kostur odrasle žene, dužine 170cm, položen na leđa, s rukama ispruženim uz tijelo.Na trbuhu se nalazila srebrna pojasna kopča. Ona je masivna, s dvodjelnom četverokutnom okovnom pločicom,ukras su složeno rovašeni motivi trokutasto, romboidno, zvjezdoliko komponirani, obrubljeni s 2 puncirana niza, nauglovima srebrne zakovice, nije sačuvana stražnja okovna pločica, ovalna alka, a trn sa spojnim dijelom od željeza,tako da je kopča nekad bila dugo u upotrebi. Datira se u prvu trećinu 6.st.Grob 55 bio je orijentiran u smjeru istok-zapad. U grobnoj raci nalazio se slabo očuvan ženski kostur, dužine 147cm, položen na leda, s rukama savijenim u laktovima i desnom šakom položenom na karlicu.Na trbuhu se nalazila srebrna pojasna kopča, u šaci je bio keramički pršljen, a pokraj desnog kuka stajao je željezninož.

← Kopča-pređica je ovalna, baza masivnog trna strmo je"odsječena" i narebreno ukrašena, završetak trna je stiliziranzoomorfnom glavicom, ima trodjelnu četverokutnu okovnupločicu, sprijeda se vidi 8 srebrnih zakovica i 4 rupe zazakovice; na prednjoj strani ukrasi su: 2 reda rovašenih,jednoprutih i dvoprutih pletenica, na 4 ugla po ležište zaalmandine. Po načinu ukrašavanja okovne pločice slična jepojasnim kopčama s talijanskih istočnogotskih nalazištaControguerra i "Belluno".

67

Grob 173 bio je orijentiran u smjeru istok-zapad. U grobnoj raci nalazio se osrednjeočuvan kostur odrasle žene, dužine 171 cm,položen na leda, s rukama položenim uztijelo.U grobu su nađene: zlatne lamele odukrasnog poveza za glavu (1), srebrna,pozlaćena pojasna kopča (2), srebrni prsten(3) i brončana karika (4), te djelomicesačuvana željezna karika, vjerovatnonarukvica (5).Trodjelna pojasna kopča vrlo je raskošnoukrašena i spada medu najljepše primjerkeistočnogotskog nakita pronadenog na tlurimske provincije Dalmacije. Ona je stilskinajbliža djelomice sačuvanoj kopči izControguerre, te kopčama s apokrifnihnalazišta "Romagna" i "Belluno".Alka je ukrašena dvoprutim pletenicama idodatnim motivom 2 rovašene, zoomorfneglavice. Trn je zadebljan i produžen prekoruba alke. Okvirna pločica ukrašena je s 2reda rovašenih dvoprutih pletenica, na 4ugla po jedno ležište za almandine.Na lubanji pokojnice nađeno je in situ niz ulomaka zlatne, djelom prepletene žice, ona je bila vezana u tekstilnuvrpcu s funkcijom ukrasnog poveza.

5. UNEŠIĆ-VELIKI BOGOČINU Unešiću, 15 km jugoistočno od Drniša, fra Lujo Marun je 1896. pronašao dvije istočnogotske pojasne kopče. Stog lokaliteta je još jedna istočnogotska pojasna kopča koju je bez popratnog komentara prvi objavio J.Kovačević.

Nakon Maruna na ovom lokalitetunisu vršena nikakva istraživanja.Najvjerojatnije se ovdje radi okompleksnoj nekropoli seobe naroda,a nema sumnje da pronađeneistočnogotske pojasne kopče potječuiz tri različita groba.Prve dvije pojasne kopče su strodjelnom četverokutnom okovnompločicom (prema Bierbrauerovojklasifikaciji ubrajaju se u skupinu B).Treća kopča s ovog lokaliteta (premaBierbrauerovoj klasifikaciji ubraja seu skupinu A2), to je lijevana pojasnakopča s dvodjelnom četverokutnomokovnom pločicom.

68

6. VRLIKAU Vrlici 30 km sjeverozapadno od Sinja s nepoznatog lokaliteta,potječe oštećena istočnogotska pojasna kopča s masivnim povijenimtrnom i ulošcima za almandine. To je slučajni nalaz bez bližihpodataka o okolnostima i mjestu nalaza.

7. SOLINIstočnogotski nalazi nađeni u Saloni vrlo su rijetki, što je začuđujućekada je ovaj grad bio oko četrdeset godina metropola provincijaDalmacije i Savije.

Svi salonitanski nalazi koji se mogu dovesti u vezu sIstočnim Gotima su slučajnog karaktera i uglavnom im sene zna točno mjesto pronalaska.Grobni nalaz predstavlja par tirinških fibula (1), a kakoprisutnost Tirinžana u tom gradu nije potvrđena, ovaj tipnakita najvjerojatnije je bio u vlasništvu Istočnih Gota. AVinski smatra da je došao u njihovu upotrebu poklonomili plijenom.Naseobinski nalazi su: kacige na provjesla tipa Narona-Baldenheim (2), te dvije fibule oblika cikade (3) ipuncirana pojasna kopča (4).

7.a. SOLIN-MANASTIRINES kasnoantičke nekropole Manastirine u Solinu potječenekoliko ulomaka sarkofaga s natpisom na kojem sespominje ime koje bi moglo biti gotskog karaktera-ARIVER. Ovi ulomci daju pretpostavku da su se IstočniGoti pokapali u okviru spomenute ranokršćanskenekropole. A možda s istog lokaliteta potječe i izgubljenipoklopac koji se nalazio u Kaštel Sućurcu, na kojem sespominje najvjerovatnije istočnogotsko žensko ime-SEVENUNDA.

8. VID (NARONA)-GRADINAU selu Vid kod Metkovića na lokalitetu Gradina 1901. i1902. otkriveno je više nalaza iz vremena kasne antike iranog srednjeg vijeka.Od pronađenih nalaza uz Istočne Gote vezuje se kaciga naprovjesla tipa Narona-Baldenheim i dvije njima pripadajućeobrazne pločice. Radi se o izuzetno rijetkim nalazima,vojničkog obilježja, povezanim s boravkom istočnogotskihtrupa u Naroni.

69

8.a. VID-PRUŠČEV VRTNa položaju Pruščev vrt u Vidu kod Metkovića 1994.otkriven je istočnogotski ženski grob. Mještani su samiiskopali grob, pa je on uništen, a preostali su jedinogrobni nalazi, od kojih su tri u Norveškoj (2,3),a jedanje ostao u našoj zemlji (4).Grob je bio orjentiran istok-zapad. Dno groba bilo jepopločano rimskim krovnim crijepom, a jedan krovnicrijep je poslužio kao uzglavnica. Pokrov groba bio jenapravljen u obliku dvoslivnog krova gdje su se sastrana nalazile tegule, a na vrhu žlijebnjaci. U raci senalazi dobro očuvan kostur žene, dužine 165 cm,položen na leda, s rukama ispruženim uz tijelo.Uz vrat je pronađena perlica od zelene staklene paste(1), na prsima su bile dvije srebrne pozlaćene fibule(2,3), a na pojasu se nalazila željezna pređica (4).Na području Pruščeva vrta i njegovoj okolici postojalaje zasigurno nekropola iz vremena seobe naroda, nakojoj su se uz kasnoantičko autohtono stanovništvosahranjivali Istočni Goti i njihovi barbarski podanici.Daljnja sustavna istraživanja tek treba provesti.

9. PEĆINSKA RIKA-GORNJE PEĆINE1893. u Zemaljski muzej u Sarajevu, s nepoznatognalazišta u Pećinskoj Rici-Gornjih Pećina kod Travnika,dospjelo je 5 nalaza: par rovašenih fibula, par brončanih

← poliedarskih naušnica i kalcedonska perla.

10. SARAJEVSKO POLJEA.J.Evans je 1885. objavio gemu s monogramom TeodorikaVelikog (14 i 14a). Ali ne raspolažemo s nikakvim podacima damožemo odrediti karakter ovog nalazišta.

11. HAN POTOCI-VRBANaselje Han Potoci nalazi se 11 km sjeverno od Mostara. 1882.prilikom kopanja šljunka na lokalitetu Vrba otkopan je kasnoantičkisarkofag dužine 212 cm (1), širine 72-74, visine 81, a dubine 41.Poklopac je imao oblik dvoslivnog krova, a na kutevima i posredini bio je ukrašen akroterijima.

70

1890. Hugo Jedliček na molbu rudarskogsatnika Radimskog vrši iskopavanja i dovećeg sarkofaga pronađen je još jedanmanji. Dužine 118 cm, širine 55 cm, visine52 cm, a dubine 20 cm. Poklopac je istoimao oblik dvoslivnog krova i bio ukrašenakroterijima.U sarkofagu je bio kostur djevojčice, anađene su dvije zlatne naušnice izrađenefiligranskom tehnikom i ukrašenealmandinima (2), na vratu je bila ogrlicaod zlatnih cjevčica i almandinskog zrna(3), a na prsima dvije srebrne lučne fibule(4) i amajlijska kutijica-bulla (5).Fibula je od srebra s velikom dozombakra i pozlaćena je. Ukras zaglavnepločice je voluta. Široki rub ukrašen jedvostrukom trakom nieliranih sitnihtrouglova i pruža se preko luka. U gornjimuglovima nožne pločice su almadinskiumeci.Naušnice se sastoje od karičice ukrašenefiligranskom jagodom i ovalnogkloazoniranog privjeska od zlatnog lima.Nemaju postojećih bliskih analogija.Ogrlica se sastoji od 4 trokutasto profilirane cjevčice, izmedu kojih se nalazi perla od almandina. Bulla jejednostavne izrade i načina ukrašavanja. U njoj su pronađeni kao magijski predmeti in situ dva zrnca jantara. Datirase na poč.6.st.Iz Han Potoka, najvjerovatnije s istog lokaliteta, potječe pektoral od visokokvalitetnog zlata s fibulama zazakopčavanje (7) otkupljen za Arheološki muzej u Zagrebu 1933. Vinski pretpostavlja da je ovaj predmet mogaopripadati velikom sarkofagu, opljačkanom 1882.Moguće je da iz sarkofaga potječe i zlatni prsten ukrašenorlovskom glavom (6) koji se nalazio u zbirci pokojnog kiparaV.Radauša. Za ovaj nalaz među poznatim primjercima nemaanalogije. Prikaz orla na kruni prstena donekle se možeusporediti s orlovskim fibulama s istočnogotskog nalazišta uItaliji.Za nekropolu Vrba u Han Potocima pretpostavlja se da se radi omanjoj nekropoli, možda čak obiteljskog karaktera, a poraskošnim nalazima pripadala je visokom sloju društva.

12. MIHALJEVIĆI-VAROŠIŠTENekropola na kojoj je kontinuitet sahranjivanja tekao od 2. do16.st. U 6.st. pokapan je autohtoni živalj i manjim dijelom IstočniGoti. Kasnije je u slavenskoj upotrebi.1954. prilikom vojnih radova prikupljene su dvije istočnogotskelučne fibule. Fibule su od srebra s primjesom bakra i pozlatom navećem dijelu gornje površine. Dužine 7.9 cm. Polje pločiceukrašeno je dvjema većim volutama, u sredini i po jednom malom u uglovima. Donja pločica je poligonalnogoblika ukrašena vertikalnim S spiralama. Široki rub oko obje pločice ukrašen je dvostrukim nizom sitnih trouglova.Bočne gornje uglove nožne pločice ukrašavaju almandinski umeci, a donja dva plastična koncentrična kruga.Nožna pločica završava s jako stiliziranom životinjskom glavom.

71

ISTOČNOGOTSKA NEKROPOLA S GRADSKOG TERITORIJA VIMINACIUMAOSNOVNI PODACI O NEKROPOLINa području Starog Kostolca otkrivena je manja nekropola s 45 grobova inhumiranih pokojnika iz 3. i 4. stoljeća.Istraživanje je 1977. i 1978. vršio Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Arheološki institut iz Beograda,Narodni muzej u Beogradu i Narodni muzej u Požarevcu. Nekropola se nalazi na užem gradskom prostoruViminaciuma, lokalitet Burdelj, udaljen oko 1200 m od legijskog logora. Nedaleko od nje nalazi se naselje iz 4.st.koje jednim dijelom leži na dijelu rimske nekropole. Osim 43 groba koja pripadaju nekropoli groblja na redove,nadena su još dva izolirana groba na teritoriju rimske nekropole koji su vjerojatno istovremeni s ovom nekropolomiz doba seobe naroda.Većina grobova ukopana je u sloj zdravice na dubini od oko 2 m. Ukopavanje nije vršeno po sistemu pravilnihredova zbog promjene orijentacije i to Z-I i JZ-SI. Nije bilo nikakvih preklapanja grobova što navodi na pomisaoda su bili na neki način obilježeni izvana, no takvo nešto nije nađeno prilikom istraživanja.Dimenzije grobnih raka su približno iste veličine bez obzira na pokojnika, osim dječjih koje su ukopane pliće (nadubini od 1,20 do 1,60 m) i prilagođene veličini tijela.Po načinu ukopa razlikuju se četiri vrste grobova:1) grobovi slobodno ukopanih pokojnika2) grobovi s konstrukcijom opeka i tegula3) grobovi popločani i natkriveni daskom4) grobovi s kovčegom od izdubljenog debla-monoksili.Prva grupa grobova je najbrojnija, dok je u drugoj grupi otkriveno 6 grobova. U tri groba pokojnici su bili položenina dasku, a u jednom dječjem grobu ostaci daske nađeni su ispod i iznad kostura. Za posljednju grupu imamo samojedan primjer i tu je pokojnik pronađen u nekoj vrsti kovčega, koji je konstruiran od dva izdubljena deblasastavljena na dnu.Većina pokojnika se nalazi položena na leđima u ispruženom položaju i rukama pored tijela. Kod nekolikoslučajeva drugačiji je položaj ruku (ruka položena na zdjelicu, desna ispružena, lijeva savinuta na zdjelici). Samo ujednom grobu ruke su prekrižene na grudima, dok je desna noga ispružena, a lijeva savijena u koljenu prebačenapreko nje.Ostaci kostura su u veoma lošem stanju, neki se čak pri dodiru raspadaju u prah, što je otežalo utvrđivanje spolapokojnika. U većini slučajeva zatečene su samo konture kostiju.U 38 slučajeva pokojnici su odrasle osobe, dok 7 grobova pripada pokojnicima dječjeg uzrasta. Odnos muških iženskih kostura nije utvrđen.ANALIZA GROBNIH PRILOGAOd 45 istraženih grobova 14 ih je bez priloga, a 5 s veoma siromašnim inventarom, dok ni u jednom od njih nijenađena keramika što je dosta neobično s obzirom da je Viminacium bio vrlo produktivan keramički centar u svimrazdobljima svog postojanja.Što se tiče ostalih priloga oni su raspoređeni funkcionalno, češljevi i ogledala se nalaze pored šake, fibule naramenom dijelu grudnog koša, pojasne pređice se nalaze u predjelu struka i sl.Svi prilozi koji su nađeni u grobovima mogu se svrstati po svojoj funkciji na tri osnovne grupe:• nakit (naušnice, perle, privjesci, ogrlice, narukvice, prstenje)• funkcionalni i ukrasni dijelovi odjeće (fibule, pojasne kopče, remeni i pređice s obuće, jezičvi, dugmad)• osobni predmeti svakodnevne upotrebe (noževi, češljevi, ogledala, kresiva i kremenje)

NAKITOd nakita pronađene su naušnice, perle, privjesci, ogrlice, narukvice, prstenje.

NAUŠNICENaušnice su nađene u osam grobova. Sve su izrađene od bronce, osim dva srebrna primjerka. Većina ih pripadatipu s poliedarskim ukrasom osim dvije karičice od kojih je jedna fragmentirana. U tri slučaja nađene su u paru, a usvim ostalima je nađena po jedna naušnica.

72

Naušnice s poliedarskim ukrasom javljaju se ovdje u dvijevarijante.• Prva varijanta ima mrežasti poliedar od tankog

brončanog lima. Poliedar je ispunjen staklenimpločicama koje spaja pastozna masa s primjesom gline.Tehnikom probijanja na poliedru su izvedena trokutastai romboidna polja

• Druga varijanta ima masivni punoliveni poliedar.Jagoda poliedra nije ukrašena i izlivena je zajedno sglatkom karikom otvorenog tipa.

Prema M.Slabi naušnice ovih tipova javljaju se u kasnoj antici, ali traju u germanskoj nošnji od 5. do 7.st. Korvigsponinje da se u materijalu germanskog porijekla susreću ovakve naušnice, izrađene od zlata i dopunjenealmandinima. Dimitrijević zaključuje da su naušnice s kockastom jagodom koja je izlivena zajedno s karikomotvorenog tipa kasnoantičke produkcije i nisu tipične za Germane. Primjeri kod kojih je kocka zasjecanjem uglovapretvorena u poliedar, rađeni su u tehnici prelamanja uz dodavanje staklenog ili almandinskog uloška,karakteristični su za istočnogotske i gepidske nekropole 5. i 6.st. Naušnice su vjerojatno izrađivane u lokalnimviminacijskim radionicma koje su nastavile svoju djelatnost i u vrijeme seobe naroda prilagođavajući se ukusugermanskih klijenata.Punolivena srebrna karičica sa zadebljanom čeonom stranom i stanjenim krajevima otvorenog tipa sreće se već odkasne antike, ali je u ovom slučaju vežemo za doba seobe naroda kao jedan modni novitet. Analogiju za ovaj tipnalazimo u zlatnoj karičici iz Mađarske, koja je datirana u 5.st.

PERLEPerle se javljaju kao dioniske i kao pojedinačniprimjerci. Rađene su odrazličitog materijala (stakla,staklene paste, rjeđe zlatnogi srebrnog lima, a javljaju sei primjerci od jantara, te onirađeni u tehnici mille fiori).Perle su različitih oblika:kružne, pločaste i kalotaste.Nalažene su u grupi (tri,četiri i sedam) i to poredčlanka šake, najčešće desneruke, ali i u predjelu vrata kao niska, lijeve ruke te među zdjeličnim kostima. Na prostoru Viminaciuma nalazimo ihveć u ranorimskim grobovima s kremacijom, a u kasnoantičkim grobovima samo sporadično. One su tadauglavnom loptaste i cilindrične, te mnogo manjihdimenzija od ovih iz doba seobe naroda.Poliedarske perle izrađene od raznobojnog staklatakođer su nalažene u kasnoantičkim grobovimaViminaciuma i bile su veoma omiljene kodGermana, a posebno Gota.Uzevši u obzir sve ovečinjenice vidimo da perle same po sebi ne dajunikakvu bližu dataciju nekropole, ali u kontekstu sostalim nalazima ukazuju bez sumnje na dobaseobe naroda i Germane kao nosioce ovih novihoblika.Jednu ogrlicu su činili retuširani zubi jelena obojenistaklenim oksidom.

73

PRIVJESAKPronađen je samo fragmentirani dio privjeska kao dijela ogrlice.Načinjen je od tankog brončanog lima, mjesečastog je oblika, bezukrasa.

NARUKVICENađene su dvije narukvice u jednom grobu. Jedna je izrađena od debljebrončane žice kružnog presjeka, kojoj su krajevi stanjeni i preklapajuse. Nalazila se pored lijeve podlaktice, dok se druga, načinjena od

punolivenog srebra, kružnog presjeka saznatno zadebljanim ravno sječenimkrajevima otvorenog tipa, nalazila na desnojruci pokojnice.

PRSTENJEPrstenje je nađeno u pet grobova. Tri prstena su načinjena od željeza. Jedan ima očuvanukružnu pločastu glavu s dijelom alke polukružnog presjeka. Alka je zalemljena na glavugdje je vjerojatno postojao ukras izveden urezivanjem, ali zbog korozije nemoguće jeutvrditi što je predstavljao. Ovakvi oblici od željeza i bronce, rjeđe od srebra česti su udoba kasne antike.Jedan prsten tipa alke nađen je na domalom prstu jednog pokojnika. Alka je eliptičnogpresjeka. Ovakvi tipovi javljaju se u rimskim nekropolama od ranog 2.st.Prsten od tanke srebrne žice nađen je na srednjem prstu pokojnika, jedini ukraspredstavlja spirala od smotane srebrne žice. Ovakvi se javljaju i u doba kasne antike uViminaciumu, ali ih nalazimo i u grobovima od 5. do 7.st.U jednom grobu, u sekundarnom položaju iznad kostura nađen je fragmentiranipunoliveni prsten od srebra. Potiče iz rimskog razdoblja, a javlja se i u alamanskimgrobovima iz 2.pol.5.st.Pored desne šake pokojnika nađen je i prsten tipa karičice, izrađen od tanke brončanežice na koju je zalemljena kružna glava izvedena savijanjem brončanog lima. I onnesumnjivo pripada rimskom razdoblju.Teško je zaključiti da li se tu radi o sekundarnoj upotrebi rimskog nakita ili o produženojproizvodnji rimskodobnih radionica koje nastavljaju s radom i u doba seobe naroda.

FUNKCIONALNI I UKRASNI DIJELOVI ODJEĆEU ovu vrstu predmeta spadaju fibule, pojasne, remene i pređice sa obuće, jezičci i dugmeta ili nitne.

FIBULEFibule su nađene u 12 grobova, bilo pojedinačno ili u paru. One su bilepostavljane u parovima na ramena. Također su nađene dvije srebrne igle naramenima pokojnika, bez sumnje s funkcijom fibula.Najzastupljenije su one koje podsjećaju na certosa fibulu u kojoj treba vidjetinjihov prototip. Karakteriziraju ih četiri spiralna navoja na osnovi glave, visoktordirani luk i izdužena noga s pločastim držačem za iglu. Na očuvanim fibulamanoga se završava vertikalno izvučenim dugmastim ukrasom. Budući da ih nenalazimo u grobovima iz kasne antike na prostoru Viminaciuma možemo smatrati

da se ovdje javljaju tek od vremena seobe.U jednom grobu nađena je masivna željeznafibula sa tragovima srebrne inkrustacije na lukui sa izuzetno dugačkom nogom. Igla i držač za iglu nedostaju. Na spoju luka iglave nalazila se ukrasna bobica, a sa strane luka ukrasna krilca. Ova fibula jekasnoantičkog porijekla, ali se bez sumnje koristi kroz čitavo 5. i 6.stoljeće.

74

Masivna brončana fibula s ravnomjerno širokom nogom koja se završavaživotinjskom glavom nađena je u grobu 46. Noga je ukrašena i poprečnimurezima, dok je ploča glave rađena tehnikom dubokog rovašenja, koja nijeprimjenjivana u rimskoj umjetnosti, ali su je koristili vojnici na Dunavu i Rajni

pod germanskim i keltskim utjecajem.Javljaju se od sredine 4.stoljeća.Istom razdoblju pripadaju fibule snogom koja se trokutasto sužavaprema vrhu i završava stiliziranomživotinjskom glavom. Jedna fibula imanešto duži luk, a kraću nogu, dok druga pripada tipu cikada fibula. Ove trifibule ne pripadaju grupi luksuznih fibula, kakve se sreću iz vremena seobenaroda, što nije nimalo čudno s obzirom na to da u Viminaciuma izrimskog doba ne nalazimo luksuzne, već najjednostavnije oblike čak i kadsu rađeni od plemenitih metala.

PREĐICE (KOPČE)Pređice su nađene u 20 grobova i to 29 komada; neke su bile u paru kaopojasna i ramena, aneke kao ramenapređica i pređice sa

obuće. Najbrojnije su željezne pređice, dok su ljeđe od srebra ibronce.Tipološki pripadaju raznim oblicima, kao npr. kružne, u oblikuslova D, ovalne, ovalne sa profiliranom čeonom stranom.Stručnjaci smatraju da su male pređice sa uskim ovalnimokvirom rađene u tradiciji rimskog zanatstva, dok su oneokruglog oblika sa povijenim trnom novina u Panoniji.Pređice u obliku slova D datirane su u 5. i 6.st. i smatra se da bimogle pripadati alamanskim ili gepidskim pređicama.Ovalne pređice su najzastupljenije u nekropolama ranogsrednjeg vijeka i smatraju se tipično gotskima, a pripadaju 5. ili1.pol.6.st.Pređice s profiliranom čeonom stranom vuku svoje porijeklotakođer iz kasne antike, negdje od kraja 4. i u 5.st. Za njih je karakterističan dug, prav trn i mali broj zakovica,suprotno onome što se događa sa njima u 6.st. kad trn postaje profiliran, a broj zakovica veći.Sve ove pređice isključivo su funkcionalne, osim jedne brončane koja bi mogla imati i ukrasni karakter.

POJASNI JEZIČAKNađen je samo jedan srebrni pojasni jezičac koji ima analogije u vremenu kasneantike, ali i u vremenu seobe naroda. Na gornjem dijelu je ukrašen s četiri urezanelinije iznad kojih je pet urezanih kružnica.

NITNE POJASAU nekim grobovima među karličnim kostima nađene su brončane i srebrne nitnepojasa. Srebrne nitne imaju kružnu pločastu glavu, koja je po obodu ukrašenasitnim urezima, a neke imaju kalotastu glavu. Noga je redovno pločasta, od tanjeglima. Brončane su također rađene od tankog lima i sličnih su oblika, ali su sveprilično oštećene Ovi oblici se javljaju krozčitavo rimsko razdoblje.

ALKEU dva groba nađene su brončane alke zatvorenog tipa, promjera 2 i 3 cm. Sobzirom na položaj prema tijelu, najvjerojatnije su bile vezivni dio remena.

75

Na osnovu položaja fibula, pređica, pojasnih kopči i alka, zaključujemo da je odjeća pokojnika bila pričvršćenafibulama ili iglama na ramenima, da je pojas nekada bio dopunjen remenom koji se zakopčavao pređicom, ili seprovlačio kroz alku, a ponekad je bio dopunjen i nitnama koje su mogle biti ukrasne i funkcionalne. Obuća setakođer zakopčavala pređicom u predjelu skočnog zgloba. Sve ove predmete nalazimo i na muškim i na ženskimpokojnicima.

OSOBNI PREDMETI SVAKODNEVNE UPOTREBE

ČEŠLJEVIČešljevi su pronađeni u 9 grobova. Svi su dvoredni inačinjeni od kosti. Nađeni su u dosta lošem stanju. Neštobolje su očuvane oplate s geometrijskim ukrasom, bilo uobliku cik-cak crta, kombinacije vertikalnih i kosih crta,ili rombičastih likova. Samo jedan je nađen pokraj desne,a svi ostali su pored lijeve šake. Nađeni su samo uženskim grobovima.Što se tiče datacije, češljevi u samom Viminaciumu nisunađeni u razdoblju kasne antike, ali se na drugimlokalitetima nalaze još od 1.st. Vjerojatno se ovdjeponovo javljaju u doba seobe naroda kada u modu ponovo ulazi duga kosa. Dvoredni češljevi češće su nalaženi ugermanskim nekropolama nego jednoredni.

OGLEDALAOgledala su nađena samo u dva ženska groba. U oba slučaja nađena suzajedno sa češljem pokraj lijeve šake pokojnice. To su brončani predmetikružnog oblika, radijusa 6,5 cm. Na stražnjoj strani nalazi se plastični ukras uvidu koncentričnih kružnica. U središtu se nalazi ušica za vješanje. Povodomanalognih nalaza iz Novih Banovaca Z.Vinski ističe da su ovakva ogledalatipična za hunske i gotske nalaze 5.st. u Podunavlju. Razlikuju se od antičkih,a potječu sa Kavkaza ili iz Kine. Ako uzmemo u obzir sav ostali materijal kojije nađen u ovim grobovima, onda ove predmete trebamo vezati za posthunskiperiod, tj. za 2.pol.5.st.

NOŽEVINoževi su pronađeni u 13grobova, u muškim i ženskim.Nađeni su u različitimpoložajima (uz lijevu i desnušaku, pored glave…). Veomasu oštećeni hrđom. Imaju uskuoštricu ukošenu prema vrhu, dok je druga strana ravna i tupa. Usadnici suklinasto zašiljeni i ukucani u dršku ili su pločasti u vidu dvodijelne drške kojaje nitnama spojena za nož. U ovom slučaju oni nemaju karakter oružja većpredstavljaju predmete svakodnevne upotrebe. Pokraj jedne pokojnice uz nož

su nađena još dva keramička pršljena što upućuje namogućnost da su služili kao pribor za obradu pređe.

KRESIVA I KREMENJEKresiva i kremenje nađeni su u nekoliko grobova. Poluretuširano kremenje nađeno je i umuškim i u ženskim grobovima, dok su željezna kresiva nađena samo kod muškihpokojnika. Smatra se da su vezani za kasnu antiku, ali i da su dosta rašireni na gepidskompodručju. Lj.Zotović smatra, s obzirom na to da u kasnoantičkim nekropolama nije nađenoni jedno kresivo ni kremeni predmet, da se trebaju smatrati novinom u grobnom inventaru.

76

NOVACNovac je pronađen u dva groba. Oba novčića pripadaju rimskom razdoblju: ujednom grobu je srebrni novčić Hadrijana (96-138) nađen s desne stranezdjelice, a u drugom je pronađen novčić Konstantina I (285-337) pokrajbedrene kosti.

ZAKLJUČAKNekropola iz Viminaciuma prezentira nam način pokapanja nižih društvenih slojeva. S obzirom na sistematičnost upokapanju, prisustvo pokojnika obaju spolova i svih uzrasta, možemo govoriti o nekropoli naseobinskog karaktera.Očito se ne radi o grobovima jedne prolazne etničke populacije, nego o stanovništvu koje je tu ostalo dovoljnodugo da usvoji neke kasnoantičke tradicije. Materijal u cjelini ukazuje na kasno 5.st., u svakom slučaju na dobaposlije raspada Hunske države. S obzirom na tu dataciju velika je vjerojatnost da su to bili pripadnici Istočnih Gotakoji su u tom razdoblju bili stanovnici ovog prostora. Materijal koji je nađen u grobovima pokazuje nekekasnoantičke tradicije, pri čemu se ne može točno utvrditi da li je direktno preuzet iz antike ili pak radionice izViminaciuma i u ovom razdoblju nastavljaju svoju produkciju u duhu stare tradicije-što je vjerojatnije. Neki autorismatraju da ovaj kasnoantički materijal koji preuzimaju razni germanski narodi s vremenom postaju svojinanjihove kulture.Ali uz taj materijal javljaju se i novi oblici koji diktiraju promjene u načinu odjevanja i frizure. Ono što je posebnoupadljivo jest nedostatak keramike u grobovima, iako je Viminacium bio jako produkcijsko središte keramike.Poznato je da grobovi Istočnih Gota nemaju keramičke priloge u skladu prihvaćanjem ranokršćanskih principa pokojima se u grobove pokapa bez priloga, a jedino se toleriraju funkcionalni i ukrasni detalji odjeće i osobnipredmeti. Novac možemo smatrati izuzetkom u ova dva slučaja.Također je karakteristično da niti jedan muški grob nema oružje kao prilog, što se može objasniti Teodorikovomzabranom Istočnim Gotima da stavljaju oružje u grobove.A i nedostatak torbica u gotskim grobovima potkrepljuje etničko opredjeljenje sahranjenih u ovoj nekropoli.Postavlja se pitanje da li su uz pripadnike germanskog etnika tu mogli biti sahranjeni i starosjedioci? Niti analizakostiju, koje su vrlo loše očuvane, niti grobni prilozi to ne potvrđuju, ali i ne opovrgavaju, tako da to pitanje ostajeneriješeno.Također nije jasno zašto ovi pokojnici nisu sahranjivani na grobljima starosjedilaca, što je inače bilo uobičajno.Možda je odgovor na to promjena vjerskog uvjerenja, koje nije dopuštalo pokapanje i poganima.I dalje ostaje mnoštvo pitanja na koje će biti potrebno odgovoriti, ali ono što je sigurno utvrđeno je to da su trigermanske skupine - Istočni Goti, Gepidi i Langobardi jedini koji su u drugom valu ostavili arheološkiprepoznatljiv trag iz 5. i 6.st. na ovom prostoru.

77

NEKROPOLE SEOBE NARODA NA PODRUČJU BIHNa prostoru BiH mogu se izdvojiti 3 nekropole seobe naroda:1. nekropola u selu Mihaljevićima kod Rajlovca2. ranosrednjevjekoma nekropola u Koritima kod Duvna3. ranosrednjevjekovna nekropola u Rakovčanima kod Prijedora

NEKROPOLA U SELU MIHALJEVIĆIMA KOD RAJLOVCANalazi se 2,5 km JZ od željezničke stanice Rajlovac na lijevoj strani rijeke Bosne. Nekropola je smještena namanjem brijegu zvanom Varošište. Na platou brijega nalazi se grobna nekropola čiji su grobovi pokrivali veliki diopovršine ovog brijega.Zaštitno iskopavanje provela je Nada Miletić od kraja rujna i u toku listopada 1954. uz pomoć Izmeta Hajrepomoćnog laboranta muzeja 1954. iskopavanje je financirao Muzej grada Sarajeva, a 1955. Zemaljski zavod zazaštitu spomenika kulture BiH.Karakteristike nekropoleNekropola ima ukupno 118 grobova. Na nekropoli se primjećuje određeno nizanje grobova u smjeru jug-sjever.Većina grobova su kosturi smješteni u običnu zemlju bez ikakvih zaštitnih okvira. 32 groba bila su zaštićenadrvenim pločama, a njihovi pougljenjeni fragmenti prilično su dobro očuvani. Kod tri groba (77, 86, 110)pronađena je bila drvena ploča koja je bila smještena ispod i iznad kostura .Tri kostura (61, 95, 103) bili su smješteni u drveni sanduk. Tri kostura (14, 30, 69) ležala su pod kamenompločom nepravilnog oblika, a u kamenom sanduku koji je bio sastavljen od pravilno otesanih ploča pronađena subila dva kostura i to grobovi pod brojevima 1 i 44.Poseban način zaštite na ovoj nekropoli upotrebljenje isključivo kod dječjih grobova - dvije uzdužne nepravilnekamene ploče koje su sastavljene u obliku krova s trokutnim bočnim manjima (grobovi 11, 25, 26, 27, 40 ).Neki su grobovi ležali na kamenoj kuglometalnoj stijeni ili su bili stiješteni između 2 bloka, tako da su se neki zbogtoga slabo očuvali ili su više ili manje dislocirani (64, 92, 111).Na nekropoli se nalaze na različitim dubinama, ponekad i u dva sloja , a smatra se da je razlog tome dugo trajanjenekropole. Dubina grobova se kreće od 0,30-1,86 m dok se dubina dječjih grobova kreće od 0,30-0,85 m.Većinom su grobovi orijentirani istok-zapad s glavom prema istoku, uz veća ili manja odstupanja. 14 je grobovaorjentirano u smjeru sjever-jug s glavom na sjever. Neki grobovi zauzimaju smjer SZ-JI (njih 19 ), a SI-JZ njih 4.Potrebno je napomenuti da je položaj kostura različit. Glava kostura je okrenuta frontalno s određenim naklonomili je nagnuta na lijevu ili desnu stranu, a ima i slučajeva da je otvorena vilica kao što je to vidljivo kod grobovapod brojevima 86 i 111.Položaj ruku je također raznolik: opružene uz tijelo, zatim položene u krilo ili prekrižene na pojasu. Imaprimjera da je jedna ruka pružena, druga je smještena na pojasu , ili je jedna u krilu a druga je položena na grudima.Poseban primjer je zamjećen kod grobova pod brojevima 68 i 95 kod kojh je jedna ruka savijena do ramena.Svi kosturi leže na leđima, a izuzetak ove nekropole predstavlja primjer dvojnog groba br. 114 a,b. U njemu suoba kostura smještena u sjedećem položaju, položeni su na lijevu stranu. Zatim dvojni grobovi pod brojem 77 i 86 -kosturi su položeni jedan uz drugoga, glavama su okrenuti jedan prema drugome (vrijedi i za grob br. 114 a i b).Česta je pojava dislokacije ili potpunog uništavanja kostura naknadnim uklapanjem drugoga. Takav slučajpredstavlja grob br.2 koji je bio uništen prilikom ukopa groba br.1.Tipološki pregled nalaza nekropole:Najzastupljeniji arheološki materijal ove nekropole predstavljaju DUGMETA. 22 nađena su unutar grobova, a dvavan grobova. Dugmeta su loptastog oblika s petljicom za pričvršćivanje različitih dimenzija. Unutar ovogoblika može se razlikovati nekoliko varijanati prema tome da li je oblik pravilan ili je nešto razvučen, zatim premavisini i profilu petljice i prema završetku dugrneta na dnu tj. da li je on špičast ili završava u obliku zrna .Dugmeta su od bronce, srebra ili srebra s pozlatom. Ovi primjeri predstavljaju pojednostavljen oblik luksuznijihbizantskih dugmeta, drži se da su proizvod domaćih radionica.Izuzetak predstavlja fragmentirano veliko brončano ukrašeno dugme koje je pronađeno →van groba, a koje spada u vrstu luksuznih bizantskih dugmeta. Prema Nadi Miletić ovodugme oblikom i ukrasom ima najbližu analogiju sa primjerkom iz Žalova (Češka) koje jenešto bogatije ukrašeno.

78

Drugu grupu predmeta nekropole predstavljaju PREĐICE (šnale) koje suzanimljive po raznim tipovima koji su pronađeni na nekropoli. Većina ih jeod bronce, a jedna je srebrna i dvije su željezne. Većina ih je bez okova,ovalnog obruča sa više ili manje masivnom iglom povijenom preko njega.Zajednička karakteristika im je jednostavnost izrade i oblik. Odstupanje →od stroge jednostavnosti predstavlja predica iz groba br.37 koja ima masivanobruč i kružno profiliranu bazu. U istom grobu pronađen je mali polukružni

okov s 3 nitne.Pređice po obliku obruča i igle koja je povijena preko nje podsjećaju natipove germanskog porijekla, koji su nađeni u Ugarskoj, a posebno ugermanskim grobovima u Italiji i Španjolskoj. Posebnost predstavlja←pređica s potkovičastim okovom ukrašenim u tehnici proboja (nađena ugrobu 76) i pređica istog tipa koja je pronađena izvan groba. →Oba primjerka spadaju u grupu langobardskih pređica bizantskog tipa

čija je karakteristika uska igla i izdužen zaobljen okov izlijevan zajedno s kopčom, čestopotkovičastog oblika s dugmetastim završetkom na kraju. Ovaj tip nalazi se u velikom broju langobardskim grobovima u Italiji. Kao posebna varijanta ovog tipa navodi se tip pređice iz San Giovannia uCividalu koji se u toj pokrajini javlja u nekoliko primjera. Po ugraviranom ornamentu dvostrukih horizontalnihlinija, prvom primjeru potpuno odgovara fragment pređice ovog tipa koji je nađen u tvrđavi Sadovec u SjevernojBugarskoj koja je dovodi u vezu s pseudopređicama iz kulturnog kruga Martinovskog nalaza, čiji su tipovi čestikod Gota na Krimu. Ovaj tip pređica smatra se nastavkom pontske umjetnosti grčkog porijekla. Oblik je istočno-rimskog i bizantskog porijekla, u južnoj Ukrajini i u Krimu mogli su ga jednako uzeti za uzor Goti i Slaveni.Migracijom Gota ovi su primjerci dospjeli u naše krajeve. Njihova pojava zabilježena je u velikombroju u langobardskim nalazima u Italiji u 6. i 7.st. Primjeri pređica s ove nekropole vežu se zalangobardske nalaze, one se pripisuju Istočnim Gotima, a smještaju se na kraj 5. i poč.6.st.Medu pređicama može se izdvojiti jedna željezna pređica grube izrade i nepravilnog oblika, →više je pravokutna nego ovalna. Nađena je izvan groba. Odgovara tipu pređice raširenom međuslavenskim pređicama na kraju 1.tis. Drži se da ona predstavlja kovački proizvod, a ne zlatarski.Treću skupinu nalaza predstavljaju NAUŠNICE koje su zastupljene u malom broju. Odlikuju seraznovrsnošću tipova, izradom i materijalom. Ukupno je nađeno 9 primjeraka naušnica.Jedan par izrađen je od srebra. Najjednostavniji primjer predstavlja srebrna naušnica čija je karičica ovalnog

presjeka otvorena, a na jednom kraju je zašiljena. Ovaj oblik naušnice predstavlja osnovni oblikslavenskih naušnica i varijante su prema tome u smislu da li krajevi završavaju obično, da li imajuzašiljen vrh ili pak jedan kraj koji je povijen u kvačicu ili petljicu. Ovakve senaušnice javljaju u mnogim slavenskim nekropolama ranog srednjeg vijeka, a

datiraju se u 9-12.st.Važno je što su takve naušnice zastupljene u velikom broju u starohrvatskim nekropolama uDalmaciji. (Glavičine, Gajine, Majdan…). Datiraju se u 9-10.st.Srebrna naušnica sa vertikalnim privjeskom koji je izrađen u tehnici granulacije (premapodjeli M.Corović-Ljubinković šesti varijatet druge varijante prve grupe bjelobrdskih →

grozdolikih naušnica). Naušnica se može datirati od 9-11.st. (razdobljedalmatinsko-hrvatske grupe i bjelobrdske kulture).← Dvije srebrne naušnice s tri jagode. Spadaju u tip naušnica poznatih podnazivom “kijevski tip” koji je raširen u svim područjima nastanjenihSlavenima (kod Čeha, Poljaka i Rusa u 11.st.), njezine varijante ovise o tipujagode kojim je ukrašena karičica. U velikom broju ovakve su pronađene u

Dalmaciji, a potječu iz 9. i 10.st., a vjerojatno i iz kasnijeg vremena 14.st.Od naušnica nađen je par srebrnih naušnica u istom grobu sa naušnicama grozdolikog tipa onepredstavljaju grupu naušnica koje se u odnosu na ostale tipove slavenskih naušnica javljajurelativno rijetko. Javljaju se u nizu varijanti u Dalmaciji, gdje su karakteristične za nakit hrvatskodalmatinske grupe koja se datira u 9. i 10.st. →

79

Četvrtu skupinu nalaza predstavljaju PRSTENI koji su kao i naušnice pronađeni u manjem broju (4 prstena ugrobovima, 2 van groba). Među sobom oni se razlikuju po tipu i materijalu.Najjednostavniji oblik predstavlja brončani prsten tankog plosnatog obruča. Njegovi krajeviprelaze jedan preko drugog, a na prednjoj strani proširen je u ovalnu pločicu ukrašenu ovalnim

linearnim omamentom. Ovaj oblik prstena je vrlo star, poznat je još u rimsko dobakasnije se širi kod Slavena, nalazi se u slavenskim nalazima iz 11.st. →← Drugi primjer ovog tipa je brončani prsten nađen van groba. Prsten je masivneizrade, drži se da je raniji od 11.st.Vrlo lijep prsten predstavlja brončani prsten s krunicom ukrašen almandinskim

uloškom. Po obliku je poznat u antici, nalazi se kod Slavena. Poseban detalj na njemu →predstavlja dvostruki obruč krunice u koji je smješten almandinski uložak koji odgovara

almandinskim ulošcima na gotskim fibulama. Prsten je nađen uz takav jedan štogovori u prilog da je pripadao istom grobu ali i istoj grupi predmeta .← U grobu broj 71 nađen je srebrni prsten koji predstavlja razvijen oblik bizantskog prstena skrunom i kamenim ulošcima, koji tvore kupastu glavicu koja je ukrašena filigranom igranulacijom. Smatra se da je ovaj prsten domaćiprodukt rađen prema bizantskim originalima.

Olovni prsten trouglastog presjeka s jako istaknutom kružnom →pločicom u koju je urezana osmerokutna rozeta pronađen je u grobuuz dva talijanska pikola (nisu se mogli točno odrediti) koji ovajprsten datiraju od kraja 12. do 14.st., vjerojatno u 13.st.Naljepši prsten ove nekropole predstavlja srebrni →pozlaćeni pečatni prsten iz groba 77. Izrađen je uluksuznoj niello-tehnici. Ukrašen je životinjskom figurommagarca (bizantska umjetnost ga je preuzela iz antike i helenizma). Prsten se može datirati u razdoblje 13-14.st.Petu skupinu predmeta predstavljaju FIBULE koje su slabo zastupljene u inventaru nekropole.Izvan groba pronađena je jedna tipična brončana fibula panonskog tipa koja je česta u Panoniji i u sjevernoj Europi.Datira se u 1. i 2.st.n.e. (T.VIII,3, ženski germanski grob).Druga fibula pronađena je unutar groba. Fragmentirana željezna fibula, predstavlja tip fibule s povijenom nogom. I.Kovring svrstava je u XI grupu uz ostale varijete "Armbrust fibule", drži se da su te fibule mogle biti jednakokeltske, rimske i germanske. Od posebne važnosti su gotske srebrne fibule s pozlatom sa kraja 5. i poč.6.st. Fibulepredstavljaju pravu rijetkost.Fibule su od srebra s primjesom bakra i pozlatom na većem dijelu gornje površine. Spadaju u tip lučnih fibula sdvije pločice. Njihova dužina iznosi 7,9 cm. Na polukružnoj zaglavnoj pločici nalazi se pet dvostruko profiliranihpozlačenih dugmeta. Polje pločice ukrašeno je dvjema većim volutama koje su okrenute jedna prema drugoj.Smještene su u sredinu, a po jedna se nalazi u kutevima. Donja pločica poligonalnog oblika ukrašena jevertikalnim S-spiralama koje su simetrično postavljene na vertikalu koja izlazi iz krajnjeg ivičnog brida i koja nadonjem kraju završava s dva spiralna zavoja. Ispod ove cjeline kao postament spiralnomukrasu nalazi se koncentrični pravokutnik s neizraženom stranom. Ukras je izveden uformi klinastog ili kosog reza (keilschnitt). Rez je karakterističan za vrijeme kome fibulepripadaju. Široki rad oko obje pločice je bez pozlate, ukrašen je dvostrukim nizom sitnihtrokuta koji su izrađeni u niello-tehnici. Bočne gornje kuteve nožne pločice ukrašavajualmandinski umeci, a donja dva plastična koncentrična kruga (wurfelaugen).Nožna pločica završava u vidu stilizirane životinjske glave s koje je pozlata djelomičnootpala. Sačuvan je niello-ukras (tri horizontalne i jedna vertikalna linija duž glave). Iglafibule kod oba dva primjerka je slomljena. Ona je bila pričvršćena za željeznu šipkuobavijenu spiralom koja je prolazila kroz dvije probušene željezne pločice na poledinizaglavne pločice. Njen donji kraj pridržavala je srebrna pločica povijena u vidu kule kojaje izlazila iz nožne pločice.Najbližu analogiju ovim fibulama predstavljaju dva para sličnih fibula koje se nalaze uzbirci Zemaljskog muzeja. Jedan je par otkopan 1890. u Han Potocima kod Mostara, adrugi primjer je donešen u muzej 1893. Pronađen je kod Travnika na rimskom lokalitetuna Pećinskoj Rici iznad Gornje Pećine.

80

Fibula iz Han Potoka vrlo je slična onima iz Rajlovca po stilu, dimenzijarna, brojudugmeta i njihovom profilu, po obliku nožne pločice i njenom završetku u vidustilizirane životinjske glave. Fibula iz Han Potoka izrađena je od srebra s primjesombakra i pozlačena je. Ukras zaglavne pločice i kod ove su volute, ali su one na ovojsmještene drugačije u polje. Sistem zakopčavanja je isti. Dužina je 8,4 cm.Fibule iz Pečinske Rike su nešto veće, dužina im iznosi 11 cm. Imaju isti oblik, broj i→profil dugmeta zaglavne pločice, osnovni oblik nožne pločice i sasvim sličnu stiliziranuživotinjsku glavu kojom se fibula završava. Spirala je osnovni element ukrasa (dana je udrugoj kombinaciji, a rađena je istom tehnikom). Rub je gladak, nema ukrasa, luk je ukonturama isti, a u detaljima drugačiji.J.Werner fibule ovalnog tipa dijeli u dvije osnovne grupe. Gore spomenute spadaju ugrupu II tj. grupa fibula čija nožna pločica završava stiliziranom životinjskom glavom. Adruga grupa tj. grupa I ima završetak u obliku ljudskog lika. Običaj da se u ženskojnošnji obično nalazi par fibula je germanski, time i gotski. Tu činjenicu potvrđuje J.Werner. Ove fibule koje su pronađene u selu Mihaljevićima oko 3 km od Rajlovcadatiraju se u posljednja desetljeća 5. i 1.pol.6.st.Mjesto izrade fibula nije utvrđeno. Od velike važnosti je jedan njihov detalj koji ihizdvaja od ostalih poznatih primjera-dvostruka traka nieliranih trokuta na rubu fibula.Među nalazima iz grobova nalaze se i tri mala željezna NOŽA uobičajenog oblika kodsvih etničkih grupa u ranom srednjem vijeku.U grobu 21 pronađeno je i 10 velikih željeznih KLINOVA mrtvačkog sanduka. Pet jenađeno u grobu, a pet van groba. Drži se da potječu iz kasnog srednjeg vijeka. Jedan

klin i nitna nađeni su u grobu 21. U grupu predmetakoji su bili nađeni van groba spada i jedan LANČIĆsastavljen od pet brončanih sitnih lančića. Lančić sevremenski smješta u period 6-10.st.Van groba pronađen je fragment brončane igle-vjerojatno fragment rimskog stilosa.OGRLICE iz groba 29 i groba 112 su različite vrste.Ogrlica iz prvog groba sastavljena je od sedam perli, krupne su izrađene odjantara i crne staklene paste, a samo jedna perla je s crvenom inkrustracijom.← Druga ogrlica sastoji se od oko 1000 sitnih perli koje su raznih boja i oblika.Ogrlice s malim brojem krupnih i ukrašenih perli pojavljuju se u I.tis., dok sekasnije pojavljuju uglavnom ogrlice s velikim brojem sitnih perli. Prema tome semože utvrditi da su krupne perle starije, a sitnije mlađe.Prva ogrlica pripada inventaru gotskih grobova ove nekropole, a druga velikaogrlica je slavenska i vjerojatno potječe iz 9. ili 10.st.Uz ve1iku ogrlicu nađena je i brončana petljica za zatvaranje.

Uz obje ogrlice pronađeni su i METALNI PRIVJESCI. U grobu 29 jednostavan →brončani križ jako proširenih polukružno završenih krakova. Prema Niederleu križevis jednakim krakovima bili su u upotrebi do 5.st. u bizantskoj umjetnosti.← Kao privjesak ogrlice iz groba 112 nađena je srebrena lonula jednostavnogoblika i skoro bez ukrasa. Drži se da pripada periodu 9-10.st.

Od STAKLENIH PREDMETA nađena su van groba jedna staklena boca loptastog oblika →(kugelflasche) s dugim vratom. Ovaj oblik je čest među oblicima kasnoantičkog staklenogposuđa.Drugi stakleni predmet predstavlja pršljen bipiramidalnog oblika. Moguće da je služio kaopršljen za vreteno, aIi i kao perla ogrlice. Smatra se da je on dio inventara germanske grupegrobova.

81

KERAMIČKI PREDMETI su jako slabo zastupljeni na ovoj nekropoli. Pronađeni su sljedeći:1. mala rimska posuda od pročišćene žućkaste sive zemlje (grob 13). Spada u rimskukeramiku.2. vrč sa drškom i ljevkom - nađen je u grobu 43, ima postojanu tamnozelenu glazuru koja →

upućuje na 3. i 4.st.← 3. posuda nađena u grobu 15. Primjer je grube domaće rimske keramike sizrađenim uskim ornamentom višestruke talasaste i horizontalne linije.4. fragmenti dviju malih posuda koje su nađene uz grob 117.Karakteriziraju ih debele stijenke, grubi materijal, nepravilna valovita linija i horizontalne linijeposude se smještaju u slavensku keramiku II gradišnog perioda. →Treba napomenuti da je pronađeno i nešto TEKSTILA i to jedan veći komad koji

predstavlja traku iz groba 38 i amorfni komad kože iz groba 1.NOVCI Numizmatički materijal nekropole:U grobu 16 pronađen je rimski novac Gordijana III (238-243-Viminacium III):Avers-poprsje, okolo je nečitak natpisRevers-personifikacija gradaZatim je pronađen rirnski novac Teodosija (379-395).Av-poprsje cara u reljefu, okolo natpis: D. N. THEODOSIVS P. F. AUGRev-prikazuje lovorov vijenac s natpisom VOT X MUL TXXU grobu 38 pronađena su 4 talijanska pikola: →l. Av-u sredini šesterokraka zvijezda, okolo natpis: C(i) V(ita) S.Rev-u sredini šesterokraka zvijezda, okolo natpis E. P. AQV(ilensis). Po toj zvijezdi novac je sličan novcu Amadea IV (1232-1253) Torino2. Av-u sredini je križ, okolo natpis: + MARCU Rev-2ATE (upolo) DUX (1268-1275)3. Av-u sredini je križ, okolo natpis: + MARCU Rev-u sredini je križ, okolo je nečitak natpis4. Av-u sredini je malteški križ, okolo je natpis + MARCU Rev-u sredini malteški križ, okolo nečitak natpisZatim u šutu izvan groba 59 nađen je jedan mletački obol:Av-u sredini je križ, okolo natpis: + MARCURev-u sredini je križ, okolo natpis: PET(sus) GRA(denigo) DUX (1289-l311)Izvan grada pronađeno je još 5 talijanskih pikola.

ZAKLJUČAKNekropola je s izvjesnim prekidom bila u upotrebi kroz neobično dug period. Od 3 ili 4.st. do 1.pol.16.st. Premaarheološkom materijalu grobovi pripadaju trima etničkim grupama koje je rimsko osvajanje i seoba narodasjedinila na ovoj nekropoli: Rimljanima, Istočnim Gotima (9 grobova) i Slavenima.Predmeti koji pripadaju rimskom periodu su brojno u manjini prema predmetima ostale dvije grupe. U okolicinekropole postojalo je rimsko naselje i administrativni centar koji se nalazio u Iliđi, a život je u njemu postojao u 3.i 4.st. Rimskom periodu ove nekropole sigurno pripadaju fragmentirani brončani stilos, brončana pandeska fibula iz2.st., mala rimska posuda fine izrade, dvije posude i fragment grube domaće rimske keramike 3. i 4.st., glaziranivrč i staklena boca. Ovom periodu pripada i novac Gordiana III (238-243) i Teodosija (379-395).Ostali materijal datiran je na kraj 5. i poč.6.st., a pripada periodu boravka Istočnih Gota u ovim krajevima.Zastupljen je isključivo metalnim predmetima, a izuzetak je ogrlica iz groba 29.Slavenskoj etničkoj grupi pripadaju grobovi s predmetima koji potječu iz vremenskog razdoblja 9. do sred. 16.st.Na nekropoli je prisutno isključivo kosturno pokapanje koje je karakteristika sve tri grupe, davanje priloga u grobje njihova zajednička crta. Najbogatija istočnogotska grupa odgovara običaju svih germanskih plemena.Slavene karakterizira napuštanje običaja stavljanja priloga. Cijelu nekropolu prekrivaju kosturi bez zaštitnikaokvira ili s njima.U grobovima rirnskog perioda kosturi nisu polagani u prostoru zemlje i orjentirani su u njemu istok -zapad (grob 2,15, 16, 43). Od 9 grobova germanske grupe samo kod njih 3 prirnjećeni su ostaci drvene ploče (20, 22, 76).Slavenskim grobovima pripadaju kosturi u kamenom ili drvenom sanduku ili su bili zaštićeni kamenim ili drvenimpločama. Drveni sanduci koji su nađeni na nekropoli s klinovima ili bez njih su iz perioda 12-13.st.

82

Najveći broj grobova (njih 105) pripada slavenskom periodu. Skoro polovica slavenskih grobova (45) imala jezaštitnu oblogu od kojih se drveni sanduk najkasnije javlja. Grobovi su orjentirani u smjeru istok-zapad, ovdje sejavljaju odstupanja koja kod grobova predhodne dvije grupe nisu konstatirana. Napuštanje tradicije u orjentacijijavlja se u svim nekropolama u srednjem vijeku (grupiranja su oko crkve).Predmeti koji su nađeni u slavenskim grobovima na ovoj nekropoli teško se pripisuju bilo hrvatskoj-dalmatinskoj,bilo bjelobrdskoj kulturi, jer određeni pokazuju sličnosti i s jednom i s drugom grupom. Jedna i druga grupa usvojoj osnovi formirale su se prema bizantskim uzorima i pod bizantskim utjecajem.Naušnice iz slavenskih grobova upućuju na srodnost sa hrvatsko-dalmatinskom grupom. Ovaj lokalitet jedinstvenje primjer simbioze utjecaja sa sjevera i stvaranja posebnog tipa.Rimski gradovi zauzimali su prostor istočnog kraja lokaliteta u smjeru JZ-SI (grobovi 15, 16, 2, 43). Istočnogotskigrobovi zauzimali su prostor južnog dijela prema sjevernom i pomiješali su se s rimskim. Na zapadnom krajnjemkutu bili su grupirani najstariji nalazi 9-11.st.Smatra se da nekropola prestaje biti u upotrebi dolaskom Turaka. Sličan prekid nastao je prema arheološkommaterijalu vjerojatno u 7. i 8.st. u periodu odlaska Istočnih Gota do nastanka slavenskog naselja čiji su stanovniciovdje sahranjeni. Tragovi naselja nisu utvrđeni, ali je vjerojatno nekropola morala pripadati većem naselju.

