BIBLIOTEKA LOGOS M. dr M. dr I . Focht, dtr B. lbra- dr v; dr A. N. dr V. dr Lj. A. Odgovorni urednik: Dr VANJA SUTLIC / V ANJA BIT I SUVREMENOST S MARXOM NA PUTU K POVIJESNOM MISUENJU IZDA V ACKO PREDUZECE VESELIN MASLESA SARAJEVO 1967. UMJESTO PREDGOVORA Ovdje objavljeno nije vie svagda autorovo; stoga smo' na to ovdje-ondje primjedbom upozorili. Stota se na putu k povijesnom miljenju obratilo onamo kamo se jedva jo ponetko uputa danas. No, da ne pustimo jednom u privatnom, bar: po strani, htjeli bismo ovim objavljiva-njem naoko poznate, od mnogih s toliko si-gurnosti ponovljene, ali ne i miljene, sigurno: jo-ne-pro-miljene, za. samu stvar, neophodne korake da nam odzvanjaju - dok se prikradamo neizvjesnom. Bit i suvremenost - svagda iznova promiljane, nikad nedomiljene - u tom je sav zadatak, sav misaoni ivot. V. S. l I O V J E K \ .. BIT I NJENO U SVIJETU PITANJE O BITI KAO NUlNO PRETPITANJ E SUVREMENE FILOZOFIJE Pitanje o b i t i o v j e k a, ma kako iroko bilo zasnovano i spro-vedeno, ma to pri tom bilo ispi-tano, smjera svagda samo na fr a-g m e II a t primarne cjeline povijesnog sklopa - i, prema to-me, ostaje samo j e d n o, no pitanje suvremene filo-zofije. Kriza povijesnog svijeta, to ga nazivamo r a s t a vi l a je ovu cjelinu i time iskazala s v r e t a k jed-ne povijesti, ostavtina" moe jo dugo potrajati. Mo- nove povijesti ovisi o u s ta n o v l j i v a n j u (insti-tuiranju) povijesnog sklopa. Raspadanje starog svijeta po-prite je uspostavljanja novog ako se u r a d i k a l n o j r e-vol II c i j i nanovo povee bit s ostalim elementima povijesnog sklopa u jednokratnu, neponovljivu cjelinu. Za nas (pros hemas) kao ljude najblie i najdostupnije u ovom sklopu jesmo m i . s a m i, kad nas je kriza prepustila nama samima. Za koji je s vremenom, tj. suvremen, , sve ovisi o tome da u revolucionarnom naporu potrai svoje : m. j e s t o u povijesnom sklopu, pa filozofija, i sama u krizi ' svoju orijentaciju, mora u naem vremenu s nunim p r e t p i t a n j e ml o biti POVIJESNA KRIZA Biti ne moemo se pribli-I PITANJA iti ako prerano tematsko Svaka filozofijska analiza usmjerena je vizijom onoga to valja analizirati. Filozofijski 10 pretpitanju g'Ovo'r imo zat o to ga Je nuno explicite po-staviti pred svim ostalim pitanjima suvremene filozofije (implicite je ono na dje1u II fJlozofijama svih vremena) da bi filoz:ofija . stekla orijentaciju. U toliko je to pitanje filozofije. 10 BIT I SUVREMENOST posao mje bez pretpostavke. je samo o tome da ona ne bude preuska. to nam moe osigurati dovoljnu njenu irinu? Ima Ii da e j e l i n u ljudskih tako dobijemo na uvid da se jasno iskazuje sama njena b i t? Rekli smo da filozofij a nije bez pretpostavke. Ona ne e x n i h i l o, nego s onim po j e s t. Filo-zofirati nekako b i t i. to je ono po filozofija j e s t? to je b i t a k filozofije? Filozofija je stvar ona indicira na ljudskost ovog ljer se njegovoj b i t P. No, filozofija ne staje kod nje, da se ni bit ne zatvara u sebi, nego kroz nju prozire povijesni sklop. o njemu, ona tek j e s t. Po povijesnom sklopu u koji se, smje!ta, filozofija je p o v l J e s n a. Ma to ispitivala, filozofija je svagda ponesena pretpostavkom svoje povijesti, vizijom ono-ga t o, k a d a i k a k o sama povijest prua. Samo ako povijest sama iskae cjelinu u njegovoj biti, moe filozofija, usidrena u njoj, dovoljnu irinu svoje tema-tike. Pitanje je, dakle, k a d a i k a k o je cjelina dostupna pitanju o njegovoj biti ili, to je isto, kada i kako je II pitanju. K a d a? Svako povijesno vrijeme nosi sa so-bom vlastitu mjeru i svrhu. Svretak povijesnog svijeta po-stavlja pitanje o njegovoj biti i ujedno ovom radi-kalnom osigurava maksimalnu irinu ljudskosti u pitanju. K r i z a s t a v l j a u p i t a n j e ej e l i n u o v- I 2 po.sil!a s lIlj om, >je nek.a:k,o odsudno za i Kao takovo, nije ono samo uska specijalnost nekih. Na-protiv, ono j,e na djelu, ovako Hi onako, 'svugdje gruje se zbiva ljudskost EkspliCitni filozofijski posao oslanja se na im-plicitnu ljudskog To, u ostalom, obtianja,va zato moemo rarumjeti filo,zofiju, kao, analogno, i umjetnost itd., mada sami nLsmo filozofi , umjetnici itd. Mi moemo ra- , zumjeti samo ono to jesmo. Filozofija nalazi u svoju ljudsku pret- l postavku, tj. kao, tak.ovom danu vi ziju biti. Ovo ne treba I tako kao da zami!ljamo kao ko1e filo-zofira, kao animal philosophante ili homo philosophicus (Cicero), kao spekulativnog filozofa 'll malom. To samo da nije 'SvejedIllo da li kao jest ili nije, da li je 'll istini ili izvan nje, da li je doista ili prividno, da li je u ili u COVJEK j e k a. K a k o? Kriza, naravno, ne moe iznijeti s v a k u a kamoli sve f a k t i k o ljud- bivstvuje ovijesno. To njegova cjelina, kroz koju se nazire bit, jest povijesna. Zato nitko ne moe traiti da dobije na uvid preko svih vremena" ra-sprostrto bogatstvo ljudskog No, kriza koja temelj povijesti moe pokazati da je u pitanju o n o p o e m u s vel j u d s k o j e s t. Kriza je rastvaranje i time iznoenje pred sud jednog povijesnog s v i j e t a. U krizi dolazi o d o v j e k a n a v i d j e l o o v j e k u upitnost njegova svijeta3 SVIJET KAO INDEI(S BITI COVJEKA Svij et je najire tematsko ispitivanja biti ' nije apstraktno koje izvan svijeta. to je svijet ... (K. Marx, Uz kritiku Hegelove filozofije prava, Rani radovi, Zagr.eb, 1953, str. 73). To nije samo jedinka ili vrsta, socijalni individuum iIi kolektiv, persona ili njihova zajed-nica. j e nacija, klasa, stale, drava itd. j e oruje, spomenici, djela itd. j e krajolik 'zemlje, atmosfera, kretanje zvijezda u moreplovstvu i astronomiji, u planiranom letu u svemir itd. tavie, j e njiva, vrt , park, do- ivotinje, ali i zvijeri itd. o v j e k j e n a n e k i / n a i n s ve, da parafraziramo A r i s t o t e l a (he psihe ta onta pos estin' de anima). Ljudskost dopire do granica povijesnog svijeta. Poprite svega to se u njem zbiva jest poprite zbivanja to je sviJet. Pa ipak, razlikujemo ljudsko od stvari, biljaka maina, zgrada itd. itd. S jedne strane, jek Je s v e, s druge, s a m o To je razlika ljudskog i njegove biti. SJdleJ unutar kojeg ostalog i b i e koje nazivamo iskazuje b i t Bit je u odnosu spram bitka '-' 3 Ukoliko je oprCIIVdano nazvati svijet ljudskim svi-jetom, vidjet nie. 12 B I T I SUVRE MENOST i zbiva se po njemu i zajedno s njim. Tek ovaj odnos I cjelinu povijesnog sklopa. Povijesni svijet jest, tako I rezultat zbivanja ovog odnosa i cjelinu p o v i j e-s n o d o s t u p n i h b i a. Ljudskost njegova bit, proima sadrinu povijesnog svijeta i rasprostire se sve do granica njegovih. Kako se zbiva po svojoj biti, koja je u odnosu spram bitka, tako se i njegov svijet zbiva kao p o v i j e s n i svijet. Utoliko se dometom poklapaju povije-sni i svijet. Zato je opravdano govoriti o svijetu , mada ovaj svijet nema svoj izvor samo u nego u povijesnom sklopu, koji se u od-nosu biti spram bitka. U situaciji k r i z e razdva-jaju se bit i bitak, pa bi samo u krizi bilo doista opravdano govoriti o o v j e k o vom svijetu kad ne bi, prirodi same stvari, s i raspadanjem povi-Jesnog sklopa i po tome povijesnog svijeta ujedno nestajao i ljudski svijet. Samo za apstraktivnu analizu, koja naposljetku da dospije u samu cjelinu, no preko dijelova, 'fragmenata, samo za nju opstoji tako neto kao puki ljudski svijet. No, ova analiza nije tek naknadni samo su-bjektivni pristup, metoda miljenja, nego se temelji u r a s p a d a n j u povijesnog sklopa samog. Utoliko je analiza instrumenat kritike jednog povijesnog svijeta, akt revolucio-narne izmjene tog svijeta u kojem se na izvoru povijesti trai horizont novog povijesnog svijeta. TEMATSKI OKVIR ISPITIVANJA (SVIJET, BITAK I BIT KAO PRAKSA) koja bivstvuju u ) povijesnom svijetu i po nje-mu jesu, je jedino b i- koje je u iskonskom o d n o s u spram s v j e t o v n o s t i svijeta, spram b i a u svijetu, spram b i t k a po kojem su svijet i Svjetovnost povijesnog svijeta jest svjetl04 koje pada na sve to po njemu 4 S videt =ruski sv et, t o fos, nadalje:sij anje = ruski si j ani e, klao Scheine n, onda : svi j-et=r uski mw, zeml ja Vano je imati na umu da svet koliko izn. (Usp. S REZNEVSKIJ J. J., Materialji dija sl ovara drevne-ruska:vo j a-zi ka, Akademische Druck- und Verlaganstalt, Graz 1956, svezak III, str. 295-297). COVJEK 13 jest, to se javlja, to je dano kad u svojoj biti dohvati bitak. Kad se bit i bitak, izvire svjetlo svijeta. u svijetu nisu napu tena u svojoj napro-tiv, kao s v j e t o v n a, ova pruaju svoju jedinom koje se o d n o s i spram njih i tako ih upravo uvrtava u svijet i sabire do onog