ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA ......Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima osne i Hercegovine. Karakteriše ga nedostatak resursa u institucijama,

Za društvo jednakih mogućnosti!

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI I

HERCEGOVINI

Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba/lica sa invaliditetom u

kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u

Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj

Sarajevo, februar 2017.

2

Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel: +387 33 219 313 Fax: +387 33 219 314

Email: [email protected] Internet: http://www.sif.ba

Istraživanje

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM U BOSNI I HERCEGOVINI

Organizacija i provođenje istraživanja

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)

Voditelj istraživanja dr. Ljubo Lepir

Autori analize

dr. Ljubo Lepir, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj mr. Nerin Dizdar, Analiza aktivnih i pasivnih mjera sistemske podrške licima sa invaliditetom u Federaciji Bosne i

Hercegovine

Saradnice

Sabina Čano, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u Federaciji Bosne i Hercegovine

Sandra Trkulja, Analiza sistemskih rješenja i stavova osoba sa invaliditetom u kontekstu razmatranja aktivnih i pasivnih mjera podrške u Republici Srpskoj

Datum

Februar 2017.

Ova Analiza kreirana je kroz projekat održivosti civilnog društva u Bosni i Hercegovini koji realizuju Centri civilnih inicijativa (CCI) i Centar za promociju civilnog društva (CPCD), a koji je podržan od Američke agencije

za međunarodni razvoj.

Sadržaj ove Analize smatra se javnim i dozvoljena je njegova dalja slobodna distribucija. Ukoliko odlučite koristiti ovaj materijal, molimo da navedete Fondaciju za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) kao

izvor, kao i web stranicu sa koje ste preuzeli ovaj materijal. Citiranje navoda iz ove Analize dozvoljeno je samo uz navođenje izvora: FSU u BiH, „Analiza potreba, prava i položaja osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“

(Sarajevo, februar 2017.)

mailto:[email protected]://www.sif.ba/

3

SADRŽAJ

I. SKRAĆENICE ........................................................................................................................................ 4

II. ISPOD MARGINE .................................................................................................................................. 5

III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA INVALIDITETOM O SISTEMSKIM MJERAMA PODRŠKE U

BOSNI I HERCEGOVINI ................................................................................................................................ 8

IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM

U REPUBLICI SRPSKOJ .............................................................................................................................. 30

V. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ...................................................................................................... 53

VI. Prilog I: Upitnik za Analizu potreba, prava i položaja osoba sa invaliditetom (OSI) u Bosni i

Hercegovini ................................................................................................................................................ 74

VII. Prilog II: Lista anketiranih relevantnih sudionika, osoba sa invaliditetom (OSI), Udruženja

osoba sa invaliditetom, Privrednih društava koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom kao i osoba sa

invaliditetom koje se samozapošljavaju, koji su dali doprinos istraživanju ......................................... 80

4

I. SKRAĆENICE

BiH Bosna i Hercegovina

CSSP Civil Society Sustainability Programme (Program održivosti civilnog društva)

DSI Dijete sa invaliditetom

EU Evropska unija

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

FSU u BiH Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini

IBHI Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju

IKT Informaciono-komunikacijske tehnologije

KM Konvertibilna marka

mil. Milion

NVO Nevladina organizacija

OSI Osoba sa invaliditetom

RS Republika Srpska

UN Ujedinjene nacije

USAID Američka agencija za međunarodni razvoj

5

II. ISPOD MARGINE

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) je u okviru projekta

Program održivosti civilnog društva (CSSP) u periodu decembar 2016. – februar 2017. provela

istraživanje među organizacijama osoba sa invaliditetom, preduzećima i pojedincima o

stavovima o sistemskim mjerama podrške koje se obezbjeđuju u postojećim zakonima socijalne

politike. Program održivosti civilnog društva (CSSP) za sektor ljudska prava – marginalizovane

grupe je projekat u okviru kojeg Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u

BiH) u partnerstvu sa Inicijativom za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) uz podršku Američke

agencije za međunarodni razvoj (USAID) provodi četiri kampanje javnog zagovaranja:

Uspostavljanje minimuma socijalne sigurnosti i jednake mogućnosti; Regulisanje

vaninstitucionalne podrške građanima iz marginalizovanih grupa; Donošenje novih politika i

mjera u oblasti socijalnog poduzetništva; Donošenje izmjena i dopuna Izbornog zakona u

domenu izbornih prava nacionalnih manjina. Za podršku implementaciji zagovaračkih kampanja

formirana je 2014. multisektorska Koalicija marginalizovanih grupa u BiH „KOMA“ koja danas

broji 95 članova/članica.

Spomenuto istraživanje koje je provedeno u okviru programskih aktivnosti CSSP projekta za

sektor ljudska prava – marginalizovane grupe bilo je fokusirano na stavove prema aktivnim i

pasivnim mjerama podrške. Pod aktivnim mjerama se podrazumijevaju prava i mjere kojima je

svrha i ishod aktivacija korisnika kroz jačanje njihovih kompetencija ili stvaranje uslova za

aktivno učestvovanje u društvu. Pasivne mjere su sve vrste prestacija koje država obezbjeđuje i

daje osobama sa invaliditetom, a čija svrha i cilj nije usmjeren na aktivaciju korisnika već je

fokus interesa na ispunjavanju obaveza po osnovu korištenja statusnih prava.

Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Karakteriše

ga nedostatak resursa u institucijama, diskriminacija, stigma i obrazovanje koje ne ide u korak s

tržištem rada. Osobe sa invaliditetom (OSI) su društvena grupa koja je najteže pogođena

siromaštvom i nezaposlenošću. Procjenjuje se da 10% stanovništva BiH pati od neke vrste

fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta. Populacija OSI je najčešće izložena

višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni po više osnova - prije

svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugoga. Obrazovanje i obuke

su također oblast u kojoj se prava OSI ne poštuju u skladu sa postojećim zakonodavnim

okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i naglašavaju pravo na obrazovanje za

sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Poteškoće i prepreke sa kojima se suočavaju

OSI su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne, zatim neujednačen pristup

obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i didaktička pomagala. Pristup

6

informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka i poteškoća za OSI, s obzirom da im većina

izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje OSI nailaze zbog

različitih senzornih oštećenja.

Cjelokupan odnos prema osobama sa invaliditetom nije u skladu sa evropskim standardima, a ni

sa konvencijama koje je BiH ratifikovala. Po njima se ne mjeri invaliditet nego preostale radne

sposobnosti (socijalni model a ne medicinski) čime se direktno podržava njihovo zapošljavanje.

Sa druge strane porijeklo invaliditeta nije važno i ne uzima se u obzir, pa su po tome ratni vojni

invalidi i civilni invalidi potpuno izjednačeni za razliku od prakse u BiH. U okviru socijalnog

modela invaliditeta akcenat je na kvaliteti života osoba sa invaliditetom i načinima da se ovaj

kvalitet unaprijedi.

Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih

naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija je stupila na snagu 11.

aprila 2010. godine, sveukupni položaj OSI je izuzetno težak. UN Konvencija o pravima osoba sa

invaliditetom1 je najnovije i najopsežnije priznanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom –

ocrtava građanska, kulturna, politička, društvena i ekonomska prava osoba sa invaliditetom.

Svrha Konvencije je da „promoviše, štiti i osigurava potpuno i jednako uživanje svih ljudskih

prava i temeljnih sloboda od strane osoba s invaliditetom i promovisanje poštivanja njihovog

urođenog dostojanstva“. Prije svega je potrebno adekvatno i dosljedno provođenje Konvencije,

s obzirom da se Konvencija odnosi na sva područja života i na sva pitanja koja su od ključne

važnosti za OSI; njeno poštivanje bi minimiziralo ili u potpunosti suzbilo različite vidove

diskriminacije OSI i povećalo stepen njihove socijalne uključenosti. Takođe, bilo kakve

predrasude ili barijere u glavama ljudi ne bi smjele postojati.

Važnost promovisanja prava osoba s invaliditetom proizlazi iz činjenice da je nužnost zaštite

posebno ranjivih skupina stanovništva oduvijek bila jedna od krucijalnih segmenata zaštite

ljudskih prava i temeljnih sloboda kako u okviru nacionalnih zakonodavstava, tako i na

međunarodnom nivou.

U novije vrijeme vidljiva je tendencija porasta zanimanja za pravnu zaštitu i punu integraciju u

društvo osoba kod kojih postoje tjelesna, čulna ili mentalna oštećenja.

U tom kontekstu ovo istraživanje, afirmišući aktivne mjere podrške, je i činilac cjelovite reforme

socijalne zaštite, njene „tranzicije“ od pasivne u aktivnu. Rezultati istraživanja bit će od posebne

koristi Fondovima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u FBiH i

RS.

1 “Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, broj 11/09

7

Važno je napomenuti da FSU u BiH ovim istraživanjem ostvaruje kontinuitet istraživanja i analiza

položaja i prava osoba sa invaliditetom.

Prije svega, imamo u vidu sljedeća istraživanja i analize: Analiza sistemske diskriminacije osoba

sa invaliditetom po osnovu uzroka invalidnosti između ratnih i neratnih OSI (novembar 2016.);

Policy brief „Diskriminacija na djelu i kako je prevazići?“ (novembar 2016.); Krug – analiza 58

projekata koje je podržala FSU u BiH 2010 – 2014 (februar 2014.); Mi smo tu - Analiza trenutnog

stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u

Bosni i Hercegovini (februar 2014.).

Vjerujemo da nevladine organizacije u saradnji sa članovima akademske zajednice, dakle dva

važna dijela civilnog društva, mogu uticati na razvoj javnih politika, a u korist, u ovom slučaju

osoba sa invaliditetom.

Pitanje za sve nas – zar misliš da si daleko od margine i da ćeš tamo ostati cijeli život?