RANOSREDNJOVJEKOVNA NEKROPOLA U RAKOVČANIMA KOD PRIJEDORANekropola je otkrivena prilikom rekognosciranja terena u okolini Prijedora za Arheološku kartu BiH u jesen 1959.Ekipa Zemaljskog muzeja u sastavu A.Benac, Z.Marić i N.Miletić bili su obavješteni da je u selu Rakovčanima1960. na lokalitetu Bošnjića Voće vlasnik Salih Crljenković našao jednu sjekiru.Vlasnik je potvrdio da je prilikom kopanja jame u svom dvorištu 1957. pronašao dva kostura. Uz jedan kostur(grob 1) pronašao je jednu kopču i nožić koji su se raspali, a uz drugi kostur (grob 13) pronašao je željeznu sjekiru.Sistematsko iskopavanje bilo je izvršeno u 4 kampanje (29.6-7.7.1960. (20 grobova ), 18-30.6.1961. (14 grobova),19.6.-10.8.1962. (21 grob) i 15-28.6.1964. (7 grobova). Nekropola se nalazi na prostranoj fluvijalnoj terasi nalijevoj obali Save u polju pod selom Rakovčanima.Opće karakteristike nekropoleNekropola pripada ranoj fazi perioda grobova na redove. Ta je pojava uočena na širem prostoru Europe od kraja4. i poč.5.st. Predstavlja obilježje kulture ranog srednjeg vijeka. Pojava groblja na redove širila se paralelno sprodorom utjecaja germanskih plemena. Ukopavanje na ovoj nekropoli vršeno je samo u jednom sloju. Nanekropoli nisu primjećena veća grupiranja na osnovi socijalne ili obiteljske strukture. Na Bošnjića voću otkrivenoje ukupno 66 grobova od kojih je 27 muških, 20 ženskih, 10 dječjih, a 9 grobova spol nije mogao biti utvrđen.Većina grobova ukopana je jednostavno u zemlju.Zanimljivu pojavu predstavljaju drveni zaštitni okviri čiji su tragovi bili otkriveni u 32 groba. Okviri su većinomkonstruirani od drvenih ploča ili dasaka. Najčešće je drvena ploča bila polegnuta preko kostura (grobovi 41, 43, 44,53) ili samo preko grudi (grobovi 22, 17, 45). Nađena je ispod kostura kod 3 groba (16, 20, 35), a kod groba 39pronađeni su tragovi ploče koja je bila smještena iznad i ispod kostura.Drugi oblik zaštitnih okvira sastoji se u bočnom postavljanju drvenih daska, ostaci su nađeni s obje (4, 29, 33, 37 i42 kod nogu, 51 uz lijevu stranu, 23, 54, 63, 66) ili samo s jedne strane kostura (uz desnu stranu grob 6).Slijedeći oblik predstavlja kombinaciju daske sa strane i ploče iznad (34, 48) ili ispod kostura (2, 3, 19, 49).Najzanimljiviji oblik predstavlja izdubljeno polustablo u koje je pokojnik bio položen. Takav način otkriven je ugrobovima 25, 55 i 61. Ovakvi drveni okviri u raznim varijantama uz sahranjivanje u prostu zemlju redovita supojava na brojnim nekropolama ranog srednjeg vijeka. Pripisuju se raznim germanskim plemenima (Gotima,Gepidima, Langobardima, Alemanima, Francima). Takva pojava raširena je na prostoru od južne Rusije doAtlantika. Upotreba im je bila vezana za stroge pogrebne običaje i zakone kod Germana.Najveći broj grobova orijentiran je u smjeru JZ-SI (37). Smjer Z-I zauzimaju 27 groba, a dva su orijentirana SZ-JI(6 i 15). Jedna od karakteristika ranog srednjeg vijeka je i nejednačeno usmjeravanje grobova. Pokojnici supoloženi na leđa tj. u ispruženom položaju, izuzetak je grob 50 kod kojeg je desna noga povijena prema lijevoj.Položaj ruku je kod 52 kostura opružen uz tijelo, kod 8 je jedna ruka bila opružena uz tijelo, a druga položena ukrilo. Samo kod groba 20 obje su ruke ležale u krilu. Položaj glave je isto tako različit. Dvadeset kostura imalo jefrontalni položaj, kod 15 je glava bila okrenuta na lijevu stranu, kod 14 na desnu, kod 10 glava je bila jakozakvačena. Smatra se da je frontalni položaj bio primaran.Nalazi otkriveni u grobovima su sitni ostaci tekstila. Od 66 grabova nalazi su nađeni u 34.

83

Tipološka analiza nalazaNalazi ove nekropole mogu se podijeliti na 4 skupine:1. Nakitni predmeti (naušnice, ogrlice, narukvice, prsteni)2. Predmeti koji čine djelove nošnje (ukrasne igle, fibule, kopče, češalj)3. Utilitarni predmeti (noževi, torbice, šila, klinčići, kremeni)4. Oružje (sjekire, strelice)Na nekropoli su otkrivena samo dva para NAUŠNICA. Jedan par brončanihnaušnica s poliedrom (korpicom, grob 2). Naušnice su kasnorimskog porijekla,smatra se da su ih kasnije preuzela i dalje razvila mnoga germanska plemena. Parnaušnica sa Bošnjića voća predstavljaju najjednostavniji i stariji oblik. Datiraju se u kraj 5. ipoč.6.st. s porijeklom u panonskim radionicama.OGRLICE su pronađene u 3 groba (32, 48, 50). Prva ogrlica je sastavljena od 246 sitnihpotpuno jednakih perli. Ovakva duga niska ogrlica spada u obvezan inventar ženskih →

grobova svih ranosrednjovjekovnih nekropola različitih etničkih grupacija.← U grobu 50 pronađene su perle od kojih su 4 poliedrične i jednabikonična. Po svom obliku predstavljaju vrlo stari kasnoantički oblik kojije bio omiljen kod germanskih naroda, posebnoGota. Među njima senajčešće javljaju tamnoplave perle raznih dimenzija, najveću

rasprostranjenost doživljavaju iza 400. Ovakav tip zastupljen je npr. na Bledu I, Kranju, Rifniku,Drnovu, Peroju.Pet perli pronađeno je u grobu 48. Svaka od njih posebnog je oblika, a pripadaju starijim →tipovima. Skupinu čine fragmentarna diskoidalna perla koja je standardni tip, diskoidalna perlaod jantara (spada u vrlo raširene starije oblike posebno do 6.st.). Mala sedefasta perla u oblikurozete predstavlja rjeđi oblik kasnoantičkog porjekla.Od NARUKVICA na nekropoli je pronađeno pet u 4 groba(20, 10, 46, 50). Od toga 4 su sasvim identične. Predstavljajunajjednostavniji oblik ranosrednjovjekovnih narukvica.Werner ih svrstava u jeftin nakit autohtonog romanskogstanovništva u 6.st. Izrađene su od željeza i pokazuju apsolutnusličnost s nekropolama Bleda I i Kranja (npr. nošene suisključivo na desnoj ruci).Iz groba 2 potječe masivna željezna posrebrena narukvicačiji su krajevi ukrašeni tauširanom srebrnom niti. Pripadadrugom tipu narukvica, datira se od 1.pol.5.st. do 7st. Obično ima nešto zadebljane krajeve, bez ukrasa je ili jeukrašena kanelurama, graviranim ili punciranim geometrijskim ornamentom. Ovakav tip narukvice pronađen je uItaliji (točnije Torriana). Srebrne i brončane narukvice pronađene su u Castel Trosinu i datiraju se iza 578. NaBledu I pronađeno je također 6 ovalnih narukvica. Sve su od bronce, a kod triju narukvica krajevi su ukrašeniurezima ili kombinacijom ureza i uboda. Datiraju se u 7.st.Najveću sličnost s narukvicama sa Bošnjića Voće pokazuju srebrne narukvice iz Suuksu i Čufur-Kale (germanske,6-7.st.), zatim srebrna narukvica iz Smolina (germanska, 2.pol.5.st.), narukvica iz Castel Trosina (langobardska, iza578.), tri brončane ukrašene narukvice sa Bleda I (7.st., slavenska).Narukvica s Bošnjića Voća se na osnovu oblika, posrebriranja i posebnog ukrasa (tauširane srebrne niti) datira u6.st., a njeno se porijeklo treba tražiti u germanskom kulturnom krugu.Četiri PRSTENA pronađena su u 3 groba. Sačuvani su vrlo fragmentarno. Od njih su 3 željezna, ajedan je brončani. Spadaju u najjednostavnije oblike. Posebno odstupanje predstavlja prsten s krunomkoji ima ovalnu brončanu pločicu. Slaba zastupljenost prstenja karakteristična je za nalazeranosrednjovjekovnih nekropola.IGLE se javljaju u dva osnovna oblika i to kao jednostavna šivača igla i kao stilus. Obje šivače igle činile su dionošnje u kosi ili u funkciji pridržavanja vela. Igle stilusi koji su otkriveni u 3 groba. Alföldi ih kao ukosnicepripisuje panonskoj ženskoj nošnji već u grobovima 4.st. kada tu modu preuzimaju germanska plemena i prenose judalje na zapad. Takva moda ostaje u upotrebi kroz cijeli rani srednji srednji vijek.

84

Iz groba 10 potječe jednostavna srebrna, neukrašena igla-stilus (sl.3). Brončana igla iz groba12 (sl.1) i srebrna iz groba 32 (sl.2) predstavljaju razvijenu varijantu jednostavnog stilusa,kod nje se u gornjem dijelu kao ukras javlja prizmatično proširenje. Smatra se da igle potječuiz iste radionice (najvjerojatnije bila u Feneku-Mogentiani), njihova produkcija može sepratiti i u vrijeme avarske dominacije. Sve igle služile su kao ukosnice ili za veo, osim stilusaiz groba 10 koji je pronađen na grudima gdje je mogao pridržavati odjeću. Sve igle sBošnjića Voće vjerojatno pripadaju samom kraju 5. i 6.st.Na nekropoli su bile zastupljene i FIBULE i tojednostavne željezne i jedna pločasta. Samo su triprimjerka sačuvana gotovo u potpunosti, a ostali komadisu fragmentirani. Fibule pripadaju najjednostavnijem tipu-obliku kasnoantičke fibule koji je prihvaćen od germanskih plemena(armbrustfibule). Od ove fibule iz groba 32 sačuvana je samo donja →brončana pločica i željezne petlje za prihvačanje igle. Ona se možeubrojiti u kasnoantičke jednostavne pločaste fibule koje su kao igle-stilusi činile sastavni dio panonske nošnje.Uz pomoć predmeta uz koje je pločasta fibula nađena (igla-stilus i niskaperla) datira se u 6.st., a smatra se da se njeno porijeklo treba tražiti u

radionicama Panonije.KOŠTANI ČEŠALJ premamišljenju I.Bone služio je ne samokao pribor nego i kao ukras u kosi.Dvoredni češalj se nalazi od 2.st., a u kasnoj antici i

ranom srednjem vijeku ostaje u neprekinutoj upotrebi i predstavlja redovan prilog u muškim i ženskim grobovima.Ovi češljevi koji su nađeni su grubi i neukrašeni. Češalj koji potječe iz groba 48 datira se u kraj 5.st. i 1.pol.6.st.Češalj sa Bošnjića Voće predstavlja jedini dosad poznat komad ovog perioda na prostoru BiH, a to isto vrijedi i zafragment iz groba 4.Najbrojnije zastupljene nalaze na ovoj nekropoli predstavljaju KOPČE. One su pronađene u21 grobu. Ukupno je pronađeno 25 kopči. Sve se kopče razlikuju među sobom po materijalu,obliku i tipološkim karakteristikama. Najveći je broj željeznih kopči (15), a od njih jenekoliko bilo posrebreno. Brončanih je 7, srebrne su dvije i jedna je brončana i pozlaćena.Najluksuznija od svih kopča je mala pozlaćena kopča s okovom. Vinski je smatra →ostavštinom Istočnih Gota iz 2.pol.5.st. Nađena je u krilu u funkciji pojasa, no poznato je da su uglavnom tretiranekao kopče za obuću. U neposrednoj blizini ove ležala su dva mala brončana štitolika okova. Ovakvimali okovi javljaju se u sporadično u gepidskim nekropolama, a nalaze se i u alemanskim i franačkimgrobovima. Prema mišljenju K.Bohrera služili su za pričvršćivanje povijenog remena iza kopče.

Dvije srebrne i dvije brončane kopče označene su kao tipične gotske kopče 5. i →1.pol.6.st. Njihove glavne karakteristike su ovalni obruč uz okov ili bez nje i masivanzasjećen trn, često trokutastog presjeka, sužen i povijen pri vrhu. Srebrna kopča iz groba43 bez okova pokazuje potpuno iste tipološke osobine, samo je skromnijih dimenzija.←Brončana kopča iz groba 38 je njezina direktna kopija dok je brončana kopča iz groba36 manje izrazita. →U posebnu varijantu ovog tipa kopči sa masivnim izduženim obručem izdvaja se kopča iz← groba 4 čiji je korijen masivnog trna ukrašen naglašenim kanelurama. Ovakva konturaobruča tipična je za gotske kopče južne Rusije. Po elementima koji ju određuju(masivnost, materijal, kontura obruča, trn) bez sumnje pripada krugu gotskih kopči s kraja5. i 6.st.

Sasvim drugim tipovima pripadaju ostale 4 brončane kopče. Svaka od njih nosilac je drukčijeoblikovane koncepcije. Zanimljivu pojavu predstavlja masivna kopča ukrašena duž obruča i osovinekakteristično zasječenog i formiranog trna iz groba 33. Đuro Basler je kopču uvrstio u kulturnu →svojinu Istočnih Gota. Drži se da su sva 4 komada potekla iz iste radionice.

85

← Drugom obliku mnogo rasprostranjenijem pripada masivna kopča facetiranogobruča sa štitastim trnom iz groba 34. Spada u najjednostavniji i najskromnijistupanj među brojnim varijantama koje su otkrivene na gepidskim, langobardskim,alamanskim i franačkim nekropolama. Njihova pojava prati se kroz cijelo 6. i 7.st.Kopča sa štitastim trnom sa ove nekropole pripada germanskom krugu, vjerojatnoje nastala u 1.pol.6.st. Ona je prva kopča ovakvog tipa poznata sa područja BiH.

Vrlo rijedak tip je kopča masivno izdubljenog narebrenog obruča s krupnim željeznim trnomiz groba 11. Za ovu vrijedi datacija u kraj 5. i 1.pol.6.st. →Najzanimljiviju kopču i nalaz ove nekropole predstavlja brončana kopča narebrenog obruča s razrađenim

profiliranim trnom koji završava u obliku pačje glave. Otkrivena je u grobu 58. Najpotpunija, dodetalja identičnu analogiju predstavlja brončana kopča iz grobnice 31 u Cufut-Kale koja sepripisuje alano-gotskom stanovništvu, datira se u 6-7.st.← Smatra se da kopča iz groba 58 pripada produktima koji pokazuju gotski ukus. Željezne kopčepokazuju veliku raznolikost po obrisu.Najveći broj kopči je više ili manje izduženog obruča (8),dvije okruglog, jedna izvijenog, jedna pravokutnog, a tri

male kopčice čine posebnu grupu. Među ovakvim kopčama od 8 komada6 ih je bilo posrebrenih, a jedna je bila ukrašena gustim urezima dužobruča (grobovi 15,44,51-2,57,65) →Posrebrne kopče iz grobova 44 i 57 bile su ukrašene s dvije tj. trikanelure uz vrh trna (imitiranje tauširanog ukrasa). Ova grupa željeznih kopči se javlja na svimranosrednjovjekovnim nekropolama (langobardskim, alemanskim, franačkim…). Ovalne željezne kopče prema

Werneru predstavljaju imitaciju gotskih kopči. Posrebrne kopče sa Bošnjića Voće pokazujuimitaciju višeg stupnja i smatra se da su proizašle iz gotskog kulturnog kruga.← Željezna kopča masivnog, izdubljenog i izvijenog obruča iz groba 61 bila je posrebrena. M.Alföldi takve karakterizira kao najomiljeniji tip 4.st. koji je bio obilno zastupljen i u Intercisi.Potpuno identična ovoj je željezna kopča iz Ziegelfelda. Ova iz groba 61 nesumljivopripada gotsko-gepidskom krugu, a datira se u kraj 5. i 1.pol.6.st.U grobu 33 uz jednu brončanu kopču nađena su dva brončana dugmeta ili klina →sa specifičnom glavom. Ovakva dugmeta se povremeno sreću u materijalu s

ranosrednjovjekovnih nekropola (npr. među nalazima Untersiebenbrunna, u bavarskim grobovima izSteindorfa (Munchen) ili na langobardskoj nekropoli Vorks).Namjena predmeta u vidu turpije koji je pripadao toaletnom ili kakvom drugom priboru iz groba 16 ostajenejasna. W.Veeck kaže da je ovaj predmet(lanzettformige Nadel) čest u alemanskimgrobovima, smatra se da ne spada u ukosnicea da je njegova namjena nepoznata. Jedan ovakav primjer potječe iz Mungersdorfa (nađen je u torbici). Njegovapripadnost je germanskog, posebno bavarskog i alemanskog kruga.U grobu 51 nađen je drugi željezni predmet - vjerojatno →ŠILO. Što se tiče njegove namjene mišljenja su podjeljena tj.neki drže da je šiljilo, a drugi da predstavlja prostor o pojasuza vješanje ključeva. Smatra se antičkim predmetom koji je bio u upotrebi kod germanskih plemena kroz nekolikostoljeća i jednako je zastupljen u bavarskim, alemanskim i franačkim grobovima. Ovakvih željeznih šila poznato jes prostora BiH više primjeraka. Potjeću iz Debelog brda, Stupa kod Sarajeva, iz Višića i Mogorjela kod Čapljine.Mali ŽELJEZNI KLINOVI grupirani na jednom mjestu pronađeni su u grobu 58 i 65 poobliku slićni su rimskima. Smatra se da su ovi možda pripadali obući (grob 58). →

Izuzetan nalaz predstavlja 3 željezna LUKATORBICE s kopčicama iz grobova 16, 43 i 57.← Lukovi iz groba 16 i 43 skoro su identični s istomizvijenom konturom i jednako povijenim krajevima. Luk iz groba 57 jeravan, sami krajevi su mu stanjeni.

86

Ovakvi nalazi su u velikom broju zastupljeni u svim germanskim nekropolama od 5. do 7.st . Oni jošuvijek izazivaju nepriliku oko njihove namjene tj. jesu li luk torbice ili kresivo. Prema mišljenjuA.Roesa ovi lukovi sa nekropole u Rakovčanima kod Prijedora činili su vjerojatno završni dio malihtorbica.J.Werner je utvrdio da je njihova pojava redovita i u muškim i u ženskim alemanskim grobovima 6. i7.st., ali i kod drugih germanskih plemena. Ovi predstavljaju najskromniju varijantu. Nalaženi su običnooko pojasa no povremeno i kod lijevog ramena. U zbirci Instituta za starohrvatsku arheologiju u Splitunalazi se jedan identičan luk s tragom kopčice.NOŽEVA je na Bošnjića Voću nađeno 10 u devet grobova. Nekoliko ih je fragrnentiranih, a osta1i su→

dobro očuvani. Posebni su po tome što su imali srebrnu oplatu i ugravirane linije duž gornjegruba, oni svjedoče o jedinstvenoj pojavi u dosada poznatom materijalu ove vrste (grobovi 2, 4,13, 33, 34, 53). Položaj noževa je u grobovima vrlo raz1ičit: kod glave, ramena, na grudima, naboku i između nogu.← Iz groba 43 potječu dvije male STRELICE. Nađene u uz luk torbice tako da je moguće da

su pripadaIe njenom sadržaju.Iz groba 1 i 13 potječu dvije SJEKIRE koje spadaju unajinteresantnije nalaze nekropole. Rijetka su pojava u grobovimaranog srednjeg vijeka. Na germanskom prostoru nalaze se često što jeu vezi s germanskim običajem sahranjivanja dok se kod Rimljana tajobičaj ne pojavljuje.Sjekire s Bošnjića voća identične su po obliku. Pokazuju antičkekonture s izrazito produženom oštricom i sa profiliranom glavom.Potpuno su identične s trima sjekirama koje sunađene uz rimsku kuću na stupu i sa sjekirama izArheološkog muzeja u Zagrebu.Sjekira u grobu 1 pronađena je uz stopalo. Taj

način zabilježen je u mnogim germanskim grobovima (Köln) koji su datirani u 5.st.Mišljenje je da grobovi 1 i 13 predstavlju germanske muške grobove, a grobovi sedatiraju u kraj 5. i poč.6.st.NOVČIĆI su nađeni u grobu 16 i to dva kasnoantička (Constantius II, 337-361. iConstantius Gallus, 351-354). Oni potvrđuju običaj davanja rimskih novaca u grobkoji je zapažen na mnogim nekropolama perioda seobe naroda.Neznatni OSTACI TEKSTILA sačuvani su na fragmentu željezne fibule iz groba 53. Smatra se da je u pitanjunekakva lanena tkanina.

ZAKLJUČAKNekropola na Bošnjića Voći smještena je na lijevoj obali Sane, između dva značajna rimska i kasnoantičkkarudarska središta Ljubije i Japre. Nije bila vezana uz objekte starijih perioda. Po tipu se svrstava u tipičnaranosrednjovjekovna groblja na redove.Orijentacija grobova je u dva smjera: JZ-SI (prevladava) i I-Z. Na nekropoli nije primjećen niti jedan slučaj da suruke prekrižene na pojasu ili preko grudi. Na njoj nije primjećena ni pojava dvojnih grobova što je pak primjećenona ranije spomenutim nekropolama. Velik broj grobova koji su imali drvene okvire u različitirn kombinacijama(32) (pojava izdubljenog stakla ) vezuju ovu nekropolu za germanske nekropole. U Koritima su ovakvi zaštitniokviri skoro redovita pojava. Na nekropoli nije pronađen nikakav keramički materijal (posude ili fragmenti).Nađen je: nakit, elementi nošnje, oruđe i oružje koje je predstavljeno dvjema sjekirama, naušnice s kockom ilikorpicom, niskom perlom, poliedričnim tamnoplavim perlama u vidu rozete, ukrasnim iglama armbrust-fibulama,pločastim fibulama, češljem. Svi ovakvi nalazi su zastupljeni na mnogim gotskim, gepidskim, langobardskim,alemanskim, franačkim i drugim nekropolama.Germanskoj skupini svakako pripada posrebrena narukvica ukrašenih krajeva, luk torbice, strelice, posrebreni iukrašeni noževi, jednostavni prsteni. Utvrđeno je da ovakvi nalazi pripadaju kraju 5. i poč.6.st. germanskojodnosno gotskoj kulturnoj baštini.Prema zastupljenosti pojedinih vrsta nalaza ili pojedinih tipova unutar određene vrste ova nekropola najvišesličnosti pokazuje s nekropolama u Kranju, Rifniku, Bledu I i Jakovu.

87

U pogledu pojedinih nalaza analogije su vrlo bliske i česte s nizom germanskih nekropola od južne Rusije doŠpanjolske, a kroz koje je nekropola na Bošnjića voću ukljućena u široki kulturni krug europskog ranog srednjegvijeka. Povijesni okviri nekropole u kojima je ona locirana je vrijeme vladavine Istočnih Gota u ovim krajevimapod Teodorikom u vrijeme 493-536. u kojima je Bosna bila uključena u provinciju Dalmaciju. Nekropola na nosikarakteristike germanske pripadnosti (42) i pretežno gotske. Prikljućuje se posebnoj pojavi deformiranja lubanje-takva pojava zabilježena je u grobovima 7 (muški s parom željeznih fibula), 49 (muški s zaštitnim okvirima), 61(muški s željeznom kopčom izvijenog obruča, smješten u izdubljeno stablo) i grob 64 (ženski).J.Werner je ovakav običaj ustanovio i kod Istočnih Gota. Posebno pitanje predmeta ove nekropole je gdje su oninestali i kojim su putem došli na Bošnjića Voću. Za određen broj je sigurno da su proizvedeni u radionicamaPanonije, a za druge se smatra da su mogli dospjeti sa sjeverozapada preko Siska. Za željezne predmete može sepretpostaviti da su nastali u jednoj od radionica u rudarskim središtima provincije Dalmacije. U samoj okolicilokaliteta nisu ustanovljeni ostaci naselja kome je mogla pripadati ova nevelika zajednica. Nalazi iz grobovatakođer ne dozvoljavaju zaključke u vezi s religioznom pripadnošću pokojnika. Nekropola na Bošnjića Voću,Mihaljevići i nekropola u Koritima spadaju u isto razdoblje, ali svaka od njih pokazuje određene specifičnosti.

RANOSREDNJOVJEKOVNA NEKROPOLA U KORITIMA KOD DUVNANekropola na Gradini u Koritima smještena je najužnijem rubu Buškog blata. Otkrivena je slučajno u slojevimaprehistorijskog naselja. Iskopavanje je bilo završeno 1968. pod vodstvom dr.Zdravka Marića. Otkrivena su 22kostura. Na nekropoli je sistematska istraživanja vršila Nada Miletić (dvije kampanje 29.7.1970.-18.7.1976., 4.-23.srpnja uz sudjelovanje M.Tadića, M.Radovanovića i Ž.Miletića). U toku tih kampanja istraženo je 86 grobova.Nekropola u Koritima pripada ranijoj fazi tzv. periodu groblja na redove (kao i nekropola u Rakovčanima kodPrijedora). Ukopi na nekropoli nižu se u pravilnim redovima moguće je odrediti šest ili sedam redova koji seprostiru u smjeru jug-sjever. Na nekropoli su prisutni dvojni grobovi (15a i 15b, 73 i 74, grob 7 u kojem su bilaukopana dva dječja kostura i odrasla osoba). Grobovi nekropole smješteni su na podlozi prahistorijskih slojeva.Vrlo interesantnu pojavu predstavlja nepravilno smještanje kamena uz glavu, kod glave i nogu, zatim uz jednu ilidrugu stranu kostura, oko glave i sa strane kostura, zatim nizanje kamenja u ovalni okvir oko kostura i formiranjegrobnice-ciste postavljanjem kamenja okomito oko pokojnika.Dominantan smjer na nekropoli je zapad-istok. Kosturi u svim grobovima smješteni su u ispruženom položaju naleđa, dok glava zauzima različit položaj (frontalno ili u profilu). Položaj ruku je isto tako različit. Kod 40 grobovaprevladava položaj s rukama koje su spuštene u krilo, ili je jedna ruka u krilu a druga ispružena uz tijelo (6grobova), ruke uz tijelo (8 grobova), jedna ruka na pojasu, druga opružena uz tijelo (3 groba). Kod 26 kostura nijese mogao utvrditi položaj zbog oštećenosti.Najveći broj nalaza pripada ukrasnim predmetima, upotrebnim djelovima nošnje i utilitarnim predmetima. Tragovitekstila pronađeni su uz fibulu u grobovima 52 i 74 tako da potvrđuju da su pokojnici bili sahranjivani u odjeći.Tipološka ana1iza nalazaU skupinu nakita pripadaju naušnice, narukvice, prsten i aplika. Ukrasne i upotrebne dijelove čine-ukrasnejednostavne igle, fibule, kopče i dugme. Skupinu upotrebnih predmeta čine-luk, torbice, nož i kresivo.NAUŠNICA Iz groba 59 potječe srebrna naušnica koja predstavlja jedini nalaz iz grupe ukrasnih predmetapronađenih na ovoj nekropoli. Istovremeno predstavlja i jedini nalaz ovakvog tipa naušnica na prostoru BiH. Najbližusličnost naušnici predstavlja srebrna naušnica iz nekropole 6-7.st. u Kninu i slučajni nalaz pora identičnih srebrnih naušnicakoje su otkrivene u Kašiću kod Zadra u dijelu nekropole koja vremenski ide u period seobe naroda.Belošević ih datira od poč. do sred.6.st., a svrstava ih tipološki u kasnoantičko kulturno dobro. N.Miletić misli da tenaušnice predstavljaju pojednostavljenu imitaciju luksuznijih zlatnih proizvoda mediteransko-bizantskih radionica.Naušnica sa Gradine može se datirati oko sred.5.st., a mjesto njenog nastanka tj. radionica u kojoj je ona mogla bitiizrađena smatra se Salona.NARUKVICA Sljedeći nakitni predmet je brončana narukvica iz groba 1. Otkrivena je na ljevoj rucikostura. Vinski ju je smjestio u period od kraja 5. do ranog 6.st., a smatra da je karakteristična za autohtonodonekle romanizirano stanovništvo.PRSTENI Otkrivena su 4 prstena u tri groba (grobovi 24, 74, 85-2). Izrađeni su od bronce, jedan je bez ukrasa.Sva četri prstena nalazila su se na lijevoj ruci.Najjednostavniji potječe iz groba 85. Trokutastog je presjeka, drži se da su krajevi bili prošireni i spojeni zaprihvaćanje krune koja nedostaje. Takav oblik je uobičajen i široko rasprostranjen antički oblik.

88

Prsten koji potječe iz groba 24 ima ukrašena ramena. Preostala dva prstena potječu iz groba 74 i 85. Oni su skoroidentični no ipak postoji razlika između njih. Prsten iz groba 85 ukrašen je i duž brida i S-kuke su na prednjojpločici urezane u gušćem nizu.Po ostalim nalazima iz tih grobova prsteni se mogu datirati oko sred.6.st. Smatra se da ovakvo jednostavno prstenjespada u provincijalne tipove i da se može pripisati ostavštini domaćeg stanovništva.IGLE Pronađena su dva osnovna tipa igli: stilus i jednostavne šivaće igle. U dva groba (grob 30 i 37) nađenesu brončane šivaće igle. Obe su služile za pridržavanje kose (grob 30) ili vela na glavi (grob 37).lz groba 25 potječe brončani stilus ravnog ujednačenog obrisa, ornamentiran je brazdama u gornjem dijelu. Spadau jednostavnije varijante ukrasnih igla. Služio je kao pribadača. Zastupljen je među kasnoantičkim iranosrednjovjekovnim nalazima. Brončani stilus-ukosnica ili pribadača za veo nađena u grobu 30 ima geometrijskiukras na proširenom gornjem dijelu. Ovaj stilus u gornjem dijelu završava petljom. Smatra se produktom lokalneproizvodnje na tlu Dalmacije. Njegova upotreba pripisuje se autohtonom stanovništvu.Iz groba 31 potječe stilus-pribadača. Zadebljan je i ukrašen u gornjem dijelu sitnim trokutima (puncirani su).Datira se u 6.st., a veže se uz radinicu Salone.Jedan željezni fragmentirani stilus-pribadača potječe iz groba 44. Pokazuje najjednostavniji oblik upotrebnog(utilitarnog) obilježja.FIBULE Otkriven je bogat fundus FIBULA, a moguće ih je razvrstati u 5 vrsta.Najjednostavnije i najstarije su kasnoantičke provincijalne željezne fibule na zglobove (na šarnir). Otkrivene suu 3 groba (49, 60, 68). Datiraju se u 6.st. U grobovima su se pojavile pojedinačno, dva puta su bile smještene kodlijevog ramena, a jednom među predmetima na boku.Iz groba 10 potječe brončana fibula s povijenom nogom koja pripada vrsti ranobizantskih fibula. Nađena je podglavom dječjeg kostura (→ nije bila upotrebljena u svojoj praktičnoj funkciji). Mogla je nastati u radionicamaSalone. Vinski je utvrdio da takav oblik i varijanta idu u vrijeme justinijanske epohe.Potrebno je napomenuti da su sve fibule, s izuzetkom jedne, pronađene u funkciji fibule (kopče).Najizrazitiji primjerak fibule potječe iz groba 51. Ima dugmetasto profilirane krajeve i nazubljenu ušicu.Tip omega-fibule predstavlja željezna fibula-kopča iz groba 15a (jednostavan željezni primjerak).Posebnu skupinu fibula predstavljaju križolike fibule. Pronađeno ih je 7 u 6 grobova. U grupu najjednostavnijihpripada brončana križolika aplika iz groba 38.Sedam pronađenih križolikih fibula spadaju u istu vrstu ukrasa, a međusobno se razlikuju po materijalu od kojeg suizrađene: tri su od srebra, četri od bronce. Mogu se razlikovati još po obrisu križa i detaljima dopunskog ukrasa.Najviše međusobne sličnosti pokazuju brončane fibule iz groba 16 24. Ukrašene su duž ruba trakom gustih ureza, asamo je prva imala središnju krunu s uloškom, dok je druga imala kružnu pločicu. Iz groba 37 potječe elegantnasrebrna fibula koja nosi dopunske detalje na vertikalnirn krakovima. Trakom od dvostrukog niza sitnih uboda isredišnjom krunom s plavim uloškom ukrašene su srebrna fibula iz groba 52 i brončana iz groba 66. Ukras jeizveden ubodima. Imaju isti obris i zakovice .Vinski misli da se ovakav križoliki nakit mora datirati u 6.st. i da je pripadao autohtonom donekle romaniziranomstanovništvu i da je mogao nastati u radionicama na dalmatinskom tlu i to u gradovima pod vrhovnom vlastiBizanta. Datiraju se u 2.pol.6.st.Posebnost predstavlja jedna križolika brončana fibula specifičnog oblika pronađena u grobu 74. Bila jes4mještena uz lijevu nogu kostura. Smatra se da pripada malobrojnoj grupi posebne bizantske varijante križolikihfibula čija se geneza izvodi iz pločastih fibula.Uz ovu fibulu i prsten u grobu 74 nađena je pod vratom pokojnika i srebrna križolika fibula čija su 3 krakadopunjena figurom ptice-smatra se da predstavljaju golubove. Što se tiče ove vrlo lijepe fibule, potrebno jenaglasiti da se na prostoru Italije pojavljuju križolike fibule jednakih krakova s jednom pticom (fibula iz Vervo) ilis perom afrontiranih ptica na gornjem kraku (fibule iz S.Ilario, Volana i Matarella, odnosno iz Trentina). One suoznačene kao bizantski tip fibula s pticom, kao olićenjem kršćanskog goluba. Etnička pripadnost je neizvjesna.Uzor gore spomenutoj fibuli su luksuzniji proizvodi s područja u kojima je naglašena kršćanska simbolika biladominantna. Sličnost ovoj fibuli pruža jedan zlatni križ koji je predpostavlja se pronađen u Carigradu, a potječevjerojatno iz kasnog 6.st. Na sebi također nosi ptice kao ukras. Nastanak ove križaste fibule stavlja se oko sred. i uprva desetljeća 2.pol.6.st. Prema mišljenju Vinskog križolike fibule se ne pojavljuju u grobovima na redove nigdjeu Europi prije 550. Ta srebrna fibula iz groba 74 predstavlja jedinstven i najvredniji nalaz u Koritima.KOPČE Kopče nisu tako brojne kao fibule. Među njima su najbrojnije jednostavne željezne kopčekružnog oblika (grobovi 14, 75, 80). Ostale kopče izrađene su iz bronce i svaka pripada drugom obliku i varijanti.

89

Prvi tip predstavlja jednostavna ovalna kopča facetiranog obruča (rezati, brusiti) i masivnog zasjećenog trna izgroba 55. Najbliža je oblicima gotskih jednostavnih kopči. Po vrsti pripada gotsko-gepidskom krugu. Datira se u1.pol.6.st.Drugi tip predstavlja brončana kopča s ovalnim obručem i štitastim trnom. Nađena je u grobu 57. Nalazila seuz desnu nogu mladog pokojnika i stavljena je u grob kao prilog.Treći tip predstavlja oblik brončane kopče narebrenog obruča s željeznim trnom. Ovaj je tip zastupljen samojednim primjerkom nađenim kao prilog u dječjem grobu 77. Nastanak se datira u 1.pol.6.st.Posebnu pojavu među nalazima kopči predstavljaju dvije brončane kloazonirane kopče s okovom. Nađene sumeđu predmetima u grobu 60. Sastavljene su od ovalne kopče, pravokutnog kloazoniranog okova i izduženograzrađenog deltoidnog okova (deltoid). Obje kopče pripadaju oblicima uobičajenim za gotske kopče. Razlikuju sepo tome što su bile ukrašene ćelijama različitog oblika i ulošcima različite boje i sastava. Moudrano kloazoniranjekod prve kopče izvršeno je ulošcima žućkastog stakla, a kod druge kopče almandinima. N.Miletić vremenski je ovekopče smjestila u 1.pol. i oko sred.6.st. Ona smatra da su moguće dvije provencijencije: italska radionica i importpreko Salone ili podunavska s pojavom na Gradini. Smatra da je teško govoriti o tome da li su kopče iz Koritaprvobitno pripadale istočnogotskom fundusu salonitanskog kruga pa su zatim dospjele u posjed dublje u zaleđe inatrag u grob ili su bile neposredno u upotrebi istaknutijeg lica iz starosjedilačkih stratuma.

ZAKLJUČAKSmatra se da su ovdje sahranjeni pokojnici pripadali manjoj zajednici autohtonog romaniziranog i kristijaniziranogstanovništva. Prema Nadi Miletić može se naslutiti kako je kronološka granica pokopavanja na Gradini označena sdva uznemirujuća trenutka :1. krajem istočnogotske vladavine u ovim krajevima2. bizantsko-gotskim ratom i ponovnim jačim prisustvom Bizanta i rušilačkim prodorom Avara i Slavena kroz ovekrajeve 597. i padom SaloneNakon tih prelomnih događaja prestalo je i pokapanje na izuzetnoj Gradini u Koritima.

90

NEKROPOLA KNIN-GREBLJENekropola je smještena je na SI padini brda Sv.Spas, pored kninske tvrđave. Prvi ju je opazio DušanJelovina 1964.Obavio je pokusno iskapanje spasivši 17 grobova. Nakon toga vršena su sustavna iskapanja izrazito zaštitnogznačaja u nekoliko kampanja od 1966. do 1971., a njima su rukovodili Z.Vinski i D.Jelovina. Sveukupno seistražilo 218 inhumiranih grobova.Grobovi su poredeni na redove, a orijentacija pokojnika je uglavnom prema istoku. Pokojnici su ležali pretežnoispruženi na leđima, a pokopani su u samu zemlju bez grobne kamene arhitekture. Iznimku čini 18 djelomično i 2potpuno obložena groba. Obloženi su grubim, neotesanim komadima kamenja, te 2 s manjim jedva tesanimkomadima sedre. U nekoliko grobova bez grobnih priloga uz kosture su uočljivi ostaci drvenih dasaka kojima su sepokrivali pokojnici (analogna pojava daske za pokrivanje-Kranj-Lajh).Očuvanost samih kostura je bila slaba. U 218 grobova pronađen je 231 kostur (13 dvojnih grobova).Trećina grobova je muških mada je znatan broj pokopanih žena i djece. Grobova ratnika nema osim jednog koji jeuništen prije iskapanja, a iz njega potječe željezni mač (spata). Od 231 kostura 74 su muška, 46 je ženskih, 39dječjih, a 46 kostura je toliko oštećeno da im nije moguće odrediti spol. U dvojnim grobovima su bili pokopani u 4slučaja muškarac i žena, u 7 slučajeva individua i dijete (uglavnom žena s djetetom).Ni u jednom slučaju nije utvrđena pojava umjetno deformirane lubanje.Relativne dubine grobova variraju uvjetovane konfiguracijom terena. Donji zemljani slojevi su prilično jednolični isastoje se uglavnom od pjeskovite zemlje. Istočni dio obuhvaća prostor današnjeg urbanog naselja pa tu nije bilomoguće iskopavati, ali je uz pomoć sondi utvrđeno da su ti grobovi bez priloga. Za razliku od toga, na središnjemdijelu groblja te na zapadnom dijelu pojavljuju se pored grobova bez ikakvih priloga, grobovi sa skromnim te oni svećim brojem priloga.Grobovi su u neizdiferenciranom položaju pa ih se ne može svrstati u pojedine skupine. Glavninu pokopanih činistarosjedilačko stanovništvo a unutar groblja nalazi se i nekoliko grobova germanskih obilježja.INTERPRETACIJA GROBNIH NALAZAU našoj literaturi se udomaćio termin prilog za sve nalaze materijalne kulture iz grobova, dok se u europskojarheologiji razlikuju prilozi u širem smislu, od priloga proprie dictu (obrednog značaja). Prvi označavaju artefakteneposredno vezane s nošnjom pokojnika (uključujući nakit i sitni pribor), a drugi se odnose na nalaze koje pokojniknije imao na svojoj nošnji već ih je za života koristio, te su oni obilježavali njegovu društvenu funkciju, posao… Upriloge proprie dictu spadaju npr. oružje u germanskim, muškim grobovima ili npr. glinene posude uranosrednjovjekovnim grobovima.Ovo je najveća nekropola u Hrvatskoj s obzirom na epohu seobe naroda. Najveći dio artefakata je od metala,posebice od željeza. Nedostaje glineno posuđe, iako su ponegdje uočeni glineni pršljeni. Nedostaju i predmeti odroga i kosti, izuzevši jedan koštani pršljen. Sveukupno je pronađeno 238 arheoloških nalaza, ponajviše u grobnimcjelinama, te nešto iz uništenih grobova.PREĐICEPređica se sastoji od alke i od pomičnog udjenutog trna s petljom. Alke su oblikovane uglavnom ovalno, a iznimnoi pravokutno, različite su po dimenzijama, debljini i presjeku te su tu i tamo ukrašene.Od pređica treba terminološki i pojmovno razlikovati kopče, iako su one bliske po funkciji. Kopče se sastoje odpređica i okova tj. okovne pločice.Na ovoj su nekropoli pređice statistički najbrojniji nalazi. Evidentirane su u grobovima oba spola, no ipak pretežnou muškima. Najčešći su jednostavni primjerci isključivo od željeza, a ostale su od bronce te srebra.Osim običnog, jednostavnog trna, kraćeg ili dužeg, uočljiv je i djelomice zadebljan te često povijen poneštoizdužen trn. Trn je većim dijelom masivan ili ponekad odozdokonkavan. Susreću se i povijeni trnovi, profilirani i izduženi prekovanjskih rubova alki s završecima poput stiliziranih zoomorfnihglava, a najčešći su u germanskim grobovima.Posebno je značajna baza trna čiji je oblik kronološki osjetljivapojava podložna vremenskoj varijabilnosti od kasnog 5. do 7.st.

Najbolji primjeri starosjedilačkih pređica su dvije pređice izgrobova 45 i 109. →

91

Relativno brojni nalazi su evidentirani u dvojnom grobu 39 u kojem su se nalazili žena idjevojčica. Uz ženu se nalazila veća pređica čija je baza trna povišeno naglašena, dok seuz djevojčicu nalazila manja pređica čija je alka zadebljana.

Skupina pređica s ovalnim alkama i strmoodsječenim bazama te većinom povijenihtrnova svojstvene su starosjediocima 5.st.,a tada ulaze u upotrebu kod Zapadnih iIstočnih Gota. Taj tip pređica je trajao dopribližno 550. Takve nalazimo u muškomgrobu 98-srebrna pređica za pojas nađenana trbuhu s dva srebrna šesterokutnadugmeta.

U dječjem grobu 174 nalazimo pređicu sbrončanom alkom i željeznim trnom, te željezniokov, duguljast i oštećen koji je vjerojatno ostataknekadašnje torbice, odnosno dio oplate torbice.Torbice obično odozgo imaju metalni brdoviti luks kopčom, no ovdje ga nema pa se možepretpostaviti da se ova torbica zatvarala konopcem. Takvi su se rekviziti udomaćili kod romaniziranihstarosjedilaca na panonskom tlu u poodmaklom 4.st., s trajanjem i u 5.st.U starosjedilačkom grobu 2 nalazimo brončanu pređicu sa strmo odsječenom bazom trna.

U grobu 151 je evidentirana prilično sačuvana masivna pređica od bronce s dugimtrnom, s donje strane konkavnim, a završava stiliziranom zoomorfnom glavom.Baza trna je ukrašena s dva reda punciranih točkica omeđenih s po dva rebra.Odozgo je niz urezanih malih S motiva (koji su podunavsko-panonskog porijekla)obrubljenih izvana s dva niza sitno punciranih točkica. Ova pređica odudara odostalih primjera ne samo po dimenzijama već i po specifičnom završetku trna uobliku zoomorfne glave. Sama po sebi stilizirana zoomorfna glava je dekorativna isimbolična pojava svojstvena Germanima, a primjenjuje se često i kao završetaknoge lučnih fibula, te kao završetak trna na tzv. gotskim kopčama za ženski pojas.Grob 86 sadrži više priloga od kojih su značajne tri pređice. Najveća ima strmoodsjećenu bazu s klipasto oblikovanim trnom, alka je ornamentirana s dva nizasitnih trokutića. Druga ima naglašenu štitoliku bazu trna (takvi se tipovi javljuju ustarosjedilačkim i germanskim, uglavnom muškim grobovima oko sred.6.st.). Na

ovoj su nekropoli ovakve pređice malobrojne. Inače, ovakve pređice su rasprostranjene kojekuda u Europi, a joščešće one s naglašenim štitolikim bazama. U grobu 86 se nalaze primjeri i jedne druge vrste.Osim ovih, u 5.st. pa do 1.pol.6.st. nalaze se i pređice s čepasto ispupčenom, kružno obrubljenom bazom, te one sistaknuto pravokutnom bazom, a na području ove nekropole zastupljenje su sa po jednim primjerkom.

U muškom grobu 93 nalazi se pređica (saželjeznim nožem). Masivna je, od bronce je sovalnom alkom i debelim trnom povijenim prekoalke. Ima ornament ubodenih točkica, a na bazi jeugraviran grčki križ.U grobu 112 pređica je također združena s nožem,a smješteni su uz pojas. Masivna je i brončana, sovalnom alkom, donekle debelim trnom povijenimpreko alke. Baze je pravokutna s grčkim križem.Alka je ukrašena s 4 urezane crte koje slijede njenoblik.Što se tiče štitolikih baza trnova, one se osim nastarosjedilačkim i germanskim kopčama 6.st.pojavljuju i na ranobizantskim kopčamamediteranske forme koje variraju u obličju i

dimenzijama. Takve su pređice zastupane mjestimice u grobnom fundusu italskih Langobarda i potiskih Gepida, te

92

brojno u ostavštini Vizigota Hispanije. Na nekropoli Knin-Greblje je evidentirano devet pređica sa štitolikimbazama trnova, i to dvije nenaglašene (grobovi 54 i 86) te 7 naglašene varijante (grobovi 5, 7, 107, 120).U grobovima 81 i 126 pronađeni su primjerci pređica s pravokutnim alkama koji spadaju u rijetke oblike na ovojnekropoli. Krnja, brončana pređica iz groba 81 relativno je velika i masivne alke bez trna. Takvi oblici alki susrećuse na kopčama mediteranske forme. U grobu 126 je željezna pređice masivne alke i trna, združena sa željeznimnožem.

KOPČENa nekropoli je nađeno 10 kopči koje su razdijeljene u dvije skupine: četiri većih dimenzija potječu iz germanskih,uglavnom istočnogotskih grobova, a šest manjih iz starosjedilačkih grobova. Potrebno je znati diferencirati okovnepločice. Postoje dvokomadne (prednje i stražnje) i trokomadne okovne pločice (prednje se sastoje od većihokvirnih pločica i umetnutih manjih središnjih pločica, uz one stražnje). Prednje i stražnje pločice povezane suzakovicama.Na Apeninskom poluotoku je sveukupno evidentirano 27 primjeraka od čega su 22 trokomadne čije pređice imajuovalne alke, a trnovi su pretežno povijeni i često završavaju stiliziranim zoomorfnim glavama. Istočni Goti su uItaliju donijeli osim uglato-geometrijskih motiva i spiralne vitice, a tamo su poprimili ornamente pletenice. Većekopče na ovoj nekropoli su otkrivene na kosturima ženskog spola.U grobu 47 jedini grobni prilog predstavljamasivna kopča dvokomadne okovne pločepravokutnog oblika, srebrna s pozlatom.Ukrašena je rovašenim motivom,trokutasto, romboidno, zvjezdolikokomponiranim, a na kutovima jeobrubljena s dva puncirana niza. Nijesačuvana stražnja okovna pločica. Srebrnaalka je velika i ovalna, a trn je željezni.Ukrasni elementi su kasnoantičkogporijekla, svojstveni su kopčama ipojasnim garnituramakasnozapadnorimskih časnika ranog 5.st.Ova kopča je importirana iz Italije i posljednja je (zbog dugotrajne upotrebe) dospjela u taj grob i to tijekom prvetrećine 6.st.U grobu 55 osim kopče kao priloga natrbuhu,→ pronađen je i pršljen u šaci desneruke, te korodirani nožić uz desni bok. Kopčaje srebrna s ovalnom pređicom i strmoodsječenom bazom masivnog trna i narebrenoukrašenom. Završetak trna je stiliziranazoomorfna glava. Pređica je odvojena odtrokomadne pravokutne okovne pločice,sprijeda srebrna s pozlatom, a straga odsrebrnog lima. Na prednjoj strani se nalazi 8srebrnih zakovica i 4 rupe za zakovice.Okvirna pločica je ukrašena s dva redarovašenih pletenica, rubno omeđenimnizovima nijeliranih trokutića. Na četiri kutase nalazi po jedno ležište za almandine.Središnja pločica je od glatkog lima s pet ležišta za almandine. Kopča je bila dugo u upotrebi, što pokazujenestanak ukupno pet almandina.

93

U grobu 173 uz donekle očuvan kosturnalaze se na lubanji ulomci zlatneprepletene žice; na desnoj strani zdjeličnekosti nalazi se kopča; uz desnu bedrenu kostsrebrni prsten s ranobizantskimmonogramom, a uz njega zavijena,brončana karika. I uz lijevu podlakticupronađena je željezna karika, ulomaknarukvice.Kopča iz ovog groba je najraskošnijiistočnogotski artefakt unutar nekropole.Srebrna je s pozlatom i ima ovalnu masivnupređicu. Alka je ukrašena rovašenomdvoprutnom pletenicom i dvjema rovašenimstiliziranim zoomorfnim glavamausmjerenim prema bazi trna.Na rubovima alki su tragovi nijeliranja. Trnje povijen i produžen preko ruba alke, a nanjegovim bočnim plohama je uočljivduboko rovašeni ornament spiralne vitice.Na bazi se nalaze motivi s četri rovašenatrokuta, dok je hrbat trna nijeliran sitnimtrokutima.Ukrasi okvirne ploče: okolo su dva reda rovašenih dvoprutih pletenica, omeđenih nizom sitnih nijeliranih trokutića,na četiri kuta su ležišta za almandine, u jednom kutu je zakovica dok na drugim nedostaje. Središnja pločica je odglatkog lima i nedostaju ležišta za almandine (jer je bila dugo u upotrebi).Pronađeni ulomci zlatne žice su iskonski bili vezani za tekstilnu vrpcu s funkcijom ukrasnog poveza za glavuženske osobe. Ti su povezi vjerojatno služili za podržavanje frizura te za rubne ukrase vela. Tipične su zagermanske vladajuće slojeve 6.st. širom Europe.U grobu 50 jedini prilog predstavlja orlovska kopča od lijevane bronce. Ima ovalnu pređicu i alku odozdokonkavnu te na njoj dva plastična rebra pri vrhu trna (nestao korozijom). Pređica je povezana s okovnom pločicomdvjema trakastim petljama obavijenim oko alke. Okovna pločica je pravokutna i dvokomadna, a nedostaju stražnjapločica na poleđini, kao i zakovica.Prednja ploča je uokolo ukrašena redom plitko rovašenih zadebljanih S motiva, a središnje polje ima po dva nizatočkasto ubodenih ornamenata. U središnjem, većem ležištu nalazi se uložak od zelenkaste staklene paste. Okovnase ploča produžuje nastavkom oblikovanim poput glave i vrata orla s istaknutim kljunom. Vrat i kljun su ukrašenirovašenim crtama, a ležište označava glavu. Ukrasni motiv ptice grabljivice, omiljen u epohi seobe narodarasprostranjen je od obala Crnog mora do Pirinejskog poluota, pogotovo u 6.st. Ishodište orlovskih kopči je zapravopoluotok Krim. U odnosu na ostaleorlovske kopče primjerak iz ovoggroba je doista najskromniji. Zanjega se smatra da je import sgepidskog područja tj.transilvanijsko-potiskog prostora.

94

U grobu 95 kao jedini prilog nalazi se manja brončana kopča, jednodijelna spravokutnom alkom. Nedostaje joj trn. Ukras je križoliko-djetelinast spolumjesečastim motivom, a na poleđini ima tri ispupčenja za pričvršćivanje naremen pojasa. Ova kopča pripada tipu Sucidava, uvriježenoj u starosjedilaca.U grobu 181 nalazi se jednodijelna kopča od željeza pravokutne alke s ravimtrnom. Okovna pločica ima izdužen obris, poput slova U. Ova kopče spada uopsežnu skupinu ranobizantskih kopči. Osim nje nađena su i dva željeznaokova.

U

četiri groba su pronađene četirikopče koje spadaju u mediteranski

tip.Jedna od njih je brončana kopča iz groba 84 s tri brončane zakovice, koja je smještena uz lijevo stopalo, pa jemogla služiti za remen obuće.U grobu 38 nađena je jednodjelna kopča od bijele bronce s pravokutnom alkom bez trna. Okovna pločica jeizdužena, donekle trapezoidna, s dva ispupčenja, naglašenim rebrom po sredini i završetkom poput zavinutoglastavičjeg repa.U grobu 61 nađena je jednodjelna kopča od bijelebronce s pravokutnom alkom i nadomještenimtrnom. Okovna pločica je izdužena, te približnotrokutosta, rađena na proboj s tri rupe za zakovice.

FIBULENađeno je ukupno 10 fibula koje su većim dijelomtipološki različite.U grobu 61 nalazimo željeznu T fibulu, nesumljivobarbariziranu. Iskonski su takve fibule bile smještenena desnom ramenu. Zajedno s kopčom mediteranskeforme iz istog groba možemo je datirati u 2.pol.5.st.U grobu 154 kao jedini prilog, blizu desnog ramenapokojnika pronađen je ulomak minijaturne lučnesrebrne fibule. Ima polukružnu glavu s rovašenimukrasom poput lepeze, te pet izdanaka svaki s podvije crte. Sačuvan je i dio relativno širokog,rovašenog luka na kojem su vidljive dvije rupe zazakovice kojima je nekad bila pričvršćena nogafibule koja nedostaje. Ovaj je nalaz nesumljivo zapadnogermanski i po svojem obliku merovinško-franačkogradioničkog porijekla, a svrstavamo ga u 2.pol.6.st.U grobu 105 kao jedini prilog nalazi se brončana fibula oblika pauna (u profilu), malene glave, izduženog tijela,te trapezoidnog repa. Ukras: koncentrični kružići predstavljaju oko, ukrašavaju rep, te kombinirani s valovnicomobrubljenom nizom geometrijskih ornamenata ukrašavaju tijelo.U grobu 83 kao jedini prilog nalazi se brončana fibula oblika pauna kojoj nedostaje glava. Oblikom je bliskafibuli iz groba 105, ali ima skromniji ukras.U grobu 65 uz vrat kostura djevojčice nalazi se okrugla pločasta fibula od bronce. Ukras joj je sličan rozeti, aobrubljena je s dva niza točkica. Pločaste fibule su uglavnom kružno oblikovane i tipičan su element romaniziranihstarosjedilaca.U grobu 177 nalazi se brončana fibula koja predstavlja prijelazni oblik od pločastog na križoliki tip.U grobu 114 nalazi se križolika fibula vrlo proširenih krakova, ukrašena nizovima točkica i koncentričnimkružićima.

95

U grobu 14 na vratu slabo očuvanog kostura djevojčice nalazi se srebrna rovašena S fibula s pozlatom. U očimadvaju glava ptica grabljivica nalazi se po almandin. Osim fibule u grobu su nađena dva ukrasna zrna, veće od ahata,manje od staklene paste.

IGLEPronađeno je ukupno 6primjeraka igala. Osimšivaćih postoje i donekle ukrasne igle, odnosno pribadače i ukosnice. Igle su pronađene u grobovima 111, 122,109, 39, 172 i 180. Spadaju u kasnoantičko kulturno dobro, a evidentirane su relativno brojno najugoistočnoalpskim i balkanskim nalazištima 4-6.st.

NAUŠNICENađena su tri primjerka naušnice u dva groba.U grobu 82 nalazi se srebrna karičica s trokutasto oblikovanim privjeskom od pseudogranula. Osim nje nalazi se ibrončana karičica, skroman brončani prsten, te ostatak ogrlice od 9 ukrasnih zrna.U grobu 178 nađena je srebrna krnja naušnica, te uz nju ostatak o0grlice i ulomak željezne karike.

PRSTENJENa ovoj nekropoli nađeno je devet primjeraka prstenja od kojih se ističe prstenje od srebra, dok su odbronce tri prstena.

Osim nalaza u grobni fundus ove nekropole spadaju: narukvice(pretežno jednostavne željezne s izuzetkom jedne sastavljene odniza ukrasnih zrna; nađeno 10 primjeraka), ogrlice (7 primjeraka),dugmeta i zakovice, pršljeni, kresiva, ključevi, alat, okovi, noževi ičavli.

LITERATURA:Z.Vinski, Razmatranje o iskopavanjima u Kninu na nalazištuGreblje, Starohrvatska prosvjeta, sv.19., Split 1989.