to povijesno j e s u. Ono to osposobljuje da mu odnos spram doista uspije, ono to mu daje da pronosi svjetove, ono to mu, naposljetku, da sam svoje napore nije uzalud rpoduzeo - jest b i t a k to ga u p r o i z vod n j i (praksis ) izvodi iz n e p o s r e d n e s a d r a n o s t i u b i- r i m a i o d j e lov I j u j e u povijesnom svijetu. jer koje u praksi odjelovljuje bitak. Njegov bivcstvo-vanj a jest p r a k s a. To ne da kao takav prije svega u smislu, jo manje da je koje se ravna po lwristi u kom smislu, najmanje da je koje samo , materijalno radi, tj. proizvodi robe u smislu. Sva ova pretpostavljaju jednostavno zbivanje p r o i z-vod n j e (praksis ). Prije svake razlike umjetnosti i poiesis i tehne, manualnog i inte-lektualnog rada, teorije i prakse ' (u uem smislu), svijesti i predmeta zbiva se bit (praksis ), po kojoj sve ljudsko jest, no jo vie od toga, sve povijesno jest, a. bitak nije stran, nego u djelu. ODNOS Od sviju u svijetu se raz-I likuje po tome to nije samo m e- u i p o k r a j njih nego se i o d n o s i spram To ne samo da po svojoj prisutnosti nekako na njih djeluje. U povezanosti svako , djeluje na svako i na sva No, se o d n o s i spr am On je koje p r i s t u p a k koje je doista s a koje n i j e nikad n e u t r a 1. n o, nikad irelevantno, n e g o s v a g d a u r e l a c i j i. Relacija je i n t e r e s (inter- esse ), koji neprestano da bude da se nalazi svugdje, da mu je poloaj 14 BIT I SUVREMENOST i boravite svijet. Za ivotinju ne opstoji njen odnos spram drugih kao odnos, ivotinja se ne ,odnosi' ni spram i se ne odnosi (Marx-Engels, ideologija, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 297). odnosa kao pristupa pretpostavlja rastup, ra-stojanje (distantia) i Pribliiti se moe samo ono to u sebi razmak. Odnos je oboje: i pristup irastup. U distanciji se o b r a a a ne od njih. Kako je ovaj odnos, koji je ujedno pristup irastup? Kako je odnos. spram ODNOS COVJEKA I BITKA Da. bi se mogao odnositi spram i, tavie, doprijeti do njih ne ote-tivi u odnosu njihovu, nego je da bi mogao odnijeti od njih ono to njegovu bit i time njihovo mjesto u svijetu - mora negdje i z van sebe kao pukog i i z van kao takvih. Gdje lei ova s koje je poduzeti odnos? Zar jo neto osim Nije li ono to je izvan jeka kao i drugih - tek puko, prazno zamiljeno neto (ens rationis), tavie, zar to nije samo kojoj nita ne odgovara? Izvan ima nita (nihil). Pa zar bi sad trebalo da takvo , n i t a prui oslonac za odnos spram- Za to se hvata kad u rastojanju od 5 Situaciju da se odnosi >s'pram tako da ih nekako nadilazi - je Sartre kao (neantissement) samog Kako mu svijest vai kao paradigma odnos'a s'pram a suprotna je svemu Sartre conscien{;e (ili pour-sui) kao le neant. se za njega odnos vjeka i odnosom ni'ta i bitka. No, pripisu- nitenje kao takovom (llj. kao ne dopire Sartre do izvora :sUlprotnosti i suprotnosti pour-soi i >en-lsoi , nego jednostavno polazi od fakta suprotnosti. Zato njegova filozofija nije nita drugo nego ontologiziranje subjekt-obj-ekt relacije i time da se sagleda po.vijesni sklO'p u koj-em svoje mjesto nalazi bit Gotovo najvie od sviju filozofa egzistencije Sa.rtre je ukopan u nerjeive su.protnO'sti novorvjekovnog pretw n,j'ih u .. . . COVJEK 15 k Da bi se mogao odnositi spram mora dohvatiti ono na to mu dozvo-ljava da poduzme odnos. Odnos spram po kojem je p r i i m e u njima prethodi svakom kon-kretnom traenju s voj s t a va svemu prisvajanju ono-ga to imaju - i cilja na ono to kao j e s u, na b i t a k u U odnosu po kojem j e s t ono po j e s u, ono to i n i m o g u n o s t ODNOS BITI COVJEKA I BICA KAO PROIZVOD-NJA BICA IZ BITKA U rastojanju pristupajupi i s t u p a iz njih k bitku. U odnosu spram se ujedno odnosi spram bitka po kojem j e s u i ona I z vod e i bitak i z o d-j e I j u j u ga od njih, odnosi se spram m i j e- l. n j a j II i i h time to im v r a a bitak unutar \ jesnog svijeta (npr. kamel1- kao }>stvar postaje Odnos biti i jest p r o i z vo e n j e iz I bitka. Prije nego uzmogne mijenjati s osloncem na po- . znavanje njihovih svojstava i ih svojim ciljevi-ma, i z vod i i h o n p o o d n o s u s p r a m b i t k a i z o v o g u p o v i j e s n i p r o iz vod. u svijetu, se, se kao fenomeni, su p r o i z-vod i biti 6 Jer bitaik nije svojstvo nita to bi imaLa, izgleda bitak gLedan u a;spektu kao nita. 1 Kad kaemo da su proizvodi biti treba sa svim oprezom odstraniti primi!Sao da = supstancija . Ova novovj.ekO'Vna, iz proirzala rr.isao antropocentrizma i panantropizma - slijepa je za po-vijesni sklop u kO'jemu hit ima svoje mj esto. kao ' proizvodi biti oovjeka, to koja j-e po svojoj biti (odnosu spram bitka) iz bitka proizveo (pr-oducirao u povi-jesni svij-et. UtoJ.iko su proizvodi svagda rezultat po- < vijesnog sklopa, povijesni pro-izvodi, a pe postavka (positio) vjeka. 16 BIT I SUVREMENOST PRODUKCIJA KAO Zato to se odnosi spram bitka sve-RE-PRODUKCIJA BITKA ga to jest, po M a r x o v i m reproducira cijelu priro-du (Ekonomsko - filozofijski rukopisi, Rani radovi, Za-greb, 1953, str. 203), tj. proizvodi sva iz hUka.8 Na ovom mjestu govori M a r x o prirodi{, kao c j e l i n i svega to jest, a r e p r o du c i r lO\, po njemu, tu cjelinu. Re-produkcija nanovo svega to jest iz onoga to je sve proizvelo, tj. iznijelo i to je svemu dalo da bude. Utoliko priroda kao cjelina svega to jest p r e t p o s t a v l j a "prirodu (fisis) kao p o d-r i j e t 1.0, r o d, b i t a k, kao ono po sve jesU U svojoj biti svaka produkcija jest r e p r o-d II k c i j a onog to je bitak proizveo, >>;porodio. Shvatiti produkciju kao reprodukciju ujednost i s t u p a iz k bitku (fisis) i P r i s t u p a k po kojem istupu-pristupu proizvodi iz bitka, i z o-I i r a v i bita,k iz i .v r a t i v i ga u povijesnom svijetu. M i j e n j a n j e b i a u n j i h o vom b i t k u 8 Ono to ivotinja pripada neposredno samo njenom tijelu, dok se .stalno suprotstavlja svom proizvodu (Marx, ibid., potcrtao V. S.). IzvClr predmetnosti predmeta treba traiti u proizvodnji koja je supro,tstavIjanje, raz - .stojanjoe, raz-- stup, raz - mak i i ujed.no pri - 'stup, pri - stajanje, pri - mak k Zivotinja oblikuje samo po mjeri i potrebi vI'lSte kO'joj 'pripada, dok znade proizvoditi prema mjeri i potrebi vrste i znade svagdje dati predmetu inherentnu mjeru (Marx, ihid.). tovjek je Ikoje se ne zaokruuje i zat-vara u granicama svoj,e vI'lSte, koje ih prelazi (transcendira) - i utoliko je s/!Oiboa'rw; se, .pak, spram svih on je univerzalno. Marx (ibid.) kae da proizvodi univerzalno i slobodan od potrebe. Sloboda sastoji se u is-tupu iz (,sloboda od ... ) u Ibitak (sloboda za .. . ). Ono to na-zivamo slobodom' {:'o,vjeo bitnoj orijentaciji vremena u proLosti te:r:min esencij'ulIVolja, volonte). Leibniz razlikuje e s s e, etre i e n t i a, etres, za njega najvia, jedinstvena, univerzalna i nuna supstancija jest jednostavan red bitka i sadri u sebi svu stvarnost (Monadologija 40, usp. M. Kangrga filozofija, MH, Zgb, 1957, str. 273). Leibniz razlikuje r e a l i t a s i r e s, r e a l i t e i c h o s e s, m o i i onog t o j e po njoj. Kant razlikuje onog, to spoznaju kao spoznaju o m o g u- u j e i spoznaje. konkretnih predmeta i onog to o m o g u u j e predmet kao predmet, e m p i r i j s k o g i t r a n s c e n d e n t a l n o g. Fichte raz-COVJEK 59 likuje p o s t a v l j a n j a (setzen, Setzung) i p o-s t av l j e n o g (das Gesetzte). On razlikuje D a s I c h i d a s t e i l b a r e I c h, T ii t i g k e i t i njenog m a t e r i j a l a. U Hegela postoji razlika s a m o k r e t a n j a pojma od njegovog sich do nje-govog Fiir sich i o d r e e n j a ovog pojma kao et apa na tom put u. Hegel razlikuje bitka (Sein) i bitka (Dasein), Etwas i egzistencije itd. itd. U materijalizmu opstoji razlika k onkretnih o b li ka kretanja i materije kao s a m o k r e t a n j a. mat erije i materija, pri naravno, za misao n e opstoji materija izvan materija, nego k r o z njih i u n jima, no to ne smeta da r a z l i k a ipak opstoji. Engelsovo r azlikovanje s t var i i njihove m a t e r i j a l n o s t i. Lenjinov i Dietzge-nov stav o pr irodi pr irodne cjeline, u kojem se razli-kuje prirodne cjeline i n j e n e pr irode. Primjeri za razliku bitka i mogli bi se nizati t ako dugo dok se ne pobroji i posljednji filozof s njegovim miljenjem. Jer n e m a f i l o z o f i j e b e z o ver a z l i k e. U Heideggera nalazi se stav ex nihilo omne ens qua ens fit, u predavanju Was ist Metaphysik? (Bonn 1929), teza koj a se suprotstavlja poznatoj: Ex nihllo nihil fit ,{ . Ovu tezu je tradicionalna metafizika (skolastika, i