Ranka Ninković-Papić

Direktorica Fondacija za socijalno uključivanje u BiH (FSU u BiH)

8

III. ISTRAŽIVANJE STAVOVA LICA SA

INVALIDITETOM O SISTEMSKIM MJERAMA

PODRŠKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, februar 2017.

9

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 10

2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA...................................................................................... 10

3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA .......................................................................................... 11

O potrebama ......................................................................................................................................... 12

Interpretacija odgovora ....................................................................................................................... 14

4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ...................................................................................................... 28

10

1. UVOD

Organizacije lica sa invaliditetom su pravni subjekti koji su formirani po zakonima o udruženjima

i fondacijama koji regulišu oblast djelovanja nevladinih organizacija u BiH, sa prevashodnim

ciljem da predstavljaju i zastupaju interese svoga članstva, tj. lica sa invaliditetom. Stavovi

organizacija lica sa invaliditetom su zanimljivi iz više razloga. Kao prvo, to su pravna lica koja

predstavljaju svoje članove pa se njihovim ispitivanjem može doći do opšte slike o mišljenju i

stavovima među populacijom lica sa invaliditetom o sistemskim rješenjima i o onome što im

sistem (država) obezbjeđuje kao mjere podrške. Drugo, to su pravna lica koja zastupaju i vode

svoje članstvo što navodi da se istraživanjem može dobiti uvid u ono šta lica sa invaliditetom

žele i kako vide buduće djelovanje države prema njima. Treće, organizacije lica sa invaliditetom

su, manje formalno a više neformalno, priznate i prihvaćene od strane institucija vlasti kao

partneri u planiranju, organizovanju i pružanju mjera i usluga podrške licima sa invaliditetom,

pa ovakva istraživanja mogu dati uvid u kapacitete i kompetencije pokreta lica sa invaliditetom

u BiH za aktivno učestvovanje u društvenim procesima.

Lica sa invaliditetom sa pravom očekuju da ih država podrži i omogući korištenje mjera

sistemske podrške koje su definisane postojećom zakonskom regulativom. Međutim, da li je

država mjere podrške kreirala u skladu sa stvarnim potrebama lica sa invaliditetom, i da li je to

pravi odgovor države prema njihovim potrebama? Kakva su očekivanja lica sa invaliditetom?

Kakva je uloga Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida kao institucije koja

je namijenjena za promovisanje aktivnih mjera podrške? Koliko su naklonjene aktivnim

mjerama podrške? U kojim životnim oblastima organizacije lica sa invaliditetom imaju najviše

potreba za mjerama podrške? Kakav je njihov odnos prema socijalnom preduzetništvu kao

sistemskom obliku mjera podrške licima sa invaliditetom? Koliko uzrok i mjesto invaliditeta

utiču na stavove i mišljenja o pasivnim i aktivnim mjerama podrške?

Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj i Federaciji BiH?

Ovo istraživanje pretenduje da nađe odgovor na ova pitanja i da aktualizuje pitanja sistemskih

mjera podrške licima sa invaliditetom u BiH.

2. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno među organizacijama lica sa invaliditetom na području cijele BiH. U

istraživanju je učestvovalo 110 organizacija koje predstavljaju lica sa invaliditetom po svim

oblicima i vrstama invalidnosti.

11

Ispitanici u istraživanju su bila pravna lica i pojedinci, tj. organizacije lica sa invaliditetom,

preduzeća koja zapošljavaju lica sa invaliditetom i pojedinci koji su svojim dosadašnjim

angažmanom potvrdili svoju opredijeljenost za afirmisanje prava lica sa invaliditetom u BiH.

Odgovore organizacija lica sa invaliditetom su davala odgovorna lica tih organizacija, obično

predsjednici organizacija i upravnih odbora ili direktori preduzeća.

Istraživanje je provedeno na način da se jedinstveni upitnik poslao na pristupne e-mail adrese

organizacija lica sa invaliditetom, preduzeća i pojedince koje su registrovane i djeluju u BiH.

Organizacije su popunjene upitnike dostavljale Fondaciji za socijalno uključivanje u BiH (FSU u

BiH) putem e-maila gdje je vršeno administriranje procesom istraživanja.

Nakon izvršene logičke kontrole prispjelih upitnika, pristupilo se unosu podataka u program za

statističku obradu. Potom je izvršena statistička obrada i urađena je analiza dobivenih

podataka.

Istraživanje je trajalo dva mjeseca, u periodu od 1. decembra 2016. do 31. januara 2017.

godine.

Za istraživanje je konstruisan poseban namjenski instrument (upitnik) koji ima 10 pitanja sa

ukupno 86 varijabli. Sva pitanja su zatvorenog tipa, osim pitanja br. 5. u kojem je data

mogućnost navođenja odgovora po slobodnom izboru. Takođe, pitanje br. 5 nije prilagođeno za

elektronsku obradu podataka. Obrada ovog pitanja bila je kvalitativnog karaktera.

U statističku obradu je ušlo 110 upitnika koji su prethodno prošli logičku kontrolu, kodiranje i

unos. Od ukupnog broja prispjelih upitnika, njih 45 je sa područja Republike Srpske, a preostalih

65 iz Federacije Bosne i Hercegovine. Razlika u odgovorima s obzirom na entitetsku pripadnost

organizacija nije bilo tako da se pristupilo jedinstvenoj obradi podataka svih pristiglih upitnika.