96

LJUBLJANA-DRAVLJESZ od Ljubljane, na širokoj ravni Ljubljanskog polja nalazi se naselje Dravlje. Prilikom kopanja plinovoda otkrilose nekoliko grobova koji su uništeni. Sačuvao se jedino fragment ljudske kosti i željezni fragmentarni nož. Sodmo-Medicinski institut iz Ljubljane izvršio je analizu kostiju i otkrivši da su grobovi stariji od II.sv. rata obavijestiomjesni muzej.Teren je zaštićen od daljnjeg uništavanja i 28. lipnja 1968. Zavod za zaštitu spomenika iz Ljubljane je zajedno sMjesnim muzejem, započeo zaštitna iskopanja. U tri kampanje (od 16. kolovoza 1968. do 5. svibnja 1969.)iskopano je 49 grobova. U radu su sudjelovali: Ivan Puš (kustos Mjesnog muzeja), Timotej Knific i Boris Zupan(studenti arheologije iz Ljubljane), dr.Tonet Pogačnik (docent biotehničkog fakulteta u Ljubljani), dr.Alojz Šercelj(znanstveni suradnik SAZU u Ljubljani), Tanja Krasovski , Jožef Oman i dr.Grobne jame su bile jednostavne. U gornjem dijelu su bile pravokutnog oblika s manje krivim kutevima, a udonjem nepravilnog oblika s krajem često u obliku kružnog ili ovalnog groba. U području glave su bili širi i premanogama su se sužavali. Oblici grobova su posljedica sipkog terena. Dno groba je bilo ravno, ponekad koritastogoblika. Grobovi su se posipali iskopanom zemljom koja se miješala s crvenom ilovačom i djelomično humusom.Grobovi su raspodijeljeni u tri horizonta. Prvi horizont čine grobovi kojima je najviši nivo sezao do 110 cm iobuhvaća 30,7 % grobova. Od tih grobova 5 su ukopi djece, 4 mlada čovjeka, 5 odraslih i 1 starijeg čovjeka, a pospolu su 3 muška, 6 ženskih i 6 nerazjašnjenih kostura.Drugi horizont seže od 110-150 cm i obuhvaća 53 % grobova od kojih je 9 muških, 6 ženskih i 11neprepoznatljivih. Starosna ljestvica im je 13 starijih, 3 odrasla, 4 mlada čovjeka, 4 djece i 1 nerazjašnjen kostur.Posljednji horizont obuhvaća grobove ukopane s dnom ispod 150 cm dubine. Obuhvaća 16,3 % grobova, aantropološka slika je: 1 dijete, 2 odrasla, 1 mladi i 4 starija čovjeka, od toga 2 žene, 4 muška i 2 neprepoznatljiva.Grobovi su većinom imali lesne obloge zbog sipkog terena. Osim njih u nekoliko grobova su bile prisutne i daskekoje su, vjerovatno, služile za sprečavanje urušenja groba.Grobovi 38 i 49 su različiti od ostalih jer su kosturi u njima bili pokopani u izdubljeno lesno korito i pokriveniravnom daskom. N.Miletić je iznijela tvrdnju da su grobovi u kojima su daske stavljene s obje strane pokojnika teploče odozgol i odozdol običaj germanskog porijekla u ranom srednjem vijeku. Karaman se slaže s tom tvrdnjom ikaže da se taj običaj kasnije kod star1h Hrvata zamijenio upotrebom kamenih obloga. Položaj kostura ugrobovima je ispružen, s ravnim nogama i rukama u raznim položajima. Pravac pružanja im je uglavnom istok-zapad (s manjim otklonima). Svi ukopi, osim groba 23/24, su pojedinačni.Nekropola u Dravlju se po rasporedu grobova u tlocrtu svrstava u skupinu groblja kojima pripadaju nekropola uKninu, na Bledu u Mihaljevićima... Takve nekropole se pojavljuju na europskom tlu na prijelazu iz 4. u 5.st. i uskose vežu s germanskim uplivima.Neki grobovi (npr. grob 40) su različito locirani od drugih što upućuje na rodovsku i socijalnu strukturu pokopanih.Antropološka analiza je dokazala kod nekoliko kostura umjetnu deformaciju lubanje. Dobro je sačuvano pet takvihlubanja i većinom su se nalazile kod muških kostura. Pojava deformacije na groblju u Dravlju nije vezana za nekuspecifičnost u načinu pokopa, bogatstvo priloga ili kakve druge značajke. Takve deformacije lubanja su prijeotkrivene samo na Rifniku.TIPOLOGIJA PRILOGAInventar grobova se razdijelio po namjeni u 3 osnovne skupine:• nakit (zlatno pletivo, naušnice, jagode, narukvice, prstenje)• predmeti ukrasne namjene (fibule, igle, ukrasni češljevi, pojasna kopča, aplika)• predmeti uporabne namjene (češljevi, jednostavne pojasne kopče, pincete, kresiva, noževi, jednosjekli mač,

pojasni jezičci i drugi ostaci okova, novac i keramika).Zlatno pletivo U grobu 1 su se nalazili i ostaci pletene trake od zlatnih niti, koja je bila pričvršćena na veona glavi. Upotreba ove trake se veže za antičko razdoblje. U vremenu seobe narodaje krasila odjeću (veo) pripadnika viših slojeva društva.Naušnice su izrađene od bronce, imaju masivnu kocku, običnose nalaze u paru u ženskim grobovima. Naušnice s poliedromsu po svojoj genezi iz tipične kasnoantičke radionice i nepojavljuju se tako rijetko od 5.st. Ovakav tip naušnica je jošpoznat iz Kranja, Bleda, Rifnika, Ptuja... U ženskom grobu 33je očuvana u cijelosti jedna brončana naušnica sa staklenimpoliedrom; druga je fragmentarna. Ovaj tip naušnica je neštorjeđi.

97

Jagode nalazimo u 7 grobova. Negdje su bile na ogrlici, negdje na narukvici, same iliprišivene na odjeću. Napravljene su od raznobojnog stakla, od neke vrste staklenepaste pomiješane s glinom i jantarom. Oblici su im različiti: elipsaste, okrugle,valjkaste, bikonične i srcolike.

Privjesci se pojavljuju kao sastavni dio ogrlice i kao samostojeći ukrasnielement. Individualni privjesci su ustvari novci. Pojava takvog novca usekundarnoj upotrebi je karakteristična za doba prijelaza antike u ranisrednji vijek. Postoji i brončani privjesak deltoidnog oblika s kukicama nakrajevima. Moguće je da je na njega bila obješena srebrna jagoda koja je ležalau blizini.Željezna narukvica U ženskom grobu 40 se našla fragmentarno očuvana →željezna narukvica s lagano zadebljanim krajevima. Taj tip narukvice kod nasnije osobito raširen. Smije se ubrojiti u grupu okruglih narukvica sa

nesastavljenim krajevima.Prstenje U grobu 33 je ležao i brončani prsten s jednostavno ukrašenim proširenimdijelom, kakav je karakterističan za antiku. U grobu 14 je također nađen prsten, zlatni s

almandinskim umetkom u razmjerno visokoj ćeliji. Svrstava se u skupinuklasičnih oblika prstenja iz kasnoantičkog doba. Nosili su ga i Slaveni iGermani. Prsten iz groba 1 je karakterističan po načinu izrade ukrasa napločici i križnom motivu na njoj. Svrstava se u grupu priloga saistočnogotskih područja.Ukrasna tehnika koja je ovdje primjenjena ima svoje početne uzore naCrnom moru i u istočnom Sredozemlju, ado italskog tla je dospjela putem Istočnih

Gota. Odatle je došla i na naše tlo (na jadransku obalu).Aplika Posebnost u grobu 44 je srebrna križna aplika. Isključena je iz skupineisključivo funkcionalnog ili ukrasnog značaja. Moguće da je stajala na pojasu. Moždaje predstavljala svećanički znak jer je u inventaru groba zauzimala najvidnije mjesto.Zlatarski radovi s motivima križa se izrađuju u prijelazu na 5.st. i karakteristični su zaistočnorimske radionice 5/6.st. Obično se kuju od plemenitih kovina. Iz toga i izkasnijeg doba su križevi nađeni u istočnogotskim grobovima.Ukras je izrađen u finoj tehnici žljebljenja, što je tehnika iz ostavštine kasnoantičkeumjetnosti ukrašavanja. Na temelju toga, ova aplika se označava kao slijed skupine Karavukovo, koja jeneposredno vezana za doba 2.pol.5.st.Fibule su isključivo prilozi u ženskim grobovima.Pozlaćene brončane lučne fibule iz groba 1 po obliku,veličini i ukrasnom motivu su indentične. Razlike su samou detaljima. Slične fibule su pronađene u Sisku, NovimBanovcima (koje su istočnogotskog ili gepidskogpodrijetla), te u Subotici (fibula gepidskog podrijetla).Fibule iz groba 1 i 15 pripadaju tipu fibule Aquileia.Karakteristike tih fibula su ukrasni luk vitice "podunavskogstila", te nešto kasnije u Italiji i pletenice. Razvile su se u5.st. u podunavsko-panonskom prostoru i proširile se donaših prostora putem Istočnih Gota. Fibule iz grobova 1 i15 imaju lepezasto razvijenu glavu i predstavljaju napredneoblike dotad poznatih životinjskih motiva, koji se ponekadpojavljuju kod tih dijelova fibula. Moguće je da su ovefibule proizvod domaćih radionica, ali vjerovatnije je da supotekle iz italskih radionica.Iz groba 41 je izvađena fibula s jednako širokom nogomkoja se može usporediti s poznatim primjerkom iz Kranja, a taj se pripisuje frankovsko-alemanskom tipu. No, kodfibule iz Kranja vitice na glavi i cik-cak motiv se razlikuju od kranjskog primjera, pa vuku analogije iz nasljednihskupina, odnosno datiramo je u drugu četvrtinu 6.st, što je ujedno i doba gotske prisutnosti na ovim prostorima.

98

Okrugla plosnata fibula iz groba 33 se izdvaja iz skupine drugih plosnatih fibula (brončanih) jednostavnogkorintskog tipa, koje poznajemo iz Bleda, Rifnika, Rakovčana... Ovaj oblik je tipičan za kasnoantičko doba. Ponačinu izrade je lako uspoređujemo s fibulom iz Mravinaca, koja je bila ukras kasnorimskih, tj. autohtonihromanskih žena u 6.st. Izrađena je istočnorimskom zlatarskom izradom.Igle U grobu 1 pronađena je fragmentirana željeznaigla kojom je vjerojatno bio spojen veo na kosu ili samakoprena na glavi. Niska kakvoća materijala ukazuje na toda je igla bila izrađena na domaćem tlu i najvjerovatnije jeslužila u pogrebnom ritualu.Koštani su češljevi nađeni u nekoliko grobova.Posebno mjesto zauzima češalj iz muškog groba16 sa zupcima koji sliče vršcima sulice. Služio jevjerovatnije za držanje kose, kao ukrasni element,nego za raščešljavanje. Germanski su muškarcinosili dugu kosu, pa nije nimalo čudno da ganađemo u muškom grobu.Drugi češljevi, kojima je oblik lako prepoznatljiv,ulaze u skupinu dvorednog češlja. koji jesastavljen od 3 dijela: osnovne pločice s urezanimzupcima i dviju letvica koje su služile zaojačavanje i pričvršćivale su se zakovicama zaosnovu. Sačuvan je jedan takav češalj s koštanim uloškom u grobu 15. Ovakvi češljevi su po nastanku vezani zaantičku baštinu. Uobičajeni su u grobovima germanskog podrijetla iz 5.st, a možemo ih pratiti i kod Istočnih i kodZapadnih Germana od poč.5.st. Potrebno je naglasiti da se ovdje takvi češljevi pojavljuju kod grobova gdje sukosturi sa umjetno preoblikovanim lubanjama.Pojasne kopče se dijele u dvije grupe:1) pojasne kopče jednostavnog tipa, prije svega uporabne prirode2) kopče raskošnog izgleda, ukrasne prirode.Kopče iz prve grupe mogu biti ovalnog, bubrežastog i skorookruglog oblika. Prilozi su i muških i ženskih grobova.Nalaze se u grobovima s deformiranim lubanjama. Okviri supolukružnog, kružnog, ovalnog i pravokutnog presjeka. Trnim je obično stanjen i ima savijen kraj koji premašuje okvirkopče. Željezne kopče prije svega ovalnog tipa zauzimaju ugrobljima ranog srednjeg vijeka vidno mjesto pa ihsmatramo za tipični predmet starosjedilačke baštine širokerasprostranjenosti u slijedećem razdoblju.Kopča iz groba 43, nepravilno trapezastog oblika s neštonaglašenom bazom jezičca, je vjerovatno služila za spajanjeremena na torbici ili navlaci. Ovaj oblik je dosta rijetkapojava na groblju iz ovog doba. Puno češći je bubrežastioblik pojasne kopče koji se ubraja u jednostavni tip kopčegotskih obilježja iz 5. i 1.pol.6.st.Pojasnu kopču drugog tipa predstavlja ona iz groba l. Tu senalazila pravokutna okovna pločica i luk s trnom, što jevjerovatno nerazdvojna cjelina. Ovaj primjer je vjerovatno importirani predmet italskih radionica.Pincete su rijetke u grobovima tog razdoblja. Rade se uglavnom od bronce, željeza, a ponekad i od dragocjenijegmaterijala. Dijele se u tri skupine:1) pincete s jednako širokom duguljastim štipaljkama2) pincete sa štipaljkama trapezoidnog oblika3) pincete sa štipaljkama veslastog oblikaLako je primjetiti da je došla iz antičke baštine međuuporabne predmete kasnijih pokoljenja različitih etničkihpripadnosti.

99

Noževi Pronađeno je 6 željeznih noževa. Po obliku suvećinom trokutastog presjeka i različitih su dužina. Trn imje blago uvijen pod tupim kutem u list noža. Leđa noža suuglavnom ravna.Nož s jednom oštricom iz groba 19, s drvenom nogom, predstavlja razmjerno siromašnu bojnu garnituru groba. ↑Mač je bio u drvenim koricama koje senisu sačuvale. →

Okovi Od predmeta koji su skloni naglom propadanju su se ponekad sačuvali ostaci onih dijelova koji su bili odpostojanijih sirovina. To su dva srebrna jezičca, jedan brončani jezičac od remena odjeće, te drugi primjeri.Sačuvani su novci cara Dioklecijana (284-305), Liciniusa (308-324), Valensa (364-378) i Constansa (337-350).

INVENTARGrob lUz glavu je ležala pozlaćena brončana lučna fibula koja je ukrašenatehnikom kaneliranja i inkrustacije. Glava je polukružnog oblika i iznje izbija 5 izdanaka koji su dvojno profilirani. U urezani polukružniokvir glave je urezana simetrična vitica. Ostali dio polukružnepovršine među viticama je ispunjen trima trokutnim poljima. Luk seizvija u istegnutu trokutasto-elipsastu nogu koja ima sa svake stranekružni izdanak. Noga je ukrašena urezanim motivom koncentričnihelipsi koje su s jedne strane otvorene. Kraj noge je nepravilnog

valjkastog oblika s udubljenjem(možda za poludragi kamen).←Pored nje jeležala indentičnapozlaćena brončanafibula koja je neštobolje očuvana (iglaje u potpunostiočuvana).Novac →Vjerovatno ostatak igleukosnice; slabo očuvanželjezni predmet. →

Dijelovi okova pravokutnog oblika →← Na prst desne ruke je bio nataknut zlatni prsten snastavkom. Prsten je sa 4 žlijeba razdijeljen na petdijelova, od kojih su tri ukrašena urezano-ugraviranimmotivima. Baza nastavka je nepravilno kružnog oblika iukrašena u imitaciji granulacijske tehnike. Okrugla pločica je razdijeljena sa 4polukružne ćelije na rubovima i sa 4 nepravilna četverokuta u sredini, tako da se dobiomotiv križa. 6elije su bile popunjene almandinima.Jezičci koji su sastavljeni od dvije→tanke srebrne pločice spojenezakovicama.

100

Kod lijevog koljena su nađene 2 veće probušenejagode okruglog oblika od jantara (1,2). Nađene sujagode različitih oblika: elipsastog (3, 4, 10),ovalnog (8, 9), skoro bikoničnog (5), poliedarskog(11), okrugle(12)...Pozlaćena brončana pojasna kopča sastavljena odpravokutne pločice (okova) i luka s trnom-kopčom.Gornja pločica je ukrašena tehnikom kaneliranja i inkrustacije. Rubovipločice su na tri strane profilirani sa 2 usporedne kanelure i slijede poljecik-cak ornamenta. Na svakom kutu polja se nalaze okrugle ćelije ukojima leže okrugli almandini.Srednje ukrasno polje je pravokutnog oblika, razdijeljeno na 2 dijela, obaukrašena motivom slova V sa krugom u sredini. Luk s trnom-kopčomstoji na prečki koja je izrađena u obliku krugova i ukrašena almandinima.Baza trna je također ukrašena. Vrat trna je jasno izražen i nastavlja se ustiliziranu životinjsku glavu.

Grob 8← Željezna pojasna kopča, ovalnog oblika, s velikimmasivnim trnom koji je savijen na kraju.Ulomak antičke keramičke posude →Grob 13Ovalna željezna pojasna kopča s

masivnim, na kraju zakrivljenim trnom →Grob 14Zlatni prsten s ukrasom-obruč prstena je pravokutnog presjeka. Na prstenu se nalazi visoki okrugli

nastavak i u njega je uložen polukrugli crvenialmandin. →Fragmentirani nedefinirani željezni predmetGrob 15← Polukružna glava fibule (1) je u oblikucvijeta i izlazi iz dvojno simetrično profiliranogluka koji je ispunjen vitičastim motivom. Noga fibule jepoligonalno-deltoidnog oblika i ima sa svake strane na najširemdijelu kružne nastavke s almandinima. Iznutra je ispunjenaelipsastim likom i drugim ukrasima. Završetak noge je odvojenkanelurom i predstavlja stiliziranu životinjsku glavu.Indentična lučna fibula (2) iz pozlaćenog srebra. Primjećuje sepreciznost izrade ukrasa.Jagoda od crvene staklene paste s radionalno

razvrstanim ukrasima na površini.Rubovi ukrasa su bijeli ili modri.

←Pod tjemenom je ležao koštani dvoredni češalj.Češalj s profiliranim zupcima ima na jednoj stranirijetke; a na drugoj guste redove zubaca. Pravokutnapločica između njih je ukrašena motivima krugova satočkama u sredini. Rubovi pločice su s obje stranegusto zarezani. Etui je sastavljen od tri dijela. Svaki jeukrašen istim ukrasima krugova i na njima stoježeljezne zakovice. Etui je nepravilno trapezastogoblika.

101

Grob 16Fragmentirano očuvani koštani ukrasničešalj. Sastavljen je od osnovne pločiceiz koje su na jednoj strani izrezani uski iširoki zupci profiliranog suličastog

oblika i od 2 pločice za ojačavanje pričvršćene sa svake strane zakovicama nadsvakim zupcem.Ostatak, vjerojatno, antičke amfore →

← Grob 18Manja željezna ovalna pojasna kopča (1).Obruč-privjesak iz tanke okrugle željezne žice sa prepletenim krajevima (2)Svitak iz staklene paste (3)Probušena jagoda od crne staklene paste s uzorkom bijele valovite crte (4)Jagoda od prozirnog stakla, poliedričnog oblika (5)Jagoda od prozirnog stakla s kvadratnim uzorkom (6)Jagoda od svijetlo zelenog stakla (7)Jagode (8, 9, 10)Grob 19 →Dobro očuvan jednorezniželjezni mač- bojni nož (1)Prelomljeni željezni nož (2)

Manji željezni nož s trnom(3)Manja željezna pojasna kopča skoro okruglogoblika (4)Grob 20-dječji grobŽeljezna ovalna pojasna kopča

Grob 25Kod desnog koljena je ležala brončana pinceta s okruglim gornjim dijelom.Vrh pincete nosi urezani motiv slova X. Od vrata po sredini teče ukrasni motivod manjih crtica koje se razdvajaju u slovo V. (1)Pločasta pojasna kopča pravokutnog oblika. Sastavljena je iz pravokutnogželjeznog okvira i od trna od pozlaćene bronce. Gornja ukrasna površina je strnom razdijeljena u 2 simetrična uglata lika sa zlatnim obrubom i ukrašenacrvenim almandinima. Trn ima kvadratnu bazu sa zlatnim okvirom u kojem ležialmandinska pločica. (2)Koštani dvoredni češalj s polomljenim zupcima (3)Manja srebrna pojasna kopča nepravilno ovalnog oblika (5)Ostatak koštanog predmeta (6)

Grob 29-dječji grobBrončane naušnice s ukrasom uobliku kocke(1, 2)Dvoredni koštani češalj. Željeznezakovice pridržavaju letvice za ojačavanje (3)Grob 30 Pojasna kopča →

Grob 3lFragmentirane brončane naušnices kockom. Na kocki je urezanpravilni četverokut

102

Grob 33Pojasni jezičac (1) od bronce sastavljen od dviju zakovanihpravokutnih pločica sa zakrivljenim rubomBrončana zakovica s trnom pravokutnog presjeka i sa glavomjajastog oblika (2)Manja pojasna brončana kopča u obliku slova D ukrašenanizom zareza (3)Skoro indentična pojasna kopča (4)Brončane zakovice (5, 8, 9)Ovalna željezna pojasna kopča (6)Na prstu desne ruke je stajao prsten od bronce. Prošireni dio jeukrašen motivom sunca (7)Brončane naušnice sa staklenim poliedrom. Poliedar jeukrašen četverokutnim motivom (11, 12)Okrugla pločasta brončana fibula. Uokvirena kružna ćelija jerazdijeljena na 2 trokuta i 4 nepravilna lika koji su ispunjenistaklenim prozirnim pločicama. (13)Ostaci dvorednog češlja (14)Ogrlica sastavljena od 2 jagode od tamno crvene staklenepaste i od manjih probušenih jagoda od crvenkaste neprozirnestaklene paste (18-25)Jagoda od prozirnog stakla s 2 bijele spiralne linije (26)

← Grob 34Ogrlica od različitih jagoda. Boje jagoda su tamno modra,svijetlo zelena, jantarne…(1-10)Ogrlica od jagoda. Veće jagode su poliedarskog i bikoničnogoblika. (11-27)Brončane naušnice s ukrašenom kockom (28, 29)Jagoda od posrebrene paste sastavljena od 2 simetričnopostavljenih polukrugli sa izvedenim rubovima (30)

Brončani privjesak deltoidnogoblika (31)

← Grob 40Narukvica od okrugle željeznežice sa zadebljanim krajevima (1)

Grob 41 →Ogrlica od jagoda. Boje jagoda sujantarne, tamnomodre, sivkaste isvijetlo modre (1-32)

103

Srebrna pozlaćena lučna fibula s jednako širokom nogom, ukrašenakaneliranjem i nieliranjem. Iz glave izbija 5 izdanaka ukrašenih dvojnimnizom zareza u obliku osmica. Glava je polukružna sa lunulastim okvirom.Srednje ukrasno polje nodi cik-cak ornament. Noga je ukrašena motivomdvojnog niza trokutnih brazdi. Završetak noge je ukrašen dvojnimsimetričnim polukružnim ukrasima →

← Grob 43Tri brončane pojasnekopče (3, 5, 4)Željezni nož (1)Željezni predmet (2)Češalj (6)

Grob 44Srebrna pozlaćena aplika u obliku grčkog križa. Krakovikriža su ukrašeni viticama. Sredina predstavlja poluokrugluizbočenu površinu koja je ukrašena dvojnim usporednimrebrima.(3)

104

KNEŽEVSKI GROB IZ ULPIANEGrob je otkriven 1954. od strane arheologa Čerškova i Popovića, tijekom iskopavanja bazilike. Svi drugi grobovisu vrlo brojni romanski grobovi od 5. do 6.st. Taj germanski grob koji je pripadao ženi ostaje izoliran u nekropolioko romanske bazilike. Inventar groba se sastoji od devet predmeta. Grobni nalaz iz Ulpiane nije bio uistočnogotskoj upotrebi i nijedan primjerak nakita nije njihovog porijekla, ali su bili u njihovoj upotrebi.

FIBULE1. velika panonsko-langobardska je lučnog oblika, od pozlaćene bronce, na polukružnoj glavi ima veći brojukrasnih znakova. Analogni primjerak je fibula iz Siska i to najviše zbog istog sistema ukrašavanja. Neki njenianalogni primjerci iz Austrije datirani su poslije 568. pa Kovačević zapaža da radionice iz Italije (Ravena, Mentale,Chiusi...) podražavaju one panonske (Varpalota, Bezenye, Csethely...) i njima se inspiriraju, naročito dekorativnimmotivima meandra, koji je dosta rijedak u germanskom nakitu i datira se solidima od Anastasija do Justinijana I. Usvakom slučaju fibula je panonsko-langobardske produkcije i to prije 568.2. par sjeverno-germanskih fibula manjih dimenzija je izrađen od pozlaćene bronce, svakako je tirinški import spoč.6.st., rađene su u tehnici kloazoniranog emajla i ukrašene poludragim kamenjem (pripadaju anglo-saksonskojili danskoj proizvodnji 6.st.).3. jedna manja fibula oblika stiliziranog goluba predstavlja simbol krštenja i stilizirana je po Kovačeviću na istinačin kao i sarkofag u crkvi San Vitale in Nuovo u Raveni s poč.6.st.4. križolika fibula također nije istočnogotskog porijekla. Ovakvi primjerci nađeni su uIstri (Buzet, Mejice…) i Italiji, a pripisuju se autohtonom romaniziranom stanovništvu.

Posljednje dvije fibule nisu germanske proizvodnje, a ne mogu se niti pripisatiLangobardima, jer je kršćanstvo kod njih prevladalo oko 588. kada su prešli s arijanstva napravovjerje. Zbog toga je teško povjerovati da su langobardske radionice proizvodilepredmete s kršćanskim simbolima prije ove godine.Sve ovo navodi na zaključak da su ove dvije fibule s jasnim simbolima kršćanstva moralebiti izrađene u autotohtonim radionicama, ili možda u bizantskim radionicama na Balkanu.

OSTALI INVENTARSrebrna pojasna kopča s jezičkom za pričvršćivanje. Oba komada ukrašena su nielo tehnikom i geometrijski suukrašena. Vinski napominje da su svakako merovinški import i da kod nas nemaju bližih analogija (nađeno jenekoliko pojasnih kopči istog roda u Grčkoj).Dvije đerdanske ogrlice i prsten pokazuju gotski karakter i datiraju se u 1.pol.6.st.Cijeli nalaz je datiran Justinijanovim solidom u sred.6.st., jer Kovačević dokazuje da je novac kovan poslije 538.jer posjeduje skiptar i ima veoma karakterističan oblik i formu križa što je odlika novca poslije te godine.Kovačević navodi i da je ovako bogat prilog jedinstven i spominje Prokopijev opis opreme gotskih ratnika u Italiji.Svi istraživači se slažu da bi nalaz trebalo datirati u vrijeme oko 550. i dovode ga u vezu s boravkom gotskihnajamnika u Ulpijani u to vrijeme. Uz to i analiza materijala daje nam precizne podatke za datiranje.

Postavlja se pitanje kako se povijesno može objasniti heterogenost proizvodnje nakita iz ulpijanskog groba.Činjenice koje nam je ostavio Prokopije prepričavajući događaje iz rata između Gepida i Langobarda 550.spominje među zapovjednicima carske vojske germanskog vojskovođu Amalfrida koji je bio sin turingenskogkralja Hermanfrida i Teodorikove nećakinje Amalberge. Amalfrid se bio povukao iz Thüringije poslije smrti oca530. koji je ubijen pod zidovima Tolbijaka u tijeku građanskog rata između Hermanfrida i njegovog brata Baderica.Poslije intervencije franačkog kralja Teodorika I, Amalberga kao gotska princeza našla je azil na italskom gotskomdvoru sa svojom djecom, poslije gotske propasti Amalfrid je odveden od strane Vitegesa u ropstvo uKonstantinopol, gdje postaje vođa prvog germarskog vojnog odsjeka. U trenutku rata protiv Gepida on sudjeluje nalangobardskoj strani. Nakon ovog rata Amalfrid se povlaći u Ulpianu. Vidimo da arheološka analiza inventaragroba iz Ulpiane odgovara povijesnirn činjenicama. Anglosaksonske ili danske fibule izrađene su za boravkaAmalfride i njegove svite u Thüringiji prije 533. gdje je uvoz anglosaksonskog i danskog nakita potvrđen.Langobardska fibula je možda nabavljena za vrijeme rata između Amalfrida i Langobarda protiv Gepida, atalijanski nakit za njegova boravka u Italiji, dok bizantski nakit potječe iz perioda kada je Amalfrid boravio uKonstantinopolu. Moglo bi se zaključiti da je germanski grob žene u Ulpiani ustvari grob jedne thürinške princezekoja pripada Amalfridovoj sviti, a koja je umrla u Ulpiani oko 550.

105

ISTOČNOGOTSKA NALAZIŠTA U ITALIJI

DOMAGNANO (kraj 5. i poč.6.st.)Nalazište u republici San Marino. Otkriveno je 1893. Svi su predmeti od vrlo kvalitetnogzlata, a umeci od plosnatih granata, te biseri, zeleno staklo, bjelokost i sedefi.1. DVIJE ORLOVSKE FIBULE-carski simboli. imale su mehanizam za zakopčavanje i bile

su najljepši primjeri svoje vrste. Orao ima grčki križ u sredini, pa se misli daje carski ili kršćanski simbol. Kloazonirane su, a između njih je bio lanac svisećim ukrasima kojeg su držale na prsima. Zlatne su s almandinima. →← 2. TRI FIBULE OBLIKA CIKADE3. PAR NAUŠNICA-zlatne su salmandinima i tri privjeska →4. UKRASI TORBICE-motivi sukriž, ribe, ptice → kršćanskaikonografija

← 5. PRSTEN- ima osam kutova i navrhu piramidalni granat6. DISK S LANČIĆIMA-ovo je ukosnica za veo, bile sudvije, kloazonirane i ukrašene filigranom (analogija naSapaji). Bio je spojen s lančićima koji su tvorili →

dijademu.← 7. LANČIĆ na kojem su visila dva nožića i vrh koricenožića8. DEVET APLIKA s dragim kamenjem i privjeskom.Zajedno s orlovskim fibulama su činile PEKTORAL koji senosio na prsima, zakaćen za ogrtač (plašt) →9. OKOV u obliku čovjeka s kacigom na provjesla

106

DESANA (2.pol.5.-sred.6.st.)Lokalitet se nalazi u Piemontu. Blago je otkriveno slučajno 1938. Nađeni su muški iženski nakit-nošnja, te upotrebni i toaletni predmeti. Nalaz se čuva u muzeju uTorinu.

1. PAR LUČNIH FIBULA S ČETIRIIZDANKA u obliku glava ptica, zlatne,noga ukrašena almandinima sa zelenompastom te spiralnim viticama. →←2. ZLATNE T FIBULE s 3 izdanka

3. SREBRNA POJASNAKOPČA s rovašenim motivomcvijeta, najstarija istočnogotskakoča s talijanskog tla, po←Bierbraueru donesena izPanonije u 5.st.

4. POJASNA KOPČA s trodjelnom okovnom pločicom,ležišta za pet almandina u sredini, ukras spirale u sredini,analogije: Unešić, Knin →5. NAUŠNICE: a) s poliedrom; b) s privjeskom ↓

6. MASIVNA ZLATNA NARUKVICA salmandinima ↓

7. ZLATNA NARUKVICA rađena naproboj, scene životinja i berbe voćaka8. KRIŽNA FIBULA- ukrasgranulacijom u obliku grozdova irovašenjem (kalež, ptice)

107

←9. ZLATNA BULLA-od zlatnog lima ukrašena smaragdima10. ŽENIDBENI PRSTEN-zlatni sa imenima Stefanius, Valatru (imena oženjenihgermanskog porijekla)PRSTENJE: a) s monogramom (1); b) s umetnutim almandinom

11. TOALETNI PRIBOR-žličice za čišćenje noktiju i ušiju→12. KULTNE ŽLIČICE (možda za stavljanje tamjana), 18 komada ↓

13.IGLA S NATPISOM “vivas in deo”. U obliku je ruke koja je drži.←14. ZLATNA OGRLICA s almandinima (slična onoj iz Reggio Emilie)

108

AQUASANTA (2.pol.5.st.,poč.6.st.)-provincija Ascoli Piceno, slučajno otkrivena 1953.-7 grobova, nema autohtonih grobova (jedini nalaz istočnogotskih grobova bez drugih grobovana tlu Italije)-smatra se da je materijal donesen iz Podunavlja prilikom seobe, stilom se dotiće karavukovskogstila

NALAZI:1) SREBRNA FIBULA-lijevana, pozlaćena, s rovašenim ukrasom, ima jedan izdanak → (dvanedostaju)2) KLOAZONIRANA POZLAĆENA POJASNA KOPČA-

ima četvrtasti okov →← 3) PINCETA

4) ZLATNI PRSTEN ← sdragim kamenom u kruni

5) ZLATNI DRŽAK →

← 6) TOALETNI PRIBOR NA ALCI-gotovo identičannalazu iz Karavukova7) DVIJE SREBRNE KOPČE-masivne, pozlaćene srovašenim ukrasom, ljudska maska, nijelirani ukras po rubu,romboidna nožica sa zoomorfnom glavom

?8) ZLATNA FIBULA S LUKOVICAMA-na nozi imafiligranski ukras (možda je njeno nalazište Rim).

Nađena EMANUEL fibula nije karakteristična za Istočne Gote, već za kasnu antiku.

109

REGGIO EMILIA (kraj 5.st., 490.)Istraživanja počinju (Mario Degani) 1957. kad je na dubini 3,5 m otkriven je rimski podni mozaik, u crno-bijelommramoru, u koji su ubačeni mramorni segmenti različitih veličina (dvostruka bijela pletenica, čitav ukras se zovegreka). Ispod njega su nađene dvije amfore jajolikog oblika od žućkaste terakote.8.listopada 1957. uz tri velika kamena, na dubini od 5 m otkriveno je rimsko-barbarsko blago. Skidanjem trikamena otkrivena je velika olovna cijev zatvorena jednim peharom. Unutar je još jedan manji pehar osiguravaoposudu.Regium Lepidi je nastao kao castrum 187., za drugog konzulata Marka Emilija Lepida. Nastao je kao stanica naputu između kolonija Mutine i Parme. Kasnije je postao municipij.Tipološko-stilska datacija nalaza odgovara onoj izvršenoj uz pomoć novca. Vrijeme pokapanja novčića je izmeđuOdoakra i Teodorika, možda 490., nakon bitke na Adi.NALAZ1. NOVACNađeno je 60ak novčića bizantskih vladara:3 novčića Marcijana (450-457)37 novčića Leona I (457-474)2 novčića Zenona i Leona II (473)1 novčić Leona II i Zenona (474)17 novčića Zenona (474-491)1 novčić Basiliska i Marka (476/477)Posebnu tipološku važnost imaju:1) Tri Zenonova novčića sa signaturum u egzerku COMOB RV iz doba Odoakra (446-493, novac gotskih kraljevakovan u Ravenni)2) Zlatni solid Leona I s oznakom THSOB (kovnica u Saloni)Ostalih 56 novčića imaju oznaku CONOB (→ Con-Constantinopolis, ob-Ryziacus-garancija kvalitete) što znači dase kuju u Konstantinopolu.2. NAKITTRI ZLATNE T FIBULE tipa latinskog križa. Imaju glavu s tri heksagonalna izdanka. Nedostaje igla. Noga imaoblik krova, tijelo oblik trokutaste prizme. Na gornjem dijelu noge je sedam krugova s fitomorfnim motivima temotivom dvije ptice, a u zadnjem je motiv grčkog križa rascjepljenih krajeva. Na krajevima pločice su frizoviukrašeni rezbarenim cvjetnim motivima. Rad je bizantskih zlatara 5.st. (tip je raširen u dunavskim provincijama isjevernoj Italiji do kasne antike, 4/5.st.).PAR SREBRENIH LUČNIH FIBULA-pozlaćene su, lijevane, gornja polukružna pločica ima pet radijalnopostavljenih izdanaka. Noga je romboidna sa šest ćelija u kojima su bili almandini. Ukrašena je rovašenimspiralnim i trokutastim ornamentom. Ovo je istočnogotski tip porijeklom iz Panonije koji se raširio u Europi u 5. ipoč.6.st. Analogije su fibule iz Rajlovca.Nađene su i tri ogrliceOGRLICA OD DVOSTRUKO ISPREPLETENIH KARIČICA u koje je umetnuto 5 smaragda i 6 perlizatvorenih prstena. Na krajevima su ležišta za dva almandina smaragdnog oblika. Izrađena je u kasnoantičkojtradiciji, ali s novim gotskim elementima (italo-gotska).OGRLICA OD DUPLIH KARIČICA koje su isprepletene s cilindričnim sistemom za zakopčavanje i krugommeđu njima.OGRLICA OD DUPLIH KARIČICA OD TORDIRANE ZLATNE ŽICE (četiri dijela čipkasto izrađenihkarika) s umecima dviju perli i dvaju heksagonalnih smaragda. U srednjem dijelu je ćelija s ovalnim almandinom ijedna perla. Gotskog je karaktera.NAUŠNICE-10 naušnica ili dijelova naušnica, 6 ih je u paru.-naušnice izrađene u tehnici cloasonne od zlatnog lima s inkrustacijom. Ćelije formiraju razne crteže. U ćelije suumetnuti almandini i zeleno drago kamenje. S krajeva vise dva prstena s perlama.-naušnice oblika cikade s almandinima-naušnice s poliedrom-naušnice s jednim privjeskomGEMA-od bijelog opala s prikazom amora koji se napinje da bi dohvatio posudu za kruh (iza je mlin i stablo), 5.st.

110

PRIVJESAK OD ZLATA U OBLIKU KRIŽA-ima oblik latinskog križa, u središnjem dijelu nedostaje almandinili perla i sliči na križić nađen u Saloni.PRIVJESCI su od zlata, okruglasti su i jezičasti i imaju almandine.PRSTENJE je najbrojnije. Od masivnog su zlata s vegetabilnim motivima (neki čak s dva ili tri almandina navrhu, a neki s granuliranim kuglicama), bizantski su.-prsten s duplim optokom prstena u kojem se nalaze dva smaragda svijetlozelene boje, bizantski, 1.pol.4.st.-prsten s trostrukim optokom za drago kamenje, u središtu je opal, a sa svake strane ga oivičuje jedan dragi kamen,između dragog kamena nalaze se granulirane kuglice, 2.st.ZLATNI ŽENIDBENI PRSTEN s dvije riječi Stafara, Etila, utisnutim u dva odvojena ovala, datiraju se od 5.st.do langobardskog perioda. Značajni su primjeri iz Ostie, Langobardski i Merovinški, najbliži ovom je prsten izDesane (Stefani, Valatru) iz 5.st., koristili su se kao zaručnički prsteni, ženidbeni, i na njima su ispisana imenaparova, želje, ime vlasnika i slično, analogija iz Narone s imenom Urbike (kršćanski, 6.st.)DVIJE OKOVNE VAZE s ukrasom

111

KACIGE NA PROVJESLA TIPA NARONA-BALDENHEIMPreteče šljemova tipa Narona-BaldenheimKasna antika je ostavila opsežan fundus šljemova različitih obilježja-od legionarskih do paradnih i gladijatorskih.Prvi takvi šljemovi prikazani su na Trajanovom stupu u Rimu i na Galerijevom slavoluku u Solunu (296.). To subili šljemovi sa šipkama poput uskih provjesala, čija je dvodijelna kalota isključivo od željeza, s oplatom odplemenite kovine i nekad ukrasima polihromnih uložaka. Nekoliko takvih šljemova potječe iz nalazišta sdunavskog limesa u Panoniji. To su dva nalaza iz Berkasova u Srijemu, nalaz iz Elizabetinog mosta u Budimpešti,četiri nalaza iz Dunajvaroša, tri nalaza iz Njemačke, nalazi iz Rumunjske, Nizozemske, Italije te Švicarske.Radionice tih šljemova tijekom 4.st. nije moguće pobliže odrediti dok za panonske nalaze mađarski arheolozipretpostavljaju njihovu proizvodnju u Sisciji ili Sirmiumu.Osobito značenje u genezi kasnoantičkih šljemova ima sasanidski Iran. Moćna država Sasanida prostirala se od 3.do 7.st. do Inda na istok te do Eufrata na zapad (granice s Rimskim carstvom). Rimljani su usprkos čestomratovanju preuzeli niz sasanidskih elemenata, između ostalog i shemu oblikovanja ondje udomaćenih šljemovakonstruiranih uglavnom na 4 provjesla.Sa područja sasanidske države postoje četiri nalaza:-dva šljema iz Mezopotamije (danas u Londonu)-šljem iz perzijske regije Amlaš, čija su provjesla i čeoni obruč od bronce, a željezni su segmenti ukrašeni poputsrebrne mreže (danas u New Yorku),-nalaz iz Ninive-Kujundžik u Mezopotamiji (danas u Bagdadu), provjesla su brončana, a segmenti i čeoni obručželjezni s rupicama za kožnu postavu. Ukrašeni su naslagom finog tekstila i tanko tordiranim vrpcama (dojamornamenta ljuski).U Iranu je udomaćena konstrukcijska shema na četiri provjesla. Navedene sasanidski šljemovi se datiraju u 4.st., anjihovi nositelji najvrjerojatnije su bili istaknuti ratnici. Treba primjetiti da željezni šljemovi s unakrsnim trakamaiz franačkih grobova na europskom zapadu samo po smještaju svojih traka oponašaju shemu sasanidskih vojnihformacija.Kao derivati ovih skupocjenih kasnoantičkih barbariziranih šljemova javljaju se neukrašeni željezni šljemovi.Željezni šljemovi iz Narone kao i oni iz franačkih grobova na zapadu nastali su tijekom 5.st. pod utjecajem jakeantičkobarbarizirane tradicije. Slični šljemovi potječu iz franačkih grobova datiranih poslije 500. s nalazišta Mainz-Bretzenheim na Rajni i Trivieres u Belgiji. To su neukrašeni željezni šljemovi (sa po dvije unakrsno smještene širetrake) koji nemaju vidljivih zakovica, a nekada su i s vanjske strane bili obloženi kožom. Koptski Egipat zastupljenje također sa dva nalaza željeznih šljemova (dobro očuvani u pustinjskom pijesku). Prvi je na četiri provjesla snepoznatog lokaliteta, a navodno je bio na mumificiranoj glavi mrtvaca zajedno s kapicom od crne kože (danas uLeidenu). Drugi primjerak je na šest provjesla, s nosobranom i oklopnom zaštitom vrata. Potječe iz Gornjeg Egipta,s nalazišta Der-el-Medineh (danas u Kairu). Ovi šljemovi nisu ukrašeni iako su vidljive brojne zakovice, a naprovjeslima se zamjećuje hrbat. Datiraju se u 5.st. i pripisuju časnicima ranobizantske vojne posade (proizvedeni suu oružarnicama istočnorimskog Sredozemlja).Uz šljemove iz Egipta treba istaknuti jedan nalaz također iz Narone koji je 1971. zabilježio Cambi. To je krnjiželjezni šljem sa znatnim oštećenjima. Pronađen je u ruševini gradske kule. Sačuvani su dio čeonog obruča, dvasegmentna dijela željeznih ploča i dva djelomično sačuvana provjesla s uočljivim hrptom i zakovicama, sve bezukrasa. Ovaj šljem je vjerojatno nekada imao četiri provjesla, a tipološki je blizak i po svoj prilici radioničkiistovremen sačuvanim primjercima iz Egipta.Naronski krnji šljem pripada zacijelo u 5.st. i za sadanema paralela na europskom kontinentu.Šljemovi tipa Narona-BaldenheimSve navedene vrste šljemova preteče su šljemova tipaNarona-Baldenheim koji se javljaju u doba seobenaroda. To su šljemovi tzv. zapadnog tipa konstruiranina 4 ili 6 bakrenih provjesala. Nazvani su šljemovi tipaBaldenheim po primjerku pronađenom 1902. ualamanskom grobu s nalazišta Baldenheim kodStrasbourga. U isto vrijeme, 1901. i 1902. otkrivena suu Naroni pod crkvicom groblja, pored ruševinaantičkog bedema, dva bakrena šljema na provjeslakoja su radionički izrazito srodna baldenheimskom nalazu. Ova dva šljema reprezentiraju dvije osnovne tipološke

112

varijante te skupine šljemova-jedan je na četiri, a drugi na šest provjesla, pa je zbog toga opravdano taj tzv. zapadnitip šljemova nazvati tip Narona-Baldenheim.Osnovne značajke šljemova tipa Narona-Baldenheim1. konstrukcijska shema ili od četiri ili od šest masivnih bakrenih, najčešće pozlaćenih provjesla s hrptom posredini, dolje proširenih poput obrnutog slova "T"2. segmenti među provjeslima (željezne ploče) nekad prekriveni tankom naslagom bakra, pozlaćenog bakra ilisrebra3. kružna pločica na tjemenu s izbočinom poput gljivice ili ponekad s rupom (za perjanicu), spojena je zakovicamas provjeslima4. čeoni obruč od željeza obložen bakrenim pozlaćenim ili iznimno brončanim tiještenim limom5. sprijeda se katkad nazire trokutasta izbočina za željezni nosobran i izrezi za oči6. dijelovi šljema vezani su uočljivim brojnim polukuglasto ispupčenim zakovicama7. na čeoni obruč pričvršćene su dvije zaobljene obrazne ploče od željeza s naslagom pozlaćenog bakra ili bronce8. straga je željezni karičasti vratobran9. donji rub čeonog obruča šljema i rubovi obraznih ploča imaju niz rupica za prišivanje kožne postave i zavješanje karičica vratobranaSvi šljemovi ovog tipa međusobno su radionički i stilski vrlo srodni u obliku, konstrukciji i određenim varijacijamanjihova dekora.Ukras šljemovaBogato su ukrašeni specifičnom ornamentikom različitog obilježja.Na provjeslima je to tehnika punciranja i pozlata, ponajviše trokutasto komponirani motivimi ljuski, kojima supokrivene i obrazne ploče. Na provjeslima se nalaze puncirane kompozicije s figuralnim prikazima kršćanskogkulta (križ (crux gemmata), kalež (calix) i drugo liturgijsko posuđe, različiti amblemi (drvo života, viseće krune),simboli euharistije (ptice grabljivice, ribe)…).Na čeonim obručima ukrasi su izrađeni zlatarskom tehnikom tiještenja pomoću matrica (koptsko-ravenatski biljeg).Uočljivi su i znameni u medaljonima, a česti su prikazi grozdova vinove loze ili golubica u nizu.RadioniceRadioničkim središtem šljemova tipa Narona-Baldenheim smatra se gornjoitalsko-jadranski krug sjeverne Italije, tj.Ravenna kao kasnoantička metropola za vremena ostrogotske vlasti. Tu su djelovali majstori specijalisti, vrsnikovači-oružari i zlatari,premda se njihovo djelovanje može pretpostaviti i drugdje, npr. u Saloni (tada bila utijesnom dodiru s Ravennom). Osim Salone u obzir mogu doći i Thessalonice, Constantinopolis ili čak Alexandria.VrijemeŠljemovi ovog tipa proizvodili su se od kasnijeg 5. i kroz veći dio 6.st., odnosno od cara Anastazija I (491-518) iTeodorika Velikog (493-526) do cara Justinijana I (527-565) i možda Justina II (565-578). Datiranje jepotkrijepljeno jedva rabljenim ranobizantskim solidusima (oboli u tri slučaja u franačkim grobnim cjelinama uzbrojne priloge sa šljemovima na šest provjesla-nalazišta Planig, Morken i Krefeld-Gelepp).Nalazi šljemovaU Sredozemlju nema šljemova ovog tipa u grobovima. Na istočnojadranskoj obali Hrvatske šljemovi su nađeni uantičkim urbanim naseljima (u Naroni i Saloni). Na područje sjeverno od Alpa šljemovi su dospjeli manjetrgovinom, već najvjerojatnije darivanjem ili kao ratni plijen. Ti šljemovi nisu bili modni rekviziti kakvi se širetrgovinom, već su bili simboli moći vladajućeg sloja.Na prostoru bivše Jugoslavije nađeno je šest šljemova tipa Narona-Baldenheim (dva u Naroni, Salona, Batajnica,Heraclea Lyncestis, Prima Iustiniana, Sinj).DVA ŠLJEMA IZ NARONENajvažniji nalaz su dva međusobno nejednaka šljema pronađena u Naroni 1901. i 1902.1) Šljem na šest pozlaćenih bakrenih provjesala na koja su zakovicama prićvršćeni željezni segmenti prekrivenisrebrnim pločicama. Pri vrhu šljema provjesla su spojena okruglom pločicom s klipom od pozlaćenog bakra. Čeoniobruč nije potpuno sačuvan, napravljen je od željeza i obložen bakrenim limom ukrašenim tehnikom iskucavanja.Pri donjem rubu ima rupe za ušivanje kožne postave. Čeoni obruč obložen iskucanim limom od pozlaćenog bakrarazdijeljen je naizmjenice u četvorna i kružna polja. Prikazi u četvrtastim poljima jedva se raspoznaju, dok se ukružnim poljima životinjski likovi. Ovaj ukras identičan je onom na čeonom obruču šljema iz Baldenheima. Posvoj prilici tiješteni su jednakom matricom. Srebrne pločice su bez ukrasa. Provjesla su ukrašena tehnikompunciranja, a glavni ukrasni motiv su trokuti. Trokuti su nanizani jedan do drugoga uzduž rubova provjesla idodiruju se vrhovima, tako da među njima nastaju slobodna četverokutna polja. Na dijelovima gdje provjesla

113

prelaze u poprečni dio koji čini čeoni rub, niz trokuta se nastavlja bez podvostručavanja, tako da trokut sada kaozavršetak ima na vrhu krug. Prazna ploha iznad takvih trokuta ispunjena je raznim likovima. Na prednjoj stranišljema je crux gemmata (križ) sa slovima alpha i omega, a na susjednim provjeslima su golubice koje u kljunu držetrolisnu, možda maslinovu grančicu. Ostala provjesla prikazuju dva puta viseću krunu i stablo.2) Šljem na četiri provjesla je posve sličan šljemu na šest provjesala. Ukras na provjeslima izveden jepunciranim trokutima postavljenim nasuprotno-to je tzv. biserna punca. Uzdužna se provjesla s poprečnim sastajuna kutu pa nema prostora za figuralne prikaze, a načelo ukrašavanja trokutima moglo se posvuda održati. Čeoniobruč je skoro potpuno sačuvan. Ima ukras vijugave vinove loze, u čijim zavojima dolaze naizmjenice grozdovi sapticama koje ih kljucaju i lišće loze. Pri rubu ima rupice za prišivanje postave. Polja šljema (4) među provjeslimaispunjena su željeznim pločama bez ukrasa.Oba šljema su danas u Kunsthistorischen Museumu u Beču i vjerojatno su ostavština Ostrogota iz ranijeg 6.st.ŠLJEM IZ SALONEUnutar gradskih zidina Salone, približno u sredini istočnog dijela grada, u maloj ostavi, pronađen je 1906., in situšIjem na četiri provjesla bez čeonog obruča. Bakrena provjesla su karakterističnog oblika (preokrenuto slovo T).S unutrašnje strane sačuvali su se ostaci željezne kalote, koja je zakovicama pričvršćena na provjesla. Sredinaokomitih krakova provjesla savinuta je prema unutra, tako da je s vanjske strane postignut plitki hrbat. Ukras jeizveden tehnikom punciranja i tvori geometrijske i figuralne motive,a međuprostor je ispunjen sitnim kružićima.Tri provjesla su ukrašena motivom dviju suprotstavljenih ptica grabljivica, ispod je riba. Na jednom provjeslu sejavlja samo jedna ptica, nešto većih dimenzija i po sredini horizontalnog traka. Ptica i riba ispod nje okrenuta jeulijevo. Po tehnici ornamentiranja i po motivima ovaj šljem podudara se sa šljemom iz Batajnice. Podudarnost usmislu istog simbola euharistije (ptica grabljivica, riba) indicira izvjesnu radioničku srodnost pa se možepretpostaviti da je šljem iz Srijemu dospio tamo iz Salone, gdje se pretpostavlja da su boravili majstori specijalistiza izradu tih šljemova. Uz šljem je pronađeno i nekoliko primjeraka novca Justinijana I, te srebrna kopča za pojas santropomorfnom obrazinom na štitolikoj bazi trna, a pripada joj i srebrni jezičac s monogramom Licinius. Kopča ijezičac su ranobizantski proizvodi mediteranske forme i datiraju se oko ili nakon 600. tj. nakon justinijanovognovca i šljema. Šljem se danas nalazi u Zagrebu.Smatralo se da su šljemovi na bakrena provjesla s dalmatinskih nalazišta ostavština Ostrogota, ponajviše zbognjihove vlasti u provinciji Dalmaciji (trajala oko 40ak godina- 500-536/37.). Uz naronske šljemove nema popratnihnalaza koji bi indicirali vrijeme kada su ti šljemovi dospjeli u zemlju. No, bilo je moguće dokazati da je ostava uSaloni kasnija od ostrogotske prisutnosti). Ostava je, s obzirom na priloge, novac Justinijana I i srebrnu kopču sjezičcem, došla u zemlju u ranom 7.st., s krajnjom granicom 614. tj. u rano vrijeme vladanja Heraklija I (610-614).To je datum razaranja Salone uzrokovane provalom Avara i Slavena.ŠLJEM IZ BATAJNICEŠljem na četiri provjesla s nalazišta u okolici Batajnice u Srijem nađen je u grobu gepidskog ratnika-konjanika.Datiran je u vrijeme katastrofe gepidskog vladara Kunimunda 567. a u gepidski posjed dospio je vjerojatno izSirmiuma. Na provjeslima su dvije ptice, a između je riba, prekriveni su ljuskama.ŠLJEM IZ HERACLEE LYNCESTISHeraclea Lyncestis je urbano antičko naselja kod Bitole (postojalo do pred kraj 6.st.). Ovo je bizantski šljem sa šestmedaljona kršćanske konotacije, tj. sa simbolima justinijanskog novca. Rađen je po uzoru na istočnogotskešljemove na provjesla. Kalota kacige sastoji se od četiri komada korodiranog željeza bez dekoracija, povezanih sčetiri bakrena provjesla. Gornji dio kalote nedostaje, a nema ni pokrivala za nos. Provjesla su dekorirana punkcijomu motivu riblje ljuske. Dekoracija čeonog obruča ovog šljema je jedinstvena. Sastoji se od šest obrubljenih oblikainspiriranih numizmatikom s rozetom i ponavlja se prema unaprijed određenom odnosu.ŠLJEM IZ PRIMA IUSTINIANE (CARIČIN GRAD U SRBIJI)Prima Iustiniana je bila ranobizanstko utvrđeno urbano naselje na području prefekture Ilirik. U sloju paljevinepronađen je fragment provjesla od pozlaćenog bakra s rupama za zakovice i ukrasom trokuta te punciranimornamentom ljuski. Radi se o sastavnom dijelu konstrukcije nesačuvanog šljema (ranobizantski).ŠLJEM IZ SINJAŽeljezni šljem koji je po obliku i konstrukciji blizak šljemovima Narona-Baldenheim. Oni su (provjesla i čeoniobruč) raskošno ukrašeni, a šljem iz Sinja nije. Šljem s padine kastela Osinium u izvjesnom smislu je odsjev tj."skroman srodnik" raskošnih šljemova tipa Narona-Baldenheim. Ima četiri provjesla, svako s hrptom. Zakovicamasu provjesla pričvršćena na kružnu pločicu na vrhu i čeoni obruč na bazi šljema. Ima dvije obrazne pločice srupicama za kožnu postavu. Ovaj šljem ranobizantske radioničke pripadnosti, bio je po svoj prilici u ranobizantskojupotrebi u 6.st., najvjerojatnije za Justinijana. Provjesla nisu izravno usporediva s onima na krnjem šljemu iz

114

Narone, a pogotovo sa širokim unakrsnim trakama bez zakovica nabarbarizirano kasnoantičkim željeznim šljemovima u zapadnoj Europi.Šljem iz Sinja je izuzetno rijedak nalaz, te predstavlja, vjerojatno, zasada jedini sačuvani željezni šljem na provjesla u Europijustinijanskog vremena.NALAZIŠTA U EUROPIU Europi nalazišta šljemova tipa Narona-Baldenheim razasuta su odSredozemlja na jugu do Baltika na sjeveru te Potisja na istoku i dolinaSaone i Rhone na zapadu. Primjerci na četiri provjesla malobrojniji sui prosječno južnije smješteni od malo većeg broja šljemova na šestprovjesla. Pojavljuju se kao prilozi u germanskim grobovimavladajućeg sloja, datiranih uglavnom tijekom 6.st. S područja Europepoznato je 29 šljemo tipa Narona-Baldenheim s 25 nalazišta.

POPIS NALAZIŠTA:HRVATSKA1. Narona - 4 provjesla2. Narona - 6 provjesla3. Salona - 4 provjesla .SRBIJA4. Batajnica - 4 provjesla5. Prima Iustiniana - fragment provjeslaMAKEDONIJA6. Heraclea Lyncestis (Bitola) - 4 provjeslaBUGARSKA7. Novae (Svištov) - fragment provjeslaLIBIJA8. Leptis Magna - 4 provjeslaITALIJA9. Torricela Peligna - 4 provjesla10. Montepagano - 6 provjesla11. Frasassi - fragment provjeslaFRANCUSKA12. Baldenheim (Strasbourg) - 6 provjesla13. Chalon-sur-Saone - 6 provjesla14. St.Bemard-sur-Saone - 6 provjesla15. Vezeronce - 6 provjeslaŠVICARSKA16. Zenevsko jezero - 4 provjeslaNJEMAČKA (Alemani)17. Gammertingen (6)18. Gultlingen (6)19. Planig (6)20. Krefeld-Gellep (6)21. Morken (6)22. Stossen (6)SLOVAČKA

23. Dolnie Semerovce (4)24. D. Semerovce (4)AUSTRlJA25. Steinbrunn (6)MAĐARSKA26. Szentes-Berekhat (6)

ŠVEDSKA27. Tuna - 6 provjeslaNEPOZNATA NALAZIŠTA28. Francuska ili Njemačka (4)29. Podunavlje (6)

115

NJEMAČKAŠljem na šest provjesala iz franačkog kneževskog groba s nalazišta Morken. Popraćen je ranobizantskimsolidusom Tiberija II Konstantina (576-582.), pomoću kojeg se datira oko 600.Šljem na šest provjesala s nalazišta Krefeld-Gelepp iz franačkog plemićkog groba sa solidusom Anastazija I (491-518.) i datira se u 1.pol. 6.st.Uz šljem na šest provjesla sa nalazišta Planig nađen je novac Lea I (457–474.), a šljem je datiran na poč.6.st.Sva ova tri solidusa imala su funkciju obolusa, tj. pronađeni su in situ u ustima pokojnika. S područja koje sunaseljavali Alemani potječu još dva šljema na šest provjesla sa nalazišta Gultlingen (poč.6.st.) i Gammertingen(poč.7.st,) te Stossen sa područja Tirinžana iz 1.pol.6.st.FRANCUSKANajznačajniji je nalaz šljema na 6 provjesla iz okolice Baldenheima kod Strasbourga, s alamanskog groblja izkasnijeg 6.st. S ovog područja koje su naseljavali i Burgundi postoje i šljemovi s nalazišta Chalon-sur-Saone,pronađeni u rijeci. Dekoracija na čeonom obruču ovog šljema na šest provjesla prikazuje više gusto nanizanih inejasnih lovačkih scena, te šljem na šest provjesla pronađen u močvari sa nalazišta Vezeronce.ŠVICARSKAŠljem na četiri provjesla s burgundskog područja pronađen je u Švicarskoj kraj Ženevskog jezera pri ušću Rhone.SREDOZEMLJENa prostoru Sredozemlja nema šljemova tipa Narona-Baldenheim koji su sačuvani u grobovima, najvjerojatnije jerGoti, osobito Ostrogoti, nisu stavljali oružje, pa ni šljemove u muške grobove. Na području Balkanskog iApeninskog poluotoka šljemovi tipa Narona-Baldenheim javljaju se pretežno u antičkim urbanim naseljima,ponekad u ostavama ili na mjestu poprišta bitke.ITALIJAIz Italije potječu dva šljema: jedan na četiri provjesla iz antičkog naselja ili ostave sa nalazišta Toricella Peligna idrugi na šest provjesla iz Montepagana koji je po svojoj ikonografiji najraskošniji na Sredozemlju. Obrazna pločašljema pronađena je u spilji na poprištu bitke na nalazištu Frassasi.LIBIJAPronađen u antičkom urbanom nalazištu Leptis Magna, pri iskopavanju rimskog teatra. Moguće je da je ovaj šljembio u vlasništvu Vandala koji su bili u tijesnom dodiru s ostrogotskom državom u Italiji za Teodorika Velikog.Vjerojatna je i pretpostavka da je navedeni šljem ostatak ranobizantske prisutnosti u 6.st. na tom području.BARBARICUMPostoje i tri šljema ovog tipa koji su dospjeli izvan antičkog provincijalnog tla u Barbaricum. To su dva šljema načetiri provjesla s nalazišta Dolnie Semerovice u Slovačkoj i fragmentirani nalaz s baltičkog otoka Gotland, koji jevjerojatno pripadao šljemu na šest provjesla, a pronađen je na kultnom mjestu na nalazištu Tuna.AUSTRIJAPronađen je šljem na šest provjesla u grobu s nalazišta Steinbrunn (pripadao panonskim Langobardima).MAĐARSKAIz Mađarske potječe (obrazna ploča i fragmenti provjesla) šljem na šest provjesla iz groba sa nalazišta Szentes-Berekhat.BUGARSKAU Svištovu (utvrđeno antičko naselje Novae na desnoj obali Dunava) je nađena oštećena obrazna ploča. To ježeljezna podloga sa naslagom od bakrenog lima ukrašenom punciranim ornamentom krljušti na kojoj su vidljivitragovi pozlate i na rubu rupice za prišivanje postave.NEPOZNATA NALAZIŠTAPostoje dva nalaza s nepoznatih nalazišta. Prvi je šljem na četiri provjesla s nepoznatog nalazišta u Francuskoj iliNjemačkoj (danas u Lenjingradu). Drugi šljem je vrlo oštećen. Pronađeni su čeoni obruč i jedno provjeslo, apretpostavlja se da je bio na šest provjesla. Otkriven je u Dunavu, možda između Bratislave i Budimpešte (danas uBudimpešti).Svi šljemovi proizvedeni su i upotrebljavani od kasnog 5. i tijekom 6.st.PROIZVODNJAO proizvodnji postoje dvije teze:1. Po “italsko-ostrogotskoj” šljemovi tipa Narona-Balden su proizvođeni u ostrogotskoj Italiji, odakle su dospjelina područja sjeverno od Alpa, gdje su očuvani kao prilozi u grobovima germanskog vladajućeg sloja.2. Druga je "ranobizantsko-romanska" koju potvrđuje pojavljivanje šljemova na balkanskim nalazištima.