Descartesa i Leibniza itd.) upotrebljavala kao stav koji trai p r i z n a n j e e g z i s t e n c i je b o j e. Iz konteksta u ko-jem se m i s u p r o t s t a v l j a m o ovoj, u biti t e o log i j-s k o j, tezi vidljivo je da traimo da se na pameti ima razli-k.a bitka i Uostalom, ova teza nije samo Heideggerova nego i Hegelova i L e n j i n o v a. Na str. 75. prijevoda Lenjinovih Filozofskih svezaka (Ku1tura, Beograd, 1955) nalazimo ovu Lenjinovu misao, proizalu iz studija i Hegelove Wisenschaft der Lo-gik,: Ex nihilo nihil fit? - pita se Lenjin i odgovara: Iz n i e g a proizlazi (postajanje) ... :Ako taj Le-60 BIT I SUVREMENOST njinov - a on se slae s Hegelom - odgovor prenesemo na latinski, on glasi: Ex nihilo omne ens fit. Moda otkriti da smo mi dodali pridjev >>omne, za koji nema u Lenjinovom tekstu? Doista, tamo se ne navodi svako. No, mi smo je stavili, s jedne strane, zbog problematike o kojoj je bila u odjeljku naeg a, s druge, da bismo istakli kako termin b i t i e, koji i Lenjin poblie kao nastajanje, bivanje (Wer-den), ovdje nije s b i t i e m u smislu bitka (Sein). Ovdje je o konkretnom, ovom ili onom, o svakom i svakakvom b i u, a ne o bitku. Zato mi ne prevodimo u Lenjinovom tekstu b i t i e kao to bi vodilo u bludnju, nego kao Uostalom, prvi odje ljak Wissenschaft der Logik, prvi dio Objek-tivna logika, govori o (kvalitetu), dakle o o d r e e n o m a ne o bitku. Pitanje o b i t k u (esse) ne moe se svesti na pitanje o o p s t o j a n j u Esse i >>existentia nisu Jedno te isto. Naprotiv, ima esse existentia i esse essentiae, to pokazuje da esse nadilazi bit i opstojanje, da su oni n j e g o v i momenti. BIT (BITAK) I BITAK SAM NISU JEDNO TE ISTO * Razlika biti vjeka (bitka i b i t k a s a m o g. Na tekst jasno pokazuje da mi upotrebljavamo termin bitak utoliko kao s terminom bit vjeka ukoliko imamo u vidu ono p o e m u jest. Kad govorimo o nigdje ne mislimo na tra-dicionalnu esenciju, formu, priro-du nego svagda mislimo na n a i n n a k o j i s t v u j e. Neto je drugo ako se govori o bitku o v j e k a i o bitku s a m o m, da bitak na-dilazi bit (bitak a n i j e sadran u bitku na usmjeren je p r o ti vant r o-CO VJEK 61 . p o e e n t r i z ma, pa bi bilo apsurdno da mi mo bitak sam s bitkom JEDNO PITANJE KOJE BJTAK FILOZOFIJE - KOJI SE NE SASTOJI U IVOTU. FILOZOFA * I Kad bi filozofija b i l a filozofija samo po tome to filozofi i v e, onda bi b i o log i j s k i opsta-nak filozofa indicirao bitak filo-zofije. To bi f a k t i-v o t a kvalificira i filozofa k a o filozofa i filozofiju k a o filozofiju. Stoga se ne smije mije-ati o n t o log i j s k o p i t a n j e bitka filozofije s faktom biologijskog opstanka filowfa. je, naime, da ni filozof nije filozof, ni filozofija nije filozofija po tome to je netko b i o log i j s k o tj. to i v i. RAZLIKOVANJE VREMENSKOG I PRIJE * Razlikovanje izraza pnJe u v r e-menskom i u smi-slu izraava samo to da praksa, proizvodnja u najirem smislu u ko-jem je ona f i l o z o f i j s k a tema, a ne predmet specijal-nih znanosti itd., ' 0 m o g u u j e i teoriju i praksu u uem smislu, tj. materijalnu praksu, a ne da joj vremenski prethodi. Kad kaemo da se praksa kao b i t zbiva p r i j e prakse u uem smislu, p r i j e svih specifikacija prakse, u koje spada i teorija, umjetnost itd., tad to ovo: zato to je p r a k t i k o i s a m o z a t o, '\ ima on praksu u uem smislu, teoriju, umjetnost itd. J Praksa kao bit ne prethodi u vremenskom smislu, I npr., praksi kao umjetnosti, nego se svagda u j e d n o z b i-v a sa svojim specifikacijama, prema tome kako su ove , povijesno je o razlikovanju onog to je lo-g i k i prije i onog to je v r e m e n s k i prije. Ako se ovo razlikovanje ne vri, onda su npr., sistematska istraivanja historijskih fenomena. Ako se ovo razlikovanje ne vri, ako se ono ne bi s m j e l o vriti, bi to da Marx grijei kad se u Kapitalu slui tzv. 62 BIT I SUVREMENOST deduktivnom metodom izlaganja umjesto da prica histo-riju proizvodnje_ To bi da Marx grijei kad kae: Razmiljanje o oblicima ljudskog ivota, pa dakle i njihovo analiziranje, udara putem koji je s u p r o t a n stvarnom razvitku ( K a p i-t a l, I, str_ 40, potcrtao V. S.). U nas prije samo ovo: svi odnosi spram onog to jest, umjetnost, umi- teorije itd. su samo po tome to je p r a k t i k o to jest po tome t o j e p r a k s a b i t o v j e k a. bio- u - sv:ojol bi ti ne !ti se, npr., ostalih mogao odnositi kao spram p r e d m e t a. o sebi ni s u predmeti. -Tek po J bivstvovanju kao postaju sva koja stupaju u vidokrug njegovog odnosa, p r e d-m e t i m a ovog odnosa. ivotinjska i ljudska svijest raZlio) kuju se upravo po tome to je EGZISTENCIJA OPCEG * Kad bi bilo samo apstrakci- I ja, neutemeljena u samoj zbilji, onda I bi svaka znanost koja smjera na nitost, na zakone konkretnih pojava bila iluzorna. Onda bi , sve nae govorenje, da imena svagda imenuju n i z ' individuuma, bilo besmisleno. Naravno je da ne op-stoji izvan i posebnog, no to sigurno ne da se ovi momenti r a z l i k u j u. Zamjerati nama da govorimo o proizvodnji kao takovoj, zamjerati dija- (Marxu i Engelsu i Lenjinu) da govori o radu kao t a k o vom, o robi kao t a k o voj, a ne o ovoj ili onoj robi, o kapitalu kao t a k o vom, a ne o ovom ili onom kapitalu itd. itd. U odnosu posebno i momente j e d n o g procesa, mada r a z l i i t e njegove momente. Kad govorimo o biti ne mislimo nigdje - bi bilo s nae strane inkonsekventno govoriti o p o v i j e s n o s t i itd. - na neto izvanvremensko i Naprotiv, b i t 0- f v j e k a j e s t n e t o v r e m e n i t o. Ovo nae miljenje , posvema je vidljivo iz one uloge lmju p r i d a j e III Q V r e-COVJEK 63 ID e n u pri eksplikaciji p o v i j e s n o g svijeta, dakle i vjeka kao p o v i j e s n o g itd. To, naravno, ne protu- n e m i n o v n o j p o t r e b i a n a li z e jednostavnih formalnih momenata proizvodnje k a o proizvodnje. Prigo-varati nam zbog toga ima isto toliko smisla kao prigovarati Marxu to u Kapitalu 1 (str. 134 i slij.) govori o radu kao t a k o vom, a ne o ovim ili onim socijalno-historijski uvje-tovanim oblicima rada. Marx s pravom govori u spomenutom odjeljku o r adu kao takovom, i to zato jer se ne bi moglo smisleno govoriti o oblicima rada ako se ne bi znalo to se misli pod radom kao t a k o v i m. POLlTlCKA EKONOMIJA JEST KAO ZNANOST IDEOLOGIJA * ekonomija jest: l. zna-nost, 2. ideologija. Ne moe se, kao postaviti dilema: i l i znanost i l i ideologija. to Marx misli o ekonomiji kao znanosti i kao o ideologiji? Marx kae: Kategorije buroaske ekonomi-je ... to su oblici miljenja kakvi vladaju u drutvu, dakle, o b j e k t i v n i oblici miljenja za odnose proizvodnje ovog historijski drutvenog proizvodnje, robne proizvodnje. \Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 41; potcrtao V. S.). Dakle, Marx priznaje kategorijama ske ekonomije o b j e k t i v n o s t. U tom se sasvim slae sa svojim stavovima iz 1844. godine. U Ekonom-sko-filozofijskim rukopisima kae Marx Ne raste relativno samo cinizam nacionalne ekonomije od Smitha preko Saya do Ricarda, Milla itd., ukoliko posljednji smatraju konzekvencije industrije za razvijenije i punije nego i s pozitivnog gledita s ve d a l j e s v i j e s n o produbljuju dalje od njihova pret hodnika, ali samo zato, j e r s e n j i h o van a u k a razvija konzekventnije i istinitije (str. 222, potcrtao V. S.). Dakle, Marx priznaje da je eko-nomija z n a n o s t, da su njene teze k o n z e k ven t n e i i s t i n i t e. Utoliko implicite priznaje z n a n s t ven o s t ekonomije, Qosta.l0vije!?nim 94 BIT I SUVREMENOST svijesti sprambitka6 i ogledaj mo odnos svijesti i drugih svijesti. ide9Jogijski kar akter fIlozofIje pokazat se, mada samo n e g a t i v n o iz klasifikacije tipova odnosa svijesti spram i drugih svijesti. Kaemo: samo negativno., To da ' se pokazati kako je filozofiju, kao uostalom --i i svrstati u jedan od tipova odnosa sVIJestI spram i drugih svijesti, _ n a d i l a z i relaciju svijesti spram i dr ugIh SVIJestI. Kakove to reperkusije ima po i s t i n u fi-lozofije, vidjet kasnije. . Rekli. smo da i svijest svagda p r i p a d a bitku. Ova .I? r I p a d o s t. Svijesti nije ovdje Iniljena, npr., u smIslu, tJ .. sfere ili sloja svi- IZ. mZlh Ih sloJeva{< _ nego kao istina ?Itka, t!. kao ZbIvanje u kojem je bit p r i s e b i l tako Iznosi bitak iz vanpovijesnih i unosi ga u unutar povijesnog svijet a. Istina bitka je p r o i z v o dn j a iz bitka, p r a k s a u sveobuhvatnom smislu Ova-kova p.roizvodnja je svjesni bitak, tj . s v i j e s t k o j a b iv-s t J e, kad. se p o b i t i o v j e k a odjelovljuje bitak bIcIma, kad Je, dakle, bit p r i s e b n a, II JU'\0), pripada kaO' svjesni bitak. bitnO' kGje izaziva element 0' mGe se zbivati tek na temelju b i t n e istine, nGsti, TakO' se PGkazuju mnGgi slGjevi transcen-diranja filGzGfije: Gna, prvO', p r e l a z i p r e k G i dru-gih svijesti, drugO', d G P i r e d G bitne neistine i krGz nju, gGtGVG u neizrecivGst, s m i r u j e s e u u bitnoj istini. ZatO', tradiciGnalne filGZG-fije, pO' GnGm SVGm najbGljem Gna JG danas nama gGVGri; zatO' je, npr., P l a t G n j G d a n a s i v. se mGe, mjerenO' npr., SGci-jalne situacije u kGjGj nastaje filGzGfija, shvatiti kaO' apstrak-cija kGnkretnog. Time tO' se javlja u elementu kaO' svijest G .. , filGzGfija je pGdlGna sva-kGj kritici.I3 NO', kakO' je i svijest svagda ipak svijest bitka (svjesni bitak), tO' UGp- apstrahiranje, hipGstaziranje itd. P e r f 0-r i r a (prGdire krGz) je.14 U tran-13 ;Kao paradigmu ovakve kritike navedimo Feuerbachov11 kritiku Hegela, (usp. L. Feuerbach Izbor iz djela, Zgb, 1956, str. 13-48, Sitr 26, primjedba 2). 