SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

ANA KECMAN

NAČINI ZASNIVANJA I OBNAVLJANJA TRAVNJAKA

ZAVRŠNI RAD

ZAGREB, 2010.

Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Studij: Biljne znanosti

Ana Kecman

Načini zasnivanja i obnavljanja travnjaka

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Prof.dr.sc. Josip Leto

Zagreb, 2010.

Ovaj završni rad je ocijenjen i obranjen dana ____________________ s ocjenom

____________________ pred Stručnim povjerenstvom u sastavu:

1. Prof.dr.sc., Josip Leto ____________________

2. Doc.dr.sc., Krešimir Bošnjak ____________________

3. Dipl.ing., Krunoslav Sajko ____________________.

SAŽETAK

Proizvodnja kvalitetne i jeftine voluminozne krme temelj je svake rentabilne stočarske

proizvodnje. Obzirom da Republika Hrvatska obiluje površinama pod travnjacima, to bi

trebao biti glavni resurs za proizvodnju krme. Nažalost glavna odlika većine prirodnih

travnjaka su loš botanički sastav i niski prinosi krme. Takvo stanje se značajno može popraviti

nadosijavanjem i pravilnim korištenjem postojećih travnjaka ili pak zasnivanjem potpuno

novih travnjaka. Zasnivanje novih travnjaka ili obnavljanje postojećih vrlo je složen i

odgovoran posao pri čemu treba voditi računa o mnogim čimbenicima o kojima ovisi samo

zasnivanje, ali i kasnija produktivnost i kvaliteta travnjaka. Cilj ovog završnog rada je dati

sustavan pregled najvažnijih razloga za sijanje novih ili obnavljanje postojećih travnjaka,

prikazati najznačajnije načine sjetve i nadosijavanja travnjaka, agroekološke uvjete njihove

primjene, te najvažnije prednosti i nedostatke svakog od njih.

SADRŽAJ

1. Uvod.................................................................................................................................................1

2. Definicija travnjaka..........................................................................................................................2

3. Zasnivanje i renoviranje travnjaka....................................................................................................5

4. Načini i metode zasnivanja travnjaka...............................................................................................6

4.1. Klasična sjetva travnjaka u obrađeno tlo......................................................................................7

4.2. Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida i površinske obrade tla...........................................10

4.3. Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida bez obrade tla.........................................................11

4.4. Obnavljanje (renoviranje) postojećeg travnjaka nadosijavanjem...............................................13

4.5. Zasnivanje travnjaka primjenom preparata za vezivanje i stabilizaciju tla i sjemena................16

4.6. Zasnivanje travnjaka transplantacijom travnih busena...............................................................18

5. Vrijeme sjetve.................................................................................................................................19

5.1. Način sjetve................................................................................................................................22

5.2. Dubina sjetve..............................................................................................................................23

5.3. Valjanje.......................................................................................................................................24

6. Kontrola korovnih biljaka na zasnovanom travnjaku.....................................................................25

7. Gnojidba.........................................................................................................................................27

7.1. Gnojidba travnjaka poslije zasnivanja, u kasnijim godinama korištenja....................................29

7.1.1. Utjecaj gnojidbe na floristički sastav travnjaka......................................................................30

8. Zaključna razmatranja....................................................................................................................32

9. Popis literature................................................................................................................................33

1. Uvod

Travnjaci su poljoprivredne površine namijenjene hranidbi stoke odnosno za

proizvodnju krme. Rastom svjetskog stanovništava rasle su i potrebe za hranom te je većina

kvalitetnih travnjaka pretvorena u oranične površine. Upravo zato je vrlo važno sva znanja i

iskustva usmjeriti u proizvodnju koja će biti rentabilna sa što boljim i višim prinosima

kvalitetne krme.

Zasnivanje novih travnjaka ili obnavljanje postojećih vrlo je složen i odgovoran posao

jer treba voditi računa o mnogim čimbenicima o kojima ovisi samo zasnivanje, ali i kasnija

produktivnost i kvaliteta travnjaka. U ovome radu obrađeni su i opisani upravo načini i

metode zasnivanja i obnavljanja travnjaka, te čimbenici bez čijeg poznavanja ne treba niti

razmišljati o zasnivanju travnjaka. Poznavanje osnovnih smjernica i pravila temelj su za

zasnivanje kvalitetnog travnjaka, ali i za njegovo dugotrajno korištenje na što kvalitetniji

način.

1

2. Definicija travnjaka

Postoji više definicija travnjaka:

Travnjaci su površine koje su pokrivene prirodnim travnim pokrivačem.

Travnjaci su površine pokrivene terestičkom vegetacijom koju izgrađuju trave (Gramineae),

travolike (graminoidne) i ostale zeljaste vrste.

U agronomskom smislu travnjaci su poljoprivredne površine koje su trajno ili kroz duži

niz godina obrasle tratinom, tj. manje-više gustim sklopom velikog broja različitih biljnih

vrsta, a služe za prehranu domaćih životinja. Zajednička im je osobina da su prilagođene

košnji i/ili napasivanju.

S ekološkog odnosno fitocenološkog gledišta, travnjaci su agroekosustavi čiji postanak i razvitak u pravilu uvjetuju dvije skupine čimbenika: edafsko-klimatski i antropogeni.

Edafsko-klimatski ili klimatogeni travnjaci krajnji su stadij razvitka vegetacije ili klimaks vegetacije (sukladno klimatskim i pedološkim uvjetima). Uzroci nemogućnosti razvoja višeg stadija vegetacije od travnjaka su:

niske i/ili visoke temperature neodgovarajući raspored oborina tijekom vegetacijskog razdoblja nedovoljna količina godišnjih oborina jaki vjetrovi pedološki uvjeti

Klimatogeni travnjaci su: savane, stepe, prerije, pampasi, planinski (alpski) travnjaci i

tundre. Na staništima klimatogenih travnjaka ekološke su prilike takve (nedostatak vlage,

visoke ljetne temperature, velika dnevna i godišnja kolebanja temperature) da je nemoguć

razvoj šuma kao kontinuirane vegetacije.

Antropogeni travnjaci (zapremaju 40% poljoprivrednih površina Euroazije i 60%

Sjeverne Amerike) trajni su i vrlo trajni stadij razvoja vegetacije u skladu s čitavim nizom

ekoloških faktora od kojih neki sprečavaju razvoj vegetacije u krajnji stadij ili klimaks

sukladan klimi. Prestankom djelovanja ovih čimbenika paraklimaks prelazi u klimaks

vegetacije, u našim krajevima najčešće šumu. Antropogeni travnjaci s nastali potiskivanjem

šuma: sječom, paljenjem, ispašom i košnjom, a održavaju se kao trajna travnjačka antropo-

zoogena formacija košnjom i napasivanjem.

2

Travnjaci se prema načinu korištenja dijele na: livade, pašnjake i travnjake za

kombinirano korištenje. Livade su travnjačke površine koje se koriste košnjom, a pašnjaci se

koriste napasivanjem (slika 1.). Napasivanje je najstariji oblik poljopriredne djelatnosti.

Nomadsko napasivanje javlja se već u starije kameno doba. Po svom postanku livade su u

odnosu na pašnjake mnogo mlađe travnjačke površine. Nastale su prelaskom ljudi na

stacionarni način življenja, kada se javila i potreba za spremanjem krme za hranidbu domaćih

životinja tijekom zime.

Slika 1. Pašnjak (izvor: www.newgrassfarm.com)

Daljnjim razvojem čovječanstva te povećanjem broja stanovnika na Zemlji, rasle su i

potrebe za većom količinom hrane. Stoga je većina najkvalitenijih livada pretvorena u

oranične površine te su ostale samo one koje nije bilo moguće pretvoriti u oranice zbog raznih

ograničavajućih čimbenika.

Čimbenici koji otežavaju prevođenje travnjaka u oranice i tla za uzgoj drugih kultura su:

humidnost klime

nepovoljni vodni odnosi (poplavna područja, suviše mokra tla, tla s visokom

podzemnom vodom)

suviše jaka inklinacija terena

neravnost terena

skeletoidnost terena

3

nepovoljne osobine tla (skeletoidna, suviše plitka, vrlo teška, vrlo kisela tla, tla slabe

aeracije)

visinski i predplaninski položaji

nerentabilnost ratarskih i ostalih poljoprivrednih kultura zbog velike udaljenosti, loših

putova, pomanjkanja radne snage itd.