116

ISTOČNI TIP ŽELJEZNIH ŠLJEMOVAU 6. i 7.st. postoji još jedna zasebna, mlađa skupina tzv. istočni tip željeznih šljemova. Konstruirani su bezzakovica od više šipkolikih provjesala ili od brojnih šipki opletenih žicom ili opšivanih remenjem, a često supokriveni gustim lamelama bez ukrasa. Ovaj tip šljema je centralnoazijskog porijekla (dokazan je na zidnomslikarstvu u istočnom Turkmestanu odakle je dospio na crnomorsku obalu. U Kerču, u grobnici u katakombi iz6.st. nađena su dva šljema. Istočni tip šljema ušao je s Ponta oko 600., posredstvom Avara i u germansku upotrebu,kao i u kasnogepidsku, što dokazuje nalazište Band u Transilvaniji iz ranog 7.st. Takve su šljemove već upoodmaklom 6.st. poznavali i Langobardi-nalazište Castel Trosino u pokrajini Marche i Nocera Umbra u Umbriji(oko 580-620.).Ovaj tip šljema prikazan je na reljefnoj čeonoj pločici s nalazišta Val di Nievole u Toscani, koja prikazuje liklangobardskog vladara Agilulfa (591-615.) s oružanim dostojanstvenicima. Pločica je od pozlaćenog bakrenoglima, a poč.7.st. aplicirana je na šljem pokriven lamelama koji nije sačuvan, a dokaz je rekonstruirani željezni šljemiz plemićkog groba s nalazišta Niederstotzingen u Wurttembergu.Jedini nalaz istočnog tipa šljemova na području bivše Jugoslavije pronađen je slučajno 1969. kao naplavina uzdesnu obalu Drave blizu mjesta Legrad na položaju Šoderica. Reproduciran je neočišćen, u stanju u kakvom jenađen. Šljem je od željeza, donekle stožasta oblika, a na njemu se naziru ostaci šipkolikih traka i ostaci tjemenepločice sa šupljim šiljkom za perjanicu. Šljem je bio pokriven željeznim lamelama. Na njima i na bazi šljemapostoje rupice za opšivanje remenjem i prišivanje kožne postave. Ponegdje su vidljive zakovice. Vjerojatno je upoodmaklom 6.st. bio u langobardskoj ili možda ranoavarskoj upotrebi.

117

KRIŽOLIKI NAKIT NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJEOd kada je kršćanstvo priznato u Rimskom Carstvu, tj. od Konstantina Velikog, pojavljuje se sukscesivno u toku4.st., pogotovu poslije 400., sve više manifestacija kršćanskih simbola u umjetnosti kasne antike.Prastaro vjerovanje u moć amuleta, vrlo rašireno u postkonstantinskom vremenu, više-manje u svim provincijamaCarstva, pogotovo je oživjelo kao popratna pojava hodočasništva u Svetu zemlju kao značajnog fenomenaranosrednjovjekovnog kršćanstva. Za kasnoantičko kršćanstvo bio je uz druge simbole, karakterističan kaonajstariji sveti monogram u različitim varijantama kombiniran gdjekad s prikazom križa.Sam motiv križa, poznat u starokrščansko vrijeme, nije ušao u javnu upotrebu kao simbol prije kraja 4.st., takođerkao carska insignija, proširivši se zapravo od početka kao jasan znak distinkcije kršćana od nekršćana-tj. nije biosamo privilegirana oznaka predstavnika crkvene ili svjetovne vlasti.Križ je kao starokršćanski oblik, uočljiv na mnogim spomenicima, počevši od kasne antike-na plastici od kamena,drva, slonovače, metalnim izrađevinama. Koristio se u zlatarstvu, ne samo u kultne svrhe, nego i u funkciji nakita,ali ne prije ranog 5.st.Sasvim je razumljivo da je motiv križa u prvom redu karakterističan za istočnorimske proizvode od plemenitogmaterijala 5-6. odnosno 7.st. i dalje za čuveno zlatarstvo bizantskih radionica. Na kasnoantičkomranosrednjovjekovnom nakitu u relativno je većem broju zastupljen oblik tzv. grčkog križa od oblika tzv. latinskogkriža, iako ta razlika u obliku križa varira i u nekoliko drugih oblika-tada nije imala ono značenje koje je primilaznatno kasnijim crkvenim raskolom.Arijanska hereza, nastala u Aleksandriji u 4.st. koliko god se inače kobno manifestirala u odnosu na pravovjernucrkvu nije se odrazila na upotrebu nakita 5.,6. i 7.st. kNakitni predmeti s motivima križa služili su kao mali relikvijari ili kao amuleti.Do sada prikupljeni broj nalaza križolikog nakita s područja bivše Jugoslavije iznosi barem 36 primjeraka. Nalazikrižolikog nakita podijeljeni su u dvije skupine prema tipološkom i stilskom kriteriju, a samo donekle pokronološkom jer je vremenska razlika između njih neznatna, odnosno dijelom su skupine istovremene-prva skupina5. i 6.st., druga 6. i 7.st.

Prvu skupinu čine prsteni i pektoralni križevi od zlata s ulošcima od almandina i granuliranim ukrasom.PRSTENJEStobi-Arkanđelova crkva, kod Gradskog (Makededonija)-u biskupovoj rezidenciji, 5. st. nađen je zlatni prsten,kolut od pletene žice, kruna u obliku križa ima 4 uloška plošno brušenih almandina, a nedostaje uložak u centralnojkružnoj ćeliji.Između Zrmanje i Cetine-zlatni prsten s granuliranim ukrasom na kolutu i centru krune, križ na kruni ima 4uložena jednaka plošno brušena almandina.Gala-Gacko, kod Čitluka (Aequum), slučajan nalaz na kasnoantičkom lokalitetu, zlatni prsten ukrašen nakaneliranom kolutu i na kruni granulacijom, po jedna kružna ćelija nalazi se na svakom vrhu križolike krune, a petapo sredini.PEKTORALNI KRIŽEVIGornje Turbe-Pašinac, kod Travnika, nalaz koji se sastoji od niza kružnih aplika, s prikazima janjeta i anđela, nanajvećoj aplici ženski portret s natpisom XAPIC. Tom nakitu pripada plošno brušenih alamandina.Solin-Manastirine, zlatni križić s ulošcima plošno brušenih almandina, povrh križića petlja, a dolje tri alkice odzlatne žice.Barbat na otoku Rabu-zlatni križić na prednjoj strani, pri vrhu krakova ukrašen trokutasto komponiranimmotivom granulacije, datiran u 6.st.

Drugu skupinu čine: fibule, privjesci, agrafe, te kopče od srebra i bronce. Svi se oni datiraju u 6. i 7.st.FIBULE IZ GROBOVAGračanica, Ulpiana na Kosovu polju-u ženskom kneževskom grobu s osobito bogatimprilozima: velika lučna fibula, par lučnih fibula itd., te kasnoantička-ranobizantskabrončana fibula oblika stilizirane ptice (goluba), kao i križolika brončana fibula s ukrasomkoncentričnih krugova, vjerojatno su lokalni proizvod, dat. oko 550.

118

Lisičići, kod Konjica-dječji grob, naknadno ukopan u južni zid kasnocarske rimske →vile. Sadrži kao prilog križoliku fibulu od bronce, ukrašenu dvostrukim točkastimnizom sitnih trokutića, kružno zadebljanje indicira trag nestalog centralnog ukrasa.Knin-Greblje-u jednostavnoj zemljanoj raci ženskog groba kao jedini prilogpronađena je fibula oblika stiliziranog križa s veoma proširenim krakovima, ukrašena

točkastim motivima i konveksno ispupčenim centralnim ukrasom.←Kranj-dvije nejednake, bogato ornamentirane langobardske "S"fibule, brončana narukvica s naglašenim završecima te križolikafibula od pozlaćenog srebra ukrašena pseudorovašenjem, nedostajealamandinski uložak centralne ćelije.

Sovinjsko brdo-mali Vrh kod Buzeta, u oštećenom grobu s prilozima u između →ostalih ističe se na lijevom ramenu znatno oštećena križolika fibula od bronce,

nedostaje uložak centralne ćelije, na poleđinifibule sačuvan je fragment igle i ostataktekstilne tkanine.← Sisak, Siscija-okolnosti nalaza nepoznate,ali vjerojatno s kasnoantičkog dijela Siscijskog groblja potječe križolika fibulaod srebra s kružnim provincijalnim ornamentom, na poleđini sačuvana željezna

igla s vidljivim ostatkom tekstilne tkanine.

SLUČAJNI NALAZI FIBULASolin, Salona-dva primjerka bez bližih podataka, jedna fibula od srebra skružnim provincijalnim ornamentom i konveksno ispupčenim →alamandinom u centralnoj ćeliji, druga fibula je od bronce ukrašene

dvostrukim crtama.←Dicmo, kod Sinja, srebrne fibule s ispupčenim almandinom ucentralnoj ćeliji.Knin-okolica, moguće Knin ili Biskupija-fibule od srebra s nijeliranimrubovima, na poleđini srebrena igla sačuvana. →Vid, Narona kod Metkovića - srebrena fibula s ostacima pozlate,

←nedostaje ležište za centralnu ćeiiju.Batočina kod Kragujevca-fibula od bronce s kružnimprovincijalnim ornamentom.

PRIVJESCI? APLIKE IZ GROBOVA I DRUGIHARHEOLOŠKIH CJELINAMihaljevići, kod Sarajeva-među grobovima 6. st. u ženskomgrobu koji sadrži pored manjeg noža i fragmentirane bizantske fibule od željeza, ogrlicuod zrna tamne staklene paste i jantara s križolikim neukrašenim, nešto oštećenim

privjeskom od bronce.Ćipuljić-Crkvina kod Bugojna, s oštećenog kasnoantičkog lokaliteta, potječe vjerojatno iz ostataka nadsvođenestarokršćanske grobnice, srebrni križoliki privjesak, ukrašen crtama i kružnim provincijalnim ornamentom.Mijele kod Virpazara, u sklopu dijelom uništene nekropole, u ženskom grobu pored lunulastog para naušnica,narukvice, pređice itd., ogrlica od zrna staklene paste s križolikim neukrašenim metalnim privjeskom.Niš, Naissus-uz glavu spomenika cara Konstantina I pronađen je metalni skupni nalaz popraćen bakrenim novcemKonstantina I i Justinijana I, a među ostalim nakitnim predmetima izdvajamo brončanu iglu- pribadaču, u oblikustilusa, a na iglu je lančićem pričvršćena križolika brončana agrafa s obrubom centralne ćelije kojoj nedostajeuložak od staklene paste i brončani neukrašeni križ bez traga njegove funkcionalne namjene.

119

Caričin grad, Justinijana Prima, kod Lebana-uz ulomke bizantske keramikepronađene su dvije križolike neukrašene aplike od bakra.SLUČAJNI NALAZI PRIVJESAKA? APLIKA...Solin-aplika, bronca, ukrašena samo kod gornjeg kraka prikazom ptice (goluba).→Knin-okolica, aplika od bronce ukrašena samo povrh gornjeg krake prikazom ptice.Gornji Dolac kod Omiša-neukrašen križ od bronce ali nema indicija njegovojfunkcionalnoj namjeni, tj. vjerojatno nedovršen primjerak.Osor, Apsorus na otoku Cresu-nalaz križa od bronce neukrašen i oštećen veomarustikalan primjerak.Barat kod Kanfanara-u ruševinama ranoromaničke benediktinske crkve sv. Petranađena srebrna kapsula i u njoj srebrni križ-privjesak s kukom na lančiću, ne križunatpis PE'TRUS VOTUM SOL-VITIstra, nepoznato nalazište-aplika neukrašena, od bronce, veoma rustikalan dvodijelniprimjerak vezan zakovicom.Istra, nepoznato nalazište-križoliki privjesak od srebra, ukrašen nizom ispupčenja po rubovima s malom kukom.Ram, Lederata na Dunavu-križoliki privjesak od bronce, nepravilno oblikovan, ukrašen kružnim provincijalnimornamentom.Srbija, nepoznato nalazište, križoliki privjesak od bronce, izuzetno veći primjerak, ukrašen kružnimprovincijalnim ornamentom.KOPČE S KRIŽOLIKIM OKOVOMBrkač-Vrh kod Motovuna, u muškom grobu uz ostale priloge pronađena je masivna dvodjelna kopča od bronce,ovalna pređica ima profiliran trn sa znakom (imitacija monograma?) na proširenoj bati, vezana je pomičnimšarmirom za križoliko oblikovani okov, ukrašen kružnim provincijalnim ornamentom, završetak okova jevegetabilno oblikovan.

Interpretacija nalaza prve skupineRazmotrimo li nalaze prve skupine bez oklijevanja se može naglasiti da je prstenje i pektoralni križevi proizvodkasnoantičkog i istočnorimskog zlatarstva, pretežno ukrašeni tzv. polikromnim stilom, a taj nema svoje ishodištesamo na Crnom moru, nego i na istočnom Sredozemlju, odakle je u 5.st. dosegao Italiju, prema tome i na Jadranskuobalu, svakako prije dolaska Istočnih Gota u Italiju krajem 5.st.Kako su Istočni Goti u Podunavlju još iz Atilina vremena poznavali i upotrebljavali nakit sa ukrasom polikromije,odnosno kloazonirane ukrasne oblike, izrađivale su zlatarske radionice u Italiji za vladajući sloj Istočnih Gotanakitne proizvode dijelom pod neposrednim utjecajem istočnogotskog stilskog htijenja, možda uz istočnogotskosudjelovanje, pretežno kao stilske mješavine polikromnog ukras,ali ~o=ed toga tako~e~ kloazonirani nakitnezavisno od istočnogotskog ukrasa u Italiji udomaćenoj tradiciji.Dolazi.do miješanja oblika i stila. Takve su npr. lučne fibule blaga Desana, orlovake fibule iz Domagnana,četvrtasta kopča bogatog grobnog nalaza Aquasanta.Isto vrijedi za provinciju Dalmaciju: Han Potoci, Knin…Dok tri nalaza iz solinske okolice: Mravinci, Brda kod Splita i Kaštel Sućurac, potječu iz kasnorimskih radionicapod utjecajem istočnomediteranskog zlatarstva.Za prstenje s almandinima izrazita je analogija zlatni prsten s almandinom koji potječe s nalazišta Tortosa u Siriji.Datiran je u 4. i 5. st. kao istočnomediteranski nakit.Za pektoralne križiće koji su služili kao ženski nakitni primjerci sa namjenom amuleta ne postoje direktne veze, alisu vrlo bliski prstenovima pa se isto atribuiraju istočnorimskom zlatarstvu, a potječu sa izrazito starokršćanskihnalazišta.To je bitno naglasiti jer se polikromija često pogrešno povezuje s isključivo germanskim nosiocima. Za pektoralnikrižić s Raba koji je isto ženski nakitni privjesak u svrsi amuleta mogu se naći očigledne analogije istočnorimskogili ranobizantskog stvaranja 6.st. u istočnom Sredozemlju. Za prsten Gala-Gacko nema neposrednih analogijaprstenja, ali on se stilski uglavnom povezuje s križićem s Raba.Čini se da su pektoralni križ s Raba i prsten Gala-Gacko mogli biti importirani u 6. st., možda sa Sredozemlja, alivjerojatnije potječu iz radionica negdje u urbanim aglomeracijama na Jadranskoj obali. U 6.st. još je tinjaokasnorimski način života, a nakon sloma istočnogotske vlasti pojačan je utjecaj istočnomediteranskih regija.

120

U langobardskom vremenu vladanja na Apeninskom poluotoku djelovali su ranobizantski utjecaji, a u tom perioduse javljaju i najraskošniji primjerci zlatarstva rezervirani dakako za crkvenog vladara ili poglavara.Prstenje i pektoralne križeve ove skupine nađene na jadransko-podunavskom prostoru možemo determinirati kaokasnoantički nakit bez sumnje istočnomediteranskog zlatarskog porijekla bilo kao istočnorimski import, bilo po timuzorima rađenim u romanskim radionicama na Jadranu ili da je rađen u ranobizantskim radionicamastarokršćanskog Bliskog Istoka. Ne postoji billo kakav arheološki dokaz da su ovi nalazi proizvod germanskihzlatara.

Interpretacija nalaza druge skupineKrižolike skupine javljaju se još u kasnocarskodobnim kršćanskim grobovima, ali na rajnsko-mozelskomprovincijalnom tlu.Na jadransko-podunavskom prostoru je pronađeno l2 nalaza ovih fibula s 10 nalazišta što je po broju nalazasvrstavan na drugo mjesto u Evropi, odmah poslije Italije koja do sada posjeduje 20 komada. Ovdje je obrađenmaterijal do 7.st.Križoliki primjerci privjesaka, aplika i agrafa na ovom području zastupljeni su sa 17 nalaza s 12 lokaliteta. Aplika uItaliji ima 200, a privjesaka i agrafa približno kao i ovdje.Kukasti križevi (crux gammata) pronađeni na nalazištima: Ptuj, Osijek (kukasto zaobljeni križ sa završecima uobliku životinjske glave s okom te očnim motivom po sredini križa) i Novi Banovci. Svi su ti pojedinačni nalazi 3.i 4. st. tj. kasnocarskog vremena, ali ih nije mooguće uže datirati. Dok fibule s običnim kukastim križem dijelomvariraju u obliku i veličini sve su fibule sa završecima životinjskih glava prilično jednoobrazno rađene. Varirajusamo .trane na koje su okrenute glave. Za kronologiju druge skupine nalaza, u prvom su redu u tom smislu značajninalazi grobnih cjelina tj. zapravo 7 grobnih nalaza i jedan skupni nalaz.

121

GEPIDI

POVIJESTU doba ranog Rimskog carstva Germani su u razdoblju osnivanja prvobitnih plemena i plemenskih saveza.Zemljopisna baza s koje je počelo njihovo razmještanje je južna Skandinavija sa sjevernom Danskom i sjevernomNjemačkom. Do početka 2.st. iskristarizirala su se tri zajednička plemenska imena za Germane na prostoru Europe:Ingveoni, Istveoni i Hemioni.Kod skandinavskih Germana vrlo se rano pojavila slonost da napuste svoju sjevernu postojbinu. Tako tijekom2.st.pr.K. stižu na prostor ušća Visle različite skupine germanskih plemena. Oko sred.1.st.pr.K. javljaju se Goti izGotlanda, a u 2.pol.2.st. pojavljuju se Gepidi i Heruli iz prostora južne Švedske.Nakon ove prve faze razmještanja i pregrupiranja, germanska se plemena, počevši od 2.pol.1.st. smiruju i žive urelativno ustaljenim boravištima sve do sred.2.st. Tada ponovo započinje opće kretanje i to preseljenjem Gota sdonje Visle na sjevernu obalu Crnog mora. Pojedini istraživači smatraju da se preseljenje Gota vrši pod pritiskomnjihovih sunarodnjaka-Gepida. Nakon konsolidacije Gota, oni počinju napadati Rimsko Carstvo, ali su 269.doživjeli poraz pa se tada prilikom povlačenja okreću k najbližim susjedima i napadaju njihove naseobine-gepidske, vandalske i burgundske. Pod vodstvom kralja Eastida, Gepidi se povlače u Karpatski bazen. To seodigrava u 3.st. Sve do dolaska Huna žive sjeverozapadno od Dacije, na rubu Karpata, u dolinama i nizinama rijekaTise-Šamoša-Krasne.Kad su 375. Huni provalili kroz Vrata naroda i dalje na zapad, Gepidi su bili jedini narod u zatvorenomKarpatskom bazenu na koji su se Huni mogli sručiti. Pri tome su se služili gotskim plemenima koja su potpala podnjihovu vlast. Huni su izvršili napad iz dva pravca: sa sjevera iz Galicije i sa jugoistoka kroz jedan od karpatskihprijevoja. To se odigralo 418. Huni su tada pokorili gepidsku državu i tako su uklonili posljednju prepreku dazavladajuPodunavljem i Karpatskom dolinom.Gepidi su kao hunski vazali imali svoje teritorije pod nadzorom svojih kraljeva. Huni se na taj prostor nisunaseljavali. Kraljevi i plemenski prvaci Gepida postali su sada oslonac dvorske hijerarhije koju je Atila razviodošavši na vlast 443. Nakon što se tada nebrojeno velik gepidski narod, zajedno sa svojim omiljenim vladaromArdarikom stavio na stranu Huna, oni su proširili svoju vlast na prostor koji su napustili Vandali, u dolinu Sajo-Hernad u sjevernoj Sedmogradskoj i u dolinu Šamoš-Veliki Šamoš.Nakon smrti Atile 453. dolazi do stvaranja antihunske koalicije. Dodatni razlog stvaranja koalicije bilo jenedolično ponašanje Atilinih sinova, koji su uspostavili skoro robovlasnički odnos prema vazalnim narodima.Gepidi su u to vrijeme predstavljali jedinu silu koja je bila sposobna okupiti male narode na ustanak protiv Huna.Organizator ustanka, gepidski kralj Ardarik, je među vladarima podjarmljenih naroda na hunskom dvoru zauzimaonajugledniji položaj, jer je stekao posebno povjerenje i naklonost Atile.U ustanku se najprije odigralo nekoliko manjih bitki, da bi 454. došlo do odlučujuće bitke na rijeci Nedao.Pokoreni su narodi odnijeli uvjerljivu pobjedu nad Hunima i plemenima koja su im ostala vrijedna. Borba se jepovela protiv Atilinog najstarijeg sina Elaka, koji je poginuo zajedno s 30 000 ratnika (Jordanes). Na strani Gepidaborili su se Istočni Goti, Heruli, Svevi i glavnina Skira i Rugijaca. Na strani Huna su bili Sarmati, Alani iZemandri, te manji dio Skira i Rugijaca. Prava lokacija rijeke Nedao nije do danas utvrđena. Jedna grupaistraživača, na čelu s C.Diculescuom smatra da je to rječica Nadelu u Banatu.Gepidi su sada proširili svoju vlast nad cijelim teritorijem nekadašnje rimske provincije Dacije i stvorili su moćnudržavu pod imenom Gepidija. Njena granica na zapadu je bila Tisa. Gepidi tada nisu zauzeli međurječje Dunava iTise. Vjeruje se da su to učinili Skiri oko 454., ali su se tu zadržali veoma kratko, svega 15ak godina. Oni sunapadnuti od strane Istočnih Gota, pa zajedno s Odoakrom kreću u Italiju 470.Međutim, godinu dana prije, 469., na rijeci Bolia došlo je do sukoba između Gepida i njihovih saveznika Rugijaca,Skira i Sarmata s jedne i Istočnih Gota s druge strane. Goti su pobijedili pa je došlo do novih pomicanjagermanskih plemena prema zapadu. Skiri odlaze u Italiju, a njihove pozicije zauzimaju Sarmati. No vrlo brzo su ioni napadnuti (472.), također od strane Istočnih Gota koji su se ujedinili pod Teodorikom. Sarmatski kralj Babai(?) je pogubljen, te se nakon ovog poraza prostor međurječja Dunava i Tise dobrovoljno priključuje pod okriljeGepidije. 488. Sarmati zajedno s Gepidima pokušavaju osujetiti planove Istočnih Gota, koji kreću u Italiju, ali im tone polazi za rukom.

122

Pod vlast Gepida 473. potpada Pannonia Secunda, ali nakon kratke bizantsko-gotske vlasti 504-536., ona jeponovno u njihovim rukama. U njihove okvire 539-551. ulazi i sjeverna Mezija te Dacija Ripensis. Zbog kršenjanagodbe Konstantinopolis više nije plaćao danak gepidskim kraljevima (plaćen svake godine od Ardarika doElemonda). Danak su ponovno počeli plaćati nakon iseljenja Gepida s područja južno od Dunava, za vladavineTurisinda.Nakon 536., rezidencija gepidskih kraljeva je Sirmium. Tu je arijanski biskup imao svoje sjedište. Posljednjigepidski kralj Kunimund pokušao je ovdje uvesti vlastiti lik na novcu.U sastavu gepidske države stanovništvo međurječja Dunava i Tise proživjelo je miran period, bez ratova i većihosvajanja, koji je trajao gotovo osamdeset godina, od 473. do 547. odnosno 551.Situacija se počela mijenjati tek kad su se 536. Langobardi na zahtjev Bizanta spustili u Pannoniu Primu, Valerijui Norik, te su na taj način postali neposredni susjedi Gepida. Godinu dana poslije u sjeverozapadnim dijelovimaGepidije izbili sukobi s Langobardima. Oni će trajati neprekidno sve do konačnog uništenja gepidske države 567.Do prvog ozbiljnog okršaja došlo je 551., u predjelu koji je poznat pod nazivom “Campus” ili “Feld” tj. usjevernom dijelu između Dunava i Tise, oko Szegedina.Nasuprot sjevernim krajevima, u južnim i istočnim dijelovima Gepidije, uključujući i južnu Bačku, život je jošneko vrijeme tekao normalnim tokom. Inače, na prostor Bačke, koja se nalazila duže vrijeme u sklopu gepidskedržave, nije došlo do intenzivnijeg naseljavanja Gepida. Izgleda da je Tisa u to vrijeme, ako ne politički ondaetnički bila granica Gepida, jer su zapadnije postojale samo manje koncentracije doseljenog stanovništva i to ublizini rijeke. Istvan Bona kaže da su Gepidi zbog efikasnije obrane svoje zapadne i sjeverne granice ostavljali kaopuste, nenaseljene zone.Sukob Gepida i Langobarda je s vremenom postajao sve izraženiji, posebno stoga što je Bizant upleo svoje prste.Između gepidske i langobardske vladarske kuće izbila je velika mržnja, zbog krvne osvete i nanijetih uvreda.Langobardi su uvidjeli da sami ne mogu slomiti gepidski otpor pa sklapaju savez s Avarima. Gepidi su napadnutiiz dva pravca, sa zapada od Langobarda i sa istoka od Avara, te su 567. podlegli. U tim borbama poginulo jemnoštvo gepidskih ratnika, na čelu s kraljem Kunimundom, dok su ostali prebjegli u Bizant ili su se pokoriliosvajaču. Gepidska je država prestala postojati.Godinu dana poslije, Langobardi se sele u Italiju jer ne mogu izdržati pritisak svojih novih susjeda-Avara. Zajednos njima odlaze i grupe gepidskog stanovništva, posebno zato što se posljednja gepidska princeza udala zalangobardskog kralja Alboina.Prostor gepidske države pripao je Avarima, a jedino je Srijem pripao Bizantu. Bizant i Avari su sklopili sporazum onenapadanju pa kad je došlo do sukoba nastradali su Gepidi. Teofilakt piše da su bizantski izviđači pogubili 30 000Gepida koji neočekijući borbe uživali u svetkovinama.Naselja Gepida koja su bila pod avarskom vlašću nekad su preseljavana, bilo iz ekonomskih ili nekih drugihrazloga. O prisustvu Gepida u Bačkoj možemo govoriti još krajem 6.st. i u 1.pol.7.st., a na to upućuju ranoavarskenekropole u Nadrljanu i Bačkom Petrovom selu. Broj Gepida se neprestano smanjivao. Ono malo što ih je ostaloraspršilo se po širokom prostoru srednje, južne i jugoistočne Europe, te se asimiliralo u novopridošlo stanovništvo.

IZVORI ZA GEPIDE

MENANDAR PROTEKTOR (govori o uništenju Gepida i bizantskoj pomoći Avarima) v. Izvori za AvareTEOFILAKT SIMOKATA (govori o ostacima Gepida pod avarskom vlašću) v. Izvori za AvareTEOFAN v. Izvori za Avare

OSTAVŠTINA GEPIDAU arheološkim radovima Gepidima nije dodijeljena dolična pažnja pa “gotsko shvaćanje” djela Gepida još uvijekima jake korijene. Naime djelo i blago Gepida se vrlo često pripisuje Gotima, jer neprijateljske gotske kronikeimaju i danas negativan učinak u prosuđivanju. Pobjeda na rijeci Nedao im se osporava kao i predivno blagoSzilagysomlyo, te najljepša nalazišta groblja Apahida i Gava, te se pripisuju Gotima. U odnosu na istočnogotskokulturno dobro, gepidsko je skromnije zbog sjedilačko-ratarskog života (stočarstvo).

123

Jedina kategorija nalaza iz vremena Huna je grupa bogatih ženskih grobova, koji se dokumentiraju prilozimavelikih plosnatih fibula, raskošnih ukosnica i prstenja, kao i zlatnih poliedarskih naušnica, metalnih ogledala,ogrlica, vrčeva i čaša. To su nalazišta: Maklan, Mađ, Tiszalok, Szekely, Balsa, Barabas iz područja gornje Tise. Utom prostoru naišlo se na neobično velik broj novca Arkadija, Teodozija II, Valentinijana III i Marcijana. Navedeniženski grobovi tvore jednu veliku, geografski dobro ograničenu nalazišnu grupu. Razlike između pojedinih komadanakita nisu velike, iako potječu iz različitih radionica.470ih se cijeli gepidski narod povlači prema jugu, dok se gepidska groblja iz doba Merovinga nalaze istočno odTise. Oni se pripisuju dvjema tipovima:• velika, nalik selima, gdje se najmanje stoljeće koristi polje grobova ( i niti jedan od njih nije u potpunosti

istražen)• karakteristična mala gepidska groblja nalik pojedinačnim seoskim dvorištima.Seoska varijanta poznata je preko groblja kod Sente, dok su mala dvorišna groblja poznata iz Szorega i okoliceKizsombora. Temeljna svojstva ostaju nepromjenjena i u doba Merovinga. Radi se o tzv. grobljima u nizu, kojiimaju korjene još u vlastitoj istočnogermanskoj tradiciji, te u sarmatskoj tradiciji. Nažalost, većina grobova je još udavna vremena uništena tj. opljačkana. Jedan ženski grob iz 6.st. otkriven je 1929. kod Subotice. Pokojnica je okovrata imala sarmatski amulet (imitacija rimskog novca), što govori o vezi Gepida i Sarmata. Gepidsku pripadnostgrbova u Srbobranu je teško potvrditi. Tu je pored uobičajnih priloga (posuda, pršljena, noža i pređice) nađen ijedan stakleni riton. Daljna iskopavanja vršila su se na lokalitetu Čik kod Bačkog Petrovog sela. I ona daju tekneke podatke o životu Gepida na ovom prostoru do pojave Avara. Nekolicina ženskih grobova, otkopana je uokviru veće avarske nekropole iz 7.st. u Nadrljanu. Na prostoru središnje Vojvodine (Šajkaš) nađen je nalokalitetu Mađarsko groblje kod sela Lok fragment ukrašen ornamentom gusto postavljenih rombova izrađenih utehnici utiskivanja, što opet ne daje sto posto sigurne podatke.Skandinavske fibule izrađene u tzv. zvjerinjem stilu dospjele su za vrijeme Merovinga do Gepida i zajedno sfibulama Langobarda dobro su poznate. Pri kraju vladavine Gepidi preuzimaju luksuzne orlovske kopče. Gepidi suizrađivali i velike ukosnice od plemenitog metala u svojim radionicama, a ono što je karakteristično za njihoveproizvode je krimsko-gotski utjecaj-jedan od razloga što su se djela Gepida često pripisivala Gotima.Proizvodi lončarsva tehnički su bili dobro izrađeni. Karkateristična je romboidna žigosana dekoracija te dobrouglačane posude koje se mogu razlikovati po radionicama.Narastao je i broj nalazišta koja upućuju na oružje i nošnju. Tako su plemići nosili šljemove tipa Narona-Baldenheim i štit sa zlatnim zakovicama. Novim iskapanjima njihov se broj nije povećavao što govori da štitoviplemića u kasnogepidskom društvu nisu bili od velikog značaja. Upotrebljavali su i spate, strijele i koplja u oblikulovorovog lista.Otkrivanje spomenika kasne dvorske aristokracije očekuje se u prvom redu kod iskapanja Sirmiuma. Jedangrobovima obilježeni naseljeni kontinuitet mogao bi biti promatran samo na desnoj obali Tise.

NALAZIŠTA:Novi Banovci, Srpski Krstur, Beograd, Boćar, Jakovo-Kormadin, Batajnica, Subotica, Srbobran, Bačko PetrovoSelo, Nadrljan, Lok-Mađarsko groblje…Sentes-Kokenicug na Kerešu, Dunafoldvar, Šentes-Nagihegi u Potisju, Kišombor, Šenteš-Berekhat, Mozoband,nekropola Kistelek…

BLAGO SZILAGYSOMLYONakon što su gepidski plemići primili vijest o napadu Huna, oni skrivaju svoje blago. Netočno je ovo blago, aposebno ono iz Szilagysomlya dovoditi u vezu s dacijskim “transilvanijskim” Gotima. Naime, drevne graniceDacije su istočno od Szilagysomlya i još dalje na istoku iza dva velika gorska lanca u području današnjeg Cluja,nekadašnje naseobine Zapadnih Gota.Istočna kulturna strujanja, posebno ona s Ponta i iransko-prednjeazijska odigrala su važnu ulogu, pored grobljaApahida za datiranje nalazišta zlata Szilagysomlyo i Pietroasa koja tvore jedan zajednički kulturni horizont.

124

NALAZIŠTA-GEPIDI

MAĐARSKASzentes-Kokenicug na KerešuSzentes-Nagyhegy u Potisju (nekropola)Szentes-Berekhat (nekropola)DunajfoldvarKiszombor (Kišombor, mala dvorišna nekropola)MozobandKistelek (nekropola)Hodmezovasarhely-GorzsaHosdmezovasarhely-KishomokTiszaderzs-DulodombSzoreg (mala dvorišna nekropola)Grupa bogatih ženskih grobova iz vremena Huna (velike plosnate fibule, raskošne ukosnice, prstenje, zlatnepoliedarske naušnice, metalna ogledala, ogrlice, vrčevi, čaše)-nalazišta: Maklan, Mađ, Tiszalok, Szekely, Balsa,Barabas iz područja gornje Tise. Gepidska groblja iz doba Merovinga nalaze se istočno od Tise.

SRBIJABatajnica (šljem na provjesla, mač, koplje, umbo od štita, dijelovi konjskih žvala, glinena posuda, kraj 5.,1.pol.6.st.)Senta-Jedličko Naselje (kopča s ovalnom pređicom i trnom, prijelaz iz 5. u 6.st.)Senta-Mala Batka (češalj s dva reda zubaca, prijelaz iz 5. u 6.st.)Jakovo-Kormadin (nekropola u upotrebi 535-567., 82 groba)Bočar-Pesak (oko 70 grobova)Kamenovo-Međa (dva groba)Kuzmin (gepidska posuda iz uništenog groba, možda langobardska)Beograd, Gaj, Dubranica, Zemun, Belegiš, Kamenovo, Donji Milanovac, Aradac…

VOJVODINANovi Banovci (langobardska fibula oblika slova E, možda u upotrebi Gepida, 6.st.)Kovin (dio okova kopče s orlovskom glavom, pripadao uništenom, vjerojatno gepidskom grobu, poč.6.st., gepidskii sarmatski grobovi)Srpski Krstur (dvije lučne fibule, zlatni prsten, poč.6.st.)Subotica (lučna fibula rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem, rano 6.st.)Rakovac-Stručica (djelomično uništena nekropola, spata od kovanog čelika, fragment okova korica, 5.st.)Nadrljanu (avarska nekropola iz 7.st s nekoliko ženskih gepidskih grobova)Subotica (jedan ženski grob, 6.st.)Čik kod Bačkog Petrovog Sela, Bačko Petrovo Selo, Adorjan, Neštin, Srijemski Karlovci, Srijemska Mitrovica,Lok-Mađarsko groblje, Srbobranu (možda)…S.Karlovci-Rovine (uništena veća nekropola, lijevana lučna fibula, kraj 5.st., pripada nakitnoj grupi Karavukovo)

Istočni Goti ili GepidiNovi Banovci (dvije brončane lijevane lučne fibule, kasno 5.st.)Donji Petrovci (naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, prijelaz iz 5. u 6.st.)S.Mitrovica-Puškinova ulica (ženski grob iz kasnog 5. ili ranog 6.st., srebrne lučne fibule)Zmajevac (dva ukrasna okova, zlatnik Teodozija II., 5.st.)

DJELA O GEPIDIMACsallany: Gepidi u MađarskojH.Sevin: GepidiD.Dimitrijević: Jakovo-Kormadin

125

GEPIDSKA NEKROPOLA KORMADIN KOD JAKOVALokalitet Kormadin nalazi se jugozapadno od sela Surčina, na mjestu gdje cesta skreće k selu Jakovo. Južno od togputa nalazi se područje Kormadin. To je blago uzvišenje koje dominira močvarnim terenom i nalazi se uz potokGalovicu.1902. povjerenik AM u Zagrebu, Ante Poturić, prvi je na ovom terenu otkrio prapovjesni lokalitet. Iste godine onvrši manja iskopavanja i otkriva bogato eneolitsko naselje, te spominje da se tu nalazi još jedna recentnijanekropola. Istraživanja su nastavljena 1903. (tri kostura) i 1904. (Brunšmit na čestici zvanoj Šarkina zemljapronašao je grob s kosturom i prilozima, na istoj parceli A.Poturić iskopao više grobova s kosturima, neki imalipriloge). Od 1904. do 1905. istraživanjima rukovodi Brunšmit (istražio je 29 grobova, s kosturima djece i odraslihoba spola, a uz njih su se nalazili i prilozi). Nakon toga radovi su prekinuti na duže vrijeme. U periodu 1905-1956.lokalitet je pretrpio veća oštečenja. Za vrijeme prvog svjetskog rata lokalitet je oštećen kopanjem vojnih rovova, azatim i kao ilovište te je tako u potpunosti nestao sjeveroistočni i istočni dio lesne uzvišice. Prilikom tih radovanalažen je materijal prapovjesnog naselja, a i velik broj ljudskih kostura s prilozima, svi nadeni predmeti su propali.Pri pripremanju zemlje za izradu opeka na parceli ciglane nađeno je šest grobova (pet s prilozima) orjentacije istok-zapad s glavom na zapadu, čiji se inventar nalazi u Vojvođanskom muzeju.Identificirana su dva muška i dva ženska groba, dok su dva neodređena.Osnivanjem narodnog muzeja u Zemunu 1955. započinju nova istraživanja. Istraživanja su bila zaštitnog karaktera,vršio ih je Narodni muzej u Zemunu u tri kampanje (2-14.10.1956., 10-30.6.1957., 30.6.-28.7.1958.-najvećaistraživanja).OPĆE KARAKTERISTIKE NEKROPOLENe radi se o nekropoli na redove već o običaju sahranjivanja pokojnika u većim grupama. Ovakav načinsahranjivanja odgovara običaju koji se javlja od 5.st. kod germanskih plemena, a naručito je rasprostranjen tijekom6. i 7.st., dok se u 8.st. postepeno gubi. Nekropole se obično sastoje od većih i manjih grupa grobova, koje sumeđusobno odjeljenje. U okviru jedne grupe sahranjuju se pripadnici jedne porodice, u sredini je muški grob sobilnijim prilozima. To je grob glave porodice, a pored njega je u pravilu ženski grob sa bogatijim prilozima,naručito nakitom luksuznije izrade-dakle njegova žena. A često i ponekidječji grob. Oko njih, u manjim grupama nalaze se siromašniji muški iženski grobovi, vjerojatno njegove neudate sestre i mlađe braće, tepratnja i posluga. Grobovi posluge često su bez ikakvih priloga.Svi grobovi su bili direktno ukopani u kulturni sloj eneolitskog naselja ujednostavnim grobovima koji zbog karaktera sloja nisu mogli biti uočeni.Tragova grobne arhitekture ili sanduka nije bilo. Dubina grobova variraod 0,85 m do 1,80 m.Položaj kostura je uglavnom u ispruženom stavu s glavom prema sjeveruili istoku. Postoji mogućnost da se ovdje kriju ostaci starogermanskogrituala sahranjivanja u pravcu sjever-jug s pogledom ka sjeveru dok jepogled prema istoku kršćanski ritual. Kod većine kostura ruke suprekrižene nad zdjelicom ili ispružene uz tijelo. Položaj ruku prekriženihnad zdjelicom redovna je pojava na germanskim nekropolama iz periodaseobe naroda i indicira na kršćansku pripadnost pokojnika, međutim to nemora biti pravilo.Svi su kosturi bili orjentirani u pravcu istok-zapad s glavom na zapadu.Neki arheolozi smatraju da je ritual pokapanja pokojnika u smjeru istok-zapad s licem prema istoku kršćanski ritual, koji među istočnogermanskaplemena prodire u doba cara Konstancija i Valensa preko arijanskogbiskupa Wulfile. Germani su ovaj način sahranjivanja vrlo lako i brzoprihvatili pa se smatra da su oni već imali takvu tradiciju sahranjivanjakoja je imala svoj korijen u solarnim kultovima latenodobnih kultura. Nataj način može se objasniti česta pojava solarnih simbola u vidukoncentričnog kruga s točkom na nakitu i opremi.

126

TIPOLOŠKA ANALIZA NALAZAZbog lakšeg pregleda priloge prema njihovoj namjeni razvrstavamo u tri glavne kategorije:1. oružje2. nakit i ukrasni predmeti3. predmeti upotrebnog karaktera

1. ORUŽJEOružje u germanskim nekropolama spada među rijtke priloge i nalazi se samo u grobovima ratnika.MAČEVI luksuznije izrade i od trajnijeg materijala (damascirani čelik) predstavljali su predmetnasljeđivanja te su rijetko stavljani u grobove.a) mač tipa Behmer Döhner III-germanske spathe koji se okvirno datira od 2.pol.5.st. dosred.6.st. Ovaj tip mača razvio se od dugog latinskog mača, a Goti su ga preuzeli od sarmatsko-alanskog kulturnog kruga na prostoru Ponta. Odatle su ga tijekom hunskog prodora prenijeli uEuropu gdje se javlja u grobovima germanskih starješina na alemanskim nekropolama. Česta supojava na nalazištima Podunavlja.b) za nas su najvažnije željezne spate nađene u Srijemu, Zemunu, Srijemskoj Mitrovici i jednoj izkneževskog groba iz tumula na Bekić-salašu kod Batajnice, koje su se sve pripisivale Istočnim

Gotima ili Gepidima. Gotski primjerci češće su rađeni od damasciranog čelika s raskošnoukrašenom drškom, dok su gepidski sasvim jednostavni i neukrašeni.c) mačevi tipa Palaš s uskom jednosječnom oštricom i drškom, pripadaju nomadskomkulturnom inventaru. U Europu su prvi put dospjeli s Hunima, a kasnije se masovnijejavljaju u avarskim nekropolama. Ukoliko su njihovi nosioci bili Germani sigurno je ovavrsta oružja kod njih najranije primljena pod utjecajem Huna u vrijeme njihovedominacije (418-454.), a možda čak i u vrijeme prodora Avara.

← VRHOVI KOPLJA - zastupljeni su u tri primjerka. Ovi primjerci pripadaju tipu lakogkoplja, koje je služilo za bacanje i bilo je omiljeno oružje Gota, Gepida i drugihgermanskih plemena tog vremena. Oblika su lovorovog lika s kraćim tuljcem na zanasadivanje na drvenu dršku. Ovakva koplja nalažena su na alemanskim i franačkim ičesta su i na gepidskim nekropolama na prostoru Mađarske i datiraju se u 6.st.

STRELICE-su prilično čest prilog germanskih ratničkih grobova. Obično se nalaze ugrupama od više komada u predjelu šake ili lakta, pored butne kosti izdjelice.a) vrh strelice tipa lovorovog lista s tuljcem smatra se karakteristično

germanskim i bazira se na antičkim tradicijama. On se najčešće javlja nagermanskim nekropolama zapadne Europe, dok je u Podunavlju znatno rjeđi.b) ostali primjerci romboidnih, trapezoidnih, oblika harpuna i trobridne nisugermanskog, već stepsko-nomadskog porijekla i vrlo su često nalažene sastrelicom oblika lovorovog lista te se zajedno s njom nalaze u germanskimgrobovima na nekropolama srednjeg Podunavlja. Ovi tipovi strelica su neštomlađi i datiraju se u vrijemem poslije prodora Huna u ove krajeve. Ovo senaručito odnosi na trobridne strelice koje vode porijeklo od grčko skitsketrobridne strelice.TOBOLAC-sačuvan je samo koštana pločicaNOŽEVI-željezni noževi u grobovima oba spola

127

2. NAKITFIBULE S POVIJENOM NOGOM-imaju porijeklo u srednjelatenskoj fibuli. Gepidi jepreuzimaju od Sarmata, kod kojih je ovaj tip fibule bio rasprostranjen već od 1.st. Gepidisu konzervativno ustrajali na njenom arhaičnom obliku.CIKADA FIBULA-porijeklo je pontsko i možemo pratiti njen razvoj iz južne Rusije u

Mađarsku, gdje se najčešće javlja, dok je na zapadu rijetka.Najveći procvat doživljava u 4. i 5.st., poslije 500. nestaje. Datiraju se od 400.do 500. Brončana cikadna oštećena fibula iz groba 2. je degenerirana fibula iz6.st., ukrašena rombovima (karakteristika Gepida).LUČNA FIBULA S KRIŽASTO POSTAVLJENIM LUKOVICAMA-pripada istočnogotsko-gepidskom kulturnom krugu. Ona čini prijelaz s fibule spovijenom nogom, preko limene fibule s lepezastom glavom ka razvijenijemtipu fibula s romboidnom nogom i polukružnom glavom s pet lukovica. To je

tip lučnih fibula ukrašenih rovašenjem. Glavni ukras su rombovišto je gepidska karakteristika, ali ima i spirale i almandine, a nekadi životinjske glave (Boćar, Novi Banovci, Srpski Krstur, Jakovo,Subotica, Srijemski Karlovci, Beograd).←FIBULA TIPA HAHNHEIM-fibule ovog tipa su gotske s motivom akantusovihizdanaka, romboidnom nogom, sa životinjskom maskom, i efektom pozlate salmandinskim ulošcima te ornamentalnim motivom u niello tehnici. Sve to upućuje nanjeno pontsko porijeklo. Motiv akantusa je na starijim primjercimaizveden u dubljem reljefu, a na mlađim prelazi u površinski urezanuspiralnu lozicu.PREĐICE-nalazimo ih u gotskim nekropolama Italije i Španjolske, takoi u langobadskim grobovima. Pređica iz groba 12 se po oblikumehanizma za zakopčavanje i. skromnijoj ornamentici u vidu nizaugraviranih uboda, datira u 1.pol.6.st.

ZAKOVICE-javljaju se u uskoj vezi s pređica. Mogu biti brončane, srebrne i željezne.NAUŠNICE-omiljeni nakit kasne antike i velike seobe naroda, nađene su na Kormandinu u malom broju.Naušnica s kockastom jagodom, izlivena zajedno s karikom veže se za kasnoantičke uzore i nije karakteristična zagermanske nalaze kao što je to poliedarska naušnica.Zlatne naušnice s poliedarskom jagodom pokazuje oznake razvijenog tipa i datiraju se u 1.pol.6.st.OGRLICE I PERLE-nađene su u dječjim i ženskim grobovima. Na ovim ogrlicama javljaju se perlice raznihoblika: male perlice od staklene paste, perle okruglog oblika, izdužene, poliedrične i bikonične perle. Osim toganađene su dvije perle od staklene paste u obliku cvijeta s pet latica. Nađene su još dvije ukrasne perle, jedna odkalcedona, a druga od kamena pješčenjaka. Perle od staklene paste u obliku cvijeta vezuju se za kasnu antiku i nisuza nas od većeg značaja. Perlice od dragog kamenja karfiola, kalcijuma i kalcedona masovna su pojava nasarmatskim nekropolama Potisja i srednjeg Podunavlja, a datiraju se u 1.i 2.st.Česte su u gepidskim grobovima, a u manjem broju i u istočnogotskim.Uz ogrlice javljaju se i privjesci; koji često znaju biti vrijedan umjetnički rad, a po svojim tipskim odlikama onise mogu vezati za kulturni krug germanskih naroda.

Privjesak iz groba 10. stožastog je oblika i od brončanog lima, a oblik mu sevezuje za znatno starije autohtone elemente.Novac u funkciji nakita nađen je samo u sklopu ogrlice u ženskom grobu 5. Toje očuvani solid Anastazija I (491-518.) koji je uz donji rub probušen tenanizan.

128

KOPČE-zadebljan trn, ovalna alka, polukružna okovna pločicaUKOSNICE-Jakovo, Boćar

3. PREDMETI UPOTREBNOG KARAKTERAČešljevi-od kosti, s jednim ili dva reda zubaca opće sukulturno dobro kasne antike i čest nalaz na germanskimnekropolama. Javljaju se u grobovima oba spola, a čestisu i dječjim grobovima.Prema ornamentalnim motivima mogu se podijeliti udvije grupe:• -češljevi s geometrijskim motivima, izvedeni

kombiranjem raznih pravocrtnih elemenata• -češljevi s ornamentikom koncentričnih krugova s

ubodom na sredini i nizom polulunastih ureza.Za dvorede češljeve smatra se da vodeporijeklo iz kasnoantičke materijalne kulture, agermanski su svijet prodrijeli posredstvom Ponta i južne Rusije.← Od ostalog toaletnog pribora nađena je jedna kozmetička ili kultna ŽLIČICA u grobu br.5.PRŠLJENOVI-razlikujemo dvije vrste pršljenova:-obične keramičke, bikoničnog oblika-luksuzne, u obliku perlica velikih dimenzija koji imaju samo simboličnoznačenje. Nalazimo ih u ženskim grobovima. →KRESIVA I KREMENI-česti su u muškim grobovima. Nošeni su ili obješeni opojasu ili u kožnim torbicama ili u drvenim kutijama. Po pravilu su kresiva popraćena s 1-5 kremenihkamenčića (često su to prapovjesni artefakti u sekundarnoj upotrebi).POSUDE OD KERAMIKE I STAKLA-vrlo su rijetke na ovoj nekropoli.Nađena je samo jedna staklena posuda u dječjem grobu br.3. (→) i dvije

keramičke posude u grobovima br.1. i 12.Staklene posude u grobovima su vrlo rijetke, dok su na franačkim nekropolamamerovinškog vremena masovna pojava.

ZAKLJUČAKKrajem 5. i u 1.pol.6.st. na teritoriju Pannonie Secundeduže ili kraće zadržavali su se Istočni Goti, Gepidi iHeruli, te je pitanje kojem je narodu pripadala ovanekropola.S obzirom na zemljopisni položaj bilo bi logičnoočekivati da je herulska, ali pošto ne raspolažemomaterijalom sigurne herulske provincijencije pomoćtražimo u pisanim izvorima. Naime, pisani izvoriopisuju Herule kao izrazito ratnički narod, dok arheološki nalazi na ovoj nekropolipokazuju da se ovdje radi o narodu koji se bavio zemljoradnjom i stočarstvom.Predmeti s nekropole su proizvod domaće radinosti jedne sredine, te nemamiješanja elemenata što bi mogli očekivati kod Herula koji su bili poznati popljačkanju. Nadalje nalazi pokazuju da se ovdje radi o jednom dubljemkršćanskom supstratu.Dakle, ovdje se radi o ili o Gepidima na koje ukazuju i tri deformirane lubanje ili oIstočnim Gotima. No nalazi nisu tipični za Istočne Gote.Nekropola je najvjerojatnije nastala nakon povlačenja Gota iz Srijema (535.), a neu vrijeme prve gepidske kolonizacije, jer se veći dio predmeta vezuje za 1.pol.6.st.,a ne za kraj 5.st. Prema broju do sada otkopanih nalaza sahranjivanje na ovojnekropoli moglo se vršiti sve do 567., odnosno sve do gepidske katastrofe.

129

LANGOBARDI

POVIJEST Langobardi su zanimljivi jer su zadnji germanski narod koji se pojavio na prostoru bivšeJugoslavije, u vrijeme kad je bizantska vlast u stalnom opadanju i u nemogućnosti da im se suprotstavi (kaonekoliko desetljeća ranije Gepidima i Istočnim Gotima).Povezanost s ovim prostorom možemo pratiti od poč.6.st., od vremena kada naseljavaju predjele između Dunava igornje Tise. Iz svoje prapostojbine na prostoru oko Rajne, Vezera i Nekera, Langobardi se tijekom 4. i 5.st.,najprije spuštaju u Moravsku, a nešto kasnije i u donju Austriju. Poslije pobjede nad Herulima zauzimaju predjeleizmeđu Dunava i gornje Tise. To je vrijeme kada su okruženi Bavarcima i Tirinžanima na zapadu i Gepidimajugoistoku, s kojima su u stalnim sukobima. Sukobe raspiruje i Carigrad u želji da pomoću novih saveznika što višeoslabi ojačalu gepidsku državu. Ti sukobi prerastaju u pravi rat u trenutku kad car Justinijan I. 546. zvanično sLangobardima sklapa savez pa oni naseljavaju oblasti sjeverozapadne Slavonije i sjeverozapadne Vojvodine. Tadaili koju godinu kasnije počinje skoro dva desetljeća duga langobardska okupacija rimske provincije Savije.Langobardi su zauzeli napuštena kasnorimska utvrđenja te su po dolasku na prostor današnje Slovenije stvorilineku vrstu limesa. Osnovna funkcija ovakog limesa je bila da brani bizantski Balkan od upada italskih Gota i svemoćnijeg franačkog kralja Teodoberta. Langobardi su su pomagali Carigradu i u sukobu sa srijemskim Gepidima,prvo neutralnošću, potom i vojno.Iako su samo nešto više od dva desetljeća bili na prostoru bivše Jugoslavije, Langobardi su bitno utjecali napromjene političke situacije (naročito jugozapad Vojvodine). Postavši carski saveznici primiču se sve višegepidskim teritorijama i ratni pohodi bivaju sve češći i intenzivniji. U dva naredna desetljeća vojnički su premoćni,no bez vidljivijeg uspjeha i zato s Avarima, 567., sklapaju vojni savez uz čiju pomoć uspjevaju definitivno uništitigepidsku državu.Već 568. dolazi do langobardske seobe ka Italiji u čemu je carigradska diplomacija imala vidnog udjela u ovojseobi dajući im prostor u neposrednoj blizini Ravenskog egzarhata u zamjenu za njihovo vojno savezništvo protivitalskih Gota i sve jačih Franaka. Oni se kreću putem Celeia-Emona-Aquilea (istim onim kojim je Atila sred.5.st.,vodio Hune na Rim). Uz put pljačkaju gradove na koje nailaze i upadaju u Italiju zauzevši njen sjeverni(Lombardija) i djelomično južni (Benevent i Spoleto) dio. Spajaju se s langobardskim snagama, koje su kaoplaćenici služili u bizantskoj vojsci u Italiji i osnivaju niz manjih državica koje egzistiraju sve do konačnog sloma uvrijeme Karla Velikog. U Italiju ih je doveo kralj Alboin kojem prijestolnica postaje Pavia. Alboin je 572. ubijen.Langobardi osnivaju dva vojvodstva: Benevent i Spoleto. Njihove su se rodovske zajednice zvale fare. 584. kraljpostaje Autarije, a njega nasljeđuje Agilulf. Kako su Langobardi bili arijanci, mrzili su Rimsku crkvu te su otimalicrkvene posjede. Konsolidacijom vlasti u Italiji kraljem postaje Grimoald, te odbacuju arijanstvo i prihvaćajukatolicizam. 751. kralj Aistul konačno zauzima čitavu oblast Ravenskog egzarhata, posljednju bizantsku provincijuu Italiji, osnovanu još krajem 6.st. No ubrzo dolazi do definitivnog sloma njihove države u Italiji. Prvo je franačkikralj Pipin Mali pobjedio 755. i 756. Aistula. Aistul I. i II. ugovorom u Paviji predaje papi egzarhat te Francimavlast u Italiji. Za kralja Deziderija dolazi do sloma langobardske države. Konačno ih uništava Karlo Veliki koji774. osvaja Paviju, proglašava se kraljem Franaka i Langobarda, te 780. osniva kraljevinu Italiju, na čelu sanjegovim sinom Pipinom. Dezider je još 774. zarobljen i poslan u Franačku. 787. Franci su osvojili Benevent. TakoLangobardi nestaju sa europske pozornice.Na svom putu k Italiji Langobardi dolaze do Istre, u kojoj je njihov etnički element zastupljen još nekolikodesetljeća kasnije zato je uzet raspon 546-oko 600, a ne onaj ustaljen, 545-568, jer su i poslije seobe za ItalijuLangobardi vidno zastupljeni u kultumoj ostavštini zapadne Slovenije i Istre). Zbog kratkotrajnog boravka u timkrajevima Langobardi nisu mogli istisnuti lokalno romanizirano stanovništvo, već su živjeli u zajednici s njima iprimili njihov kulturni utjecaj. Koristili su njihova već postojeća groblja za sahranjivanje svojih pokojnika. Dokaztome je nalaženje langobardskih ratničkih grobova na spomenutim prostorima.Pod Alboinom za Italiju polazi i dio pobjeđenih Gepida, zatim Goti i nešto romaniziranog stanovništva pa toobjašnjava veliko isprepletanje kulturnih utjecaja ovih naroda na koje nailazimo prilikom rada na langobardskimnekropolama nastalim poslije njihove seobe, za razliku od njihove prve tzv. panonske faze.Poslije njihovog povlačenja, provincija Savija je pod vlašću kagana Bajana, a kasnije se tu naseljavaju Sloveni, kojidolaze iz južne Dacije. Avari se povlače k istoku i Sloveni tada osvajaju čitav taj prostor.Langobardsku povijest možemo podijeliti na dvije faze: na period, od dolaska u naše krajeve pa do njihovogodlaska za Italiju, dakle od 546-568., dok bi druga faza bilo vrijeme kada oni žive u Furlaniji i samo povremeno,samostalno ili u zajednici sa Slovenima i Avarima, napadaju Istru i Primorje i do oko 600.