14 Ovo nije svojstveno mi'ljenju bitka, mi-ljenju koje neposredno pripada bitku ('s vjesnom bitku, Marx), jer je tu ono pri sebi, a ne treba se preko COVJEK 101 scendiranju se bitnO' bitna neistina. J e-d i n G filGzGfija (i mGmenti znanGsti itd.) b i t n u n e i s t i n u, naravnO' na ideGIGgijski Specijalna znanGst, npr., fakte GdjelGvljenja bitne ne-istine, i tO' (barem u principu). prekO' nGg i dO' biti i bitka, filGzGfija iznGsi na vidjelO' s a m G z b i van j e (p G V i-j e s t) G t u e n j a. KaO' svijest filGzGfija je svagda metafizika = transcendencija. -U transcendenciji se pripadnGst svijesti bitku, mada, naravnO', na Transcendencija je biti u nje-nGm GdnGsu spram bitka (bitna neistina) k r G z svijest G DGsad mGgli bismO' GvakG ukratI.:> fGrmulirati: KaO' t e G r i j a, filGzGfija je svijest kGja transcen-dira i drugu svijest (meta-fizika), kaO' dGpire dO' bitne neistine, kGju G t u e n G pa Je zatO' i d e a I i z a m.IS KaO' idealizam, Gna da je svi-sebi (Hegelovo k sebi, dostignuti bitak o sebi i za sebe jest bit filo,zofij e - transoendiranj:e) . Ideologijslki karakter filoz.ofiranja kao transoendiranja,to1iko je snano' udo- i kod tako marksista kao to je E. Bloch, da on miljenje kao (Ueber- (U1Sp. naI prij evod iz njegave knj Lge Prinzip Hoffnung T u Nae teme br. 3, 1957, .gltr. 334, 335). 15 Zart:o je novovj,ekovna filozofi ja bitno idealizam? Zato t,o u elementu svijesti bitno tj. prevodi ga na govor teorije, ISHke o .. . , da filozo:flilska teorija je-dina traiIllscendira i dopire do biti. IdeaUzam je tako indeks filoz;ofije, . njeno vlastito iJme za njenu Vlastitu ideolo- Novovjekovni materij,aHzam samo je varijanta idealizma (nesvjesni idealizam) , jer 1. ostaje 2. jer se materija, prirod,a u smi'S.IIu fisi'S javlja samo kao objekt za subjelIDt, pri mu ov,aj objekt dobiva one karakteristike koje u idealizmu (u uem smislu) ima ISUlbdektt. Ove karalkteristike jesu bitne karakte-ristike samo matel'lijalnosti. Iza pri-vidnog priJmaJta materije pred .skriva se prisila po kojoj se materija sama moora ponaati kao Novovjekovni 102 BIT I SUVREMENOST jest p o s t a v i t e l j i u p r a v i t e l j (supstanci-ja-subjekt, H e g e l) svega to jest. materijalizam je et apa u r azvoj u idealizma, ona etapa k,oja je preduvjet za temel jnu novovjekovnu filozofijsku t ezu o istovet-nosti milj en.j a i bitka (Hegel). Ako je objekt 'podloan onome to subj ektnost SUlbjekta, i obratno, ako je subjekt podlo-an onome to QJbje1ktnms t o,bijekta, - onda ohoj e ukazuju na primarno n}ihovo jedinstvo, na apsolut, su oni momenti. Taj apso,lut je ideja, tj. filow,fija sama, [Idakako, u sidrena u bitnoj ne-,istini uz -ovo izd.)] HORIZONT I GRANICA FILOZOFIJSKE ANTROPOLOGIJE PITANJE ANALIZE ONTOLOGIJSKE STRUK-TURE FILOZOFIJ SKE ANTROPOLOGIJE Svakodnevne refleksije, mnjenja i nazori o o njegovom ivotu i smislu, o njegovim potrebama i gleditima, kao i filozofijsko-antropolo-gijska promiljanja biti (essentiae) ovog posebnog ( ens) se u vrtlogu ustrih sporova i po-bijanja, za i protiv, a da, pri tome, kao neto samo sobom razumljivo, prazno, -sterilno, vai istraivanje o n t o log i j s k e strukturel ovih kako predznanstvenih tako i znanstvenih i filozofijskih To je tako jer nam se na temelju povijesno-filozo-fijskog iskustva, da ontologijska razmatranja vode u sko- finese, dok stvarna tematika, predmetna koju prinose ivotna tradicija, posebne znanosti i materijalna filo-zofijsko-antropologijska uvjerenja pri tome iz vida, zanemaruju se. Naravno, odavno se zna da se o pra-vom znanju koje izbjegava konfuziju moe govoriti samo uz osigurane kriterije, ali da i ovi sami jo podlijeu strukturno-ontologijskoj analizi, to izgleda ili su-vino ili se, pak, smatra postulatom koji, s obzi-1 Istramvanje (ne: stDukture samo so-bom nadilazi ontol ogij:sku ra'zinu ono je, s obzirom n a pluralite t -onto,logi jskih solucija, . hitno povijesno i, utoriko, trans-- ontologijsko. Kao takovo ono je jo udaljenije od svi-jesti i za nju nerazumljivo kao zadatak. (Primjedba lUZ .ovo izd.) 104 BIT I SUVREMENOST rom na svoju vjerodostojnost, i sam mor a biti podvrgnut spomenutim kriterijima. Iako se tuimo na nehomogenost stavova o ma kakvo bilo njihovo podrijetlo, nismo skloni da vjerujemo kako bi nam insistiranje na pr imatu ontologij-skih rjeenja pred antropologijskim pomoglo da se spor Naprotiv, sve od neontologijskog, nespe-kulativnog (ova identifikacija je od empi-rijskog istraivanja, naravno - Ipak ne po-stoji nitko tko ima sluha za misaono ustrojstvo stanovitih konteksta antropologijskog karaktera tko se ne bi prije ili poslije sukobio s dominantnom upotrebom stanovitih termi-na koji, makar to su, kako se sami imaju e k s p l i k a t i v n u funkciju u ovim kontekstima. Pri tome svijest o toj funkciji nema za samu funkciju odlu- Mislimo na termine kao to su: bitak, esencija, egzistencija, realnost, vrijednost, funkcija, priroda, svojstvo, relacija, uzajamno djelovanje, supstan-cija, subjekat, objekat, s t, nunost i tako dalje, da ne govorimo o takozvanim materijalno-ontologij-skim pojmovima kao to su: duh, dua, priroda (u uem smislu), kosmos, drutvo i tako dalje. se da je dovoljno to smo im odrekli pa da oni, ontologijski neutralno, kako se kae, slue u svrhe materijalnog istraivanja. (Ovdje anticipiramo: umjesto da oni slue, pokazuje se da materijalno istrai-vanje njima slui.) Vjerujemo, nadalje, da konvencionalizam moe u tu svrhu posluiti kao najefikasnije oruje protiv pojmovno-ontologijskih hipostaza. konven- interpretacija ovih formalnih ontologijsko-me- pojmova oduzima im, dodue, i i sup- karakter, ali ih ostavlja da sami sobom n e- vae za spoznavanje (kakva god, opet, bila njihova interpretacija, na primjer: Ukratko, kako opozicija prema analizi ontologijske struk-ture antropologijskih koncepcija tako i spomenute -metodologijske refleksije na netematiziranom u s vaj a n j u eksplikativne vrijednosti navedenih pojmo-( COV.JEK 105 va, uz njihovo eventualno reduciranje, modifi-ciranje, i tako dalje. Drugim j e d n a o d r e e n a o n t o log i j a, ili ne, izvedena ili pretpostavljena, ne-problematski o d r e u j e, p r e d o d r e u j e o k v i r a n t r o p o log i j s k i h s o l u c i j a i onda kad su ove radikalno * s v a k a filozofijska antropologija razmatra pitanje vjeka s obzirom na njegove: bit (esenciju), prirodu, ideju, formu", na njegova "bitna svojstva, i time svoj vidokrug orijentira prema dominantnoj koncepciji kao takvog i u cjelini. Sporedno je pri tome gdje se ova bit situira, da li se javlja kao zakon, kompleks uvjeta, da li se sve to ili Bitno je da s v a k a filozofijska antropologija postupa s kom kao s i kad ga, u vidu svojih solucija, smjeta u centar, na vrh ili u osnovu hijerarhije, slojevite strukture, regionalne sistematike i tako dalje. S v a k a filozofijska antropologija, ma kako bila izve-dena, te bez obzira na sliku (ideju) koju prua, pretpostavlja o n t o l o g i j s k u interpretaciju bitka ka, to jest redukciju na (to on) Historijski dominantna verzija bitka kao kao takvo i u cjelini, ontologijski horizont danih i princip je artikulacije regionalnih ontologija. Sa svom svojom ove, kao pripadne j e d n o j temeljnOj ontologiji, reflektiraju j e d n u temelj-nu konstelaciju bitka, i biti (povijesni sklop), pa, otuda, pri svoj aktualno izvedenih ili poduze-tih regionalno-ontologijskih (u naem antropologij-skih) nazora, koji konkuriraju i pobijaju se, ipak dokumentiraju svoj povijesni izvor. je na regionalno-ontologijskom nivou: konkurencija filozofij-sko-antropologijskih nazora, ma kako otra bila, ne moe zatajiti zajednitvo, - istovetnost fundamentalne solu-106 BIT I SUVREMENOST cije. Otuda postoji da se ispreparira j e d n a filo zofij ska antropologija povijesnog razdoblja spo-menutom ontologijskom odlukom. U biti, toliko je filozofijskih vizija ili bar njihovih tipova r e k r e t a n j u s m j e r a fi-lozofijskog interesa. fundamentalna tema orijenta-cije filozofije nedvosmisleno indicira bitno pitanje filozofije danas. Nadmaivanje filozofije u njenom revolucionarnom ozbiljenju, kao i filozofijski putovi za to potrebni - to je jo uvijek neizbjeno pitanje filozofije kojim ona da-tum suvremenosti. FILOZOFIJA KRIZE I godina XIX-og stoIje-FILOZOFIJA KAO KRITIKA suvremena filozofija kao kr i t i k a uzlazne faze no- filozofiranja. Kritika je filozofijski in-FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 129 spirirana pitanjem: k a k o j e m o g u a f il o z o f i j a n a-k o n H e g e l a? H e g e l je svega dotadanjeg, jer, svi to vide, putovi uzlazne faze vode svi k H e g e I u. Prevladavanje H e g e l a jest preduvjet novog filozofiranja. No, moe Ii se H e g e l prevladati u njegovom elementu, u elementu misaonog zahvata i postavljanja zbilje? Nitko ne moe biti misaoniji od Hegela; zato treba n o v i e l e m e n a t filozofije. To je ako se propitaju p r e t-p o s t a v k e H e g e love filozofije i svih prethodnih filo-zofija novog vremena. Kako je bilo da H e g e I do jednadbe: stvar miljenja jest apsolutna misao u krugu svojih momenata? To je bilo samo jer je predmetno miljenje vailo kao pristup svemu to jest. od Grka, a onda s no-vim vijekom, se razumijeva kao animal rationale, ivo koje ima razum. U svojoj sri svaki jest racionalnog miljenja. Sto nije racionalno, nadilazi Racionalan odnos je, pak, samo onda ako je i ono na to se odnosi primjereno racionalnom. Subjektivno i objektivno racionalno tako se, po svojoj temelji na racionalnom, koje je ujed-no i supstancija i subjekat procesa. je subje-kat po participaciji na apsolutnOj supstanciji-subjektu koja u svom samorazvoju aktualizira sve to jest u njegovom bitku. Biti biti postavljen od apsoluta. Apsolut je p o s t a v l j a n j e p a r e x c e l l e n c e. Miljenje kao zbilj-ski proces, tj. upravo odnoenje spram apsoluta, nije drugo nego samoekspliciranje apsoluta u kao s r e d i t u procesa. je b e s p o v r a t n o u v u e n u krug apso-lutnog utemeljivanja svega, u vezu s a p s o l u-tnim samopoimanjem-samozahvatom. Kao sredinji momenat tog kruga, n e o g r a n i e n u m nad svim to jest, pa i sam apsolut postaje njeo. gov predmet i u toj predmetnosti sam se konstituira, a time ujedno u svoju dimenziju. Ako jest po apsolutu, apsolut jest po Ali ujedno kao postavljanje apsolutnog racionaliziranja svega, jest' samo m o m e n a t i o b j e k a t u totalnom krugu aktuali-ziranja. U tom dvojakom poloaju, koji ideologijski slika 9 Bit suvremenost 130 BIT I SUVREMENOST kretanje nadljudsko-ljudskog cjelokupnog procesa kapitali- produkcije, utemeljene na radu (M a r sadrana je i g o, p. o a r e n J a ( slobode) svime to jest, m o CI .. I ujedno mo- posvemanje n e - m o cIcovJeka u SVIJetu. H e ? l je dokraja izveo misao slobode; tamnu stranu svega VIdIO je samo kao popratnu pojavu na putu svjet.skog povijest. S p r e k r e t a n j e m s m j e r a mte-resa, s p r e t p o s t a v k a m svijeta - tematizira se ta tamna strana: po- nepredvidljivo, emocionalno, vOh!IVno, zbiljsko, tjelesno, osjetilno, etc. nije animal rationale i svijet nije racionalan, naprotIv, svijet je objava tamnog pratemelja i bezdana, pozitivne neshvatljive slobode (kasni S C h e II i n g), 'supstancijalne volje, dok Clm. povrinu (S C h o p e n h a u e rl. Je ro-da tjelesno, osjetilno i sve apsolutne relaCIje kOJe Je H e: g: l opisao nisu drugo do odnosi ljudskog roda (F e u e r b a C h), pa i sam taj rod kao l ljudska svijest (Br. Bauer), kao i narodna mitska svijest (S t r a u s s), nisu nego apstrakcIJe i hipostaze H e g e l o v o j i d e j i - zbiljski samo pojedinac (S t i r n er). No, ni on mje nita veliko nego tek kreatura postavljena apsolutnom, ne- nikakav gospodar, nego iz raja, zdvojna, smrtna, bojaljiva egzistencija (K i e r k e g a a rd). Tako, pak, izvrgnut svijetu koji se neprestano obnav-lja u besmislenom troenju snaga, i sam koja se dionizijski rasipa, pnbhzno bIce iz- ivotinje i ima jedinu amo: fati, u tog svijeta volje za k?Ji ce ga SI-gurno raznijeti da bi ga opet jednom vratIo u Jednak polo-aj na kojem moe ili zdvajati ili izdrati (N i e t z s.c h e). To su neke glavne, pozicije te etape. Kao prekretmca u zbivanju filozofiranja, filozofija S c h o p e n h a u e r a, kasnog S C h e II i n g a, S t r a u s s a, B a u e raF e u e r b a C h a, S t i r n e r a, K i e r k e g a-a r d a, N'i e t z f;! h e a i dr. s u p r o t t a v lj a s e novQ-FILOZOFIJA - PJESNITVO _ SVIJET 131 vjekovnom filozofiranju na s H e g e lom, novu jednu orijentaciju u zbilji, i u vremenu, ali o s t a j e ipak toj kritiCi, u o k v i r i m a n o v o v j e k o v n o g f l o z o fir a n j a, njegov apsolutni subjektivi- reduciran na upitni antropocentrizam, kao i njegovo IZ r a d a kao biti II odnosu spram bitka proizalo vremena kao indeksa zbiljnosti, tj. a.k t u a l n o s t ill. Tako ova filozofija krize izvor knze (R a d), a bori se protiv njenih manifestacija. Iako se explicite samom novovjekovnom (radni- M a r x), a ne vie njegovom svijetu, ne prelazi preko njega ?tknvajucI Izvorne, Iskona dostOjne novog svi- stari svijet tek iznosi u potpunosti njegovih mo- Tak? ona k. o m.p I e t i r a kao paslika novovje-kovno fdoz?!IJsko njegov prodor k blcima kao ucmClma u a p s o-I u t n o m r a d n o m p r o C e s u brinim ali pojedinca na' restringi-ram trenutak egZlstentne prisebnosti, to tek posvema oslo- Ubrzanu, svemu ljudskom vrtnju nog I{ruga novovjekovnog svijeta. novovjekov-nu . !ilozofiju . time svijet kojemu ova pripada, stavIja filozofIja kao kntIka u krizi samu sebe u pitanje. dakle, da nakon H e g e I a uspije kao filozofija? Time sto Ce okrenuti Svijetu se u novi miljenja, n a i m e u s t a r e a I i s a d a s a-s v I } o I e, o ti m i z m a li e n e p r e t p o s t a v k e, okrecucI SvoJem pozivu Orijentiranja u vremenu i to u ime u biti vremena, bitno !? sigurnost u sebe l -:- p,repustaJu.c1 glavnu cestu filozofiranja onoj orijentaciji ce se znatI uskladiti s tokom novovjekovnog zbivanja kOJI. se Sve to vie Ubrzava. Svi filozofi prve etape ostaju tako bItno o u t s i d e r i zbivanja. Filozofija krize i filOZOfija kao kritika suprotstavljaju dakle, H e g e lovom pojmovno-radnom krugu totalne dostupnosti svega to postoji, da taj krug razbIJU, no ne a k t u a I n o s tIl, tj. ontologij-132 BIT I SUVREMENOST sku i ontohronijsku orijentaciju Filozofija se suprotstavlja H e g e l u, ah zbIlJ.i svijeta koji je dotjeran. kom postvarenog u slijepu Je krize svijeta i sebe same,! ,.me ne-fIlozo-fijskog, u ime zbilje. No, ta zbIlja msu nego pozitivnih predznaka liene pretpostavke povijesnog sklopa u kojem jest I. izgubljen u svijetu i na bIjegu I z. u pitanje filozofiju u ime bitne orijentacIje u vremenu koje je u krizi (nemati vremena za ... ), predstavlja ova etapa ne filozofije, pa se na nju navracatI sv,: fIlozofije razdoblja. Osobita je L o w i t h o va zasluga sto Je, oficijelnom zanemarivanju ove etape sa strane histo-riografije, uspio u svojoj knjizi Von Hegel. zu Nletzsche (Kohlhammer, Stuttgart, 4. izd. 1958) pokazatI p r e s u d n o njeno Sve ostale etape suvremenog filozofiranja reproducirat pozitivno ili negativno, pozicije,< filozofija ove etape. FILOZOFIJA ZNANOSTI I Kao r e a k c i j a na filo-fILOZOFIJA KAO ZNANOST zofiju prekretnice-krize javlja se druga jedna suvremena ska verzija filozofije: f i l o z o f i j a k a o z n a n o s t. Sa svoJe strane ona jo vie produbljuje distanciju spram H e g lov znanosti apsoluta, koju odbacuje kao pijanu samo zato da bi etablirala a P s o l u t n u znanost ko oJ se u njenom poslu ne moe vie nita oteti. S razvojem prirodnih i historijskih znanosti, a s na razvitak i gra- k drutva filozofija poprima reahstIcko-skroman ans og , v f . j ' Bu-oblik z n a n s t ven o - s k o l s k o g fI l o z o I r a n a. da znanost vai kao primjeren pristup svemu to jest, da je ona podijelila predmetne svojih specijalnih struka, filozofiji preostaje da li naknadnoj refleksiji ispituje gnoseologijske pretpostavke posla, dakle, da zbilju ostavi po strani i ispituje znanosti po kojoj, out;ia, i f;loblJe FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 133 