U 2008. godini u Republici Hrvatskoj korišteno je 1 289 091 ha poljoprivredne

površine, od čega su 26,5% ili 342 430 ha trajni travnjaci (livade i pašnjaci). Međutim,

procjenjuje se da je površina trajnih travnjaka veća jer više gospodarstava zajednički koristi

državno zemljište za ispašu stoke (Statistički ljetopis 2009.).

Prirodne travnjake nastanjuju biljne vrste slabe proizvodne i kvalitativne vrijednosti, što

ih čini nisko-produktivnim sa slabom kvalitetom krme.

Niz čimbenika utječe na niži proizvodni potencijal travnjaka:

1. Neplansko i nesistematsko iskorištavanje napasivanjem i košnjom travnjaka, bez

nadoknade iznesenih biljnih hranjiva koji su glavni čimbenik produktivnosti

2. Pomanjkanje njege - odsustvo ili slaba primjena meliorativnih i agrotehničkih mjera,

prvenstveno gnojidbe travnjaka

3. Nepravilno korištenje - preveliko ili prenisko pašno opterećenje (previše ili premalo

stoke po jedinici površine), te prekasna košnja (za vrijeme i poslije cvatnje; slika 2.)

4. Nepovoljni ekološki uvjeti staništa

5. Prisutnost korova i divljih biljaka koje nisu selekcionirane za visoku proizvodnju, a

koje se ne suzbijaju kemijski

4

Slika 2. Travnjak u kasnom stadiju razvoja za košnju (izvor: Josip Leto)

3. Zasnivanje i renoviranje travnjaka

Kada je produkcija travnjaka u trajnom opadanju i kada životinje nerado pasu i

ostavljaju velike nepopašene površine travnjaka neophodno je obnavljanje postojećeg ili

zasnivanje novog travnjaka jer njegova kvaliteta nije na željenoj razini.

Često su glavni razlog slabije kvalitete travnjaka promjene u botaničkom sastavu. Trave

slabije kvalitete i nepalatabilne korovne biljke (one koju stoka nerado pase) tada postaju

glavne komponente travnjaka. Skoro svake godine se može zapaziti nestajanje, odnosno

isključivanje jedne ili više vrsta biljaka u fitocenozi i njihovo smjenjivanje i smanjenje u

biljnoj zajednici.

Sezonske i godišnje kvalitativne i proizvodne promjene u prirodnim travnjacima

najčešće nastaju kao rezultat vremenskih promjena tijekom vegetacije, odnosno godine, što je

često povod promjenama u tlu, prije svega vodozračnog režima. Ove promjene utječu na

stimuliranje jedne ili više skupina bilja i inhibiciju razvoja drugih skupina, nažalost obično

boljih biljnih vrsta. 5

Promjene u botaničkom sastavu javljaju se i kao posljedica iracionalnog i neplanskog

načina iskorištavanja travnjaka od strane čovjeka. Direktan utjecaj na promjenu botaničkog

sastava travnjaka ispoljava se košnjom, ispašom, primjenom različitih agrotehničkih mjera,

zaštitom od šetočinja i sl.

Košnja može biti izvedena pravovremeno ili sa zakašnjenjem. Dovoljno je istaknuti

primjer talijanskog ljulja (Lolium multiflorum L.). Ako se dopusti da talijanski ljulj donese

sjeme i kosi se u voštanoj zriobi, naredna će regeneracija biti toliko slaba da se u trećoj uopće

nema što očekivati.

U vlažnijim klimatima ako je slaba dreniranost travnjaka, kvalitetne travne vrste, koje

ne vole prevlažna tla, povlače se i ustupaju mjesto vrstama kojima takva tla odgovaraju, npr.

rosulje (Agrostis sp.) i lisičji repak (Alopecurus sp.).

Biljna formacija po svojoj prirodi, za kraće ili duže vrijeme, stvara nepovoljne uvjete za

život, kako u međusobnoj rizosferi, tako i u sferi nadzemnih organa. Ujedno se stvaraju uvjeti

za novu zajednicu, koja se s vremenom izmijeni dolaskom drugih vrsta tolerantnih na

novonastale uvjete.

4. Načini i metode zasnivanja travnjaka

Zasnivanje travnjaka složen je i odgovoran zadatak. Od uspjelog zasnivanja travnjaka i

održavanja povoljnog sastava, strukture i dinamike travnog pokrivača ovisi daljnja

proizvodnost travne mase i ekonomičnost stočne hrane. Za uspješno zasnivanje travnjaka

potrebno je dobro poznavanje prirodnih uvjeta (klima, tlo), osobina biljnih vrsta i njihovih

smjesa, namjene travnjaka te načina njihovog uzgoja i iskorištavanja.

Nakon odabira vrsta za uzgoj i određivanja količine sjemena, pristupa se zasnivanju

sijanog travnjaka. Pri zasnivanu sijanog travnjaka mora se voditi računa o više čimbenika, a

osobito o prirodnim uvjetima, stupnju razvoja gospodarstva na kojem se travnjak zasniva,

uređenosti proizvodnih površina, reljefu, opskrbljenosti mehanizacijom i dr. (Troxler i

Charles, 1980).

Travnjaci se mogu zasnivati na više načina, uz maksimalno korištenje novijih tehničkih

i tehnoloških rješenja, osobito veće primjene suvremene mehanizacije, produktivnije i

kvalitetnije vrste i sorte te bolje smjese.

6

Pri zasnivanju travnjaka također se mogu javiti i određeni problemi, propusti i pogreške,

koji umanjuju produktivnost travnjaka (Mijatović, 1975), a to su:

Odabir nepogodnih tala za zasnivanje travnjaka

Upotreba manje pogodnih, pa i nepogodnih vrsta trava i djetelina

Nedovoljno se pažnje posvećuje sastavljanju smjesa trava i djetelina

Kašnjenje sa sjetvom, posebice u proljeće

Slaba gnojidba travnjaka

Izostavljanje valjanja nakon sjetve kao obavezne mjere

Nepravovremena borba protiv korovnih biljaka

Nedovoljni organizirano i racionalno korištenje travnjaka

4.1. Klasična sjetva travnjaka u obrađeno tlo

Sjetva travnjaka u obrađeno tlo, primjenom mehaničke obrade i pripreme tla, najčešći je

način zasnivanja travnjaka. Ako travnjak sadrži manje od 50% kvalitetnih vrsta preporučuje

se preoravanje i zasnivanje novog travnjaka (Kading i Watzke, 1991).

Svrha obrade tla je prorahljivanje tla, uklanjanje postojeće vegetacije, zatrpavanje

sjemena korova koje je na površini, unošenje gnojiva u tlo te osiguravanje ravne površine za

sjetvu i ostale zahvate. Nedostaci obrade tla su veći gubitak vlage tla i povećana mogućnost

erozije tla (Wollenhaupt i sur., 1995).

Ovaj način najčešće se koristi na ravnijim terenima, manje nagnutim, jer bi na nagnutim

terenima obrada izazvala erozivne procese, te na tlima koja nisu suviše plitka.

Obradom tla stvaraju se najpovoljniji uvjeti za sjetvu, nicanje te razvoj biljaka. Osnovna

obrada obavlja se klasičnim traktorskim plugom na dubinu 25-30 cm. Ako se radi o plitkim

tlima s dosta skeleta, obrada je plića (10-15 cm), a obavlja se oranjem, tanjuranjem ili

frezanjem. Dubina oranja može značajno utjecati na nicanje i opstanak biljaka (Kading i

Watzke, 1991; tablica 1.).

7

Tablica 1. Utjecaj dubine oranja na nicanje i opstanak krmnih biljaka (Kading i Watzke,1991)

Vrsta trave Dubina oranja (cm) Nicanje biljaka (%) % preživjelih nakon 11 tjedana

Festuca pratensis 25 100 93

Phleum pratense 25 100 97

Poa pratensis 25 100 88

Festuca pratensis 15 81 67

Phleum pratense 15 93 83

Poa pratensis 15 88 71

Nakon obavljene osnovne obrade slijedi predsjetvena priprema tla. Ako je nakon oranja

tlo u dobrom stanju, dovoljno je izvršiti drljanje. No, ako su uvjeti nepovoljni tj. ako je tlo u

lošijem stanju, tada se predsjetvena priprema obavlja tanjuranjem, frezanjem, upotrebom

sjetvospremača (slika 3.) i drljanjem.