130

IZVORI ZA LANGOBARDEERHEMPERT-napisao je djelo: “Povijest langobardskih kraljeva”PAVAO ĐAKON- napisao je djela: “Historia Langobardum” u 6 knjiga, “Historia Romana” (do Justinijana)PROKOPIJE v. Izvori za Istočne GoteANDRIJA IZ PERGAMA-napisao je djelo: “Povijest Langobarda”

DJELA O LANGOBARDIMAI.Bona: Langobardi u MađarskojN.Aberg: Goti i Langobardi u ItalijiJ.Werner: Langobardi u Panoniji

MATERIJALNA KULTURA*NALAZIŠTA U ITALIJI: Tanelo, Santilavo, San Salvatore kod Čedada… U PANONIJI: Kešteli Fenekpušta(zlatni nakit), Kešteli Dobogo (pojasne garniture)…

Većina autora se bavi povijesnom problematikom, pa nedostaje studija o tipologiji i kronologiji pokretnogmaterijala njihovih nekropola, pošto naselja još uvijek nisu otkrivena.Od arheoloških lokaliteta, koji se mogu vezati za Langobarde svakako da je najznačajniji Kranj-njihovo isturenouporište k Panoniji, u kome je njihova vojna posada boravila do oko 600. S prostora bivše Jugoslavije poznato jejoš 30 lokaliteta: slučajnih (Vratolom, Vače, Vinkovci, Drnovo, Polhov Gradec, Brkač, Samobor i Roč ...) ilisistematski otkrivenih (Kranj, Rifnik, Mejice, Bela Cerkov, Brežac ...).Langobardski su nalazi prilično malobrojni uprkos tolikom broju lokaliteta, a mogu se s dosta sigurnosti izdvojitiod ostalog germanskog pokretnog materijala.Gledano u cjelini upotrebljavani materijal je prilično luksuzne izrade, dok je keramika skromnija i manje nalaženanego kod Gepida. Dijelom i na osnovu toga može se vidjeti razlika u odnosu na gepidsku kulturnu ostavštinu, skojom je langobarski materijal ipak najsličniji jer su neko vrijeme zajedno živjeli. Moramo voditi računa i o tomeda li nađeni predmeti pripadaju ranijoj ili kasnijoj fazi njihove povijesti, kada su zanatski proizvodi već podvelikim utjecajem romanizacije.Osnova langobardske materijalne kulture ogleda se u vrlo karakterističnom ženskom nakitu, koji su sačinjivaliuglavnom lučne fibule s tri, pet ili devet krakova na polukružnoj glavi i male pločaste S fibule s životinjskim,ponajviše motivima sokola. Langobardske žene su najradije nosile naušnice s privjeskom oblika poliedra ili malekorpice, kopče različitih oblika i izrade, ukosnice tipa stilus, đerdanske niske sastavljene od višebojnih perlirazličitog oblika i porijekla, željezne gravirane narukvice i slično.Opremu muškarca-ratnika možemo naslutiti na osnovu nalaza konjaničkog groba iz okoline Buzeta. Od oružja jenosio mač, duži bojni nož, strijele germanskog tipa, a da je imao i štit dokaz su dvije pozlaćene polukružnezakovice s umba štita iz Brežca. Nalazi žvala, orme i okova potvrđuju da je bio konjanik.Utilitarni predmeti su slični kao i kod ostalih germanskih plemena, a zastupljeni su keramikom, koštanimčešljevima, iglama, keramičkim pršljenima, kresivima, kremenima, alkama i sličnim predmetima.

1. NAKIT I UKRASNI PREDMETIOd nakita i ukrasnih predmeta upotrebljavali su fibule različitih tipova (klasične lučne, fibule s proširenom nogom,krstolike, pločaste), pojasne kopče, naušnice i karakteristično prstenje, ogrlice i perle, narukvice, ukrasne igle,privjeske, uglavnom nalaženo u ženskim grobovima.LUČNE FIBULE-Kao i kod ostalih Germana, fibule predstavljaju prilično pouzdano sredstvo za identifikaciju.Fibule ovog tipa su s tri, pet ili devet krakova na polukružnoj ili pravokutnoj glavi, rađene tehnikom lijevanja bilood bronce ili srebra, ili potom i pozlaćene. Takvi primerci su nadeni u Rifniku i Kranju. U Kranju je uiskopavanjima s kraja 19. i poč.20.st nađeno oko 700 grobova, od čega je veliki broj langobardskih. Sličnihprimjeraka ima na više lokaliteta na koruškom dijelu Austrije ili u Sloveniji, u istočnogotskim nekropolama, kaonpr. u Dravlju.

131

FIBULE S PROŠIRENOM NOGOM-Za nalaze fibula s proširenom nogom možemo sa sigurnošću tvrditi da sulangobardske, jer ih nalazimo samo na njihovim nekrolopama. Na glavama imaju po pet, sedam ili devet krakova, anoga im je zoomorfno ili geometrijski ukrašena i malo proširena. Najviše primeraka nađeno je na najvećojlangobardskoj nekropoli na prostoru bivše Jugoslavije, Kranju, zatim u Rifniku, okolini Ptuja i na PolhovomGradcu. Nekoliko primjeraka nađeno je na istočnogotskoj nekropoli u Dravlju i u austrijskom dijelu Koruške. Sobzirom na nalaze fibula obje ove varijante na nekropoli Dravlje, M.Slabe tvrdi da su se spomenuti primjercinalazili samo u istočnogotskoj upotrebi, a nisu njihov proizvod, a još manje da je sama nekropola langobardska.KRIŽOLIKE FIBULE-Kao prilog nalazimo i manje fibule križolikog oblika, koje Vinski datira u vrijeme prijenjihove seobe za Italiju. U pitanju su nalazi iz Osijeka, Ptuja, a evenutalno i Novih Banovaca.Činjenica je da se banovački komadi nikako ne mogu pripisati Langobardima i ovdje su uzeti samo, ne bi li mogliposlužiti kao neka vrsta vremenske analogije kod objašnjenja razvojnog procesa ove varijante fibula. Vinski smatrada se banovački primjerci mogu datirati negdje u 4.st., u kasnocarsko vrijeme i da predstavljaju prijelaznu formu kakasnijim pločastim fibulama, a pogotovu onim s naglašeno proširenim krakovima križa. U okviru ove grupemožemo razlikovati obične s kukastim križem (Osijek) od onih čiji krakovi završavaju stiliziranim životinjskimglavama, bilo da su glave okrenute na lijevo ili desno.PLOČASTE FIBULE “S” I “E” OBLIKA-Od svih varijanti i tipova langobardskih fibula, za njih sunajkarakterističnije one pločaste oblika slova S, koje bi po svojim stilskim osobinama mogle biti opredjeljene u tzv.panonsku fazu njihove povijesti. Takvi primjerci su poznati s lokaliteta Vače, Rifnika, Kranja I i Vinkovaca. Upitanju su brončane ili srebrne pa pozlaćene, rađene u tehnici lijevanja s rovašenjem, a oči na stiliziranimživotinjama tehnikom nieliranja.Iz Novih Banovaca potječe i brončana, lijevana i rovašena fibula oblika slova E, s ptičjim glavama na krajevima inedostajućom željeznom iglom. Primjerak je svakako langobardski proizvod, no možda u gepidskoj upotrebi.Analogija su primjerci iz Kranja i Varpalote i datiraju se u 568. Postoji pretpostavka da su svi ovi primjerci fibulasa zoomorfnim motivima nastali pod utjecajem barbarske kasnoantičke provincijske rimske proizvodnje. Fibule sasličnim motivima nađene su u Karojbi i iz okoline Novog Mesta. J.Kovačević navodi da se za Langobarde moguvezati i nalazi fibula iz Drnova kod Krškog, Polhovog Gradeca, a možda i lokaliteta sv.Gore nad Zagorjem inekoliko manjih.DVOGLAVE FIBULE-Vinski i B.Marušić se sasvim slažu da bi kao langobardske trebalo ubrojiti i primjerke izVelog Mluna, Mejica, Brežca, a određenih analogija imaju i s nalazom iz Osora na Cresu. Po svojoj izradi itipologiji, sigurno je ovakva vrsta fibula bila rađena u radionicama romaniziranog stanovništva, no postojimogućnost da su ti komadi bili u langobardskoj upotrebi, pošto je pored fibula, u grobu, nađen veoma tipičanlangobardski materijal.Dakle, osim najkarakterstičnijih S i E oblika, Langobardi koriste još i tipične lučne s više pupoljaka na lepezastojglavi (istočnogotske), dvoglave (romaniranog stanovništva) i križolike (kasnoantičko nasljeđe), mada to nije njihovproizvod, već ga samo importiranog upotrebljavaju. Upotreba ovih raznorodnih varijanti nam je jasnija ako u obziruzmemo poznatu činjenicu o sposobnosti njihovog prilagođavanja.NAUŠNICE-Dosta ih je nađeno u Kranju i Bledu, u Rifniku i po jedan primjerak u Velikom Oreheku i Morleku(brončana naušnica s dvije male kvačice), koju D.Svojšak datira do u 7.st., a B.Marušić smatra da je ovaj primjerakvrlo blizak po tipu onim iz Brkača i Modrušana, i to bi mogao biti dokaz, i to arheološki, da su Istočni Goti naseliliAlemane u Istru. Najbrojnije su one s poliedarskom jagodom, s privjeskom od staklene paste, pa naušnice skoničnom košaricom koja je ukrašena filigranskim nitima (Veliki Orehek) kakvih je prilično u Langobardskimnekropoloma u Italiji. Takvi tipovi naušnica datiraju se okvirno u 2.pol.6.st., dakle poslije njihove seobe.PRSTENJE-U modi je tada bilo prstenje, naročito tzv. arhitektonskog tipa. Takvi su oblici česti u Italiji iFranačkoj, dok su kod nas nađeni u Samoboru, Kranju, Bledu i Velikom Oreheku. U svom radu o prstenju ovogtipa Vinski navodi da su ime dobili po obliku ukrasa na kruni prstena. Obično su to zlatni primjerci s ležištem uvidu različitih arhitektonskih detalja, ciborija bazilike ili stubića u vidu malih arkada, kao primjerci iz Kranja iSamobora. Na osnovu ostalih grobnih priloga i analogija, ovo prstenje se datira u 2.pol.6. i 7.st. Osim ovakvogprstenja iz Polhovog Gradeca potiču, kao slučajni nalazi, dva brončana prstena bez dekoracije (nalaz se njimapripisuje na osnovu analogija).

132

PERLE I OGRLICE-U ženski nakit ubrajamo i đerdanske niske različitih oblika, porijekla i materijala. Najviše ihje nađeno u Kranju, Polhovom Gradecu, Rifniku i Bledu, a mjestimičnih nalaza ima i s ostalih lokaliteta kao, naprimer, iz Bele Cerkov.Đerdanske niske ne bi mogle nositi određenije etničko obilježje jer su slične i kod ostalih germanskih naroda.Uglavnom su sastavljene od bisernih perli, a nalažene u ženskim grobovima, najčešće oko vrata, na grudnom košu,oko ručnog zgloba, u predjelu karlice i to kao nakit ili sastavni dio nošnje. Ovakav sastav, oblik, veličina i porijeklosu nešto tipičniji za Langobarde, za razliku od Gepida, kod kojih nalazimo uglavnom na samostalne perle, kao ikod Istočnih Gota. Na osnovu ovoga Vinski zaključuje da se biserne niske mogu uzeti za etničko obilježjelangobardske žene, naravno s zavisnošću ostalih grobnih priloga.PRIVJESCI-Zajedničko su kulturno dobro svih germanskih naroda najrazličitijih oblika i porijekla, nošeni bilo usastavu đerdanskih niski ili kao sastavni dio nošnje. U langobardskim grobovima nalaženi su u Kranju, Rifniku,Vratolomu...POJASNE KOPČE-Langobardi su, kao i Gepidi, imali svoje tipične kopče na osnovu kojih bi mogli izvršitietničku opredjeljenost nosioca. Prije 568., oni koriste primjerke slične gepidskim, a poslije seobe u njihovimnekropolama sreću se kopče nastale pod vidnim utjecajem romaniziranih radionica. Nalazi ovih kopči ne prelazegranice današnje Slovenije i Istre pa ih dijelimo u dvije grupe: prije i poslije seobe.U pojasne kopče ranijeg perioda ubrajamo manje primjeraka, sličnih onima iz Kranja i Rifnika. Sve su to brončanipa pozlaćeni komadi, rađeni lijevanjem (zajedno okov i alka), ukrašeni geometrijskim ornamentima po površini ikružnim almandinima po krajevima, mada ima slučajeva da se kopča završava dvjema stiliziranim ptičjim glavama,slično narukvicama.Mlađoj fazi pripada nešto više primjeraka s lokaliteta Brežac. Više je komada jednostavnog oblika sa zubastimtrnom, dok se na okovu nalaze po dvije zakovice i to im je istovremeno jedini ukras za razliku od onih nastalihprije 568. Pošto su s kopčom nađene, u zatvorenoj grobnoj cjelini, strelice nomadskog tipa, Marušić pretpostavljada se ovi tipovi kopči mogu datirati u vrijeme poslije seobe u Italiju, u vrijeme kada Langobardi napadaju Istru iPrimorje u zajednici sa Slovenima i Avarima. Slični primjerci su nađeni na Bledu, Kranju i Beloj crkvi.KRIŽOLIKE KOPČE-Interesantniji primjerci su iz Vrha kod Brkača, Mihova, Zidanog Gabera, VelikogOreheka, Ajdovščine i Podmeleca. U pitanju su uglavnom masivni brončani primjerci s zatubastim trnom, a naokovu su izvedeni ukrasi u vidu koncentričnih kružića, dok im je završetak uvijek vegetabilno oblikovan. Vinski ihna osnovu analogija datira u 7.st. i navodi da su vjerovatno, kao i rifnički primjerci, bili samo u langobardskojupotrebi.NARUKVICE -Dosta su rijetki nalazi narukvica, koje se Langobardima pripisuju samo na osnovu ostalih grobnihpriloga, jer su to predmeti općeg germanskog kulturnog dobra. Interesantniji su primjerci iz Rifnika i s Bleda, doksu ostali sasvim obični. Zanimljive su i narukvice u vidu niski od staklenih zrna, nalažene u Kranju, Vratolomu,Bledu i Brežcu. I ove i one brončane su ukrašene kružnim navojima po krajevima i mogu se datirati u vrijemeposlije njihove seobe.UKRASNE IGLE-U ženskim grobovima nalažene su i ukosnice ili ukrasne igle i to najviše u Kranju zatim uVratolomu, Rifniku, Mejicama, mada se za ovu posljednju ne može sa sigurnošću tvrditi da li je langobardska ili jebila u upotrebi romanizovanog autohtonog stanovništva Istre, što je vjerovatnije.

2. ORUŽJE I RATNA OPREMAO izgledu i vrsti langobardskog oružja i ratne opreme možemo najbolje suditi na osnovu nalaza konjaničkog grobaiz Brežca. Vrlo je česta kombinacija u sastavu: mač, koplje, štit. Osim ovoga upotrebljavali su i bojne noževe,strijele, a od opreme poznati su nam nalazi konjskih žvala.MAČEVI-Langobardski ratnici su najradije nosili duge dvosjekle mačeve (spate), koji su nam poznati iz Buzeta ikranjske nekropole, mada bi ovaj kranjski mogao biti i bojni nož jer mu se usljed oštećenja ne može ustanovitiprava dužina.BOJNI NOŽEVI-Nađeno ih je nekoliko i to u Kranju, Velom Mlunu, Rifniku, Brežcu... ali je samo nalaz izBrkača nađen s kanijom, čija je dekoracija izvedena zakovicama po lučnom rubu.KOPLJA-Langobardski ratnici su nešto manje nosili koplja, za razliku od Istočnih Gota, a ona koja su kod njihnađena (Kranj, Bled…) su oblika lovorovog lista s tuljcem i možemo reći slična svim germanskim.

133

STRELICE-Uglavnom su upotrebljavali strelice oblika lovorovog lista s tuljcem, koje se baziraju na antičkimtradicijarna za razliku od onih romboidnih, koje su poprimili od nomadskih naroda u vrijeme njihovih zajedničkihnapada na Istru i Primorje. Takvi i slični komadi su nalaženi u Kranju, Vratolomu, Roču, Mejici i Brežcu.KONJSKE ŽVALE -Za Langobarde se može vezati samo jedan nalaz žvala i to iz Brežca, koje Marušić kao iostali grobni inventar, a i po analogijama s talijanskih nalazištima, datira u vrijeme poslije 568., pa do 600., tj. uvrijeme kada je buzetski kaštel imao langobardsku vojnu posadu.

3. PREDMETI SVAKODNEVNE UPOTREBEOvdje spadaju keramičke i metalne posude, koštani češljevi, pređice, pršljenovi, noževi, obične igle, kresiva ikremeni, okovi i zakovice.KERAMIČKE POSUDE-Za langobardske kao i za istočnogotske keramičke posude se ne bi moglo kazati da suone nosioci nekog vidnijeg etničkog obilježja i pripadnosti kao što je slučaj s gepidskom keramikom. U ženskimgrobovima nalazi se tzv. kućna keramika (posude za kuhanje i čuvanje hrane), a u muškim (grobovi ratnika) pehari,čaše i slične posude za piće, uglavnom dekorirane žigosanim ornamentom.Svi do sada poznati nalazi iz Bele Cerkov, Velikih Malenaca, Gracarjevog Turna, Velikog Oreheka, Rifnika,fragmenata iz Vratoloma… su samo na prvi pogled slični s gepidskim posudama. Ako se malo bolje zagledapečatna dekoracija, kao i oblik suda, razlika je prilično vidljiva.Slično Gepidima i Langobardi su upotrebljavali keramičke posude, kakve su nam poznate s kranjskih nalazišta: naLajhu i kod zgrade Općine za koje A.Valič pretpostavlja da su langobardske, mada malo neobičnih oblika zakeramiku tog vremena u Sloveniji. Nalazi keramike su konstatirani i na lokalietu Šentjernej, ali samo kao podatakjer su grobni prilozi uništeni prilikom samog nalaza.POSUDE OD BRONCE I STAKLA-Nalazi brončanih (Polhov Gradec) i staklenih (Srbobran) su jedini takvevrste na prostoru bivše Jugoslavije i o njihovom dospijeću na taj prostor postoji više pretpostavki.Zajedno s spomenutim fibulama iz Polhovog Gradeca, nađene su i dvije brončane posude, koje su moždalangobardske zbog analogija sa sličnim iz Čedada.Staklena je u stvari riton oblika trube, nađen u Srbobranu i jedini je primjerak te vrste na prostoru bivšeJugoslavije. U većem ih broju ima na langobardskim nekropolama u Italiji (Nocera Umbra, Castel Trossino) iFranačkoj (Herpes). Srbobranski primjerak je rađen od zelenog stakla i bez ukrasa, za razliku od italskih koji suukrašeni plastičnim nitima oko samog ritona. N.Aberg misli da su ti pehari od zelenog stakla i bez plastičnih ukrasabizantski proizvod, mada postoji mogućnost da je srbobranski nalaz proizvod sjeveroitalskih radionica koje suradile za Langobarde, jer tamo ima bliskih analogija. Treća mogućnost bi bila da je riton importiran iz neke odrajnskih radionica ili je nastao u nekoj od domaćih koja je radila pod njihovim utjecajem.KOŠTANI ČEŠLJEVI-Koštani češljevi su slični gepidskim. Nađeni su u grobovima u Rifniku, Beloj Cerkvi,Mejici, Puli, Postojni i Pendrijevki.U pitanju su uglavnom dvoredni primjerci i samo jedan jednoredni. Ukrašeni su različitim kombinacijamaukrštenih linija, koncentričnim kružićima po plastičnom rebru i geometrijskim motivima, a njihova pojava ugrobovima oba spola pokazuje da su vrlo tražen modni ukras onog vremena, slično ostalim Germanima.PREĐICE-Kao i kopče i pređice imaju neke sličnosti s gepidskim iz kasnije faze (Jakovo, Bočar, SrijemskaMitrovica). Kod Langobarda takvi primjerci su nalaženi u Rifniku, Kranju, Velikom Oreheku i Pendrijevki. To suone profiliranog trna i štitaste glave, a datiraju se neposredno oko njihove seobe. Pređice su nalažene u Mihovu,Kranju, Beloj Cerkvi, Brkaču, Rifniku, Vratolomu, Puli, Bledu…ŽELJEZNI NOŽEVI-Ni kod drugih Germana pa ni kod Langobarda noževi nisu pogodno sredstvo za etničkoodređivanje, jer ih nalazimo u grobovima oba spola i na svim nekropolama, bez obzira na pripadnost. Za razliku odbojnih, ovi za domaću upotrebu su manjih dimenzija i poznati su nam iz Kranja, Rifnika, Vratoloma, Vrha kodBrkača, Velikog Oreheka…PRŠLJENOVI-Pršljenovi se javljaju u sasvim malom broju na njihovim nekropolama. Nađeni su samo uVratolomu, Brežcu i Kranju. Kao i kod Gepida ima ih običnijih (keramičkih), za razliku od nekoliko primjeraka odkalcedona koji su mogli služiti kao privjesak jer su nađeni oko vrata.IGLE-U grobovima su nalažene i obične igle za domaću, svakodnevnu upotrebu. Bili su to komadi kosti, s malomperforacijom na glavi za konac, kao u Rifniku, Kranju, Vratolomu i Morleku.

134

OKOVI, ZAKOVICE I ALKE-Prilično ih je nađeno, raznih oblika i namjene, bilo u funkciji zakovica ili kao diopojasne garniture, mada ima i nekoliko primjeraka nepoznate namjene.Okovi su nalaženi u Kranju, Rifniku, Brežcu, Vratolomu, Velom Mlunu... I aplikacije bi mogli možda ubrojiti uokove slično onima iz Kranja, uglavnom brončane, kružno pločastog oblika i po površini geometrijski ukrašene, apo neka je na krajevima perforirana.Nalažena je i po neka alka, na primjer one iz Velikog Oreheka, Kranja, Bleda, Rifnika i Vratoloma. Ni okovi nizakovice ni alke ne nose nikakvo etničko obilježje svoje kulture.KRESIVA I KREMENI-Po obliku i tipu slični su kod svih germanskih plemena, nalaženi samo u muškimgrobovima, što je logično. Njima pripisujemo primjerke iz Rifnika, Kranja, Brežca.., a datiraju se na osnovuostalog grobnog inventara.

4. NOVACU zatvorenim grobnim cjelinama novac je nađen u Kranju i Rifniku, slučajni nalazi potječu iz Osijeka, Pendrijevke,Polhovog Gradeca i Postojne. Nađeni komadi se razlikuju po porijeklu i namjeni. U Kranju je pronađeno nekolikosolida Justinijana I i jedan srebrnjak kralja Klefa (572-574), čiji primerak imamo i sa Rifnika. Oba su nađena ugrobu s tipično langobardskim inventarom. Ostali su slučajni nalazi i osim solida Valentinijana III (425-455) slabosu čitljivi. Takva su i dva osiječka zlatna trijensa, relativno očuvana, mada se zbog izlizanosti ne može odreditikojem vladaru pripadaju. Za nalaze novčića iz Pendrijevke i Postojne se ne može ništa određeno reći, jer nedostajuosnovni podaci.SLUČAJNI NALAZI: Osijek (2), Postojna (1), Pendrijevka (1), Polhov Gradec (1);GROBNI NALAZI: Rifnik (1), Kranj (više primjeraka)SOLIDI: Polhov Gradec (1), Kranj (više primjeraka)ZLATNI TRIJENSI: Osijek (2)SREBRNI NOVAC: Rifnik (1), Kranj (?)NEPOZNATI NOVAC: Pendrijevka (1), Postojna (1)JUSTINIJAN I: Kranj (više primjeraka)KLEF: Kranj (1), Rifnik (1)VALENTINIJAN III: Polhov Gradec (1)NEPOZNATI VLADAR: Postojna (1), Osijek (2), Pendrijevka (1)KRANJ: Justinijan I (više primjeraka), Klef (1)RIFNIK: Klef (1) .OSIJEK: nepoznati vladar (2)POLHOV GRADEC: Valentinijan III (1)POSTOJNA: nepoznatl vladar (1)PENDRIJEVKA: nepoznati vladar (1)NEPOZNATA KOVNICA: Postojna (1), Pendrijevka (1)CARIGRAD: Kranj (više primjeraka)ITALIJA: Kranj (?), Rifnik (1), Polhov Gradec (1), Osilek (2)

135

NALAZIŠTA-LANGOBARDI

MAĐARSKAVarpalotaHegyko (nekropola, i starosjedilačko stanovništvo)SzentendreKeszthely-Fenekpuszta (zlatni nakit)Keszthely-Dobogo (pojasne garniture),Mohač (nekropola)

HRVATSKABrežac kod Buzeta (pojedinačni konjanički grob)Sisak, Vinkovci, Brkač, Veli Mlun, Čelega, Dvograd-Kacavanac, Buzet, Roč, Samobor…

SLOVENIJAKranj (tu su najviše zastupljeni na teritoriju bivše Jugoslavije)Rifnik kod Celja (oko 100 grobova, osnova je starosjedilačka, Langobardi samo do 568.)Veliki Malenci (savijska kasnoantička utvrda)Vače, Bela Cerkev, Kostanjevice, Novo Mesto, Karojba, Drnovo, Polhov Gradec, Gracarjev Turn, Postojna, Bled,Pendrijevka…

ITALIJANocera Umbra, Castel TrosinoCividale-Porta San Giovanni (Čedad Sv. Ivan, najranija langobardska nekropola u Italiji)Fornovo-San Giovanni (nekropola 1.pol.7.st.)Chiusi-Portonaccio (nekropola na kojoj je nađena najveća jednodjelna mediterane kopča)Tanelo, Santilavo, San Salvatore kod Čedada, Offanengo (nekropola)…

DJELA O LANGOBARDIMAOPĆA DJELAI.Bona: Langobardi u MađarskojN.Aberg: Goti i Langobardi u ItalijiJ.Werner: Langobardi u PanonijiG.Fasoli: Langobardi u ItalijiG.P.Bogneti: LangobardiF.Schafran: Povijest LangobardaNALAZIL.Bolta: Rifnik pri ŠenturjuB.Marušić: Langobarski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih Vrata ispod Buzeta u IstriA.Mengerelli: Castel TrosinoA.Pasqui-R.Paribeni: Nocera UmbraV.Stare-Z.Vinski: KranjL.Barkoczi: Kesthelly-Fenekpuszsta

136

NEKROPOLA KRANJ-LAJHNekropola Kranj je najveće groblje na području bivše Jugoslavije iz doba seobe naroda s oko 700 grobova.Nekropola leži uz lijevu obalu rijeke Save uz kaštel Carnium.Nekropolu su počeli iskopavati krajem 19.st. Istraživali su je: Paušlar, Schula, Šmidt. Materijal se nalazi uNarodnom muzeju u Ljubljani, Werner u djelu “Langobardi u Panoniji” ističe značaj ove kompleksne nekropole:Istočni Goti, Langobardi, romanizirano stanovništvo.Kaštel Carnium je od 500. do 540. u istočnogotskoj vlast, a 546/7-568. pod Langobardima. Ima i nešto alamanskih

nalaza, što je vezano uz intervenciju franačkog kralja Teodeberta i nasljednika muTheodebaida 540-550, iz sjeverne Italije u Koruške Alpe (Alamani pod franačkimutjecajem).

1) ISTOČNOGOTSKI NALAZI← NOVAC Nađeno je i nešto novca. Najzanimljiviji je Odoakrov solidus Zenonovog

tipa (još 2 triensa, te Klefov italskolangobardski srebrni novac). Svi su novci upotrebljavani sekundarno pa namne pomažu u kronologiji nekropole. Nađeno je ukupno deset novčića.

← POJASNE KOPČENađene su dvije pojasne kopče s glavama ptica grabljivicana pravokutnoj pločici (možda gepidska). Ove kopče nisuse samo upotrebljavale kao kopče za cipele, a to dokazujunjihovi različiti položaji u grobovima.Ovdje spada i kopča koja se prijemože pripisati mediteranskom negoistočnogotskom krugu. Ima →pozlaćenu staklenu ploču, a analogijesu Rifnik i Rakovčani.LUČNE FIBULE Nađeno je šest istočnogotskih lučnihfibula s viticama, od toga su dvije gepidske iz 1.pol.6.st., ačetiri istočnogotske su u kasnijoj langobardskoj upotrebi.

137

2) LANGOBARDSKI NALAZIFIBULELučne fibule-zastupljene su veoma rijetko, karakteristično je da nedostajulangobardske lučne fibule s ovalnom ili četverokutnom glavom• Poznate su dvije tirinške fibule, jedna u obliku kliješta i druga u obliku ptičjeglave. Obje potječu iz Thiringije, a datiramo ih u razdoblje 550-568.

• Nađeno je petlučnih fibula sa zarezom. Opredjeljujemo iz kaolangobardske i kao alamanske. Po Werneru su trilangobardske kopije merovinških modela. Dvije sufranačke iz 1.pol.6.st., a prešle su za franačko-langobardskog pohoda 539/540.

Proizvod romaniziranog stanovništva su: brončana fibula sunazad savinutom nogom, brončana pređica tipa Sucidava,lukovičasta fibula (dokaz kasnoantičke tradicije).

• S fibule su najbrojnije (27komada), panonsko-langobardskog su oblika.Značajna je jedna fibula s dvijeptice, usporediva s onomgepidskom iz Novih Banovaca.

• Fibula vjetrenjača s osamulijevo okrenutih glava ptica.

• Okrugle pločaste fibule nisu tipični panonsko-langobardski proizvod. Radi se o kopijama zapadnih alamansko-franačkih. Okrugle

pločaste fibule su proizvodi romaniziranogstanovništva Tako imamo jednu oštećenukasnoantičku pločastu fibulu oblika kornjače slikom orla.

• Rozetne fibule imaju ubojene uloške, djelo su romanskih italskihzlatara, datiraju se oko 600., došle su preko Čedada.

138

• Križolike fibule se datiraju u 3/4 6.st. i smatraju se najstarijimkrižolikim fibulama iz langobardskih grobova.

IGLE-ima ih različitih primjeraka.U prvom redu treba spomenuti igle u obliku stilusa. One su seupotrebljavale za haljine i za kosu.Zatim imamo i igle s poliedarskom glavom. To su kasnoantički oblici kojimaanalogije imamo u nalazištima iz 6. i dijelom iz 7.st. na području Blatnog jezera, uJZ Alpama, na zapadnom Balkanu. Langobardi su te ukraqsne igle preuzeli odlokalnog stanovništva, rjeđe u panonskoj, a češće u italskoj fazi.

NAUŠNICE -nađene su u ženskim grobovima. Nalazimo dva tipa:• naušnice s poliedrom su kasnoantičke tradicije, kao i• naušnice s koso odrezanim kockama.Ovaj tip naušnica nije uobičajen kodLangobarda pa ih pripisujemo ostavštinikoju su preuzeli Zapadni Germani, ali uluksuznoj obradi što lako zapažamo iznalazišta u Podunavlju i u Italiji.

PRSTENJEZanimljiv je zapadnorimski zlatni prsten s arkadnom oblikovanom prstenastom krunom.Srodni se primjerci nalaze i u zapadnoj Hrvatskoj. Ostali prstenovi su jednostavnije

izradbe.

NARUKVICENađeno je dosta narukvica. Pretežno su izrađene od željeza ili bronce, a nosiloih jeromanizirano stanovništvo, od 5. do 7.st., posebno u alpskom i podunavskompodručju, odakle su ih preuzeli i Langobardi. U Kranju je nađeno devet primjerakaželjeznih narukvica iz langobardskih iromanskih grobova.← Imamo jedan brončani primjeraknarukvice iz langobardskog groba sa

žljebasto ukrašenim krajevima.

KOŠTANI ČEŠLJEVI-nađeno ih je preko sto komada ulangobardskim i romanskim grobovima. Zbog njihovog velikog brojapretpostavlja se da su se upotrebljavali kao higijenski, kultni i ukrasni

pribor. Postoje jednodjelni i dvodjelnikoštani češljevi, a na njima može biti ikasnoantički ukras. Postoje primjerci sživotinjskim i ljudskim ukrasom i splastičnim antropomorfnim ukrasom.Češljevi su služili kao ženski ukras, aimali su i kultno značenje.

PINCETE -mogle su se upotrebljavati i kao toaletni pribor jer postoje različitioblici koji se nalaze u muškim i ženskim grobovima.

139

PERLE-nađeno je mnogo komada. Većinom iz langobardskih ženskihgrobova.

ROG ZA PIĆE od svijetlozelenog stakla, ukrašen plavom bojom, import izItalije (analogije Nocera Umbra, Castel Trosino).

ZLATNE TRAKE-To su čeone trake. Analogije: Ljubljana-Dravlje i Knin-Greblje. Preuzete su iz kasne antike.

← REMENASTI JEZIČCI-poznati su izlangobadskih grobova.

PREĐICE-ima ih razmjerno mnogo. Napravljene su od bronce ili srebra,nađene su u muškim te samo ponekad u ženskim grobovima. Uobičajen jeovalan, a rijedak četverokutni oblik alke. Tipološki ih možemo podijeliti pobazi trna:• pređice sa štitastom bazom trna (rimskog porijekla)• pređice sa strmo odsječenom bazom trna (starija)Oba tipa su kulturno dobro koje su Germani često upotrebljavali. Pređiceštitastog trna imaju zapadnorimsko porijeklo, dok su pređice sa strmo odsjećenom bazom trna upotrebljavali Gotijoš u Italiji te su romanskog, starosjedilačkog porijekla. Langobardi su preuzeli pređice sa štitastom bazom trna, a

takvih ima i u Kninu i to nakonistočnogotske odnosno germanskevlasti iza 538.Za romanizirano autohtonostanovništvo značajne su brončanepređice tipa Sucidava i željeznepređice različitih dimenzija.

140

POJASNE KOPČE su mediteranskih oblika,jednodijelne i dvodijelne, od bronce i srebra unekoliko tipoloških varijanti. Bogatstvo oblikase razvilo od kasnoantičkih predložaka strokutastom okovnom pločicom. Kopčemediteranskog oblika imaju ovalnu ili četverokutnualku, masivan trn s trapezoidnom osnovom,trokutastu okovnu pločicu, ukrašenu koncentričnimkružnicama.Panonski Langobardi ove oblike nisu poznavali pasu iz preuzimali od starosjedilačkog stanovništva.Porijeklo ovih kopči trebamo tražiti na područjupostjustinijansko-ranobizantskog provincijalnogsredozemnog svijeta.

POJASNE GARNITURE-pretpostavlja seda panonski Langobardi nisu poznavalipojasne garniture. Kranj to djelomičnonegira. Pojasne brončane garniture izmuškog groba 613 sastoje se od velikeštitaste kopče s pravokutnim okovom, teremena sa dva okova. Werner ih datira oko600. Langobardi su te oblike preuzeli odstarosjedilačkog stanovništva u zapadnojPanoniji i jugozapadnim Alpama (uČedadu).

VAGE Nađene su dvije i tou muškim grobovima. Obagroba su langobardska.Upotrebljavane su umonetarne svrhe.

141

ORUŽJE-u 15 grobova pronađeno je kolikotoliko očuvano oružje. Pronađeno je višeprimjeraka strelica, četiri spate, jedan sax tejedan vrh koplja.Spate su običnih oblika kakvih ima kodpanonskih i italskih Langobarda, kod Gepida ina merovinškom području. Treba izdvojiti kaoposebitost žljeb za otok krvi.U Kranju imamo i primjerke spata spiramidalnom glavicom na kraju drške.

KERAMIKAKeramika s romboidnim i ovalnim pečatnimukrasom.Očuvan je veći keramički ulomak kao prilogkoji je pripadao vjerojatno nekomlangobardskom grobu. Radi se o1angobardskom ulomku keramike jer Wernerkaže da je u Panoniji u vrijeme Langobardaudomaćen takav ukras (sličan ulomku na čaši izRifnika).

ZAKLJUČAKRadi se o kompleksnoj nekropoli uz CastelCarnium koji je imao svoje strateško značenje.Nađen je gotski materijal u čijem je posjedu bioovaj kaštel do 540., prisutan je i langobardskimaterijal jer je u njihovu posjedu kaštel bio od548., a bitna je i jaka autohtona komponentakoju je Werner spomenuo, a Vinski dokazao.Također imamo i alamanske elemente vezane zanapade franačkog kralja Theodeberta.

142

RIFNIK PRI ŠENTURJU KOD CELJA

1880. otkriveno je prapovijesno nalazište, u blizini kojeg je otkriveno 29 grobova iz doba seobe naroda (poVinskom 100 grobova). Nađen je novac gotskog kralja Atalarika i langobardskog kralja Klefa. Grobovi su datiranina kraj 5. i poč.6.st. Ovaj je prostor u to doba bio na granici Savie i južnog Norika.NALAZI:• Naušnice-nađena su dva tipa: naušnice s poliedrom ili kockom i naušnice s košaricom. Posljednje imaju

zvjezdastu ili polukružnu košaricu i pripadale su Langobardima.• Kopče-trokutasta okovna pločica ukrašena kružićima. Postoji analogija s nekropole Kranj.• Lučna fibula-lijevana i spiralno ukrašena.• S fibula-tipična langobardska fibula, lijevana s rovašenjem i urezanim trokutima.• Pojasna kopča-na okovnoj pločici su ptice, datirana je prije langobardske seobe. Analogija s Kranja.• Narukvice s zadebljalim krajevima.Etnička pripadnost grobova nije sigurna, možda pripadaju Langobardima. Po položaju grobova, Dimitrijević jeuspoređuje s Gepidima. Nađeni su tzv. pokopi bez lubanja (kao u Komadinu i avarskoj nekropoli BrodskiDrenovac).

BLED I

Na nekropoli Bled, u gornjem Posavlju, iskopano je 318 grobova (Bled I-103, Bled II-215). Bled I je priličnohomogena i izolirana cjelina s malim uplivom italskih i panonskih kulturnih grupa. Lubanje su na zapadu.Posebnost nekropole se očituje u naušnicama tri tipa:• naušnice s kockom• naušnice s košaricom• naušnice s ravnom osnovom, a možda imamo i četvrti tip:• naušnice sa spiralnom cjevčicom.Naušnice s košaricom se dijele na sedam tipova i najkarakterističniji su materijal s nekropole Bled. Rađene su naproboj, imaju oblik zvjezdane piramide s granulacijom. Košarice su oblika valjka i piramide. Datiraju se u 6-7.st.Razvoj naušnica s ? ? počinje vjerojatno 568. i ide u 7.st.Narukvice su slabo očuvane, željezne i brončane. Dva su tipa:• pločastog presjeka• ovalnog oblika i okruglog presjeka s zadebljanim krajevimaOd fibula dvije su iz germanskog kulturnog kruga, a jedna je S fibula oblika pauna iz 6-7.st.Nađeno je i prstenje, te igle i ogrlice (brončane i staklene).Po Kastelicu nekropola je staroslavenska iz 7. i 8.st., a po Korošecu materijal je germanski, uglavnom langobardskiiz 6-7.st.

143

NOCERA UMBRA

Nekropola je otkrivena 1897. Istraživač je bio Angiolo Pasqui. 1915. rukopis je predan Paribeni koji je objavionekropolu. Na nekropoli je nađeno 165 gusto raspoređenih grobova, bez topografske distinkcije između grobnicabogatih i siromašnih. Lokalitet je smješten na nekadašnjoj prometnoj arteriji, cesti Via Flaminia.Za grad se zna da je u bitci 552. podržavao Totilu (541-552) u ratu protiv Bizanta. Prvih 15 grobova je otkriveno uravnici Portone od strane obitelji seljaka Blasi. 1897/98. započeta su sustavna istraživanja. Nađeni su i ostacineolitskog naselja, fragmenti neolitske keramike, osam grobova iz željeznog doba, postavljeni su bez reda iokrenuti su u suprotnom pravcu od barbarskih čija su tijela položena u jednostavne drvene sanduke. Otkrivena su snizom grobnih priloga. Ostaci zgrada su uništeni prije nego što su počeli pokopi na barbarskoj nekropoli, jer suostaci popunjavali te grobne jame. To su vjerojatno ostaci villae rusticae. Nedaleko je otkrivena i jedna rimskagrobnica iz carskog doba.Grobovi langobardske nekropole su oblika jame-grobne jame. Pokojnici su položeni u smjeru zapad-istok sglavom prema zapadu, a gledaju na istok. Oblik grobnica i položaj pokojnika su tradicionalni na barbarskimnekropolama. Gusto su poredani, bez topografije. Grobovi s bogatom opremom nalaze se odmah uz siromašne.Pokojnik je zatvaran u drveni sanduk, položen na leđa s ispruženim nogama i rukama spojenim na trbuhu. Ženskigrobovi su bogatiji od muških. Osobni predmeti su uvijek na svojim namjenskim položajima-ogrlice na vratu,naušnice na ušima, fibule na odjeći… Oružje i alati su položeni oko i uz tijelo pokojnika. Na glave žena postavljalisu veo učvršćen s nekoliko igala i to veo s uvezenim zlatnim nitima. Tu su skromni đerdani, ogrlice, naušnice,fibule, kopče, keramičke posude, igle, češljevi. Opremu muških grobova čine oružje te uporabni predmeti zajahanje i lov: mačevi, bodeži, štitovi, konjske žvale, škare za podstrizivanje konja, brončane posude za hranjenjekonja, drvena vjedra, brusevi za oštrenje noža… I muškarci često na odjeći imaju prišivene zlatne križiće.Nedostaje oruđe za rad, ako se izuzme nekoliko glinenih kuglica, vretena u ženskim grobnicama. Često su nalaženii ostaci hrane. Nedostaju cipele i bojna sjekira-franciska.Keramika. Od 165 grobova, 44 sadrže keramiku. Obično se ne stavlja više od jednog komada u grob. Keramikauglavnom pripada ženskim i dječjim grobovima te siromašnijim grobovima.Nađeno je:• dva mala bikonična krčaga sa širokim obodom (germanska tradicija),• posuda kojoj su oko vrata urezani valoviti ukrasi,• posuda tipično germanskog trbušastog oblika, rađena je od sivkaste terakote s jednom ručkom,• vrč od crvene gline s vertikalnom ručkom, uskog vrata,• krčag produženog oblika, s vertikalnom ručkom,• posuda od pročišćene gline,• zdjelica,• tanjur,• krčag ispupčenog oboda…Sve se datira u 4/5.st.Zlatni Justinijanovi novčići upotrijebljeni su kao privjesci ogrlica, identificirani su kao barbarska imitacijabizantskog tipa i kao takvi atribuiraju se prvom langobardskom kralju u Italiji, Alboinu pa se 571. postavlja kaogornja granica nekropole.

144

CASTEL TROSINO

Nalazi se na desnoj strani potoka Castellano, sjeveroistočno od Ascoli Picena, na vrhu jedne hridi. Nekropola jesistematski istražene 1893-96. Radi se o tri povezana groblja-Santo Stefano, Contrada Fonte i Contrada Campo.Otkrivena je 237 grobova, siromašnijih od onih na nekropoli Nocera Umbra. Česti su i grobovi bez opreme.Grobovi su orijentirani u smjeru istok-zapad. Samo devet grobova čine izuzetak (orijentirani su S-SI – J-JI). Četirisu glavna tipa grobnica:• Grobne jame pravokutnog ili trapezoidnog oblika, drveni sanduk• Male, plitke grobnice eliptičnog i ovalnog oblika, gdje su pokopani najsiromašniji u nekom drvenom sanduku• Grobne jame pravokutnog oblika, djelomično ili potpuno prekrivene pločama škriljevca• Grobnice sa zidovima, podom i prekrivačem od kamena, oko crkve.U sredini nekropole Santo Stefano, na malom uzvišenju, otkriveni su temelji jedne crkvice. Crkvica je imala vrataprema istoku. Bila je duga 8,4 m bez apside. U crkvi i oko nje su nađene zidane grobnice.Grobovi ratnika. Pored glave najčešće se nalazi češalj od kosti ili bjelokosti i okrugli štit. Na desnom boku jemač, široke, dvostruke oštrice. Desnom ramenu je vrh koplja. Na lijevom je boku nož ili scramasax čvrste, ravne izaoštrene oštrice i kratki bodež, zatim luk i tobolac s željeznim strelicama, na dva ili tri krila. Oko struka je pojasnagarnitura, bilo od željeza, bronce, srebra ili zlata. Na prsima su stajale zlatne pločice, često oblikovane kao križ.Grobovi konjanika imaju dodatne priloge: zdjele od bakra ili bronce za hranjenje konja i škare (forfex) zapodstrizivanje konja, te konjske žvale, dijelove konjske opreme i sedlo.U grobovima muškaraca (ne ratnika) imamo: dijelove pojasne garniture, pokoji nož, tanjur ili vrč od terakote ilikoju staklenu posudu, štitovi se rade od drva sa srednjim željeznim ispupčenjem (umbo).Grobovi žena sadrže: zlatne igle za kosu, zlatne naušnice, zlatne pribadače, prstenje na dva polja (vjenčani prstenGerontius i Regina) ili s umetnutim almandinima, ogrlice od staklene paste i zlatnih pločica, zlatni bizantski novac,ametist. Na odjeću su se prišivali zlatni križići, srebrne fibule. Tu su i posude od gline, tanjuri, staklene čaše,toaletni predmeti, češljevi od kosti ili bjelokosti. Alatke za rad nisu zastupljene, izuzev nekoliko utega, te vretenaod gline ili stakla.Keramika. I ovdje se uvijek javlja jedna posuda u grobu, s izuzetkom groba 37, gdje je uz jednu posudu nađenakeramička lucerna. Otkriveno je 45 posuda, više primjeraka u muškim (ne ratničkim) grobovima.Gornja granica nekropole je 578., što potvrđuju novčići i to solidi (Anastazije I (491-518), Justinijan I (528-565),Justin II (565-578), Tiberije II (578-582), Mauricije (582-602)). Pokapanje je počelo krajem 6. i nastavilo se dokroz 7.st.Individualan je askos oblika ovna, jako shematiziran. Lucerna oblika hemisferične posudice s tek malo naglašenimkljunom pripada tipu koji je teško datirati.U Castel Trosinu primjećuje se šire primanje italskih oblika. Keramika ima analogije s langobardskom nekropolomu Grossetu, 1.pol.7.st.

Keramika na nekropolama Nocera Umbra i Castel TrosinoKeramički materijal se može podijeliti na dvije grupe:• -veći dio keramike je siromašan oblicima, loše pečen, velikih dimenzija i loše fakture, keramika je rađena kao

po nekom kalupu, nestalo je obrtničke rutine• -količinski manja grupa, keramika od čiste gline, dobro pečena, ponavlja se u oblicima.Ekonomska kriza u Italiji krajem 6. i poč.7.st. uvjetuje osiromašenje umjetnosti i obrta. Stvara se ekonomijazatvorenog tipa što se manifestira serijom lokalnih radionica. Keramika se proizvodi samo za internu lokalnuupotrebu. Opadanje keramičke proizvodnje počinje od kasnocarskog doba.

145

LANGOBARDSKA ŽIGOSANA KERAMIKA IZ ITALIJE

U knjizi "Industrie langobarde" (izašla 1888.) J.de Baye se prvi pozabavio langobardskom žigosanom keramikomiz Italije. Od tada langobardska keramika gotovo da nije bila istraživana. Sve sljedeće radnje isključivo su se bavilemetalnim predmetima. Od tada su istraživanja bila isljučivo zasnovana na fotografijama iz originalnih izvještaja pasu objavljivani uvijek isti predmeti (4 posude iz Testone, 2 iz Nocera Umbra, i tu i tamo jedna posuda iz Brescie iliCividalea). Tako je J.Werneru i I.Bonu, u njihovom zajedničkom radu o Langobardima iz Panonije, naraspolaganju bilo samo 8 posuda iz Italije za usporedbu. Ti, uvijek isti primjerci nisu davali reprezentativni presjeklangobardske keramičke proizvodnje. U ovom radu obuhvaćene su sve dostupne posude talijansko-langobardskeproizvodnje.

UVODU panonskom razdoblju lutanja Langobarda može se promatrati jedan fenomen na području keramičke proizvodnjekoji se iznenada pojavio. Umjesto prijašnje uobičajene, ručno rađene kućne i seoske keramike, pojavljuje seiznenada roba visoke kvalitete. S novim oblicima posuda mijenja se i ukrašavanje. Umjesto prije uobičajnogklinastog ukrasa, koji se utiskivao, pojavljuju se u većem broju glatki uzorci ili uzorci s urezanim ukrasom. Glavnitipovi nove vrste keramike su: fine savinute šalice, tikvaste posude i vrećasti vrčevi.Sličan razvitak se da ustvrditi kod Gepida, njima susjednih plemena na istoku. Tamo se također pojavljuju iznenadakvalitetne bogato ukrašene posude. Ova očigledna poklapanja su bila povod za pretpostavke, da su ovi novikeramički oblici nastali kod obaju plemena. Ne može se objasniti od kojih su lončara proizašle ove promjene, jer segotovo nikakvi ostaci radionica nisu mogli pronaći i istražiti. U vezi s tim važan je način na koji je nastala ukrašenai glačana keramika, jer se u potpunosti razvila prilikom dolaska Langobarda u Italiju. Ona se temeljito razlikuje odsve prethodne keramike u Italiji, pa se bez problema može razlučiti.Langobardska ili (kako se najčešće naziva u Italiji) "barbarska" keramika se promatra kao neposredni predrazvojnove panonske robe. Svi su tipovi zastupljeni osim savinutih šalica.Nije moguće procijeniti u kojoj mjeri keramika iz Italije ocrtava proizvodnju langobardskih lončara jer posude kojestoje na raspolaganju, s iznimkom nekih šalica, potjeću iz grobova (grobni su prilozi). Tako na raspolaganju stojeposude za tekućinu koje predstavljaju samo dio iz vjerovatno velike keramičke produkcije. U langobardskim segrobovima, pored posuda langobardskog oblika, nalazi se i talijansko tzv. rimsko posuđe, koje vjerovatno potjećeiz rimskih radionica čija se proizvodnja odvijala i dalje.

UKRASI1. PEČATUkras je kod svih italskih posuda utiskivan s pojedinačnim pečatima u još mekanu glinu. Naizgled i pravilnopečaćene posude pokazuju ipak nepravilan razmak između pečata pri pažljivijem promatranju. Kod neki je pečattoliko jako utisnut da su se s unutrašnje strane oblikovala ispupčenja. Pečati su najvećim dijelom bili načinjeni oddrva ili kosti (ili bronce). Iz Italije dosad nisu poznata nalazišta pečata. Iz Danske postoji pečat od pečene gline uobliku uskog valjka. Na gornjoj strani je kockasto polje, a na donjoj rešetkasto. Najčešći pečati koji su sačuvani, aiz merovinškog su vremena, napravljeni su od koštanih vrškova rogova goveda i jelena. Od ovih je najviše poznatihiz Nizozemske, Porajnja i Njemačke.Drugi problem koji nam predstavljaju sačuvani pečati je pitanje njihovih proizvođača. Glineni su pečati izrađivanisa samim posudama. Teži je problem kod koštanih predmeta. Izgleda dokazano nalazima iz Zülpicha da su ovipečati izrađivani od obrtnika koji su radili s kostima, a ne od lončara. Brončani su sigurno također rađeni odspecijalnih ljevača bronce.Ova činjenica omogućava da su vrlo slični ili isti pečati mogli naći svoju rasprostranjenost na jednom vrlo velikompodručju. Pri ovom se treba voditi računa kod uspoređivanja pečata, jer pred sobom možemo pratiti širenjekeramike jedne radionice, kao i širenje jedne radionice pečata.Kad se usporede svi pečati iz Italije vide se neke prostorne zakonitosti. U Piemontu prevladavaju veliki pravokutnipečati, ovome se još pridaje grupa velikih pečata s kockastim poljem i jedna mala grupa ovalnih koji sukombinirani s malim rombovima. Rijetki su međutim u Piemontu okrugli i pečati u obliku rozete.Na posudama iz zapadne Lombardije najčešći su rozetni te poluokrugli pečati, a veliki pečati su do sada rijetki.Ponekad se javljaju i mali, te veliki rombovi.

146

Pečati iz Brescie su u odnosu na druge rađeni u manjem formatu i brižljivije su rezbareni. Kod drugih se javljajurazličito formirani mali kvadratići, mali rešetkasti rombovi i mali križevi. Izgleda da malo oćuvanih pečata izVicenze i Cividalea pripada istom krugu.2. PLITKI ORNAMENTPored pečatnih ukrasa koji su kod Langobarda najviše primjenjivani oblici ukrasa, pojavljuje se i plitki ornament.Najčešće je primjenjivan jednostavni ukras s rombom. Česti su ukrasi ucrtanih trokuta, motivi grane jele, okomitecrtice, kosi oštri trokuti, zmijolike linije.3. VALOVITO UDUBLJENI FRIZValovito udubljeni frizovi, koji se povremeno pojavljuju, kao na boci iz Flera, skromni su oblici ornamenta koji seveć mogu naći na kasnorimskoj uporabnoj keramici.

ZAKLJUČAKLangobardska keramika u Italiji sastoji se u prvom redu od tipova posuda koje treba uzeti kao daljnji razvitakoblika donesenih iz Panonije. Karakteristične posude su: posude za vodu u obliku tuljca, tobolca, trbušaste, tepehari. Ukoliko su ukrašene, ukazuju na pečatno ili glatko ukrašavanje. Osim ovih tipično “barbarskih” posudanalazimo i različite staklenke i posude, čiji su oblici već prije postojali i koje su Langobardi preuzeli.Područje tipično langobardskog materijala proteže se od Friulia preko Venecije i Lombardije do Piemonta. Zaostala područja, izuzev dva trbušasta pehara iz groba iz Nocera Umbra, nema dokaza. Usporedba keramičkihpriloga iz Testone ili brešanskih polja i Nocera Umbra i Castel Trosina pokazuje da su vladale znatne regionalnerazlike, iako su i tu kao i tamo u grob stavljane skoro samo posude koje su pripadale posudama za piće. Prema kartirasprostranjenosti sve te radionice nalazile su se u zapadno-istočnoj liniji sjeverno od rijeke Po. Iako do danasradionice nisu pronađene mogu se do sada razlikovati dva kruga lončarskih radionica kojima će se budućimiskopavanjima vjerojatno moći dodati i drugi. Ta dva tipa su: piemontska i prešanska grupa. Keramika iz Brescieu pečenju i eleganciji, te po kvaliteti daleko nadilazi piemontsku.U kojem se krugu trgovalo s posudama jedne radionice ne može se reći zbog rijetkih istovjetnosti pečatnih ukrasa.Nedavno se pokazalo da su u Testoni i Beinascu pronađene posude s istom vrstom ukrasa kao što se to pokazalo iza dvije daljnje posude od kojih jedna potječe iz okolice Varesea, a druga iz okolice Reggio di Emilia.Na osnovu materijala koji je na raspolaganju ne može se ništa zaključiti ni o veličini radionica. No, može seustvrditi s relativnom sigurnošću da se nije radilo o velikim pogonima za masovnu proizvodnju. Izgleda da jejedino u okolici Brescie postojala dobro uređena lončarska radionica koja je bila u mogućnosti ravnomjerno pećiposude. Rasprostranjenost tipično langobardske keramike s jasnim težištem na matična područja-Friuli, Venecija,Lombardija, Piemonte-isključuje sumnje u to da su italsko-langobardsku keramiku zaista proizvodili Langobardi.Jedino u slučaju brešanske robe može se ovisno o okolnostima pretpostaviti radionica koja je radila u rimskojtradiciji. Za ovakvo razmišljanje značajan je materijal s groblja kod tvrđava Nocera Umbra i Castel Trosino, koji suprilično udaljeni od centara proizvodnje langobardske keramike. Tamo je keramika, osim dviju već spomenutihposuda, potpuno drugačije oblikovana.Izgleda da su ovdje postojale jedna ili više radionica koje su proizvodile keramiku u rimskoj tradiciji, a nju jekoristila posada tvrđava. Posude su imale gotovo isključivo oblik vrča. Koliko se dugo nakon zauzimanja zemlje idalje proizvodila “barbarska” keramika, ne može se na osnovu nejasnih veza nalaza sa sigurnošću ustvrditi.Testonsko groblje je predugo bilo u upotrebi da bi se mogli povlačiti zaključci o starosti posuda koje otuda potječu.Slično je i s nalzima iz muzeja u Novari i Vercelli.Određeno uporište imamo za nalaze u Beinascu (Piemonte). Tamo su pronađene posude s lijevanom brončanomgarniturom pojaseva, koji su obliku trokuta, što je bila uobičajena forma u 1.pol.7.st. Iz nalaza iz Milzanello(Brescia) imamo kasne priloge koji mogu potjecati najranije iz sred.7.st. Niti 1953. otkopani grob muškarca izCividale Gallo ne sadrži oružje koje bi se moglo preciznije datirati, nego u 7.st.Dakle izgleda da su se posude proizvodile barem do sred.7.st. Preciznija kronologija ne može se utvrditi i zbogtoga što keramika u Italiji nije prošla nekakav konkretniji razvojni put.