karakter. Tom svojom orijentacijom, koja joj se doista utemeljena u vremenu progresa, filozo-fija i opet tematizira samu sebe. Mnotvo filozofija te etape, toliko diferentnih ukazuje na u p i t n o s t s a-m e o r i j e n t a c i j e, kao i na neuzgrednost filozofijskog posla u vremenu. Dok filozofije prve etape s o c i o log i j s k i izraavaju pobunu protiv drutva, poduzetu s raz. drutvenih pozicija, slojeva etc., filozofije ove, znan-stvene etape u svom i idealu izraavaju apologiju drutvenog poretka. fija znanosti i znanstvena filozofija slui ovom poretku, ona, tako idejno legalizira taj poredak. I u toj svojoj soci-jalnoj funkciji i u svojoj metodologijskoj funkciji znanostima filozofija je na putu abdikacije, na putu svoje realizacije u znanostima, a nazor o svijetu, na putu svoje ideologizacije u politici. s jedne strane, idejnu ( spekulativnu) perspektivu filozofija uzlazne faze, a s druge strane, nezadovoljstvo filozofija prekretnice, izraava filozofija kao znanost samozadovoljstvo nad onim to je postigao, nad svijetom koji je b i t n o zaokruen i pa je tek potrebno da u stalnom raz-voju, ,napredovanju bude i empirijski upotpunjen. Fi-lozofija, kako vidjesmo, nema tu zapravo neko svoje speci- u svijetu Kako je sve to jest postalo p r e d m e t z n a n s t ven o - t e h n i k o g z a h vat a, osta-je filozofiji jo samo to da ispituje, s obzirom na njene efekte, i n s t r u m e n t a l n o s t ovog pobjedonosnog gra- instrumenta: znanosti i tehnike. Filozofija je po-stala spoznajnom teorijom, a ukoliko, s osloncem na tradi, ciju, jo uvijek kakvu takvu cjelovitu p e r s p e k t i v u, onda samo gnoseologijski osiguranu. Fi-lozofija se mora svagda znanstveno opravdati, uvijek iznova opravdavati, jer jo nije zaboravila svoje scijentifikacije. To je njena zla savjest, koju ona toliko po-tiskuje da nema izgleda da bi preko nje mogao voditi kakav put zbiljskom nadmaivanju filozofije. Filozofija kao znanost zna da nigdje ne moe nadomjestiti znanost, da svojim p a n s c i j e n t i z m o m nadvisuje, i to specijalnu znanost, pa ipak se nada da se u obliku, u 134 BIT I SUVREMENOST liku, pod maskom znanosti smjestiti m e u znanosti. Terminologija kojom se u tu svrhu slui postaje smijenom, jer je pseudoznanstvena i pseudofilozofijska. svojom u velikom znanstvenom svijetu, filozofija te etape voli se prepustiti historijskim istra-ivanjima svoje prolosti. historija filozofije, koje su jo danas u upotrebi kao iz tog vreme-na. Filozofija ne moe nadomjestiti znanost, ali moe, sa svoje strane, da se znanost u svojoj apsolutnoj pre-tenziji etablira, ostalog, i time to filozofija stidljivo naputa poprite zbiljskih iskaza. S totalnom scijentifika-cijom i tehniciziranjem svega to jest nastupa tek, sasvim bjelodano, svijet rada. tom svijetu, f.ilozofija kao znanost spremna je da radi njega odbaci po-sljednje znake svoje Time filozofija ne stavlja vie sebe u pitanje, ne trai orijentaciju, ona je ;rijeila svoj problem samu sebe. Kamen smutnje, pri tome, ostaje samo to to je jedino filozofija dostatna da samu sebe likvidira. Ba to pokazuje da je filozofija k a o z n a n o s t samo j e d n a orijentacija filozofije u biti vre-mena, a nipoto n j e n a r e a I i z a c i j a u stranom ele-mentu. Na putu ovog filozofiranja druge etape nalazi se i scijen- n o v o k a n t o v s t v o obiju varijanti, i stariji p 0-z i v i t i z a m, i tzv. i n d u k t i v n a m e t a ci z i k a, i k r i-t i k i r e a I i z a m etc. etc. No, najvjernije odgovara toj etapi tzv. log i k i P o z i t i v i z a m krug etc.) FI LOZOFIJA IVOTA I ideje prve etape, makar FILOZOFIJA KAO IVOT nikada u njihovoj radikalnosti, reagi- na teze druge etape, ali pri- pokatkad njenu reformatorsku tendenciju konsoli-diranja svijeta, - i filozofije etape ostaju na antihegelovskoj poziciji, mada prelomljenoj kroz prizmu slike H e g e I a ocrtane u kolskoj filozofiji. Ukoliko se ta slika podvrgava reviziji, vodi to obnovi hegelovstva, tzv. hegelizmu, kojemu je stalo do jedne verzije H e g e love filozofije. -realni motiv tih filozofija ivota kao iracionalnog temelja FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 135 svega i filozofija kao eminentnih manifestacija ivot a jest katastrofalan mete ratova ili prijetnji r atom, uzdr-malost svakodnevnog ivota u ekonomskim krizama, zamasi kolonijalnih pretenzija, zapalost pod rvanj kapita- produkcije koja se osamostalila u autonomnom kretanju trita i nastupa poput prirodne nunosti. Ove filozofije iracionalizma, ivota i suprotstavljaju se optimizmu vjere u ratio, ali bi krivo bilo vidjeti u njima samo proces unitenja, raspadanja, ra-zaranja uma (G. L u k ci cs). One su, bar dijelom, reakcije na postvarenje u svijetu (T. W. A d o r n o). Tako kako ivotom (inti-mom, emocionalno etc.) neposredno reagira na sve racionalizaciju, organizaciju, kontrolu cjelokupnog procesa materijalne produkcije, ali i na procesa u socijalnoj sferi ili u kulturi, - tako i u filozofiji sve to vie dobiva ivot, biologijski ili du-hovni vitalitet pred novcem, razumom, teh-nikom itd. Svakodnevna praksa>manifestacija rada, ne mogu one nita drugo nego da dadu ideologijsku verziju duhovnog rada kao spontanog stvaralatva s pozicija ne--radnika (M a r x). Filozofije ivota zapravo su abdikacija filozofije u ime trajanja. Ovu etapu suvremenog filozofiranja karakteriziraju na- B e r g s o n o v vitalizam, J a m e s o v pragmatizam i D e w e y e v instrumentalizam. U skladu s nacionalnim tradicijama filozofiranja modifici-raju se tendencije filozofije ivota u zemljama. FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET 137 Tako se u povezuje duhovno-vitalis histori-cizam D i I t h e y a, neoidealizam E u e k e n a sa obnovom novohegelovstva u K r o n e r a, L i t t a, G loe k Re r a, H a e r i n g a i dr. je i u Italiji, gdje se u obliku novohegelovstva u filozofijama e r o-e e a i G e n t i I e a povezuju ivotne tendencije liberali- i aktualizma s talijanskom tradicijom he-gelovstva. Vitalizam ima mnogo verzija pa nosi, ostalog, i biljeg personalnog filozofiranja. Od vita- relativizma (K I a g e s, S p e n g I e r, T h. L e s-s i n g) preko personalizma (S t e r n, M o u n i e r i dr.) i kole mudrosti (K e y s e r l i n g) do raciovitalizma (O r t e g a y G a s s e t) i materijalizma (G e o r g e S a n t a y a n a) proiruje se domena filozofije ivota. FILOZOFIJA UNIVERSUMA I Naputanje znanstvenog tipa fi-FILOZOFIJA KAO SINTEZA lozofiranja u filozofijama ivota nedvojbeno upozorava na suvre-menu situaciju totalne krize, koja i filozofiju u nje-noj fundamentalnoj upitnosti. programi realizira-nja filozofije prijete filozofiji kao takovoj. I svijet i filozofija trae konsolidaciju. Moda je izlaz iz krize sadran u novoj jednoj, dobro osiguranoj s i n t e z i regija univer-suma Moda bi to nasuprot hegelovskoj speku-laciji, obnoviti znanstveno filozofiranje kao predmetno kate-gorijainu analizu, a ujedno, bar donekle, one elemen-te filozofije ivota koje je, kako se izostaviti iz univerzumu vjerne slike zbivanja 1 vitalitet, personalitet kao centar akata, aktivizam, bitak sfera, slojeva etc. zbilje itd. 'itd.) Time se na-stoji uska veza s onim to jest, s predmetnim ma, a, s druge strane, odbaciti prazna konstruktivnost scijen- Kako se filozofiranje unutar temeljne relacije subjekta - objekta, nastoji se u ovoj etapi filozofije napustiti puki subjektivizam, transcen- ili i obratiti se sa-138 BIT I SUVREMENOST mim stvarima, objektima bili oni ili pak re-zultat konstitucije sa strane jedne izvorne transcendentalne svijesti. Sad se obnavljaju i tipovi metafizika uzlazne" faze filozofiranja, naravno kroz etapu suvremenog filozofiranja kao znanosti (obnova D e s c a r-t e s a, L e i b n i z a, Wo l f f a). Filozofija kao sinteza izra-ava tendenciju konsolidiranja svijeta i u njemu prema njihovim regijama, tendencija osiguranja smislenog poloaja u kosmosu, uz i g n o r i r a n j e z a m a n o s t i krize svijeta u temelju - pa zato ne moe biti dugog vijeka. orijentacija u biti vre-mena, sklona pomirenju svega uz otupljivanje otrice svemu, ali i okrenuta svijetu rada ali uz krhku pretpostavku da on jo uvijek nosi karak-ter prestabilirane harmonije, s povremenim sklonostima esejizmu, sistema a ipak univerza djelotvorna, znanstvena ali ivotu bliska - ubrzo biva samim empirijskim doga- razdoblja (ekonomska kriza, faizam, rat na pomolu etc.) pa je san odsanjan (H u s s e rl). Ako se ne pretvori u puko procesa s izvjesnim njegovim korekturama, vodi ova orijentacija neposredno k etapi filozofi-ranja, k filozofijama egzistencije. Ma koliko filozofije ove