Iz Ugla NVO

O K T O B A R 2 0 0 7

AKTUELNI IZAZOVI ZA

POVRATAK NA ZAPADNI BALKAN:

Izveštaj pod nazivom „Aktuelni izazovi za povratak na Zapadni Balkan: iz ugla NVO“ napisale su četiri nevladine organizacije, navedene niže u ovom tekstu, u okviru partnerstva sa Evropskim savetom za izbeglice i prognanike (European Council for Refugees and Exiles - ECRE) pod okriljem projekta „Osnaživanje regionalnog zagovaranja i uticanja na razvojne politike od strane civilnog društva u ime ugroženih grupa na Zapadnom Balkanu“, finansiranog iz CARDS programa. Koristeći kao polazište neposredno iskustvo sve četiri organizacije sa izbeglicama, raseljenim licima i povratnicima, ovaj izveštaj nastoji da osvetli neke od postojećih prepreka za povratak u regionu i predstavi predloge za dalje delovanje institucija EU i nacionalnih vlada.

Izveštaj su napisali:

Uvod: Areti Sijani (u ime ECRE)Izveštaj o Bosni i Hercegovini: Dragan Vujanović (Vaša prava BIH)Izveštaj o Hrvatskoj: Ranko Helebrant (Hrvatski helsinški odbor)Izveštaj o BJR Makedoniji: Žaneta Stojkova (Asocijacija za demokratske inicijative)Izveštaj za Srbiju: Danilo Rakić (Grupa 484)Editors: Rachel Bugler and Areti Sianni

Urednici: Rejčel Bugler i Areti Sijani

Poglavlje 2 PREPREKE ODŽIVOM POVRATKU IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA U BOSNI I HECEGOVINI

Uvod/PravniOkvir/StvarnostPovratka:Iskustvasa Terena/AnalizaSlučaja1,2,3,4/PreporukezaDelovanje

Poglavlje 3 PREPREKE POVRATKU IZBJEGLICA I POVRATNIKA U REPUBLIKU HRVATSKU

Uvod/PravniOkvir/StvarnostPovratka:Iskustvasa Terena/AnalizaSlučaja1,2,3,4/PreporukezaDelovanje

Poglavlje 4 PREPREKE ZA ODRŽIV POVRATAK IZBEGLICA I RASELJENIH LICA U BIVSOJ JUGOSLOVENSKOJ REPUBLICI MAKEDONIJI

Uvod/PravniOkvir/StvarnostPovratka:Iskustvasa Terena/AnalizaSlučaja1/PreporukezaDelovanje

Poglavlje 5 PREPREKE ZA ODRŽIV POVRATAK IZBEGLICA I RASELJENIH LICA U SERBIJI

Uvod/PravniOkvir/StvarnostPovratka:Iskustvasa Terena/AnalizaSlučaja1,2,3/PreporukezaDelovanje/ ListaSkracenica/Linkovi

Poglavlje 1 Uvod/RazvojOkvirnePolitike/KljučniProblemi/ PreporukezaDelovanje

9

21

32

41

1

Poglavlje 1UVOD

Pravo na povratak u zemlju porekla predstavlja temeljno ljudsko pravo koje garantuju nekoliki međunarodni instrumenti. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima predviđa da „svako ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključivo i vlastitu, te se u tu zemlju i vratiti“.� Taj princip takođe podupiru Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravi-ma� i Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.� Nekoliko Zaključaka Izvršnog komiteta UNHCR-a (ExCom) afirmiše osnovna prava izbeglica da se slobodno vrate svojim domovima bezbedno i dostojanstveno.� Pravo na povratak in-terno raseljenih osoba potvrđuju Vodeći principi UN o internoj raseljenosti.�

Uspešna reintegracija izbeglica i interno raseljenih lica (IRL) u mestima porekla ili nekadašnjeg življenja jeste ključan faktor za održivost povratka. Dostup finansijskim i dru-gim resursima, mogućnostima i osnovnim uslugama na temelju jednakosti i nediskrimi-nacije predstavljaju suštinske preduslove za uspostavljanje održivog života povratničkih zajednica. Osobito značajne mogu biti inter alia mere kako bi se obezbedilo da povratnici budu zaštićeni od pretnji, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije; delotvoran pov-rat imovine i mehanizam naknade, priznavanje građanskog statusa povratnika i njegov-ih promena, te priznavanje obrazovnih, profesionalnih i stručnih kvalifikacija stečenih tokom izbeglištva.

Od kraja rata u nekadašnjoj Jugoslaviji pre bezmalo jedne decenije, na stotine hiljada izbeglica i raseljenih vratilo se svojim nekadašnjim domovima. Uprkos ambicioznim ciljevima Sarajevske deklaracije iz januara �00�� da se pronađu održiva rešenja za pre-ostalu raseljenu populaciju najkasnije do kraja �00�. godine, postoji nekoliko nerešenih pitanja koja i dalje predstavljaju značajne prepreke povratku. Polovinom �00�, u bivšoj Jugoslaviji bilo je ukupno ��0.000 ljudi kojima je bilo potrebno trajno rešenje.� Početkom �00�. godine, �80.000 ljudi još se vodi kao interno raseljeni.8 Neizvesnost oko budućeg statusa Kosova takođe je uticala na proces povratka u regionu. U najgorem mogućem sce-nariju, novi politički status Kosova mogao bi dovesti do novog talasa raseljenja, pri čemu bi na Kosovu bilo ugroženo oko 8�.000 ljudi.�

Države Zapadnog Balkana i dalje se suočavaju s ogromnim ekonomskim i političkim izazovima. Siromaštvo i nezaposlenost ostaju ključni problemi. U nekim oblastima

1 Čl. ��(�) Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.2 Čl. ��(�) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (����) predviđa da „niko neće biti arbitrarno lišen prava da uđe u vlastitu državu“.� Čl. � Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (����) predviđa da „u skladu sa temeljnim obave-zama predviđenim u članu � Konvencije, države potpisnice se obavezuju zabraniti i eliminisati rasnu diskriminaciju u svim njenim obicima i garantovati pravo svakome, bez obzira na rasu, boju, nacionalno ili etničko poreklo, jednakost pred zakonom, pre svega u uživanju sledećih prava: (d)(ii) Pravo napustiti bilo koju zemlju, uključivo i vlastitu, te se vratiti u tu zemlju.“� ExCom Conclusions No �8 ( XXX�) ��80, No. �0 (XXXVI) ��8�, No. �� (XLV) ����, No �� (XLVI) ����, No. �� (XLVII) ����, No. 8� (XLVIII) ����, No. 8� (XLIX) ���8, No. �0� (LV) �00�.� Odeljak V, Principi koji se odnose na povratak, preseljenje i reintegraciju, Principi �8 i ��.� Regionalna ministarska konferencija o povratku izbeglica, Sarajevo, januar �00�.� UNHCR, Bureau of Europe, Regional Strategic Presentation Summary to �8th Standing Committee Meeting (�-� March �00�).� UNHCR, Bureau of Europe, Regional Strategic Presentation Summary to �8th Standing Committee Meeting (�-� March �00�).� Norwegian Refugee Council, IDMC, IDPs from Kosovo: Stuck Between Uncertain Return Prospect and Denial of Local Integra-tion, September �00�.

-1-

pogođenim sukobima, bazična infrastruktura još nedostaje. Proces obnove kuća tek treba dovršiti. Što se tiče ekonomskog oporavka, ostaje potreba za ulaganjima koja bi delotvor-no odgovorila na razvojne izazove koji stoje pred regionom. Ulaganje u razvoj instituci-onalnih kapaciteta za obezbeđivanje dobre uprave i vladavine prava takođe predstavlja prioritet.

Izveštaj o „Aktuelnim izazovima za povratak na Zapadni Balkan: iz ugla NVO“ napisale su nevladine organizacije iz Srbije (Grupa �8�), Hrvatske (Hrvatski helsinški odbor), BJR Makedonije (Asocijacija za demokratske inicijative), te Bosne i Hercegovine (Vaša prava) u okviru partnerstva sa Evropskim savetom za izbeglice i egzil (ECRE) pod okriljem pro-jekta iz fonda CARDS, pod nazivom „Osnaživanje regionalnog zagovaranja i djelovanja na razvojne politike od strane civilnog društva u ime ugroženih grupa na Zapadnom Bal-kanu“. Koristeći kao polazište neposredno iskustvo ove četiri organizacije u radu sa izbeg-licama, interno raseljenim osobama i povratnicima, ovaj izvještaj nastoji da osvetli neke od postojećih prepreka za povratak u ovom regionu i predstavi preporuke za delovanje institucijama EU i nacionalnim vladama. ECRE i njegove partnerske organizacije smat-raju da EU igra ključnu ulogu u vršenju pritiska na vlade u regionu da se pridržavaju svojih obaveza prema međunarodnom i regionalnom pravu i principima ljudskih prava, da uklone prepreke za povratak i uspostave neophodne uslove koji garantuju dugoročnu stabilnost i delotvornu reintegraciju povratnika.

OKVIR RAZVOJNE POLITIKE

a)Regionalnasaradnjanapovratku

Sporazum o pitanjima sukcesije (Bečki sporazum) stupio je na snagu �00�. godine i nastoji da uredi odnose država naslednica nekadašnje Socijalističke Federativne Repub-like Jugoslavije (SFRJ). Aneks G (Privatna svojina i stečena prava) uređuje priznavanje, zaštitu i dostup privatnoj imovini i stečenim pravima građana i drugih pravnih subjekata nekadašnje SFRJ. On garantuje na temelju reciprociteta i bez diskriminacije, zaštitu prava svih državljana i drugih pravnih subjekata nekadašnje SFRJ na svim teritorijama i pred institucijama svih država naslednica (član �). Od posebnog je značaja za povratnike član � Aneksa G koji se tiče stanarskih prava.

Na Regionalnoj konferenciji o povratku izbeglica, održanoj u Sarajevu u januaru �00�, ministri iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, te Srbije i Crne Gore obavezali su se da reše „preostale probleme raseljenog stanovništva do kraja �00�. godine, omogućavajući pov-ratak ili lokalnu integraciju izbeglica i interno raseljenih osoba (...) bez diskriminacije i uz pružanje pomoći i podrške (...) u saradnji sa UNHCR, EU i OEBS“.�0 Na taj način oni su se saglasili da razviju pojedinačne akcione planove (mape puta) za svaku državu pot-pisnicu Deklaracije, koji će se potom objediniti u zajedničku implementacijsku matricu. Bezmalo dve godine nakon potpisivanja Sarajevske deklaracije, napredak je veoma spor. Preostaje nekoliko otvorenih pitanja koja treba razrešiti pre no što se razvije sveobuh-vatna Mapa puta za svaku zemlju i dogovori zajednička implementacijska matrica. Ovo se tiče rešavanja pitanja stanarskih prava u Hrvatskoj i priznavanja penzionih i drugih prava za godine rada provedene u područjima Hrvatske koja su za vreme rata bila pod kontrolom tamošnjih Srba.

10 Regionalna ministarska konferencija o povratku izbeglica, Sarajevo, januar �00�, para. �

-2-

Regionalna inicijativa za migracije, azil i izbeglice (Migration, Asylum, Refugees Regional Initiative - MARRI) predstavlja forum regionalne saradnje u pitanjima migracija, azila i povratka raseljenog stanovništva. Njen je cilj da unapredi bezbednost država i ljudi, te da inicira, podržava i koordinira dalji razvoj u oblasti azila, migracija, viza, upravljanja gran-icom i održivog povratka. U Deklaraciji sa Regionalnog foruma MARRI u aprilu �00�, ministri su se obavezali „na pronalaženje još boljih rešenja za dugoročna i održiva rešenja za izbeglice i raseljena lica, kako je naglašeno u zajedničkim prioritetima“ utvrđenim u Sarajevu �00�. godine.�� Akcioni plan MARRI za �00�. godinu, međutim, ne uključuje posebne aktivnosti ili projekte koji se tiču povratka raseljenog stanovništva na Zapad-nom Balkanu. Nakon završetka Programa za pristup pravima krajem �00�, MARRI se prevashodno usredsredio na migracije, uključujući nelegalne migracije i readmisiju.

Pakt stabilnosti, osnovan ����. kao regionalna strategija međunarodne zajednice za sprečavanje sukoba, preobraziće se tokom �008. godine u novi Regionalni savet za sarad-nju (Regional Co-operation Council). Njegova uloga biće da podržava regionalnu sartad-nju i procese evropske integracije, kao i da obezbedi trajno učešće donatorske zajednice. Pravosuđe i unutrašnji poslovi su jedna od šest oblasti kojima RCC planira da se bavi.

b)SaradnjaipovratakizmeđuzemaljaEUiZapadnogBalkana

Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilisation and Association Agreement- SAA) predstavljaju okvir saradnje između zemalja Evropske Unije i Zapadnog Balkana usmerene na šire evropske integracije i perspektivu pristupanja EU. Oni uspostavljaju ugovorni odnos uzajamnih prava i obaveza, uz spisak kratkoročnih i srednjoročnih prior-iteta na planu reformi, uključivo i pakete finansijske pomoći s ciljem njihovog ostvarenja. Povratak izbeglica i raseljenih lica, kao i šira pitanja migracija i izbeglištva, deo su procesa stabilizacije i pridruživanja. Već su potpisani Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sa Hrvatskom i BJR Makedonijom. Tekst SSP sa Bosnom i Hercegovinom odobren je u maju �00�, dok su pregovori o SPP sa Srbijom nastavljeni u junu �00�. godine. Sporazum o pristupanju EU već postoji sa Hrvatskom, s obzirom na njen status zemlje kandidtata za članstvo u EU. Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija takođe ima status zemlje kandidata za članstvo u EU.

Godišnji izveštaji o napretku su jedan od načina da se prati i beleži napredak u pravcu rešavanja ključnih prioriteta. Mehanizmi poput specijalnih pod-odbora ili Saveta za sta-bilizaciju i pridruživanje takođe obezbeđuju forum za određivanje pririteta i nadgledanje njihovog sprovođenja. U slučaju zemalja kandidata poput Hrvatske i BJR Makedonije, pitanja povratka se takođe mogu pokretati u okviru Saveta za stabilizaciju i pridruživanje i odgovarajućih pod-odbora.

Strategija EU na Zapadnom Balkanu oslanja se i na sistem finansijske pomoći zemlja-ma regiona. Do �00�, sredstva su Zapadnom Balkanu dodeljivana mahom iz programa CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation - Pomoć zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju), čiji je cilj bio da podrži učešće zemalja Zapadnog Balkana u procesu stabilizacije i pridruživanja. Povratak izbeglica bio je jedan od četiri cilja ovog programa. Od �00�. do �0��. godine, strategija EU prema Zapadnom Balkanu oslanjaće se na novi finansijski program, poznatiji kao Instrument pred-pristupne pomoći (Instrument for Pre-Accession Assistance - IPA). Program IPA osmišljen je da

11 Deklaracija Regionalnog foruma MARRI, Sarajevo, ��. april �00�.

-3-

obezbedi ciljanu i delotvornu pomoć svakoj zemlji u skladu sa njenim potrebama i raz-vojem. On ima sledećih pet komponenata: tranziciona pomoć i izgradnja institucija; prekogranična saradnja; regionalni razvoj; razvoj ljudskih resursa; i razvoj ruralnih sre-dina. On uključuje višegodišnji indikativni finansijski okvir (MIFF) koji svedoči o nam-erama Komisije da dodeli sredstva za naredne tri ili četiri godine, zasnovana na skupu kriterijuma koji uključuju potrebe primaoca, mogućnost apsorpcije sredstava, kapacitet za upravljanje sredstvima i poštovanje Kopenhaških kriterijuma. Očekuje se da će velik deo ovih sredstava biti upotrebljen za uvođenje boljih sistema za upravljanje granicom.

Haški program: osnaživanje slobode, bezbednosti i pravosuđa u Evropskoj Uniji iznosi plan delovanja za još snažniju borbu protiv svih obika nelegalne imigracije u nekoliko ob-lasti razvojne politike, uključujući bezbednost granica, nelegalno zapošljavanje, povratak i saradnju sa trećim zemljama. Povratak i zaključivanje sporazuma o readmisiji označeni su kao prioriteti za EU u godinama koje slede.�� U toku je rasprava o predlogu Komisije za Direktivu o zajedničkim standardima i postupcima u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja koji nelegalno borave na teritoriji EU. Ona donosi zajednička pravila koja se tiču povratka, upotrebe mera prinude, pritvora i ponovnog ulaska. Us-postavljen je i Fond za povratak (Return Fund) koji iznosi ��� miliona EUR na period �008 - �0��, u okviru šireg programa „Solidarnosti i upravljanja migracionim tokovima“. Opšti cilj Fonda jeste da „podrži napore država članica da unaprede upravljanje pov-ratkom u celokupnom njegovom opsegu, upotrebom koncepta integrisanog upravljan-ja povratkom, s naglaskom na dobrovoljni povratak i s ciljem da se podrži pravično i delotvorno sprovođenje zajedničkih standarda za povratak“.

U septembru �00�, potpisani su sporazumi o viznim olakšicama i readmisiji između Ev-ropske zajednice i zemalja Zapadnog Balkana. Sporazumi o readmisiji utvrđuju obaveze i postupke za vlasti zemalja EU i Zapadnog Balkana u pogledu toga kada i kako će prihvatati ljude koji nelegalno borave na teritorijama zemalja obuhvaćenih ovim sporazumima. U tom smislu, sporazumi se ne odnose samo na državljane obeju strana koji nelegalno bo-rave na teritoriji druge strane, već i na državljane trećih zemalja i lica bez državljanstva koji se nalaze u nelegalnoj situaciji, po uslovom da se može uspostaviti neposredna veza sa traženom stranom (tj. viza ili boravišna dozvola).

U maju �00�. godine, Evropska komisija je objavila Saopštenje o Primeni globalnog pris-tupa migracijama u istočnim i jugoistočnim regionima koji se graniče sa Evropskom Unijom.�� Saopštenje je odgovor na poziv Saveta Evrope iz decembra �00�. godine da se osmisle predlozi za unapređeni dijalog i konkretne mere u vezi sa primenom Globalnog pristupa u istočnim i jugoistočnim regionima koji se graniče sa EU. Saopštenje uključuje niz preporuka o dijalogu sa zemljama Zapadnog Balkana u vezi sa mogućnostima kružne migracije, razvojnog uticaja koji migracije imaju na osnaživanje stabilnosti i podsticanje rasta, zakonodavstvom u oblasti azila i zaštite izbeglica, kao i u vezi sa borbom protiv nelegalnih migracija i trgovine ljudima.

12 Commission of the European Communities, Communication on Policy priorities in the fight against illegal immigration of third-country nationals, COM (�00�) �0� final, Brisel, ��.�.�00�.1� Commission of the European Communities, Communication on Applying the Global Approach to Migration to the Eastern and South-Eastern Regions Neighbouring the European Union, COM (�00�) ��� final, Brussels, ��.�.�00�.

-4-

KLJUČNI PROBLEMI

Statistike o povratku ne odražavaju stvarno stanje u oblasti povratka izbeglica i raaseljenih lica. Povrat imovine ili posete pređašnjim domovima često se koriste kao osnova za izračunavanje broja povratnika.Postoji osnovana bojazan da ovaj način računanja ne omogužava da se napravi razlika između izbeglica i IRL koji se trajno nastanjuju u mestu povratka i onih koji to čine samo privremeno. Taj način ne pruža ni celishodno sredstvo za procenun dugoročne održivosti povratka.

Statistike o stvarnom i pretpostavljenom broju mandatnih povratnika iz država članica EU takođe su nepouzdane. S obzirom na broj povratnika, u Srbiji ovo predstavlja velik izazov za organizacije koje nastoje da pruže osnovnu socijalnu pomoć i podršku u reinte-graciji, kao i da zagovaraju za prava povratnika.

Zemlje Zapadnog Balkana se i dalje suočavaju sa ogromnim ekonomskim i političkim izazovima. Siromaštvoo i nezaposlenost ostaju ključni problemi. U oblastima pogođenim sukobima, osnovna infrastruktura nedostaje, dok veliki broj povratnika, naročito u udaljenim mestima, još živi bez struje, vode i valjanih puteva. To je naročito slučaj u Bosni i Hercegovini, ali je relevantno i za ostale tri zemlje. Posebno zabrinjava to što se međunarodni donatori postepeno povlače iz regiona, iako je međunarodna podrška ob-novi i dalje neophodna.

Nezaposlenst među pvratnicima predstavlja glavu prepreku povratku u četiri države o ko-jima govorimo. Tome je delom uzrok teška ekonomska situacija na Zapadnom Balkanu. Iako je bilo investicija u formi poljoprivrednih ili poslovnih razvojih projekata, oni nisu imali sveobuhvatnost koja bi delotvorno odgovorila na probleme ekonomske obnove s kojima se suočavaju četiri zapadnobalkanske zemlje. Osim toga, postoje pokazatelji da su povratnici nesrazmerno pogođeni nezaposlenošću usle diskriminacije. U Hrvatskoj, poštovanje načela proporcionalne zastupljenosti svih etničkih grupa pri zapošljavanju u javnom sektoru i dalje je nedovoljno, uprkos verbalnoj podršci koju ima. U BJR Make-doniji, čak i u oblastima gde ima mogućnosti za zapošljavanje, diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti ili statusa IRL neretko ometa ljude pri pronalaženju zaposlenja.

Kašnjenje i složene procedure za povrat poljoprivrednog zemljišta i poslovnih objekata dodatno doprinose nezaposlenosti u oblastima povratka. To je takođe problem na Ko-sovu. U pogledu situacije povratnika iz Zapadne Evrope u Srbiju, prinudna neaktivnost tokom njihovog boravka u trećim zemljama i problemi u pribavljanju ličnih dokumenata i priznavanju obrazovnih i stručnih kvalifikacija stečenih u inostranstvu, predstavljaju ključnu prepreku pri zapošljavanju.

U Hrvatskoj, ostaju otvoreni problemi konvalidacije radnog staža, socijalnih prava i drugih stečenih prava ljudi koji su živeli u oblastima koja su tokom rata bila izvan neposredne kontrole hrvatskih vlasti. U Bosni i Hercegovini, postojanje neusklađenih sistema zdravstvene zaštite i penzijskih fondova u dva entiteta, razlike u zakonodavstvu i ogroman broj podzakonskih akata i propisa, povećali su rizik od diskriminacije prema povratnicima koji traže uživanje osnovnih socijalnih prava, poput prava na zdravstveno osiguranje i zaštitu.

Proces obnove i povrata imovine bezmalo je završen u svim zemljama regiona. Međutim, postoje zaostali slučajevi koji zahtevaju hitno rešenje. Postavlja se problem nedostatka sredstava za okončanje procesa obnove. U Bosni i Hercegovini, tražena sredstva za obnovu

-5-

daleko prevazilaze raspoloživa sredstva za tu namenu. Čak i tamo gde se objekti obnavljaju sredstvima donatora, povratnici moraju sami da pokriju troškove radnika angažovanih na obnovi. U slučaju starijih osoba, to može biti narošito teško. U BJR Makedoniji, neki povratnici i dalje čekaju na pomoć za obnovu kuća i nadoknadu za drugu materijalnu štetu i gubitak. Takođe postoje problemi diskriminacije. U Hrvatskoj je bilo slučajeva diskriminacije na osnovu etničke propadnosti u procesu kategorizacije stepena oštećenja pojedinih nekretnina. Takođe je bilo slučajeva diskriminacije u vezi sa uspostavljanjem liste prioriteta za obnovu na opštinskom nivou. Bilo je mnogo slučajeva u kojima su pos-tupci povrata imovine odugovlačeni na korist jedne etničke grupe, a na štetu druge.

Ponovno priznavanje stanarskih prava predstavlja jednu od najvažnijih prepreka za pov-ratak u urbane sredine u Hrvatskoj. Program stambenog zbrinjavanja za nekadašnje nositelje stanarskih prava mogao bi razrešiti stambeno pitanje nekih povratnika. Postoji, međutim, zabrinutost da on diskriminiše povratnike, te da nameće mnoge uslove koji se nisu zahtevali od nosilaca stanarskih prava toko procesa otkupa stanova polovinom devedesetih godina. Sporost sprovođenja ovih mera znači da je rešenje za mnoge povrat-nike još veoma daleko.