Obrada rezultata je vršena u SPSS programu uz primjenu jednostavnih statističkih operacija i

upotrebu standardnih statističkih pokazatelja.

3. PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA

Analiza prispjelih podataka je rađena na više statističkih nivoa. Kao prvo, analizirana je

frekvencija datih odgovora na pojedina pitanja. Potom su izvučene srednje vrijednosti, te je

vršeno ukrštanje odgovora na pojedina pitanja za koje je smatrano da postoji statistička

povezanost.

O strukturi organizacija koje su učestvovale u istraživanju

Istraživanje je provedeno među 110 organizacija lica sa invaliditetom od kojih je najveći broj bio

organizacija koje su predstavljale lica sa tjelesnim invaliditetom, njih 48 ili 43,6%. Prema mjestu

12

nastanka invalidnosti, najveći broj organizacija pripada grupi koja predstavlja lica sa urođenom

invalidnosti 50 ili 49,1%.

Tabela br. 1.: Struktura organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u istraživanju (vrsta invalidnosti)

Frequency Percent

Org

aniz

acij

e č

iji s

u č

lan

ovi

sa

:

tjelesnim invaliditetom 48 43.6

oštećenjem vida 11 10.0

oštećenjem sluha 5 4.5

ošteć. govorno-glasovne kom. 1 .9

ošteć. lokomotornog sistema 1 .9

ošteć. dr. organa i org. sistema 1 .9

mentalna retardacija 14 12.7

autizam 2 1.8

duševni poremećaji 4 3.6

više vrsta oštećenja 23 20.9

Total 110 100.0

Grafikon br. 1. Struktura organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u istraživanju (mjesto nastanka invalidnosti)

O potrebama

Potrebe su najznačajnija tema kada se rade istraživanja među populacijom lica sa invaliditetom.

Razloge treba tražiti u tome što su potrebe i njihovo zadovoljavanje ono što najvećim dijelom

zaokuplja lica sa invaliditetom u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Sem toga, potrebe su

centralna tema planiranja, organizovanja i monitoringa mjera i usluga sistema socijalne politike

13

putem kojih država ispunjava svoje društvene obaveze prema licima sa invaliditetom. Sa

aspekta procjene aktivnih i pasivnih mjera koje država pruža, tema potreba je veoma značajna

jer se na osnovu tih analiza može utvrditi efikasnost i kvaliteta tih mjera, a time i sistema

društvene podrške licima sa invaliditetom.

U istraživanju se pošlo od pretpostavke da je obezbjeđivanje adekvatnih mjera prema stanju

potreba najvažniji zadatak države prema licima sa invaliditetom i da organizacije lica sa

invaliditetom nisu zadovoljne kako država kreira i izvršava aktuelne mjere podrške. Nivo

zadovoljstva i stavovi korisnika su parametri uspješnosti sistema socijalne politike u jednom

društvu.

Invalidnost sama po sebi predstavlja otežavajuću okolnost u zadovoljavanju potreba lica sa

invaliditetom. Zbog toga, država sa svojim mehanizmima ima zadatak i obavezu da obezbijedi

što efikasnije, kvalitetnije i za budžet, što racionalnije načine zadovoljavanja tih potreba. Država

to čini putem svojih sistema društvene podrške putem kojih organizuje, finansira i pruža

različite mjere i usluge.

Potrebe u ovom istraživanju su shvaćene kao skup uslova, mogućnosti i želja koje lica sa

invaliditetom treba da ostvare kako bi mogli funkcionisati u društvu na uobičajen i za društvo

očekivan način. U literaturi se mogu naći i različite klasifikacije potreba koje su zasnovane

prema različitim kriterijima, kao npr.: prema prioritetu (hijerarhiji) zadovoljavanja (fiziološke

potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe samopoštovanja i

potrebe samoaktualizacije); prema ulozi koju potrebe imaju u čovjekovom životu (primarne,

sekundarne), prema području čovjekovog života u kojem se potrebe javljaju (biološke,

socijalne), itd. U ovom istraživanju potrebe su svrstane u deset grupa koje su određene

oblastima života u kojima se one zadovoljavaju, a to su:

1. Osnovne potrebe za samozbrinjavanje (kupanje, hranjenje, lična higijena...) 2. Osnovne potrebe za kretanje-komunikaciju 3. Osnovne egzistencijalne potrebe (hrana, higijenska sredstva, lijekovi) 4. Podrška u obrazovanju 5. Podrška u zapošljavanju 6. Pristupačnost okoline 7. Rješavanje stambenog pitanja 8. Prilagođen transport 9. Savjetovanje i socijalne usluge 10. Potrebe u oblasti sporta i kulture

Pitanje aktivnih i pasivnih mjera je pitanje načina i efekata zadovoljavanja potreba lica sa

invaliditetom koji se ostvaruju u sistemima društvene podrške.