147

TIPOVI NALAZA1) KNEŽEVSKI GROBOVI-grobovi kraljeva, članova vladarskih obitelji, pojedinih dostojanstvenika. Najčešćesu to predmeti od zlata, nakitni predmeti. U ženskim grobovima su najčešći nakitni predmeti: jedna ili češće dvijefibule koje su prikapčale i držale haljinu, nekad još jedna fibula. Fibula s unazad povijenom nogom jekarakteristična za 2.pol.5.st.. česte su ogrlice-perlice od jantara, staklene paste u kombinaciji sa zlatnim i srebrnimperlicama. Prstenje. Naušnice.

2) DEPOI-skrovita mjesta gdje su u ratu pohranjivani predmeti (Petrosa, Szilagysomlio, Blago Apahida…).

148

POVIJESNI OKVIR EPOHE SEOBE NARODAPovijesne sile početka srednjeg vijeka odražavaju se u složenosti stvaralaštva i šarolikom ukrštavanju raznorodnihradioničkih utjecaja koji se razabiru u arheološkoj ostavštini seobe naroda. Ona obuhvaća u JI Europi vremenskiraspon od 4. do poč.9.st.Provala nomadskih skupina iz Azije pod dominacijom Huna pokrenula je 375. godine bujicu barbarskih etničkihskupina, prvenstveno germanske, ali i sarmatske pripadnosti, na Crnom moru, te u Karpatskoj kotlini, prodrijevši uRimsko Carstvo, kojemu je na desnoj obali Dunava bila utvrđena granica tj. limes. Ti su došljaci na mahoveprodirali preko limesa. Hunska prevlast u Podunavlju ubrzo nestaje smrću Atile (453.), a tada se pojavljuju napovijesnoj pozornici u JI Europi Ostrogoti, Gepidi i Langobardi.Ostrogoti polaze iz Panonije (471.) na donji Dunav, a odatle (488-489.) kroz Posavinu u Italiju, odakle vladajunešto manje od pola stoljeća čitavom dalmatinskom i južnom panonskom provincijom (najkasnije do 537. odnosno539-540.).Gepidi iz sjevernog Potisja drže Banat i uz prekide Srijem do 567.Panonski Langobardi, došavši iz sadašnjeg sjeverno-austrijskog i moravskog prostora u danas mađarskiDunantul, zauzimaju 546-548. Sloveniju i sjeverozapadni rub Hrvatske, te odlaze 568., slomivši prethodnogepidsku vlast u Italiji, zadržavši iz svog vojvodstva u Čedadu (Cividale del Friuli) do 600. svoju posadu u Kranju.Ti narodi nastoje s više ili manje uspjeha oko stvaranja državnih organizacija s prolaznim i kraćim uspjehom uPodunavlju i (izuzevši Gote) trajnijim u Italiji; sve u latentnom odmjeravanju snaga i povremenom sukobljavanju sIstočnorimskim Carstvom je u 6.st. dalo svoj pečat prvenstveno rubnom području cjelokupnog Sredozemlja.U JI Europu dolaze iz Azije u 2.pol.6.st. dotad nepoznate plemenske skupine konjaničkih nomada-ratnika unekoliko navrata pod vlašću Avara. Oni su pokrorili 567. banatske i srijemske Gepide, ratovali ofenzivno do u 7.st.s Istočnorimskim Carstvom, odnosno s Bizantom. Tada su Avari u savezu s Kutrigurima, Protobugarima iSlavenima za tzv. prvoga avarskoga kaganata, uništili niz značajnih kasnoantičkih urbanih središta (Sirmium 582.,Salona 614). Ovo ekspanzivno ratovanje Avara prestaje na balkanskom području u trećem desetljeću 7.st., nakonbezuspješne opsade Carigrada, kada je avarska moć primorala posljednji put Slavene na zajednički vojni pothvat.Za cvata prvoga avarskog kaganata sprovodila se zapravo seoba Slavena u Panonsku nizinu i na Balkanskipoluotok. Ustankom Samova zapadnoslavenskog plemensko saveza, u kojemu su vrlo aktivni bili alpski Slaveni(623.) uz avarsku katastrofu pred Carigradom (626.), te smještavanjem plemena Hrvata na dalmatinskom tlu, kao ipobunom kutrigursko-protobugarskih skupina u Panoniji (630.) nastaje kriza u avarskom vodstvu pa se Avaripovlače s balkanskog i predalpskog tla u središnje predjele Karpatske kotline.Veliki Avarski savez napuštaju Kutriguri, panonski Protobugari, a nakon kraćeg prijelaznog razdoblja poslije 670.nastaje prilivom novopridošlih avarskih plemena-navodno s rijeke Kame-tzv. drugi avarski kaganat s težištem nacijelom 8.st., i to prvenstveno u Alföldu i Dunantulu, iako doseže Slovačku, Moravsku, Donju Austriju imeđurječje Drave, Dunava i Save. Na istočnom dijelu Balkanskog poluotoka ispriječili su se Avarima nasuprotBizantu već u kasnijem 7.st. Protobugari, došli navodno s Volge putem donjeg Dunava, koji su se nametnuliSlavenima na istočnobalkanskom području. Dominacija Avara prestaje u srednjem Podunavlju franačkim vojnimpohodom Karla Velikog oko 800. Tada su se osnivale prve državne organizacije Slavena, izrazitije u kasnom 8. i9.st. na periferiji, tj. van dotadašnjeg područja avarske premoći. Doduše, na zapadu je postojala već negdje od 7.st.u JI Alpama kneževina Karantanija, koja je sred.8.st. došla pod ovisnost Bajuvara i s njima je pripojena oko 800.franačkoj državi. Na sjeveru Panonske nizine počela se tada razvijati snažna Velikomoravska država, aistovremeno na jugu kneževina Dalmatinska Hrvatska. Na tlu Panonije bilo je tijekom 9.st. takvih pokušaja upanonskih Slavena (Sisak, Blatograd), ali s manjim mogućnostima razvoja. Sve su te mlade ranofeudalne državeSlavena poprimile u to vrijeme kršćanstvo, dijelom posredno iz Bizanta, a dijelom od Bizantu tada neprijateljskedržave Karla Velikog preko Italije.Nakon krize u 7.st., u okviru drugog avarskog kaganata mijenja se način izrade umjetničkog obrta tipičnog zakasnije Avare npr. jezičaca i okova pojasa, te se primjenjuje tehnika lijevanja, a oblici i ukrasi su pod utjecajimasrednjoazijskih nomadskih i crnomorskih sarmatsko-helenističkih motiva. Posljednja razvojna faza u tom horizontuobilježena je osebujno variranim vegetabilnim ornamentom, uz ostalo i tzv. STILOM BLATNICA, koji je smoravsko-slovačkog područja utjecao sve do na južno panonsko tlo.Od karolinške kulturne baštine značajna je kadionica iz Stare Vrlike nađena na položaju crkve sv.Spasa. Ukompoziciji ima srodnost s čuvenim Tasilovim kaležom (iako on nastaje pod jakim utjecajem zoomorfnih stilskihstremljenja inzularne umjetnosti). Kadionica je rađena prema starim uzorima kasnoantičke tradicije kako tehnikarovašenja tako i s uglato-geometrijskim motivima s kasnoantičkih kopči. Kadionica je od lijevanog srebra, dijelom

149

pozlaćena sa rovašenjem i nieliranjem. Kadionica (iznutra bakrena konkula) visi na tri lanca od isprepletene žicespojena u čvor sa tri kraka koja završavaju sa stiliziranim životinjskim glavama. Datirana je u 2.pol.8.st.Ranokarolinški dugi jezičac od pojasa koji je obilježen osebujnim natpisom votivnog značenja i imenomfranačkog majstora TETOIS s nalazišta Gornji Vrbljani. Značajan je i nalaz s Medvečike kod Đurdevca. To jekarolinški jezičac.Što se tiče okova nađenog na Sapaji on je izrađen od finog zlata tehnikom kloanoziranja. Čitava prednja strana muje ispunjena gusto nanizanim pretežno geometrijski oblikovanim ćelijama, a pregrade ćelija mjestimično sutremolirano odnosno nepravilno ispupčeno izvedeni. U ćelije su uloženi tanki pločasto brušeni žarkocrvenialmandini, ali su oni sada samo manjim dijelom sačuvani. Sa stražnje strane okova nalemljena je zlatna glatkapločica na šavu s obrubom od sitnih pseudogranuliranih zrnaca. Na vrhu okova je sačuvana zlatna zakovica, a nadonjem dijelu su uočljive dvije rupe za zakovice koje nedostaju. Okov je datiran u kasno 5. i poč.6.st. Za okov saSapaje nije pronadeno toliko neposrednih paralela.Pripadao je luksuzno ukrašenom oružju, a moguće je da je služio i kao ukras remenja kojim je spata pričvršćena napojas ratnika iako za to nema uvjerljivih paralela. Okov sa Sapaje je vjerojatno služio kao ukras na najdonjemdijelu metalnog obruba korica luksuzno rađene spate. Tamo je češće smještena radi pojačanja metalna pločica, paje okov bio pričvršćen za tu pločicu tako da je njegova strana s dvije zakovice bila vezana uz obrub korica i tookomito iznad samog završnog dugmeta. Polazište razmatranju je spata iz groba Hilderika I u Tournaiu, koji jetamo zakopan 482. Na najdonjem dijelu korica njegove spate je apliciran zlatni okov kloazoniran almandinima ugustim ćelijama. Najdonji dio korica imao je po svoj prilici nesačuvanu srebrnu pločicu kao pojačanje na koju jenavedeni okov bio zasebno apliciran (nije povezan s obrubom ili dugmetom korica). Kao paralela za taj načinizvedbe može se navesti primjer relativno dobro sačuvanog dijela korica spate kasnog 5.st. iz oštećenog groba uKomaronu u Mađarskoj. Najbliža paralela za okov sa Sapaje je spata iz kneževskog groba iz Flonheima usrednjem Porajnju.Umjetnost Avara ostala je vezana samo za ono što je pronađeno u njihovim mnogobrojnim nekropolama.Bogatstvo nakita 6.st. uvjetovano je ogromnim zlatnim tributom (568-626. zadobijen je od bizantskog carstva tributu težini od oko 27 t zlata) i perzijsko-bizantskim utjecajem. Vidljivi su i pontski utjecaji. Mnogi autoripseudokopče od zlata s umetnutim poludragim i dragim kamenjem pripisuju pontskim zlatarskim radionicama.Mnogi u njihovom ukrašavanju granulama vide perzijski utjecaj. Ovakva forma pseudokopče uvjetovana je njenimnomadskim naručiocem jer je donji nefunkcionalni dio stilizirana glava, očito klanskog karaktera.Što se tiče zlatarskih tehnika koje se mogu prepoznati na prvom mjestu je iskucavanje, a zatim granulacija, neprava granulacija, već pseudogranulacija, jer kuglice-granule nisu masivne, pune, već su načinjene iskucavanjem, apotom nalemljene na podlogu od zlata.Centralni štit je ukrašen u sredini uokvirenim almandinom koji čini efektan konrast sjajnom zlatu. Uokvirivanjedragog kamenja u kontekstu sa zlatom je odlika polihromnog stila koji je egzistirao 350-550. Ako usporedimolivenu kopču iz kaganskog groba u Kunjbabonju s onom iz Male Pereščepina vidimo da one imaju identičnooblikovane predice. U izradi kopče iz Kunjbabonja korišteno je više zlatarskih tehnika. Štit i pređica kopče izlivenisu od monolitnog zlata, a potom su neki dijelovi ukrašeni kuglicama od čistog punog zlata, najvažniji središnjidijelovi ukrašeni su mozaičkom tehnikom staklene paste mile-fiori. U tijelo kopče urezani su kanali u kojima suumetnuti sitni partikuli crvenog almadina. Štit kopče je ukrašen stiliziranim životinjskim predstavama, te ukazujena barbarskog naručioca.Dobar primjer pseudogranulacije su dva jezičca iz Kunjbabonja. Centralno polje je ispunjeno s dvanaest trokuta(stiliziranih grozdova ili klasja) koji su postavljeni jedan iznad drugoga. Dodirne točke trokuta su u obliku križa. Sabočnih strana ulaze manji trokuti, a sve je obrubljeno uskom trakom, prvo manjom, a onda većom, čime se formirai silueta jezičca. Trokutasti element koji čini srednji dio ukrasa je ujednačen u broju kuglica, a i ostale granule, pase stiče utisak suvremene preciznosti. I masivniji jezičac je obrubljen masivnim granulama i ima rešetkasto-kružniornament ispunjen crvenim almandinom u središnjem polju. Rad je nastao pod utjecajem pontskog polihromnogstila. Na njemu se razlučuju procesi pseudogranulacije, pseudofiligrana i ulaganje dragog kamenja. U slučajukunjbabenjskih pseudogranuliranih jezičaca, a i rešetkastih jezičaca s uokvirenim almandinom, tehnika je istovjetnatehnici izrade pseudekopče.Naime, biserna traka se izrađuje u obliku lajsni u specijalnom kalupu u obliku polulopte. Slična vrsta matrica-negativa nalažena je u avarskim grobovima. Tehnika izrade sastoji se od prešanja puncnom-štiftom sa završetkomu obliku kugle. Kalup je negativ u kojem se lim nabija udaranjem puncne čekićem. Problem pseudogranuliranihgrozdova razriješen je kalupom u obliku grozda s pozitivom i negativom kalupa.

150

U kunjbabonjskom grobnom nalazu imamo i rog za piće-riton, neophodni element visokog kaganskog ranga. Štose tiče tehnike izrade, rog predstavlja splet niza operacija.Niz kneževskih grobova kao oznaku visokog ranga sadrži zlatne i srebrene kupe. Po formi i elementima dekoracijekupe su prije svega perzijsko-sasanidskog porijekla. Predmet je načinjen tzv. trajbovanjem-postupak kojim sevrhunskom vještinom od pločastog metalnog kruga postupnim ravnomjernim čekićanjem dobija kupasti oblik.Period nakon neuspjele opsade Carigrada 626-670. spada u tzv. prijelazni period između dva kaganata. Prilivbizantskog tributa je prestao tako da nastupa osiromašenje prijašnjeg bogatstva kaganata.Arheološki materijal je skoro identičan prvom kaganatu, jedina je razlika da su kvalitetniji materijali zamijenjenijeftinijima. Za ovaj period najkarakterističniji su dio nakita naušnice u obliku obrnute piramide tipa Sent Endrei naušnice s loptastim granuliranim završetkom. Ove naušnice su bizantske tradicije u varijantama još izhelenističkih vremena. U postupku izrade se pomoću brončanog kalupa s tri udubljenja iskucavala jedna stranica, azatim su zalemljene sve četiri strane u piramidu. Potom je na vrh piramide stavljena velika zlatna iskucana kugla učijoj se bazi nalaze tri manje iskucane kugle. Gornji dio je ukrašen sa 4 iskucane kugle, a iz centra polazi iskucanakanelirana cijevčica koja nosi kariku dobijenu istezanjem kroz kalibar. Sve veće kugle su iskucane iz dvijepolulopte, a potom zalemljene po sredini. Naušnica je na mjestima spojeva ukrašena monolitnim zlatnimgranulama a nekad i staklenom pastom koja je smještena u žičanu konstrukciju bočnih stranica. Ovako kompliciranrad zahtijeva kompletno opremljenu zlatarsku radionicu i vrhunske majstore. Potječu vjerojatno iz pontskih ilicarigradskih radionica.Između 670. i 800. priljev novih klanova i nove tehnologije uslovio je sasvim novim arheološkim materijalom.Tehnika iskucavanja koja je dominirala preko sto godina zamijenjena je jeftinijom narodnom tehnikom lijevanja.Ovi klanovi su sa sobom donijeli sasvim drugi svijet od onog u kojem su se iznenada našli. To su anahroničnepredstave "vreže" i "grifona" posuđene i transformirane od azijskog nomadskog tkiva. Uz to se u njima osjeća i dahhelenizma.Zlatarstvo se kao struka sve više profanizira i postaje dostupno putujućim duborescima s izvjesnim znanjemlijevačke vještine, ali i pored toga postojala je još uvijek zlatarska radionica kagana, koja je proizvodila luksuznepredmete kao što je to pojasna garnitura iz Vrape-Peklina u Albaniji. Zlatarska radionica avarskog Kagana bilaje opremljena najmodernijim alatima toga vremena i majstorima koji su se njima služili.

TEHNIKE OBRADE METALA U DOBA SEOBE NARODANajelementarnije zlatarske tehnike i postupci kojima su načinjeni zlatarski proizvodi su:• FILIGRAN• GRANULACIJA• ISKUCAVANJE• LIJEVANJE• LEMLJENJE I OSTALA SPAJANJA• GRAVIRANJE• DRAGO I POLUDRAGO KAMENJE• IZRADA NOVCA

FILIGRANFiligran je stara tehnika prvotno zastupljena na području Mediterana. Potječe još iz prapovijesnih vremena. Postojiizvjesno rivalstvo izmđu filigrana i granulacije: dok je filigran tehnika narodne umjetnosti u srebru, dotle jegranulacija bogata dvorska tehnika. Period od 2. do 4.st. u rimskoj umjetnosti se naziva filigranskim stilom. Što setiče Avara ova tehnika se stavlja u sklopu polihromnog stila u sekundarnoj funkciji postavljanja baze za stavljanjedragog i poludragog kamenja.Za izvođenje postupka potrebni su ovi alati:• Kalibar (srce tehnike)• kliješta s ravnim mazivnim ustima i jednom savijenom drškom• metalni limeni sic, koji prima žicu i izdržava pritisak prilikom provlačenja kroz kalibar• neophodni lem kojim se spoji crtež sastavljen od žice

151

Kod izrade filigrana postoje dvije varijante. Ako se crtež oslanja samo na žicu onda je to tzv. zrakasti-lelujavifiligran, koji se sastoji samo od žice. Druga varijanta je kad se koristi pločasta osnova (najupotrebljivija pri izradinaušnica). Tok izrade:• metalne šipke se izlijevaju u što tanji presjek• zatim se prekriju u kvadratni presjek radi lakšeg kalibriranja• žica se zatim stavi u načinjeni sic sa zasječenim vrhom polukružnog profila• potom se kalibrira, kroz metalni pripremljeni pravokutni kalibar, s rupama određenih dimenzija, koje su

potrebne u određenom slučaju. Sam postupak se vrši snažnim potezanjem kliješta, nasuprot pravcu kalibra.

GRANULACIJAZa avarskog vremena javlja se u predjelu Ponta, Mediterana, Siriji i Egiptu te Carigradu. U nakitu u kaganskimgrobovima ona se ponekad i učestalo javlja. Ona je ovdje samo gost jer su glavni nositelji dekoracije iskucavanje ilijevanje, dok je granulacija u ovom slučaju manifestirana kao ornament. Ponekad se koristi pseudo-granulacijakod nekih dijelova nakita (granulaclja zamjenjena iskucanim bisernim trakama umjesto originalnim kuglicama).Što se tiče Sent-Endre naušnica one su najčešće nosilac granulacije, i mada sasvim izg1edaju kao jedan granularnirad, one su u osnovi skoro cjelokupno načinjene od iskucanog zlatnog lima. Dok se granule koriste da bi sakrilespojeve ili urešeni granulirani trokut na izvjesnim udarnim prostorima, granule se upotrebljavaju kao ornament.Kod Avara se granulaclja vezuje za najstariji period za vladanja Kagana Bajana i njegovih sinova, a sporadično sejavlja i kasnije.Od alata za izradu je potrebno:• lijevačka peć• lonac za lijevanje• posuda za vodu u koju padaju kapi-granule iz lonca za lijevanje• ili pak metal u obliku žice koji se siječe i zatim zagrijava do oblika granula• treći način zahtijeva kružni prostor ispunjen ugljenom u kojem se tope sitne granule• potom je neophodna limena konstrukcija na koju se granule namontiraju ili žica-filigran umjesto limene

konstrukcije.• potom se kuglice lemljenjem fiksiraju za podloguTok izrade je pored mnogih poznatih elemenata tajna (postoji nekoliko mogućih rješenja stvaranja granula):I Prvi proces je izrada granula (Schatzleove metode)Prvo:1. prvo se zlato, srebro i bakar istope2. potom se s visine od jedne stope žitak metal izlijeva u posudu s vodom3. prilikom lijevanja stalno se miješa u krug, čime nastaju male kuglice4. potom se odvajaju manje od većih kuglica ("rešetanje") nakon čega se veće kuglice ponovo granulirajuDrugo (upotrebljava se za veću količinu granula, to je metoda mašine za granulaciju):1. mašina se sastoji od posude visoke 4 stope, u koju se vertikalno postavi valjak2. posuda se ispuni toplom vodom i za vrijeme lijevanja metala u posudi valjak se brzo okreće3. ako ima više granula za lijevanje bolje je da se masa s lijevaćom ili željeznom žlicom izvadi iz lonca i lije.II Drugi proces sastoji se od pričvršćivanja kuglica.Ovaj proces predstavlja zauvijek zaboravljenu tajnu koja je nemoguća za rekonstrukciju u nekadašnjem oblikupostojanja. F. Stranger je objasnio neke stvari. On smatra da je tajna što je granulacija leži u prodoru kuglica napovršinu pomoću ugljene materije, tj. karbi-spoja.Kod upotrebe lema zlatna pozadina bojena je mješavinom ribljeg ljepila, neke bakrene soli (bakrenog hidrata) imalo vode. Kuglice i filigran su raspoređeni dok je ljepilo vlažno, a čista polja pozadine nikake se ne čiste prijeprimjene vatre. Bakrena sol se zagrijavanjem pretvara u bakreni oksid, a ljepilo se pouglji. Ugljik se pritom spoji skisikom iz bakrenog oksida, pa se rasplinjava, kao CO2 ostavljajući fino raspodjeljeni metalni bakar na spojnici.III Treći proces je postavljanje kuglica na recipijent.Metalna cijev-puhaljka je skoro neophodna u svim navedenim procesima, njome se dobija potrebna temperatura.

152

ISKUCAVANJEKod Avara tehnika iskucavanja postaje vodeća. U prvom avarskom kaganatu ova je tehnika bila skoro glavnipostupak u zlatarstvu, osobito do 626. Zlatarska tehnika iskucavanja dominantna je od 3. do 7. st. Ona je u stvarinosilac hunskog polihromnog stila, da bi se nakon toga transformirala u nosioce dekoracije prvog avarskogkaganata. Iskucavanje ima dva postupka: hladno i toplo.Toplo iskucavanje je kompliciranije jer je za njega neophodna matrica. Ovim postupkom su rađene skoro svepojasne garniture kod Avara. Zove se topli jer je neophodno nekoliko puta zagrijavati lim do isijanja prilikomiskucavanja. To je proces otpuštanja lima. Ovo je potrebno jer se lim prilikom zakucavanja isteže, učvršćava pa setime sprječava njegovo nepravilno polaganje po matrici i eventualno pucanje.Neophodni alat za izradu je:• lim• matrice• drvena podloga i kožni đon• neophodni su drveni, željezni čekići i ostali materijal koji čini jednu i najskromniju zlatarsku redionicuKod hladnog iskucavanja potreban je samo špic okruglog, kvadratnog ili zatupastog oblika i čekić, pa se ondačekićem iskucava. Tok rada kod toplog postupka je sljedeći:1. lim se dobije kovanjem izlivenih metalnih blokova, težim, a potom sve lakšim čekićima uz stalna podgrijavanja2. potom se vrši grubo rezanje lima i daljnje omekšavanje3. lim se postavlja na matricu i potom udara preko đona prvo drvenim, a onda finim željeznim čekićima. Matrica

se postavlja na drvenu podlogu, na glatki dio tako da je gornji dio matrice s reljefom slobodan da primi lim4. potom se finim puncnama dorade (ukuju) djelovi lima u matricu koji su ostali neiskucani5. potom se vrši fino isjecanje, čišćenje oksida od zagrijavanja i poliranjeKod hladnog postupka iskucavanje je mnogo manje mehanička, a više umjetnička radnja. Ovdje se od glatkog limaučestalom upotrebom puncni dobija reljef bez ikakve upotrebe matrica (osim dva metalna bloka koja imajufunkciju matrice, na jednom se nalaze različite dimenzije polulopti, a na drugom usječeni valjkasti kanali).1. Prvo se na lim prinese crtež, a potom se odgovarajućom puncnom crtež trasira (blago udubi)2. počinje iskucavanje od strane reversa kuglastim puncnama da bi se formirao što veći volumen reljefa na aversu3. potom se puncnama za matiranje praktički ukucava drugi plan reljefa aversa4. četvrta operacija se sastoji od završavanja,. punciranja različitim točkama izvjesnih dijelova prvog plana.Izrada lima je vjerojatno bila posebno zanimanje jer do vremena renesanse nisu postojali čak ni primitivni željeznilanci za valjanje lima. Do tada se lim iskovavao iz metalnih blokova mukotrpnim prekovavanjem i podgrijavanjem.To je skoro uvijek bilo posebno zanimanje. Prema tome, Avari su limene ploče nabavljali najvjerojatnije sa Pontaili Carigrada.Kod iskucavanja se ponekad može utvrditi na kakvoj je matrici iskucavano i običnim promatranjem bezmikroskopa, odnosno da li je u pitanju avers ili revers. Kod iskucavanja reversa što je kod Avara čestozastupljeno prilikom mehaničkih udara u toku iskucavanja sile se rasprostiru od centra k ivicama. Tada skoro usvakom slučaju moraju ostati slijepa neiskucana mjesta na najudubljenijoj pozadini. Ima i slučajeva da se od jakihmehaničkih udara lim probije na mjestima oštrih prijelaza. Kod iskucavanja aversa sile prilikom mehaničkihudara bježe ka centru, što je veliki nedostatak jer se nikad ne može postići idealna sličnost s matricom. Ovim sepostupkom javlja i nabiranje materijala.

LIJEVANJEPostoje sljedeće vrste lijevanja:• lijevanje u kamenom kalupu• lijevanje u izgubljenoj formi• lijevanje u pijeskuLijevanje u kamenom kalupu je najstariji način lijevanja. Glavni problem prilikom ovog postupka je neophodnapropustljivost kamena prilikom visokih temperatura. Najčešće se od kamena upotrebljavao tzv. "SPECKSTEIN" ilisapunjavac, zatim seifenstein i steatit. Lijevanje se može smatrati prvom znanstvenom disciplinom jer je ono odnajranijih dana zahtijevalo solidnu metodologiju postupka, zanatsku specijalizaciju majstora i mnoštvo metalurškihfinesa.

153

Za ovaj proces potrebno je:1. kameni kalup2. peć-zagrijavana do 1085 °C3. lonac u kome će se metal rastopiti4. niz neophodnih sitnih alata kao što su:

• puhaljka za podizanje temperature, kasnije mijehovi• razvodnik koji drži lonac sa usijanim metalom• specijalna kljunasta kliješta kojim se lonac izlijeva u kameni kalup

Lijevanje u izgubljenoj formi od pojave do danas predstavlja vrhunsko metalurško dostignuće. Alat i postupakkojim se ova tehnika izvodila u doba Avara je bio sljedeći:1. model predmeta načinjen od voska2. model se zatim obloži glinom koja se zagrijava3. do otapanja voska-taj model od voska koji je u tom trenutku nestao ostavlja prazan prostor4. koji se ispuni tekućom broncom, potom se5. glineni oklop razbije i tada se pojavi forma od bronceNedostatak ove tehnike je nemogućnost serijske proizvodnje-postupkom je moguće načiniti samo jedan komad.

Lijevanje u pijesku je korišteno za masovnu produkciju. Zahtijeva skromna sredstva za izvođenje pa je vrlo brzomoguće oformiti livnicu za ovakav postupak u slučaju preseljenja na neko drugo mjesto. Alat se sastoji od:1. svih već navedenih metalurških dijelova (peći, lonca, kliješta, metala)2. kalupnika-šasije, tj. dva kvadratna duboka okvira koja su postavljena jedan preko drugoga.3. lijevačke zemlje-pijeska4. sitnog alata za modeliranje5. specijalnog praška-likopodijuma-koji služi za zaprašivanje modelaTok izrade otiska modela u pijesku (uzet od ing. Pejovića):1. postavljanje modela (jedne polovice) na radnu ploču ili stol2. postavljanje donjeg okvira i zaprašivanje modela likopodijumom3. nanošenje sloja modelne mješavine i lako nabijanje oko modela4. nabacivanje mješavine na ispunu5. postupno nabijanje i dodavanje mješavine dok se kalupnik ne ispuni6. poravnavanje površine7. skidanje suvišne mješavine8. bušenje otvora za ventilaciju pomoću igle9. okretanje izrađene polovice kalupa i priprema za izradu druge polovice10. nanošenje riječnog pijeska na nabijeni sloj kalupne mješavine11. otpuhivanje viška nanijetog pijeska12. postavljanje gornjeg kalupnika i zaprašivanje modela likopodijumom13. nanošenje modelne mješavine14. postavljanje modela za okomiti kanal (dio sistema za lijevanje) i nanošenje manjeg sloja kalupne mješavine i

lako nabijanje15. nanošenje mješavine za ispunu i nabijanje16. nabijanje dok se gornji okvir ne ispuni17. ravnanje površine i skidanje suvišne mješavine18. pravljenje ventilacijskih otvora pomoću igre19. skidanje gornje polovice kalupa20. pravljenje ostalih dijelova sistema za lijevanje u donjoj polovici kalupa21. kvašenje mješavine oko ivica modela22. vađenje modelaPoslije vađenja modela dolazi do sklapanja, tj. postavljanja gornje polovice kalupa, otežavanja i tek tada dolazi dolijevanja metala.

154

LIJEVAČKE PEĆILonci s metalom za topljenje zagrijani su u ljevačkim pećima kojih imamo nekoliko modela:• zatvorene peći potpirivane metalnim puhaljkama i mjehovima• zidane peći u obliku valjka• lijevačke žlice (s obzirom da je materijal (pređice, jezičci) male težine (20-50 g) nefunkcionalno je bilo da se

koristi ogromna peć za ovako beznačajnu količinu metala. Načinjene su od željeza, a potom prevučenesmjesom da bi se površina žlice zaštitila od rastopljenog metala

• lončarske peći (postoji pretpostavka da je prva peć za topljenje bakrene rude proistekla od peći za glineneposude pa postoji mogućnost da su avarski putujući zlatari koristili ove peći, jer skoro svako selo ima lončara)

Lijevački lonci su oduvijek korišteni u lijevanju. Imamo:• glineni-koji su specijalno armirani• grafitni-poznati su od Rimljana do danas• ljevačke žice-osim funkcije peći imale su i lijevačku funkcijuPod ljevačkim pijeskom se podrazumijeva svaki pijesak koji se odlikuje određenim svojstvima, npr. poroznošću,propustljivošću, vatrostalnošću, podobnošću za oblikovanje i odgovarajućom krupnoćom zrna. To je uglavnomsmjesa kvarcnih zrna i gline koja je vezivni materijal.

POMOĆNI RADOVILEMLJENJELemljenje je zanatski postupak koji je stoljećima bio dopuna tehnici iskucavanja i lijevanja. M.Resenberg je izvršiopodjelu lemova:• čvrsti lem (harletovanje) kad se upotrebljava za zlato sastoji se od dijela samog zlata, srebra i bakra; za srebro

se sastoji od srebra i bakra ili od srebra, bakra i cinka. Neki srebrni lem sastoji se od srebra, bakra i cinka (ali usličnom odnosu dijelova za razliku od čvrstog lema)

• mekani lem bez zlata i srebra samo od kositra i olova• hicovanje je postupak kad se dva metala koja se žele spojiti dovedu do stanja usijanja, a potom se u tom stanju

spoje. Treba paziti da metali prilikom usijanja ne pregore (onda fini film s površine metala transformira).Za letovanje se od davnina nije koristila neka određena vrsta lemova, već se usitnjavao isti materijal koji će bitizalemljen, do oblika finog praška, a potom se zagrijavao sam predmet. Zatim se ovaj fini prašak sipao po spoju.Lem se numerira po sastavu od kojih je predmet za lemljenje legiran, npr. kad se kaže za zlato od 22 karata da selemi sa 1/7 lota-lema, onda to znači da zlato od 22 karata sačinjava 6 dijelova finog zlata i jedan dio srebra.Sve legure lema zlatar naziva schlaglotom zato što se metal lema poboljšava. Tada se ovaj praktički iskovani lot-lem, nakon iskovavanja, isjecka u male štapiće, djeliće paillose ili se pak isturpija u prašak limhille.Kod samog letovanja na spoj se uz pomoć jedne četkice stavlja pločica schlaglena koju nazivamo paillos. Zatim selem zagrijava cijevčicom s plamenom vatre dok se ne otopi te se sam od sebe ulije i ispuni mjesto spajanja. Prijeletovanja spojevi moraju biti čisto isturpijani pošto masa lema ne prima nečisti materijal. Boraks služi za uklanjanjezadnjih oksida što ih je učinio kisik ili zrak.

ZAKIVANJEZakovice se često koriste od vremena Avara i to na kopčama, jezičcima i okovima. Ovdje je njihova funkcija prijesvega fiksiranje samog predmeta za kožni remen.Pokatkad se u materijalu seobe naroda koriste i pseudozakovice. U tom slučaju zakovice služe kao nosač mugel-granata te se one ne vide od kamena. Zakivanje je mehanička radnja kojom se povezuje lim ili izliveni predmet.Ono nema samo funkcionalnu namjenu fiksiranja, već često ima sekundarnu ulogu pseudogranulacije.

UOKVIRIVANJA DRAGOG I POLUDRAGOG KAMENJAVezuje se uz hunski polihromni stil. Ova tehnika primjenjuje se prilikom fiksiranja dragog kamenja za zlatnuiskucanu konstrukciju. FASSUNG-ležište dragog kamena pravljeno je slično današnjem postupku, iskucanimzlatnim okvirom koji prima kamen i kontraispupčenjem ne dozvoljava kamenu da ispadne iz ležišta.

155

ŠARKE ILI SARNIRSarniri se kod Avara vezuje za kopče i pređice. Skoro uvijek je ovdje riječ o produženim, unakrsno postavljanim,okruglim, metalnim štiftovima kroz koje se provlači metalni trn (iskovani metalni štapić). Ovi produženi štiftoviuvijek se kad je riječ o iskucavanju naknadno zaleme, a u slučaju lijevanja izliju zajedno sa tijelom kopče.

POZLAĆIVANJENjegova pojava je česta kod Avara. Razlikujemo dva osnovna postupka. To su hladno i toplo pozlaćivanje:Hladno pozlaćivanje (platiranje) je proces popločavanja metala metalom ili proces platiranja. Rosenberg navodiPlinija, koji govori o zlatnim folijama koje isporučuju kovači, pa se popločavanje ovakvih iskovanih pločica zlataskoro procesom iskucavanja fiksiralo za potrebni predmetToplo pozlaćivanje – ovdje se smjesa koja je napravljena od zlata i žive sa srebrom stavi se na stvar koja sepozlaćuje i zatim se izloži vatri. Živa se srebrom ispari u vatri, a zlato ostane na površini predmeta. Pozlaćivanje sekod Avara odnosi na srebro i broncu.

PUNCIRANJE I GRAVIRANJEPuncna je u stvari jedan štift-tanak metalni štapić koji je na svom kraju naoštren ili pak formiran u zadani oblik(obično mali krug, kvadrat, trokut). Dok je punciranje mehanički proces, graviranje je sasvim umjetničko-zanatskiposao jer rad na prvom mjestu zavisi od majstorove vještine.

NIELIRANJENieliranje je tehnika ukrašavanja skupocjenih predmeta od metala. Na površini predmeta se najprije ureže crtež, a uudubljenje se unosi smjesa od srebra, bakra, olova i sumpora.

ROVAŠENJERovašenje je urezivanje geometrijskih ornamenata čvrstim predmetom u drvo, keramiku i metal. Jaka tradicija ovetehnike postojala je na rimskom provincijalnom tlu u radionicama u nerazorenim urbanim središtima koja sunastavila s proizvodnjom u 5.st., podešeno zahtjevima barbara.

KLOAZONIRANJEKloazoniranje je djelomično pričvršćivanje metalnih traka u metalnu podlogu i ispunjavanje međuprostoraemajlom. Bolje prianja uz zlato nego uz srebro. Tehnika kloazoniranja, ulaganja almandina u ćelije je specifična zapolihromni stil seobe naroda koji je prozvan po svom blještavom kolorističkom efektu.Ishodištem tog stila smatraju se zlatarske radionice na Pontu, iako je kloazoniranje nakita, nošnje i oružja širegistočnomediteranskog podrijetla. Kao izrazita pojava mode Atilinog vremena upotreba polihromije značajna je zaGote i druge germanske narode, a hunskim i gotskim podsredstvom preuzeo je taj stil ukrašavanja i merovinškikrug. Razlikujemo dva stilska smjera polihromije:• s vidljivom zlatnom podlogom, almandin je smješten u većim odstojanjima u ćeliji ispupčeno ili pločasto

brušen.• u ćelije se stavljaju brušeni almandini u obliku tankih pločica (jedna do druge) pa ćelije pokrivaju gotovo

čitavu zlatnu podlogu.U 5.st. pojavljuju se u Podunavlju oba smjera, prvi nastaje u 6., a drugi je tipičniji za kasnije 6.st. Zlatarskeradionice u Italiji izrađivale su kloazonirani nakit u različitim stilskim mješavinama prema udomaćenojkasnoantičkoj tradiciji uz tragove istočnogotske zlatarske tradicije. Polihromni stil drugog smjera je zastupan uistočnogotskoj Italiji isprepleten objema stilskim varijantama kloazoniranja.

DRAGO I POLUDRAGO KAMENJEZnačaj dragog i poludragog kamenja od vremena hunskog saveza pa sve do vremena avarskog kaganata ne trebaposebno isticati jer je to odlika koja karakterizira civilizaciju seobe naroda. Dragi kamen pored svog magijskog,apotropejskog značenja ima i hijerarhijsko značenje za svog nosioca. Najblistaviji dragulji hunskog polihromnogstila skoro uvijek se ukrašavaju crvenim almandinom-granatom, ali se koristi i drugo drago kamenje.

156

IZRADA NOVCAIzrada i falsificiranje radi se skoro sasvim istim postupkom, kakav je to slučaj bio u kaganatu. Avari nikad nisukovali svoj novac, već su koristili postojeći rimsko-bizantski.Radni procesi oko izrade novca su:1. avers i revers monete u pozitivu se modelira u vosku ili reže u olovu2. dobijeni avers i revers pozitiv se utiskuje u zemlju, a zatim dva tako dobijena negativa aversa i reversa se žare3. u ova dva negativa se ulijeva bronca i dobija se ponovo pozitiv aversa i reversa ali od bronce4. dobijeni avers i revers u pozitivu se otiskuje u brončane blokove koji nisu kaljeni, a brončani pozitiv je okaljen5. poslije utiskivanja dobijaju se avers i revers u negativu. To su kalupi pomoću kojih se kuje novac. Ovako

dobijeni kalupi (negativi) se:6. ukaljuju i tek tada su sposobni za presanje.7. kad je kalup pripremljen donji dio kalupa se fiksira za nakovanj ili neki čvrsti radni stol, a potom se stavi

komad metalne šipke u šupljinu između dva kalupa. Zatim se velikim čekićem udari po gornjem dijelu kalupa itako je kovanje završeno.

Metal koji će biti ispresan mora se u nizu operacija pripremiti za postupak kovanja novca. Ruda se izlije u šipke, apotom se nekoliko puta prekuje i dovede u željeni oblik, koji se zatim siječe u komade, a zatim kuje novac. Finesaoko samog toka presanja je upotreba padajućeg čekića, nakovnja ili pak veće željezne mase zbog toga što je zapresanje novca potrebna velika težina u jednom jedinom udaru. Postoji tzv. padajući čekić velike mase koji svisine od 1,5 m pada na pokretni gornji dio kalupa i vrši presanje. Za izradu novca potrebna je vrlo precizna i točnametodologija, jer prilikom izrade novca nema naknadne korekcije.

157

BLAGO PETROSA

PORIJEKLOBlago Petrosa je bogat nalaz zlatnih predmeta s područja Rumunjske. Lokalitet Petrosa je otkriven 1837. uistoimenom selu u jugoistočnoj Rumunjskoj, u području grada Buzaua. Pronađen je sasvim slučajno od dvojicelokalnih seljaka koji se nisu sjećali točnog mjesta nalaza. Dostupni materijal sugerira kako se radi o bogatoj lokacijipredmeta i nakita od zlata velike vrijednosti, koja se sastoji od 12 do danas sačuvanih predmeta. Pretpostavka kakoje to samo dio nalaza temelji se na lokalnoj legendi o dvojici seljaka koji su dali dio blaga nekom Albancu izBitole, koji ga je iskomadao i rasprodao, te na nizu ukrasnog dragog i poludragog kamenja, koji su pronađeni nalokalitetu, a ne pripadaju nama poznatim predmetima i nakita, već vjerojatno onom dijelu blaga koje je nestalo.Aleksandru Odobescu, autor koji je probleme ovog arheološkog nalazišta temeljito i vrlo opširno obradio umonografiji "L tresor de Petrossa" do danas sačuvani dio blaga razvrstava u dvije skupine:l) predmeti koji su izrađeni isključivo od zlata (veliki disk, narukvica s natpisom tzv. arnila, jednostavna narukvica,pehar i plitica sa statuom).2) predmeti koji su obogaćeni dragim kamenjem ili staklenom pastom (velika pektoralna fibula u obliku orla, dvijefibule u obliku ibisa, manja fibula ili fibula minor, ogrlica, osmokutna i dvanaestokutna košara).Na temelju tipoloških osobina predmeta prvi je zadatak riješiti pitanje porijekla ovoga blaga. I prvi pomniji preglednalaza upućuje na složenost tog pitanja, te se ukazuje potreba za fokusiranje dviju vrlo bitnih pretpostavki.1) Kako su djelovi tog blaga pripadali jednom germanskom plemenu, najvjerojatnije Zapadnim Gotima, koji su uDaciji obitavali od 3. do 5.st.2) Kako je uz to ipak uočljiv utjecaj klasične antičke umjetnosti kao i jedne autohtone komponente koja se razlikujeod gotskog stila, iz čega proizlazi i pretpostavka kako svi predmeti nisu iz istog periodaKonkretno, najizravnije svjedočanstvo o gotskom porijeklu blaga je narukvica s natpisom tzv. armila. Na sredinitijela te narukvice je natpis pisanrunama, odnosno još preciznije sesmatra kako je riječ o arhaičnomrunskom pismu koje su koristili Gotiiz Južne Skitije i Dacije. Nakon nizapogrešnih dešifriranja, analogijom snatpisom s zlatnoga roga u Danskoj upotpunosti je odbačena netočna teorijao grčkom, a prihvaćena spomenutateza o arhaičnom runskom pismu.Kako je riječ o jednom ipaknedovoljno poznatom dijalektusiguran je prijevod nemoguće dati.GUTANI OWI HAILAGGUTANI OCVI HAILAGGUTANIOTHMAILAGTreba izdvojiti riječ GUT kako suGoti sami sebe nazivali i riječ OCUI,koja se odnosi na njihovu domovinu.Razna su tumačenja namjene: svetipredmet, Odinovo vlasništvo,namjenjenom božanskom kultu;posvećeno gotskoj riznici, namjenjenogotskom hramu...Drugi je nesumnjivi dokaz kako jeriječ o blagu gotske provenijencije,prikaz na pronađenoj plitici sa statuom koji sačinjavaju likovi iz skandinaske mitologije kao što su npr. gavraniotkrivači koji su povezani s kultom boga Odina i njegovih pratitelja, zatim Torov čekić, Aegireva tunika.Međutim, na istoj plitici očita je i jedna druga kulturna komponenta pored gotskog stila. Naime, dolazi doizjednačavanja, odnosno mješanja skandinavskog kulta s grčkim, pa su izmješani bogovi iz Walhalle s onima sOlimpa. Sam prikaz skandinavskih bogova kao grčkih govori da je unatoč tipično germanskim motivima te stilu

158

izrade, prisutan i grčko-bizantski utjecaj u plastici. To još više potkrepljuje i oblik pojedinih predmeta iz trezora.Zlatne armile tako primjerice otkrivaju primitivno razdoblje zlatarstva i epigrafike kod Gota, dok veliki disk iplitica sa statuetom imaju jako profinjeni oblik s figuralnim ornamentom posuđenim najvjerojatnije iz grčko-bizantske plastike i one otkrivaju vještinu koja se očituje i na predmetima s kloazoniranim kristalom.Oblik, ornamenti i način ukrašavanja jasno ukazuje da je kod pojedinih predmeta prisutan taj bizantsko-grčkiutjecaj, no pored njega razlučuje se i utjecaj određenih iranskih elemenata, o čemu ponajbolje svjedoče motivileoparda na ručkama košare. Time su potvrđene veze koje su Goti ostvarivali preko Dacije s Bizantom i prekoSkitije s iranskim zemljama.Zaključak koji bi bio prihvatljiv može se sažeti u tezi o gotskom zlatarstvu koje se najprije razvijalo u Skandinaviji,a zatim usavršavalo u Skitiji, te koje nije nestalo premještanjem Gota na jug, već se naprotiv proširilo i među ostalegermanske narode u Evropi (niz analogija u primjeni ukrašavajuće tehnike kloazoniranja među germanskimnarodima), preuzimajući neke elemente bizantsko-grčke umjetnosti kao domorodačke komponente, te određenihskitsko-perzijskih utjecaja. Uz to ogromna vrijednost riznice sugerira da je nemoguće tvrditi kako je ona nastala ujednom trenutku, tj. ona je sasvim sigurno rezultat nadopunjavanja i izgrađivanja tijekom vremena, uz uzimanjeodređenih utjecaja. Riznica stvara s vremenom i to ne kao gotski plijen već kao njihov proizvod.Za rasvjetljivanje pitanja kojem bi se gotskom vladaru mogla pripisati pripadnost ove riznice najznačajniji su nampodaci iz povijesnih izvora. Na području sela Petrosa postojao je razoreni antički kaštel, koji je uz niz sličnih u širojokolici najvjerojatnije predstavljao obrambeni kompleks. Izvori govore da su nakon Rimljana tu došli Goti, te su sepovremeno zalijetali na kaštel i držali ga u svojim rukama. Tijekom Sarmatske provale u njemu je skloništepronašao Vizigotski vladar Atanarik, protivnik kršćanstva i kršćana, čega je posljedica izostanak i najmanjegkršćanskog traga u riznici. Kako se nakon te provale sklonio u Bizant pretpostavlja se da je upravo Atanarikzakopao blago, prethodno uzevši sve oružje.

NAMJENAIzostanak oružja, ali izrazito velike dimenzije nakita koje se mogu pripisati isključivo muškoj upotrebi, upućuje nazaključak kako se radi o zbirci predmeta sakralnog karaktera. Možemo pretpostaviti da je to bila vladarska riznicakoja je služila za kultne svrhe, a koju su kao starješine i svećenici koristili porodični vladari. Veliko bogatstvomaterijala za izradu bitan je pokazatelj cijenjenosti zlata u germanskom kultu, koji uz ostalo definira i oblikepredmeta riznice, te njihovu sakralnu namjenu.Narukvica s natpisom vjerojatno narukvica zakletvi koja se umakala u krv žrtvi i nad kojom su se izricale zakletveevociranjem boga Odina i Thora. Veliki disk je služio za darovanje, tj. za darove tijekom žrtvovanja. Sakralni peharje služio za piće. Plitica sa statuom ili patera koristila se tri puta godišnje kada se iz nje pilo u čast bogova, heroja ipredaka. Fibule su nosili pripadnici višeg kneževskog statusa tako da su bile pokazatelj statusa pojedinca. Fibule uobliku orla nosile su se na prsima s lijeve i s desne strane. Bile su povezane s velikim lancem, te su ptice bileaplicirane na oba ramena. Ako idemo tražiti sakralnu komponentu možemo pretpostaviti da se radi o prikazu svetihptica koje su bile glasnici bogova.

TIPOLOŠKE OSOBINE1. Veliki disk je najveći i najteži predmet. Izrađen jeod masivnog žutog zlata. Okruglog je oblika težine 7kg i promjera 56 cm. Služio je za darove prilikomžrtvovanja. Kvaliteta izrade upućuje na bizantsko-grčki utjecaj. Nađen je raskomadan u četiri dijelakoja spajenjem daju cjelovitu sliku. U sredini senalazi rozeta okružena meandarom koji je obrubljenprstenastim ukrasima. Rubovi su ukrašeni cik-cak iravnim linijama između kojih se nalaze kružići ivitice.I ovaj ukras je obrubljen i to prvo s prstenastimukrasima pa s većim i manjim kružićima kojipredstavljaju gornji odnosno donji dio ruba. Ukrasina rubu prate dio posude. Između ruba i sredinepovršina je glatka.

159

2. Jednostavna narukvica od čistog žutog zlata,okruglog oblika i jednostavne izrade. Ima vrlojednostavan mehanizam za zakopčavanje. Jedan krajnarukvice je izvijen prema gore pod pravim kutem, adrugi ima oblik kruga kojem je širina podešena premaizvijenom dijelu mehanizma koji ulazi u njega. Dužinanarukvice je 17, a širina 0,5 cm.3. Narukvica s natpisom (armila) je najinteresantnijinalaz u riznici upravo zbog natpisa.Izrađena je od zlatne žice žute nijanse. Mehanizam zazakopčavanje je isti kao i kod jednostavne narukvice, agotovo da se ni u ostalim osnovnim dijelovime nerazlikuju. Narukvica s natpisom je nešto deblja. (1,2cm) i nešto kraća (15,3 cm), na ekstremitetima ima 16puta spiralno nanesenu zlatnu debelu žicu.

4. Sakralni pehar je od čistog žutog zlate težine 1 kg i visine36 cm. Ima oblik vaze, a završava sa stalkom. Od trbuha do vrhaposude seže jednostavna ručka sa spiralnim zavijutkom premavani na trbuhu posude, koja na gornjem dijelu završava pticom,vjerojatno grabljivicom (česta pojava u ovoj riznici).Ručka je gotovo ravna, jednostavne izrade, sužava se od vrha ktrbuhu posude, tvoreći jednostavan, pravilan oblik koji podsjećana brojku sedam.Trup posude se širi od dna prema vrhu na kojem se ponovnosužava, da bi se otvorila prema van sa svojim obodom. Izmeđuoboda i trbuha na vratu nalazi se jedno cilindrično proširenje.Obod je izrađen u istom obliku kao i stopa stalka. Ukrašen jekružićima i razvedenim volutama iskucanog lima.Pehar se može podijeliti na nekoliko dijelova, jer ne postojijedinstveni ukras.Trbuh, ovalnog oblika, ima ukras u obliku okomitih, blagozavinutih linija, koje tvore prividno slovo S. Takav ukras seizvodio tehnikom kaneliranja u antici pa ovdje imamo rimskiutjecaj koji isto tako nalazimo na posudama iz Danske.Vrh pehara ima potpuno drugačiji ukras. Cilindrično proširenjeje ukrašeno cik-cak linijama, a krajnji rub oboda ukrasima uobliku kružića. Na ramenu trupa i na vratu posude nalazi seornamentom ukrašeni dio koji predstavlja iranski dio. Isti ukraspostoji i na nozi pehara kao i na donjem dijelu trupa, a analogijeovih ukrasa nalazimo u Alžiru.Noga pehara ima prstenasto dno ukrašeno kružićima, a spojenaje s trupom pehara jednim elipsoidnim proširenjem.

160

5. Plitica sa statuom je izrađenaod crvenog orijentalnog zlata, akoristila se u obredne svrhe.Ukrašena je s unutrašnje strane ito samo s reljefnim ukrasima. Narubnom dijelu se nalazi 16 likovakoji predstavljaju skandinavskabožanstva. Ta su se božanstvaizjednačila s grčkim odnosnorimskim, zbog miješanja utjecaja.Na osnovu atributa možemoizdvojiti boga Aegira s bradom itunikom, čizmama i kožnomkacigom koji pod nogama imaribu, a u lijevoj ruci drži luk, udesnoj bi trebalo biti srce goveda.Smatra se da bi on mogaoodgovarati Neptunu.Zatim je tu lik boga Fosita kojinosi u lijevoj ruci palmin list, ana glavi arculu tj. kovčežić.Slijedi bog Tyr ili Mars koji istoima plašt, a u lijevoj ruci nosi lučili zublju. Na lijevom ramenu mu sjedi gavran koji se povezuje s kultom boga Odina.Tri božice sudbine: Urda, Vendandra i Skuldra su sljedeće na reljefnom prikazu. Prva nosi vedro, druga imažrtvenu pliticu na glavi, chetedru, gavrana, škare i žezlo, a treća nosi baklju. Sve tri imaju togu.Iza njih slijedi Saeter koji bi moga biti Saturn. On lijevu ruku drži na prsima, u desnoj ruci bi mu trebalo biti srce,a na njemu se nalazi toga. Božica Freya (Venera) u lijevoj ruci drži vijenac za kićenje predaka, a u desnoj joj je rogplodnosti. Slijedi Odin ili Wodan, Merkur, koji u lijevoj ruci drži veliki list palme, a na sebi nosi togu. Zatim Thorili Vulkan koji u desnoj ruci drži čekić, a u lijevoj rog izobilja. Božica Hela u ljevici ima pliticu i napola jeprikrivena togom. Mogla bi predstavljati smrt. Nakon nje vidimo dioskure Kastora i Poluksa, odnosno to su Alci odkojih, ovaj drugi ima gavrana. Bog Freyr u lijevoj ruci ima košaru s voćem, a u desnoj štap. Zatim božica Ostaraobučena u tuniku, u lijevoj joj je ruci zdjela, a u desnoj vedro. Posljednji lik je Balder, Apolon koji sjedi i drži liruna koljenu lijevom rukom, dok mu je u desnoj trzalica za tu liru. Kraj njegovih nogu je srna.

Ispod tih božanstava na unutrašnjem dijelu plitice nalazese životinje poredane u krugu. To su leopard, lav, zec,dvije srne, te jedan lovac sa svojim psom.I konačno u samoj sredini plitice nalazi se ženski lik usjedećem položaju, koji drži posudu. Stolica na kojojsjedi je okrugla i ukrašena motivom vinove loze.Statuete je visoka 7,5 cm. Plitica sa statuetom promjera25,7 cm datira se u kasni dio 5.st.6. Ogrlica spada u onaj dio blaga koji je ukrašen dragimkamenjem. Nosila se oko vrata pa je imala mehanizamza zakopčavanje. Oblik joj je polumjesečast, a ukrašenaje ornamentalnim motivom, naizmjeničnim nizovimaukrasa u obliku srca i ukrasom koji bi mogao bitistilizirana ptica ili možda list. Crvene i zelene perlice tj.zrnca dragog kamenja i staklene paste ispunjavale sunavedene ukrase. Napravljena od čistog zlata.Unutrašnji promjer je 15 cm, a vanjski 20 cm.

161

7. Velika pektoralna fibula u obliku orla nosila se na prsima s lijeve idesne strane tako da su bile povezane. Datira se u kasno 5.st. Napravljena jeod zlata i ukrašena dragim kamenjem i staklenom pastom.Izrađena je u obliku orla koji je prekriven ljuskama. Fibula prikazuje glavu,vrat i tijelo orla. Svi su dijelovi ukrašeni zrncima od zelene staklene pastekoja predstavlja imitaciju dragog kamenja, a tu je i ukras od rubina.Glava i vrat imaju ukrase u obliku srca i kružića koji predstavljaju okomiteredove i idu ukrug oko cijelog vrata i glave. Ostali dio tijela ima ukrase uobliku križića, pravokutnika i suza.Na kraju fibule nalaze se posebni ukrasi u obliku žireva napravljeni od biserakoji vise na tankom zlatnom lančiću.Postoje četiri takva ukrasa koja na dnu imaju perlice safira. Sve dragokamenje na fibuli napravljenoj od zlata je umetnuto tehnikom kloazoniranja.Duljina fibule je 25 cm, a širina 13 cm.

8. Fibule u obliku ibisa bogato suukrašene rubinima, a sastoje se od glave,vrata i tijela ptice, te ukras izvedentehnikom kloazoniranja. Tijelo ptice jepredstavljeno kružnim oblikom kojem seu sredini nalazi veliki rubin, a oko njegaukrasi raznih oblika i manjih dimenzijakoji prate oblik tijela ptice. Ti su ukrasi uobliku srca, suza i sl. Na kraju se nalazipet povezanih zlatnih lanaca na koje senadovezuju žirasti ukrasi sa rubinima.Između tih zlatnih lanaca i tijela fibulepostoji jedan pravokutan oblik ukrašenrubinima čiji gornji dio prati oblikomtijelo fibule.Vrat fibule je dosta dug i na njemu senalazi također jedan rubin pored kojeg sutrebala biti još dva kojih danas nema na fibuli.Dimenzije: duljina 23,5 cm, širina 6,5 cm.9. Mala fibula ili fibula minor je napravljenaod zlata s ukrasima u vidu crvene inkrustacije.Prikazuje stiliziranu pticu kojoj nedostaje glavapa nam nije poznato o kojoj je ptici riječ.Tijelo je prikazano u kružnom obliku u čijem sesredišnjem dijelu nalazi okrugli poveći rubinkojeg okružuju crvena inkrustacija u oblikukružića i suza.S donje lijeve i desne strane fibule nalazi sezlatni ukras u obliku velikih suza koje sezavršavaju spiralno. Svaki dio ima umetnutirubin u obliku kružića.Između tih “suznih” ukrasa nalazi sepravokutan oblik koji spaja tijelo fibule i trimeđusobno spojena zlatna lančića sazavršetkom lijepo izrađenih bisera.Vrat fibule počinje trapezastim oblikom ikružnim ukrasima sa strane na spoju s tijelomfibule. Kasnije slijedi trapezasti pa pravokutan

oblik da bi sam vrh fibule imao šesterokut ukras. Duljina je 17,5 cm, a širina 5,5cm.