U sve četiri zemlje došlo je do poboljšanja u pogledu bezbednosti i sigurnosti povratnika. To je ključni činilac koji utiče na održivost povratka. I dalje ima slučajeva napada na povratnike ili njihovu imovinu tokom procesa povrata imovine. U BJR Makedoniji, lična bezbednost je najproblematičnije pitanje preostalog interno raseljenog stanovništva. Iako su teški slučajevi nasilja retki, ima slučajeva da se raseljeni plaše da ostanu ili da posete svoje domove. Osećanje ugroženosti je očigledno i u načinu postupanja manjinskih za-jednica koje radije prodaju svoje domove u oblastima pogođenim sukobima, no što se u njih vraćaju. Na Kosovu, bezbednosna situacija je i dalje nepostojana. Snažno osećanje nesigurnosti među stanovništvom i mnoštvo bezbednosnih incidenata snažno su uticali na dobrovoljni povratak. Rizik od ponovnog raseljenja još postoji, a povezan je sa isho-dom pregovora o konačnom statusu Kosova.

Premda su povratnici iz Zapadne Evrope raznolika grupa, oni koji se prinudno vraćaju u Srbiju često se zatiču u naročito teškoj situaciji, s obzirom na odsustvo infrastrukture za pružanje usluga koje bi podržale njihovu reintegraciju. Razne studije pokazale su da Romi i oni koji su podvrgnuti sekundarnom raseljenju nakon povratka bivaju izloženi većem riziku od trgovine ljudima, usled nepovoljnih ekonomskih uslova u kojima se mogu naći.��

Povratak ostaje veoma složen proces protkan teškoćama. Pristup pravnom savetu, te službama zastupanja i informisanja ostaje ključni preduslov za obezbeđivanje zaštite prava povratnika. Informacije i savete u regionu obično pružaju nevladine organizacije koje imaju podršku stranih donatora. Iako je postignut napredak u regulisanju pravnog okvira za aktivnosti NVO, ostaje potreba da se obezbedi dugoročna održivost ovih usluga kroz pronalaženje sigurnog izvora sredstava i da se nastavi sa pružanjem tih usluga svim povratnicima prema utvrđenim potrebama.

1� Projekat informisanja o zemlji povratka: pregled stanja u Srbiji (The Country of Return Information Project:SerbiaCountrySheet),izveštaj sačinili Grupa �8� i Centar za razvoj (Centre of Development Services), okrobar �00�.

-6-

PREPORUKE ZA DELOVANJE

• ECRE i njegovi projektni partneri veruju da hitno rešavanje svih problema iznetih u ovom izveštaju predstavlja važan preduslov za poboljšanje položaja preostalog raseljenog stanovništva na Zapadnom Balkanu i za garantovanje njihovog punog pristupa trajnim rešenjima. To je takođe neophodan uslov za obezbeđivanje dugoročne održivosti povratka, uključivo i mandatne pov-ratke izvan regiona, te za podsticanje političkog, ekonomskog i društvenog napretka na Zapadnom Balkanu.

• Izgledi za integraciju i konačno pristupanje Evropskoj Uniji za zemlje kan-didate ili partnere mogu delovati kao značajan podstrek na vlade u regionu, te ih ohrabriti da se posvete rešavanju postojećih problema i da u potpunosti poštuju svoje obaveze prema međunarodnom i regionalnom pravu i načelima ljudskih prava. EU treba da iskoristi ovaj uticaj da izvrši pritisak na vlade Za-padnog Balkana kako bi rešile preostale probleme vezane za povratak raselje-nog stanovništva u regionu i postupale u skladu sa svojim međunarodnim obavezama. Godišnji izveštaji o napretku treba i dalje da koriste kao osnova za nadgledanje napretka i davanje preporuka za priznavanje i zaštitu prava raseljenog i povratničkog stanovništva u regionu.

• Shodno prekograničnoj prirodi problema povratka, i rešenja se moraju tražiti na regionalnom nivou i u okviru mehanizama regionalne saradnje. ECRE i njegovi partneri preporučuju da pitanja povratka izbeglica i raseljenih lica treba da ostanu visoko na listi prioriteta regionalnih foruma, koji treba da obezbede platformu na kojoj će se redovno baviti prekograničnim pitanjima, uključivo i monitoring i izveštavanje o napretku. U tom kontekstu, MARRI treba ponovo da se usredsredi i na rešenja za raseljeno stanvoništvo, uzimajući u obzir dosadašnji napredak i raspon preostalih nerešenih pitanja.

• ECRE i njegovi partneri pozivaju na puno sprovođenje Aneksa G Spora-zuma i sukcesiji i na zaštitu prava u svim zemljama naslednicama, na osnovu dosledne primene nacionalnih zakonodavstava i regionalnih i međunarodnih normi i principa ljudskih prava. Pod okriljem Evropske Unije, oni apeluju da se razvije set regionalnih sporazuma zasnovanih na zajedničkim prioritetima za razrešenje preostalih problema vezanih za povratak, kao što su stanarska prava u Hrvatskoj, obnova i povrat imovine u Bosni i Hercegovini i trajna rešenja za raseljena lica sa Kosova.

• ECRE i njegovi partneri takođe pozivaju na puno sprovođenje Sarajevske deklaracije o povratku iz �00�. godine. EU treba da izvrši pritisak na vlade četiri države regiona kako bi se što pre okončao proces formulisanja na-cionalnih akcionih planova i zajedničke matrice za sprovođenje Sarajevske deklaracije. Ključni prioritet treba da ostane bavljenje preostalim aktuelnim problemima, pre svega u pogledu stanarskih prava i konvalidacije radnog staža i drugih socijalnih prava.

• ECRE i njegovi partneri apeluju na države članice EU i zemlje Zapadnog Balkana da tesno sarađuju u kontekstu mandatnog povratka osoba iz regiona koje više nemaju pravni osnov za boravak u EU. Saradnja treba da se odvija

-7-

u duhu solidarnosti i treba da uključi pružanje finansijske pomoći za reinte-graciju povratnika iz Zapadne Evrope. Fond za povratak (The Return Fund) bi mogao da obezbedi finansijsku osnovu za razvoj zajedničkih projekata između država EU i zemalja porekla na Zapadnom Balkanu, povrh postojećih projekata u zemljama članicama EU kroz koje se ljudi pripremaju za man-datni povratak.

• ECRE i njegovi partneri preporučuju i da se države članice EU uzdrže od prisilnog vraćanja u druge delove Srbije etničkih manjina koje mogu biti izložene riziku na Kosovu, a na osnovu alternative unutrašnjeg preseljenja. Prema Stavu UNHCR o trajnim potrebama za međunarodnom zaštitom osoba sa Kosova, iz juna �00�. godine, to „ne predstavlja celishodnu alterna-tivu međunarodnoj zaštiti ili trajnom rešenju za raseljena lica“.

• I dalje postoji rizik od novih raseljenja, u zavisnosti od ishoda pregovora o konačnom satusu Kosova. ECRE i njegovi partneri apeluju ans ve strane da pojačaju napore da se spreči novi talas raseljenja, te da razreše pitanje povrat-ka IRL u mesta porekla ili prethodnog življenja. Trajno rešenje u vidu lokalne integracije takođe mora biti ponuđeno onim interno raseljenim licima koja su donela nezavisnu odluku, na osnovu pune informisanosti, da se ne vrate u svoje pređašnje domove.

-8-

POGLAVLJE 2PREPREKE ODRŽIVOM POVRATKU IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA U BOSNI I HERCEGOVINI15

UVOD

Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP), potpisan ����. godine, okončao je sukob koji je trajao od ����. do ����. i pritom nanio ogromnu štetu ekonom-iji, te prisilio više od dva miliona ljudi u izbjeglištvo i interno raseljeništvo.

Uprkos većoj političkoj stabilnosti, dvanaest godina nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma, teška socijalno-ekonomska situacija u BiH i dalje pogađa najugroženije kategorije stanovništva, poput povratnika, raseljenih osoba, izbjeglica, kao i sve veći broj ugroženog stanovništva, koje nije bilo raseljeno u toku sukoba. BiH je evidentno suočena sa velikim izazovima razvoja – da navedemo samo neke: posustala industrija, velika stopa nezaposlenosti, raširena nerazvijenost ruralnih područja, i slaba socijalna zaštita. Ekonomija je ostvarila tek �0% razvijenosti u odnosu na nivo koji je imala prije rata. Trenutna stopa siromaštva od �0% je još uvijek velika – dok još �0% ljudi živi iznad same granice siromaštva.��

U skladu s Aneksom VII Mirovnog sporazuma, siguran i dostojanstven povratak izbjeglica i raseljenih osoba predstavlja važan prioritet u periodu nakon završetka rata, kako za međunarodnu zajednicu, tako i za državne institucije. Nesumnjivo je da je dosada postignut značajan napredak. Međutim, obzirom da je proces povratka u svojoj završnoj fazi, te sada nakon uspješno provede-nog procesa povrata imovine i okončanja velikog broja programa obnove, potrebno se iznova usredotočiti na izgradnju održivih zajednica u područjima povratka i sprečavanju diskriminacije povratnika. Ne samo da diskriminacija sprečava proces reintegracije, već predstavlja i prepreku daljem ekonomskom, političkom i socijalnom razvoju zemlje.

Prema podacima UNHCR-a, više od �,0��,000 izbjeglica i raseljenih osoba se vratilo u svoje matične domove u BiH, uključujući i ���,��� registriranih manjinskih povrataka. Procjenjuje se da je �8�,��� osoba još uvijek interno raseljeno.�� Iako je broj povrataka impresivan, ostaje zabrinutost u pogledu održivosti povrataka u BiH u nedostatku održivog načina obezbjeđivanja egzistencije u mjestu porijekla, te zbog teškoća s kojima se suočavaju povratnici u ostvarivanju pristupa pravednim procedurama na svim institucionalnim nivoima.

Specifične probleme povratnika treba posmatrati u kontekstu teške socijalne i ekonomske situaci-je u zemlji, uslijed koje veliki broj ljudi živi na ivici siromaštva. Pored velike nezasposlenosti koja pogađa cjelokupno stanovništvo, povratnici se susreću sa specifičnim poteškoćama u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava, kao što je pravo na rad, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu zaštitu. Rezultat je diskriminacije pri zapošljavanju u javnom i privatnom sektoru, segregacije u školama u nekim dijelovima zemlje, nedostatka jednoobraznih propisa u oblasti penzionog i zdravstvenog osiguranja, te praznina u primjeni propisa o socijalnoj zaštiti u dva BiH Entiteta,

1� Ovaj izvještaj se zasniva na analizi koju su izradila Vaša prava BiH o strukturalnim problemima, koji sprječavaju održivi povratak u BiH. Istraživanje je sprovedeno na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i temelji se na statističkim podacima ovog Udruženja o korisnicima, njihovoj demografskoj strukturi, kategorijama korisnika, neriješenim pravnim problemima, vrstama pravnih radnji, trajanju upravnih i sudskih postupaka, te djelotvornosti važećeg zakonodavstva. 1� Svjetska banka, Izvještaj o stanju u zemlji - BiH.1� Predtavništvo UNHCR-a u BiH, Statistički pregled, �00�.

-9-

Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme, povratnici često nisu svjesni, ili su pogrešno informirani o svojim pravima i raspoloživim pravnim lijekovima. Zbog toga se mogu suočiti s mnoštvom problema, počev od propuštanja rokova propisanih zakonom do nepo-javljivanja na sudovima, ili nedobijanja adekvatnog pravnog zastupništva.

UNHCR je značajno smanjio svoje pristustvo na terenu u BiH. Planira okončati svoje aktivnosti po pitanjima povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba �00�. godine, kada će državne vlas-ti preuzeti punu odgovornost za povratke. Glavni implementacioni partner UNHCR-a u BiH su Vaša prava BiH, domaća, nevladina i neprofitna organizacija s centrom u Sarajevu. Ovo Udruženje pruža informacije i pravne savjete o raznim pravnim pitanjima izbjeglicama, povrat-nicima, raseljenim osobama, manjinskim grupama, djeci bez roditeljskog staranja i ugroženim slojevima stanovništva, koje nije mijenjalo mjesto boravka.�8

�00�. i �00�. godine Vlada BiH je usvojila zakone o azilu i imigraciji te uspostavila rel-evantne strukture. Prije �00�. godine pitanjem azila se bavio UNHCR, koji je bio odgov-oran za određivanje izbjegličkog statusa. Nakon uvođenja novog zakonskog okvira, odgovornost za tražitelje azila, izbjeglice i povratnike je podijeljena između Ministarstva sigurnosti i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Iako je odgovornost za osobe ko-jima je potrebna međunarodna zaštita nedavno prenesena na Ministarstvo sigurnosti i Državnu graničnu službu, primjena međunarodnih standarda u ovoj oblasti je i dalje novina u BiH.

PRAVNI OKVIR

Ustav Bosne i Hercegovine garantuje širok spektar ljudskih prava, sloboda i vladavinu zakona. U skladu s Aneksom � (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama) Općeg okrvirnog spo-razuma za mir u Bosni i Hercegovini iz ����. godine, Republika Bosna i Hercegovina (BiH), Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), i Republika Srpska (RS) složile su se da sve izbjeglice i raseljene osobe trebaju imati pravo na slobodan i siguran povratak svojim kućama, bez opasnosti da budu izloženi maltertiranju, zastrašivanju, progonu, ili diskriminaciji, posebno zbog njihovog etničkog porijekla, vjerske pripadnosti i/ili političkog mišljenja. Strane su se također obavezale da će stvoriti političke, ekonomske, i socijalne uvjete, koji će omogućiti dobrovoljni povratak, skladnu reintegraciju izbjeglica i raseljenih osoba, bez davanja prednosti bilo kojoj pojedinoj grupi, uključujući pružanje sve moguće pomoći izbjeglicama i raseljenim osobama, te raditi na omogućavanju dobrovoljnog povratka na miran, uredan i postepen način.

Po Dejtonskom sporazumu, principijelno je dogovoren okvir za rješavanje problema raseljenih osoba, izbjeglica i povratnika u BiH. Valjanost mu je obezbijeđena slijedećim zakonima: Zakon o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH��, Zakon o raseljenim osobama i i povratnicima u Federaciji BiH i izbjeglicama iz BiH�0, i Zakon o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama u

1� Vaša prava BiH su prvobitno osnovana ����. godine kao Mreža centara za pravnu i informativnu pomoć pod okriljem UNHCR-a, s mandatom da omogući siguran, zakonit, i dostojanstven povratak izbjeglica i raseljenih osoba u njihove prijeratne domove. �00�. godine Mreža prerasta u nevladinu organizaciju na državnom nivou pod imenom Vaša prava BiH, koja je u sebi objedinila rad, man-dat i ciljeve prethodne Mreže centara pravne i informativne pomoći koju je financirao UNHCR. Do danas Vaša prava BiH su po-mogla preko ��0.000 korisnika u ostvarivanju njihovih prava, U �00�. Vaša prava BiH su pružila pomoć više od ��, 000 korisnika u prevazilaženju pravnih barijera i zaštiti njihovih ljudskih prava. Poduzeto je preko ��,000 pravnih radnji. U julu/srpnju �00�. godine Vaša prava BiH su potpisala Protokol o suradnji s Ministarstvom sigurnosti, a potom i sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, o pružanju besplatne pravne pomoći tražiteljima azila, izbjeglicama, osobama sa pravom privremenog prihvata u BiH, osobama s privremenim boravkom na humanitarnim osnovama i žrtvama trgovine ljudima. Sredstva za rad pretežno obezbijeđuje UNCHR. 1� Službeni glasnik BiH, br. ��/��, ��/0�, ��/0�20 Službene novine FBiH, br. ��/0�

-10-

Republici Srpskoj.�� Ovi zakoni su definirali pojmove raseljene osobe, izbjeglice, i povratnika u kontekstu BiH na slijedeći način:

Raseljena osoba je državljanin BiH koji se nalazi u BiH, a koji je zbog posljedica sukoba prognan sa svog prebivališta ili je napustio svoje prebivalište nakon �0. aprila/travnja ����. godine bojeći se opravdano, da će biti progonjen zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati na svoje ranije prebivalište, niti je dobrovoljno odlučio da se trajno nastani na drugom prebivalištu

Izbjeglica iz BiH je državljanin BiH koji se nalazi izvan BiH, a koji je zbog sukoba prognan sa svog prebivališta ili je napustio svoje prebivalište u BiH i izbjegao u inostranstvo, nakon �0. aprila/travnja ����. godine, bojeći se opravdano, da će biti progonjen zbog svoje rase, vjere, nacional-nosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati na svoje ranije prebivalište, niti je dobrovoljno odlučio da se trajno nastani na drugom prebivalištu. Izbjeglica iz BiH koja se vratila u BiH, a nije se ponovo nastanila u ranije prebivalište ili nije izvršila izbor drugog prebivališta u BiH može ostvariti status raseljene osobe.

Povratnik je izbjeglica iz BiH ili raseljena osoba koja je nadleznom organu izrazila volju za pov-ratak u ranije prebivaliste i koja je u procesu tog povratka, kao i izbjeglica ili raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište, gdje status povratnika ističe protekom roka od šest mjeseci, računajući od dana kada se ponovo nastanio u svoje ranije prebivalište.

Zakon o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH propisuje da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH odgovorno za kreiranje, koordiniranje i nadziranje politike kojom se osigurava jednoobrazna i usklađena realizacija ciljeva Aneksa VII Općeg okvir-nog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini na cijeloj teritoriji BiH. Svoje zadatke obav-lja na način koji garantira jednakopravnost izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika.

Prema ovom Zakonu, za vrijeme trajanja statusa, povratnici imaju pravo na pomoć u nužnoj opravci njihovih vlastitih kuća i stanova, kredite za započinjanje posla radi ost-varivanja prihoda za sebe i svoju porodicu, adekvatnu financijsku pomoć, neophodnu ishranu, neophodnu odjeću, osnovnu zdravstvenu zaštitu, osnovno obrazovanje i soci-jalnu zaštitu ako nisu zaposleni. Način ostvarivanja gore navednih prava je reguliran pro-pisima BiH, FBiH, i RS.

U �00�. i �00�. godini Vlada BiH je uspostavila nove strukture i usvojila zakonodavstvo koje propisuje oblast azila i imigracije. Zakonima je podijeljena odgovornost za tražitelje azila i izbjeglice između Ministarstva sigurnosti i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu koji je stupio na snagu ��.oktobra/listopada �00�.�� i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave u BiH, Ministarstvo sigurnosti je, između ostalog, nadležno za oblast imigracije i azila, a naročito za razmatranje i donošenje odluka po zahtjevima za azil. Zakon takođe propisuje da je Ministarstvo sigurnosti odgovorno za uspostavljanje pot-puno funkcionalnog postupka azila, usvajanje relevantnih podzakonskih akata, te brigu i pružanje osnovne pomoći predmetnoj populaciji. Od �. jula/srpnja �00�. godine, kada je odgovornost za određivanje izbjegličkog statusa prenešena s UNHCR-a na Ministarstvo sigurnosti, podneseno je ��0 zahtjeva za dobijanje azila. Ministarstvo sigurnosti je do

21 Službeni glasnik RS, br. ��/0�22 Ovaj Zakon je zamijenio Zakon o imigraciji i azilu iz ����. godine

-11-

danas obradilo �80 zahtjeva za azil.��

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je, između ostalog, nadležno za priznate izbjeg-lice što podrazumijeva njihovu zaštitu i smještaj u prijemne centre u skladu s njihovim in-dividualnim potrebama. Iako je zakon usklađen s međunarodnim standardima, relevant-nim podzakonskim aktima i drugim oblastima domaćeg zakonodavstva koje reguliraju specifična prava tražitelja azila i izbjeglica, potrebno ga je dopuniti kako bi se omogućilo da tražitelji azila i izbjeglice mogu ostvarivati svoja ljudska prava u praksi.

STVARNOST POVRATKA: ISKUSTVA SA TERENA

a)Izazovikojepostavljastatistika

Prema statistici UNHCR-a i podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine,�� �0% izbjeglica i raseljenih osoba se vratilo u svoje prijeratne domove. Međutim, stvaran broj povratnika je teško odrediti, jer se praksa povrata imovine koristi kao glavni kriterij za određivanje broja povrataka. To ne omogućava uvid u to da li je pov-ratak u mjesto porijekla ili prebivalište stvaran i/ili održiv, tj. da li povrat imovine znači i trajno naseljavanje u mjesto porijekla ili ranije prebivalište.

Primjetan je značajan nedostatak statističkih podataka novijeg datuma u BiH. Posljed-nji popis urađen je ����. godine i još se uvijek koristi kao mjerilo za zvanične statistike. Tokom procesa reregistracije osoba sa statusom raseljene osobe �00�. i djelimicno �00�. godine, oko �8�,��� ljudi se prijavilo za dobijanje statusa raseljene osobe. Procjenjuje se da jedan milion BiH državljana živi u inostranstvu kao rezultat sukoba. Oni su ug-lavnom ili dobili boravišne dozvole, ili stekli strano državljanstvo.�� Nije poznato koliko njih je uspjelo povratiti svoju imovinu, a da se pritom nisu trajno vratili u BiH. Isto tako, nije poznato da li u inostranstvu ima ljudi koji još uvijek ispunjavaju uvjete za „izbjeglicu“ na način definiran BiH zakonodavstvom.

UNHCR i BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice su uspostavili svoje baze po-dataka o povratku. Baza Ministarstva se koristi za praćenje broja stvarnih povrataka na osnovu reregistracije interno raseljenih osoba i izbjeglica u prijeratnom prebivalištu i broju zahtjeva za obnovu stambenih objekata. Baza UNHCR-a se koristi za registriranje pitanja vezanih za zaštitu, te pratećih aktivnosti u tom smislu. Razna udruženja povrat-nika, izbjeglica i raseljenih osoba su također uspostavila svoje sisteme praćenja povratka u pojedine regije BiH. Proces upoređivanja podataka o povratku je pun poteškoća. Dok se veliki broj ljudi stalno vratio u svoje ranije domove, postoji mnogo onih koji su se tek privremeno vratili, dok ne budu u mogućnosti prodati, ili zamijeniti svoju imovinu. Tačan broj ljudi u ovoj drugoj kategoriji nije poznat, zbog toga što se povratak prati tako da se sabira broj osoba koje su vratile svoju imovinu i članova njihovih porodica.

b)Izazovirazvojainjihovuticajnapovratak

Prošlo je više od dvanaest godina od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i početka procesa pomirenja, uključujući uspostavljanje potpuno demokratskih

2� Podaci iz baze za primjenu Memoranduma o pružanju besplatne pravne pomoći tražiteljima azila i priznatim izbjeglicama2� Izvor: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice – Komparativne analize povratka, �00�.2� Ažurirana statistika može se naći na: http://www.unhcr.ba/updatejuly/return�00�stats.htm i http://www.mhrr.gov.ba/ (local language).

-12-

vlasti u Bosni i Hercegovini. Uprkos značajnom napretku, država se još uvijek suočava sa teškim političkim i ekonomskim izazovima. Ekonomija je na nivou tek jednog dijela svo-jih prijeratnih kapaciteta. Značajan deficit tekućeg računa i visoka stopa nezaposlenosti ostaju dva ključna problema. Tu je i nedostatak transparentnosti u utrošku budžetskih sredstava. Trenutni BDP je �.�� milijardi $ sa godišnjom stopom rasta od �%. Bruto na-cionalni dohodak (BND) je �,��0 $ po glavi stanovnika i uveliko je zasnovan na sektoru uslužnih djelatnosti, dok industrija i poljoprivreda zaostaju sa samo �8% BDP-a.�� Država još uvijek trpi zbog svog ratnog naslijeđa, kada je skoro polovina predratne populacije izbjegla iz svojih domova i tako postala interno raseljeno stanovništvo ili izbjeglice.

Pravni okvir BiH jasno definira prava izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika. Teška ekonomska situacija u državi, međutim, predstavlja prepreku punoj primjeni pravnih odredbi koje podržavaju proces povratka. Iako su formalno povratili svoje prijeratne domove ili imovinu, ljudi se odlučuju ostati u ekonomski razvijenijim regijama, gdje su prethodno našli utočište, kako bi mogli imati bolje uvjete života. To je naročito slučaj sa oko ��0,000 ljudi koji još uvijek čekaju na obnovu svoje imovine.�� Bez obzira na pov-rat imovine, opstanak u mjestima porijekla ili prijeratnog prebivališta uglavnom ovisi o dostupnosti zaposlenja i ekonomskih mogućnosti, koji, izuzev u regionalnim centrima, uglavnom izostaju.