14

Interpretacija odgovora

Početno pitanje u upitniku se odnosilo na stavove o važnosti koju organizacije lica sa

invaliditetom pridaju pojedinim grupama potreba. Pitanje je glasilo: „Po Vašem mišljenju, u

kojoj mjeri je važno zadovoljavanje sljedećih bazičnih potreba vaše korisničke populacije?“

Ispitanici, učesnici u ovom istraživanju, su trebali odrediti nivo značajnosti svake ponuđene

grupe potreba za populaciju lica sa invaliditetom koju organizacija okuplja. Odgovaralo se na

način da je za svaku ponuđenu grupu potreba ispitanik trebao dati nivo slaganja o njenoj

značajnosti za lica sa invaliditetom koje organizacija okuplja. Nivo slaganja se kretao od ocjene

„uopšte nije važno“ do ocjene „veoma je važno“.

Očekivano, rezultati su pokazali da organizacije lica sa invaliditetom percipiraju sve navedene

grupe potreba kao značajne ili veoma značajne u životu lica sa invaliditetom koje oni

predstavljaju. Potrebe koje su dobile najveći nivo značajnosti su: potrebe za

kretanjem/komunikacijom; osnovne egzistencijalne potrebe; podrška u obrazovanju i podrška u

zapošljavanju. Potrebe za zdravstvenom zaštitom su namjerno izostavljene jer su one potrebe

koje proizlaze iz stanja bolesti i kao takve, odgovori na njih mogu značajno kontaminirati

ukupnu percepciju ispitanika. Pitanje se odnosilo na percipiranje uobičajenih potreba koje nisu

uslovljene vanrednim okolnostima, a bolest to sigurno jeste.

Kada se želi uočiti neka razlika između percipiranja značajnosti pojedinih grupa potreba, tada se

može uočiti da potreba za podrškom u zapošljavanju (5) zauzima najveći interes, a potreba za

sportskim i kulturnim aktivnostima (10) zauzima najmanji interes kod organizacija lica sa

invaliditetom.

Grafikon br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja bazičnih potreba lica sa invaliditetom

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

83

31

P O T R E B E

15

Ovakvi rezultati nam govore da su organizacije lica sa invaliditetom svjesne aktuelnog trenutka i

stanja sistemske podrške u društvu. Potrebe za zapošljavanjem su ključne potrebe u

obezbjeđivanju socijalne sigurnosti svih građana u BiH, a posebno lica sa invaliditetom. Ujedno,

ovi rezultati pokazuju da su lica sa invaliditetom najviše opterećena pitanjima zapošljavanja,

materijalnom sigurnošću, a da su pitanja transporta, sporta i kulture manje aktuelna.

Upoređujući aritmetičke sredine dobivenih odgovora uočavamo da ne postoje značajne

statističke razlike između stavova pojedinih grupacija lica sa invaliditetom po osnovu mjesta

nastanka invalidnosti.

Tabela br. 2.: Percepcija važnosti zadovoljavanja potreba zapošljavanja s obzirom na mjesto nastanka

invalidnosti

3.5. potreba podrške u zapošljavanju

2. uzrok invalidnosti Mean N Std. Deviation

urođena invalidnost 4.76 54 .547

organska invalidnost 4.56 16 .512

socijalno-kulturna invalidnost 4.75 40 .494

Total 4.73 110 .523

Dakle, u ovom trenutku sistemi zapošljavanja i socijalne zaštite su u fokusu interesa organizacija

lica sa invaliditetom.

To pokazuju i rezultati na sljedeće pitanje koje se ticalo određenja oblasti života u kojima su

locirane najveće potrebe lica sa invaliditetom. Dakle, interes istraživača je bio da dođe do

saznanja o oblastima života u kojima lica sa invaliditetom imaju najveće potrebe. Ovdje je lista

potreba proširena sa pitanjima koje se najčešće spominju u analizama aktuelnog stanja i

položaja lica sa invaliditetom.

Od predstavnika organizacija lica sa invaliditetom se tražilo da odrede prioritetne oblasti gdje se

najviše zadovoljavaju potrebe njihove korisničke populacije. Ponuđeno je trinaest životnih

oblasti koje su definisane u skladu sa osnovnim pravilima samostalnog života lica sa

invaliditetom, a to su:

- Zdravstvena zaštita - Rehabilitacija - Pomagala - Dostupnost fizičke okoline - Dostupnost informacija i komunikacije - Vaspitanje i obrazovanje - Zapošljavanje - Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost

16

- Porodični život i lični integritet - Kultura - Rekreacija i sport - Religija - Informisanje i istraživanje

Ispitanici, odnosno predstavnici organizacija lica sa invaliditetom su imali zadatak da od

ponuđenih trinaest oblasti izaberu tri, po njihovom mišljenju najznačajnije za njihove članove, i

to na način da ih prioritiziraju od 1 do 3 gdje brojka 1 znači „najveći prioritet“, brojka 2 –

„srednji prioritet“ i brojka 3 – „mali prioritet“.