etape otkrivale nedostatke kako znanstvenog tako i vitali orijentiranja, one su u svojoj biti s voj e v r s t a n e k l e k t i c i z a m koji je preostao na kraju njegove povijesti. Tako ove filozofije, makar to na prvi pogled izgledalo, imaju i s t u funkciju kao i ranije spomenuti historicizam: one obnavljaju ono to je ivo u ranijem filozofiranju, a odbacuju ono to je mrtvo. Ti me aktualiziraju za dananje potrebe konsolidiranja ono to im se da je najprikladnije od filozofiranja. No, njihov veliki posao i otvorenost stvarima ka-kve one jesu - se nepla sumnje da tu nalazimo, uprkos temeljnoj dubioznoj orij,entaciji posredni-tva i harmoniziranja, aktualiziranja i akademizma - mnogo pozitivnog u detalju i u metodici to mora biti respektirano ako doista treba da uspije filozofijsko FILOZOFIJA - PJESNITVO - SVIJET 139 nadmaivan. je filozofije. Upravo sagledavanJem regIJ b' . ot . h . a Ica II SVI] ___ u InjU oVIm u vezu s nekim .. k t't .. prInclpom . ons I uCIJe ove filozofije tematiziraJu . k . . t S . l S o n novog SVI- centralnom metodologijskom problematikom i savjesnom Izvedbom sagledanog one ne skidaJu s d reda neO" . . d nevnog , .. oO . JO . Je neizbjeno i radikalno zahtijevaju tematizIranje fIlozofIje kao oriJentacIJe u bt . O I I vremena. vu etapu suvremene filozofije karakteriziraju: H u s' s e r lova transcendentalna fenomenologija i S h I ' r o v a fenomenologijska metafizika duha i poriva c nongova teoriJa d t M ,I pre me a, o o r e o v neorealizam, A x a n d e r o v emergetizam, W h i t e h e a d o v a filo, H a r t m a n n o v a ontologija Idi n o v a ontologija, I r. FILOZOFIJA EGZISTENCIJE I Ob FILOZOFIJA I(AO EGZISTENCIJA radikalnu pro-blematiku filozofija prekre-tnice u krizi, njihovu at-mosferu totalne upitnosti svijeta, i filozofije sa- na iskustva filozofija ivota u njiho-vOJ svega, ali l" strukturnu filozofija sinteze nJIov ontologlzam,{ i metafizicizam _ filozof" t ' etape f " I " . 'IJe pe e n ' .. o z o f lj e e g z i s t e n c i j e kritiziraju ujed-o rasplmutost, ontologijsku VI"tall.zm . taI" ""k .. a I me- u na stvari (realitas rerum) kao na a- slucaJ bitka. Bitak od stvan, teorijskih predmeta, ivota: vrijednosti :tc: etc.: posebno primjereno mu istraivanje, ali i repro- u vlastitom egzistentnom zalaganju. Za razliku ,fIlozofIJske antropologije, koja razmatra kao Ice b" '" 7 u" I C I m a pa cak i onda kad mu pridajIe bilo o mjesto koja, dakle, ne moe onto-logiJskI i stvari, nego ih nakon sto Je bitna odluka o bitku unaprijed i pala, pod aspektom dvaju tradicionalnih pOJmova esencije i egzistencije - filozofija egzistencije do-140 BIT ISUVREMENOS'].' vodi svagda u vezu s e s. s et existentiae, s b i t k o m se kao takov Jedmo oCItuJe na popritu ljudskog egzistiranja. Ma kako raz- ispali odgovori na pitanje o bitku samom, om blii sad dalji tradicionalnim definicijama,. kao i. omma je postavila filozofija sinteze, - jedno ostaje Svojstveno filozofijama egzistencije: o v ji e k u s voj e m e g z i s t I-ranju jest primjereno iskustveno b i t k a s a m o g. Zato egzistirati ne naprosto bItI tu, jer tako jest, npr., i kamen, nego biti utoliko vie od svakog drugog k o li k o b i t a k o v j e k a u k l j u u j e o d n o s s p r a m s a m o g s e b e, ref l e k s i j u koja otkriva pitanje bitka. b i t i i ujedno nekako nepredmetno Z n a t 1 day jest, i to znanje, svijest, razumijevanje eO'zistenciju podaruje jo} strukturu. Nema spontanostI akata se ne bi prelamala kroz prizmu egzistentne ryef-l e k s i j e koja je pravi principium. >,,smrtnosti, vremenltostI, all u IStI mah. istinitosti, slobode, zapravosti Jer prodire svagda u t e m e l j e svega to covjek Clm, u t e-m e l j e njegovog svijeta pa ga iz svjetovnosti, u gubi natrag na u biti jezivu situacIjU egzl- Otuda dobivaju tradicionabIi pojmovi ka.o to su: istina, sloboda, savjest, odgovornost, za-jednica etc., etc., dublju fundaciju nego to lID mogu pruiti gnoseologij\3, etika, etc. S tih pozicija u njihovoj usmjerenostI, za-pravo se razbija i prikriva jedin.stvenost i sabranost ljudskog u njegovoJ sVIjestI o bItku. Pred da bude ili pak da se izgubi u izvanjem, je radikalno intinIiziran, na P r e t p o s t a v k e citave svoje svjetovne avanture. Ako je doista odgovoran samoI? sebi u svojoj ako ne bjei pred se time pred njim otvara, ako prihvati ansu egZIs.tiranJa, moda, da se vrati u svijet, preobraen, izmijenje?, vlastit. Put do svijeta, do stvari vodi preko pravog samog sebe u svojem bitku. Filozofirati, dakle, ne prvenstveno, baviti se stvarima-predmetima, ne obJi-F ILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 141 cirati ili objektivirati, niti gubiti se u pukom ivljenju danog ivota;fi1ozofirati baviti se vlastitim bitkom, ne akademski, nego u situacijama; filozofirati u fundamentalnoj refleksiji d o h v a t i t i, ili, ako ona izostane, p r o m a i t i s voj b i t ak. - I filozofije egzi-stencije odnose se prema H e g e l u, jer im se da je on oduzeo pojedincu odgovornost pred vla- prevevi ga spekulativno u momenat kretanja apso-lutne ideje. U toj kritici dolazi na vidjelo strah pred ekste-riorizacijom, pred deintimiziranjem vlastitosti: svijet re-alnog ivota, svijet drutva itd. jest svijet pada, zaborava, gubitka Tako se onda uspostavlja dvojstvo javnog i privatnog, nunosti i slobode, tva i slobodne egzistencije, izvana iznutra slobodne u svojeg bitka. Filozofije egzistencije primaju na znanje dehumanizaciju ga svijeta, ali b j e e u n j e g o v c e n t a r, u \Slobodnog, istinitog etc. Kad se ovaj, u svijetu, m o r a se ponaati kao svatko, iako, pri tom, kao utjehu moe imati svoju egzistentnu svijest. tavie, ona sama i nije drugo nego predznaka liena, bitna pret-postaVka novovjekovnog svijeta - kao samopostav-ka, kao djelo svojeg prikriva g o-s p o d a r e u n a r a v kad je gospodarenje jasno iskazalo svoju antihumanost. Filozofije egzistencije ne prelaze preko kruga novovjekovnog svijeta rada, one se samo u intimu njegovih pretpostavki, nje-govim manifestacijama. I v r i J e m e unovovj e kovnom smislu, mada su protiv >>izvanjeg radnog vremena. Ono se, za njih, sastoji u maksimalnom intenziviranju egzi-stentnog trenutka, u aktualizaciji ansa egzistiranja. Ova orijentacija suvremene filozofije u biti vremena jasnije od svake druge pokazuje krizu svijeta, reduciranost u njemu, upitnost filozofije same. I tu je na djelu svojevrsna realizacija filozofije, koja je i opet njena abdi kacija za zbilje, reducirane na privatnost. Filozofija reducirana na fundamentalnu refleksiju u intimitetu po-jedinca sustaje pred faktom bitka ili pak formalno deskri-bira strukture a time j ne dopire do 142 BIT I SUVREMENOST nlega. Kao i u filozofijama ivota, i ovdje filozofija, umjesto da osmisli egzistenciju t e r m i n i r a u n j o j pa gubi zamah kojim se doista nadmauje. Predstavnici filozofije egzistencije: J a s p e r s, M arc e l , S a rtr e, M e r l e a u-P o n t y, B u b e r, E b n e r, W u s t, A b-b a g n a n o, B e j e v, e s t o v, etc. egzisten-ciju kao efekat fundamentalno slobodnog egzistiranja p o-j e d i n c a; samo kao takav moe on naknadno u veze s drugima, sebi Naravno da se pri tom, nasuprot svakom psihologizmu, insistira na bitnoj, transcendental-noj strukturi Ali je, ipak, da je i u tom temeljnom po realnom modelu to ga prua proizvodnja, koja poznaje samo i z v a n j e veze ljudima. Apsolutno ja-stvo (F i c h t e) svrava kao brino, nitavno, smrtno, vremenito, osamljeno, etc. etc. jastvo, ali ipak s a m o s o b o m p o s t a v l j e n o, katkad spram boga i u njegovoj refleksiji, katkad spram samog sebe, katkad spram katkad spram masivnog bitka stvari. O o v j e-k u dakle ovisi i tu, kao i u svemu novovjekovnom antro- da 'li biti ili ne. Akt makar i egzi-stentno-fundamentalan, i ovdje je kriterij bitka. Utoliko smi-jemo da, svim prilozima pr evladavanju novovje-kovne fundamentalne relaciJe subjekta-objekta, filozofije egzistencije daju samo j e d n u n jenu verziju. FILOZOFIJA POVIJESTI BITKA I FILOZOFIJA KAO MJESTO" OVE POVIJESTI Ostaje da se razmotri po-sljednja etapa suvremenog filozofiranja, svim prethodnim, etapa u kojoj biva jasno da se mora, ako se doista eli b i t i, prevladati novo-vjekovna filozofij:ska orijentacija, tematizirati kriza u njenoj totalnosti i biti, filozofija nekako usidriti u onome to jest, vratiti joj b i t n o s t uz cijenu njenog prevladavanja. Novo-vjekovna filozofija, posebno u svojojsilaznoj fazi, je centralno mjesto u svemu to jest. Zato valja orijentaciju "u biti vremena ispitivanjem bitka vjeka, ali samo zato da bi ono to a preko njega 1 sva druga dolo na