Osnovna infrastruktura je najvećim dijelom uništena tokom rata, uključujući mreže pute-va, elektrodistributivnu mrežu i sisteme vodosnabdijevanja. Učinjeni su pokušaji da se riješi ovaj problem potpisivanjem različitih protokola na svim nivoima vlasti. Međutim, bez sredstava međunarodne zajednice, implementiran je samo ograničen broj infrastruk-turnih projekata. Adekvatna putna mreža, elektrodistributivna mreža, sistem vodosnab-dijevanja i odvoda otpadnih voda su ključni za održiv povratak. Unatoč naporima, ve-liki broj povratnika, posebno u udaljenim područjima, još uvijek živi bez struje, vode i adekvatnih puteva. U tom pogledu okolnosti za povratnike u urbana područja su mnogo bolje.

c)Fizičkasigurnost

Zabilježena su poboljšanja u pogledu sigurnosti povratnika, što predstavlja ključni faktor za održivost povratka. Međutim, još uvijek se prijavljuju slučajevi napada na povratnike i njihovu imovinu, kao i napadi na nacionalne spomenike i vjerske objekte. Iako je policija postala efikasnija u pružanju zaštite u odnosu na rani poslijeratni period, još uvijek pos-toji potreba poduzimanja odgovarajućih koraka kako bi se omogućila bolja zastupljenost manjinskih uposlenika u policijskim snagama.

d)Obnovaipovratimovine

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je obavezno osigurati jednoobraznost i transparentnost procesa odabira korisnika projekata obnove stambenih jedinica u cijeloj BiH. U tu svrhu, u skladu sa članovima ��. i ��. Zakona o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH, Ministarstvo je izdalo Uputstvo o načinu i postupku odabira korisnika projekata povratka i obnove stambenih jedinica. �8

U �00�. u mnogim opštinama bilo je još uvijek neriješenih slučajeva povrata imovine. To

2� Izvor: Svjetska Banka, Indikatori svjetskog razvoja (�00�).2� Komparativne analize o povratku – BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.2� Službeni glasnik BiH, �8/0�

-13-

se dogodilo uprkos činjenici da je primjena imovinskih zakona, uvedena kao preduvjet za primjenu Aneksa � Dejtonskog mirovnog sporazuma, bila završena �00�. Vaša prava BiH zastupaju mnoge povratnike koji su još uvijek u postupku povrata prijeratne imovine. BiH vlasti vjeruju da ima više od �80,000 potencijalnih povratnika koji žele vratiti u svoja mjesta prijeratnog prebivališta i trebaju konkretnu pomoć vezanu za zahtjeve za povrat imovine.��

Na osnovu dostupnih podataka, �0 procjenjuje se da bi još uvijek bilo neophodno ob-noviti oko �0,000 stambenih jedinica u iznosu od �00 miliona KM (��� miliona Eura). U postojećim okolnostima, jako je upitno da li BiH vlasti mogu obezbijediti ovaj iznos sredstava. Informacija da je u �00�. godini na raspolaganju bilo oko �� miliona KM (�,� miliona Eura) za rješavanje stambenih problema izbjeglica i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini može poslužiti kao primjer koliko bi dugo proces rekonstrukcije i povratka mogao trajati.��

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je uspostavilo bazu podataka za zahtjeve za obnovu.�� Ona pokazuje da broj zahtjeva za obnovu značajno premašuje raspoloživa sredstva namjenjena u ovu svrhu. Slučajevi kompletne obnove stambenih jedinica, gdje se imovina dovodi u svoje prvobitno stanje, su veoma rijetki. Najčešće se vrši obnova samo osnovnog prostora neophodnog za smještaj povratničkih porodica. U slučajevima kada obnova imovine podrazumijeva donaciju u građevinskom materijalu, povratnici trebaju snositi troškove radne snage potrebne da bi se izvršila opravka. Pošto oni često spadaju u najsiromašnije kategorije stanovništva, obično im je veoma teško iskoristiti građevinski materijal, osim u slučaju kada sami mogu izvršiti radove. To je naročito izražen problem kada su u pitanju starije osobe - povratnici. Podaci prikupljeni istraživanjem pokazuju da je više od �,�00 zahtjeva za obnovu u �00�. godini predato preko Udruženja Vaša prava BiH, dok su više od 800 zahtjeva predale osobe koje žive u inostranstvu i tvrde da je ob-nova njihove imovine preduvjet za njihov povratak.

ANALIZA SLUČAJA 1

B.Z., Bošnjakinja, je živjela u vanbračnoj zajednici sa mužem u stanu u Doboju. Nakon što je njen muž nestao tokom rata, bila je prisiljena napustiti Doboj i smjestiti se u sus-jedni grad Žepče kao raseljena osoba.

Krajem rata B.Z. predaje zahtjev za povrat stana u kojem je živjela sa svojim preminulim nevjenčanim suprugom, koji je bio jedini nositelj stanarskog prava. Njen zahtjev biva od-bijen. Razlozi za negativnu odluku su se odnosili na nedostatak dokaza da je B.Z. stvarno živjela sa svojim mužem prije rata, te nedostatak dokaza da je on preminuo. Uložila je žalbu na ovu odluku, koja je također odbijena kao neosnovana. Ona je potom pokrenula tužbu pred Vrhovnim sudom, koji je nakon nekoliko godina vratio slučaj prvostepenom organu na ponovno razmatranje.

2� Predstavništvo UNHCR-a u BiH, Statistički pregled �00�.�0 Na osnovu procjena Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice o broju predatih zahtjeva za dobrovoljni povratak i rezultata procesa reregistracije u BiH.�1 U procjeni koju je sačinilo Ministarstvo financija navodi se da bi ovakvim tempom obnova cjelokupne devastirane imovine u BiH mogla trajati još narednih �0 godina.�2 Pristup bazi podataka: http://www.mhrr.gov.ba/PrijaveWeb/login.aspx?ReturnUrl=%�fprijaveweb%�fuvodna.aspx

-14-

U međuvremenu, B.Z. je pokrenula postupak kod Centra za socijalni rad u Žepču za službeno priznavanje njene vanbračne zajednice. Nakon što je postupak završen, Centar je izdao uvjerenje kojim se potvrđuje da je B.Z. živjela u vanbračnoj zajednici sa mužem prije rata. Također je predala i zahtjev Opštinskom sudu u Žepču za zvanično proglašenje njenog nestalog muža umrlim. Sud je donio odluku u skladu s tim.

Nakon ponovnog ispitivanja svih činjenica vezanih za slučaj, B.Z. je odobreno stanarsko pravo nad stanom u kojem je živjela sa svojim mužem prije rata. Međutim, njeni problemi nisu prestali. Još uvijek treba da nastavi raniji sudski postupak, gdje treba da dokaže da je stvarno živjela i dijelila sve financijske obaveze sa svojim suprugom vezano za njihov stan. Tada može steći status nositelja stanarskog prava, te na osnovu takvog rješenja sa stanodavcem potpisati ugovor o zakupu stana, ili eventualno otkupiti stan.

d)Pristupzaposlenjuizaštitaoddiskriminacije

Nezaposlenost kao rezultat teške ekonomske situacije u većem dijelu države predstav-lja veliku prepreku povratku. Registrirane stope nezaposlenosti od oko �0% su pretjer-ane; skorašnje analize pokazuju da se stope nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini kreću u rasponu od �8 do ��%.�� Ipak, povratnička populacija je nesrazmjerno pogođena vi-sokom stopom nezaposlenosti. U situaciji kada se procjenjuje da samo �0% povratnika ima posao, slučajevi povratnika koji uspješno nađu posao, ili pokrenu privatni posao, su veoma rijetki.��

Preko �0% povratnika u ruralna područja pokušava zaraditi za život radeći u poljoprivre-di ili stočarstvu. Osmišljeno je dosta razvojnih projekata, koje su pokrenuli UNDP, Svjet-ska banka i druge međunarodne organizacije s ciljem pružanja poticaja zapošljavanju u ovim oblastima. Međutim, takvi projekti su ograničenog obima i mali broj ljudi kojima je posao potreban je imao korist od njih. Imajući u vidu raspoložive resurse u nekim povratničkim mjestima, postoji potreba za osmišljavanjem novih projekata i usvajan-jem razvojne strategije, koja će u obzir uzeti stvarno stanje na terenu. Ako se ne posveti odgovarajuća pažnja ovom pitanju, postoji rizik da će značajan broj povratnika ostati bez pristupa izvoru redovnog prihoda.

Pored nedostatka prilika za zapošljavanje, nedostaci u primjeni radnog zakonodavstva čine najveću prepreku održivom povratku. Prijavljena su česta kršenja radnih prava ve-zana za otkazivanje ugovora o radu, isplate otpremnine i neplaćanje, ili zakašnjele isplate zarađenih plaća. Javljaju se i problemi sa primjenom člana ���. Zakona o radu FbiH ve-zano za vraćanje radnika na posao i nadoknadu za otpuštanje s posla ljudi koji su bili u radnom odnosu ��.decembra/prosinca ����. godine i člana ���. Zakona o radu RS vezano za nadoknadu za nezakoniti otkaz ugovora o radu ljudima koji su bili zaposleni u RS-u do istog datuma. Proces primjene ovih odredbi je veoma spor, a broj uposlenika, koji su ostvarili svoja prava uspostavljanjem radnog statusa u skladu s članovima ���. i ���., je veoma mali. Ovakvo stanje je posljedica problema sa posebnim Komisijama za primjenu ova dva člana, koje su osnovane u skladu s Zakonima o radu FBiH i RS. Čak i u slučajevima kada Komisije za primjenu članova ���. i ���. donesu pozitivnu odluku,

�� Svjetska Banka, Izvještaj o stanju u zemlji, �00��� Procentualna procjena je napravljena na osnovu podataka dostupnih iz VPBiH/UNHCR baza podataka o korisničkoj kategoriji (povratnici) i vrsti upita (zaposlenje).

-15-

javljaju se različiti razlozi zbog kojih se ta odluka ne može izvršiti: preduzeća na koje se odnosi odluka možda imaju financijske poteškoće ili možda više ne postoje; poslodavci mogu odlučiti da ignoriraju odluke Komisije; neke odluke ne mogu biti izvršene zbog proceduralnih grešaka i nedostatka pravnih ovlaštenja. Bilo je dosta žalbi protiv odluka Komisije upućenih sudovima.

Mnogi povratnici se u mjestu prijeratnog boravka suočavaju sa diskriminacijom u pris-tupu zaposlenju u sektoru lokalne uprave, javnim institucijama i preduzećima. Princip proporcionalne zastupljenosti u skladu sa rezultatima popisa stanovništva izvršenog prije rata�� je uspostavljen kao konstitutivni princip, koji treba primijenjivati pri upošljavanju osoblja u svim organima javne vlasti, javne uprave i javnim preduzećima. U stvarnosti, međutim, nije urađeno dovoljno da bi se obezbijedilo poštivanje ovog principa u praksi. Manjinske povratnike posebno pogađa diskriminacija u pristupu zaposlenju, što se di-rektno odražava na održivost njihovog povratka.

ANALIZA SLUČAJA 2

M.K., osoba hrvatskog porijekla, je do početka rata radio kao profesor srpsko-hrvatskog jezika u Prijedoru. Poslije povratka u Prijedor ���8. godine, profesor M.K. se prijavljivao više desetina puta na objavljene konkurse za posao profesora i nastavnika u Prijedoru i okolini. Samo u par navrata uspio je dobiti slabo plaćene poslove sa skraćenim radnim vremenom i to na par mjeseci.

Za profesora M.K. situacija se dodatno zakomplikovala, kada je Ministarstvo prosvjete Republike Srpske dalo svoje tumačenje Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika i saradnika u stručnim školama. Po tom tumačenju, M.K. nije uopće kvalificiran za izvođenje nastave iz predmeta koji predaje. Pored toga, osporavana je i diploma, koju je M.K. stekao prije rata u Sloveniji.

Nakon tog tumačenja Ministarstva prosvjete Republike Srpske, M.K. je odbijen na svim konkursima na koje se prijavio, iako su profesori njegove struke deficitarni na području Prijedora.

Škole su stalno primale druge kandidate, pozivajući se na navedeno tumačenje, iako je u većini slučajeva M.K. bio kvalificiraniji od kandidata koji su dobijali posao.

Zakon o radu Republike Srpske u članu �. izričito zabranjuje diskriminaciju prilikom upošljavanja po bilo kom osnovu, ali treba naglasiti da se sudska ili druga vrsta zaštite zbog povrede tog člana u praksi teško ostvaruje. Uslijed toga, pravo na rad mnogih pov-ratnika nije zaštićeno.

Uvažavajući tešku ekonomsku situaciju u BiH, mora se istaći da je očito da povratnici imaju više poteškoća u iznalaženju zaposlenja u odnosu na većinsku populaciju na bilo kom području, te da vrlo mali broj njih ima stalno zaposlenje.

e) Pristup drugim ekonomskim i socijalnim pravima

�� Popisom obavljenim ����., godinu dana prije rata, utvrđeno je da je ukupna populacija u državi bila �.� miliona. Popis također obuhvata podatke o nacionalnosti, teritorijalnoj zastupljenosti, demografske podatke, podatke o obrazovanju, itd.

-16-

ovratnici nailaze na mnoge poteškoće pri ostvarivanju osnovih socijalnih prava, kao što su pravo na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu. Pošto sistemi zdravstvene zaštite i rad penzijskih fondova dvaju Entiteta nisu usklađeni, rizik od diskriminacije je tim veći, kao i zbog razlika u zakonodavstvu i velikom broju podzakonskih propisa koji se odnose na određena pitanja. Sistemi zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i penzijskog osiguranja su u nadležnosti dvaju Entiteta (Republike Srpske i Federacije BiH). Sporazum o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji Bosne i Herce-govine, van područja Entiteta kome osigurane osobe pripadaju je stupio na snagu od 0�.januara/siječnja �00�.godine. �� Ovaj Sporazum regulira način korištenja zdravstvene zaštite u slučajevima kada osoba koja je osigurana kod Fonda zdravstvene zaštite u jed-nom Entitetu, mora koristiti usluge zdravstvene zaštite na teritoriji drugog Entiteta.

U praksi ovaj Sporazum se ne poštiva i ne primjenjuje. U toku �00�.godine, Vaša prava BiH su zaprimila ��� zahtjeva za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. Većina za-htjeva se odnosila na nedosljednosti u primjeni odredbi Sporazuma iz �00�, a što je rezul-tiralo uskraćivanjem zdravstvenog osiguranja. Iako gore pomenuti Sporazum predviđa da se usluge zdravstvene zaštite pružaju i u slučajevima kada nosilac osiguranja, odnosno Fond zdravstvenog osiguranja RS, ili Fond zdravstvenog osiguranja FBiH, nije nadokna-dio troškove fondu drugog Entiteta, nadležni organi vlasti često nisu upoznati sa relevant-nim odredbama ili zanemaruju Sporazum, te umjesto toga primjenjuju interne propise fondova zdravstvenog osiguranja.

Većina povratnika ostvaruje pravo na penziju na osnovu zakona koji je bio na snazi nakon rata i Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijsko-invalid-skog osiguranja koji su potpisali entitetski penzijski fondovi. Mnogi povratnici su pri-mali penzije prije rata. Tokom rata, kada su osnovani zasebni entitetski penzijski fondovi, pravo na penziju je priznavano u mjestu raseljenja. Nakon povratka u prijeratno mjesto prebivališta, većina penzionera i dalje prima penzije iz fonda koji im je isplaćivao penzije tokom rata. Zbog razlike u iznosu penzija, koje su u Federaciji BiH više za otprilike ��% nego u Republici Srpskoj, mnogi odlučuju da se ne vrate, iako su formalno povratili svoju imovinu, posebno iz razloga što je pravo na penziju usko povezano sa zdravstvenim osig-uranjem. U toku �00�.godine Vaša prava BiH su evidentirala preko �,�00 zahtjeva koji se tiču ostvarivanja prava na penziju.

Još jedan problem koji muči povratnike odnosi se na ostvarivanje prava vezanih za sta-tus civilne žrtve rata��, kao što su pravo na invalidninu, invalidski dodatak, zdravstvenu zaštitu, naknade, rehabilitaciju, itd. Entitetski propisi su osmišljeni na takav način da povratnici, koji su ostvarili gore navedena prava u entitetu gdje su boravili kao raselje-na lica, gube ta prava po povratku u prijeratno mjesto prebivališta u drugom entitetu. Neusklađenost i proturječnosti između entitetskih zakona stvaraju znatne prepreke pri ostvarivanju određenih prava.

ANALIZA SLUČAJA 3

»Kako možemo ostvariti zdravstveno osiguranje mi iz Zvornika, koji se ne možemo vratiti svojim kućama?« To je bilo pitanje F.O., interno raseljene osobe iz istočne Bosne.

�� Službeni glasnik BiH, br. �0/0� od �8.��.�00�. godine�� Civilna žrtva rata je osoba koja je pretrpjela najmanje �0% tjelesnog oštećenja zbog povreda, ranjavanja, maltretiranja, mučenja i drugih uzroka nastalih u ratu (Zakon o civilnim žrtvama rata).

-17-

»Moj suprug i ja smo čekali na povratak u Zvornik više od 8 godina. Sada boravimo u Kalesiji. Nemamo zdravstveno osiguranje, iako imamo kartone raseljenih osoba koji važe za �00�.god. Saznali smo da nam je službenik Ureda za raseljene osobe u Kalesiji ukinuo pravo na zdravstveno osiguranje, tek kada je moj suprug teško obolio i kada je trebao da ide u bolnicu na operaciju glave. Do tada nam nije trebao doktor. U bolnici nam je rečeno da nemamo zdravstveno osiguranje, te da moramo platiti nekoliko hiljada KM za bolničke troškove«.

»Ne znam kako nam je ukinuto zdravstveno osiguranje. Vjerovatno ga je ukinula službenica kada smo podnijeli dokumentaciju za reregistraciju raseljenih osoba. Tada nas je pitala da li ostvarujemo ikakve prihode. Kada je moj suprug rekao da prima naknadu penzije iz Srbije, uzela je naše dokumente zdravstvenog osiguranja i vjerovatno poništila pečat zdravstvenog osiguranja, koji nam je ranije izdat na osnovu našeg statusa interno raseljenih osoba. Nije nam rekla šta je uradila tom prilikom.«

»Bila sam u opštini nekoliko puta. Službenica koja je radila na našem predmetu je rekla da s obzirom da primamo penziju iz Srbije treba da se prijavimo na zdravstveno osiguranje kao penzioneri, a ne kao interno raseljene osobe. U pitanju je složen postupak koji može dugo da potraje.«

F.O. je rođena ����.godine, a njen suprug ���8.godine. Žive sami u kući koju koriste kao privremeni smještaj. Uredno su podnijeli zahtjev za reregistraciju interno raseljenih osoba Opštini Kalesija, Uredu za opću upravu, vojno-invalidsku zaštitu i raseljena lica. Ured je svojom odlukom potvrdio njihov status raseljenih osoba, te im kao takvim priznao pravo na zdravstveno osiguranje. Nejasno je zašto im je to pravo sada uskraćeno..

Član �� Zakona o raseljenim osobama-prognanicima i izbjeglicama-povratnicima u Federaciji BiH predviđa da osoba kojoj je potvrđen status raseljene osobe ili povratnika, privremeno ima, pored smještaja, hrane, socijalne adaptacije i psihološke podrške i osta-lih životnih potreba, i pravo na zdravstvenu zaštitu. F.O. i njen muž su naknadno podni-jeli zahtjev Uredu za opću upravu, vojno-invalidsku zaštitu i raseljene osobe i opštinskom načelniku za ponovno uspostavljanje prava na zdravstvenu zaštitu na osnovu njihovog statusa raseljene osobe. Podnijeli su i žalbu zbog odugovlačenja rješavanja ovog slučaja. F.O. još uvijek očekuje odgovor od strane nadležnih organa.

f) Pristup pravnoj pomoći i pravnim lijekovima

U skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim pravnim instrumentima, svi građani BiH su jednaki pred Zakonom i imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Uslijed nedostatka financijskih sredstava i relevantnih zakonskih propisa, u BiH trenutno ne postoji sis-tem besplatne pravne pomoći. Kao jedina nevladina organizacija i predstavnik civilnog društva koji učestvuje u radnoj grupi za izradu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Vaša prava BiH su uspjela osigurati da se u usvojeni nacrt Zakona uvrste međunarodni standardi zaštite ljudskih prava i da se akterima civilnog društva obezbijedi značajna uloga u pružanju besplatne pravne pomoći. Vijeće Ministara BiH usvojilo je tekst Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima u aprilu/travnju �00�.godine, koji je zatim proslijeđen Parlamentarnoj skupštini, koja je isti prihvatila u prvom čitanju u julu/srpnju �00�.godine. Zakon (čije se usvajanje očekuje u jesen �00�) će omogućiti sistemsku zaštitu ljudskih prava u BiH i osigurati jednak pristup pravdi za sve građana BiH. Zakon će organizacijama civilnog društva pružiti priliku da prošire svoje aktivnosti

-18-

zaštite i budu financirane od strane Vlade, dok će korisnicima besplatne pravne pomoći biti obezbijeđena pravna pomoć i zastupanje u parničnim stvarima neovisno od državnih organa. Ovim će se povećati javna odgovornost, transparentnost i umanjiti ovisnost BiH građana i civilnih organizacija o međunarodnoj podršci i financiranju, te će se obezbjediti da vitalni državni organi osiguraju uvjete za pravedno i pravično društvo.

ANALIZA SLUČAJA 4

A.K,. po nacionalnosti Rom, je nosilac porodičnog domaćinstva iz Vlasenice u BiH. Početkom rata porodica je napustila svoj dom. Prvo su izbjegli u Italiju, a zatim u Švicarsku, do bi se konačno nastanili u Njemačkoj. Tokom boravka u Italiji i Njemačkoj imali su status privremene zaštite i živjeli od socijalne pomoći. Nakon što se situacija u BiH poboljšala �00�.godine, A.K. je skupa sa suprugom i � djece deportovan iz Njemačke u BiH.

Nakon povratka, A.K. i njegova porodica su se nastanili u Sarajevu, pošto je njihova porodična kuća u Vlasenici bila potpuno uništena. Od dana kada su se vratili u BiH, suočavaju se sa bezbroj problema. Iz neznanja, odlučili su se prijaviti kao stanovnici Sara-jeva i slijedom toga dobili su lične karte. Time su izgubili status raseljene osobe i pristup pravima koja proizilaze iz tog statusa. Nadalje, niti jedno od � djece nije bilo upisano u matične knjige. Ovo je uzrokovalo dodatne probleme, jer obzirom da djeca nisu upisana u MKR, nisu bili u mogućnosti da ostvare pravo na dječiji dodatak, niti su djeca mogla da se upišu u školu.

Tokom boravka u Sarajevu, A.K. je pokrenuo postupak za ponovno uspostavljanje sta-tusa interno raseljene osobe. Pokušavao je pronaći i način da se vrati u prijeratno mjes-to prebivališta, u Vlasenicu. Nakon niza zahtjeva i podnesaka, u januaru/siječnju �00�. stavljen je na listu prioriteta za obnovu prijeratne kuće u Vlasenici. Ubrzo nakon toga, potpisao je ugovor o obnovi sa Ministarstvom za izbjegle i raseljene osobe FBiH. Kuća je obnovljena u maju/svibnju �00�. Svega nekoliko dana po dobijanju ključeva svoje kuće, A.K. se skupa sa svojom porodicom vratio u prijeratni dom. Nakon povratka, A.K. i njegova porodica su se obratili uredu Vaših prava BiH, kako bi pokrenuli postupak ost-varivanja socio-ekonomskih prava, uključujući zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, dječiji dodatak, itd.

PREPORUKE ZA DELOVANJE

Vladi Bosne i Hercegovine se preporučuje da preduzme slijedeće aktivnosti:

• Da osigura puno poštivanje vladavine zakona i da postupa u skladu sa obavezema zemlje po međunarodnim i regionalnim standardima i instru-mentima za zaštitu ljudskih prava.

• Da razmotri državne i entitetske zakone i osmisli strategije koje će obezbi-jediti zaštitu, podršku i puno uživanje osnovnih ljudskih prava za sve građane BiH, bez diskriminacije i bez obzira na njihovo privremeno ili trajno mjesto stanovanja.

• Da strogo nadzire primjenu državnih i entitetskih zakona od strane lokalnih, regionalnih i entitetskih vlasti, te preduzme izvršne mjere kako bi

-19-

obezbijedila uživanje prava, uključujući ekonomska i socijalna prava širom BiH.

• Da hitno riješi pitanje neusklađenosti sistema penzijskog i zdravstvenog osiguranja, i osigura punu primjenu odredbi Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijsko-invalidskog osiguranja, koji su potpisali entitetski penzijski fondovi, te Sporazuma o načinu i pos-tupku korištenja zdravstvene zaštite osiguranih osoba na teritoriji BiH, van područja Entiteta kome osigurane osobe pripadaju. Nadalje, da riješi pitanje neusklađenosti entitetskih propisa koji reguliraju uvjete prijavljivanja neza-poslenih lica na Biro za zapošljavanje, i da osigura punu primjenu člana ���. Zakona o radu FBiH i člana ���. Zakona o radu RS.