Slika 3. Predsjetvena priprema tla sjetvospremačem (izvor: www.poljoprivrdni-forum.biz)

Tlo prije sjetve treba biti dobro pripremljeno, poravnano, usitnjeno i slegnuto. Ako tlo

nije dovoljno slegnuto, sitne sjemenke propadaju u dublje slojeve te izostaje pravilno i 8

ujednačeno nicanje. Zato se preporuča da se prije sjetve tlo povalja zupčastim, rebrastim ili

kombiniranim valjcima.

Sjetva se obavlja ručno ili sijačicama. Sijačice mogu biti specijalizirane za sjetvu trava i

djetelina ili prilagođene žitne sijačice. Ručna sjetva- omaške najlošija je metoda. Da bi sjeme

ostvarilo što bolji kontakt s vlagom iz tla te da bi što prije došlo do nicanja, obavezno nakon

sjetve površinu treba povaljati.

Kod ovog načina (klasičnog načina) zasnivanja travnjaka mogu se primijeniti dva

postupka: zasnivanje travnjaka s uzgojem prethodnih usjeva (najčešće se primjenjuje) i

zasnivanje travnjaka bez uzgoja prethodnih usjeva (ubrzano zasnivanje travnjaka).

Kod zasnivanja travnjaka s uzgojem prethodnih usjeva, nakon razoravanja prirodnog

travnjaka 1-2 godine uzgajaju se oranični usjevi prilagođeni agrotehničkim uvjetima samog

područja (raž, kukuruz, krumpir, grahorica, grašak, crvena djetelina i dr.), a zatim se tlo

obrađuje i priprema za sjetvu travnjaka. Uzgojem prethodnih usjeva bolje se uništava ledina

prethodnog travnjaka, uspješnije se razlažu ostaci zaoranih biljaka te uništavaju korovne

biljke. Travnjaci zasnovani uzgojem prethodnog usjeva u prosjeku daju veće prinose, nego

oni bez uzgoja prethodnog usjeva (Đorđević i Mijatović, 1966).

Kada se ne uzgaja prethodni usjev, nakon razoravanja prirodnog travnjaka odmah se

zasniva novi travnjak. Ovaj način zasnivanja travnjaka najveći značaj ima na nagnutim

terenima gdje postoji opasnost od erozije tla. Osnovnu obradu, oranje, na nagibu treba izvoditi

poprijeko na nagib po izohipsama.

9

4.2. Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida i površinske

obrade tla

Pojavom kvalitetnijih i tehnički lako primjenjivih herbicida, mineralnih gnojiva te

mehanizacije za plitku površinsku obradu tla i specijaliziranih sijačica (rotoseedera), počeo se

širiti ovaj način zasnivanja travnjaka.

Ovaj način zasnivanja travnjaka pogodan je na manje povoljnim terenima, na plitkim,

erozivnim, skeletnim tlima, na većim nagibima (posebno u brdskom i pretplaninskom

području) i na svim onim površinama na kojima nije moguće uspješno obaviti klasično

zasnivanje sijanog travnjaka (Troxler i Charles, 1980).

Pored intenziviranja proizvodnje krme u manje povoljnim ekološkim uvjetima, ovaj

način zasnivanja travnjaka štiti tlo od erozije, povećava se količina organske tvari u tlu, čime

se poboljšavaju osobine tla, povoljno se utječe na mikro- i fitoklimu, posebice na vodozračni

režim. Ovaj način zasnivanja travnjaka ne utječe negativno na okolinu.

Organogena, posebno tresetna tla, brzo se isušuju nakon oranja, a na teškim, glinovitim,

tzv. minutnim tlima, teško je osigurati dobru sjetvu u kratkom vremenskom roku, jer su

ovakva tla ili suviše vlažna ili suviše suha.

Tablica 2. Utjecaj različitih postupaka zasnivanja travnjaka na prinos suhe tvari (Korošec, 1978)

Način zasnivanja travnjaka Prinos ST (t/ha)

Prirodni travnjak gnojen NPK gnojivima 6,35

Herbicidi (Reglone i Gramoxone) + NPK + sjetva 6,70

Herbicidi (Reglone i Gramoxone) + NPK + tanjuranje + sjetva 7,94

Primjena frezanja + NPK + sjetva 8,25

Herbicidi (Reglone i Gramoxone) + NPK + frezanje + sjetva 8,87

10

Za uništavanje postojećeg biljnog pokrova koriste se različiti totalni kontaktni i

sistemični herbicidi. Štafa (1978) je uspješno zasnovao travnjak kraj Bjelovara tretiranjem

prirodnog travnjaka herbicidima Gramoxone 60% i Reglone 40% u količini 6 l/ha i

površinskom obradom tla frezanjem i drljanjem. Ovako zasnovan travnjak dao je 14,30 t/ha

sjena godišnje.

Tretiranje se najčešće vrši ranije u proljeće kada su biljke započele svoj vegetativni

razvoj ili kod jesenske sjetve dovoljno rano da se stigne posijati travnjak u optimalnim

rokovima (15. kolovoza do 15. rujna). Pri upotrebi svakog herbicida mora se voditi računa o

načinu primjene, a posebice o karenci. Stoga se strogo treba pridržavati uputa o načinu

upotrebe herbicida. Za tretiranje bolje je koristiti smjese herbicida radi povećanja spektra

djelovanja i učinkovitijeg uništavanja nepoželjnih biljaka.

Nakon primjene herbicida, odnosno prolaskom karence, pristupa se površinskoj obradi

tla (do 5 cm dubine), koja se može obaviti kombinacijama tanjuranja, frezanja i drljanja.

Način površinske obrade koji će se primijeniti ovisi o osobinama tla i njegovom općem stanju

nakon uporabe herbicida te o raspoloživoj mehanizaciji. Poslije površinske obrade tla slijede

sjetva, ručna ili strojna, i valjanje.

4.3. Zasnivanje travnjaka primjenom herbicida bez obrade tla

Ovaj način zasnivanja travnjaka primjenjuje se na slabim, plitkim, skeletnim, erozivnim

tlima i na nagnutim terenima. U širokoj praksi ima istu ulogu i značaj kao i zasnivanje

travnjaka sa primjenom herbicida i površinske obrade tla.

Brojna istraživanja pokazuju da ovaj način zasnivanja travnjaka može dati dobre

rezultate. Prednost se daje proljetnoj sjetvi (Dobromilski i Lyduch, 1991). Međutim, i ljetna

sjetva daje dobre rezultate ukoliko tijekom ljeta padne dovoljna količina oborina (Troxler i

Charles, 1980).

Postupak zasnivanja je sličan kao kod prethodnog. Najprije se herbicidima uništava

postojeći biljni pokrov, a zatim se obavlja sjetva, najbolje direktnim unošenjem sjemena u tlo

pomoću specijaliziranih sijačica (John Deere, Vredo, Hunter i dr.) za direktnu sjetvu trava i

djetelina.

11

Vrijeme i način sjetve sličan je kao i kod ostalih postupaka zasnivanja travnjaka. Iako

daje pozitivan učinak na produktivnost i kvalitetu krme, ovakav način zasnivanja travnjaka ne

primjenjuje se dovoljno zbog nedostatka adekvatne mehanizacije u pojedinim područjima. U

sušnijim uvjetima učinkovitost zasnivanja travnjaka na ovaj način može potpuno podbaciti.

Slika 4. Primjena herbicida (izvor: www.pubs.caes.uga.edu)

U nekim zemljama Zapadne Europe (Belgija), obično se 14 dana nakon primjene 1,44-

2,16 kg/ha glifosata obavlja direktna sjetva engleskog ljulja (Lolium perenne L.) u travnjak

(Carlier et al., 1991). Prva dva tjedna nakon sjetve kritičan su period za opstanak biljaka, koji

ovisi o količini vlage u tlu. Zadovoljavajuće rezultate daje herbicid Starane 250 koji uspješno

suzbija značajne korovne vrste (Wolski, 1998).

Primjena herbicida umanjuje prinos krme travnjaka od 20-25% u prvom otkosu u prvoj

godini primjene. Međutim, ovaj način sjetve pri usijavanju djeteline u travnjak poboljšava

kvalitetu krme za 39-55% u istoj godini, ovisno o količini sjemena (Vidrih i sur., 1991).

Uništavanje starog travnjaka herbicidima u pripremi za sjetvu bez obrade tla drastično

mijenja stanište i zalihe hrane za postojeću populaciju kukaca. Zbog toga su mlade biljke

novog travnjaka posebno osjetljive. Takvo stanje može se poboljšati primjenom insekticida

tijekom sjetve (Kalmbacker i sur., 1979; Vough i sur., 1982).