vidjelQ 11 t t k FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 143 sam. Ovako postavljen zadatak, makar preokupacijama filozofije egzistencije, bitno se od njih razlikuje time to izbjegava odluke koje proizlaze iz s a m o p o s t a v l j a n j a to ne smatra da o ovisi da li jest ili nije, nego, naprotiv, sve ovisi o bitku samom. je samo ek-sistentno poprite zbivanj,a bitka, njegove povijesti. to od biti, to podaruje bitak u udesu svoje istine, svog svijetijenja, svoje vijesti koju alje smrtnima da je smjeste u svom, njemu otvorenom prebivalitu. Prava te-ma bitne, tj. bitku misli nije nita predmetno, nisu ova ili ona u svijetu pa niti kao nego p o v i j e s t b i t k a u verzijama njegove istine i po njoj svjetovima. Istina bitka, ne svjetovnost svijeta, ne univerzum sloboda kao otvore-nost ek-sistencije nadolasku bitka bili su zatioravljeni u akti- naletu novovjiekovnog na u svijetu. se njima, on je izgubio iz vida smisao bitka, vie i ne razumije o je kad se za taj smisao pita. Zaborav bitka, nije propust nego i opet sam udes povijesti bitka. Sve to moe da bi izmi-jenio ovaj nihilizam na djelu, samo Je to da se spremi, od-bacivi slijepi aktivizam, za eventualan nadolazak istine bit-ka. To da je na njemu da podvrgne fundamentalnom, u temelj miljenju dosadanju povijest metafizil{e - koliko je ona dola do u ljudskim djelima velikih mislilaca i pjesnika, ali da pri tome zna kako je to samo dio, i to neznatan, tih djela jer i u njima je zapravo na djelu samo bitak. Govor djela nije u ljudskoj niJe sredstvo komunikacije, nego pripada bitku. Tako da bi bio, mora paziti na ono to sam bitak kae, ali i bitku je potrebno da bi se smjestio, da bi bio zalaganje Bitak i su u nerazdvojnom :Jedin-stvu, jedan na drugog i u istinu nisu dva momenta, d v i j e instancije, nego upravo s a m o z b i van j e i s t i n e' : bitka. Zato se, pak, bitak skriva ne samo u novovjekovnoj povijesti nego i ranije, u sa prvim svojim obja-vama - zato sa svoje strane, luta nihi-lizma na bitak, zato je smjer povijesti bitka sve skrivanje bitka .. koje! eto! d()!ittie kulminaciju 144 BIT I SUVREMENOST u suvremenoj bitka, - to vie i nema razloga se i ne smije zapravo pitati: zato je tome tako? Tome Je tako jer; je tome tako. da je bitak i svega, sam nema vie temelja i ,!'ovIJest je uzvieno bez-razlona, poput igre djeteta ko H e r a k l i t. - Filozofija kao metaflZlka, nnslJe-nje promaivala je nuno, na temelju s k r i van j a bitka samog, sam izvor svega - istinu bitka. Ona je na njegovo mjesto stavljala najvie filozofijskog boga. Da bitak sam opet uzmogne da nagovori ek-sistenciju potrebno je da se prevlada filozofija u svome onto-te?-logIJ-skom ustrojstvu. Miljenje povijesti bitka treba. da se IZ novosvjetovnog, predmetn.og .smJera. izvorno kazivanje povremene prisutnostI bItka. MishtI zapravo govoriti govorom bitka. Ne samo da u nalazi svoju nego je govor i prava U govoru je zabiljeena njegova povijl.est, l u bIt-nim moe ona jo jednom da Ako pomognemo, brinim njegovanjem njecI, bItku da jo jednom svoje mj;esto , tad Ima da se iz suvremenog nihilizma. Ako sluh . u buci maina, - ne moe se predVidjetI kraj mhl- . H e i d e g g e r j e, dakle, postavio novovjekovnog svijeta rada, jesnog sklopa unutar kojeg pOVIjeSnO bIvstvuJe, kalizirao upitnost filozofije radi njenog bitnog - ali je svoju orijentaciju u biti vremena, ushJed ranja povijesnih snaga, povezao s jednom: u bIti opet jednostranom, mitologiJom bitka, s novom Jednom, volens nolens, m e t a f i z i k o m govora i tako . . lI ideologijskoj situaciji koja, .uloge filozofije, zatvara vidik u vez u sve.,a , filozofiranja s revolucionarnom misijom Bo- se pretjeranog s1,lbjektivizma i prebacio je II e i d e g g e r tezIste pO,?Jesti bl' tak i time prikratio djelovanje U maksImalnoj otu- - koju ne manje, nego sve to vie, ispostavlj;a novo-vjekovna produkcija - postavljen je upravo FILOZOF IJA - P J ESNITVO - S VIJET 145 radniku povijestan zadatak da posvemanjom revo-.lucijom svijeta u njegovom iskonu otvori istinske povijesti. ORIJENTACIJA SUVREMENE FI LOZOFIJE I POVIJ ES NI SKLOP Orijentacije suvremene filozo-fije, kako smo ih opisali u est etapa, dovode u pitanje ne samo filoZOfiju kao takovu nego i ' sam novovjekovni p o v i j e s n i s k lop u kojem se ona temelji. Bit vremena, na koju smjera suvremeno filo-zofiranje, proizlazi iz konstelacije tog sklopa. U svojoj orijentacionoj krizi iznose filozofije na vidjelo k r i z u s a m o g s k lop a. Ova i j est prava tema filozofija koje su se same stavile u pitanje. Sudbina filozofije, s obzirom' na 'ono za ona svagda ide, ovisi o revolucionarnoj 'i z m j e n i p o v i j e s n o g s k lop a, tj. odnosa biti ka, proizvodn]e, spram bitka i U tom odnosu, koji je bit vremena, nalazi svoje podrijetlo svjetovnost novovjeko-vnog svijeta. Suvremene filozofije pokazale su svo-jom orijentacijom fundamentalnu ovog svi-jeta. U svojoj p r voj etapi iznijde su one na vidjelo, kroz krizu svijet a i vlastitu, da ima neto to je radno-poj-movno" nedohvatljivo, nego je, naprotiv, p r e t p o s t a v k a tog procesa(, - a to je sama i z v o r n a z b i I j a koja se otima svim postavljanj.ima i ih. U drugoj e t a-p i iznijele su suvremene filozofije sav d o m e t f a k t i k o g e t a b l i r a n j a r a d a k a o o t u e n e )>v e r z i-, j e p o v i j e s n o g o d n o s a,. ali i njegove granice, koje nisu predmetne, nego praizvorne, tj. pokazale su da znan-. radna fonnacija pretpostavlja neki funda-mentalniji sloj koji su, opet, brzo prikrile aksio-logijama, teorijama cjelovitosti etc. U t r e o j etapi po-kazale su se ove granice kroz konstatirane fenomene o t u- e n j a k a o postvarenja ivota i time postavila potreba bitno ontologijske orijentacije. Makar to ne prela-zilo slutnje, ipak se t e m e I j n a u z d r m a n o s t sVijeta rada. U e t v r t o j etapi dole su nekako s t var i do svog prava, a s v i j e t se sagledao kao onaj koji im tQ 10 B i t suvremenost BIT I SUVREMENOST Tematika US v: j e : JU J. e na dnevnom redu. r ec. v l utar j , da igra svoju buntovnicku u ogu un . j e m e e vec . . l d n j e m u o v 1-filozofije svijeta. o se 'ja "e To se J.o s i u s p j e h svake nove ontologijske on aCIJ,' , b . t i produbIo u P e t o j etapi, kOj.a postaVlla n m v j k izvan rada a u veZI s Izvornom s o . v cvroevmenie Pri tom' se ujedno pokazala granica ne-radtmc-. .. K VnO e s t a e apa kog stava u u njegovoj tematizirala je c j e II n u sloju, koji i z v o r n o s t i, otu svojim ga prikriva. - sve etap zbiljsko i nezbiljskog dvojstvom pravog 1 >>nepravog , . g . b' anje etc _ d vos loj n o s t SVIjeta: 'ko'em na P r i m a r n o J, IstIm 1 z . se u revoluciji otkriva, 1 'j t eru s n a d m a s 1 van J rano dovodi novu pOVl es u v k . radi nov:r d::: 'jesnI' sklop postavile su fIlozofije kOJe mu J. d pOVl , . d t knJ' egova na ma-. daju u ime vlastitog USPJeha, za a a . k a: s time povezano, i sa?-nIh filozofija u ime izvorno smislenog zbIVanja pOVljesnog P samog. BEiBITNOST FILOZOFIJE I PITANJE OZBILJENJA NJENE BITI AD 3. Pitanje o s t r u k t U r i suvre-mene filozofije nastaje iz te-nje da se u j e d n o, P o v e-z a n o c j e lov i t o sagleda k b' e na temelju pre-mnotvo filozofema, :a onoga to je gledne cjeline, moglo misaono. opr Jt . do njenog o p e g - . d 'ene c j e lov 1 t o S 1, cjelmom, o nj .. k . b i t suvremenog filozofiranja. k a r a k t e r a, kOJI is azuJe . ciliku da se nadamo Samo ako do nje dopremo, p omaknuti oko svje-kako P ko rireditl tovne osi njenog P . -FILOZOFIJA - PJESNISTVO - SVIJET 147 nost za njenu izmjenu u plodno, ponijeto, njoj pripadno, zbiljsko miljenjJe - misaonu zbilju. Tenja za izmjenom, koja moe uspjeti samo kao o b r a t k b i t i i i z n j e, izvire iz n e z a d o vol j s t v a sada-njom filozofijom, za koju, radi njenih vlastitih intencija, rijetko tematiziranih, - slutimo da se samo tako smjeta u biti to se od nje i udaljuje. je dugo prisutna, pa je gotovo ova slutnja da se u svemu bogat-stvu filozofijskih verzija danas krije siromatvo, neimatina, gubitak dodira s biti onoga to jest - d a j e f i I o z o f i j a n a b i j e g u p r e d n e i z b jj e n i m: sa-danja filozofija kao da je b e z b i t i, svoje i onoga to jest, na koju se po svom pozivu odnosi. Ona je b e z b i t l, iako, u nekim svojim verzijama, vie nego ikada tei da dopre do biti svega pa da se tako ispuni. U b e z b i t n o s t i je korijen k r i z e suvremene filozofije o kojoj je tako u nae dane, iako i opet vrlo rijetko b i t :it a koja p o g a a bit, to to sadanja filo-zofija je b e z b i t i? To da ona, z