• Da u uskoj suradnji s lokalnim vlastima osmisli i primjenjuje strategije lokalnog razvoja, koje podržavaju ekonomski rast, otvaranje radnih mjesta i poboljšanje uvjeta života i razvoj infrastrukture na lokalnom nivou.

• Da pokrene proces dijaloga širom zemlje i dogovara sa zajednicama strate-gije razvoja, kako bi se riješila postojeća nerješena pitanja povrata imovine, stanarskih prava i statusa osoba pod privremenom zaštitom.

• Da osigura punu suradnju i učešće civilnog društva u određivanju prio-riteta financiranja na osnovu Instrumenta pretpristupne pomoći i razvijanju državnog plana aktivnosti koji se bavi pitanjima izbjeglica, raseljenih lica i povratnika.

-20-

POGLAVLJE 3Prepreke povratku izbjeglica i povratnika u Republiku Hrvatsku38

UVOD

Suvremena povijest konflikata u regiji predstavlja okvir za razmatranje pitanja povratka izbjeglica i povratnika u RH. Registrirana su dva velika vala izbjeglica iz Hrvatske. Prvi tokom ���� i ����., kada je iz četiri najveća grada u RH: Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka izbjeglo stanovništvo, etnički Srpskog porijekla, i zaputilo se u Srbiju te Bosnu i Herce-govinu. Procjene o broju izbjeglih u tom periodu variraju između 80 – �00.000. Većina tih izbjeglica nisu se još vratili u svoje domove zbog nesređenog pitanja povratka stanarskog prava koje im je oduzeto nakon napuštanja stanova.

Drugi val izbjeglica desio se tokom i nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja“, kada je sa do tada privremeno okupiranog područja RH iselila većina stanovništva etnički Srpskog porijekla, te otišli u pravcu Srbije i Republike Srpske. Procjene za ovu kategoriju izb-jeglica idu od minimalnih �00.000 do maksimuma od preko �00.000��. Dobar dio tog stanovništva se još uvijke nije vratilo svojim kućama.

Hrvatska je izbijanjem rata u BiH u periodu ����/���� primila i veliki broj izbjeglica iz te zemlje.Taj broj se procjenjuje na oko ��0.000 ljudi, od kojih se dobar dio još nije vratio svojim kućama. Izbjeglice etnički Hrvati dobili su hrvatsko državljanstvo i integrirali se u Hrvatskoj. Uz to u Hrvatskoj je bilo i oko ��0.000 interno raseljenih osoba uglavnom s područja istočne Slavonije i okupiranih područja tzv. „Krajine“. Nakon „Oluje“ i mirne reintegracije istočne Slavonije u siječnju ���8. većina interno raseljenih osoba vratila se svojim kućama.

PRAVNI OKVIR

Nakon „Oluje“ koja je proizvela veliko pomjeranje stanovništva, Vlada RH usvojila je određene propise kojima je regulirala pitanja važna za povratak izbjeglica. Među prvim propisima je bio Zakon o preuzimanju stanova na oslobođenom području, čime je regu-lirano da stanovi u koje se njihovi korisnici ne vrate u roku od �0 dana, preuzima ih država po automatizmu. Iako je bilo slučajeva obitelji koje su tražile povratak i unutar tih �0 dana, zbog prepreka u konzulatu u Beogradu nisu bili u mogućnosti to realizirati. Samo vrlo mali broj onih najupornijih uspio se vratiti u periodu ����/����. Sve do ���8. Vladin ured za prognanike i izbjeglice bio je jedna od glavnih prepreka većem povratku izbjeglica srpske nacionalnosti, tako da je u tom periodu najveći broj povratnika bio među interno raseljenim Hrvatima.

Značajniji iskorak naprijed je usvajanje Programa povratka ���8 godine, jer se njime reg-uliralo procedure povratka izbjeglica, povrata vlasništve i obnove objekata. Program je predvidio osnivanje Stambenih komisija u svim općinama područja od posebne državne

�� Izvještaj je sasatavio Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava�� Prema HHO-ovim istraživanjima provedenim nakon „Oluje“ procjenjuje se da je na temelju usporedbe podataka preostalog stanovništva, i onog koje je obitavalo tamo prije rata, realna brojka od između ���.000 i ���.000 ljudi napustilo to područje.

-21-

skrbi (bivša okupirana područja). To su bila upravna tijela nadležna za postupak pov-rata vlasništva uzurpiranog nakon „Oluje“. U drugom stupnju je o žalbama i izvršenju brinuo redovni sud. Zbog nedostatka političke volje, jako je malo učinjeno u primjeni Programa povratka u prvim godinama nakon donošenja. S obzirom da se radilo o prop-isu vrlo sumnjivog pravnog karaktera koji nije baš lako provodiv, stalne su bile poteškoće s njegovom primjenom. Pod pritiskom međunarodne zajednice ukinute su i Stambene komisije, te je cjelokupan posao koncentriran u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvoja(MMTPR).

STVARNOST POVRATKA U RH: ISKUSTVA S TERENA

a)Izazovistatistikauvezipovratka

Vladin ured za prognanike i izbjeglice središnje je državno tijelo koje se bavi povratkom izbjeglica, i sakuplja podatke o tome. Svoje podatke objavljuju u svojim tromjesečnim izvještajima. Prema posljednjem tromjesečnom izvještaju iz lipnja �00�. ukupan broj regis-triranih povratnika je bio ���.�0�, od čega je bilo ���.��� (��%) Hrvata (interno raseljene osobe) i ���.��� (��%) Srba povratnika. Od ukupnog broja Srba povratnika ��.��� osoba se vratila iz Srbije, �.��� iz Bosne i Hercegovine, a ��.��� su interno raseljene osobe iz Istočne Slavonije. Tokom �00� godine samo se �.��8 osoba vratilo u RH od čega je 8�% Srba. Teško je za pretpostaviti koliko ukupno ljudi još čeka na povratak u RH. U ovom trenutku još postoji ��.��� registrirana zahtjeva za povratak u Srbiji i BiH koji čekaju dovršetak formalne procedure. U javnosti je bilo vrlo mnogo sumnje izražene u točnost podataka Vladinog ureda, jer su u statistike ponekad ubrajani i samo oni potencijalni povratnici koji su bili u Hrvatskoj samo jednom da podignu dokumente.

Drugi značajan izvor statističkih podataka o povratku izbjeglica je misija UNHCR-a u Republici Hrvatskoj. Od ���� oni objavljuju statističke podatke u svojim godišnjim izvještajima, ali se također susreću s poteškoćama sličnim kao i Vladin ured. Nedavno su u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem objavili istraživanje „Održivost manjinskog povratka u RH“. Namjera ove publikacije je bila da ustanovi koliko zapravo povratnika stvarno boravi u mjestima povratka. Nalazi pokazuju da samo ��,8% povratnika boravi na svojim prijavljenim adresama, dok ��% povratnika živi negdje drugdje. Preostalih ��,�% povratnika je preminulo od posljednjeg popisa. Od povranika koji ne žive na svo-jim adresama ��% ih živi izvan Hrvatske, uglavnom u Srbiji (8�,�%), BiH (�,�%), Crnoj Gori (�%), te ostalim zemljama (�,8%). Iz istraživanja je također vidljivo da se povratak odvija uglavnom u ruralnim sredinama. Samo �% povratnika se vratilo u naselja s više od �00.000 stanovnika. Dalje u ovom izvještaju je objašnjeno da je to radi nesređenog pitanja povrata stanarskog prava, koje se uglavnom odnosi na urbanu populaciju.

Treći izvor informacija i statističkih podataka o povratku pruža Misija OSCE u RH. Nji-hov Odjel za povratnike i izbjeglice prezentira bianualne izvještaje o povratku u Repub-liku Hrvatsku i iz nje. Izvještaj je namjenjen Vladi RH, Europskoj komisiji, nevladinim organizacijama i medijima. S obzirom na činjenicu da OSCE nema vlastitih kapaciteta da sam sakuplja sve podatke o povratku, njihov izvještaj je kombinacija službenih vladinih podataka i podataka koje im dostavljanju NVO.

Neslužbeni, ali vrlo značajan izvor podataka o povratku izbjeglica su svakako izvještaji nevladinih organizacija, kao što su na primjer Srpski demokratski forum (SDF) ili Hrvatski

-22-

helsinški odbor za ljudska prava (HHO). Iako nisu u mogućnosti sakupiti sve raspoložive podatke kroz mrežu svojih ureda na terenu, ipak uspjevaju sastaviti izvještaje bazirane na direktnim kontaktima s povratnicima i mnogo terenskog istraživanja. Ti izvještaju pred-stavljaju dobru ravnotežu službenim podacima raspoloživim na tu temu.�0

b)Savjetiipružanjeinformacijaoproceduramapovratka

Do pred nekoliko godina Vlada RH poduzimala je vrlo malo na informiranju potencijal-nih povratnika smještenih u kolektivnim centrima i privatnom smještaju po Srbiji i BiH. U periodu od �00�. do �00�. nevladine udruge, članice dviju regionalnih mreža Balkan-ske mreže za ljudska prava (BHRN) i Mreže za izbjeglice jugoistočne Europe (SEERAN), provodile su program posjeta kolektivnim centrima za izbjeglice u trima zemljama (BiH, Hrvatskoj i Srbiji). Cilj programa je bio da se potencijane povratnike upozna sa svim relevantnim činjenicama o procedurama, sigurnosnim stanjem na terenu, kako bi mogli donijeti kvalitetnu odluku o svom povratku ili ostanku.�� Unutar programa posjetili smo više od �00 kolektivnih centara i smještaja za izbjeglice u trima zemljama. U diskusiji je sudjelovalo nekoliko tisuća potencijalnih povratnika kojima smo pružili informacije o procedurama za povratak, sigurnosnoj situaciji na područjima povratka, te ostale tražene informacije, kako bi mogli donijeti valjanu odluku o povratku.

Tokom �00�. – �00�. MMTPR lansiralo je kampanju u suradnji s UNHCR-om ciljajući na informiranje potencijalnih povratnika trenutno smještenih u Srbiji i BiH. Kampanja se sastojala od velikih postera, TV i radio spotova, ali prema našim saznanjima nije os-tvarila značajnije rezultate kod ciljane populacije. Čitava kampanja postala je vidljiva u široj javnosti tek �00�. zbog čega su i rezultati po našem mišljenju skromniji. Usprkos značajnim sredstvima potrošenim na kampanju, potencijani povratnici su ostali skeptični prema pravim namjerama Vlade vezanim uz proces povratka. Poučeni ranijim iskustvom, nisu imali puno povjerenja u informacije iz kampanje. Rezultat toga je da je se razina povratka nije povećala nakon kampanje, već je ili ostala ista, ili u nekim segmentima čak i manja.

c)Obnovakuća

Zakon o obnovi (N.N. ��/��) regulira obnovu svih stambenih jedinica uništenih usli-jed ratnih zbivanja. Po zakonu je predviđeno podnošenje Zahtjeva za obnovu regional-nom uredu za obnovu MMTPR, za nekretnine na kojima je tražitelj imao prijavljeno prebivalište ����. Ukoliko se ishodi pozitivno rješenje ministarstva, posebna komisija za procjenu štete�� posjećuje kuću, kako bi procijenila štetu na skali od � do � ( s time da je � najteže moguće oštećenje). Nakon procjene objekt se stavlja na listu prioriteta za obnovu i čeka svoj red.

Do kraja �00�. u Hrvatskoj je obnovljeno ���.��� kuća i stanova. Za to je utrošeno �0% sredstava iz državnog proračuna RH (ukupno oko �� milijardi kuna), dok je samo �0% pokriveno stranim donacijama. Do �00� uglavnom su se obnavljale kuće etničkim Hrva-tima, ali od tada situacija se promijenila, pa je ukupan udio srpskih kuća u obnovljenom fondu oko 80%. Trenutno još postoji oko ��00 nerješenih slučajeva obnove kuća, od čega

�0 Godišnji izvještaj SDF-a; Izvještaj HHO-a o povratku u Kninsku regiju, objavljen u svibnju �00�.�1 To je bio dvogodišnji program Triangle s ciljem poboljšanja informiranosti potencijalnih povratnika u tri zemlje (BiH, Hrvatska i Srbija). Program je financirala vlada Kraljevine Danske. �2 Komisija se sastoji od pravnika, građevinskog inžinjera i geologa.

-23-

je �00 zaostalih slučajeva od prije �00�, a 800 je novih slučajeva nakon preotvaranja rok-ova za podnošenje zahtjeva za obnovu �00�. godine.

U �00�. dodijeljeno je ukupno �.��� zajmova pojedincima čije kuće su nižeg stupnja oštećenje, kako bi nabavili građevni materijal i sami popravili svoje kuće. Ukupno je ob-novljeno ��00 kuća i ��0 stanova protekle godine. Za �00�. je planirano obnoviti oko �.�00 kuća i �00 stanova od kojih je obnova počela na njih ��� već u �00�.

Početkom �00�. MMTPR je u suradnji s Hrvatskom elektroprivredom (HEP) započeo cjelovitiju obnovu električne infrastrukture na područjima povratka izbjeglica. Predviđeni budžet od �� miliona kuna (oko�,�� mil.€) potrošen je na rekonstrukciju mreže u �� općina na kojima se odvija povratak. Time je otprilike �.000 domaćinstava dobilo električnu energiju. U �00�. HEP je uložio novih �0� miliona kuna (��,� mil. €) za daljn-ju obnovu mreže. Još uvijek postoje naselja bez električne mreže, ali HEP opravdava to neisplativošću obnove mreže za samo pojedina domaćinstva, obećavajući obnovu kada se vrati veći broj ljudi.

Proces obnove stambenih objekata približava se samom kraju, no neki problemi i dalje postoje. HHO je svojim istraživanjima na terenu došao do podataka o nekoliko slučajeva diskriminacije na etničkom principu, a na štetu povratnika srpske nacionalnosti. Tu se prvenstveno radi o slučajevima niže kategorizacije štete na kućama srpskih povratnika. Iako su kuće bile kompletno razrušene, kategorizirane su četvrtom ili neke čak i trećom kategorijom oštećenja. Zbog toga njihovi vlasnici nisu bili u mogućnosti obnoviti niti ono osnovno od novčanih pomoći koje su za obnovu dobili. Primjećena je također i diskrim-inacija u sastavljanju lista prioriteta za obnovu, na štetu podnositelja zahtjeva srpskog porijekla. Preko reda su se obnavljale kuće Hrvata povratnika, iako su se oni vratili nakon pojedinih povratnika Srba.

Problem je prisutan i kod kuća koje su kategorizirane niže, ali su protekom vremena, i utjecajem atmosferskih prilika nastala oštećenja koja se mogu kategorizirati kao � kate-gorija. Žalbe na prvotno kategoriziranje nisu prihvaćane, pa su vlasnici objekata morali sami financirati obnovu dodatno nastale štete iz vlastitih sredstava.

Slijedeći problem predstavlja i slabija kvaliteta kod određenih izvršenih radova na rekon-strukciji objekata. Registrirani su određeni objekti koji nakon završene obnove nisu za-dovoljavali osnovne uvijete za ljudsko stanovanje. S obzirom da su mnogi izvođači radova ujedno i lokalni političari, bilo je teško uspjeti sa žalbom na izvedene radove kod MMTPR protiv njih. No u nekim slučajevima predmeti su došli pred redovne sudove, pa su čak i donesene presude prema kojima izvođač mora dovršiti radove na obnovi.

d)Povratimovine

Proces povrata imovine je gotovo završen u Republici Hrvatskoj, barem kada se radi o povratu stambenih jedinica. Ne postoji pouzdana statistika o tome koliko je stambenih jedinica RH preuzela od vlasnika u periodu rata. Neki vlasnici još nisu niti podnijeli za-htjeve za povrat imovine��, dok su neki u međuvremeni i umrli bez da su podnijeli zahtjev za povrat.

U provođenju povratka imovine također je bilo mnogo problema i prepreka, pa je i u

�� Nema pouzdanog broja, ali se procjenjuje da se radi još o nekoliko tisuća potencijanih zahtjeva

-24-

njemu bilo slučajeva diskriminacije. Implementacija je odugovlačena na svim razinama, kako bi se pogodovalo privremenim korisnicima te imovine, izbjeglim Hrvatima iz BiH. Zabilježeno je mnogo slučajeva u kojima su zakoniti vlasnici morali godinama boraviti kod rođaka ili susjeda u neuvjetnim smještajima, dok je istovremeno privremeni korisnik bez neke zakonske osnove odbijao napustiti njihovu imovinu. Čak je onemogućavano da se vlasnik smjesti zajedno s privremenim korisnikom, ako bi to smještajni kapaciteti i dozvoljavali. U nekim slučajevima kada su vlasnici htjeli sami vratiti posjed svoje imov-ine, bilo im je priječeno od strane korisnika, a da policija I ostale službe nisu poduzimale ništa da ih zaštite. Tek nakon intervencija OSCE-a, UNHCR-a i nevladinih udruga kao što je HHO pružena im je zaštita.

Vlasnici imovine imali su problema sa zahtjevima privremenih korisnika da im se na-doknadi novac uložen u nekretnine koje su koristili, pa su redovito podnosili i sudske tužbe protiv vlasnika. Tek u prosincu �00�. Vlada RH obvezala se da će preuzeti na sebe sve sudske sporove za naknadu uloženih sredstava podnijete protiv vlasnika objekata.

Slučaj mjesta Kistanje ilustrira kompleksnost problema povrata imovine još prisutnog u našoj zemlji. U skladu s podacima Ureda za prognanike i izbjeglice, postoji još samo �� nerješenih slučajeva povrata imovine, i svi se nalaze u naselju Kistanje. Rješavanje tog slučaja ovisi od gradnje naselja sa stanovima, kamo bi se privremeni korisnici tih stanova iselili do kraja �00�. Daljnjih �� obitelji još čeka izvršenje sudskih odluka i deložaciju privremenih korisnika iz svojih kuća. Još je registrirano i �00 stambenih objekata koji su uništeni prilikom napuštanja od strane privremenih korisnika. Država se obvezala obno-viti i takve objekte do razine koja zadovoljava normalnu ljudsku upotrebu. Shodno tome je već obnovljeno �0� objekata do sada. Zadnjih mjeseci MMTPR je zaprimilo I �0 novih zahtjeva za povrat.

ANALIZA SLUČAJA 1

G.T.B. je etnički Hrvatica udata za Srbina, koja je živjela u Dvoru čitavo vrijeme okupacije, a ostala je i nakon „Oluje“. Njezina kuća nije bila zauzeta, ali je njezin kafić zauzeo hrvat-ski branitelj, koji je zauzeo i druga četiri ugostiteljska objekta u mjestu, a sve sa dozvolom Stambene komisije��. Kafić u vlasništvu obitelji G.T.B. nikad nije bio napušten, pa nije niti mogao biti predmetom raspolaganja Stambene komisije. Usprkos tome nisu mogli vratiti posjed kafića još godinama.

Živeći u mješovitom braku G.T.B. i njezina obitelj suočili su se s mnogim problemima za vrijeme okupacije, ali i kasnije u Hrvatskoj. Podnijeli su zahtjev za povrat ugostiteljskog objekta, koji je dva puta odbijan u prvom stupnju, ali je takva odluka svaki puta ukinuta u žalbenom postupku. Čitav postupak je trajao dulje of � godina, ostavljajući obitelj bez ikakvih izvora sredstava za život. U trećem pokušaju da vrate svoj kafić, prvostupanjski sud dao im je za pravo, a takvu odluku je potvrdio i drugostupanjski sud. No ni takva se odluka nije mogla izvršiti zbog otpora privremenog korisnika dulje od � godine. Nemajući drugog izbora G.T.B. je pokušala ući u posjed na silu koristeći trenutak kada privremeni korisnik nije bio u lokalu. Uz pomoć dvaju aktivista HHO-a pokušala je ući u lokal ali je spriječena silom od strane privremenog korisnika i gomile ostali naseljenika iz Dvora. Samo intervencijom policije spriječen je „linč“aktivista HHO-a i G.T.B. Nakon �� dana je

�� Stambene komisije su bile tijela nadležna za raspolaganje s napuštenom imovinom

-25-

kafić vraćen u posjed radi učestalih intervencija HHO-a I ostalih organizacija.

e)Stanarskaprava

Jedna od glavnih prepreka povratku u urbane centre RH je nerješavanje problema bivših nositelja stanarskih prava. Kao što je navedeno u uvodu, u periodu ����./����. preko 80.000 stanovnika Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka srpske nacionalnosti napustilo je Hrvatsku. U većini slučajeva vlasnici stanova pokretali su postupke oduzimanja stanar-skih prava od njihovih nositelja, na temelju zakonske odredbe o nekorištenju stana bez opravdanog razloga u razdoblju dužem od � mjeseci. Prema sudskim statistikama oduze-to je više od ��.000 stanarskih prava pravomoćnim sudskim odlukama, uglavnom u peri-odu ����/����. U tom istom periodu kroz proces privatizacije stambenog fonda, ostali nositelji stanarskih prava otkupili su svoje stanove po vrlo povoljnim uvjetima.

Većina postupaka oduzimanja stanarskih prava vođeni su u odsustvu uz prisustvo zas-tupnika za posebni slučaj. Niti u jednom slučaju nije se utvrđivala opravdanost razloga za napuštanje stana, iako je to jedan od preduvijeta za pokretanje postupka.

Suprotno prosječnom trajanju sudskih sporova u RH od �-� godina, ovi su postupci rješavani hitno. Gotovo bez iznimke u svim postupcima su stanarska prava ukidana, a zastupnici za posebni slučaj nisu niti ulagali žalbe na takve presude u zakonskom roku, iako im je to zakonska obveza, kako bi se zaštitili interesi stranke u odsustvu.

Po povratku su neki bivši nosioci podnosili zahtjeve za ponavljanje postupka zbog suđenja u odsutnosti. No iz prakse HHO-a nije nam do sada poznat niti jedan slučaj da je u ponovljenom postupku preinačena prvotna odluka o oduzimanju stanarskog prava. Neki bivši nosioci stanarskog prava podnijeli su tužbe i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. U slučaju Blečić protiv RH sud je zauzeo stajalište da se nije radilo o pov-redi prava na dom ili mirno uživanje vlasništva, kao što to garantira Europska konvencija za zaštitu temeljnih ljudskih prava. Ta odluka dala je jake argumente hrvatskoj vladi da otkloni sve daljnje prigovore i pristane na rješavanje pitanja stanarskih prava kako to očekuju bivši nositelji i organizacije civilnog društva. To se dogodilo jer je slučaj Blečić izabran iako nije bio tipičan za veći broj slučajeva stanarskog prava.

Pod pritiskom međunarodne zajednice i domaćih nevladinih organizacija Vlada RH je pristala da ipak na neki način počne rješavanje pitanja bivših nositelja stanarskih prava. Tako je �0. kolovoza �00�. usvojen Program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja sta-narskog prava.

Taj program sastoji se od dvije kategorije mjera koje se primjenjuju ovisno o području primjene: u područjima od posebne državne skrbi i izvan područja od posebne državne skrbi. Cilj tih mjera je da omoguće rješavanje problema osobama koje se odluče na pov-ratak u RH, a nemaju drugog smještaja. Budući da nije moguće vratiti im nekadašnje stanove, jer su oni u međuvremenu privatizirani, država se obvezala dodijeliti im državne stanove u sredinama gdje su nekad živjeli.

Program je ocjenjen kao diskriminirajući uspoređujući uvjete koje moraju ispunjavati sadašnji podnosioci zahtjeva u odnosu na osobe koje su otkupljivale stanove u redovi-tom postupku u periodu ����. do ����. Evo nekoliko primjera takvih diskriminirajućih mjera:

-26-

• Od podnosioca se traži pismena izjava kojom potvrđuje da će se trajno nastaniti u Republici Hrvatskoj nakon dobivanja stana u okviru programa stambenog zbrinjavanja. Takva izjava nije se tražila prilikom redovite priva-tizacije stambenog fonda.

• Za podnosioce unutar područja od posebne državne skrbi postoji mogućnost za otkup takovog stana, ali cijena otkupa je bitno veća nego što je bila za osobe koje su otkupljivale stanove u redovitoj privatizaciji

• Zabranjuje se prodaja stana dobivenog u okviru stambenog zbrinjavanja u periodu od �0 godina. Bilo kakvo ograničenje raspolaganja, pa i prodaje, nije postojalo u redovitom postupku privatizacije stanova.