12

Slika 5. Direktna sjetva travnjaka (izvor: www.baap.it)

4.4. Obnavljanje (renoviranje) postojećeg travnjaka

nadosijavanjem

Nadosijavanjem travnjaci se obnavljaju kada su prorijeđeni ili su prevladale niske trave

s plitkim korjenovim sustavom da bi se postigli veći prinosi i poboljšala kvaliteta krme, a u

brdsko-planinskim područjima da bi se tlo zaštitilo od erozije.

Razlozi za ovu agrotehničku mjeru su prorjeđivanje travnog pokrova uslijed

nepovoljnih agroekoloških i agrotehničkih uvjeta te propadanje dijelova travnjaka pod

prirodnim utjecajima i djelovanjem čovjeka.

Prorjeđivanja travnjaka mogu nastati krčenjem, čišćenjem, ravnanjem travnjaka i

sličnim mjerama, djelovanjem erozije, klizanjem tla te pretjeranim iskorištavanjem.

Neredovita gnojidba ili potpuni izostanak ove mjere također pospješuje prorjeđivanje

travnjaka.

Ova mjera ustvari je sjetva odnosno usijavanje sjemena jedne ili više vrsta trava i

djetelina u postojeći travnjak. Uspjeh renoviranja travnjaka nadosijavanjem ovisi o smanjenju

konkurentske moći postojećeg biljnog pokrova, osobito loših trava i mahunarki, što se postiže

površinskom obradom tla frezanjem, tanjuranjem te uz primjenu selektivnih herbicida, te o

stvaranju povoljnih uvjeta za uspješno nicanje, rast i razvoj usijanih trava i djetelina izborom

pogodnih vrsta i smjesa te pravilnim agrotehničkim zahvatima.

13

Nadosijavanje travnjaka može se provoditi u jesen ili u proljeće, isto kao i kod

zasnivanja travnjaka. Sjetva se izvodi ručno ili sijačicama nakon površinske obrade tla ili

direktnom sjetvom u postojeću tratinu (slika 5.) sa ili bez upotrebe selektivnih herbicida.

Nakon sjetve površina se obavezno povalja.

Slika 6. Sijačica za direktnu sjetvu trava i djetelina (izvor: www.terrington-

machinery.co.uk)

O stupnju prorijeđenosti travnjaka te o vrstama trava i mahunarki koje nadosijavamo

ovisit će količina sjemena, koja se kreće od 15-30 kg/ha kod prorijeđenih travnjaka, pa do 30-

40 kg/ha kod travnjaka s više praznih mjesta.

Renovirani travnjaci moraju se vrlo pažljivo iskorištavati u prvoj godini jer se u

protivnom može napraviti još teže prorjeđivanje. Zato se u prvoj godini ne preporuča ispaša, a

visinu košnje treba povećati.

Prednosti ovakve sjetve su smanjenje vremena u kojem travnjak nije u upotrebi,

smanjenje potrošnje nafte za >80%, ušteda vremena, povećanje organske tvari tla, čuvanje

strukture, prozračnosti i propusnosti tla, očuvanje flore tla te prevencija od erozije.

Nedostaci su veći rizik od propadanja klijanaca zbog kompeticije s postojećom

vegetacijom, potreba za jačim traktorima i novim sijačicama, reduciran korjenov sustav

novosijalih biljaka te povećana opasnost od bolesti i štetnika.

Obnavljanje travnjaka je skupa aktivnost. Zato se obnovi travnjaka pristupa jedino kad je botanički sastav loš ili je travnjak potrebno poravnati ili drenirati.

14

Obnavljanje travnjaka je opravdano kad su troškovi obnavljanja nadoknađeni višim

prinosima, kvalitetnijom krmom ili eventualno lakše izvodivim operacijama u korištenju

travnjaka (ravniji teren kod košnje i spremanja krme).

U Nizozemskoj se obnovi travnjaka pristupa u sljedećim slučajevima:

kada travnjak sadrži manje od 50% trava dobre kvalitete i manje od 35% engleskog

ljulja

kad travnjak sadržava više od 25% jednogodišnje vlasnjače-Poa annua

kad travnjak postane vrlo neravan (džombast) pa košnja npr. nije više moguća

kad je tratina ozbiljno uništena mrazom ili teškom mehanizacijom

kad treba drenirati travnjak

Travnjak s osrednje kvalitetnim botaničkim sastavom (50-75% dobrih trava i manje od

25% loših trava) može biti poboljšan pravilnim upravljanjem i korištenjem (pravilna gnojidba,

intenzivna košnja/napasivanje). Međutim, takav način popravljanja travnjaka traje nekoliko

godina.

Slike 7.i 8. Obnavljanje travnjaka direktnom sjetvom (izvor: Josip Leto)

15

4.5. Zasnivanje travnjaka primjenom preparata za vezivanje i

stabilizaciju tla i sjemena

Stabilizacija tla na nagibima izloženim eroziji i zasnivanje travnjaka radi biološke

zaštite supstrata tla dobiva u praksi sve veći značaj. Osnovni cilj je stabilizacija tla i

zasnivanje travnog pokrivača koji će na nagibima uspješno štititi tlo od erozije.

Posljednjih desetljeća u svijetu se koristi i “hidrosjetva“ i metoda malčiranja, upotreba

raznih butomenoznih i vezivnih tvari, mješavine slame i asfalta, staklena vuna, polietilenske

folije i drugi materijali. Ova sredstva pored stabilizacije tla i sjemena, uspješno propuštaju

vodu i pospješuju nicanje biljaka (tablica 3.).

U našim uvjetima najviše je proučavan i u praksi primjenjivan preparat „Curasol AE“,

koji uspješno stabilizira supstrat tla na nagibu od 45-53°. Ovaj preparat formira zaštitni film

na dubini od 2-14 mm, na zbijenom tlu pliće, a na rastresitijem dublje. Vrijeme formiranja

zaštitnog filma kreće se od 2,15 do 3,25 sati, a kod umjereno rastresitog tla i veće količine

Curasola AE i brže. Potpunu stabilizaciju tla na jačim nagibima omogućile su samo količine

od 60 i 80 g/m2 (Mijatović, 1972).

Tablica 3. Utjecaj Curasola AE pri zasnivanju travnjaka na nagibu, na nicanje sjemena i pokrovnost

Način zasnivanja travnjaka % izniklih biljaka % pokrovnosti

Netretirana površina 35-45 55-60

Tretirana Curasolom AE 72-80 85-100

Zbog svega ovoga, na tlu tretiranom Curasolom AE formira se travnjak većeg stupnja

pokrovnosti, gušći i jači busen i ledina, koji može uspješno štititi tlo od erozije, dok se na

netretiranim površinama to ne može postići.

Danas se u svijetu koriste slična sredstva, primjerice „Sarea Soil Stabilizer“, koji

posjeduje dobre osobine neophodne za stabilizaciju tla. Ovaj preparat stabilizira mrvičastu

strukturu tla te otpušta biljna hranjiva, neophodna mladim biljkama (Hofinger i Steinmayr,

1991).

16

Hidrosjetva se primjenjuje i za zaštitu prometnica, kao i revitalizaciju prirodne sredine

uz primjenu bio-algeen proizvoda. Metodom bezhumusnog ozelenjavanja postižu se

djelotvorni učinci: trenutna i trajna zaštita od erozije i kvalitetan zeleni pokrov u skladu s

autohtonim uvjetima.Uz pomoć bio-algeena neplodne se površine (npr. jalovina, pijesak,

šljunak i td.) pretvaraju u plodno tlo, pogodno za rekultiviranje, jer bio-algeen aktivira i trajno

podržava osnovne biološke cikluse u tlu. Njegovom se primjenom povećava sadržaj humusnih

kiselina, a izgradnjom kompleksa glina-humus, poboljšava se pufernost tla.

Slika 9. Površina posijana hidrosjetvom (izvor: www. ecoland.hr)

Primjenom bio-algeena dobiva se i do 300% veća korijenska masa trave, što je osobito

značajno za kvalitetu, otpornost i trajnost travnjaka, kao i za erozivnu zaštitu tla.