162

10. 0ktogonalna posuda ili kantaros je izrađena od crvenog zlata s ukrasima od staklene paste i dragog kamenja.S lijeve i desne strane ima drške s leopardom koji su od zlata. Oni stoje na zadnjim nogama, a prednjima su na rubuposude. U ustima imaju mali safir, a pjege po tijelu su označene malim rubinima. Sama posuda je izrađena odpločica s rozetama u sredini kojih ima ukupno 16. Nalaze se na tijelu posude koja je sastavljena od dva osmokutnadijela. Na dnu posude koja završava prstenastim dnom javlja se zelena pasta kao imitacija emeralde. Promjerkošare na obodu je 18,5 cm, a promjer baze 9,9 cm.

11. Dodekagonalna posuda je isto takva samo što ima dvanaest kuteva. Razlika između ove dvije posude je u dnujer ova naime ima rozetu dok oktogonalna ima četverokralni ukras. Obod je širok 17,5 cm.

163

KNEŽEVSKI GROB BLUČINA-CEZAVYUVOD Prapovijesni odjel Moravskog muzeja u Brnu je 1953. prilikomistraživanja na brežuljku Cezavy kod sela Blučiny otkriven je kneževski grob izvremena seobe naroda, iz 5.st.NALAZ Kostur se nalazio u sloju lapora. Radi se o kosturu muške osobe, stare 35-40 godina u ležećem položaju na leđima. Pokojnik ne leži vodoravno, već su mustopala 60 cm dublje od glave. Ruke su položene uz tijelo. Kostur je poprilično lošeočuvan. Pojedini predmeti nađeni su na ili uz kostur. Moguće je rekonstruirati izgledratnika 5.st.1.ORUŽJE Veliki dvosjekli mač (spatha) se nalazio s desne strane→ pokonika.Dug je 80 cm. Drška mača imala je na vrhu srebrenu glavicu koja je bila ukrašenaurezanim ornamentom (dvije životinjske glave). Drška je obložena tankim zlatnimlimom. Drška je od sječiva odvojena štitnikom.Korice mača bile su drvene (siva joha) i presvučene kožom.Na prednjoj strani korica nađena su 2 drška za remen u obliku stupića koji supovezivali mač s remenom. Drške su od legure srebra i cinka te su pozlaćene.Ukrašene brazdama, a na krajevima su pravokutni oblici ukrašeni almandinima.Između ova dva drška nalazi se predmet koji je prikazuje gornji dio tijela zmije. Naglavi zmije su dva oka od crvenog granata, a ispod jedan plosnati urez koji jevjerojatno predstavljao jezičac zmije na kraju kojeg je visio kalcedonov disk.Kraj korica izveden je u obliku slova U. Prednja strana ukrašena je pločicom koja seprema dnu se zaobljuje. Površina joj je ukrašena ornamentom u obliku stugotine, a nakraju je krasni šiljak.

← Sačuvane su 2 iste kopče za pridržavanje remena oblikasove. Pločica kopči ukrašena je dubokim urezom i almandinimakoji su predstavljali sovine oči, a trn kopče jepredstavljao sovin kljun. Zakovice koje se nalazesa strane podsjećaju na sovine uši.Pojasna kopča ima 2 pravokutna dijela koji naprednjem dijelu imaju 8 polja ispunjenihalmandinima i odijeljenih zlatnim vrpcama.Pločica kopče ima po sredini 2 uloška oblika

rozete bijele boje s umetnutimcrvenim ←almandinima.Na lijevoj strani pokojnika nađenisu ostaci 60 cm dugog bojnognoža-saxa. Ukrasni dijelovi drškei korica dobro sačuvali. Od drškeje sačuvana glavica čija je prednjastrana koja je zlatnim prugamapodijeljena na polja ispunjenapločicama almandina. Gornji dioima elipsati, a donji pravokutni

oblik podijeljen je na 17 polja s pločicama almandina.Od korica nožasačuvan je završetak od zlatnog lima koji ima oblik izduženogpravokutnika s zaobljenom donjom stranom te ukrasni dijelovi. →Ostaci 1.5 m dugog luka refleksnog luka nađeni su uz desnu ruku(koštana ojačanja). Uz desno bedro, pronađeno je 15 nepotpunihželjeznih strelica. Većinom su trobridne.

164

U blizini strelica pronađen je završetak drške jednog jahaćeg biča (nagajka). To je umjereno konveksna glavica sčetvrtastim otvorom. S desne strane stopala nađeni su ostaci srebrenih obruča za koje Werner drži da su dijelovisedla što je bez sumnje točno. Polaganje sedla u grob je tipičan nomadski običaj koji Germani nikad nisu preuzeli,a prema Werneru grob iz Blučine jedina je iznimka.

2.NAKIT Na desnoj ruci pokojnikanađena je masivna zlatna narukvica strubastim završetkom.← Na prsima pokojnika nađena jesrebrena lukovičasta fibula u oblikusamostrela. Ovo je kasnoantički tip fibulekoji je bio raširen i ranije na cijelomprostoru Rimskog carstva, a dolaskom suje prihvatili barbari. One su uglavnomslužile za zakopčavanje plašta pa senajčešće javljaju same, a ne u paru. Luk je

ukrašen prstenima s točkicama u sredini, a nožica ornamentom pletenice.← Na prsima je nađena je i srebrena pinceta koja je prvotno bila i pozlaćena. Duga je 8 cm.Pored stopala nađen je niz predmeta (ukrasni predmeti s obuće) koji ukazuju na to da je pokojnikbio obuven. Na oba stopala nalazi se po 1 zlatna kopča, po 1 ukrasni jezičacremena te po 2 trokutića.Kopče se sastoje od 2 dijela: male, bubrežaste pločice i alke. Jezičci remena suod zlatnog lima. →3.OSTALI NALAZI Srebreni ukrasni završetak remena nađen je kodnogu. Ukrašen je brazdama.Kod nogu su pronađene 4 kopče. 3 kopče se sastoje samo od alke i trna, ačetvrta ima i zaglavnu pločicu.Nađena je pravokutna pređica s trnom za zakopčavanje. Druga pređica jeslomljena.Nedaleko od desnog stopala nalazile su se krhotine triju staklenih posuda.Dvije su vrlo visoke i sužavaju se prema vrhu. Jedna je svijetlozelena, a drugamaslinastozelena. Treća je trbušastog oblika, svijetlozelene boje s povećim,užim vratom koji ima proširen rub.S ulomcima posuda nađeni su i dijelovi koštanog češlja s pločicama

ukrašenim malim, koncentričnim krugovima.POGREBNI RITUS Pokojnikova glava je na zapadu, a noge na istoku. Znatna dubinagroba česta je pojava iz doba seobe naroda.ZAKLJUČAK Pojedini predmeti npr. drška mača govore u prilog pretpostavci KarelaTihelke da grob potječe s kraja 5.st., a ne iz vremena 450-480. što pretpostavlja Werner. Vrlo razgranati trgovačkiodnosi koji su tada postojali među narodima opskrbljivali su oružjem i dragocjenim nakitom proizvedenim u jakorazvijenim radionicama bogate pojedince ili grupe visokog društvenog položaja bez obzira na njihovu plemenskupripadnost. Dakle, bogati materijal iz ovog groba ne može nam gotovo ništa određeno reći o plemenskojpripadnosti pokojnika. Ostaci ratnog luka i sedla pripadaju nomadskom materijalu koji upućuje na istočni kulturnikrug, no mač pripada zapadnom kulturnom krugu.

165

BLAGO APAHIDAU srpnju 1889. na putu istočno od Apahidskog groblja, na području Sedmogradske pronađen je grobni nalaz.

Skupio gaje profesor Finaly. Tu je prije bilo keltsko groblje u sklopu kojeg suotkriveni grobovi iz doba seobe naroda. Na otprilike 2 m dubine pronađen jeoštećeni drveni sanduk od daske zakovan željeznim zakovicama u kojem se nalazioljudski kostur. Pokraj ljudskog kostura nalazila su se:-dva srebrna vrča-zlatna vrpca-četiri zlatne pločice-zlatna fibula-zlatna narukvica-dva zlatna prstena-dvije zlatne kopče-pet zlatnih privjesaka.Ukupna težina srebra iznosi 255 1/4 Loth-a i zlata 262 1/2 Loth-a. Nalaz se čuva uTransilvanskom muzeju. Pripisuje se Germanima (Istočni Goti ili Gepidi) i datirase u 2.pol.5.st.SREBRNI VRČČetverobridan vrč s ručkom i poklopcem. Na stranama posude su Bakanalskescene. Vrat posude ukrašen je biljnim ornamentom. Dno je napravljeno od čvrstogokvira. Na otvoru je horizontalnopostavljen čvrst obod. Na suprotnoj straniokvira je trouglasta pločica iz koje u istojravnini izlazi jedan četvrtasti štapić kojemje desni kut polomljen. Kraj ručke dijeli seu dva dijela. Gornji dio se uzdiže spiralno

prema gore, a donji dio je jedna elipsoidna ploča. Vrh ručke se produžuje ugljivasti završetak koji stoji na zadnjem dijelu poklopca i služi za podizanjepoklopca. Poklopac je djelomično sačuvan, ručica i obod su napuknuti doksu i drugi djelovi vrča trpili oštećenja. Gornji dio posude je promjenjenvećinom klor-srebrom. Ukupna visina posude je 31 cm.

SREBRNI VRČPodsjeća na prethodni vrč, ali mu je ručicaoštećena, nedostaje poklopac i gornji rub jekrivo zaobljen. Vrč je oštećen na višemjesta. Gornji dio je premazan s crnim klor-srebrom. Ukupna visina je 31 cm.ZLATNA FIBUlAAntička fibula od zlata T-oblika. Glavafibule je poprečno postavljena u oblikušesterokutnog štapa. Na svakom kraju glavenalazi se lukovičasto dugme koja su naobručima mjestimično okružena perlama.Jedno dugme je zašarafljeno i može seskidati. Na unutarnjoj strani glave nalazi se jedna rupa kroz koju je prolazila igla(nedostaje). U šupljem prostoru glave nalazi se zavojnica. Vrat fibule jepolukružno-lučnog oblika, plohe sa strane padaju koso. Noga fibule-gornja ploha jejedan izdubljen paralelogram. Ploha je uokvirena jednom trakom. Unutar ove trakeleže (pokraj glatkih uskih poruba) dvije trake s ornamentima meandra. Naunutarnjoj plohi nalazi se jedan kut oblika prizme.Dužina fibule iznosi 11.5 cm. Dužina glave s dugmetima iznosi 7.2 cm.

166

ZLATNI PRIVJESCIPronađeno je pet privjesaka. Na vrhu privjeska nalazi se jedan ukrasni članak od osamili dvanaest strana u kojima su postavljene granatne pločice oblika paralelograma. Nagornjoj plohi nalazi se jedna ušica. Iz donje plohe izlazi uglađena modelirana duplaživotinjska glava sa jednom dugom njuškom, obrubljenom nizom perli. Na dužimstranama nalaze se granati bademastog oblika, dok perlena žica uokviruje okvir očiju.Isto tako su okovane i plitko postavljeni granati nepravilnog oblika koje prikazuju jedanpar ušiju. Usta uokviruje pletivo od žice. Vanjski usni rub je popunjen čelijama s jednimgranatom. Prema dolje su usta zatvorena s jednom glatkom Iimenom pločicom iz kojestrši pet malih kopčica. Na svaku kopčicu se pričvršćivao fino žicom spleteni lančić kojije visio prema dolje. Na krajevima lančića je po jedan privjesak zvonastog oblika. Samona jednom privjesku sačuvano je svih pet lančića s privjescima, na dva privjeska četiriIančića i kod preostala dva privjeska samo tri lančića.Dužina privjeska iznosi 15.3-15.6 cm. Dužina životinjske glave iznosi 3.5-3.7 cm.Dužina lančića iznosi 11 cm.VRPCE OD ZLATNOG LIMA

Nevjerojatna sličnost s kićenjem konjskih ormi.Vrpce su postavljene jedna preko druge inaočigled uokviruju jednu plohu. U jednom kutunapolje strši jedan oljušteni remen. Jedna lupinazlatne vrpce iskočila je iz ruba krajnjeg zavoja. U suprotnom kutu vrpce supoložene oštro poprijeko. Kroz obadvije oljuštene vrpce može se provućijedan remen. Sa zakovicom su povezane gornja i donja ploča. Rub jeporubljen s zlatnom vrpcom koja je na više mjesta oštećena.Pokraj ovog velikog ukrasnog ulomka je jedan samostalni ulomak kojipripada glavnom dijelu i tri različita oblika zlatnih limenih komadića kojisu na rubovima iskucani točkastim izdubljenjima. Na kutevima se nalazepojedinačne rupice pomoću kojih su se zlatne pločice ušivale na podlogu.VELIKA KOPČA OD ZLATAObruč kopče je debeo igladak. Jezik jerašćlanjen u dva djela.Povijeni vanjski diojezika ide preko obruča iukrašen je s dva nizagranata koji su smješteniu čelije (stijenke ćelijasu valovito povijene).

Na korijenu jezika se nalazi jedan srcoliki granat u okviru kojem je gornja ploha jednog manjeg reda ukrašenagranatima polukuglastog oblika. I plohe sa strane okvira su ukrašene granatom smještenim u čelije. Okolna ploča je12-kutna i ima jednu glatku donju plohu, u kojoj se uokolo nalaze čelije s granatima. Na uglu se izdižupolustupaste-popriječne cjevčice u kojim stoje klinčići, koji zajedno drže gornju i donju ploču. Na glavama klinčićanalaze se polukuglasti granati koji opkoljuju gornju rubnu plohu. U sredini gornje plohe nalazise čelija četvero-prijevojnog oblika u kojoj se nalazio jedan granat. Središnju čeliju okružuješest čelija s granatima. Pet čelijinih stijenki je valovitog oblika.MALA KOPČA OD ZLATAObruč i jezik su glatki. Okolna ploča ima elipsoidan oblik s glatkim zidovima-stjenkama. Nagornjoj plohi nalazi se jedan almandin u kružnoj čeliji. Središnja čelija okruzena je s 4

almandinske pločice. Čelijine stjenke su valovitog oblika.ZLATNI PRSTENNapravljen je od izbjedjelog zlata. Na gornjem dijelu nalazi se lomljiv zavoj prstena satupim bridom. Na ovalnoj plohi nalaze se 4 križića kojima su ramena jednako dugačka.Neki arheolozi smatraju da ovaj prsten ne pripada ovom grobnom nalazištu.

167

ZLATNI PRSTENPrsten je dosta istrošen. Na gornjem djelu nalazi se ploha elipsoidnog oblika na kojoj je urezan natpis u dva reda:OM HAR VS.

ZLATNA NARUKVICAGornja ploha narukvice je glatka, krajevi su ravno odrezani. Tjelo je kružnog oblika sa lagano proširenimkrajevima. Unutrašnji promjer je 0.073 m.

168

BLAGO SZILAGYSÖMLOBlago iz vremena seobe naroda pronađeno je u blizini rumunjskog grada Szilagysomlo. Nađeno je u dva navrata parazlikujemo dva dijela ovog veoma bogatog nalaza.1797. na obronku brda Magura pored ulomaka jedne posude pronađeno je blago čija su tri komada izgubljena, dokje ostatak pohranjen u Dvorskom muzeju u Beču, Nacionalnom muzeju u Budimpešti i u Klasenburgu. Predmetikoji se čuvaju u Beču su: zlatni lančić, dio pojasa, privjesak, kraj jedne narukvice, 11 zlatnih prstenja, zlatni pečat,dio pojasa, 14 rimskih medaljona iz 4.st., 10 medaljona cara Valentinijana i jedan neobično velik aureus.Ilustracije zlatnih predmeta načinio je Arneth, dok je blago (bez medaljona) opisao Kenner. Ovi isti predmeti suopisani i u mađarskom povijesnom katalogu Goldschmiedausstellung, I Saal. Prikaz predmeta je ponovio i Pulszky,a naposljetku i B.de Baye. Same medaljone obradio je Steinbuchel, u spomenutom djelu ilustracije je načinioArneth. Također ih opisuje i Cohen.Nedaleko od mjesta gdje su pronađeni predmeti iz prvog blaga, 1889. izašlo je na vidjelo i drugo značajno blago.Pronašao ga je jedan rumunjski seljak na Veliku subotu za vrijeme rada u polju. On je uočio hrpu zlatnih predmeta(većinom šalice) plitko ukopanih u zemlju, a nekoliko dana kasnije sistematskim istraživanjem nalazišta pronađenoje još par ulomaka.Ovo se blago sastoji od: osampari fibula, dvije pojedinačnefibule, para okruglastih fibula,dvije veće i jedne manjezdjelice, te tri fragmenta(fibule, narukvice i životinjskeglave koja možda predstavljazavršni dio narukvice). Ovomblagu pažnju je posvetioPulszky.INVENTARDvostruki zlatni lančić odkarika.Na samom kraju lančića visijedna brušena opalna kuglakoju okružuju dva ukrštenazlatna koluta. Na donjemmjestu križanja nalazi sečlanak s perlastim rubom, dokse na gomjem mjestu križanjanalazi vaza na koju seprednjim šapama naslanjajudva grabežljivca, istovremenoje dodirujući i ustima.Zlatni lančić na sebi imaukupno 52 privjeska. Iznadsamog opala koji je raritetnalazi se goli ćelavi čovjek umonoksilu sa veslom u lijevojruci (ab). Zatim nailazimo napet privjesaka od listovavinove loze (ag, ao, h, p, w) sukrašenom površinom.Ostali privjesci prikazujuminijaturna oružja i oruđapredrimskog, rimskog igermanskog porijekla koje sunosili vojnici, ratari i drugezanatlije. Njih je ukupno 45.

169

Težina Lančića je 203 ¾dukata, a duljina 3 austrijskestope i 1/2 austrijska palca.Nedovršen zlatni kolut (1)(prsten) srcoliko savijen, dokse na krajevima nalaze prikaziživotinjskih glava.Krajni članak zlatnecjevaste narukvice (2), kojizavršava u obliku životinjskeglave. Oči predstavljajuokrugli granati, a na usta senadovezuju dva prstena izkojih izlaze jedan mali klin(kuka) koja je očito služila zaspajanje s drugim krajem.Zlatni prsten (3) od 11 istihkomada, šupljih perli. Promjer0,031 m.Zlatni prsten (4) od 13komadića zlatnog lima sanazupčanim ornamentom na oba ruba. Promjer 0.035 m.Zlatni okrugli privjesak (5) s dvije popriječne ušice (cilindrične) koje su i učvršćene na jednu zajedničku ploču.Ona je pak ukrašena s trokutima sastavljenim iz kuglica. Rub koluta je ukrašen s nizom perli i trostrukim cik-caklinijama. Nakon ponavljanja istih slijedi dupli krug perli iz kojeg se u istim razmacima pružaju četiri trokuta odgrupe kuglica, dok se na sredini nalazi povišena ploča. Sredina ploče je udubljena kružnim odsječcima, a samosredište krasi visoki granit. Iz njegovog obruba takoder u isti razmacima izlaze četiri trokuta sastavljena iz nizakuglica (granulacija). Najbolje ilustracije pružio je de Baye. Promjer iznosi 0,047 m, a težina je 114,3 grama.Dio pojasa (6) od duplog zlatnog lima. Četverokutna ploča sa dvije paralelne stranice, koje su raščlanjene sapojedinačnim i trostrukim popriječnim pojasima. U sredini se u reljefu nalazi Ijudska figura smještena en face, sarukama na bokovima i neobično kratkim nogama. Tijelo pokriva kratka suknja koja je stegnuta pojasom i ukrašenas četiri okornite linije. Dvije paralelne linije spajaju pojas s polukružnim završetkom haljine ispod vrata.Figuraje smještena u raščlanjeni okvir.MedaljoniIz prvog dijela blaga u Bečki k.k.Hofmuseum dospjela su 24 medaljona careva Maksimilijana, Konstantina,Valensa, Valentinijana I i Gracijana, kao i aureus cara Maksimilijana. Većina ovih medaljona odgovara solidu, aponeki se ubrajaju u najveće i najpoznatije zlatne medaljone. Svi se sastoje od ukrasnog okvira i ušice za vješanje.Najmlađi medaljon naden na nalazištu je onaj cara Gracijana iz 367.godine, a najstariji pripada posljednjimdesetljećima 3.st. Kovanice dakle predstavljaju blago koje se gomilalo kroz tri generacije. Najveći dio medaljona jenajvjerojatnije poklonjen Gotima za vrijeme mira (369-376.) od strane cara Valensa i Gracijana. Na reversumedaljona nalaze se obično natpisi koji slave moć Rima čime se očituje želja rimskih careva da za vrijeme ovogsedamnaestogodišnjeg mira utječu na narav barbara.Rimski zlatni medaljon.Maximianus Herculeus (286-304)Avers: DN VAL. MAXIMIANVS PFAVG. Glava u profilu na desno okrunjena vijencem.Revers: HERCVLI CONSERVA TORIAVG G. Herkulova bista ovjenčana lovorovim vijencem okrenuta na lijevo.Preko ramena je prebačeno lavlje krzno, a u lijevoj ruci drži toljagu. Prednja strana okvira se sastoji od trikoncentrična kruga i niza cik-cak članaka koji sadrže granitne ploče.Promjer medaljona iznosi 0,032 m, težina 53,35 g.

170

Rimski zlatni medaljon iz prvog dijela blaga.Avers: DN VALENS MAX AVGVSTVS. Valensova bista u profilu okrenuta na desno sa dijademom od perli.Plašt je na desnomramenu pričvršćen sajednom fibulom kružneglavice. Na desnoj rucikoju car podiže vidljivje vojnički oklop odpletene žice, dok ulijevoj ruci drži kugluna kojoj stoji premacaru okrenuta Viktorijasa palmom u Iijevojruci i vijencem udesnoj.Revers: DN VALENSVICTOR SEMPERAVG. Car stoji en facena šesteropregu, snjegove desne i lijevestrane nalaze se Viktorije sa vijencima. Njegovu glave obrubljuje nimbus. Ispruženom Iijevicom car pozdravlja doku desnoj ruci drži kuglu. Obje rubne površine medaljona su obrubljene perlama. Okvir dakle tvori plitki reljef čiji jerevers ukrašen sa tri koncentrična kruga perli čiji je međuprostor ispunjen sa cik-cak omamentom. Iznad careveglave istiće se cilindrična ušica koja je unaprijed ukrašena sa tri koluta.Promjer medaljona (skupa sa okvirom) iznosi 0,090 m, a bez okvira 0,046 m, težina 215,47 g.Rimski zlatni medaljon iz prvog dijela blaga.Avers: DN VALENS PF AVG. Slijedi bista cara u profilu na desno sa dijademom od perli u čijoj sredini se nalazikrug, a na zatiljku izdijadema padaju četirivrpce prema dolje. Plaštje na njegovom desnomramenu prikopčan safibulom kakva se nalazii na drugimmedaljonima. Na objeruke primječuje se oklopod pletene žice.Revers: GLORIAROMANORVM, a upodnožju slova A i N.Sam car sjedi na bogatoukrašenom konju,njegovu glavu okružujenimbus, a obučen je utuniku i plašt koji padaprema dolje prekrivajući carevo stopalo. Prsni i stražnji remen konja su bogato ukrašeni. Ispred konjanika stojižena koja svija koljena prema njemu. Ona je odjevena u dvostruki hiton, sa krunom na glavi i ogrlicom od perli. Ulijevoj ruci drži goruču baklju, a desnom pridržava plašt.Medaljon je uokviren okvirom od perli iz kojeg iznad glave cara izlazi cilindrična ušica koja obuhvaća u jednakimrazmacima tri prstena od perli, a prostor između je ukrašen dvostrukim cik-cak omamentom. Promjer medaljonaiznosi 0,092 m, težina je 412,72 g.

171

Rimski zlatni medaljon izprvog dijela blaga.Avers: DN VALENS S PFAVG. Bista cara u profiluokrenutog na lijevo sdijademom od perli i dvijevrpce na završetku. Plašt je nadesnom ramenu obuhvaćenokruglom bogato ukrašenomfibulom. Na obje ruke senazire oklop od prepletenežice. Desni dlan je okrenut enface, a u lijevoj ruci je vidljivakugla.Revers: PIETAS DDDNNNAVGVSTVM. U podnožju:TESOB. Tri cara u punoj opremi stoje jedan pored drugog, srednjome glavu obrubljuje nimbus, a ostali imajudijademe. U podignutoj desnici svi drže žezlo koje je oslonjeno na tlo, lijevom rukom drže štit koji također stoji natlu. Srednji lik je najveći, on gleda pravo, zatim po veličini slijede desni i lijevi lik koji su okrenuti premasredišnjem. Obje površine medaljona obrubljuje okvir od perli. Promjer medaljona je 0,061 m, a težina 69,06 g.Medaljon cara Gracijana (367-383)Avers: DN GRATIANVS PF AVG. Bista cara je prikazana u profilu na desno. On nosi dijademu od perli, krugovai listova, dok straga vise vrpce. Plašt je na desnom ramenu skupljen okruglom fibulom ukrašenom perlama. Nadesnoj ruci se primječuje oklop od pletene žice.Revers: GLORIA ROMANORVM. Roma sjedi na tronu sa šljemom na glavi, u desnoj ruci drži kuglu, a u ljievojžezlo. Obučena je u stolu, dok joj se na nogama naziru veoma visoke čizme. Obje površine medaljona su uokvirenenizom perli.Promjer okvira je 0,038 m, debljina 0,002 m, a širina 0,0015 m. Na aversu između dva koncentrična kruga stoji 15portreta (likova u okviru od perli), dok je prostor između njih ispunjen sa "S" formama savijene žice spiralnihzavršetaka i kuglicamana samom kraju. Izokvira strši cilindričnaušica čija je gornjapovršina raščlanjenatrima užim i trima širimpopriječnim trokutima.Iz ruba ušice izlazi tupitrokut ispunjenkuglicama u srednjempolju. Revers okvira jegladak. Promjermedaljona skupa sokvirom iznosi 0,036 m,težina je 57,96 g.

172

Srebrne fibule (1)Presvučena je zlatnim limom. Ima polukružnu glavu u sredinikoje se nalazi emajlirana ploča (emajl je ljubičast i zelen)okružena tordiranom žicom. S desne i lijeve strane su dvagranata. Na lučnom vratu je tordirana žica, a u središtu je granat.Noga je romb u čijem je središtu karneol.Srebrne fibule (2)Izrađene su kao i prethodne. Glava je stepenasta i sužava se utrokut. Ukras je od tordirane žice, a na glavi su granati i kuglice.Vrat je lučni s redom granatnih ploča. Na nozi su granati ikuglice, kao i na glavi.Fibula od blijedog zlata (5)Glava je polukružna i na njoj su tri životinjske glave: na vrhuglava vepra, a sa strane orla. Na glavi i na nozi su perle. Reljefna pločici glave prikazuje zmije. Na vratu i nozi su granati.

Par fibula od presanog zlatnog lima (6)Ostale fibule (↓)

173

Fibula s kružnim karneolom,te dva ovalna i jednimčetvrtastim sardonixom. →

Zdjele

174

GROB HROME KNEGINJE IZ UNTERSIEBENBRUNNABlago je 22.1.1910. našao jedan seljak, pokraj nalazišta šljunka, SI od crkve u Untersiebenbrunnu, u Marchfeldu.Ono što je mogao staviti u pregaču i čizme, ponio je kući. Pohvalio se susjedima koji su odlučili iskopati ostatakblaga. To je na vidjelo iznijelo staklene predmete, zahrđale željezne i ostatke ljudskog kostura što je ugasilo daljnjiinteres. Nalazište je bilo u blizini bojnog polja na kojem se odigrala bitka s Napoleonom 1809. pa su zaključili suda se radi o vojničkom grobu iz tog vremena. Nakon dva dana Carsko-kraljevska središnja komisija za spomenikepovijesti i umjetnosti u Beču saznala je za nalaze. Prof. Wilhelm Kubitschek, predstojnik kabineta za starineMuzeja za povijest i umjetnost poslan je u Untersiebenbrunn. Uz pomoć gradonačelnika i policije spasio je što sespasiti dalo pohranivši nalaze na sigurno. Ispitao je pronalazače, ali vjerodostojnost iskaza je upitna. Zbog snijegadaljnja istraživanja nisu bila moguća. Nakon što su istraživanja nastavljena u veljači, moglo se jedino konstatiratida su lovci na blago u potpunosti uništili nalazište.Iz nepotpunih podataka zaključeno je da se kostur nalazio na 2 m dubine, položen u smjeru sjever-jug, s glavomprema sjeveru. Zagonetka je ostao položaj nalaza unutar groba i pitanje je da li se radilo o ukopu u golu zemlju.Veliki dio bogatog grobnog inventara je izgubljen, ali i ono što je sačuvano je od izuzetne važnosti i arheolozi subili suočeni s nizom pitanja na koja su odgovore morali potražiti upravo u interpretaciji nađenog materijala.Grobni prilozi i kostur su upućivali da se radilo o grobu kneginje iz vremena seobe naroda čiji je kuk premaantropološkoj analizi bio deformiran. Pokopana je uz velike počasti, vrlo raskošno.Grob kneginje iz Untersiebenbrunna je izuzetno bogat ukrasnim predmetima i nakitom. Predmeti nađeni uUntersiebenbrunnu su podijeljeni prema namjeni pa razlikujemo:-nakit-toaletni pribor-stolni pribor-dijelovi konjske opreme.Nakit je izrađen od plemenitih metala. Tu spadaju par raskošnih fibula, dvije srebrne kopče za odjeću, dvameđusobno isprepletena zlatna lančića, dva zlatna prstena s kamenjem u obliku romba i kruga dvije naušnice ikopče za cipele. U toaletni pribor ubrajamo jedan češalj (ili ukosnicu), čistilicu za nokte i žličicu za čišćenje ušijute pincetu i metalno ogledalo probijeno u sredini. U stolni pribor spada jedan stakleni vrč, dijelovi staklene posudei željezni nož. Dijelovi konjske zaprege i okovi su dio opreme za dva vučna konja.Posebnost ovog groba su nalazi koji su uobičajni za muške grobove, kao torkves i kopča za cipele što je navelopojedine istraživače na misao da je riječ o muškom kosturu koji je neprepoznatljiv zbog loše očuvanosti, aliantropološka analiza je pobila sve sumnje.Na pitanje o porijeklu ovih nalaza je posebno teško odgovoriti. Za tumačenje ove složene građe potrebno jepoznavati povijesne odnose u doba seobe naroda. To je doba kada se na prostoru Austrije (i šire) isprepliću utjecajirimske obrtničke tradicije s pojavama koje potječu s područja Ponta (Goti i Heruli) i iz azijske stepe (Huni i Alani).Grobovi iz doba seobe naroda nalaze se širom Austrije i teško je utvrditi njihovu nacionalnu pripadnost.Posrednici pri prenošenju nekih tipova nakita istočnog porijekla germanskim srednjoeuropskim narodima su biliHuni. Takav nakita su zlatne naušnice sa zadebljanjem na srednjem dijelu, mala okrugla metalna ogledala sukrašenom pozadinom koja potječu iz istočne Azije. Kad je riječ oružju, tu su kratki željezni mačevi uskog sječiva(od kojih će kasnije nastati germanski sax). U austrijskim grobnim nalazištima možemo uočiti miješanje azijskih ipontsko-germanskih utjecaja na čitavom nizu manjih umjetničkih predmeta. To su u prvom redu fibule od srebrnoglima s polukružnom glavom, ponekad ukrašene zlatnim emajlom i poludragim kamenjem. Jednu takvu fibulu jeimala i kneginja. Ukosnice s ptičjom glavom se također ubrajaju u tipične primjerke ovog nakita. Glinene posude,vrčevi s drškom, zdjelice ukrašene mrežastim i vrpčastim uzorkom izrađivane su prema siebenbrunškim i pontskimuzorima pa prema tome potječu iz gotskog kulturnog kruga. Ovi uglačani ukrasni uzorci izrađeni od grube glinezapravo predstavljaju povratak starokeltskom načinu ukrašavanja koji je preko Germana od 4.st. utjecao nakasnorimsku keramiku u podunavskim provincijama.Osim gotskih primjesa, u Austriji se daju zamijetiti i utjecaji s područja Dunav-Tisa. Sarmatski narodi, istočnisusjedi rimske provincije Panonije, su nastanjavali ovo područje od prvih stoljeća po Kristu. Ti se utjecaji očituju uloncima s dvije ručke i finim zdjelama kraja 4.st. Prevaga jednog od elemenata omogućuje bar djelomično točanzaključak, ali ove metode su korisne jedino pri odredivanju starosti nalaza. Neka obilježja su nedvosmislena: običajprilaganja razbijenih metalnih ogledala tipično je germanski i ne može se povezati s istočno-azijskim prostorima.Parovi fibula s karikama na ramenima, velike pojasne kopče i naušnice s poliedarskim košaricama su tipičnielementi ženske germanske nošnje. S obzirom na to može se sa sigurnošću utvrditi germansko podrijetlo ženskihgrobova iz Atzgersdorfa, Laa-a, Thaya, Modlinga i Stetten-Teiritzberga dok oba groba iz Marchegga s cjelovitim

175

ogledalima, istočnjačkim naušnicama i vrčevima ne pripadaju germanskim nego istočno-jahačkim nomadskimkulturnim krugovima. Ponekad od pomoći može biti i oblik lubanje jer je poznato je da je deformirana, izduženalubanja karakteristična za istočnjačke nomadske narode.Dvorski savjetnik Karl Toldt je pregledao ostatke kneginjina kostura i utvrdio da se radi o vrlo mladoj ženi koja jedugo bolovala od karijesnog oboljenja kuka koje je izazvalo degenerativne promjene i na okolnim kostima. Moglase kretati samo uz velike poteškoće što objašnjava neuobičajeno prilaganje zaprege za dva konja u grob.Ukop konja za jahanje u grob germanskih ratnika ne predstavlja nikakvu rijetkost na austrijskom području od 4.st.nadalje. To je zapravo baština istočnih jahačko-nomadskih plemena. U ženskim grobovima se konjska opremarijetko javlja. U slučaju kneginjinog groba (upadljivo bogatstvo nalaza ukazuje da se moralo raditi o nekojvelikodostojnici) nađeni ostaci ukazuju na opremu konja za vuču, a ne jahaćih konja. Dakle može se zaključiti dasu ova kola kneginji služila za kretanje. Je li deformacija kuka bila uzrok njene smrti, teško je reći.Nekoliko tjedana kasnije, 2.4.1910. otkriven je DJEČJI GROB, 5 m udaljen od kneginjinog. Daljnja istraživanja uokolici ovih grobova nisu dala rezultata. Ovaj grob nije bio tako bogat. Dubina je nepoznata. Bio je položen usmjeru sjever-jug. Navodno su na ramenima djevojčice bile položene dvije fibule u obliku cikade čije su igle ispirale dobro sačuvane. Također je pronadeno i malo ogledalo od bijelog metala. Toaletni pribor koji se sastoji odsrebrnog prstena na kojem vise žličica za čišćenje ušiju i čistilica za nokte kao i lažno zlato na odjeći nalikujunalazima iz kneginjinog groba.Dvije staklene i četiri jantarske perle potječu sa neke ogrlice. Željezni nož iz dječjeg groba je puno manji od onogiz kneginjinog. Pronađen je i stakleni pehar od tamnozelenog stakla s plavim mrljama.Prilikom iskopavanja su pronađeni ulomci zelenog stakla od kojih je sastavljena lijepa posuda s ručkom. Upotpunosti je sačuvana jedna zdjela od grube gline dok je od druge, veće sačuvan samo donji dio na osnovi kojegase ništa ne može zaključiti o gornjem dijelu posude. Ostaci jednog češlja su ukrašeni krugovima.Anatomskim pregledom je utvrđeno da se radi o kosturu sedmogodišnjakinje.Zbog blizine grobova se smatra da je djevojčica bila kneginjina kći, ali nalaz se može protumačiti i drugačije.Kneginja i djevojčica nisu umrle istodobno jer da jesu bile bi pokopane zajedno ili u susjednim grobovima.Činjenica da su grobovi ležali jedan ispred drugog na udaljenosti od 5,5 m ukazuje na to da se ne radi o istodobnojili vremenski malo udaljenoj sahrani. Odjeća djevojčice svjedoči o njenom visokom (vjerojatno kneževskom)podrijetlu pa možemo naslutiti da je ipak pripadala kneginjinoj obitelji .Onda su kneževski grobovi bili udaljeni odgrobova običnog puka pa to objašnjavanepostojanje više grobova.Vremenski se ovaj nalaz smješta u periodizmeđu 400. i 420.Nacionalnu pripadnost ovog nalaza teško jeodrediti, najčešće se pripisuje Herulima iliGotima.

KATALOG PREDMETA1) Par raskošnih fibula. Polukružno formiranaglava je povezana s nogom karikom u obliku→jezika. Trn je smješten na dvostruku spiralu načijem se kraju nalaze 4 ukrasna dugmeta. Gornjastrana srebrne fibule je prekrivena zlatnim limom, ukrašena filigranom i granulacijom te ispunjena almandinima,

staklenom pastom i zelenim emajlom. Svi su umeci posebnoumetnuti, a kamenje je dijelom obrađeno ovalno (encabochon [kabošon]), a dijelom ravno izbrušeno (16 cm).2) Srebrna fibula s trokutastom glavom, noga je oblikovanaslično, na rubovima se nalaze ukrasni klinovi grupirani po tri.Krajevi karika su ukrašeni filigranom (12,5 cm).3) Srebrna fibula s polukružnom glavom. Na uglovima nogesu ukrasni klinovi (12,7 cm).

176

4) Vratni lančić od zlatne žice s→manšetama s prstenom na krajevima.Mehanizam za zatvaranje nedostaje. 47štapića klinastog oblika imaju funkcijuprivjesaka (37,3 cm).5) Vratni lančić ispleten od zlatne žice.→Završni dio je u obliku jezika ukrašenog s 4almandina (39,4 cm).6) Zlatni torkves, napravljen od zlatne →šipke s kopčom koja se sastoji od kukice iušice (18-19 cm).

← 7) Par zlatnih narukvica, okruglogpresjeka, otvorene na krajevimaoblikovanim u vidu zmijskih glava,ornamentika je ugravirana, kamenčićigranata predstavljaju oči (8,8 x 2,4 cm).8) Zlatni prsten u obliku vrpce s okruglimokvirom, nedostaje umetnuti kamen (2,4 x2,4 cm). →8) Zlatni prsten u obliku vrpce s →

nalemljenom pločicom, almandin je umetnutu rombični okvir (2 x 2,1 cm).←10) Par zlatnih naušnica. Na jednomravnom prstenu visi kuglasta bočica sdvostrukim ručicama, ukrašena dvostrukomspiralom. Sedam zvončića na kratkimlančićima služe kao ovjesni ukras. Sedampredstavlja sveti broj, a zvončići vjerojatnoimaju i apotropejsko značenje.Ovakav tip naušnice je jedinstven.11) Kopča za cipele, zlatna, masivnolijevana, s masivnom karikom, →predugačkim trnom i okruglimkloazoniranim okovom s 3 zakovice u

obliku okrugle glave(4,6 cm).← 12) Komad okovaod zlata u obliku trakesa 7 almandinskih ćelija

(dva umetka nedostaju). Na rubovima je 6 rupa za pričvršćivanje aplike (5,9 cm).

177

← 13) Okov za remen s jantarom i prstenastom ušicom (2,5 cm) .14) Pravokutna pločica od zlata s eliptičnom aplikacijom u koju jeumetnuto bezbojno staklo; predviđena za zašivanje (1,3 x 1,5 cm). →15) Sedam perli od jantara, fragmentirane. Vjerojatno potječu snekakvog vratnog nakita (2,6-6,2 cm).Toaletni pribor16) Srebrni stilus, pozlaćen. Vjerojatno je služio kao igla za kosu

koja se također koristila u toaleti.Završetak igle je u obliku ruke koja držikuglastu bočicu dugog vrata s proširenimotvorom.Vjerjojatno je služila za skidanješminke (15,6 cm).

← 17) Toaletni pribor s žličicom za čišćenje ušiju i čistilica zanokte (čačkalica), pozlaćeno srebro (9,7-9,9 cm).← 18) Pinceta za obrve, srebrna, pozlaćena (7,1 cm).19) Ogledalo od bijele→bronce. Vrsta nomadskog iliušičastog ogledala. Prednjastrana je uglačana, a stražnja jeprekrivena radijalnimizbočenim zrakama i ostatkomjedne ušice. Prilikom pogrebaogledalo je razbijeno iz kultnihrazloga (6,3 cm).

Stolni pribor← 20) Vrč za piće od zelenog stakla (8,3 cm).21) Komadi zdjelice s ručkama od žuto-zelenog stakla. Sačuvano jedno i dio vrata s otvorom.Ukras od spiralnih niti na vratnom dijelu→(7,5 cm).Konjska oprema22) Žvale s dva prstena za remenje, srebro i željezo, središnjiželjezni dio prelomljen (18 cm).

23) Žvale s 4 prstena za remenje (15,8 cm).24) Dvije brončane bočne šipke uzdi s dvjema neukrašenim srebrnim ušicama zaremenje (13,5 cm)← 25) Četiri pravokutna okova za remenje odpozlaćenog srebrnog lima s poligonalnim ispupčenjemu središtu, ukrašeni iskucavanjem (5,4 x 5,4 cm).26) Četiri razdjelnika remena kružnog oblika od →pozlaćenog srebrnog lima s poligonalnim ispupčenjem u središtu(5,4 cm).

27) Dva kolutasta okova za remenje od pozlaćenogsrebrnog lima (3,4 cm). →← 28) Sedam pravokutnih okova za remenje odpozlaćenog srebrnog lima. Ornamentika je istovrsna, ali izvedenarazličitim alatima (8,8 x 2,4 cm).

178

← 29) Dva okova za remenje od pozlaćenog srebrnog lima.Uski okovi s izreckanim rubovimai obješenim ukrasom u obliku sjekire koja se mogla pokretati. Moguće je da potječe od ukrasakoji se nalazio na čelu konja (11 cm).30) Tri kopče za remenje s ukrašenim prstenovima za remen, pozlaćeno srebro (4,5 cm).31) Dvije neukrašene srebrne kopče za remenje (3,5cm)32) Srebrni zapor za remenje sa okruglom i pravokutnom ušicom (2,9 cm).

179

HILDERIKOV GROB U TOURNAIUHilderik je bio vladar salijskih Franaka koji su se smjestili oko toka donje Rajne. Budući da su ih Rimljani porazili448., stavljaju se na raspolaganje Carstvu. Tako su pomogli odbiti Atiline Hune u pokrajini Champagne 451.,Vizigote u Orleanaisu 463., te Saksonce u Anjouu 469. Hilderik je zamjenio romanskog grofa Paula koji je poginuoboreći se protiv Saksonaca. Zamjenjuje ga poradi obrane zemlje između Seine i Loire gdje je kasnije njegov sinKlodovik uspostavio svoju definitivnu vladavinu. Hilderik je umro između 481. i 482., a pokopan je u Tournaiu.OTKRIĆE GROBAGrob je slučajno otkriven 27.svibnja 1653. kada je župnik župe Saint-Brice obnavljao gospodarska zdanja župnogdvora. Jedan od kopača je na dubini od 2 m pronašao predmet koji odgovara fibuli i stotinjak zlatnih novčićagrupiranih u jednoj vrećici.Otkriveni su još mnogobrojni komadi željeza, čitav kostur, jedna lubanja, zatim glava konja, srebrni novčići, koricebodeža, ostaci mača, zlatni jezičac, različiti ornamenti optočeni dragim kamenjem, klinovi, fibula s lukovicama,preko 300 cikada, aplikacija u vidu bikovske glave i Hilderikov zlatni pečatnjak.Glasine o nalazu brzo su se raširile i materijal je ubrzo razgrabljen, međutim upornošću kanonika Chifletasakupljena je većina onoga što je bilo raspršeno i u trenutnom posjedu različitih ljudi. Tamošnji vojvoda Leopolduzima zbirku pod svoje okrilje i ona zatim luta od Austrije do Francuske. 1831., u vrijeme dok je zbirka bila uParizu, u kabinetu medalja došlo je do velike krađe i nestaju neki djelovi zbirke. Danas je jedan dio nalaza uLouvreu, a drugi u Kabinetu medalja.INVENTARPo Chifletovoj publikaciji izdanoj 1654., na nagovor vojvode Leopolda, možemo rekonstruirati grob. Lijes je biodrven i ukrašen željeznim dijelovima. Vladar je bio omotan tkaninom od grimizne svile sa zlatnim rubom.Nedaleko se nalazila druga ljudska lubanja i jedna konjska glava.Ukrasi vladara sadržavaju: oko 300 cikada, fibula s lukovicama, običanprsten, pečatnjak, narukvicu sa trubastim završetcima, kuglu od gorskogkristala, garnituru za zakopčavanja, pređice, kukice, čavli, okove korica zamač i scramasax, te vrećicu koja je sadržavala iglu, 9 dugmadi, stotinjakzlatnih i oko dvije stotine srebrnih novčića. Grob je sadžavao i malu vazu odahata i aplikaciju u vidu volovske glave. Grobnom inventaru pripadaju još ifranačka sjekira i koplje.U samom grobu postoji dvojnost, budući da grob sadrži rimske predmetepoput fibule i možda purpurni plašt koji bi mogli rasvijetliti njegove odnose sCarstvom, a sadrži i predmete germanskog porijekla: dugi mač, franački nož,sjekira, koplje, ukrasi, ornamenti praktičnog i zaštitnog karaktera.MAČ-DUGI BOJNI NOŽ (SPATA)I. jabučica: dvije glave sučeljenih životinja, od zlata i granata, odvojene suravnim i valovitim preprekama. Njuške su od zlata, oči su oblikovanegranatima i obrubljene zasječenim trepavicama. Nedostaju granati kojioznačuju jednu od nozdrva, usta i gornji dio glave. Oštećena je krađom 1831.II. gornji štitnik: vanjska površina je od zlata, ukrašena kloazoniranimgranatima, a po njoj prolazi sinusoidna linija okomito isprekidananaizmjenično ravnim i valovitim linijama. Gornja površina od zlata jeobrubljena s vanjske strane, asimetrično, jednim zrnastim vijencem koji jeudvostručen pletenicom. Donja površina stepenasto je obrađena i sa straneobrubljena pletenicom između dva zrnasta vijenca, a s druge strane jednomcik-cak vrpcom.III. držač od tučenog zlata: podjeljen na četiri pregrade sa pet nivoa. Vanjskepregrade su manje visoke nego unutarnje. Držač ima debljinu od otprilike 15mm, a težinu 19,23 g.IV. donji štitnik: nasuprot gornjem štitniku ovaj predstavlja samo vanjskustranu. Ne zna se da li je on samo apliciran na potporanj od propadljivogmaterijala.Mač je imao oštricu sa dvije strane. Bio je dug otprilike 80 cm i širok 5 cm.Korice su bile od drveta presvučenog kožom, a otvor im je bio ukrašen.

180

V. otvor korica je izrađen od zlata i pregrađenih granata postavljenih u leptiraste čelije.Prednja površina je ukrašena sa šest granata i jednom četverokrilnom pregradom usredini. Čitav otvor je omeđen sa 22 okrugla draga kamena u širinu i sa po 5 sa strane.Cilindrične pregrade okruglih dragih kamenja čine šaru koja ukrašava čitav komad navrhu i sa strane.VI. dva remena priključka od zlata i kloazoniranih dragih kamenja, pravokutna polugaza sječu čiji je položaj izbočen da bi prošao viseći remen, ukrašen jednom pletenicom,obrubljenom zrnatim vjencem, koja se s obje strane završava dragim kamenom. Kamenpravokutnog oblika nalazi se na sredini i nadvisuje cijelu površinu. Poluga je stajala sačetiri fiksna čavla u četiri granata.Okovi metalne šipke na dnu korica mača, načinjeni su od pozlaćene žlijebaste bronce,ukrašeni dragim kamelnom koji je postavljen u odvojak od zlata u obliku lista čiji jedonji rub podvučen zrnatim vijencem.SCRAMASAX-franački nož je zapravo ravan mač s jednom oštricom čija dužina možebiti od 30 do 60 cm. Ravni i kratki mač je tipično germansko oružje. Otvor i bočni diofutrole scramasaxa su od zlata i granata s pregradama. Ulazni dio je ovalne forme šiljastoizdužen prema vani. Dekoracija se nalazi s obje strane ulaznog otvora. Formirana je odtri niza razdvojenih granata po dužini s ravnim pregradama, a poprečno valovitimpregradama.Uzdužna pločica je ukrašena u sredini polilobom gdje se nalazio granat. Sve skupa jeporubljeno frizom granatnih kuglica,a sa strane granatnim kockicama. Pločica je bilapričvrščena na futrolu uz pomoć 4 zakovice, a poklopac s 3. Okov je ovalnog oblikazašiljenog prema vani, dekoracija je slična ovoj s ulaznog poklopca koji je nestao 1831.Samo dno je ukrašeno jednim ovelikim granatom okruženim kalcedonom koji je opetprodužen trima granatima. Sve skupa uzima formu zašiljenog ovala. Dno je porubljeno

frizom kockastih granata.FRANCISKA-franačka bojna sjekira zabacanje, duljine 20 cm, od željeza,karakteristična je za franačke grobove odvelikih provala do 6.st. Bila je smještena uztijelo kralja.Naoružanje sadržava iKOPLJE romboidnog

oblika s tuljcem za →nasađivanje.← PEČATNJAK je prsten odmasivnog zlata s pločicom na kojoj je naopako ugraviran natpis "HILDERICIREGIS" i lik kralja koji je prikazan kao golobradi čovjek, duge kose, nosi oklop

s plaštem koji pokriva lijevu ruku, a u desnoj drži koplje.KUGLA OD GORSKOG KRISTALA je zapravo magični privjesak i korištena je kao →amulet. Ovakve kuglice često imaju promjer 25-55 mm. Često su otkrivane u grobovima i

muškaraca i žena.← CIKADE-glava i prsni koš su od zlata, a na krilima suumetnuti granati. Vrh trbuha je između krila i donji mu je dionaglašen zrnatim vijencem. Prsni koš je urezan okomito ublizini glava. Oči i usta su također prikazani pomoću urezivanja.CIKADE slične prethodnima, međutim glava i prsni koš nisu ukrašeni, a krila suizbočenija s obzirom na trbuh.U grobu je pronađeno preko 300 pčelica, dužina im je oko 1,6 cm, a težina 2 g.Porijeklo vuku iz grčkih crnomorskih kolonija. Koriste se od 5.st. Ovi ukrasi suvjerojatno bili na svilenom grimiznom kraljevskom ogrtaču. Postoji nedoumica okotoga da li bi se trebali tumačiti kao pčele ili cvrčci (cikade).

181

NOVČIĆI-grob je sadržavao višeod stotinu zlatnih novčića iz 5.st.različitih tipova i više od dvjestosrebrnih. Dva pozlaćena novčićajedini koji postoje poslije krađe1831. →ZLATNA KOPČA ovalnogoblika. Jedan dio je nestao 1831.Njegov vrh je na kraju lokastosavijen i ukrašen s četiripravokutna granata. Kopča je bilaprodužena bubrežastim štitom.Ures na njegovoj sredini bio je satri kloazonirana granata uokvirenfrizom kuglica. Rub okvirujupoluvaljkasti oblici od kojih svakiodgovara jednoj kuglici. PoChifletu ova kopča je bila najvećai najteža od svih. ↓

JEZIČCI OD ZLATA SAGRANATIMA

A-kopča sa četiri pravokutna granata na početku jezičca i osamćelija kloazoniranih granatima; rub uokviren poluvaljkastimoblicima i okruglim granatima. →Kopče od B-E imaju ovalne granate, F pravokutne.

←ZLATNA DUGMAD s kloazoniranim granatima,donji rub nosi vijenac.Polukružna zlatna dugmad sgranatima, nalazili su se naramenu.PLOČICA KOPLJOLISTOGOBLIKA - zlatna, kloazoniranigranati, na krajevima i orlovskeglave. Imala je 6 zakovica.Odlikuje se svojim zoomorfnim

ukrasom. Pontskog je porijekla, 5-6.st.

182

POZLAĆENE BRONČANE FIBULE-imaju geometrijski ukras,noga fibule je izgarnirana i nielirana. Rimskog su porijekla iz 5.st.POJASNA GARNITURA-jezičci, nestalo 1831. (↓)Dva zoomorfna elementa ukrašena kloazoniranjem i kanelurama.ZLATNA IGLA dužine 7,6 cm. (↓)VREĆICA ZA NOVČICENARUKVICA s trubastim završecima, nestala 1831. (↓)STILIZIRANA GLAVA BIKA, aplikacija sa ulara konja,ukrašena rozetom, vjerojatno skitskog porijekla. (↓)

183

AVARI (567-oko 800)

POVIJEST AVARAProšlost Avara dijeli se na tri perioda:AZIJSKI PERIOD- od Herodota do 568. kada su Avari došli u Panonsku nizinu.EUROPSKI PERIOD-od 568. do Konstantina VII. Porfirogenata koji ih posljednji spominje sred.10.st. Period sedijeli na tri dijela:-PRVI ili VELIKI KAGANAT-568-626. kada Avari, Perzijanci, Slaveni i drugi nisu uspjeli osvojiti Bizant-626-811. posljednji pokušaj Avara da pruže otpor Karolinzima (DRUGI KAGANAT 670/680-796)-Avari u Panonskoj nizini i na Balkanu bez državne samostalnostiKAVKASKI PERIOD- život brdskih Avara na istočnom Kavkazu sve do danas

Avari na tlu Azije nisu stvorili jaku državu. Oni u Aziji igraju sporednu ulogu. O njihovoj političkoj povijesti uAziji postoje dvije teorije. Prema prvoj potomci su plemena Juan-Juan koji su na prijelazu iz 5. u 6.st. vladalipredjelima u srednjoj Aziji. Njihovu vlast ruše Turci 552. te se oni povlače prema zapadu. Po drugoj teorijisrednjeazijskog su porijekla i potomci su Heftalita ili Bijelih Huna čiju su državu uništili Turci oko 557. pa se onipovlače prema zapadu i sjedinjuju s azijskim Avarima u plemensku zajednicu.Avari su svakako nomadski narod koji je 150 godina živio u stepama oko pustinje Gobi. Kineski ih izvori nazivajuplemenima Juan-Juan. Oni su za vrijeme svojih prvih širenja prema zapadu 350. napali plemena Huna koja su tadaživjela u stepama Kavkaza i koja se tada povlače prema Europi. Istovremeno su neka azijska plemena okupiralaSagdijanu i Baktriju, a poslije 456. na čelu s dinastijom Heftal osnivaju moćno carstvo-Heftalitsku državu, kojusu Turci srušili 557. Avari su nomadska plemena koja su se sjedinila pod tim imenom u istočnoeuropskoj stepi iodatle su izbjegla pred jačanjem zapadno-turskog kaganata.Na novom boravištu u azovsko-prikaspijskim stepama stupili su u vezu s sjevernokavkaskim Alanima koji su bilisaveznici Bizanta. Njihovim posredovanjem Avari su ponudili svoje usluge Carstvu. Prvo avarsko poslanstvopojavljuje se na bizantskom dvoru 558. i traže novac i zemlju da se na njoj nasele. Justinijan I ih prvo odbija,a oniiz osvete pokoravaju zaazovske Utigure, bizantske saveznike. Zabrinuto zbog mogućeg saveza Avara i sKutrigurima Carstvo je pokušalo da njihove napade usmjeri protiv Anta. Avari su zavladali svim zemljama uzsjeverne obale Crnoga mora i svoj utjecaj proširili sve do dunavskoga ušća. Justinijan ih zatim prima u službu i oniza račun carstva pokoravaju Kutrigure, Utigure, Sabire i Saragure.562. kagan Bajan (560-630) od cara za naseljavanje traži Skitiju Minor i Meziju, no car je bio voljan da im dadesamo usko područje južno od Save. Tada turska plemena ponovo prelaze u ofenzivu, prelaze Volgu pa položajAvara postaje težak. U toj situaciji Justin II (565-578) im dopušta naseljavanje u Skitiji Minor tj. u podkarpatskimpredjelima gdje stalno ratuju s Alanima.Carstvo ih je uspjelo uvući u pohod na istočnu Franačku. Prvi put se sukobljavaju s Francima 562/563. kadadoživljavaju poraz. 565/566. ponovno napadaju Franke i katastrofalno pobjeđuju kralja Sigisberta (ili Hilperika).Iste godine započinju ekspanziju prema Panoniji te na poziv langobardskog kralja Alboina i poticaj Bizantanapadaju Gepide. 568. Avari su s bizantskim odobrenjem prešli Dunav u Dobruđi, krenuli uzvodno i kod Kostolcana bizantskim lađama opet prešli Dunav i tako s leđa napali Gepide koji su na zapadu bili u borbi s Langobardima.Prisiljeni da razdvoje svoju vojsku, Gepidi su doživjeli katastrofalan poraz. Time je njihova država bila uništena(567), a istočna Panonija, od Dunava do Karpata, postala je središtem avarske države koja je pritom zadržala isvoje vrhovništvo nad svim zemljama u sjevernom Pricrnomorju. Za kagana Bajana vladajući klan (pleme)naseljava međurječje Dunava i Tise. Avari osvajaju Srijem koji su kolonizirali Bajanovi nasljednici, ali tu senaseljavaju i Bugari, Kutriguri, Slaveni, ostaci Germana. Avari nastoje diplomatskim putem dobiti jedino preostalobizantsko uporište-Sirmium. Kada nisu uspjeli šalju Kutrigure da pustoše Dalmaciju te 579. počinju opsaduSirmiuma koji pada 582. 583/584. Bajanovi su sinovi razorili i opljačkali Singidunum, Viminatium, probijen jeDugi zid i opljačkana cijela Grčka. Po povratku su opustošeni gradovi u Panoniji i Noriku (Cibalae, Mursa, Siscia,Poetovio, Celeia, Emona…). Nakon pada Sirmiuma središte avarske dominacije nad pokorenim narodima postajePanonija.Car Maurikije (582-602), koji je 591. sklopio mir s Perzijancima, šalje na Avare elitnu vojsku podzapovjedništvom stratega Priska. Avari 594-596. pustoše Dalmaciju i crnomorsku obalu i dolaze do Dugog zidanakon čega je sklopljen mir. Maurikije šalje Priska u Banat i on četiri puta nanosi Avarima poraz. Maurikije zatimpristaje na mir (Driziperski mir 599). Mirom Bizant dobiva pravo prelaska Dunava da bi mogao ratovati saSlavenima, a danak je povećan na 120 000 zlatnika. Bizant 600. raskida mir i vojska prelazi u Banat. Dolazi do

184

bitke na Tisi u kojoj Prisk odnosi pobjedu. Bitka se odigrala kod Titela, nedaleko od ušća Tise u Dunav uDardaniji. 601. dolazi do sporazuma između avarskog vojskovođe Apsiha i stratega Petra.602. naređeno je bizantskoj vojsci da prezimi na tlu Slavena, a to dovodi do pobune u vojsci koja pod uzurpatoromFokom kreće prema Carigradu 602. I svrgava Maurikija koji je uhićen i pogubljen sa sinovima. Za Foke je vladaomir na granicama Carstva i kaganata. Foka vrši teror nad aristokracijom što dovodi do pobuna i građanskog rata, au borbama s Perzijancima Bizant gubi teritorij. Sve to dovodi do pogubljenja Foke u Carigradu 610.Avari 603. u savezu s Langobardima pustoše Istru i Primorje, a poslije amrti kralja Agilulfa 610. i 616. pustošeFurlaniju. Zajedno sa Slavenima 612. pustoše Dalmaciju i primorje, te 614. zauzimaju Salonu. U avarsko-slavenskoj ofenzivi 614/615. uništeni su mnogi gradovi, a 619. su opsjedali Solun, ali bez uspjeha. Kulminacijanjihovog uspjeha traje do 626. kada su neuspješno opsjedali Carigrad.Car Heraklije (610-641) uspio je odbaciti Perzijance i poraziti Avare i njihove saveznike. Još prije, 624. od Avarasu se otcjepili Samovi Venedi (Karantanija). 630. dolazi do sukoba Avara s dotadašnjim saveznicima Slavenima.Dolazi do pobune u kojoj je zbačena Bajanova dinastija, a otcjepljuju se i Kutriguri čime Avari gube najznačajnijesaveznike. Nakon opsade Carigrada, Avari postaju bezopasni za Bizant. 630. umire Bajan. Oko 635-640. uUkrajini, do tada zavisni Bugari pod kanom Kuvratom zbacuju Avare i stvaraju samostalni plemenski savez.Misli se da je na prijelazu iz 7. u 8.st. došlo do novog migracionog vala iz Središnje Azije. On je oživio avarskudržavu koja je od sred. 6.st. bila u krizi. To se jasno vidi u arheološkom materijalu, ali nam izvori iz tog doba nespominju Avare.Zbog uplitanja u bavarsko-franačke sukobe i pružanje pomoći bavarskom knezu Tasilu, Avari su došli u sukob sKarlom Velikim (768-814). Franci 791-803. vode ratove protiv Avara u panoniji, te Franci od zaposjednutogteritorija stvaraju provinciju Orijent. 795. furlanski markgrof Erihom (pomaže mu posavski knez Vojnomir)poražava Avare. Franci zauzimaju središnji avarski hring i odnose veliko bogatstvo. 796. Avare napada i PipinMali te langobardske jedinicwe kojima se pridružuju bavarske i alamanske jedinice. Pod Avarima ostaje prostoristočno od Dunava. Ostaci avarske države uništeni su napadom bugarskog kana Kruma 804. Ostaci avarskepopulacije nestaju među Slavenima.