• Veličina stana koji se može dobiti ograničava se prema mjerilima Zakona o obnovi: �� m� za nosioca + �� m� za svakog narednog člana domaćinstva. Što znači da je samac mogao nekad imati stan od ��0 m�, ali bi u okviru stam-benog zbrinjavanja mogao dobiti samo �� m�.

I ovako zamišljen Program stambenog zbrinjavanja, uz sve gore napomenute primjedbe, rješio bi probleme nekih povratnika, ali zbog problema u primjeni to se ne čini toliko izvjesno. Do trenutka pisanja ovog izvještaja poznato nam je da je MMTPR zaprimio ot-prilike �.000 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje. Usprkos ��� pozitivnih rješenja do sada, nije nam poznato da je i jedna obitelj ušla u posjed stana ili kuće.

ANALIZA SLUČAJA 2

D.J. bivša je nositeljica stanarskog prava na stanu u Kninu. Tokom akcije „Oluja“ napustila je stan i izbjegla u Srbiju. Po povratku u Knin tokom ����. pokrenula je proceduru pred sudom u Kninu za dobivanje statusa zaštićenog stanara. Konačna odluka suda je bila da je stan u vlasništvu RH, a D.J. kao bivša nositeljica stanarskog prava ima pravo na stjecanje statusa zaštićenog stanara.

U to vrijeme stan je bio u posjedu treće osobe protiv koje je D.J. pokrenula postupak za iseljenje. Općinski sud u Kninu je zanemarivši svoju prvotnu presudu, donio presudu ko-jom se odbija zahtjev za iseljenje treće osobe, tvrdeći da on ima pravo biti tamo na temelju valjanog rješenja o korištenju od ��. svibnja ����. U obrazloženju presude navedeno je da postojeće pravo korištenja privremenog korisnika ima pravo prvenstva pred pravom D.J. na status zaštićenog stanara. U žalbenom postupku i viši sud je potvrdio takvu presudu.

Nakon toga D.J. se obratila MMTPR tražeći bilo kakav smještaj, a saopćeno joj je da će njezin bivši stan biti dat na trajno korištenje sadašnjem korisniku jer ispunjava sve uvjete. Žalila se na tu odluku tražeći da joj se dodijeli bilo kakav smještaj u Kninu za nju i njezinu obitelj.

U travnju �00�. D.J. je podnijela službeni zahtjev za bilo kakav smještaj, ali joj je saopćeno da u Kninu nema slobodnih stambenih jedinica, te se zbog toga njezin zahtjev odbija. Tokom �00� podnijela je zahtjev i državnom odvjetništvu za nagodbu, ali je i ona odbi-jena��. U čitavom tom periodu D.J. plaća najam podstanarskog stana u nemogućnosti da ostvari svoje pravo na stan utvrđeno i pravomoćnom sudskom odlukom.

�� Postupak u kojem država daje stambenu jedinicu u zamjenu za povlačenje svih tužbi od strane stranke

-27-

ANALIZA SLUČAJA 3

Đ.P. živio je u Gospiću od ����. i bio je vlasnik ugledne građevinske firme u gradu. Bio je nosilac stanarskog prava na stanu u kojem je živio ����. U listopadu ����. njegova supruga je obolila od karcinoma, pa ju je Đ.P. odveo u Zagreb na liječenje u posljednjem pokušaju da joj spasi život. Nažalost nekoliko dana kasnije njegova supruga je preminula. Za v rijeme njegovog odsustva u Zagrebu, njegov je stan u Gospiću zauzeo vojnik Hr-vatske vojske. Kada se Đ.P. vratio u Gospić kako bi sahranio suprugu, zabranjen mu je ulazak u stan od strane okupatora uz prijetnju vatrenim oružjem I tvrdnju da stan sada pripada njemu. Đ.P. je istog trena o svemu informirao lokalnu vlast, koja je usprkos tome naknadno izdala rješenje o korištenju privremenom korisniku.

Prema tada važećim propisima stanarsko pravo je moglo biti oduzeto samo nakon proteka roka od � mjeseci nekorištenja stana bez valjanog razloga. U slučaju Đ.P. nije uopće bilo napuštanja stana, nego samo kratak put u Zagreb iz zdravstvenih razloga. Bez obzira na te okolnolnosti, nije bio u mogućnosti vratiti se u svoj stan. Zbog prijetnji u Gospiću morao je otići u Zagreb i prijaviti se kao interno raseljena osoba. U studenom je Grad Gospić već podnio sudsku tužbu za oduzimanje stanarskog prava, iako je prošlo tek mjesec dana.

U tri navrata Općinski sud u Gospiću usvajao je tužbeni zahtjev i oduzimao stanarsko prava Đ.P., ali viši sud je svaki puta poništavao takvu presudu i vraćao postupak na ponovno rješavanje. U periodu od ����. do �00�. HHO je u više navrata pokušavao posredovati kod gradonačelnika Gospića da povuče tužbu za otkaz stanarskog prava, ali bez uspjeha. Nakon �� godina, �00�. Općinski sud u Gospiću konačno je donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev i stan vraća Đ.P. Takvu je presudu potvrdio i viši sud. Ipak Đ.P. je trebao čekati daljnjih dvije godine da se izvrši ta pravomoćna presuda. Kada je privre-meni korisnik koji je ušao ����. konačno napustio stan, on je bio kompletno devastiran i potpuno neuvjetan za normalno stanovanje. Nakon prijetnji koje je primio od susjeda Đ.P. je bio primoran da proda taj stan I odustane od života tamo.

Uz probleme koje je imao sa stanom, za vrijeme rata mu je oduzet auto koji mu je vraćen potpuno uništen, bez ikakve naknade. Osim toga vikendica u Karlobagu I obiteljska kuća u Gospiću su raznijete dinamitom ����. Sada živi u iznajmljenom stanu u Zagrebu, čekajući presudu Europskog suda za ljudska prava u postupku naknade štete za uništenu imovinu.

f) Zapošljavanje

Nezaposlenost je generalno veliki problem u Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu ekonomsku situaciju u RH, problemi sa zapošljavanjem pripadnika nacionalnih manjina ne mogu se vezati samo uz diskriminaciju. Većina područja u kojima se odvija povratak bila su nerazvijena i prije rata. Ipak postoji disproporcija u postotku nezaposlenih pripadnika manjina s obzirom na njihov udio u ukupnom stanovništvu. Dijagram predstavljen niže�� prikazuje situaciju sa zapošljavanjem Srba u javnim službama na područjima povratka. S iznimkom Istočne Slavonije, postotak zastupljenosti Srba u javnim službama niti izdaleka ne odgovara njihovom postotku u ukupnom stanovništvu. To je izravno u suprotnosti s odredbom čl. ��. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, po kojem se moraju

�� Dijagram prenesen iz brošure: „Analiza manjinskog zapošljavanja u RH“, izdane od SDF-a u travnju �00�.

-28-

zaposliti u razmjeru s postotkom u ukupnom stanovništvu lokalne zajednice.

LEGENDA:

Regije: �. Banija–Kordun �. Lika �. Dalmacija �. Zapadna Slavonija �. Istočna Slavonija �. Ukupno

Skup �: Udio srpske manjine u stanovništvu, prema popisu �00�. (%) Skup �: Udio srpske manjine među zaposlenima u javnom sektoru, prema istraživanju SDF �00�. (%)

g)Konvalidacija

Konvalidacija je proces priznavanja valjanosti administrativnih akata druge zemlje ili vlasti na teritoriju na kojem Republika Hrvatska nije privremeno imala vlast. Zbog toga je važno da se osobama prizna radni staž, ostala socijalna prava iz radnog odnosa, završeno obrazovanje, položeni vozački ispiti, kao i sve druge vrste potvrda i certifikata izdanih od strane vlasti na privremeno okupiranom teritoriju. Nakon „Oluje“ i mirne reintegracije Istočne Slavonije mnoge su osobe imale problema s konvalidacijom njihovog radnog staža i mirovinskog.

U rujnu ����. Hrvatski Sabor usvojio je Zakon o konvalidaciji, dajući mogućnost osobama koje su živjele na privremeno okupiranom teritoriju RH da podnesu zahtjeve za prizna-vanje dokumenata izdanih u periodu ����. – ����. od strane tamošnjih vlasti. Usvojeni su i podzakonski akti za provedbu zakona u pojedinim područjima. Osnovni problem sa zakonodavstvom je u težini ispunjavanja uvjeta za priznanje konvalidacije. Kao prvo, svi su se zahtjevi morali podnijeti u roku od � mjeseci od proglašenja zakona, ne vodeći računa da se većina osoba na koje bi se zakon mogao odnositi nalazi izvan RH, bez do-voljno informacija o čitavom procesu. Kao drugo, za priznavanje konvalidacije bile su potrebne izjave dvaju kvalificiranih svjedoka o autentičnosti dokumenta, a kvalificiranost

-29-

se mogla steći ukoliko je osobi odobrena konvalidacija u ranijem postupku. To je značilo da u stvarnosti nije bilo dovoljno osoba koje bi bili svjedoci u tim postupcima, čime se čitav postupak nepotrebno birokratizirao.

Unatoč mnogobrojnim pritužbama na postupak konvalidacije koje su upućivane od strane nevladinih organizacije, nije bilo nikakvog odgovora sa strane državnih institucija. Tek nedavno, u sklopu pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji, MMTPR spominje mogućnost preotvaranja roka za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju. To bi bio vrlo značajan korak za mnoge koji bi na taj način riješili svoja statusna pitanja, a nisu to ost-varili unutar prvotnog roka ����. godine. Bez priznavanja konvalidacije tim osobama ne bi bilo priznato da su završili škole, položili razne stručne ispite, te da su radili i ostvarili pravo na mirovinu. Konvalidacija može također ukloniti administrativne pretpostavke za povratak onih koji su ostajali u Srbiji ili BiH iz razloga jer im je tamo priznavan radni staž i stručne kvalifikacije.

ANALIZA SLUČAJA 4

D.R. je napustila svoj dom za vrijeme operacije „Oluja“ u kolovozu ����. godine, a vratio se u Knin iz Srbije ����. Podnio je zahtjev za konvalidaciju svog radnog staža u jednoj kninskoj firmi gdje je radio tokom okupacije, kako bi ostvario pravo na mirovinu. Zahtjev je odbijen od strane Zavoda za mirovinsko osiguranje, a takvu odluku potvrdilo je i više tijelo u žalbenom postupku.

U travnju �00�. podnio je tužbu Upravnom sudu osporavajući rješenje po žalbi, ali se odluka još uvijek čeka. HHO je podnosio brojne požurnice Upravnom sudu RH kako bi ubrzao donošenje rješenja, ali bez uspjeha. Krajem �00�. D.R. je uputio predstavku na rad Upravnog suda zbog duljine trajanja postupka, ali je i ona odbijena s obrazloženjem da se radi o izuzetno teškom slučaju, za koji sudu treba dovoljno vremena za donošenje odluke. Za čitavo to vrijeme D.R. nema nikakvih prihoda, ne prima socijalnu pomoć, čime je njegova pozicija povratnika jako ugrožena.

PREPORUKE ZA DELOVANJE

Preporuča se da Vlada RH u najskorije vrijeme poduzme slijedeće korake:

• Da izmijeni uvjete iz Programa stambenog zbrinjavanja kako bi se onemogućila diskriminacija sadašnjih otkupitelja stanova u odnosu na one koji su to obavili u periodu ����./����.;

• Potpuna implementacija anexa G Bečkog sporazuma o sukcesiji država nasljednica bivše SFRJ, čime bi se riješila stečena prava koja proizlaze iz tog vremena:

• Preotvoriti rok za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju u trajanju od � godine, kako bi se riješili preostali slučajevi;

• Osigurati potpunu primjenu čl. ��. Ustavnog zakona o pravima nacion-alnih manjina, kako bi se osigurala proporcionalna zastupljenost nacional-nih manjina u javnim službama sukladna udjelu u ukupnom stanovništvu lokalne zajednice;

-30-

• Osigurati punu suradnju s organizacijama civilnog društva u kreiranju strategija i akcijskih planova koji se tiču izbjeglica i povratnika, kao i korištenja pred-pristupnih fondova.

-31-

POGLAVLJE 4PREPREKE ZA ODRŽIV POVRATAK IZBEGLICA I RASELJENIH LICA U BIVŠOJ JUGOSLOVENSKOJ REPUBLICI MAKEDONIJI47

UVOD

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM) uspela je da izbegne etničke sukobe koji su se proširili diljem Balkana posle raspada nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Od dva miliona ljudi koji su bili raseljeni usled raspada nekadašnje Jugoslavije, oko ��,000 izbeglica došlo je u Makedoniju. Te izbeglice, mahom iz Bosne i Hrvatske, dobile su humanitarnu zaštitu od strane Ministarstva za rad i socijalnu politiku. Vlada BJR Makedonije dodelila im je �. marta ����. godine status lica pod privremenom humanitarnom zaštitom (LPHZ status).

Kao ishod krize na Kosovu tokom ����, oko ��0,000 izbeglica - etničkih Albanaca, mahom sa Kosova - zatražilo je međunarodnu zaštitu u BJR Makedoniji. Vlada je �. marta ����. godine usvojila Zaključak o dodeljivanju privremene zaštite, koji je izbeglicama sa Koso-va omogućio status privremene (LPHZ) zaštite. Većina ovih osoba, oko ���,000 (��,�%), živela je u domaćinskim porodicama, dok je ostalih ���,000 (��,�%) bilo smešteno u osam prihvatnih centara izgrađenh u tu svrhu. Ukupno ��,�08 izbeglica sa Kosova dobilo je privremenu zaštitu u evropskim zemljama, SAD, Kanadi i Australiji.�8 Čim se bezbed-nosna situacija na Kosovu popravila, �0,��� ljudi koji su bili prebačeni u treće zemlje, repatrirano je preko teritorije BJRM na Kosovo, dok su se ostali vratili direktno na Kos-ovo. Većina kosovskih izbeglica u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji takođe se dobrovoljno vratilo svojim domovima.

Vlada BJRM je ��. septembra �00�. godine usvojila Zaključak kojim se ukida privre-mena zaštita izbeglicama sa Kosova. Onima koji su smatrali da se još nisu stekli uslovi za bezbedan povratak i ostanak na Kosovu, omogućeno je da podnesu pojedinačne zahteve za azil u BJRM. To je činjeno u skladu sa novim Zakonom o azilu i privremenoj zaštiti (Službeni Glasnik Republike Makedonije br. ��/0�). Na ovo pravo pozvalo se �,��� osoba. Odeljenje za azil u Ministarstvu unutrašnjih poslova dodelilo je status izbeglice za �� lica. Ono je takođe dodelilo humanitarnu zaštitu za još �,8�0 osoba. Odbijeno je �0� zahteva, dok je za ��� slučajeva postupak utvrđivanja statusa obustavljen iz različitih razloga (ne-dostupnost glavnog podnosioca zahteva / neodazivanje na razgovor; kvalifikovanje za privremeni boravak na osnovu člana �0, stav � Zakona o kretanju i boravku stranaca). Trenutno u zemlji ima oko �,�00 izbeglica kojima je priznat status, a bezmalo su svi pri-padnici etničkih manjina sa Kosova, naročito Roma, Aškalija i Egipćana. Potragu za tra-jnim rešenjima za ove ljude otežavaju neizvesna situacija oko krajnjeg statusa Kosova i odsustvo mogućnosti lokalne integracije.

Usled međuetničkih napetosti između makedonaca i Albanaca u BJR Makedoniji koji su �00�. godine eskalirali u žestoke sukobe, ukupno ��,0�� ljudi iz područja pogođenih su-

47 Ovaj izveštaj sačinila je Asocijacija za demokratske alternative (ADI), multietnička nevladina organizacija osnovana u Gostivaru, Makedonija ����. godine kako bi sprovodila projekte zaštite ljudskih prava i razvoja civilnog društva koji promovišu demokratiju i podržavaju mir i stabilnost ui Makedoniji i u Jugoistočnoj Evropi.48 ��.�0� u Nemačkoj, 8.0�� u Turskoj, �.��8 u SAD, �.�0� u Italiji, �.80� u Norveškoj, �.��� u Francuskoj, �.00� u Kanadi, �.��� u Austriji, �.8�8 u Nizozemskoj, �.��� u UK, itd.

-32-

kobima preselilo se u druga područja zemlje u potrazi za bezbednošću, te su tako postali interno raseljena lica (IRL). Njih ��,��� smešteno je kod porodica domaćina, dok je pre-ostalih �,��� ljudi smešteno u �� prihvatni centar. Ključni regulatorni okvir za povratak IRL i izbeglica je Ohridski okvirni sporazum, čiji aneks C, stav � uređuje pitanje povratka izbeglica, obnove i rekonstrukcije.

Nakon donatorske konferencije u Briselu u martu �00�. godine usledilo je unapređenje aktivnosti na obnovi oštećenih kuća (ukupno �,��� jedinice). Početkom �00�. preostalo je ��� stambenih jedinica predviđenih za obnovu, za koje nije bilo raspoloživih državnih sredstava. Prema novom postupku registracije uvedenom �00�. godine, preostalo je ��� ljudi (��� porodica) koji su i dalje interno raseljeni u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Od tog broja, ��� osoba su Makedonci, ��� Srbi, ��� Romi, �� Albanci i �� Bošnjaka. Ukupno �0� osobe (8� porodice) žive kod porodica domaćina, dok su ostali, ��� osobe (��� porodice) borave u prihvatnim centrima u Kumanovu, Tetovu i Skoplju.Zvanični podaci o broju osoba iz BJRM koji su zatražili azil u drugim zemljama nisu dostupni. Prema izvorima UNHCR-a, početkom �00�. godine, 8,��� građana BJRM zatražilo je azil u drugim državama. Taj broj uključuje i oko �00 zahteva za azil koje su početkom �00�. godine na Kosovu podneli građani BJRM iz pograničnih sela Tanuševci, Brest i Malina Mahala.�� Jedini dostupni zvanični podaci o povratku odnose se na ljude koji su zatražili pomoć u repatrijaciji sa Kosova u BJR Makedoniju: ukupno 8�� izbeglica. UNHCR je odgovoran za pružanje pomoći pri povratku izbeglica iz drugih zemalja ko-jima je priznat status. Tokom procesa povratka, ove osobe uživaju sva prava u skladu sa postojećim pravnim propisima koji se odnose na sve građane BJR Makedonije.�0

Povratak u Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju treba posmatrati u kontekstu opšte ekonomske situacije u zemlji. Prekid u proizvodnji i trgovini, kao ishod sukoba iz �00�. godine, doprineo je pogoršanju ekonomskih prilika u zemlji i tekućem osiromašenju stanovništva, što dodatno otežava uživanje osnovnih ljudskih prava. Prema procenama Svetske banke, visoka stopa nezaposlenosti (��,�%) nije samo posledica ekonomskih ne-prilika tokom tranzicije sa državne na tržišnu privredu. Ona je takođe proizvod težnje da se zaštite zaposleni na uštrb novih pridošlica na tržište rada, kao što su tek završeni školarci i studenti, tako i novi upisani na evidenciju.�� Pritisak od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da se smanji obim javnog sektora i restrukturiraju stara državna preduzeća imao je nesrazmeran učinak na etničke Makedonce koji su u prošlosti uživali privilegovan pristup zapošljavanju u javnom sektoru i preduzećima u državnom vlasništvu. Što se tiče Albanaca, oni su u povoljnijem položaju s obzirom na odredbu Ohridskog okvirnog sporazuma da treba povećati broj etničkih Albanaca na poslovima u javnom sektoru. Trenutno vlada sve snažnije osećanje ekonomske nesigurnosti među etničkim Makedoncima, kao i zabrinutost da u budućnosti može porasti međuetnička napetost i omesti povratak raseljenih.

Tri su regiona značajna u pogledu povratka IRL – oblast Pologa, oblast Skoplja i region Ku-manovo-Lipkovo. Prema istraživanju UNDP,�� u regionu Pologa (Gostivar i Tetovo) stopa

49 Vidi: Članak u dnevniku Vest – Godišnje �000 Makedonaca zatraži azil, �. februar �00�. Dostupno na internetu na: http://www.vest.com.mk50 Vidi: Odgovori na upitnik za pripremu Mišljenja Evropske komisije o zahtevu Republike Makedonije za članstvo u Evropskoj Uniji, Poglavlje I – Politički kriterijumi, str. ���. Dostupno na internetu na adresi: http://www.sei.gov.mk/prasalnik 51 Prema Nacionalnoj službi za zapošljavanje, odnos ljudi koji po prvi put traže posao i onih koji su prethodno izgubili posao, na listi registrovanih nezaposlenih, bio je visok za one ispod �0 godina starosti.

-33-

nezaposlenosti je ��,�%, dok je među mladima taj procenat �8,�%. Bruto domaći proiz-vod po glavi stanovnika u regionu iznosi �,0�� US $, što je teško uporedivo sa državnim propisom od �,8�0 US $ po glavi stanovnika. U regionu Kumanovo-Lipkovo, situacija je slična – stopa nezaposlenosti je �8,�%, dok je među mladima taj procenat 80,�%, a BDP po glavi stanovnika u regionu iznosi �,��� US $. Što se tiče skopskog regiona, situacija je znatno bolja, uz stopu nezaposlenosti od �0,�%, a među mladima ��,�% i BDP po glavi stanovnika u regionu od ��,��� US $. Nema potrebe naglašavati da je teška ekonomska situacija jedna od ključnih prepreka procesu održivog povratka IRL u tri gore pomenuta regiona.

Raseljenje u �00�. godini odigralo se po etničkoj liniji. Albanci su napustili Skoplje i zaputili se u zapadni deo zemlje, dok su etnički Makedonci izbegli u Skoplje iz Teto-va, Kumanova i Aračinova, što je sve doprinelo procesu etničke segregacije. Ovaj oblik etničke segregacije nastavlja da uzrokuje potencijalne prepreke za povratak raseljenog stanovništva. I dalje postoji stvarni rizik od potpune segregacije stanovništva na etničkoj osnovi.

STVARNOST POVRATKA: ISKUSTVA SA TERENA

Izbeglice sa kosova

a) Povratak na Kosovo iz Makedonije i pristup drugim trajnim rešenjima za izbeglice sa Kosova

S poboljšanjem bezbednosne situacije tokom �000. godine mnoge izbeglice sa Kosova opredelile su se za dobrovoljni povratak u mesta porekla ili trajnog prebivališta. Oni koji su smatrali da još nema bezbednosnih uslova za povratak, mogli su da podnesu zahtev za priznavanje statusa izbeglice u BJRM. U većini slučajeva, njima je odobren status „osoba pod privremenom zaštitom“.�� Ovaj status podrazumeva ograničeno zapošljavanje, stano-vanje i pravo na socijalnu zaštitu, u poređenju sa pravima koje uživaju osobe kojima je priznat status izbeglice. Prema Zakonu o azilu i privremenoj zaštiti, izbeglice kojima je priznat status imaju ista prava i obaveze kao i građani Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, sa sledećim izuzecima: nemaju pravo glasa; ne podležu vojnoj obavezi; ne mogu upražnjavati profesiju, imati redovan plaćen posao, niti mogu osnivati građanska ili politička udruženja ukoliko je zakonom predviđeno da to mogu činit samo osobe koje su građani Republike Makedonije. Izbeglice kojima je priznat status mogu imati pravo sticanja pokretne i nepokretne imovine, kao i pravo da rade za redovnu platu ili se bave nekim zanimanjem, prema istim uslovima kao i stranci sa trajnom boravišnom dozvo-lom, kao što je predviđeno zakonom koji reguliše prava stranaca u BJR Makedoniji (Član ��). Osobe koje uživaju status privremene zaštite imaju samo pravo da rade pod istim uslovima kao i stranci sa privremenom dozvolom boravka u BJRM, što nosi znatno veća ograničenja. Najzad, ljudi u statusu privremene zaštite imaju pravo da smeštaj koji

52 Vidi: Istraživanje UNDP u saradnji sa Državnim statističim biroom – Mapiranje socio-eokonomskih razlika između optšina u Makedoniji, �00�. Dosputno na internetu, na http://www.stat.gov.mk �� Član ��, stav � Zakona o azilu i privremenoj zaštiti predviđa uslove za dodeljivanje statusa privremene zaštite navodeći da „u slučaju masovnog priliva, Vlada može dodeliti privremenu zaštitu osobama koje dolaze neposredno iz države u kojoj su njihov život, bezbednost i sloboda ugroženi ratom, građanskim ratom, okupacijom, untrašnjim sukobom povezanim sa nasiljem ili masovnim kršenjem ljudskih prava“. Povrh toga, „Vlada povremeno preispituje postojanje uslova iz stava � ovog člana, i odlučuje o produženju privremene zaštite“ (stav �) koja ne može trajati duže od dve godine.