Bio-algeen preparati proizvode se iz najstarije biljke na zemlji – smeđe morske alge

Ascophyllum nodosum, 100% prirodnog podrijetla, sadržavaju preko 70 mikroelemenata,

vitamina, aminokiselina i alginskih kiselina. Bio-algeen preparati koriste se već dugi niz

godina u Europi i svijetu s velikim uspjehom.

17

Slika 10. Površina posijana hidrosjetvom (izvor: www. ecoland.hr)

4.6. Zasnivanje travnjaka transplantacijom travnih busena

Za uređenje i zaštitu određenih površina, izgradnju i održavanje različitih objekata i

rješavanje drugih biološko-tehničkih problema životne sredine sve se više koristi metoda

transplantacije, prenošenje i postavljanje travnih busena. Na ovaj način se najbrže može

zasnovati kvalitetan travnjak za različite namjene, najčešće pri izgradnji sportskih objekata,

travnih terena, zaštiti zemljišta od erozije u naseljima, izgradnji i uređenju putova, pruga,

brana i drugih objekata.

Pod travnim busenom podrazumijeva se odsječen, obično u rolu smotan dio travnjaka

pripremljen za transplantaciju (slika 11.). On se može prenijeti na pripremljeno tlo gdje za

kratko vrijeme srasta s njim i oblikuje trajniji travni pokrivač.

Najveća prednost ovakvog načina zasnivanja travnjaku odnosu na klasičan način sjetve

jest to što se u kratkom roku formira snažan travni pokrivač vrlo pogodnih osobina. Odmah

po prenošenju travni busen formira zelenu površinu, brzo štiti tlo od erozije, a tijekom iste

godine može se intenzivno koristiti gaženjem za različite potrebe. Međutim, zasnivanje

travnjaka transplantacijom busena je znatno skuplje od sjetve trava jer zahtijeva dosta

stručnog i fizičkog rada, a teškoće se javljaju i pri osiguravanju kvalitetnog busena za

transplantaciju.

18

Slika 11. Travni buseni (izvor: www.uredidom.com)

5. Vrijeme sjetve

Sjetva travnjaka se može obavljati tijekom cijelog vegetacijskog perioda, ako se na

raspolaganju imaju dovoljne količine vode, bilo preko oborina ili navodnjavanjem.

S obzirom na naše prirodne uvjete, posebno klimu, te opskrbljenost vlagom i toplinom,

najpogodnije vrijeme za sjetvu i zasnivanje travnjaka u nizinskom i nižem brdskom području

jest rano proljeće, u drugoj polovici ožujka i u prvoj polovici travnja, te u kasno-ljetno/rano-

jesenskom terminu od polovice kolovoza do polovice rujna.

Ranijom sjetvom u proljeće manje su opasnosti od oštećenja mladog travnjaka od

golomrazica i niskih temperatura tijekom zime, bolje je nicanje zbog dovoljno vlage u tlu i

toplijeg vremena, manje se javljaju korovne biljke i postižu se veći prinosi u godini sjetve.

Nedostaci sjetve u proljeće su opasnost od korova tijekom travnja i svibnja koji mogu ugušiti

mladi travnjak te nedovoljna razvijenost biljaka u prvoj godini zbog čega se dobivaju manji

prinosi u godini sjetve, prosječno 4,5-6,0 t/ha sjena.

Ako se proljetna sjetva obavi prerano u hladno, mokro tlo, može rezultirati slabim

nicanjem te propadanjem mladih biljaka zbog gljivičnih bolesti. Sjetva prekasno u proljeće

može uzrokovati propadanje mladih biljaka zbog stresa od visokih temperatura i nedostatka

vlage tijekom ljeta, kao i zbog kompeticije korova. Površinskih 2,5-5 cm tla brzo se isušuje,

pa je velika mogućnost i da se mlade biljke osuše.

19

Sjetva travnjaka u jesenskom roku može biti jako povoljna ako ima dovoljno vlage za

nicanje i porast trava do zime.

Prednosti ljetno-jesenske sjetve travnjaka su: manja kompeticija s korovima, mogućnost

obavljanja sjetve nakon prethodnih usjeva poput žitarica ili povrća, naredne godine dobiva se

veći prinos. Nedostatak je opasnost od izmrzavanja i propadanje biljaka zbog mraza, posebice

u kasnoj jesenskoj sjetvi.

Ljetno-jesenski rok sjetve treba podesiti tako da mladi usjev ima barem 40-50 dana za

razvoj poslije nicanja (biljke 7-10 cm visine) prije pojave mraza (slika 12.) kako bi se stvorile

rezerve hrane u čvorovima busena.

Slika 12. Pojava mraza na travnjaku (izvor: www.mayang.com)

Sjetva trava u višem brdskom području može se obaviti tijekom travnja, u nuždi i

početkom svibnja, a u humidnijim područjima kasno ljeti ili ranije u jesen.

U planinskom području sjetva trava je najuspješnija u proljeće, tijekom svibnja, a zatim

u drugoj polovici ljeta ako ima dovoljno vlage za nicanje trava.

Što se tiče sjetvene norme, preporučene količine sjemena za sjetvu travnjaka variraju

ovisno o vrsti tla, podneblju (klimi) i načinu zasnivanja travnjaka. Uobičajeno je da trećina

posijanog sjemena nikne, a samo polovica od tog broja opstane u prvoj godini (Vough i sur.,

20

1982; Hall, 1995). Povrh toga, povećanje norme sjetve ne povećava prinos u godini sjetve ili

dugotrajnost travnjaka.

Izbor određene sjetvene norme unutar preporučenih količina (tablica 4.) ovisi o nekoliko

čimbenika: tipu i plodnosti tla, količini i raspodjeli padalina, stanju tla za sjetvu tj.

predsjetvenoj pripremi tla, te o kvaliteti sjemena.

Tablica 4. Količina sjemena za sjetvu u čistoj kulturi

Vrsta Osnovna dozacija u kg/ha

Agrostis alba (Bijela rosulja)

Alopecurus pratensis (Lisičiji repak)

Arrhenatherum elatius (Francuski ljulj)

Bromus inermis (Bezosata stoklasa)

Dactylis glomerata (Klupčasta oštrica)

Festuca arundinacea (Trstikasta vlasulja)

Festuca pratensis (Livadna vlasulja)

Festuca rubra (Crvena vlasulja)

Lolium multiflorum (Talijanski ljulj)

Lolium perenne (Engleski ljulj)

Lolium westerwoldicum (Vestervoldski ljulj)

Phalaris arundinacea (Blještac)

Phleum pratense (Mačji repak)

Poa pratensis (Livadna vlasnjača)

Lotus corniculatus (Roškasta smiljkita)

Medicago sativa (Lucerna)

Onobrychis sativa (Esparzeta)

(u ljuskama)

Trifolium hybridum (Švedska djetelina)

Trifolium pratense (Crvena djetelina)

Trifolium repens (Bijela djetelina)

12

30

50

50

30

50

50

40

25

35

40

25

20

32

20

30

160

20

22

16

21

5.1. Način sjetve

Po načinu izvođenja sjetva travnjaka se može obaviti dvojako: strojno - sijačicama i

ručno - omaške.

Sjetva sijačicama je kvalitetna, a posebno ako se izvodi specijalnim sijačicama za trave i

druge krmne biljke sitnog sjemena. Po načinu sjetve sijačice mogu biti one koje same unose

sjeme u tlo u redove ili one koje sjeme razbacuju po površini, pa se naknadno u nosi u tlo

drljanjem ili brananjem. Najpogodnije su sijačice koje same unose sjeme u tlo (rotoseederi).

Za sjetvu se mogu koristiti i obične sijačice za sjetvu strnih žitarica (slika 13.) i drugih

sitnosjemenih ratarskih kultura, ali se moraju podesiti za sjetvu trava i djetelina. Lule i

diskove treba namjestiti da siju plitko, a aparat za reguliranje količine sjemena namjestiti za

sjetvu manjih količinu sitnog sjemena trava i djetelina.

Slika 13. Žitna sijačica (izvor: www.lateran.hr)

Sjetva u redove može se obaviti na dva načina: u jednom pravcu (paralelno) ili u dva

pravca (okomito). Dobro je prvo posijati trave uzdužno, a onda okomito na posijanu površinu

djeteline i mačji repak (Phleum pratense L.), koji ima okruglasto i sitno sjeme, pa lako i brzo

iscuri kroz lule kao i sjeme djetelina. Ukoliko je površina koju sijemo duga i uska te je

okomito sijanje neizvedivo, tada se djeteline i mačji repak siju u paralelne redove s već

posijanim redovima trava.