Središnjim dijelom kaganata vladao je kan s doglavnicima (kap-kan). Zapadnim dijelom samostalno je vladaovelikodostojnik s titulom tudum, a istočnim tar-han.

IZVORI ZA AVARE

1) MENANDAR PROTEKTORRođen je sred.6.st. u Carigradu. U mladosti je studirao pravo, ali je napustio studij i posvetio se zabavama iuživanju te je zapao u nevolju. Kad je carem postaje Maurikije omogućuje mu materijalnu pomoć i Menandar sepočinje baviti poviješću. Uzor mu je postao Agatijas čije je djelo nastavio. Obradio je period 558-582. Pa njegovodjelo spada među najznačajnije izvore 6.st., iako je sačuvano samo u fragmentima kod Suidasa leksikografa iz sred.10.st. i Konstantina Porfirogeneta.Značajan je zbog svojih geografskih i etnografskih podataka, zbog točnosti, pouzdanosti i upotrebe drugih izvora.Daje važne podatke o Sirmiumu, Singidunumu, Antima, Slavenima i Avarima.2) TEOFILAKT SIMOKATATeofilakt se nadovezuje na Menandra. Rodom je iz Egipta. Bio je tajnik cara Heraklija i prefekt. Bavio seprirodnim znanostima pa je4 napisao djelo “Questiones physicae” te “Epistolae”. Najzreliji rad mu je “Historija” uosam knjiga u kojima opisuje vladavinu cara Maurikija. To je osnovni izvor za borbe Bizanta s Avarima iSlavenima u dunavskim provincijama na kraju 6. i u 7.st. Te su borbe završile slomom ranobizantske države što jeotvorilo put naseljavanju Slavena na Balkan. Pouzdan je povjesničar.3) MIRACULA SANCTI DEMETRII I i IIPrvu zbirku “Čuda svetog Dimitrija” vjerojatno je sastavio solunski mitropolit Jovan, koji je živio na prijelazu iz 6.u 7.st. Miracula su sastavljena vjerojatno u 2.pol.7.st., a dijele se na 13 poglavlja, odnosno pohvalnih besjeda(homilija) u čast solunskog čudotvorca sv. Dimitrija. U tim se poglavljima iznose »stare priče« i »čudesnidogađaji«, koji ipak imaju svoju povijesnu podlogu. Oni ulaze u događaje 5.st., a slijedi dragocjeni opis napadaSlavena na Solun (584), avarsko--slavenske opsade (586), gladi (iza 586) i kuge (608-610) u tom gradu i okolici,gdje je vladala i nestašica žita (krajem 610). Građanski rat koji je izbio u Solunu između 607-610. opisan je naživahan način.

185

Sve su to važne činjenice, a ostali opisi i tumačenja događaja su od manjeg značaja i zahvaćaju 3/4 prostoranavedene zbirke. Autor djela je više propovjednik nego kroničar (događaje ne označuje godinama). Miracula I dajuobilje informacija o Solunu, bizantskoj Makedoniji, Slavenima i njihovoj materijalnoj kulturi u navedenomrazdoblju.Miracula II je zbirka od »6 čudesa« i ona je nastavak Miracula I, s tom razlikom što ovdje svako čudo koje seopisuje predstavlja više ili manje značajan događaj. Pretpostavlja se da je autor Miracula II pripadnik nižegcrkvenog klera u Solunu, jer se ne zna izražavati, ne piše onako izgrađenim stilom kao arhiepiskop Jovan. Djelo jepuno podataka o slavenskim plemenima u Makedoniji i Heladi, gdje ne samo pljačkaju nego u nekoliko navratapokušavaju da zauzmu Solun. Doznajemo npr. kako su Droguviti, Sagudati, Velegeziti, Vajunati, Verziti i ostalaslavenska plemena napala Solun pod vodstvom Hacona 614-615. Opisuje se avarsko-slavenski napad ∼618. naSolun i pokušaj nekih Slavena da uđu u taj grad prilikom potresa 630. Detaljno je prikazana dvogodišnja blokada itrodnevna opsada Soluna 674-677, te ponovni pokušaj Slavena da ga zauzmu u jesen 677 .(knez Prvud), kao igusarenje Strimonaca i Rinhinaca po Dardanelima i Mramornom moru. Opisane su pljačke Avara po Balkanu.Miracula II donose vrlo interesantne i jedinstvene vijesti, kojima je teško odrediti kronologiju, jer se svakopoglavlje ove zbirke razno datira. Iz toga se vidi da je anonimni pisac poznavao Miracula I i njihova autora. Unajnovije se doba smatra da 685. predstavlja terminus ante quem je nastao ovaj spis.4) CONVERSIO BAGOARIORUM ET CARANTANORUMPuni naslov djela je Libellus de conversione Bagoariorum et Carantanorum i sastavio ga je neki nama nepoznatsalzburški svećenik iz 871. Sačuvano je nekoliko rukopisa od 11. do 14.st. Spis je bio namijenjen salzburškomnadbiskupu Adalvinu i njegovu krugu. Cilj mu je bio da se obrane privilegije salzburške crkve u Panoniji iKarantaniji, koje je ugrozio Metodije novostvorenom nadbiskupijom. Pisan je latinskim jezikom i počinje saživotom sv.ruperta (umro 717), zatim dodaje popis biskupa tj. opata samostana sv.Petra u Salzburgu. U nastavkugovori o Karantaniji i Donjoj Panoniji koje su sačinjavale tzv. Panonsku Sklaviniju.5) EUAGRISRođen je u Epifaniji (Sirija) 536., a najviše je živio u Antiohiji kao odvjetnik. Kasnije je prešao u Carigrad i nadvoru Tiberija i Maurikija zauzimao je položaj questora i prefekta. Živio je do kraja 6.st. Napisao je djelo ”Crkvenapovijest” u šest knjiga koje obuhvaćaju razdoblje 431-593. Djelo mu je pretežno kompilacija, a vrijedno je jer je unjemu sačuvano dosta fragmenata dobrih, a danas izgubljenih izvora.6) MONEMBASIJSKA KRONIKAOvo je kronika o osnivanju Monembasije. To je kratko djelo nepoznatog autora, nastalo krajem 10. ili poč.11.st.Neki podaci u njoj uzeti su iz Menandra, Teofilakta i drugih pisaca. Vjerodostojan je izvor o Slavenima u Grčkojkoje naziva i Avarima.7) USKRŠNJA KRONIKA-7.st.8) TEODOR SINKEL9) GEORGIJE PISIDA10) TEOFANVažan je za povijest od 2.pol.6. do poč.9.st. Rođen je za Konstantina Kopronima ∼760. u Carigradu. Roditelji sumu bili ugledni građani koji su ga i oženili. Teofan se uskoro povukao iz svjetovnog života i osniva manastir kodSigriane (na obali Mramornog mora). Kao protivnika cara Leona V koji je bio ikonoklast, Teofan je pozvan uCarigrad, gdje su ga zatvorili, a zatim otjerali u progonstvo na otok Samotraku, gdje je i umro 817. ili 818. Po željiprijatelja Georgija Sinkelosa prihvatio je nastaviti njegovu nedovršenu kroniku, koja je dopirala do caraDioklecijana, pa je opisao period od 284-813. Njegova “Hronografija” je nastala između 810/11. i 814/15. tj. odsmrti Sinkelosa do hapšenja Teofana. Djelo je vrsta povijesno neobjektivne i dosta netočne srednjovjekovnekronike, iako su izvori kojima se služio brojni. Djelo nadoknađuje mnoge izgubljene izvore, glavni je rudnik zakasnije kroničare i po svom značenju nadmašuje druge bizantske kronike. Važan je izvor i za povijest Huna,Bugara i Turaka, a za povijest Južnih Slavena (napose za 7-9.st.) to je zapravo jedini bizantski izvor koji govori onjihovu životu na bizantskom dijelu Balkana, dok su vijesti koje se odnose na 6.st. nepouzdane kompilacije. Teofanopisuje navale Slavena na Carigrad, govori o Sklavinijama protiv kojih Bizant ratuje i poduzima oštre mjere.Nastavlja izlaganje o doseljenju Bugara na Balkan i pokorenju slavenskih plemena koja su ondje zatekla, i oSlavenima u Maloj Aziji.

186

MATERIJALNA KULTURA

• Za ranu fazu prvog avarskog kaganata (568-626) karakteristično je:-pojedinačni kneževski grobovi s bogatim inventarom-nekropole su po pravilu brojčano male-grobovi putujućih zlatara s odgovarajućim alatom i ostave matrica za otiskivanje-nakit je rađen otiskivanjem matricom u zlatnom, srebrnom i brončanom limu-od ženskog nakita česte su naušnice tipa Saint-Edre te đerdani sa šarenim perlama-muškarci su nosili naušnice s privjeskom oblika kugle-mač s “P” ušicama, drška završava okruglom alkom, listolika koplja, refleksni luk, šljemovi s uhobranima-jako dobro poznata tehnika kovanja željeza-sahranjivanje konja bez jahača ili simbolično sahranjivanje konjske orme-keramičke posude koje sadrže i finije oblike na kojima se očituje kasnoantički i germanski utjecaj-predmeti tzv. martinovske kulture-lučne fibule s antropomorfnim maskama na nozi-razmjerno česti nalazi bizantskog novca kovanog u 6. i na poč.8.st.

• Za srednju fazu (626-670) karakteristično je:-kneževski grobovi su rijetki-nekropole su brojčano veće, ali je inventar u prosjeku mnogo skromniji-ne javljaju se grobovi putujućih zlatara i ostave matrica-rjeđe se upotrebljava tehnika otiskivanja matricom, češće brončani i srebreni lim-prevladavaju naušnice s okruglim alkama i privjesci oblika kugle ili staklenih kuglica-nestaju pojasni jezičci i okovi-manje izraženi bizantski i germanski utjecaj-bogato dekorirani koštani predmeti-iščezavaju nalazi “martinovske kulture”-rijetki su nalazi bizantskog novca

• Za period između dva kaganata (670-720) karakteristično je:-materijal je skromniji-gubi se tehnika otiskivanja matricom, osim na konjskoj ormi-javljaju se pojasne garniture od glatkog iskucanog lima-pojavljuju se igle u muškim grobovima-granulirane zlatne naušnice, srebrne s loptastim privjescima, grozdolike s kružnim alkama-kopče dobivaju izdužene pravokutne okove od lima-pojavljuju se lijevane pojasne garniture, pomiješane s onim od glatkog lima-pojavljuju se sablje i bojne sjekire, luk s proširenim krajevima-posude podunavskog tipa

• Za period drugog kaganata (720-800) karakteristično je:-velike nekropole s inhumacijom, sahranjivanjem na redove koji se dijele na nekropole s konjaničkim iizrazito mongoloidnim rasnim odlikama i nekropole bez konjaničkih grobova u okviru kojih se sahranjuju idrugi narodi pod avarskom dominacijom-pojasne garniture, tehnika lijevanja u bronci ili u srebru-među ukrasima dominiraju vreže, lozice, grifoni, borbe životinja, ljudske figure u vezi sa šamanizmom-dominiraju grozdolike naušnice s ovalnim alkama, niske s perlama od staklene paste-od predmeta svakodnevne upotrebe najčešće su igle, pršljeni, noževi-pojava žute keramike, a podunavski se tip masovno koristi-pojava sablje s romboidnom nakrsnicom i luka s priborom-više nema bizantskog novca

• Završna faza nakon vojnog sloma Avara (prva desetljeća 9.st.):-velike nekropole sa i bez konjaničkih grobova s vrlo bogatim pojasnim garniturama-u ukrašavanju prevladava floralni motiv i ornamenti tzv. blatničkog tipa-u keramici se pojavljuju grube posude u tehnici gnječena kao i žuta keramika.

Postoji preko 260 avarskih nalazišta: Bačko Petrovo Selo, Mali Iđol, Vrbas, Brodski Drenovac, Bačka Topola,Bogojevo… Slučajni su nalazi: Ada, Kovilj, Zemun, Osijek, Pančevo, Bečej…

187

POJASNE GARNITURE

Sastoje se od pojasnih jezičaca, pojasnih okova (srcoliki, pločasti, elipsasti), privjesaka, pojasnih kopči, zakovica…Pojasni jezičci mogu biti: → bez dekoracije

→ ukrašeni geometrijskim elementima → s monogramom → s tamgom

Vjeruje se da jezičci nisu samo ukras već i oznaka klase i to su klasni znaci→tamge. Tamge korijen vuku iztotemizma, smještaju se u 6. i poč.7.st., a rađene su u tehnici otiskivanja matricom. U drugom kaganatu, u 8.st.prelazi se na tehniku lijevanja. Tada imamo pojasne jezičce bez dekoracije, ukrašene geometrijskim elementima, sfloralnim motivima, običnom vriježom, “S” vriježom, srcoliko komponiranim viticama, tipaBLATNICA→poč.9.st., pozlaćena bronca, dekoracija s grifonom.Pojasni okovi se po obliku dijele na: kvadratne, srcolike, zoomorfne, privjeske s alkom, stilizirane potkovekružnog oblika…Pojasne kopče → kopče jezičastih okova ukrašenih vriježama, s motivima palmete.Pređice → željezne.

NAKITTehnike su:granulacija i filigran.1) naušnice:

- s privjeskom oblika obrnute piramide, od zlata- s privjeskom šuplje kugle, u grobovima oba spola, kraj 6.st.- grozdolikog oblika i bobica od staklene paste

2) ogrlice i perle3) privjesci i lančići4) narukvice

- limene s trubastim završetkom, tordirane, prvi avarski kaganat- lijevane, razne profilacije, drugi kaganat

5) prstenje → brončane alke od tanje žice6) fibule s antropomorfnom maskom, pontski import, kraj 7.st., lijevane, glava s 5 do 7 izdanaka7) PAFTE → dvodjelne kopče u obliku rozete s malom petljom, ukrašene raznobojnim staklima, lijevanje ifiligran, nošene su na grudima, za zakopčavanje košulje8) ukrasne igle → muški ukras u doba drugog kaganata, lijevanje

ORUŽJEŠtit, oklop i šljem su rijetkost kod Avara. Avarski se ratnik po funkciji dijeli na konjanika i pješaka. Konjanik imaluk s priborom, rjeđe koplje i mač.1) mačevi → nosili su ih ratnici višeg ranga. Najraniji tip je dvosjekli mač kome balčak završava eliptičnom alkom,korice mača privezivale su se za pojas pomoću “P” ušice. Iranskog je porijekla.2) scramasax → preuzet je od Germana3) koplje → oblik barske trske, slično lovorovu listu, širok oblik4) strelice → glavno oružje avarskog ratnika, različitog su oblika. Na trsku se stavljao željezni vrh, a pri dnu su senalazila perca za bolje usmjeravanje pravca leta. Ratne strelice su trobridne i romboidne. U rupe se stavljala smola5) lukovi i tobolci → refleksni luk s koštanom oplatom na krajevima i u sredini (jelenji rog). Tobolac je bio drvenili kožnat. Nošen je o pojasu s lijeve strane kako bi se strelice vadile desnom rukom.

KERAMIKATri su osnovna tipa:- posude rađene rukom- posuderađene na kolu- žuta keramika.Najjednostavnija je nomadska ili pontska. Slabo je pečena, ima malo trbušast oblik s razvraćenim obodom, ukras jerijedak, kraj 6.st.

188

ALATKE- poljoprivredne → srp, sjekira, plug- zanatske → kliješta, šila, brusovi- zlatarske → kalupi, matrice- koštane → jelenji rogovi, ukrašeni i neukrašeni

AVARSKO DRUŠTVOOpća podjela avarskog društvaArheološke podatke za društvenu analizu avarskih nekropola dao je metalni avarski pojas. Avarski se klan dijeliona slobodne i neslobodne (manji broj). Neslobodni ljudi (robovi) su sahranjivani bez priloga. Izuzetak su sarmatskežene (konkubine) koje su položene sjever-jug te imaju uz sebe bogati sarmatski grobni inventar. Slobodne ženeprepoznajemo po nošenju noža o pojasu (veliki nož).Svi podliježu vojnoj obvezi pa je teško odvojiti ratnike od neratnika. Zemljoradnici, zanatlije i pastiri mogu imatikao prilog srp ili neki drugi alat. Ako je s pokojnikom sahranjen konj znamo da je on u ratu bio konjanik.Avari su bili nomadi, a glavni im je izvor prihoda bila pljačka, no ipak se naslućuju elementi poljoprivrede i obradezemlje. Bizant je Avarima plaćao danak. Avari su s Bizantom trgovali samo u vidu importa (metalni ukrasi, staklo,naušnice).U 8.st. pojedini su klanovi izrazito ratnički što se očituje na nekropolama gdje su ratničko-konjanički grobovizastupljeni u većem broju. U 7.st. poznati su klanovi avarskih strijelaca.Poslije 568. avarsko se društvo raslojava iz ekonomskih i vojnih razloga:Ekonomski razlog → prelazi se s nomadskog na zemljoradnički način života. U 7.st. klanovi su organizirani urodove od tri porodice koje čine zadrugu (klan = rod (3 porodice) = zadruga).Vojni razlog → klanovi se dijele na lijevo i desno krilo.Porodice se organiziraju oko ratnika, a rod oko manjeg ratničkog vođe.Nekropola Kiškereš-Vagohid → 7 ratnih klanova, a vođe su nosile odijelo s zlatnom bordurom. Osnovnaprivredna grana ovih klanova bila je pljačka i izrabljivanje pokorenog stanovništva.Kneževske porodice → knezovi sa svojom najbližom porodicom se sahranjivaju van klanske nekropole. Unjihovim su grobovima nađeni metalni dijelovi nošnje, oružje, posude, nakit je od zlata od 670ih, a u 8 .st. od zlatai srebra. Na osnovu nalaza iz kneževskih grobova može se utvrditi hijerarhija obilježja, od kaganskih prekokneževskih do grobova klanskih vođa.

Vrhovna vlast, kneževske oznake i groboviVrhovna vlast u kaganatu bila je u duhu centralističkih nomadskih država. Tijekom avarskog boravka u Panonijiavarska vrhovna vlast je u stalnom opadanju od čiste autokracije krajem 6. i poč.7.st. do feudalne anarhije krajem8. i poč.9.st.U prvom avarskom kaganatu vrhovna vlast je u rukama kagana. KAGAN je titula koja se prvi put javlja kodturskog naroda Sien Pi 265., a poslije kod Hazara, Bugara… Vodi porijeklo iz totemskog znaka divlje svinje. Vršioje svu vrhovnu vlast i u ratu i u miru. Vrhovni je zapovjednik vojske i predvodio je vojne pohode, pregovore oouvjetima predaje gradova, o visini danka… Posljednji se put javlja kao vrhovni zapovjednik u ratu 663. uFurlaniji.Znaci kagana su: stolica (prijestolje), mač (sablja) i bič.Kaganski grob iz Kunjbabonja kod Kečkemeta → 60 godina star kagan sa svim kaganskim insignijama, zlatnoprijestolje, tri zlatne pojasne garniture, pseudokopče, sablja (korice okovane zlatom), zlatni pehar, zlatni riton,kaganova posmrtna maska od tekstila s naznačenim nosom, ustima i brkovima od zlatnih folija, rukavice s noktimaod zlatnog lima, prstenje od zlata… Grob je datiran u 630. po stilskoj analizi.Žene i kćeri avarskih knezova sahranjivane su s bogatim nakitom, žena je sahranjena uz muža. U grobu uKiškerešu sahranjene su majka i kći, a među nakitom je nađen i križ → zarobljenica koja je postala kaduna, ali jeostala kršćanka.U kneževskoj porodičnoj grobnici u St.Andreju sahranjene su dvije žene i muškarac, a možda i konj što bigovorilo o posebnom položaju žena. U nakitu se vidi germanski utjecaj → egzogamni brak.U doba drugog kaganata, kaganat u Panonskoj nizini se dijeli na zapadni i istočni, a Dunav je granica. Na zapadu(zap.Mađarska, Donja Austrija, JZ Slovačka) vladao je TUDUN, a na istoku TARHAN.

189

805. kagan Teodor prima kršćanstvo, ali je ubijen. Nakon njega titula kagana više nije nasljednja već ga birajuavarske vođe. Posljednji avarski kagan Isak dobio je investituru na ahenskom dvoru.

Grob kneza iz Vrapa u Albaniji je najstariji grob drugog kaganata. Grobni inventar se dijeli na dvije grupepredmeta. U prvu spadaju luksuzne srebrne i zlatne bizantske sakralne posude, opljačkane u crkvama, u drugulimena zlatna pojasna garnitura ukrašena grifonima i lozicom o kojoj vise srebrne zdjele i koja na jednom dijeluima urezan klanski znak TAMGA.Kneževski grob iz Brestovca kod Požege. Otkriven je 1821. Datiran je na kraj 8.st.Blatnica u Slovačkoj. Grob je otkriven 1880. Datiran je na kraj 8. i poč.9.st. Nađena je pozlaćena pojasna garniturai balčak mača. Mač je karolinške proizvodnje.

Taktika i oružjePseudo-Maurikije opisuje oružje, ali i taktiku Avara. → Avari se bore u grupama pod jednim zapovjednikom.Odlučujuću ulogu imaju konjanici, spretni u gađanju lukom s konja. Napadaju na prepad iz zasjeda. Stražepostavljaju daleko jedne od druge. Vojsku dijele na brojne odrede koji se postroje jedni do drugih da bi izgledalijedinstveno. Organizirana je i linija u pozadini fronte koja je išla u izvidnice i po potrebi služila kao pomoćnasnaga. Nisu se zadovoljavali samo pljačkom već su progonili neprijatelja dok ga potpuno ne unište.Avari su upotrebljavali: oklop, mač, luk i koplje. Većina ratnika je sa sobom nosila dvije vrste oružja (koplje i lukna ramenu i rukama). U avarskim se ratničkim grobovima pored lukova i strijela nalazi koplje. Strijelci su nosililuk, rjeđe luk i mač, ako je tu koplje onda nema luka i strijele.Pribor za borbu na daljinu sastoji se od četiri dijela:1. refleksni nomadski luk2. razni oblici strijela3. tobolac4. kutija za lukPrednost refleksnog luka nad običnim rimskim je velika. Domet strijele je pet puta veći i veća je brzinaodapinjanja. Avari su strijele držali u tobolcu od drvene kore ili kože. On se nosio o pojasu, a strijele su se vadiledesnom rukom. Specijalne strijele su se upotrebljavale za izazivanje požara (trobridne strijele s rupama).Mač je oznaka ranga sahranjenog ratnika. Najstariji tip je dvosjekli dugi mač koji je imao balčak koji je završavaoalkom. Mač na čijem balčaku nedostaje alka je mlađi tip.Sablja je u upotrebi od drugog kaganata. Tu spadaju sax i scramasax koji su poznati od 8.st. Izvoz mačeva izFranačke bio je jako intenzivan pred kraj drugog kaganata.Koplje je od dobrog čelika, u 1.pol.6.st. je u obliku lista barske trske.Bojne sjekire imaju izdužene šiljke.Za opsadu utvrđenih gradova, castruma i kaštela bila je potrebna vještina izrade i rukovanja opsadnim spravama. Uavarskoj vojsci postoje i konstruktori opsadnih sprava, a to su većinom stranci. Taktika pri opsadi gradova preuzetaje od Bizanta. Dvije su vrste sprava: napadne i zaštitne.Ljestve su donosili do zidina, prislanjali su ih i ulazili u grad.Drvene kule.Sprave za napad su triboli, petroboli → bacači teškog kamenja na više katova, četvrtastog oblika.

Avarski konjanici i strijelciVojni slojevi su:1. avarski konjanici2. avarski strijelciOni se razlikuju po načinu sahranjivanja. Konjanici su sahranjeni zajedno s konjem, konjskom opremom i oružjem(luk, strijele, tobolac, koplje, mač). Rijetko su sahranjivani s psom.Na nekropolama u Panonskoj nizini iza 568. grobovi su većinom konjanički. Avarski se konjanici međusobnorazlikuju prema klanskom rangu, po tome jesu li sahranjivani sa ili bez metalnog pojasa. Da bi se vojskaopskrbljivala Avari u Panonskoj nizini odgajaju konje. Oni nisu potkivani te su bili brži. Konj se žrtvovao što je uvezi s određenim pogrebnim ritualom. Ratniku je konj potreban da ga odnese u onaj svijet. Konju su vezivaneprednje noge, udaran je tupim predmetom u čelo, proboden je kopljem i onda je zatrpan. U 6. i 7.st. redoslijed ječovjek → konj, u 7. i 8. konj → čovjek. Izuzetna je pojava sahranjivanja samog konja s kompletnom opremom

190

(orma, žvale, sedlo). Kod ratnika ima samo glava konja, lopatica i dijelovi nogu. Kvalitet i raskoš konjske opremeodgovarali su klanskom rangu gospodara. Uz konjsku ormu, sedlo je najvažnije.Sedlo je od drveta i kože, a neki ukrasi su od koštanih pločica, brončanog lima ili željeza. Sedlo se dijeli na dvadijela: donji dio koji se stavlja na sapi konja i sjedište za jahača.Uzengije (karike za penjanje na konja) imaju porijeklo u Aziji, a tipološki postoje četiri grupe:1. okrugle s izduženom omčom za kaiš2. okrugle s okruglom omčom3. izdužene s dugom omčom4. izdužene s okruglom omčomKonj se koristio i za vuču i za oranje.Nekropola ILE I → nađeno je 270 grobova strijelaca, refleksni luk, tobolac i strijele, rjeđe mač. Pojasevi su obični,neukrašeni.Na nekropolama 8.st. javljaju se tri tipa sjekira koje služe za obradu drveta i koje nisu bojne sjekire:1. jednostavna masivna sjekira za rušenje drveta2. sjekira s povijenom uškom3. T-sjekira za sječu grana tzv. fustisNalaze se u grobovima muškaraca.

Etnički sastav kaganataPanonska je nizina bila etnički vrlo heterogena: autohtoni i doromanizirani narodi →Panonci, Noričani, autohtoniSarmati, Gepidi, Svevi, Bugari. Iza 568. spuštaju se slavenska plemena.Autohtono stanovništvo → romansko stanovništvo u provinciji Panoniji iza 568. najduže se zadržalo upriobalnom pojasu Balatona. Brojnost romaniziranog stanovništva je u opadanju. Usljed opadanja vojne moćikaganata, Avari su povećali ekonomski pritisak na pokoreno stanovništvo. Na istoku kaganata, Sarmati su ranijepoklokli, a jedan dio se povukao s Langobardima u Italiju.Germani → Gepidi su se jedini održali u Panonskoj nizini iza 568. Otpor Gepida organizira se u Erdelju i Olteniji,ali on je skršen 571. Drugi dio Gepida priklonio se Langobardima i njihovom kralju Alboinu za kojeg je bila udanaRozamunda. Ona je vodila Gepide te je 572. digla urotu i ubila Alboina.Gepidi, Slaveni i Bugari 626. Sudjeluju u kaganovoj vojsci pri opsadin Carigrada. Posljednji spomen Gepida jevezan uz Sirmium. To je “Spis o pokrštenju Bavaraca i Karantanaca” iz 872/873.Protobugari i Slaveni → 480. se spominju Kutriguri s Gotima. Kutriguri su u savezu s Gepidima branili Sirmium.568. se uz Langobarde u Italiju povukao i dio Bugara.Slaveni → iza 568. spuštaju se u Panonsku nizinu. Prokopije piše da su sred.6.st. Slaveni i Anti nastanili manji diodesne obale donjeg Dunava. 568. zajedno s Avarima prelaze u Panonsku nizinu.Anti su skupno ime za veći broj plemena koja su usljed avarskog napada bila razbijena.

Pljačka kao privredna grana795. franačka vojska je zaplijenila blago Avara, te je ono poslano Karlu Velikog u Aachen. Avari su pljačkali svešto su stigli. Zarobljenici su kolonizirani na teritoriju kaganata. Posebno su pljačkali crkve i crkvene riznice. Uvećini kneževskih grobova nađene su sakralne posude od srebra i zlata.Osim pljačke Avari su tražili i poklone za vrijeme mira.558. Avari su stupili u službu carstva i dobivali su godišnji danak. Priliv zlata prestaje 626., Carstvo više ne plaćadanak. Na teritoriju kaganata nađene su veće ostave s bizantskim novcem. Bizantski zlatni novac je i dalje kolao ukaganatu, a prestaje s emisijama cara Konstantina IV (668-685). Iza 626. Avari počinju da rade primitvni novac,falsificiraju novac cara Tiberija, Maurikija, Heraklija. Ukoliko postoji zlatni novac u kaganatu on je u kaganovojriznici, a potreba za novcem u 8.st. dovodi do upotrebe bušenog, izlizanog brončanog ili srebrnog rimskog novcaod 1.st. do 1.pol.4.st.

TrgovinaU avarskim grobovima otkrivena je uvozna roba, nakit i oružje, a dolazi iz Zapadne Europe ili Biznata. Koptskaposuda iz sjevernog Egipta je izuzetak iz nekropole Varpalota-Gimnazija, te stakleni pehar iz nekropole u MalomIđošu iz 6/7.st.Tu je sjevernoitalska zlatna roba, oružje iz Zapadne Europe 7.st. Pred kraj kaganata Franci su htjeli stati na puttrgovini oružjem s kaganatom pa Karlo Veliki izdaje naredbu o zabrani trgovine oružjem između Avara i Slavena.

191

U prvom kaganatu omiljeni nakit bogatijih žena su naušnice u obliku obrnute piramide koje su porijeklom izBizanta.

Od nomadstva do zemljoradnjeAvari su bili nomadi. U avarskim se grobovima kao popudbina nalaze kosti svinje, a dokaz su o sjedilačkomelementu u Panoniji. Poseban sloj činili su Avari pastiri, a položaj im se temelji na uzgoju stoke. Od stoke suuzgajali govedo, ovcu, svinje, dvogrba deva. Radili su od mlijeka mliječne proizvode. Omiljeno piće im je komis -vrsta fermentiranog kobilinog mlijeka, a pili su iz malih kožnih mješina. U avarskim su kaganskim i kneževskimgrobovima nađene tri vrste posuda: bokal, čaša i riton. Stada su davala kožu i vunu. Kokoši su sive i nose mala jaja.Vino su pili samo viši avarski dostojanstvenici, a pili su ga iz zlatnih ili srebrnih ritona u obliku zalomljene trube.

KeramikaNomadska ili potiska keramika → najprimitivnija, rukom rađena avarska keramika od zemlje koja je poslijepečenja crna ili crveno-crna. Pečenje je slabo te se posude raspadaju od vlage. Oblik je jednostavan, ukrasi surijetki, ako ih ima to su antropomorfne figure. Ove su posude otkrivene kao grobni inventar što znači da je to kultnakeramika.Siva keramika → javlja se samo u grobovima, kraj 6. i poč.7.st., rađena na kolu.Postoji pet tipova posuda: krčag s piskom, amfora, obična posuda, pljoska i lonac.U avarskom kaganatu poslije 680. postoje dvije vrste keramike:1) podunavska keramika (ili slavenska) → jajolikog oblika, rađene ručno od loše pročišćene zemlje, poslije

pečenja crno-siva ili crno-crvena. Na dnu se javljaju znaci: krug, križ…2) žuta keramika → boja je ciglasto-crvena. Javlja se u grobovima zajedno s livenim pojasnim garniturama s

grifonom i lozicama, 8.st. Proizvodila se u Baranji i Potisju.*Praški tip keramike → Slaveni, 6.st., veće urne, rukom rađene, grube, slabo pečene

Obrada kostiObrada kosti je bila poseban zanat. Obrada je bila visokokvalitetna. Dvije su osnovne tehnike: tokarenje i rezanje.Tokarenje je rađeno na ručnom tokarskom stroju. Pločasti predmeti od kosti se ukrašavaju stiliziranim biljnimornamentom.

ZlatarstvoU Panonskoj je nizini nađeno nekoliko grobova avarskih zlatara iz doba prvog kaganata. Među grobniminventarom nađene su brončane matrice za otiskivanje u srebrnom ili zlatnom limu. Avarski su zlatari i kovačiimali poseban položaj zbog “božanske vještine”, tajnog rada s metalom. U 7.st, zlatari su sahranjivani kao i drugiznačajni pripadnici klana s konjima. Grobni inventar čini dio zlatarskog pribora, alatke od željeza (čekić,kliješta…), vaga za mjerenje plemenitog metala i pizovi. Najveći nalaz matrica za otiskivanje potječe iz Biskupijekod Vrlike, ali to nije grobni nalaz, već ostava (matrica s predstavom konja, matrica s dvije ptičje glave). Avarskisu zlatari 6. i 7.st. morali znati tehniku lijevanja u bronci. Za izradu matrica bilo je potrebno u kamenu izrezatikalup u koji bi se matrice lile. Prevladava otiskivanje matrice u tankom limu. Filigran je bio rjeđi. Upotrebljavanaje i tehnika umetanja poludragog kamenja i bojane staklene paste. Konkurenti avarskim zlatarima 6. i 7.st. bili sugrčki zlatari.U doba drugog kaganata tehnike se mijenjaju, u 7. i 8.st. tehnika lijevanja od metala u bronci. Lijevanje je imalodva postupka: puno lijevanje i lijevanje s prelamanjem.Javlja se i graviranje u tvrdom materijalu na izlivenom predmetu, upotrebljava se i staklena pasta, biljni,antropomorfni i zoomorfni motivi → vinova loza (8.st.), ležeći grifon (okrenut ulijevo s lavljim tijelom s krilima iorlovskom glavom s ušima), borba životinja, napad zvijeri na jelena, srnu…

Uloga ženePoložaj žene ovisi o mužu. Što muškarac ima viši rang, to je žena imala manja prava. Kod kagana i knezovavladala je poligamija. Razlikovala se glavna žena (katun ili regina) od drugih koje su bile konkubine.Žena je radila niz privrednih poslova u kući i izvan nje, pripremala je hranu, brašno, kruh, u doba sjetve radila jekao muškarac, izrađuje odjeću…

192

RoboviU grobovima nemaju priloga. Sahranjivani su unutar nekropola, sahranjeni su u zgrčenom ili ležećem položaju.Dvije su vrste robova:1) izabrani među pokorenim stanovništvom2) zarobljenici iz vojnih pohoda

Od pogana do kršćanaBOOKOLABRAS, vrhovni svećenik, njihova boja je bijela. Bijeli su svećenici činili samo dobro i obraćali su sedobrim duhovima. Postojali su i crni svećenici. Svećenici mogu biti i muškarci i žene. Bili su i proroci i doktori.Rekviziti su im bubanj i truba pomoću kojih se tjera zao duh, viseći praporci, na glavu su stavljali životinjskemaske.Avarska je religija bila vračarsko-magijska. Magijski postupci odvijaju se kroz igru, pjesmu, izgovaranjemagičnih riječi, glazbu… Avari su vjerovali da određena grupa ljudi može uspostaviti vezu s izvanzemaljskimsilama.Oni štuju kult životinja-totemizam, kult vatre, vode, mača.Vračevi su dosta koristili amulete (talismane, privjesci) da bi se zaštitili od zlih duhova koji izazivaju bolest i drugenedaće.Avari su zamišljali da se svijet dijeli na dva dijela-zemlju i nebo, a veza između njih je nebesko drvo ili drvo životaili vračarsko drvo koje raste na najvišoj planini.Sahranjivali su se, a spaljivanje je rijetko. Grobna jama je kaljena dimom od zapaljene slame. Pokojniku je nadrugom svijetu potrebno sve što i na ovom. Sahranjivale su se životinjske kosti, keramičke posude, novac…Predmeti su polagani razbijeni. Zagrobni im se život nalazi između juga i istoka ili zapada i sjevera.Sahranjivalo se u ispruženom položaju, na leđima, s rukama uz tijelo. Izuzetan je položaj u sjedećem i zgrčenom ilipoluzgrčenom položaju.Knez u Ozori sahranjen je potrbuške-zbog prekopavanja groba i namjernog okretanja tijela → ovako susahranjivani samo veliki grešnici (npr. franački majordom Pipin Mali zbog grijeha njegova oca). Veliki grešnici supotencijalni vampiri, anjihove su oči urokljive.Postoje dvojni i trojni grobovi u kombinacijama muškarac-žena… Kod azijskih naroda u grob muškarca bi sestavljalo dijete → čedomorstvo.Poslije sahrane rođaci bi izdržavali korotu.O kultu lubanje svjedoče → pljačka lubanje, kultna dekapitacija, sahranjivanje same lubanje, stavljanjeneprijateljske lubanje u grob, umjetno proširenje lubanje…U avarskim grobovima postoji veći broj predmeta s kršćanskom simbolikom npr. mali olovni križevi u ženskimgrobovima s poč.7.st (car Foka). Avarski vođa sahranjen s kćeri u Ozori, datiran novcem cara Konstantina IV,dozvolio je svojoj ženi da ostane kršćanka.

193

NALAZIŠTA-AVARIPostoji preko 260 avarskih nalazišta na teritoriju bivše Jugoslavije. Glavnina arheološkog fundusa obaju avarskihkaganata koncentrirana je u Podunavlju s najvećim grobljima u Bačkoj.

VRIJEME PRVOG KAGANATA (568-650.)Biskupija-Pliskovo kod Knina (ostava zlatara s brojnim brončanim matricama za tiještenje lima, oko 600.)Vrbas u Bačkoj, Čoka u Banatu (grobovi oba kaganata na istoj nekropoli)Mali Iđoš, Nadrljan (grobovi oba kaganata na susjednim položajima)Manđelos kod S.Mitrovice (najraniji avarski konjanički ratnički grob, kasno 6.st.)Zmajevac u Baranji (najkasniji konjanički grob prvog kaganata, oko 650.)Novi Kneževac na Tisi (avarski konjanički grob iz 1.pol.7.st., luksuzna limena garnitura konjske orme)Aradac-Mečka (ranoavarsko groblje)Feketić (konjanički grobovi)Bačko Petrovo Selo, Apatin-Sikeš, Čoka, Mokrin, Pančevo, Selenče, Sekić…

PRIJELAZNI PERIOD (650-670.)Bogojevo (I groblje)Bijelo Brdo-Bajer kod OsijekaOsijek (konjanički grob kasnog 7.st.)

VRIJEME DRUGOG AVARSKOG KAGANATA (670-800.)Mali Iđoš, Bogojevo (IV groblje), Vrbas (velika groblja pretežno 8.st.)Vojka (nekropola 8.st.)Pančevo (rijetki prikaz antropomorfne scene na jezičcu)Brestovik, Novi Banovci, Slankamen, Sotin, Borovo, Dalj, Osijek-Zeleno polje, Prelog, Srijemska Mitrovica,Sisak, Zagreb-Kruge…

VRIJEME SLOMA AVARA (oko 800.)Brodski Drenovac, Zemun-Polje, Brestovac, Mali Iđoš, Novi Sad, Otok kod Vinkovaca, Smrdelji kod Skradina…Slučajni nalazi obilježeni stilom Blatnica-Dubovac, Zemun-Kapela, Surduk, Vinkovci, Velika HorvatskaIzričito slavenska groblja na redove sa zamjetnim ostacima avarske prisutnosti-Velika Gorica, Otok kodVinkovaca, Brodski Drenovac

OSTALA NALAZIŠTAHRVATSKA-Sarvaš, Borovo, Vučedol, Samatovci, Novigrad, Buzet, Pula, Motovun, Popovac…BOSNA I HERCEGOVINA-Duvanjsko poljeVOJVODINA-Ada, Bečej, Sombor, Novi Bečej, Srbobran, Hajdukovo, Majdan, Kula…SRBIJA-Bačka Topola, Dubovac, Kostolac, Ritopek…

MAĐARSKASzentes-Kajan (avarska nekropola)Szeged-Kundomb, Szeged-Feherto (avarska groblja 7.st.)Felnac, Kunszentmarton (grobovi putujućih zlatara oko 600., Potisje)Boly (avarsko groblje 7.st. u mađarskoj Baranji)Ozor (Transdanubija, konjanički grobovi Avara)Mosonszentjanos, Nemesvolgy, Csorna, Gater, Cebe, Ondod, Tungid, Ullo, Kecel, Bakonykoppany, Kiskoros-Varos Osku, Kiskoros-Vagohidi, Gyor, Jutas, Keszthely, Szob, Tiszaderzs…

*Čađavica-kneževski grob u Podravini iz doba prvog avarskog kaganata s izuzetno bogatim prilozima srebrenognakita, najvjerojatnije kutrigurski ili panonsko-protobugarski.

194

IZVORI ZA SLAVENEArheološki izvori ne pružaju puno podataka o najstarijem razdoblju naseljavanja Slavena na Balkan. Postoji dostapisanih izvora, a najznačajniji su bizantski izvori, monografije i kronike.

PSEUDO CEZARIJEDjelo “Dialozi Pseudo-Cezarija”, sastavljeni poč.5.st. možda u nekom mjestu Kilikije je najstariji bizantski izvor oSlavenima koji su tada živjeli negdje oko Dunava. U njima je zabilježen i najstariji spomen slavenskog imena inajstariji bizantski podatak o životu i običajima balkanskih Slavena.

IVAN MALALARodio se u Antiohiji u Siriji. Bio je grecizirani Sirijac koji je vršio službu propovjednika. Kad su Perzijanci zauzeliAntiohiju (540) preselio se u Carigrad gdje je i umro iza 574. Napisao je “Svjetsku kroniku”, u kojoj u 17 knjigaopisuje događaje od Adama do 565. Izgubljeni kraj se vjerojatno odnosi na period 565-574.Kroniku je napisao za najšire krugove vjernika pa je njome stekao veliku popularnost. Upotrijebio je brojne izvore,ali sve je to površno i zamagljeno, puno pogrešaka i zabluda, ponavljanja i nekonsekventnosti. Daje nam nekevijesti o sudjelovanja Slavena u provali Kutrigura.

KONSTANTIN VII PORFIROGENET (905-959)Među svima bizantskim piscima ističe se, doduše kao kasniji izvor za ovo doba, Konstantin VII Porfirogenet, sinLava VI, unuk Vasilija I. Rođen je 905, a naslijedio je oca na prijestolju 912. s bratom Aleksandrom koji već 913.iznenada umire. Budući da je Konstantin bio maloljetan, formirano je regentstvo koje jeuskoro oboreno (914) i zamijenjeno novom upravom na čelu s Konstantinovom majkom Zojom. Međutim na dvoruse brzo ističe Roman Lakapen koji mladoga cara oženi svojom kćeri. Nije se zaustavio na tom uspjehu. On postajecezar, a zatim zajedno sa svojim sinovima i Konstantinov suvladar. 944. Lakapena su srušili njegovi sinovi. Tada ihse Porfirogenet riješi. Od 945. do 959. Konstantin je samostalno kormilario državom.Njegovo dugo zadržavanje u pozadini pružilo mu je priliku da se posveti književnosti i nauci, što je nastavio ikasnije, kad je sam upravljao državom, te je svojim radom stekao jedno od najznačajnijih mjesta u bizantskojkulturnoj povijesti. Nije se samo bavio raznim znanostima (povijest, medicina, prirodne nauke) već je oko sebeokupljao velik broj sposobnih i kulturnih ljudi, koji su s njim sabirali materijal za pisanje brojnih djelaenciklopedijskog i kompilativnog karaktera pa je teško reći da li su neka djela plod njegova rada, ili grupe okonjega, ili su urađena na njegovu inicijativu.Najvažnija su četiri Porfirogenetova djela. Prvo je “Život djeda Bazilija I”. Spis sadrži podatke za Južne Slavene iz1.pol.9.st. Prikazani su njihovi odnosi s Bizantom.Zatim dolazi djelo “De praefecturis”. Konstantin opisuje teme (upravne jedinice) Bizantskog Carstva u 10.st., nomogu se naći podaci i iz ranijih stoljeća, koji su preuzeti od Stefana Bizantinca i Hierokla.Veoma mu je sporan spis “De caeremoniis aulae Byzantinae”. U njemu on opisuje razne običaje i propise zaceremonije na bizantijskom dvoru, a ima vijesti i o Južnim Slavenima, iako samo u fragmentima.Najpoznatije djelo Konstantina VII Porfirogeneta je njegov spis poznat pod latinskim nazivom “De administrandoImperio”. Taj mu je naslov dao izdavač Meursius 1611. Car je djelo posvetio svom sinu Romanu II (959-963), sciljem da ga upozna s problemima koji ga čekaju kao vladara, dakle, imalo je didaktičku namjenu. Uz to ovo djelosadrži zbirku ispisa iz službenih arhiva Bizantskog Carstva i drugih povijesnih spisa, koje su mu prikupili njegovisuradnici. Zato je i teško nešto određeno reći što je tu pisao car, a što njegovi suradnici. Po svoj prilici djelo jenastalo između 948. i 959. Ostalo je nedovršeno zbog smrti cara. U njemu se nalazi vrlo važan i povjerljiv materijalkao i podaci o metodama bizantske državne politike prema susjednim narodima. Zbog toga je dugo vremena i bilonepoznato široj javnosti. Ali zato sa sigurnošću možemo reći da možda nijedan izvor nije zadao i ne zadaje još idanas toliko problema našim povjesničarima. Uspoređivanjem sa suvremenim izvorima doznajemo u kolikoj jemjeri vjerodostojan za ovaj ili onaj događaj, ali tih je izvora veoma malo i često su škrtiji vijestima od Konstantina.On opširno piše o pradomovini Hrvata i Srba i njihovu doseljenju na Balkan. On nam od 602, tj .od one epohe dokoje je obradio Teofilakt, ispunjava nastalu prazninu suvremenih povijesnih izvora sve do poč.9.st. Zbog toganjegov spis spada među osnovne izvore za tu epohu.Glave 29-36 daju nam niz dragocjenih podataka o seobi Hrvata i Srba kao i o njihovoj najstarijoj historiji sve dovremena ovog cara-pisca, dok 49. i 50. glava govori i o slavenskim plemenima na Peloponezu.

195

PROKOPIJE (najvažniji izvor)-v.Izvori za GotePSEUDO-MAURIKIJEDjelo “Strategikon” je podijeljeno na dijelove (12) i glave. Tu nalazimo opis organizacije bizantske vojske i njeneborbene taktike, kao glavnih neprijateljaBizanta. Ovo djelo se pripisivalo raznim autorima pa tako i Maurikiju. Baš zbog toga što ni do danas nije riješenopitanje tko je autor,to se Strategikon po imenu nepoznatog autora zove Pseudo-Maurikije. Samo djelo je napisanokrajem 6. ili poč.7.st.Kad govori o Slavenima Strategikon je vrlo realističan. Može se reći da uz Prokopija sadrži najbogatiji izvornimaterijal o onim Slavenima koji su u to doba živjeli na lijevoj obali Dunava. Sve što donosi o njima plod je piščevaiskustva sa Slavenima, kako taj anonimus i sam kaže na jednom mjestu. No vjerojatno mu je kao izvor služio iProkopije, s kojim se u nekim podacima sasma podudara.MENANDAR PROTEKTOR-v. Izvori za HunePRISK-v.Izvore za HuneAGATIJAS-v.Izvori za GoteTEOFILAKT SIMOKATA-v. Izvori za Hune

196

OSTALA NALAZIŠTA

SkiriTiszalökMadMezakaszönyKošiceSzecsenyBakopuszta (nekropola skirske kneževske obitelji)

Skiri ili Istočni GotiBački Monoštor (nalazište s 13 grobova, 2.pol.5.st., fibule tipa Levice, dvostrani česalj od kosti, fibula oblikaromba, fibula u cikade, poliedarska naušnica, keramika…)

Skiri, Gepidi ili Istočni GotiKiskunfelegyhaza (par limenih fibula, pojasna kopča, ogledalo, koštani češalj, niz perli…)

?Dunapataj-Bödpuszta (tri groba, dva zlatna lanca s privjescima, zlatna narukvica, zlatna pojasna kopča, četiri zlatnaprstena, dijelovi dijadema, posuda ukrašena urezanim rebrima, velika srebrna fibula, dvije male fibule, dvije malenaušnice, tri perle od jantara...)Kolut (dvije velike srebrne fibule, jedna zlatna naušnica)Sombor (dva prstena)Zmajevo (dvije zlatne igle, dvije naušnice, fragment željeznog noža, četiri zlatna ukrasa, poj.kopča, 420-kraj 5.st.)Kisköros (dvije fibule od bronce, poč.6.st.)

Jazigi, SarmatiHodmezovasarhely-Fehertopart (nekropola)Szentes-Kistoke

197

KASNOANTIČKE STAROSJEDILAČKE POJASNE KOPČE

A. BIZANTSKE KOPČE PROPRIE DICTUOvo je opsežna kategorija bizantskih kopči ogromne rasprostranjenosti koje pripadaju vremenu od sred.6.st. dokraja 7.st. i koje su funkcionalno većinom služile kao zatvarač pojasa. Vinski se ograničio na sedam skupina tihkopči.

1. KOPČE TIPA SALONA-HISTRIANeugledne ranobizantske kopče s petljom za provlačenje remena kojim se pričvršćivalo torbu za pojas.Rasprostranjene su na bizantskoj periferiji-Krim, Balkanski poluotok, Podunavlje (ili u kasnoantičkim urbanimcjelinama ili gobovima prvog avarskog kaganata kraja 6. i poč.7.st.).Nalazišta: Salona, Caričin Grad (Prima Iustiniana), Poreč

2. KOPČE TIPA SIRAKUZAJednodjelne brončane kopče, istovremene tipu Salona-Histria. Manjih su dimenzija, pređica je ovalna, uski trn imanajčešće kvrgu, okov je redovito srcolik i ukrašen karakterističnim ranobizantskim biljnim motivom poput palmete.Radioničkim se središtem drži Carigrad, 590-650. Rasprostranjene su širom Sredozemlja.Nalazišta: Salona, okolica Pule, Zadar, Novigrad, Sipar kod Umaga, Veli Mlun i Mejice kod Buzeta

3. KOPČE TIPA KORINT I SRODNI OBLICISkupina kopči datirana isključivo u 7.st. (druga i treća četvrtina 7.st.). To su dvodjelne kopče čiji je okov rađen naproboj i trokutasto oblikovan. Pomična ovalna pređica ima relativno masivan trn. Nalazišta su rasuta širomSredozemlja.Nalazišta: Salona, Veli Mlun kod Buzeta, Brkač-Vrh kod Motovuna, Čelega kod Novigrada, Novigrad, Sisak,otočić Majsan kod Pelješca.

4. KOPČE TIPA BOLOGNA I TIPA BALGOTAOve dvije podskupine predstavljaju međusobno tipološki bliske dvodjelne brončane kopče 7.st. Zajedničke su impređice i srcoliko oblikovan okov. Kopče tipa Balgota na okovu imaju degenerirani motiv palmete i nešto su većeod tipa Bologna. Kopče tipa Balgota su složenije i njihova su nalazišta rasuta na velikom prostranstvu (Krim, MalaAzija, Egipat, Grčka, Italija, Baleari, Južna Španjolska). Ponekad su od srebra (Čedad). Kopče tipa Bologna sumalobrojnije (Brkač-Vrh, crkva Sv.Eliseja kod Fažane, Salona).

5. KOPČE TIPA S OKOVOM OBRISA SLOVA U I SRODNI OBLICIPojasne kopče 7.st. koje nisu tipološki uniforne, pa osim češćih dvodjelnih postoje i jednodjelne. Obilježene sukarakterističnim puno lijevanim okovom obrisa u vidu slova U. Pređice su uglavnom ovalne i češće masivne. NaU-okovima češće se prikazivalo figuralne, pretežno životinjske motive, bilo gravirane, bilo u plitkom reljefu(Zadar-prikaz lava, Sisak-neobjašnjiv, Salona-morska meduza).Podskupinu dvodjelnih brončanih kopči 1.pol.7.st. čiji je okov ukrašen cvjetnim motivom izdvaja Csallany. Takvesu kopče nađene u Saloni, Carigradu i Ahminu u Egiptu.Ove kopče se javljaju i s glatkim neukrašenim okovom. Jednodjelni primjerci bliski su pojedinim kopčama tipaSirakuza iznimno bez biljnog ornamenta (Veli Mlun).

6. KOPČE TIPA KESZTHELY-PECS I SRODNI OBLICIBizantske provincijalne jednodjelne brončane i srebrene pojasne kopče s okovima rađenim na proboj i različitihukrasa komponiranih na više načina (kružno, elipsoidno, srcoliko, trokutasto…). Okvirno se datiraju u 7.st., a imesu dobile jer su najbrojnije uz Blatno jezero i oko gradića Keszthely i Pećuha (nalazišta Keszthely-Dobogo, Pecs-Gyarvaros).Nalazišta: Salona (dvije), Veli Mlun, Knin ili njegova okolica, Novi Banovci (Burgenae, dvije), Mihaljevići. Udvojnom kneževskom grobu Čađavica nađena je srebrena pseudofibula i srebrena kopča ovog tipa.

198

7. KOPČE TIPA SUCIDAVAOvo je kronološki najstarija skupina-okvirno je datirana 550-600. To su jednodjelne kopče s pravokutnompređicom i ukrasom rađenim na proboj ponajviše u obliku križa, često kombiniranog s motivom polumjeseca.Kopče tipa Sucidava udomaćene su u bizantskim provincijama na balkanu, a na zapadnom Sredozemlju one nisu uupotrebi. Eponim je nalazište Celei na lijevoj obali donjeg Dunava-poznata antička tvrđava Sucidava na periferijiDacije Traiane koja je ponovno fortificirana za Justina I i Justinijana I.Nalazišta: Salona, Carigrad, Varna, Histria, Kerč, Hersones, Stobi, Caričin Grad, niz nalazišta uz Dunav (Čezava,Sadovec, Celei), Kranj, Knin, Mihaljevići, Doničko brdo…Kopče tipa Sucidava nedostaju širom Apeninskog poluotoka, Sicilije i Istre..

B. KOPČE MEDITERANE FORMEOvo je skupni naziv za određeni tip jednodjelnih kopči s pravokutnom pređicom, rasprostranjen u merovinškomprostoru, a Vinski smatra da tim pojmom treba obuhvatiti i dvodjelne kopče, najčešće s ovalnom pređicom, bezobzira na raznoliko variran ukras i oblik trna. Široko su rasprostranjene u 6. i 7.st.Njihovu genezu treba tražiti u kasnorimskom provincijalnom stvaralaštvu 4-5.st. to su pretežno manje i neuglednebrončane kopče s trokutastim i trapezoidnim okovom, a pored njih i veće kopče s na proboj rađenim trokutastimokovom. Brojne su kasnocarske kopče s nalazišta Dunaujvaros (Intercisa), a na prostoru bivše Jugoslavije: Osijek,Sisak, Debelo brdo…U kasnom 6. i tijekom 7.st. mediterane kopče popraćene su pripadnim jezičcima pojasa ranobizantskom porijekla.Jednodjelne mediterane kopče rađene su ponajviše od bronce ili bijele bronce, ponekad od srebra. Izgleda da suizmeđu gornjeg toka Save i Piave djelovale radionice mediterane kopči što se reflektira na nekropoli Kranj kojasadrži najveći broj takvih kopči na prostoru bivše Jugoslavije.Nalazišta: Salona, Kranj (najveći broj), Sisak (minijaturne), Knin, Kašić-Glavčurak (masivna mediterane kopča izstarosjedilačkog groba).

LiteraturaZ.Vinski: Kasnoantički starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata,Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXIX, Split 1973.