-34-

obezbeđuje država koriste samo godinu dana, umesto dve godine, na koje imaju pravo osobe u statusu izbeglice.

Znatna prepreka priznavanju statusa izbeglice do sada je bila praksa Vrhovnog suda da koristi kocept „alternative internog preseljenja“, prema kojem se priznavanje statusa iz-beglice uskraćuje ukoliko se tražilac azila može preseliti u neki drugi deo svoje zemlje porekla.�� U nekim slučajevima ljudima je odbijen azil na osnovu tog principa.��

b) Zaštita od diskriminacije i pristup zapošljavanju i obrazovanju

Romske izbeglice sa Kosova koje je intervjuisao Human Rights Watch�� (naročito iz Medžitlije, Šuto Orizari i Katlanova) dosledno opisuju svoje sadašnje i prošle uslove života kao „užasne“. Poseban problem koji su izneli Aškalije i Egipćani sa Kosova jeste da je malo etničkih Makedonaca kućevlasnika bilo voljno da im iznajmi kuće zbog uvreženih predrasuda i negativnih stereotipa. Što se tiče Albanaca iz Makedonije, mnogi smatraju kosovske Rome srpskim kolaborantima tokom krize na Kosovu.��

Druga oblast koja izaziva ozbiljnu zabrinutost jeste nezaposlenost. Nijedan Rom sa Kosova ne vodi se kao zvanično zaposlen u BJR Makedoniji. Neki od njih uspevaju da nađu sezonske poslove (na primer, građevinske radove i kopanje kanala) „na crno“. Ovaj dramatičan podatak može se pripisati visokoj stopi nezaposlenosti u zemlji. Tome dodat-no doprinosi posredna diskriminacija Roma na tržištu rada�8 a, do jula �00�, i zvanična zabrana zapošljavanja ljudi u statusu privremene zaštite. Sa usvajanjem Zakona o azilu i privremenoj zaštiti, uklonjene su pravne prepreke za zapošljavanje kosovskih Roma u BJR Makedoniji. Ipak, s obzirom na to da su bili odsutni sa tržišta rada od ����. do �00�. god-ine, te uložili većinu svoje imovine i sredstava u pokretanje privatnih preduzeća, kosovski Romi i dalje izuzetno teško dolaze do zaposlenja.

Treći problem se odnosi na obrazovanje. Većina romske izbegličke dece u Bivšoj Ju-goslovenskoj Republici Makedoniji ne pohađa školu ili to čini neredovno. Studija koju je sproveo Fond Ujedinjenih nacija za decu (UNICEF) pokazala je da nasilje od strane učenika koji nisu Romi, kao i siromaštvo, predstavljaju dva ključna razloga za nizak nivo pohađanja škole kad su u pitanju romska deca izbeglice. Statistike pokazuju da mnoga romska deca nemaju pristup osnovnim uslovima za školovanje, bilo stoga što nikad nisu dobila odgovarajuće materijale za učenje, ili stoga što su njihovi roditelji bili prinuđeni da prodaju školski pribor usled teškog siromaštva. Osim toga, vlasti BJRM izgleda nisu preduzele odgovarajuće mere da zaštite romsku decu od zlostavljanja. Roditelji romske dece se, koliko je poznato, nerado obraćaju obrazovnim strukturama ili ombudsmanu, iz straha od mogućih reperkusija.

54 Globalni izveštaj UNHCR �00� kaže da „Vrhovni sud nastavlja da odbija slučajeve za utvrđivanje statusa izbeglice (na osnvu alter-native internog preseljenja, pri čemu se veliki teret dokaza stavlja na tražioca azila)“. UNHCR Global Report �00�, str. �8�-�.55 Prema Ustavu Srbije, Kosovo je autonomna pokrajina u sastavu Republike Srbije. Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija ����, usvojena krajem NATO rata ����. godine, izbegava neposredno pominjanje odnosa između Kosova i Srbije, i govori samo o „visokom stepenu autonomije u okviru Savezne Republike Jugoslavije“. Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, br. ���� (����), �0. jun. ����.56Out of Limbo? Addressing the Plight of Kosovo Roma Refugees in Macedonia, Human Rights Watch Briefing paper, decembar �00�.57 Ibid.58 Beležeći značajnu razliku između opšte stope nezaposlenosti i nezaposlenosti među romskom populacijom, izveštaj ECRI iznosi uverenje da „posredna i neposredna diskriminacija često igra važnu ulogu u objašnjavanju te pojave“ i poziva makedonske vlasti da uspostave mehanizme za delotvoran monitoring pristupa zapošljavanju od strane manjinskih grupa „kako bi problemi diskrimi-nacije dospeli na videlo“. Evropska komisija protiv rasizma i netoleracnije, „Second Report on the Former Yugoslav Republic of Macedonia“, CRI (�00�)�, �. april �00�.

-35-

c) Pristup trajnim rešenjima za kosovske Rome

Od ����. godine bilo je nekoliko slučajeva kosovskih Roma koji su napustili BJR Make-doniju i otišli na Kosovo ili u Srbiju, a potom se vratili i podneli zahtev za priznavanje izbegličkog statusa. Vladina komisija zadužena za procesuiranje zahteva za azil odbacila je njihove zahteve, a Vrhovni sud je potvrdio negativno rešenje, primenjujući veoma re-striktivno tumačenje definicije izbeglice.

Trenutno ima ��00 izbeglica i ljudi u humanitarnom statusu koji borave u BJR Makedon-iji. UNHCR i OEBS slažu se da još ne postoje uslovi za bezbedan povratak ne-Albanaca na Kosovo. Statistike povratka to jasno ilustruju: od kraja rata ����. godine, zabeleženo je samo 8,�00 manjinskih povrataka (oko polovine njih su Srbi, a druga polovina Romi) od ukupno ��0.000 ljudi koji su napustili Kosovo.�� UNHCR je još �00�. godine izvestio da „(romske, aškalijske i egipćanske) zajednice nastavljaju da se suočavaju sa ozbiljnim problemima u pogledu zaštite. Ti problemi uključuju bombaške napade i fizičko zlostav-ljanje, uz postojanje akutne diskriminacije i marginalizacije.�0

U svetlu ograničenih mogućnosti za povratak na Kosovo u doglednoj budućnosti i u odsustvu sveobuhvatne strategije za integraciju Vlade Republike Makedonije, većina ko-sovskih Roma u Makedoniji najradije se odlučuje na preseljenje u treće zemlje. Većina zemalja članica EU, međutim, nije voljna da prihvati kosovske Rome kao prioritetnu kate-goriju za preseljenje, uprkos nemogućnosti pristupa drugim oblicima trajnih rešenja za ovu grupu ljudi.

Interno raseljena lica u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji

a) Povratak IRLZvaničan stav vlasti BJRM jeste da podrži njihov povratak u domove u mestima porekla ili prethodnog prebivališta. Ovo je trenutno samo teorijski stav: Bivša Jugoslovenska Re-publika Makedonija tek treba da uspostavi delotvornu strategiju koja bi povratak IRL učinila održivim.

Odsustvo bezbednosti u oblastima povratka pogođenim sukobima iz �00�. godine, opšte političke prilike, ekonomske poteškoće u nekima od regiona (Tetovo i Kumanovo-Lip-kovo) i neprestana polarizacija između dve glavne etničke zajednice predstavljaju ključne prepreke povratku IRL. Kombinacija odsustva bezbednosti i naročito lošeg ekonomskog stanja otežava rešavanje situacije preostalog IRL stanovništva u BJR Makedoniji.

b) Fizička bezbednost

Najneposredniji problem vezan za povratak preostalih ��� IRL u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji jeste njihova lična bezbednost. Prema statistikama MKCK, ��% IRL nisu voljni ili nisu u mogućnosti da se vrate svojim domovima, usled pretpostavlje

59 Procenjen broj od ��0,000 ne-albanskih izbeglica sa Kosova potiče od UNHCR-a, „Background Info: Federal Republic of Yugosla-via - Kosovo“. Dostupno na internetu: http://www.unhcr.ch/cgi-bin/texis/vtx/balkans?country=kosovo&display=background60 UNHCR, „UNHCR Position on the Continued Protection Needs of Individuals from Kosovo“ (Stav UNHCR o trajnoj potrebi za zaštitom osoba sa Kosova), mart �00�. Dostupno na internetu: http://www.unhcr.ch/cgi-bin/texis/vtx/home/opendoc.pdf?tbl=SUBSITES&id=�e�d�ad��, odeljak ��, ��.

-36-

nog ili realnog straha za svoju fizičku bezbednost.�� Iako su akti teškog nasilja retki, bilo je slučajeva kad su se raseljena lica plašila da provode noć u svojim kućama. Osećanje ugroženosti je očigledno među manjinskim stanovništvom i uobičajena je praksa da se imovina u nekadašnjim zonama sukoba prodaje, više no što se ljudi u nju vraćaju. Lokalni zvaničnici potvrđuju da se dinamika prodaje imovine ubrzala u nekim oblastima, kako među Makedoncima tako i među Albancima.��

Zabeleženi su učestali akti vandalizacije, nasilja i zlostavljanja u nekim oblastima, naročito u selima duž puta Tetovo-Jaznice, koji se proteže uz granicu sa Kosovom. Kako bi se poboljšala bezbednost, u nekadašnjim zonama sukoba podignuto je devet privre-menih policijskih stanica. Uspostavljen je post-konfliktni program izgradnje poverenja kako bi se promovisala tolerancija, pomirenje i dijalog u �� mešovitih sela postradalih od sukoba.

c) Obnova imovine

Tokom sukoba oštećeno je ukupno �,��8 kuća. Prema Zakonu o imovini i drugim imov-inskim pravima (Službeni glasnik Republike Makedonije br. �8/�00�) i Zakonu o obliga-cionim odnosima (Službeni glasnik Republike Makedonije br. �8/�00�) država je odgov-orna za svaku štetu koja nastane usled akata nasilja ili terorizma ili usled javnih okupljanja i građanskih demonstracija. Prema ovom zakonu obaveza je države da obnovi imovinu ili nadoknadi imovinsku štetu nastalu tokom sukoba �00�. godine (član ���) premda i drugi akteri mogu biti uključeni u obnovu oštećenih objekata.

IRL koji žele da se vrate u mesta prethodnog prebivališta moraju potpisati ili Tripartitni ugovor (TPU) ili Bilateralni ugovor (BTU) kako bi dobili pomoć u obnovi.�� Budžet od �� miliona EUR odobren je na donatorskoj konferenciji u Briselu u martu �00�. godine, a još �,� milona EUR dodeljeno je kroz CARDS program za obnovu kuća. Kao ishod toga, 8�% IRL su bili u mogućnosti da se vrate u kuće u kojima su živeli pre sukoba.

ANALIZA SLUČAJA 1

M.A. je rođena ����. godine u selu Matejče. Živela je u Matejču celi svoj vek. Ona je Srp-kinja i udovica koja prima porodičnu penziju. Usled okolnosti u zemlji, kad su se snage državne bezbednosti povukle iz oblasti Kumanovo-Lipkovo �. maja �00�. godine, M.A. i njen pokojni muž napustili su porodičnu kuću u selu Matejče. Registrovali su se kao interno raseljena lica pri Ministarstvu za rad i socijalnu politiku. Isprva su bili smešteni u privatnoj kući i primali su humanitarnu pomoć u vidu mesečne apanaže. Kasnije su premešteni u dom za stare „Zafir Sajto“ u Kumanovu, gde M.A. i dalje živi.

61 Za više informacija vidi: “Macedonia: fear prevents remaining IDPs from returning home”, Internal Displacement Monitoring Center (IDMC); dostupno na internetu: http://www.internal-displacement.org ili Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), ��. februar �00�, NRC razgovor sa MKCK Ženeva, Švajcarska, ��. februar �00�; i Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), �00�, Livelihood support for the displaced, Income generating projects (IGP) for �00�: Međunarodni komitet Crvenog krsta pomaže ugroženim raseljenim civilima u Makedoniji da steknu samoodrživost, informativna stranica.62 Vidi: Norveški savet za izbeglice: Profile of Internal Displacement: Macedonia, str. ��. Dostupno na internetu: http://www.idpproject.org/Sites/idpSurvey.nsf/wCountries/Macedonia.63 TPU je sporazum između korisnika, donatora i vlade, dok je BTU ugovor između donatora i korisnika. Razlika između ova dva tipa ugovora oslanja se na stepen oštećenja nekretnine. Oba ugovora uređuju praktične i pravne aspekte koji se odnose na primanje donacije za pomoć u obnovi.

-37-

Od maja �00�. godine, M.A. ne može da se vrati u Matejče – njena kuća je tokom sukoba spaljena do temelja i tek treba da bude obnovljena. Gospođa M. je podnela tužbu vlas-tima, ali do polovine �00�. godine nije doneto nikakvo rešenje u pogledu njenog slučaja. U razgovoru je izjavila: „Trenutno za mene nema uslova za bezbedan povratak kući u Matejče, ja sam sama, stara i nemam dom.“

Bila je izražena zabrinutost da je država izvršila pritisak na IRL da potpišu TPU ili BTU sporazume, iako sama nije izvršila obavezu nadoknade celokupne materijalne štete nast-ale tokom sukoba niti se pobrinula da se steknu odgovarajući uslovi za održivi povratak.�� Ima izveštaja o tome da su mnoga raseljena lica širom zemlje odbila da potpišu TPU ili BTU zato što veruju da će biti primorani da se vrate. Posledica toga jeste da su se oni odrekli svog prava na pomoć u obnovi kuće. Drugi još čekaju da im vlada nadoknadi drugu materijalnu štetu / gubitke nastale tokom sukoba �00�. godine. Nekoliko njih čeka na pristup svojim kućama ili imovini koja je nelegalno zaposednuta tokom sukoba. Bez pristupa sopstvenim domovima, zemlji i preduzećima, oni tvrde da nisu voljni da se vrate niti da za to imaju mogućnosti.

Od onih koji su potpisali TPU ili BTU očekuje se da se vrate u mesta porekla čim nji-hove kuće budu obnovljene. Međutim, tokom ovog procesa događaju se i incidenti koji uključuju paljevinu, pljačkanje, uništavanje i vandalizaciju kuća. Lokalne vlasti su odi-grale aktivnu ulogu u stabilizovanju prilika u nekadašnjim zonama sukoba, a policija je na transparentan način obavila istragu takvih slučajeva. Ipak, ostaje potreba da se mora učiniti mnogo više kako bi se obnovilo poverenje između dveju najvećih zajednica u ovim oblastima.

d) Socio-ekonomski uslovi i pristup zapošljavanju

Osim fizičke bezbednosti i stambenog pitanja, loša socio-ekonomska situacija predstavlja ozbiljnu prepreku za povratak. Vlada je odobrila Program aktivnosti za ekonomsku ob-novu nekadašnjih područja sukoba. Njegov cilj jeste da uspostavi ekonomske aktivnosti, paralelno sa obnovom oštećene imovine, povezane sa razvojem poljoprivrednog i biznis sektora, kao i lokalne zajednice. U tom kontekstu, specijalni Akcioni plan aktivnosti za obnovu usvojen je �00�. godine.

Glavni ciljevi aktivnosti na obnovi poljoprivrednog sektora bili su: popravke oštećenih farmi i poljoprivredne opreme; uvođenje mehanizovane poljoprivrede tamo gde ima odgovarajućih uslova; podsticanje poljoprivrednog i živinarskog sektora i obnova šumskog fonda. Na nivou lokalne zajednice, aktivnosti su usmerene na obnovu i unapređenje sistema navodnjavanja i kanalizacije, kao i lokalne putne infrastrukture. U oblasti preduzetničkog razvoja, prioriteti su obnova oštećene kapitalne imovine, obnova privredne infrastrukture i promocija razvoja malog biznisa i poslovnih inicijativa.

Uprkos naporima uloženim u ekonomsku obnovu, visoka stopa nezaposlenosti u oblas-tima porekla ostaje problem za mnoge interno raseljene osobe i sprečava njihov povra-tak. Čak i u oblastima gde postoje mogućnosti zapošljavanja, diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti ili IRL statusa može onemogućiti ljude da pronađu radna mesta.��

64 Razgovor sa Odborom raseljenih lica i sa predsednikom NVO Zora, dnevni list Dnevnik, �00�.65 Vidi: Godišnji izveštaj Helsinškog odbora za ljudska prava u Makedoniji o stanju ljudskih prava �00�http://www.mhc.org.mk/eng/a_izveshtai/a_�00�gi.htm

-38-

e) Pristup obrazovanju

Druga prepreka povratku odnosi se na pristup IRL obrazovanju. Interno raseljena deca koja se vraćaju u područja porekla ili trajnog prebivališta nemaju pristup obrazovnom sistemu u tim oblastima. U izvesnom broju slučajeva, pak, obrazovanje povratničke dece može biti prekinuto usled oštećenja na objektima obazovne infrastrukture u nekadašnjim područjima sukoba, usled nemogućnosti pristupa obrazovnim ustanovama u oblastima gde se deca IRL vraćaju (zbog nedovoljno mesta u školama, ili nedostatka učiteljskog kadra i drugih resursa neophodnih za obrazovni proces). Takođe postoji zabrinutost za fizičku bezbednost povratničke dece u školama gde predstavljaju manjinu, s obzirom na neke ozbiljne incidente usmerene protiv njih. Najzad, postoji bojazan da se može stvoriti paralelni obrazovni sistem kao posledica narastajućih međuetničkih napetosti, uključivo i školsko zlostavljanje učenika koji imaju status interno raseljenih lica ili usled etničke homogenizacije nekadašnjih područja sukoba.

f) Pomoć pri reintegraciji / pristup zdravstvenoj zaštiti

Dok su ključni principi u osnovi sistema socijalne zaštite usmereni na građane, prava koja proističu iz sistema socijalnog osiguranja povezana su sa zapošljavanjem. Povrat-nici ne primaju nikakvu novčanu pomoć od države, osim jednokratne sume dostupne svima onima kojima treba osnovni kućanski nameštaj. Nezaposleni povratnici takođe imaju pravo na zdravstvenu zaštitu kao „privremeno nezaposlena lica“. Postoji, međutim, zabrinutost da povratnici nemaju pristup odgovarajućim zdravstvenim službama u područjima postradalim od sukoba, s obzirom na snažnu privlačnost urbanih centara za lekare i medicinsko osoblje, ali i usled etničke polarizacije koja otežava raspoređivanje medicinskih stručnjaka.��

PREPORUKE ZA DELOVANJE

Preporučuje se da Vlada Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije pod hitno preduzme sledeće mere:

PovratakizzemaljačlanicaEU

• Razviti nacionalne standarde i institucionalne kapacitete za reintegraciju povratnika i partnerstvo sa zemljama članicama EU i drugim donatorima, uspostaviti programe za pospešivanje reintegracije državljana BJRM koji se prisilno vraćaju u Srbiju iz Evropske Unije.

• U saradnji sa lokalnim vlastima i drugim akterima, uspostaviti sveobuhvatnu bazu podataka o broju, profilu i odredištu u BJRM povratnika iz država članica EU. Ovu bazu podataka treba koristiti kao osnovu za određivanje prioriteta i koordinaciju postojećih i budućih aktivnosti na reintegraciji, uključivo i usmeravanje finansijske pomoći lokalnim vlastima u područjima gde se vraća većina ljudi.

66 U oktobru �00�, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) zajedno sa Ministarstvom zdravlja sprovela je brzu zdravstvenu procenu kako bi ustanovila ključne probleme i odredila prioritete za intervencije. Na osnovu rezultata procene, SZO je razvila strategiju za podršku zdravstvenim službama u područjima pogođenim sukobima, gde ima manjaka osoblja, a istovremeno se pozabavila strukturalnim problemima da se unapredi kvalitet zdravstvenih usluga. Stalna problematična oblast, već utvrđena, jeste snažna privlačnost urbanih područja za medicinsko osoblje, na šta dodatno utiče usitnjena, centralizovana struktura zdravstvene zaštite. Osim toga, polarizacija između etničkih grupa usled sukoba otežala je problem u raspoređivanju zdravstvenog osoblja i dovela do sve jače tendencije da se koriste zasebne, paralelne strukture.

-39-

• Podržati rad nevladinih organizacija koje pružaju informacije, pravnu pomoć i psihosocijalnu ili drugu podršku povratnicima i IRL i u saradnji sa donatorima obezbediti neophodna finansijska sredstva za NVO za trajno pružanje ovih usluga.

PovratakIRL

• Razviti institucionalni kapacitet za pružanje zaštite IRL u skladu sa UN Principima internog raseljenja, uključivo i obuku državnih službenika i dru-gih relevantnih aktera o pitanjima od značaja za povratak i reintegraciju IRL, kao što to nalažu međunarodno i regionalno pravo i načela ljudskih prava.

• Preduzeti akciju da se uklone sve prepreke za povratak preostalih IRL u Bivšoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.

• Okončati proces obnove svih oštećenih kuća u nekadašnjim područjima sukoba i olakšati reintegraciju povratnika kroz osiguranje socijalne pomoći, zdravstvene zaštite, stručnog osposobljavanja, socijalnog stanovanja i pris-tupa mogućnostima zapošljavanja i samozapošljavanja u oblastima povratka IRL.

• Obezbediti učešće i konsultativnu saradnju civilnog društva pri utvrđivanju prioriteta za finansiranje u okviru Instrumenta za pred-pristupnu pomoć, kao i razvoja nacionalnih akcionih planova za rešavanje preostalih problema izbeglica, IRL i povratnika.

-40-

POGLAVLJE 5PREPREKE ZA ODRŽIV POVRATAK IZBEGLICA I RASELJENIH LICA U SRBIJI67

UVOD

Tokom oružanih sukoba devedesetih godina XX veka koji su usledili nakon raspada nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, preko � miliona ljudi bilo je prisiljeno da napusti svoje domove. Od ta četiri miliona, preko �,� milion ljudi potražilo je utočište u sopstvenoj zemlji, čime su postali interno raseljene osobe. Ostatak stanovništva izbegao je u susedne zemlje (Srbiju, Bosnu, Hrvatsku) i treće zemlje u Evropi i dalje širom sveta.

Većina ljudi koji su izbegli u zapadnoevropske države dobilo je privremenu zaštitu. Uprkos demokratskim promenama u Srbiji u oktobru �000. godine, na hiljade državljana Srbije i Crne Gore (SCG) nastavilo je da traži azil u Zapadnoj Evropi. U prvih devet meseci �00�, Državna Zajednica Srbija i Crna Gora bila je vodeća zemlja porekla tražilaca azila među �� država koje je Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR) uvrstio u statistiku o intenzitetu i trendovima traženja azila u industrijalizovanim zemljama.�8

Mnogi državljani Srbije vratili su se u mesto porekla nakon potpisivanja Dejtonskog spo-razuma ����. godine i nakon ukidanja statusa privremene zaštite koji im je bio dodeljen tokom trajanja sukoba. Ne postoje, međutim, statistike koje beleže broj ovih ljudi, jer oni nisu imali nikakav poseban tretman posle povratka u Srbiju. Mnogi ljudi čiji su zahtevi za azil odbijeni ili koji su ilegalno ušli ili boravili u trećim zemljama, takođe su se vratili prema bilateralnim sporazumima o readmisiji koje je Vlada Srbije potpisala sa evropskim i drugim državama.

Aktuelne informacije o pretpostavljenom broju povratnika u Srbiju i na Kosovo iz Zapadne Evrope veoma su oskudne, što predstavlja velik izazov za organizacije koje pokušavaju da im pruže usluge i zagovaraju njihova prava. Smatra se da broj mogućih povratnika, od kojih većina boravi u Nemačkoj, dostiže i svih ��0.000,�� pri čemu Savet Evrope procen-juje da je �00�. godine u zapadnim zemljama boravilo između �0.000 i �00.000 građana Srbije romskog porekla koji su podlegali mandatnom (obaveznom) povratku u (tadašnju) Srbiju i Crnu Goru.