Ručna sjetva pogodna je za zasijavanje manjih površina, a posebno na udaljenijim i teže

pristupačnim površinama u brdskim i planinskim područjima.

22

5.2. Dubina sjetve

Optimalna dubina sjetve razlikuje se ovisno o vrsti krmnih biljaka, tipu i vlazi tla,

vremenu sjetve i pripremljenosti tla za sjetvu (Sund i sur., 1966). Sjeme trava i djetelina

relativni je sitno te sadrži jako male zalihe hranjivih tvari, neophodnih za početni rast i razvoj.

Stoga, sjeme smješteno preduboko vjerojatno neće izniknuti, dok sjeme pri samoj površini tla

često nema prikladan kontakt s vlagom iz tla, a negativan učinak na nicanje stvara i pokorica.

Povećanu osjetljivost na pokoricu pokazuje sjeme lisičjeg repka (Alopecurus pratensis L.) i

klupčaste oštrice (Dactylis glomerata L.) (sitnije sjeme) (King i Bladen, 1989). Sjetva se

obavlja na razmak redova 12-14 cm. Dubina sjetve treba biti dobro regulirana i najdublje do 2

cm. U vlažnim područjima, najbolji rezultati su dobiveni sjetvom na dubinu 0,5-1,5 cm.

Sušnija područja zahtijevaju malo veću dubinu sjetve. Općenito, optimalna dubina sjetve je

0,6-1,2 cm na glinastim i ilovastim tlima, a na pjeskovitim 1,2-2,5 cm. Pliće sjetve su bolje u

ranoproljetnoj sjetvi zbog obilja vlage u tlu, a i površina tla je toplija. Veća dubina

preporučuje se za sjetvu u kasno proljeće ili ljeto kada su uvjeti vlage manje povoljni.

Krupnosjemene trave se mogu sijati do 2,5 cm dubine, a djeteline i sitnosjemene trave do 1,5

cm.

Tablica 5. Postotak izniklih biljaka od posijanih 100 sjemenki na različitu dubinu na različitim vrstama tla (Sund i sur., 1966)

Dubina (cm)

Pješčano tlo Glinasto tlo Ilovasto tlo

1,2 2,5 5,0 1,2 2,5 5,0 1,2 2,5 5,0

Vrsta Iznikle biljke (%)

Medicago sativa 71 73 40 52 48 13 59 55 16

Trifolium pratense 67 66 27 40 35 7 47 45 13

Bromus inermis 71 64 29 56 37 6 68 50 19

Dactylis glomerata 61 56 13 60 26 1 56 39 16

23

5.3. Valjanje

Bez obzira na koji se način zasnivanja travnjaka, odmah poslije sjetve posijana površina

se mora povaljati, najbolje u istom danu. Valjanje se izvodi srednje teškim valjkom. Ova

mjera nikako ne smije izostati pri sjetvi travnjaka, osim ako odmah nakon sjetve padne kiša

pa tlo ostane duže vlažno.

Da bi počelo nicati sjeme krmnih biljaka mora upiti količinu vode jednaku svojoj masi

(Hall, 1995). Sjeme upija vodu iz okolnog tla te je nužno osigurati povoljan kontakt sjemena i

tla kako bi se omogućilo maksimalno kretanje vode u sjemenku u najkraćem vremenu. Takav

kontakt uspostavlja se valjanjem (slika 14.). Sjeme bolje i brže prima vodu i bubri, brže klija i

biljke brže i bolje niču.

Valjanjem se znatne količine sjemena koje su ostale na površini unose, utiskuju u tlo.

Povaljana površina je ravnija, pa je korištenje takve površine lakše i sigurnije za

mehanizaciju.

Slika 14. Valjanje tla nakon sjetve (izvor: www.poljoprivredni-forum.com)

24

6. Kontrola korovnih biljaka na zasnovanom travnjaku

Korovne biljke mogu prouzročiti velike štete sijanim travnjacima, posebno u početnim

fazama rasta i razvoja posijanih trava. Najkritičnije je razdoblje od faze nicanja do prve

košnje.

Korovi zauzimaju i smanjuju vegetacijski prostor korisnim vrstama, brži su u

kompeticiji za svjetlom, mineralnim tvarima i vodom, uzrokuju različite bolesti kod stoke, a u

cjelini smanjuju prinos i kvalitetu krme, kao i rentabilnost proizvodnje.

Na zakorovljenim površinama (slika 15.) trave i djeteline rastu i razvijaju se sporije,

tanke su i nježne, s malom asimilacijskom površinom, slabijim korjenovim sustavom, zbog

čega su znatno osjetljivije na sušu i bolesti.

Ukoliko je travnjak jače zakorovljen i kroz duže vrijeme, ubrzava se prorjeđivanje,

može doći i do potpunog propadanja travnjaka, a ubrzava se i nastanak erozije.

Slika 15. Korovi u travnjaku (izvor: www.mayang.com)

Širenje korova pospješuju:

Nepovoljni prirodni uvjeti (klima, tlo), visoka vlaga, zasjenjenost, ekspozicija,

siromašnija tla, kiseli pH, utjecaj bolesti i štetnika

Nepovoljan utjecaj čovjeka neracionalnim korištenjem, te nedostatkom njege

25

Poznavanje korovnih biljaka, posebno načina njihovog razmnožavanja, vrlo je važno za

njihovo uspješno suzbijanje. Borba je mnogo lakša s onim korovnim vrstama koje se

razmnožavaju sjemenom. Moguće ih je ukloniti košnjom prije prelaska u generativnu fazu.

Korove koji se razmnožavaju i sjemenom i vegetativnim putem teže je suzbiti, jer je potrebno

uništiti i sjeme i podzemne organe kojima se razmnožavaju. Postoje tri pravca za borbu protiv

korova, a to su:

1. Preventivne mjere

2. Stvaranje povoljnih uvjeta za rast i razvoj korisnih trava i djetelina

3. Neposredne mjere uništavanja korova

U preventivne mjere borbe protiv korova spadaju: uništavanje korova svugdje na

sporednim površinama izvan oranica i travnjaka: oko putova, dvorišta, igrališta, prolaza,

kanala, deponija i dr., zatim upotreba čistog, deklariranog sjemena za sjetvu travnjaka,

pravilna agrotehnika, organizacija i pravilno korištenje travnjaka.

Povoljni uvjeti za rast i razvoj posijanim travama i djetelinama stvaraju se pravilnom

gnojidbom te pravilnim i redovitim korištenjem (pravovremenom košnjom ili napasivanjem,

pravilnim opterećenjem travnjaka kod ispaše, kombinacijom košnje i napasivanja).

Neposredne mjere uništavanja korova mogu biti mehaničke i kemijske. U mehaničke

mjere spadaju: košnja (slika 16.), vađenje-čupanje, napasivanje i kombinacija košnje i

napasivanja. Pri uništavanju korovnih biljaka košnjom posebna se pažnja mora posvetiti

vremenu i načinu primjene ove mjere. Košnju je najbolje obaviti kada su trave u stadiju

vlatanja, a korovne biljke visoke oko 20-25 cm. Visina košnje treba biti oko 8-10 cm. U

prvom otkosu eliminira se 50-70% korova, a ostali u kasnijim košnjama.

26

Slika 16. Košnja travnjaka-neposredna mjera uništavanja korova (izvor: www.hzpss.hr)

Napasivanje se izvodi periodično, idealno je lagano napasivanje ovcama, prihvatljivo

napasivanje mlađim kategorijama goveda niskog pašnog opterećenja. Visina tratine za

napasivanje ne smije prijeći visinu 8-12 cm, a napasuje se do visine 4-6 cm.

Kemijsko suzbijanje korova provodi se upotrebom herbicida. Izbor herbicida ovisi o

vrsti prisutnih korova, kao i o vrsti usjeva tj. radi li se o monokulturi trava ili njihovoj smjesi

ili DTS, TDS. Djelovanje herbicida na korove u prvom redu ovisi o vrsti herbicida i načinu

njegove upotrebe. Učinkovitost je najveća ako se tretiraju korovi u fazi 2-3 lista, uz povoljne

vremenske uvijete. U cilju povećanja djelovanja često se koristi kombinacija nekoliko

herbicida.