Oblasti „zdravstvene zaštite“, „zapošljavanja“ i „rehabilitacije“ su životne oblasti koje su u

odgovorima predstavnika organizacija lica sa invaliditetom prepoznate kao najprioritetnije.

Najveći broj organizacija je stavio „zdravstvenu zaštitu“ kao najvažniju oblast u zadovoljavanju

potreba njihovih članova. Čak njih 47 od 80 koji su stavili prioritet na „zdravstvenu zaštitu“

smatraju da je ta oblast najprioritetnija u životu lica sa invaliditetom. Druga po značaju je oblast

zapošljavanja, a treća oblast rehabilitacije.

Kada se analiziraju odgovori s obzirom na mjesto nastanka invalidnosti tada se može zaključiti

da su organizacije koje okupljaju lica sa urođenim invaliditetom zainteresovanije za oblast

zdravstvene zaštite, a organizacije koje okupljaju lica sa stečenim invaliditetom više

zainteresovane za oblast zapošljavanja.

Grafikon br.3.: Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba

17

Tabela br. 3. Prikaz prioritetnih oblasti života u kojima lica sa invaliditetom zadovoljavaju najveći dio svojih potreba s obzirom na mjesto nastanka (porijeklo) invalidnosti

4. 1. najveći prioritet Total

zdravstvena zaštita

rehabilitacija

pomagala

dostupnost fizičke okoline

dostupnost informacija i komunikacije

vaspitanje i obrazovanje

zapošljavanje

uzdržavanje od prihoda socijalna sigurnost

porodični život i lični integritet

2. uzrok invalidnosti

urođena invalidnost

18 6 5 2 3 4 9 7 0 54

organska invalidnost

9 3 1 1 0 0 0 1 1 16

socijalno-kulturna invalidnost

20 1 7 0 0 0 11 1 0 40

Total 47 10 13 3 3 4 20 9 1 110

Sljedeće pitanje se odnosilo na definisanje najvažnijih potreba koje imaju lica sa invaliditetom, a

vezano za životne oblasti koje su organizacije stavile u svoje prioritete. Ovo pitanje je

konstruisano kao pitanje otvorenog tipa što podrazumijeva davanje nestrukturisanih odgovora,

tj. odgovora po slobodnoj volji ispitanika. To je urađeno iz razloga da se pokuša dobiti što šira

lepeza konkretnih potreba (zahtjeva) koje imaju lica sa invaliditetom. Zbog takvog načina

odgovaranja i načina obrade, dobiveni rezultati su interpretirani isključivo deskripcijom.

Analiza odgovora je pokazala da su ispitanici identifikovali sljedeće konkretne potrebe

(zahtjeve), a to su:

1. U zdravstvenoj zaštiti - Besplatna zdravstvena zaštita i zdravstveno osiguranje za OSI - Arhitektonski pristupačne zdravstvene ustanove - Dostupne sve vrste zdravstvenih usluga za osobe sa invaliditetom u skladu sa

njihovim specifičnim potrebama

- Lijekovi – Besplatni lijekovi/ Više lijekova na esencijalnoj listi / - Dovoljan broj adekvatnog, konstantno educiranog i profesionalnog zdravstvenog

kadra u zdravstvenim ustanovama

- Oprema prilagođena osobama sa invaliditetom u zdravstvenim ustanovama i ortopedska pomagala

- Prioritet za osobe sa invaliditetom kod zdravstvenih usluga

2. U rehabilitaciji - Usluge medicinske rehabilitacije - Usluge psihološke i socijalne rehabilitacije - Profesionalna rehabilitacija u cilju osposobljavanja za rad - Pomoć i njega u kući - Kvalitetan i educiran kadar

18

- Rehabilitacijska pomagala

3. U oblasti pomagala - Besplatna pomagala - Pravovremana dostupnost pomagla OSI prema njihovim potrebama i u hitnim

situacijama

- Besplatni dijelovi za ortopedska pomagala i servisiranje - Dostupnost raznovrsnih pomagala za oštećenje vida, - Dostupnost raznovrsnih pomagala za sluh i govorno-glasovne komunikacije - Dostupnost raznovrsnih pomagala za fizički invaliditet - Kvalitetna savremena pomagala u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom za sve

OSI

4. Dostupnost fizičke okoline - Pristupačnost javnim ustanovama - Pristupačnost mjesta stanovanja - Pristupačne saobraćajnice - Pristupačne informacije potrebama OSI

5. Dostupnost informacija i komunikacije - Pristupačnost informacija i pomagala za lakšu dostupnost informacija - Više pristupačnih informacija na teme od značaja za osobe sa invaliditetom - Tumač znakovnog jezika (TV) - Razmjena informacija

6. Vaspitanje i obrazovanje - Asistenti i podrška u nastavi - Kvalitetna inkluzivna nastava sa educiranim kadrom za rad sa djecom sa

invaliditetom

- Ispitivanje preostalih sposobnosti djece i adekvatni prilagođeni programi - Dodatni program i usluge u sklopu škole u skladu sa potrebama i aspiracijama djece