Postojeći programi pomoći u Srbiji za ranjive grupe ne uključuju povratnike kao posebnu kategoriju. Trenutno ni Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji ni Strategija za inte-graciju Roma ne predviđaju institucionalni niti pravni okvir za koordiniranje programa državnih i lokalnih vlasti usmerenih na prevazilaženje izazova sa kojima se povratnici susreću. Nezaposlenost, pristup stanovanju, dokumentima i obrazovanju, te integracija dece, navode se kao prevashodne problematične oblasti za povratnike iz Zapadne Evrope u Srbiju.�0

�� Ovaj izveštaj sačinila je Grupa �8�, Srbija�� UNHCR, Asylum Levels and Trends in Industrialised Countries, �00�; mart �00�.�� Grupa �8�, Izveštaj o stanju ljudskih prava izbeglica, interno raseljenih lica, povratnika, tražilaca azila i žrtava trovine ljudima u Srbiji i Crnoj Gori za �00�. godinu; maj �00�.�0 Tokom �00�, Grupa �8� je sprovela četiri fokus grupe (dve u Beogradu i po jednu u Nišu i Novom Sadu) sa povratnicima i drugim akterima u procesu povratka.

-41-

Ljudi koji su prisilno udaljeni iz trećih zemalja često se nađu u izuzetno teškoj situaciji nakon povratka u Srbiju. Oni koji putuju pod službenom pratnjom moraju da daju izjavu policiji na aerodromu, posle čega su slobodni da idu osim ukoliko imaju krivični dosije. Od tog trenutka moraju sami da se snalaze, često sa manje od �0 evra u džepu. Možda nisu imali vremena da obaveste porodicu ili prijatelje da se vraćaju u Srbiju, a mnogi od njih možda i nemaju rođake ili prijatelje koje bi mogli pozvati. Ukoliko nemaju gde da borave, oni mogu postati beskućnici. Povrh toga, oni nemaju pravo na finansijsku pomoć, iako su tokom procesa povratka u Srbiju izgubili najveći deo svoje ušteđevine. Ljudi podvrgnuti mandatnom povratku koji pristanu da se vrate u Srbiju nalaze se u donekle povoljnijem položaju. Njima se dozvoljava da ponesu stvari i novac sa sobom u trenutku napuštanja zemlje domaćina, a obično ih pri dolasku dočekuju rođaci ili prijatelji. U slučaju da nema-ju nikoga u Srbiji, obično su u stanju da unapred obezbede iznajmljen smeštaj. Nakon povratka, oni dobijaju jednokratnu finansijsku pomoć od IOM-a (Međunarodna organ-izacija za migracije). Osim ovoga, oni ne dobijaju nikakvu drugu vrstu pomoći ili saveta od institucija vlasti Srbije.

Interno raseljenje ljudi sa Kosova, bilo u bezbednije delove Kosova ili u centralnu Srbiju, odigralo se u dva navrata. Tokom ����, oko �00.000 osoba izbeglo je iz svojih domova na Kosovu nakon povlačenja srpskih snaga bezbednosti. Drugi talas je bio posledica nasilja protiv etničkih manjina i UNMIK-a u martu �00�, kada je raseljeno �.�00 ljudi.

U �00�. godini sprovedena je registracija interno raseljenih lica i zvanični vladini izvori su izneli da je tada u Srbiji boravilo �0�.��� IRL sa Kosova�� dok je �8.0�� IRL regis-trovano u Crnoj Gori. Većina njih su Srbi (�8%), zatim Romi (��%) i Crnogorci (8%). Isprva je većina IRL bila smeštena u blizini Kosova, ali kako se izgledi za povratak nisu poboljšavali, raseljeni su izbegli dalje ka središtu i severu Srbije u potrazi za poslom. Pre-ma podacima UNHCR-a iz �00�. godine, a samom Kosovu nalazi se ��.000 IRL, mahom Srba, Goranaca, Roma, Aškalija, Egipćana (RAE) i Bošnjaka, kao i kosovskih Albanaca iz oblasti gde su bili etnička manjina. Takođe se navodi da �0�.8�� raseljenih lica boravi u Srbiji, a ��.�00 u Crnoj Gori.��

Sasvim mali broj pripadnika etničkih manjina se vratio na Kosovo. Povratak se mahom odvijao u seoskim sredinama gde Srbi čine većinu, na taj način stvarajući etnički odvoje-na povratnička geta. Glavni razlozi za mali broj povratnika su: loša bezbednosna situacija praćena slabim i preopterećenim sudstvom; nevoljkost organa reda da istraže slučajeve nasilja; uporno nekažnjavanje ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti; odsustvo slobode kretanja; nejaka vladavina prava (naročito u nekim opštinama); loši ekonomski izgledi i diskriminatorna praksa koja manjinskim povratnicima uskraćuje pristup zapošljavanju u javnom i privatnom sektoru; produžena i neopravdana zakašnjenja u priključivanju vode i struje obnovljenim kućama manjinskih povratnika; nedostupnost škola u kojima se ko-risti jezik manjinskih povratnika i uzimaju u obzir njihove potrebe; problemi u pristupu penzijama i zdravstvenom osiguranju; kao i provokativna upotreba nacionalnih i verskih simbola od strane nekih lokalnih vlasti.�� Neizvesnost oko budućeg statusa Kosova takođe

�1 Komesarijat za izbeglice Republike Srbije / UNHCR, Registracija interno raseljenih lica sa Kosova, �00�. Ova brojka je predmet rasprave.�2 Kancelarija UNHCR u Srbiji, Izbeglice i IRL u Srbiji na dan ��. decembra �00�.�� U �00�. godini, Vlada Kosova i većina opština znatno su pojačale zvaničnu podršku povratku i pokrenule sveobuhvatne pro-grame namenjene unapređenju slobode kretanja, povratka, dijaloga i uspostavljanju tolerancije. Podaci su nepotpuni, ali najmanje �� opština je učestvovalo u posetama povratničkim lokacijama, odlasku IRL u posetu grobljima, kao i u idi-vidi i idi-informiši posetama. U slučaju povratnika iz Zapadne Evrope, ne postoje ustanove koje bi pomogle njihovu reintegraciju u kosovsko društvo: nema informativnih centara, nema socijalne pomoći, smeštaja, kao ni medicinskog ili psihološkog lečenja, niti časova jezika za

-42-

je uticala na odluke o povratku. Nezavisnost, autonomija ili neki drugi status Kosova neposredno će uticati na živote interno raseljenih lica sa Kosova i odrediti njihov budući građanski status i prava.�� U najgorem slučaju, novi politički status Kosova može dovesti do novog raseljavanja, naročito ukoliko odluka o novom statusu bude doneta bez učešća ili pristanka srpskih vlasti. U tom slučaju, UNHCR procednjuje da se oko 8�.000 ljudi na Kosovu nalazi u riziku od novog raseljavanja.��

U ovom periodu, srpske vlasti su usredsređene isključivo na povratak raseljenih lical na Kosovo, umesto da ispitaju mogućnost lokalne integracije u centralnog Srbiji. Aktivnosti najvećih međunarodnih organizacija takođe su ograničene na predlaganje mera vezanih za povratak. Kad se pojave predlozi za alternativne programe, usmerene na integraciju IRL u centralnim i drugim delovima Srbije, srpske vlasti obično odgovaraju da se pro-grami lokalne integracije mogu uzeti u obzir tek pošto budu ispunjeni uslovi za povratak na Kosovo. S obzirom na zvaničan stav Srbije da će sloboda izbora između povratka i integracije postati stvarna mogućnost tek kad budu uspostavljeni uslovi za povratak, a ne pre, raseljenima ne preostaje ništa drugo no da čekaju. Ishod tog čekanja je da tokom poslednjih sedam godina oni nemaju delotvoran pristup trajnim rešenjima, bilo kroz do-brovoljni povratak ili lokalnu integraciju.

PRAVNI OKVIR

Sporazumi o readmisiji su međudžavni, bilateralni ili regionalni dogovori koji regulišu način i postupke za povratak u zemlju porekla ili trajnog boravka osoba koje više nemaju pravni osnov da ostanu na teritoriji neke treće zemlje. Prema podacima Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Srbija i Crna Gora su već potpisale sporazume o readmisiji sa �� država. Sporazum o readmisiji između Srbije i EU potpisan je u septembru �00�, a stupa na snagu u januaru �008. godine. Ključni problem u sporazumima o readmisiji jeste to što oni ne predviđaju reintegraciju povratnika i, s nekoliko izuzetaka, ne utvrđuju uslove za human prihvat u zemlji porekla.

Prema odredbama Rezolucije SB UN ����, raseljena lica imaju pravo na bezbedan pov-ratak na Kosovo, uključujući i pravo na bezbednost i sigurnost, slobodu kretanja, kao i sva ostala građanska, verska i nacionalna prava i slobode. U maju �00�, između Vlade Srbije i UNMIK-a potpisan je Protokol o održivom povratku. On predviđa mogućnost nastanjivanja manjinskih grupa u mesa koja nisu njihova mesta porekla (tj. u severni deo pokrajine doseliće se kosovski Srbi koji nikad ranije tamo nisu živeli).

STVARNOST POVRATKA: ISKUSTVA SA TERENA

a)Statistikakaoizazov

Postojeće informacije i istraživanja o povratku iz Zapadne Evrope u Srbiju (uključujući Kosovo) nedostatni su, a to predstavlja velik izazov organizacijama koje nastoje da pruže

njihovu decu, koja često govore samo jezik dotadašnje zemlje prihvata. Kosovske vlasti, međunarodne i lokalne, priznaju da problem prisilnog povratka ima mnoštvo praktičnih aspekata, pri čemu je najvažniji nedostatak budžeta za razvoj odgovarajuće infrastruk-ture za pomoć povratnicima.�� Grupa �8�, Izveštaj o stanju ljudskih prava izbeglica, interno raseljenih lica, povratnika, tražilaca azila i žrtava trovine ljudima u Srbiji i Crnoj Gori za �00�. godinu; maj �00�.�� Norwegian Refugee Council, IDMC, IDPsfromKosovo:StuckBetweenUncertainReturnProspectsandDenialofLocalIntegration(IRL sa Kosova: u procepu između neizvesnih izgleda za povratak i uskraćivanja lokalne integracije), septembar �00�.

-43-

usluge ovoj ugroženoj grupi ljudi u Srbiji ili da zagovaraju njihova prava. Temeljno je anal-izirana legalnost trenutno važećih sporazuma o readmisiji, kao i upotreba Srbije (izvan teritorije Kosova) kao takozvane bezbedne alternative internog preseljenja za izbeglice sa Kosova.�� Ono što nedostaje, pak, jeste pouzdana, ažurna, sveobuhvatna statistika i anali-za stvarnog i pretpostavljenog broja povratnika u Srbiju, njihovih potreba, demografskih odlika i mesta iz kojih potiču u Srbiji i na Kosovu.

Smatra se da broj mogućih povratnika (od kojih većina trenutno boravi u Nemačkoj) dostiže i svih ��0.000,�� pri čemu Savet Evrope procenjuje da je �00�. godine bilo između �0.000 i �00.000 građana Srbije romskog porekla koji su podlegali mandatnom povratku u (tadašnju) Srbiju i Crnu Goru.�8 Međunarodna organizacija za migracije�� sakupila je izvesnu količinu statističkih informacija na osnovu odziva na upitnike koje je popunio ��.��� korisnik Programa reintegracije i emigracije za tražioce azila u Nemačkoj. Taj pro-gram je obezbeđivao jednokratnu finansijsku pomoć povratnicima u Srbiju i Crnu Goru iz Nemačke, u periodu od �000. do �00�. godine. Ovi odgovori omogućavaju da se stekne bar ograničena predstava o profilu i potrebama povratnika. Od ��.��.� osobe, ��,�% su se izjasnili kao Romi, ��% kao Muslimani-Bošnjaci i �0,�% kao Srbi. U Beograd se vra-tilo ��% korisnika programa IOM-a, a znatno veći broj otišao je u Novi Pazar, Tutin, Surdulicu, Niš, Zrenjanin, Leskovac i Vranje. Do danas je ovo jedini izvor kvantitativnih podataka dostupnih o povratnicima iz Zapadne Evrope u Srbiju, koji su prikupljeni od samih povratnika.

UNHCR objedinjuje statističke podatke o broju ljudi koji se vraćaju u mesta porekla na Kosovo. Pri tome se oslanja na mnoštvo izvora, uključivo i svoje partnere na sprovođenju programa, lokalne NVO i mrežu od ��8 volontera. U okviru svog redovnog posla, UN-HCR i njegovi partneri sprovode i procenu održivosti povratka. Međutim, to može biti veoma teško tačno proceniti, s obzirom na to da se stanje povratnika prati samo tokom perioda od dva meseca nakon upućivanja UNHCR-u za pomoć.

Prema podacima UNHCR-a, tokom sedam godina po okončanju sukoba, samo ��.000 pripadnika manjinskih grupa, od kojih su �.000 Srbi, vratilo se na Kosovo. IRL su se vra-tili mahom u pretežno srpske, ruralne delove Kosova. Sanda Rašković Ivić, predsednica Koordinacionog centra za Kosovo,80 naglasila je da se njihove statistike razlikuju od onih koje dolaze iz UN. Prema Koordinacionom centru, mnoštvo povrataka koje UN doku-mentuje zapravo su „fiktivni“.8�

�� Vidi na primer UNHCRPositionontheContinuedProtectionNeedsofIndividualsfromKosovo (Stav UNHCR o trajnim potrebama za zaštitom osoba sa Kosova), mart �00�.�� Grupa �8�, Izveštaj o stanju ljudskih prava izbeglica, interno raseljenih lica, povratnika, tražilaca azila i žrtava trovine ljudima u Srbiji i Crnoj Gori za �00�. godinu; maj �00�.�� Savet Evrope, Doc.���0, ReportoftheCommitteeonMigration,RefugeesandPopulation (Izveštaj Komiteta za migracije, izbeglice i stanovništvo), okt. �00�; ovo se smatra umerenom procenom jer ne uzima u obzir državljane Srbije koji nelegalno borave u zapad-noevropskim zemljama i koji bi takođe mogli biti podložni prisilnom povratku.�� IOM GARP,AssistanceProgrammeoftheGovernmentoftheFederalRepublicofGermanyinRepatriation;REAG,ProgrammeofReintegrationandEmigrationforAsylumSeekersinGermany-ProgrammeofFinancialAidtoRefugees(GARP, Program pomoći vlade Savezne Republike Nemačke pri repatrijaciji; REAG. Program reintegracije i emigracije za tražioce azila u Nemačkoj - program finansijske pomoći izbeglicama), januar �00�.100 To je vladino telo koje su �00�. uspostavile Vlada Srbije i tadašnja Savezna Vlada Srbije i Crne Gore da bi koordinirali aktivnosti usmerene na IRL.101 Beleška sa Radne grupe za IRL, održane u Beogradu, ��. septembra �00�.

-44-

b)Bezbednostisigurnost

Povratnici iz Zapadne Evrope su raznorodna grupa ljudi, te se stoga ne može napraviti generalna procena mogućih bezbednosnih rizika koji im prete. Različite studije pokazuju da su Romi i oni koji su nakon povratka izloženi sekundarnom raseljenju izloženi većem riziku od trgovine ljudima, usled lošeg materijalnog stanja u kojem se mogu naći.8�

Bezbednosna situacija na Kosovu i dalje je promenljiva. Sloboda kretanja za Srbe i Rome u mnogim većinski albanskim oblastima postepeno se poboljšava, ali ostaje daleko od zadovoljavajuće. Mnoga udaljena sela gde žive Srbi i Romi pristupačna su samo kroz punktove KFOR-a. Zabeležen je i pad broja teških krivičnih dela protiv pripadnika man-jinskih zajednica. To se pripisuje poboljšanoj slobodi kretanja etničkih manjina koja je us-lovila više kontakata sa većinskim albanskim stanovništvom, nakon što su kontakti opali usled događaja u martu �00�.8�

Prema istraživanju javnog mnjenja kosovskih Srba iz jula �00�, javna i lična bezbed-nost smatrala se najozbiljnijim problemom na Kosovu. Čak ��,�% ispitanika izrazilo je zabrinutost za svoju sigurnost u poređenju sa ��,�% pre martovskih nereda. Snažno osećanje nesigurnosti, kao posledica mnoštva bezbednosnih incidenata, snažno se odra-zilo na dobrovoljni povratak. Tokom �00�, povratak manjina smanjio se za bezmalo �0 odsto u poređenju sa �00�. godinom. Najveći broj povratnika imale su monoetničke se-oske sredine gde su povratnici većinsko stanovništvo. Godinu dana posle nasilja u martu �00�, preko polovine IRL još se nije vratilo u zajednice porekla iz bezbednosnih razloga, iako bi im obnovljene kuće pružile bolje životne uslove nego privremena skloništa za IRL.8�

c)Pristupzapošljavanju

Informacije o preprekama za integraciju osoba koje se vraćaju iz trećih zemalja prikupila je �00�. godine studija IOM-a na korisnicima njihovog Programa reintegracije i emi-gracije za tražioce azila u Nemačkoj. Tu se iznosi da ��,�% povratnika nema nikakvo radno iskustvo. Nakon povratka u Srbiju, �00% ispitanika su rekli da su nezaposleni, dok je ��,8% izrazilo interes da nešto radi. Potrebu za pomoći u pribavljanju dokumenata ili obavljanju drugih administrativnih poslova iznelo je 80% ispitanika. Nalazi kvantitativ-nog istraživanja IOM potvrđeni su u kvalitativnom istraživanju koje je obavila Grupa �8� tokom �00�. godine. Ovo istraživanje je urađeno kroz četiri fokus grupe (dve u Beogradu i po jedna u Nišu i Novom Sadu) sa povrtanicima i drugim akterima u procesu povratka (predstavnicima centra za socijalni rad i organizacija koje rade sa povratnicima). Iako se nije beležila učestalost različitih navedenih pitanja, utvrđene su neke teme koje su se pon-avljale, pri čemu je zapošljavanje prepoznato kao jedan od dva glavna problema.

Svi povratnici koji su učestvovali u fokus grupama izjavili su da su nezaposleni. Mnogi smatraju da je to stoga što nemaju ične karte i što se njihove diplome ne priznaju. Drugi su, pak, izjavili da usled prinudne ekonomske neaktivnosti tokom boravka u trećim zem-ljama, povratnici više nemaju radne navike. Dok su bili u Zapadnoj Evropi, mnogi su pri-mali socijalnu pomoć i nisu imali pristup radnim dozvolama. Drugi učesnici fokus grupa

�2 Projekat informacija iz zemlje porekla (Country of Origin Information Project): Izveštaj za Srbiju (Serbia Country Sheet), Izveštaj su sačinili Grupa �8� i Centar za razvoj (Centre for Development Services) u oktobru �00�.��UNHCRPositionontheContinuedProtectionNeedsofIndividualsfromKosovo (Stav UNHCR o trajnim potrebama za zaštitom osoba sa Kosova), mart �00�.��Ibid.

-45-

rekli su da povratnici koji su radili u Zapadnoj Evropi generalno imaju snažniju radnu etiku nego Srbi koji nisu bili u inostranstvu.8�

Isto tako, pristup radnim mestima predstavljao je problem za IRL povratnike. Ombud-sperson na Kosovu Marek Antoni Novicki je u nekoliko navrata izveštavao o teškoćama s kojima se pripadnici manjinskih zajednica susreću u pristupu svojoj obradivoj zemlji, usled nelegalnog zaposedanja, ograničene slobode kretanja koja onemogućava obrađivanje zemlje ili neprestanog zastrašivanja od strane onih koji su njihovu zemlju zaposeli.8� Do �00�. godine, Direkcija za imovinu i stanovanje (Housing and Property Directorate - HPD) bavila se isključivo povratom stambenih nepokretnosti. To znači da su ljudi koji su čekali da uđu u posed svoje obradive zemlje ili privrednih objekata morali svoje zahteve da upućuju preko lokalnih sudova. To je bio dug i neizvestan proces. Povrh toga, izvršenje odluka vezanih za nepokretnu imovinu obično je trajalo veoma dugo. Tokom �00�. go-dine, HPD je zamenila Kosovska imovinska agencija (Kosovo Property Agency - KPA) koja sad ima mandat da rešava zahteve nastale kao posledice oružanih sukoba u vezi sa privatnom nepokretnom imovinom, uključujući i poljoprovrednu i privrednu imovinu.

Stopa nezaposlenosti na Kosovu je između �0% i �0%, pri čemu se nezaposlenost mla-dih približava �0%. U januaru �00�, broj onih koji su tražili posao bio je �0�.0��, od kojih je samo ��0.000 zvanično registrovano kao zaposleni poreski obveznici, dok je oko �80.000 ljudi zaposleno „na crno“. To predstavlja manje od trećine ukupne radne snage na Kosovu. Privreda na Kosovu pokazuje veoma malo mogućnosti da prihvati povratnike, a to nagoveštava da bi priliv nove radne snage predstavljao potencijalno destabilizujući faktor.8� U slučaju romske, aškali i egipatske manjine, nezaposlenost je bezmalo �00% u mnogim mestima.88

d)Stanovanje,povratakimovineiobnovakuća

Odgovori učesnika fokus grupa koje je sprovela Grupa �8� pružili su i usmene dokaze u prilog kvantitativnom istraživanju prikazanom u izveštaju IOM-a o povratku iz Zapadne Evrope. Kroz analizu podataka, postalo je jasno koliko su međusobno povezani svi razni problemi u integraciji koje je IOM naveo u svom izveštaju. Svih ��% ispitanika iz stud-ije IOM-a bilo je zainteresovano za pomoć pri smeštaju (uključujući popravke njihovih postojećih stambenih prostorija). U skladu sa nalazima iz studije IOM-a, učesnici fokus grupa koje je organizovala Grupa �8� označili su smeštaj kao svoj drugi najvažniji prob-lem. Životne uslove su svi ocenili kao znatno lošije nego u Zapadnoj Evropi, pri čemu su učesnici navodili razne (neodgovarajuće) oblike smeštaja. To je uključivalo stanovan-je kod prijatelja ili rođaka, spavanje na klupi u parku ili u napuštenim automobilima, život u nehigijenskim naseljima sa lokalnim Romima ili građenje sopstvenih kuća bez građevinske dozvole i bez tekuće vode i struje.8�

Pristup stanovanju takođe predstavlja velik problem za IRL povratnike. Procenjuje se da

�� Ibid, str.���� Institucija Ombudsmena na Kosovu, Peti godišnji izveštaj �00� - �00�, upućen Specijalnom predstavniku Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, ��. jula �00�.�� C. Tuetsch, Kosovo’s Burdensome Path to Economic Development and Interethnic Coexistence: FAST Risk Profile Kosovo (Muko-trpan put Kosova ka ekonomskom razvoju i međuetničkom suživotu), Bern: Swisspeace, �00�,�� ERRC, In the aftermath of ethnic cleansing: Continued persecution of Roma, Ashkalis, Egyptians and others perceived as “Gyp-sies” in Kosovo (Nakon etničkog čišćenja: nastavak proganjanja Roma, Aškalija, Egipćana i drugih koji se smatraju „Ciganima“ na Kosovu), Memorandum Evropskog centra za prava Roma, �� jun �00�.8� Ibid, str.��

-46-

je najmanje trećina deložacija privremenih stanara praćena ili ponovnim bespravnim za uzimanjem ili pljačkanjem objekta. Od oko ��.000 zahteva za povraćaj imovine podnetih do maja �00�. godine, �.�00 objekata je ili vraćeno ili stvljeno pod privremenu upravu Direkcije za imovinu i stanovanje ili Kosovske imovinske agencije.�0 U slučajevima kad imovina ponovo biva bespravno zauzeta, vlasnik se ne može iznova obratiti za podršku Kosovskoj imovinskoj agenciji, već mora da ide preko lokalnih sudova kako bi tražio ponovnu deložaciju. Otkako je Kosovska imovinska agencija zamenila HPD �00�. god-ine, stanovnici Kosova mogu podnositi i zahteve za povraćaj zemlje i privrednih objekata, ne samo stambenih nekretnina.

Za obnovu nema dovoljno sredstava, a mnoga raseljena lica i ne znaju za postojeće meha-nizme prijavljivanja za pomoć pri rekonstrukciji. Studija sprovedena u opštinama sever-nog Kosova pokazala je da 8�% ispitanih IRL nikad nije čulo za Opštinsku radnu grupu (ORG), glavno telo koje razmatra projekte za stanovanje i obnovu.�� Povrh toga, man-jine su nedovoljno predstavljene u Opštinskim radnim grupama i stoga imaju ograničen pristup finansiranju. Romi su ponajmanje predstavljena manjina u projektima obnove iz nekoliko razloga: Romi često i ne poznaju strukturu Opštinskih radnih grupa; manje su uspešni u odbrani svojih prava nego druge etničke grupe; oni često žive u nelegalnim naseljima i nemaju dokumenta kojima bi dokazali vlasništvo.