7. Gnojidba

Korištenjem travnjaka napasivanjem i košnjom iznose se velike količine mineralnih

hranjiva, tlo se osiromašuje te mu se smanjuje plodnost. Kada se te iznesene količine hranjiva

ne bi nadoknadile gnojidbom došlo bi do ubrzane pojave degradacije travnjaka, smanjenja

prinosa i kvalitete krme. Zbog toga je za osiguravanje većih i stabilnijih prinosa kvalitetne

travne mase gnojidba jedna od najvažnijih mjera.

Gnojidbom kao kompleksnom mjerom postiže se jako dobar učinak koji se ostvaruje

kroz:

Održavanje i povećanje prinosa krme27

Poboljšanje kvalitete krme

Poboljšanje i pozitivnu promjenu florističkog sastava travnjaka

Popravak fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških osobina tla

Djelomičnu eliminaciju štetnih korovnih vrsta

Stabilniju i ekonomičniju proizvodnju kvalitetne krme

Brojna istraživanja pokazuju da se primjenom mineralnih gnojiva pri zasnivanju

travnjaka poboljšava nicanje, busanje, porast i razvitak trava, pojačava razvoj korjenovog

sustava, povećavaju se pokrovnost i gustoća travnog pokrivača u godini sjetve te osiguravaju

viši prinosi u prvoj godini i kasnije (Mijatović i Pavešić-Popović, 1982). Međutim, ako se

gnoji previše, posebno dušičnim gnojivima pri zasnivanju travnjaka, može se potencirati

razvoj korovnih biljaka i zakorovljavanje travnjaka. Stoga treba upotrijebiti one količine

gnojiva koje će povoljno djelovati na razvoj zasijanih trava i djetelina, a spriječiti pojavu i

širenje korova.

Za gnojidbu se koriste i mineralna i organska gnojiva, u određenim količinama i na

pogodan način. Organska je gnojiva (najčešće stajski gnoj) najbolje unijeti u tlo s osnovnom

obradom, tj. zaorati. Norme organskih gnojiva pri zasnivanju travnjaka iznose 15-30 t/ha,

ovisno o vrsti i stanju tla.

Pri zasnivanju travnjaka u tlo treba unijeti 90-120 kg/ha P2O5 i 250-300 kg/ha K2O sa

predsjetvenom obradom ili najkasnije 3-4 dana prije sjetve.

Za naše uvjete pogodne norme fosfornih i kalijevih hranjiva pri zasnivanju travnjaka

iznose 80-120 kg/ha koje treba unijeti u predsjetvenoj pripremi tla, a dušičnih hranjiva 80-120

kg/ha, s time da se polovina količine unese pred sjetvu, a ostatak poslije nicanja kao prihrana.

Tijekom zasnivanja travnjaka posebice je kritičan fosfor. Unošenje 15-30 kg/ha fosfora

na dubinu 2,5-5,0 cm (direktno ispod sjemena) unapređuje se brz razvoj korijena i porast

mladih biljaka, posebno na tlima srednje bogatim fosforom (Teutsch i sur., 2000). No treba

paziti da gnojivo i sjeme ne dođu u direktan kontakt jer može doći do inhibiranja nicanja.

Potrebe mladih biljaka za kalijem relativno su male, no kalij je vrlo važan za prinos i

postojanost travnjaka.

28

Primjena dušičnih gnojiva pri zasnivanju povećava prinos ako je u tlu malo dušika (< 15

mg NO3-/kg tla) ili ako je manje od 1,5% organske tvari (Seguin i sur., 2001). Kada je u tlu

udio NO3- veći od 15 ppm i kada je stanje tla povoljno (pH 6,2-7,5 i prisutnost velikog broja

korisnih Rhizobium bakterija), tada postojeći dušik u tlu ne povećava prinos mahunarka već

smanjuje stvaranje simbiotskih kvržica i fiksaciju dušika (Vough i sur., 1982; Eardly i sur.,

1985).

7.1. Gnojidba travnjaka poslije zasnivanja, u kasnijim godinama

korištenja

Travnjaci se zasnivaju sjetvom produktivnih i kvalitetnih trava i djetelina. Da bi se što

bolje iskoristio njihov proizvodni potencijal potrebne su velike količina hranjiva u tlu.

Primjenom gnojidbe sijanih travnjaka povećava se prinos sjena od 135-239% (Pantović

i sur., 1975).

Gnojidbom se značajno popravlja kvaliteta krme, floristički sastav i dugovječnost

travnjaka. Prema nekim ispitivanjima na negnojenim i slabo gnojenim travnjacima veći

prinosi se postižu korištenjem smjesa s većom udjelom djetelina. Pored utjecaja na ukupan

prinos gnojidba se odražava i na povećanje prinosa u pojedinim ciklusima vegetacije, što

omogućuje korištenje travnjaka napasivanjem i tijekom sušnog ljetnog razdoblja.

29

Tablica 6. Prinosi zelene mase travnjaka u t/ha pri gnojidbi različitim dozama N uz 100 kg/ha P2O5 i 80 kg/ha K2O (Ocokoljić i sur., 1983)

Ciklus ispašeKoličina N gnojiva (kg/ha)

0 60 120 180

I 6,76 12,49 14,16 18,59

II 4,34 6,32 7,00 8,75

II 3,27 4,29 4,93 5,77

IV 0,98 3,71 4,23 5,74

V 0,97 1,89 2,26 3,28

Preporuka za gnojidbu travnjaka zasniva se na osnovi količina raspoloživih hranjiva u

tlu. Optimalna opskrbljenost tla za uspijevanje trava je: 8-10 mg na pjeskovitim i 15-20 mg

P2O5/100 g tla na glinastim tlima, dok ove vrijednosti za K2O iznose 6-8 mg na pjeskovitim i

13-15 mg/100 g tla na glinastim tlima. Na siromašnim tlima količinu P2O5 i K2O treba

povećati za 20-30% zbog obogaćivanja tla i dovođenja tla na razinu dobre opskrbljenosti

ovim hranjivima.

Učinak iskorištavanja dušika na travnjaku pri pravovremenoj primjeni prosječno iznosi

62%. Iskorištavanje gnojivima unesenog P2O5 iznosi 30%, a K2O 60%.

Kada je riječ o vremenu unošenja kompleksnih mineralnih gnojiva, najbolje je gnojiti u

proljeće pred početak vegetacijskog perioda, a dušična unositi 1-2-3 puta tijekom vegetacije,

poslije prve, druge ili treće košnje ili određenih ciklusa ispaše, ovisno o klimatskim uvjetima,

stanju i proizvodnosti travnjaka, razini gnojidbe te načinu i intenzitetu korištenja.

7.1.1. Utjecaj gnojidbe na floristički sastav travnjaka

Gnojidbom travnjaka regulira se odnos komponenata smjesa, povećava se udio

kvalitetnih biljaka, a sprječava pojava korova. Na sijanom travnjaku dobrih trava najviše ima

pri kompletnoj gnojidbi NPK, djetelina pri PK gnojidbi, dok na negnojenim površinama ima

mnogo više divljih i korovnih vrsta. Utvrđeno je su da na travnjacima zasijanim travno-

30

djetelinskim smjesama bez gnojidbe ima 12,3-15,5% korova, a na gnojenim površinama samo

0,0-6,5%. Pravilno gnojeni i korišteni travnjaci potenciraju porast i konkurentsku sposobnost

zasijanih komponenata trava i djetelina, a sprječavaju pojavu i širenje korova.

Tablica 7. Utjecaj gnojidbe na floristički sastav travnjaka (udio vrsta u prinosu sjena u %) (Mijatović, 1969)

Sastav smjese

2 godine starosti 5 godina starosti

0 1NPK 2NPK 3NPK 0 1NPK 2NPK 3NPK

Dactilis glomerata (30%) 28 35 40 42 17 41 43 40

Phleum pratense (20%) 6 12 20 13 6 19 27 22

Festuca pratensis (20%) 2 12 27 31 7 27 30 38

Lotus corniculatus (30%) 47 26 6 6 23 6 - -

Divlje biljke 17 15 7 8 47 7 - -

Pri zasnivanju travnjaka, osobito kod direktne sjetve bez obrade tla, uz gnojidbu vrlo je

važno voditi računa i o potrebi za kacifikacijom tla. S odgovarajućim pH i visokom plodnosti

tla povezani su stalan i visok urod. Zbog toga pripreme za zasnivanje travnjaka idejno počinju

oko dvije godine prije same sjetve jer je nakon kalcifikacije i gnojidbe tla potrebno vrijeme za

njihovu razgradnju. Potrebe kalcifikacije i gnojidbe određuju se analizom uzetih uzoraka tla s

površine na kojoj se namjerava zasnovati travnjak.