(logopedi, defektolozi, tretmani, kursevi)

- Prekvalifikacija/dokvalifikacija - Arhitektonski prilagođene škole, učila i pomagala - Specijalno obrazovanje - Promocija i informiranje o inkluzivnom obrazovanju - Dodatna podrška roditeljima i djeci izvan nastavne usluge

7. Zapošljavanje - Podrška/posredovanje u zapošljavanju - Prekvalifikacija/dokvalifikacija, osposobljavanje na radnom mjestu - Prilagodba radnog mjesta sposobnostima OSI i pristupačnost radne sredine - Redovna primanja (egzistencija/sigurnost)

19

- Stimulans za zapošljavanje OSI - Jednake mogućnosti u zapošljavanju na otvorenom tržištu rada

8. Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Lična invalidnina/novčana pomoć - Tuđa njega i pomoć - Ortopedski dodatak - Zapošljavanje – uzdržavanje od vlastitih prihoda - Prihodovna sigurnost roditelja kroz zapošljavanje - Kvalitetne socijalne i zdravstvene usluge

9. Porodični život i lični integritet - Osnivanje porodice - Sigurnost/pripadnost - Samostalno življenje uz podršku - Dnevni centri/servisi podrške

Sljedeće pitanje se odnosilo na ispitivanje stavova predstavnika organizacija lica sa

invaliditetom o tome kako njihovo članstvo i lica sa invaliditetom koja predstavljaju vide koji su

najoptimalniji načini zadovoljavanja njihovih potreba, kroz sistemske intervencije.

U pitanju su ponuđena četiri načina intervencije koje država može primijeniti u cilju

zadovoljavanja potreba lica sa invaliditetom, a to su: 1. novčana davanja; 2. materijalna pomoć

(pomoć u naturi); 3. usluge; 4. sistemska prilagođavanja.

Odgovori na ovo pitanje su pokazali da se stavovi organizacija lica sa invaliditetom poklapaju sa

stručnim mišljenjima kada se tiče planiranja promjena u oblasti invalidnosti. Naime, za većinu

preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu osnovu da utiču na

poboljšanje položaja lica sa invaliditetom. Prikazat ćemo odgovore za tri najprioritetnije oblasti

koje su organizacije lica sa invaliditetom izabrale, a to su: zdravstvena zaštita, zapošljavanje i

rehabilitacija.

Da bi se izvršile promjene u zdravstvenoj zaštiti i postigla potrebna promjena na bolje, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.

20

Grafikon br. 4.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli rješavati problemi lica sa invaliditetom u oblasti

zdravstvene zaštite

Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima organizacija, najadekvatnije su

intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistem i sistemska rješenja („sistemske

promjene i prilagođavanja u sistemu“.

Grafikonbr. 5.: Mjere kojima bi se najefikasnije mogli rješavati problemi lica sa invaliditetom u oblasti

zapošljavanja

U oblasti rehabilitacije, prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom podjednako su

pogodne mjere: „novčane naknade“, „pružanje usluga“ i „sistemska prilagođavanja“.

21

Kada se želi vidjeti strukturalna povezanost između izbora mjera i mjesta nastanka invalidnosti

tada se može vidjeti da postoje razlike u preferiranju pojedinih sistemskih mjera u zavisnosti od

toga kojoj grupi invalidnosti organizacija pripada.

Prema rezultatima istraživanja, u oblasti zdravstvene zaštite, lica sa urođenim invaliditetom

prioritet daju „pružanju usluga“, lica sa socio-kulturnim uzrokom invalidnosti prioritet daju

„novčanim naknadama“, a lica čiji je invaliditet posljedica organskih bolesti i stanja, smatraju da

su podjednako važne sve grupe mjera podrške (novčane naknade, pružanje usluga, intervencije

u sistemu).

Za oblast zapošljavanja ne postoje razlike u odgovorima pojedinih grupa lica sa invaliditetom.

Naime, lica sa urođenim invaliditetom i lica čiji je invaliditet nastao kao posljedica socio-

kulturnih uslova i situacija, najveći prioritet daju sistemskim mjerama prilagođavanja i

usaglašavanja zakonskih rješenja.

Daljnja analiza se ticala prihvatljivosti mjera koje država pruža u cilju zadovoljavanja prioritetnih

potreba lica sa invaliditetom. U sedmom pitanju data je 31 mjera koje država može

obezbjeđivati licima sa invaliditetom kao mjere podrške. Mjere su razvrstane u četiri osnovne

grupe: novčana pomoć, pomoć u stvarima, pomoć u uslugama i sistemske intervencije

(promjene i prilagođavanja).

U grupu mjera koje su označene kao „novčana davanja“ pojedincima navedene su sljedeće

mjere podrške: stalna novčana pomoć, invalidnina, dodatak za njegu i pomoć drugog lica,

jednokratna novčana pomoć, ortopedski dodatak/dodatak za sljepoću-znakovni jezik, redovna

novčana pomoć u različitim troškovima (komunalni), bespovratna sredstva za razvoj vlastitog

biznisa, finansiranje/sufinansiranje školov./dokvalifik./prekvalifikacija).