Mnogi interno raseljeni smatraju da se njihov položaj u sastavu ORG pogoršao otkako je odgovornost za predsedavanje ORG preneta na Privremene institucije samouprave (PISG) i opštinske vlasti. U Prištini, na primer, Opštinski službenik za povratak�� nema ovlašćenja da sprovede ma koju odluku. U Štimlju, učešće predstavnika IRL neprestano se uslovljava. U Uroševcu nedostaje saradnja između lokalnih vlasti i instritucija. U Prizrenu-Potkaljaji, predstavnici lokalnih institucija ne dolaze na sastanke ORG. Predstavnici IRL su osobito naglasili da nema posvećenosti procesu povratka na lokalnom nivou i da pov-ratak mnogih manjinskih zajednica predstavlja samo verbalni prioritet među većinskim stanovništvom i vladajućim institucijama. Oni smatraju Opštinsku radnu grupu prilično nedelotvornom i bez naročite praktične koristi.

ANALIZA SLUČAJA 1

Alihajdar Krekaće, ��, pripadnik zajednice RAE, posedovao je kuću u Prizrenu. U julu ����, godine, četiri osobe u uniformama OVK upale su u kuću, pokušale da zadave Ali-hajdara električnim kablom i primorale porodicu da napusti dom. Alihajdar se požalio nemačkom KFOR-u u Prizrenu, gde mu je rečeno da će Albanci najkasnije za jedan mesec napustiti njegovu kuću. Ni u junu �00�. godine porodica nije bila u stanju da uđe u posed svoje imovine i još iznajmljuje smeštaj u Prizrenu. Alihajdar je podneo žalbu HPD-u �. novembra �00�, ali ni u maju �00�. nije bilo nikakve odluke po njegovom slučaju. On je takođe podneo žalbu Ombudsmenu u septembru �00� i zatražio pomoć od opštine Prizren. Po rečima Alihajdara, vlasti kažu da se „njegova žalba procesuira“.��

�0 Bjorn Vagle i Fernando de Medina – Rosales, AnEvaluationoftheHousingandPropertyDirectorateinKosovo(EvaluacijaDirek-cijezaimovinuistanovanje), NORDEM, maj �00�: http://www.humanrights.uio.no/forskning/publ/nr/�00�/��0�.pdf�1 Centar za monitoring internog raseljenja Norveškog saveta za izbeglice (IDMC) ranije Globalni IRL projekat, IRLsaKosova:uprocepuizmeđuneizvesnihizgledazapovratakiuskraćivanjalokalneintegracije, septembar �00�.�2 Opštinski službenici za povratak imenovani su u skoro svim opštinama koje se smatraju potencijalnim odredištima povratla na Kosovu.�� ERRC, In the aftermath of ethnic cleansing: Continued persecution of Roma, Ashkalis, Egyptians and others perceived as “Gyp-sies” in Kosovo (Nakon etničkog čišćenja: nastavak proganjanja Roma, Aškalija, Egipćana i drugih koji se smatraju „Ciganima“ na

-47-

Prizren. Po rečima Alihajdara, vlasti kažu da se „njegova žalba procesuira“.��

e)Pristupdrugimpravima

Učesnici četiri fokus grupe u organizaciji Grupe �8� pomenuli su da mandatni povratak iz Zapadne Evrope ostavlja otvorenu mogućnost za razdvajanje porodice, jer privreme-na zaštita može biti ukinuta u različito vreme raznim članovima porodice.�� Povrh toga, Nemačka ne priznaje brakove sklopljene po običajnom pravu. Grupa �8� je takođe doku-mentovala slučajeve kad su osobe u teškom zdravstvenom stanju, kao što je post-traumat-ski stresni poremećaj, bile prisilno udaljene u Srbiju, gde im nije dostupna odgovarajuća medicinska nega.��

Trenutno postoji nekoliko ozbiljnih problema povezanih sa integracijom povratničke dece u srpski školski sistem. U istraživanju IOM-a iz �00�. godine, ��% ispitanika zatražilo je pomoć pri upisu dece u škole, dok je sličan broj njih zatražio dopuske časove srpskog jezika za svoju decu. Njih �,�% zatražilo je stipendije za dalji nastavak školovanja dece. Postoje informacije o poteškoćama sa kojima se povratnici susreću kad pokušavaju da kod lokalnih vlasti registruju decu koja su rođena u inostranstvu, bilo stoga što nemaju orginal izvoda iz matične knjige rođenih, bilo što ne znaju kako ili ne mogu sebi da priušte da zatraže duplikate neophodne dokumentacije od zemlj domaćina. Ishod toga je da deca ne mogu da se upišu u školu a porodice nemaju pravo na dečiji dodatak.��

Mnoga deca i mladi povratnici ne govore ni srpski ni romski, a često se njihovo školovanje u trećim zemljama ne priznaje, osim ukoliko je porodica u stanju da podnese dokaze u vidu overenih zvaničnih prevoda tih dokumenata. Diplome iz stranih škola su „praktično beskorisne“ jer je beskrajno skupo prevoditi ih i overavati. Deca se rutinski raspoređuju u niže razrede od onih koji odgovaraju njihovom dostignutom obrazovnom nivou, ili se šalju u popravne škole ili škole za decu sa posebnim potrebama.�� Takođe su među mladim ljudima zabeležene poteškoće pri prelasku iz života u Zapadnoj Evropi na život u Srbiji.

Pristup programima socijalne i zdravstvene zaštite predstavlja ogroman izazov za pov-ratnike iz Zapadne Evrope. Ukoliko povratnici nisu u stanju da pribave dokaz o regis-trovanoj adresi prebivališta u Srbiji, ne može im se izdati lična karta. Bez lične kartne, oni se ne mogu registrovati u Nacionalnoj službi za zapošljavanje ili u Centru za socijalni rad kako bi dobili socijalnu ili pomoć pri zapošljavanju. Povrh toga, ne mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu. Ove probleme otežava i opšte neznanje povratnika o tome koje su im službe na raspolaganju. Niko od učesnika fokus grupa koje je održala Grupa �8� nije mogao da navede nijednu ustanovu ili organizaciju koja pruža pomoć povrat-nicima. Osim toga, kad su i dobijali socijalnu pomoć, povratnici su primetili da socijalni radnici nisu svesni specifičnih izazova sa kojima se povratnici susreću, a koji proističu iz poteškoća oko registracije i pristupa osnovnim uslugama i podršci. Oni su takođe na-glasili da je socijalna pomoć nedovoljna za njihove osnovne potrebe; veliki problem za sve ugrožene grupe, ne samo povratnike, s obzirom na postojeću ekonomsku situaciju u Srbiji i ograničene javne resurse.

Kosovu), Memorandum Evropskog centra za prava Roma, �� jun �00�.�� Grupa �8�, Povratak iz Zapadne Evrope, Beograd, jul �00�, str. ���� U slučaju Salkića i ostalih protiv Švedske pred Evropskim sudom za ljudska prava, porodica je tvrdila da pati od post-traumatskog stresnog poremećaja. Godine �000, oni su zatražili azil u Švedskoj ali su vraćeni u BIH. Sud je smatrao da je ova žalba neprihvatljiva prema članovima � i � Konvencije, na osnovu toga što u BIH postoje zdravstvene ustanove koje bi mogle pružiti odgovarajuću negu, te da njihov slučaj nije dovoljno ozbiljan da bi se Konvencija mogla primeniti.�� Ibid, str. ���� Ibid, str. ��-��

-48-

ANALIZA SLUČAJA 2

F.M., Bosanka, rođena je ��. maja ����. u Tesliću, u Bosni i Hercegovini. Živela je u Novom Pazaru, u Srbiji, od ���0. godine, gde je zasnovala porodicu. Usled stanja u zemlji, F.M. je sa porodicom otišla u Nemačku ����, te živela u Plohingenu, gde joj je dodeljena privremena zaštita ili takozvani „duldung“ status. Početkom �00�, dobila je naredbu da napusti Nemačku. Tada je otišla u konzulat Srbije i Crne Gore da se prijavi za putna do-kumenta.

Petnaest dana kasnije, kad je F.M. otišla da preuzme svoja putna dokumenta, rečeno joj je da ona nije državljanka Srbije i Crne Gore i da joj ne može biti izdat pasoš. Nakon toga, nemačke vlasti su joj izdale tromesečnu rezidentnu vizu. Kada je viza istekla, nemačka policija je došla u njen stan i uručila joj privremeni putni dokument kao zamenu za pasoš, obavestivši je da mora napustiti Nemačku u roku od � dana, što je ona prihvatila i pristala da se vrati.

Po povratku u zemlju, F.M. je pokušala da dobije ličnu kartu, ali bez uspeha. Rečeno joj je da lična karta se može biti izdata dok ne dobije odgovor u vezi sa zahtevom za prijem u državljanstvo koji je ranije podnela u Nemačkoj. Njen stari pasoš SFRJ i lična karta koje je ��8�. godine izdalo Ministarstvo unutrašnjih poslova, odeljenje u Novom Pazaru, nisu predstavljali dovoljan dokaz prebivališta. U međuvremenu, ona je dobila odgovor iz konzulata u Štutgartu kojim joj se dodeljuje državljanstvo Srbije i Crne Gore. Da bi taj dokument dobila, bila joj je potrebna registracija prebivališta u Novom Pazaru, kako bi ovlašćena osoba mogla podići njena dokumenta u Štutgartu. Ona nije mogla da prib-avi prijavu prebivališta bez tih drugih dokumenata. Rečeno joj je da može lično preuzeti odluku u Štutgartu, ali ona nije mogla dobiti vizu neophodnu za put u Nemačku. Nakon osam meseci čekanja i uz pomoć NVO „Reintegracija“, F.M. je uspela da pribavi dokaz o državljanstvu i uđe u postupak dobijanja neophodnih dokumenata u Srbiji.�8

f)SpecifičnasituacijamanjinskihpovratnikanaKosovo

Među najranjivije povratničke grupe spadaju povratnici iz reda etničkih manjina, naročito Romi poreklom sa Kosova, koji se vraćaju u užu Srbiju na osnovu sporazuma o readmisiji. Mnogi od njih nikad nisu imali nikakve kulturne, društvene ili ekonomske veze sa užom Srbijom, ili su njihove veze bile prekinute mnogo godina ranije. Vraćajući se u društvenu i kulturnu sredinu koju veoma malo razumeju ili s njom nemaju porodične i društvene veze, mnogi povratnici su izloženi iskustvu kulturne izolacije i siromaštva. Jezičke pre-preke i odsustvo dokumentacije otežavaju pristup obrazovanju, zvaničnom tržištu rada, te medicinskoj i socijalnoj zaštiti. Neprijateljstvo lokalnog stanovništva takođe predstavlja problem. Bez podrške državnih ustanova, izgledi za prilagođavanje i integraciju manjin-skih povratnika poreklom sa Kosova u Srbiji veoma su mali.

Iako raseljeni s Kosova, manjinski povratnici u Srbiju ne uživaju status interno raseljenih lica niti imaju pristup ograničenim prinadležnostima koje se vezuju za status IRL. Vlada Srbije drži se politike da ne dodeljuje status IRL osobama sa Kosova čiji su zahtevi za azil u trećoj zemlji odbijeni ili kojima je ukinuta privremena zaštita u ma kojoj od zemalja potpisnica sporazuma o readmisiji sa Srbijom. Ishod toga je da povratnici poreklom sa

�� Izvor: NVO Reintegracija

-49-

Kosova ostaju u potpunom pravnom vakuumu u Srbiji.��

U avgustu �00�, UNHCR je preporučio zemljama Zapadne Evrope da nastave da pružaju zaštitu etničkim manjinama sa Kosova i ljudima iz mešanih brakova. S obzirom na bez-bednosne rizike i opasnost od sekundarnog raseljenja, osobe iz ovih kategorija ne treba vraćati na Kosovo niti u druge delove Srbije gde ne bi bili u mogućnosti da uživaju os-novna ljudska prava niti da se pravno i ekonomski integrišu.�00

ANALIZA SLUČAJA 3

S.K. (�0) je Romkinja sa Kosova, koja je boravila u Nemačkoj više od �� godina. Zajedno sa svojim partnerom došla je iz Prizrena i u Nemačkoj rodila sedmoro dece, pet devojčica i dva dečaka, uzrasta od pet do petnaest godina. U Nemačkoj je dobila privremenu zaštitu (tzv. „Duldung“) koja je potrajala do �8. avgusta �00�, kada je porodica silom depor-tivana u centralnu Srbiju na osnovu primene koncepta alternative internog preseljenja. U Nemačkoj je S.K. imala medicinski karton otkako je počela da se leči od epilepsije i depresije, ali to nije sprečilo vlasti da ih uz pomoć policije izvedu iz prihvatnog centra za azilante i avionom ih pošalju u Beograd. Tokom policijske intervencije, nekoliko dece se onesvestilo od straha. Imali su samo dvadeset minuta da uzmu najosnovnije stvari, te su za sobom u Nemačkoj ostavili sve kućanske aparate, poput televizora i DVD plejera.

Na aerodromu su nemačke vlasti dale S.K. i njenoj porodici �00 EUR. Taj novac su isko-ristili da plate tri meseca stanarine u Pančevu kraj Beograda. Nakon toga su morali da se presele kod rođaka u ruševnu kuću na Pančevačkom putu. Isprva nisu imali ni krevete ni šporet, a kad je došla zima, deca su počela da poboljevaju. S.K. ima ličnu kartu Srbije, dok njen partner, poreklom iz Makedonije, ima samo stari pasoš SFRJ. Kako bi dobila državljanstvo i druga dokumenta za svog partnera da bi mogli prijaviti privremeni bo-ravak na opštini Palilula, S.K. bi trebalo da otputuje u Kruševac, gde se nalaze izmeštene matične knjige iz Prizrena. Međutim, oni nisu imali para ni za put ni za zvaničan prevod sedam nemačkih krštenica za decu. Bez zdravstvenih knjižica, eventualni pregled i lečenje zavisili su isključivo od dobre volje medicinskog osoblja. Deca ne pohađaju školu, srpski veoma loše znaju, a kod kuće govore nemački i albanski.

Pošto su u Nemačkoj primali socijalnu pomoć (nisu imali pravo da rade) ni S.K. ni njen partner nisu stekli nikakvo radno iskustvo. Po povratku u Srbiju, on je nakratko radio u privatnom preduzeću kao prost zidar, ali bez ugovora, te je, prema rečima S.K., ubrzo „otpušten“. Otkako su se vratili u Srbiju nisu dobili nikakvu pomoć - ni finansijsku, ni humanitarnu ni u lekovima. S.K. se neprestano obraćala za pomoć Centru za socijalni rad opštine Palilula, ali oni ne mogu da pomognu jer ona nema privremeno boravište na teritoriji te opštine.�0�

�� Grupa �8�, Izveštaj o stanju ljudskih prava izbeglica, interno raseljenih lica, povratnika, tražilaca azila i žrtava trovine ljudima u Srbiji i Crnoj Gori za �00�. godinu; maj �00�.100 UNHCR, ThepossibilityofapplyingtheinternalflightorrelocationalternativewithinSerbiaandMontenegrotocertainpersonsoriginatingfromKosovoandbelongingtoethnicminoritiesthere (Mogućnost primene alternative internog preseljenja ili relokacije u Srbiji i Crnoj Gori za osobe poreklom sa Kosova koje tamo pripadaju etničkim manjinama), avgust �00�.101 Izvor: Grupa �8�

-50-

PREPORUKE ZA DELOVANJE

Snažno se preporučuje da vlasti u Srbiji učine sledeće:

PovrataknaKosovo

• Tokom procesa pregovora o konačnom statusu Kosova, u potpunosti obez-bediti prava i interese povratnika i IRL sa Kosova, na način na koji su garan-tovani međunarodnim, regionalnim i nacionalnim pravom i preduzeti sve neophodne mere da se spreče i izbegnu situacije koje mogu dovesti do novog raseljenja sa Kosova;

• Kroz pojačanu saradnju sa lokalnim vlastima i UNMIK-om, hitno rešiti bezbednosna pitanja i preduzeti delotvorne mere da se garantuje uživanje svih osnovnih prava ljudi na Kosovu, uključujući i pravo na fizički integritet, slobodu kretanja, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, zapošljavanje, prava iz radnog odnosa i pravo učestvovanja u vođenju javnih poslova. Poštvanje, zaštita i promocija ovih prava neophodan su preduslov za održivi povratak na Kosovo;

• U skladu sa Stavom UNHCR o trajnim potrebama za zaštitom osoba sa Kosova,�0� pozvati zemlje članice EU da ne vraćaju silom na Kosovo pripad-nike manjinskih zajednica ili etničke Albance koji su manjina u mestima pov-ratka;

• Da još jednom pozovu zemlje članice EU da se uzdrže od prisilnog vraćanja u užu Srbiju etničkih manjina izloženih riziku na Kosovu. Prema UNHCR-u, „interno preseljenje ne pruža relevantnu ili razumnu alternativu“ i može dovesti do sekundarnog raseljenja;

• Pripadnici etničkih manjina sa Kosova koji su već prisilno vraćeni u užu Srbiju treba da dobiju posebnu zaštitu kao interno raseljena lica i da im se priznaju sva prava kao IRL u skladu sa Vodećim principima UN o internoj raseljenosti.

MandatnipovratakizdržavačlanicaEvropskeUnije

• Preduzeti da se razviju nacionalni standardi za reintegraciju povratnika i, u saradnji sa zemljama članicama EU i drugim donatorima, ustanoviti programe za pomoć održivoj reintegraciji državljana Srbije koji su prisilno vraćeni u Srbiju iz Evropske Unije;

• U saradnji sa lokalnim vlastima i drugim akterima, ustanoviti sveobuh-vatnu bazu podataka sa brojem, profilom i odredištem u Srbiji za povratnike iz zemalja članica EU. Ova baza podataka treba da posluži kao osnova za određivanje prioriteta i koordinaciju postojećih i budućih aktivnosti na re-integraciji, uključivo i usmeravanje finansijske podrške lokalniom vlastima gde se vraća najveći broj ljudi;

102UNHCRPositionontheContinuedProtectionNeedsofIndividualsfromKosovo (Stav UNHCR o trajnim potrebama za zaštitom osoba sa Kosova), mart �00�.

-51-

• Obezbediti punu saradnju i uključenost civilnog društva u određivanju prioriteta za finansiranje u okviru Instrumenta pred-pristupne pomoći i pri-likom razvoja nacionalnog akcionog plana koji se bavi preostalim pitanjima izbeglica, IRL i povratnika.

-52-

LISTA SKRACENICA

ADI Asocijacija za demokratske inicijativeBiH Republika Bosna i HercegovinaBHRN Balkanska mreza za ljudska pravaBJRM Bivsa Jugoslovenska Republika MakedonijaBND Bruto nacionalni dohodakBPU Bilateralni ugovor CARDS Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation (Pomoc zajednice za obnovu, razvoj I stabilizaciju)ECRE Evropski savet za izbeglice I prognanikeEU Evropska UnijaFBiH Federacija Bosne I HercegovineGFAP Opsti okvirni sporazum za mir u BiHHHO Hrvatski helsinski odbor za ljudska pravaHEP Hrvatska elektroprivredaHPC Hrvatski pravni centarHPD Housing and Property Directorate (Direkcija za imovinu I stanovanje)HRW Human Rights WatchIRL Interno raseljena licaIOM Medjunarodna organizacija za migracijeIPA Instrument pred-pristupne pomociKFOR NATO led Kosovo ForceKM Konvertabilna markaKPA Kosovo Property Agency (Kosovska imovinska agencija)LPHZ Status privremene zastiteMARRI Regionalna inicijativa za migracije, azil i izbegliceMIFF Multiannual Indicative Financial Framework (Visegodisnji indikativni finansiski okvir)MKCK Medjunarodni komitet Crvenog KrstaMMF Medjunarodni monetarni fondMMTPR Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvoja NVO Nevladine organizacijeOEBS Organizacija za evropsku bezbednost i sigurnostOSCE Organization for Security and Cooperation in Europe OVK Oslobodilacka vojska KosovaORG Opstinska radna grupaRAE Roma, Askalije, EgipcaniRH Republika HrvatskaRS Republika SrpskaSAD Sjedinjene Americke DrzaveSB UN Savet bezbednosti Ujedinjenih NacijaSCG Drzavna Zajednica Srbija i Crna GoraSDF Srpski demokratski forumSEERAN Mreza za izbeglice jugoistocne EvropeSSP Sporazum o stabilizaciji I pridruzivanjuSFRJ Socialisticka Federativna Republika Jugoslavija

-53-

TPU Tripartitni ugovorUNDP Program Ujedinjenih Nacija za razvojUNICEF Fond Ujedinjenih Nacija za decuUNHCR Visoki Komitet Ujedinjenih Nacija za IzbegliceUNMIK Misija Ujedinjenih Nacija na Kosovu

FURTHER INFORMATION – Croatia Chapter

• Migration Asylum Refugee Regional Initiative (MARRI), QuestionnairefortheRepublicofMacedonia. Available on Internet at: http://www.marri-rc.org;• AnswerstotheQuestionnaireforthepreparationoftheEuropeanCommis-sion’sOpinionontheapplicationoftheRepublicofMacedoniaformembershipoftheEuropeanUnion. Available on Internet at: http://www.sei.gov.mk/prasalnik;• UNDP research in cooperation with the State Statistic Office – Mappingofthesocio-economicdisparitiesbetweentheMunicipalitiesinMacedonia, �00�. Available on Internet at: http://www.state.gov.mk• UN. Security Council Resolution ���� (����), June �0, ����. Available on Internet at: http://daccess-ods.un.org /TMP/3682805.html;• ICCPR, “ThePositionofAliensUndertheCovenant”, ICCPR General Comment ��, ��8�;• European Commission against Racism and Intolerance, “SecondReportontheFormerYugoslavRepublicofMacedonia”, CRI(�00�)�, April �, �00�;• Annual Report on the Helsinki Committee for Human Rights of the Republic of Macedonia on the Human Rights Situation in �00�. Available on Internet at: http://www.mhc.org.mk/eng/a_izveshtai/a_2003gi.htm;• Norwegian Refugee Council: ProfileofInternalDisplacement:Macedonia. Available on Internet at: http://www.idpproject.org/Sites/idpSurvey.nsf/wCountries/Macedonia;• UNICEF, AssessmentofIrregularSchoolAttendanceandDropoutAmongRefugeeChildreninMacedonia, August �00�;• U.N. Committee on Economic, Social and Cultural Rights, General Comment �� (Plansofactionforprimaryeducation), May �0, ����; ICESCR, December ��, ����, entered into force January �, ����, articles �, �� (�); and CRC, November �0, ��8�, entered into force September �, ���0, articles �, �8 (�);• UNHCR, HandbookonVoluntaryRepatriation, ����; ExCom Conclusion No. �8 (��80); ExCom Conclusion No. �0 (��8�); ExCom Conclusion No. �� (����);• UNHCR, “UNHCRPositionontheContinuedProtectionNeedsofIndi-vidualsfromKosovo”, March �00�. Available on Internet at: http://www.unhcr.ch/cgi-bin/texis/vtx/ home/opendoc. pdf?tbl=SUBSITES&id=3e2d5ad34;• UNHCR Executive Committee Conclusion No. �� (XLII) - ����, “ResettlementasanInstrumentofProtection”, EC/��/SC/CRP.��. Available

-54-

on Internet at: http://www.unhcr.ch/cgi-bin/texis/vtx/home;• Law on Asylum and Temporary Protection, (OfficialGazetteoftheRepublicofMacedoniaNo.49/2003);• Black R., K. Koser, and K. Munk: UnderstandingVoluntaryReturn, OnlineReport50/04, UK Home Office (Available on Internet at: http://www.homeoffice gov.uk/rds/pdfs04/rdsolr5004.pdf).• IOM: Return Migration: PoliciesandPracticesinEurope, Geneva. Avail-able on Internet at: http://www.iom.int/DOCUMENTS/PUBLICATION/EN/return_migration.pdf

• http://www.un.org/.• http://www.vest.com.mk;• http://www.ecre.org • http://vluchtelingenwerk.nl.• http://www.stabilitypact.org • http://www.marri-rc.org.• http://www.unhcr.org; • http://www.csrc.org.mk; • http://www.arka.org.mk • http://www.humanrightsofroma.20m.com. • http://www.iomskopje.org.mk • http://www.ear.europa.eu/macedonia/macedonia.html. • http://www.mtsp.gov.mk. • http://www.osce.org/skopje.

-55-

Ovaj dokument sačinjen je uz finansijsku pomoć Evropske Unije i Holandskog saveta za izbeglice. Sadržina ovog dokumenta predstavlja isključivu odgovornost ECRE i njegovih projektnih partnera i ni na koji način ne odražava stavove Evropske Unije.