Ukoliko se prije zasnivanja na kiselim tlima ne postigne povoljni pH, ono je najveći

ograničavajući čimbenik za visoku produkciju krme, budući da utječe na dostupnost drugih

hranjiva u tlu. Povoljan pH također unapređuje razvoj poželjnih mikroorganizama te reducira

toksični utjecaj aluminija i magnezija. Kalcifikaciju (slika 17.) treba provesti 6-12 mjeseci

prije sjetve, te ju potpuno unijeti u oranični sloj. Kod sjetve bez obrade površinska aplikacija

bi se trebala provesti 1-2 godine ranije, kako bi se omogućilo premještanje u dublje slojeve

tla. U usporedbi s „unesenom“ kalcifikacijom i klasičnom sjetvom, površinska kalcifikacija i

sjetva bez obrade rezultiraju manje snažnim mladicama i sporijem zasnivanju, ali gustoća

travnog pokrova je slična (Koch i Estes, 1986).

31

Slika 17. Kalcifikacija tla (izvor: www.mr-wa-fkb.de)

8. Zaključna razmatranja

Za uspješno zasnivanje travnjaka potrebno je poznavanje prirodnih uvjeta proizvodnog

područja, osobina trava i djetelina koje će se sijati, namjene travnjaka te načina korištenja.

Prije samoga zasnivanja potrebno je analizirati tlo te prikupiti podatke o klimatskim i

pedoklimatskim uvjetima područja. Bez obzira na način kojim će se travnjak zasnivati važno

je imati odgovarajuću mehanizaciju kako bi se pripreme za zasnivanje te tlo za samu sjetvu

što bolje pripremili. Sjetvu treba provesti na vrijeme tj. u pravo i pogodno vrijeme uz

neizostavnu mjeru valjanja tla kako bi se sjemenkama osiguralo što kvalitetnije nicanje te rast

i razvoj. Da bi zasnovani travnjak što duže vremena ostao kvalitetan i produktivan nikako se

ne smiju izostaviti mjere njege, gnojidba i kontrola korovnih vrsta, te racionalno korištenje

travnjaka pravilnom i pravovremenom košnjom te ispašom travnjaka.

32

9. Popis literature

1. Ball, D.M. et al. (2007) Southern forages. In: Forage crops establishment, 91-107.

2. Barnes, R. et al. (2007) Forages: The science of grassland agriculture. In: Forage establishment and renovation (Hall and Vough), 343-351.

3. Carlier, L., De Vliegher, A. i Baert, J. (1991) The use of nematocides and fungicides for grassland renovation. Proceedings of the „Grassland renovation and weed control in Europe.“ EGF, Gratz, 119-122.

4. Dobromilski, M. i Lyduch, L. (1991) Sod seeding medow on organic soil with different species of grass. Proceedings of the „Grassland renovation and weed control in Europe.“ EGF, Gratz, 251-256.

5. Đorđević, V. i Mijatović, M. (1966) Podizanje veštačkih livada i pašnjaka u planinskom području posle predhodnih useva. Arhiv za poljoprivredne nauke svezak 67.

6. Eardly, B.D., Hannawey, D.B. i Bottomley, P.J. (1985) Nitrogen nutrition and yield of seedling alfalfa as affected by ammonium nitrate fertilization. Agron. J. 77: 57-62.

7. Hall, M.H. (1995) Plant vigor and yield of perennial cool-seson forage crops when summer planting is delayed. J. Prod. Agric. 8: 233-238.

8. Hofinger, H.P., Steinmayr, W. (1991) Sarea soil stabilizer. Proceedings of the „Grassland renovation and weed control in Europe.“ EGF, Gratz, 231-232.

9. Kading H. i Watzke, G. (1991) Technique of ploughing up nad reseeding on lowland bog soils. Proceedings of the „Grassland renovation and weed control in Europe.“ EGF, Gratz, 141-142.

10. Kalmbacker, R.S., Minnick, D.R. i Martin, F.G. (1979) Destruction of sod-seeded legume seedlings by the snail (Polygyra cereola). Agon. J. 71: 365-368.

11. King, J.R. i Bladen, C. (1989) The Effect of Depth of seeding and soil crusting on Germination and Estabilishment of Seven Pasture Grass Species. Procceedings of the XVI International Grassland Congress, Nice, 551-552.

12. Koch, D.W. i Estes, G.O. (1986) Liming rate and method in relation to forage establishment: Crop and soil chemical responses. Agron. J. 78: 567-571.

13. Korošec, J. (1978) Komparativna proizvodna vrednost sejanih in naravnih travnikov v predalpskem in alpskem području Slovenije. III jugoslavenski simposium o krmnom bilju. Bled.

14. Mijatović, M., Ranković, M. i Pavešić-popović, J. (1969) Uticaj načina setve i mineralnih đubriva na prinos semena lucerke na zemljištu tipa černozem. Agrohemija. Broj 11-12., 434-442.

33

15. Mijatović, M. (1972) Uticaj sintetičkog kopolimera „Curasol AE“ u zaštiti zemljišta od erozije i zasnivanja travnjaka na jače nagnutim položajima. Savremena poljoprivreda. God. 20 (11-12), 55-66.

16. Mijatović, M. (1975) Veštački travnjaci kao faktor racionalnog iskorišćavanja zemljišta u brdskom i planinskom području. Agrohemija 1-2, 41-51.

17. Mijatović, M., Pavešić-Popović, J. (1978) Uticaj obrade i načina unošenja mineralnih NPK đubriva na zasnivanje i proizvodnju sejanih livada.

18. Mijatović, M., Pavešić-Popović, J. (1982) Fetilizaciona vrednost kompleksnih NPK mineralnih đubriva u podizanju i proizvodnji sejanih livada. Agrohemija. Broj 3-4, 147-160.

19. Ocokoljić i sur. (1983) Prirodni i sejani travnjaci. Nolit, Beograd.

20. Pantović, M., Mijatović, M. i Jakovljević, M. (1975) Đubrenje veštačkih travnjaka u brdsko-planinskom rejonu kao činilac proizvodnosti i kvaliteta travne mase. Agrohemija. Broj 1-2., 27-39.

21. Seguin, P. et al. (2001) Nitrogen fertilization and rhizobial inoculation effects on kura clover growth. Agron. J. 93: 1262-1268.

22. Statistički ljetopis 2009., http://www.dzs.hr

23. Sund, J.M., Barrington, G.P. i Scholl, J.M. (1966) Methods and depths of sowing forage grasses and legumes, In Proc. 10th Int. Grassl. Congr, Helsinki, Finland, 319-323.

24. Štafa, Z. (1978) Produktivnost, kvaliteta i sumarna vrijednost negnojene i gnojene livade Cynosuretum cristati H-ić u odnosu na zasijanu tratinu. III jugoslavenski simposium o krmnom bilju. Bled.

25. Teutsch, C.D., Sulc, R.M. i Barta, A.L. (2000) Banded phosphorus effects on alfalfa seedling growth and productivity after temporary waterlogging. Agron. J. 92: 48-54.

26. Troxler, J. i Charlesa, J.P. (1980) Some aspect of the grassland utilisation of marginal land in the mountain area. EGF 8th general meeting. Proceedings of forage production under marginal conditions, 1-19. Zagreb 1980.

27. Vidrih, J. et al. (1991) Some experiences on sod seeding of clover and grass into slovenian grassland. Proceedings of the „Grassland renovation and weed control in Europe.“ EGF, Gratz, 103-106.

28. Vough, L.R., Decker, A.M. i Dudley, R.F. (1982) Influence of pesticides, fertilizers, row spacings, and seeding rates on no-tillage establishment of alfalfa, In J.A. Smith and V.W. Hayes (eds.), Proc. 14th Int. Grassl. Congr., 15-24 June 1981, Lexington KY, 547-550.

29. Wollenhaupt, N.C., Bosvorth, A.A., Doll, J.D., Undertasander, D. J. (1995) Erosion from alfalfa established with out under conservation tilage. Soil science society of America Journal 59, 538-543.

34

30. Wolski, K. (1998) Sod seeding as mehod of renovation of grassland in the climatic-soil conditions of lower Silesia. Proceedings of the 17th General Meeting of the European Grassland Federation Debrecen Agricultural University Debrecen, Hungary, 973-275.

35