U grupu mjera koje su definisane kao „pomoć u naturi/stvarima“ navedene su sljedeće mjere

podrške: pomoć u paketima prehrambenih proizvoda, pomoć u odjeći i obući, nabavka

ortopedskih pomagala za tjelesni i senzorni invaliditet, nabavka informaciono-komunikacijskih

pomagala, obezbjeđivanje stambenog prostora/stan, kuća, građevinski paketi (nabavka

građevinskog materijala), nabavka sredstava za proizvodnju (mašina).

U grupu mjera koje su definisane kao „pružanje usluga“ navedene su sljedeće mjere: smještaj u

ustanovu, dnevno zbrinjavanje, pomoć i njega u kući, banjska rehabilitacija, personalna

asistencija, savjetovališta za lica sa invaliditetom, doškolovavanje, kursevi prekvalifikacija i

osposobljavanja OSI, edukacije u informaciono-komunikacijskim tehnologijama.

U grupu mjera koje su definisane kao „sistemske intervencije, prilagođavanja u zakonima“

navedene su sljedeće mjere: uvođenje međunarodnih standarda u podzakonske akte, skraćeno

radno vrijeme za OSI, zakonsko uređenje socijalnog preduzetništva, poreske olakšice za OSI i

korisnička udruženja, kreditne linije za podršku u razvoju vlastitog biznisa, podzakonsko

22

uređenje pitanja personalnog asistenta, sistemsko uređenje prekvalifikacija i dokvalifikacija za

OSI.

U nastavku ćemo dati prikaze rezultata samo za neke od navedenih mjera koje su nam bile

interesantne sa aspekta odnosa aktivnih i pasivnih mjera. Pitanje je glasilo: Po Vašem mišljenju,

u kojem stepenu mogu pomoći sljedeće mjere podrške države u zadovoljavanju prioritetnih

potreba vaše korisničke populacije?

Tabela br. 4.: Mišljenja o mjerama podrške

7.2. invalidnine

Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent

Valid

malo mogu pomoći 5 4.5 4.5 4.5

srednje 12 10.9 10.9 15.5

mogu pomoći 37 33.6 33.6 49.1

mnogo mogu pomoći 56 50.9 50.9 100.0

Total 110 100.0 100.0

7.10. pomoć u odjeći i obući


Valid

uopšte ne mogu pomoći 6 5.5 5.5 5.5


srednje 41 37.3 37.3 75.5

mogu pomoći 21 19.1 19.1 94.5


Total 110 100.0 100.0

7.15. nabavks sredstava za proizvodnju(radnih mašina)


Valid



srednje 19 17.3 17.3 40.0

mogu pomoći 35 31.8 31.8 71.8


Total 110 100.0 100.0

7.22. usluge doškolovavanja


Valid



srednje 31 28.2 28.2 43.6

mogu pomoći 35 31.8 31.8 75.5


Total 110 100.0 100.0

7.27. potrebe zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva


Valid uopšte ne mogu pomoći 4 3.6 3.6 3.6


23

srednje 17 15.5 15.5 21.8

mogu pomoći 42 38.2 38.2 60.0


Total 110 100.0 100.0

7.28. uvođenje poreskih olakšica za OSI i korisnička udruženja


Valid



srednje 8 7.3 7.3 12.7

mogu pomoći 33 30.0 30.0 42.7


Total 110 100.0 100.0

Prosječne ocjene pojedinih mjera podrške kreću se imeđu 2,81 i 4,36. Mjere koje su imale

najveći nivo podrške od strane organizacija lica sa invaliditetom su: uvođenje poreskih olakšica

(4,36), invalidnina (4,31), obezbjeđivanje stambenog prostora (4,24), dodatak za njegu i pomoć

drugog lica (4,19), nabavka ortopedskih i senzornih pomagala (4,19), uvođenje međunarodnih

standarda u zakonsku praksu (4,16) i usluge banjske rehabilitacije (4,09). Najniže prosječne

ocjene su dobile mjere: jednokratna novčana pomoć (2,81), pomoć u odjeći i obući (2,86) i

smještaj u ustanove (2,89).

Dobivene prosječne ocjene dobro reprezentuju stavove svih organizacija lica sa invaliditetom

koje su učestvovale u istraživanju jer su vrijednosti standardnih devijacija veoma male. Jedino je

kod organizacija koje isključivo predstavljaju lica čiji je invaliditet nastao kao posljedica bolesti

odstupanje veće što se može tumačiti malom participacijom ovih organizacija u istraživanju kao

i drugačijim interesima ove korisničke grupe (liječenje i rehabilitacija).

Analizom međusobnih uslovljenosti odgovora na pojedina pitanja, pokušalo se doći do

specifičnosti poimanja socijalnog preduzetništva kao poželjnog koncepta aktiviranja lica sa

invaliditetom. Socijalno preduzetništvo kao model radnog angažovanja lica sa invaliditetom

pobuđuje sve veću pažnju. Nažalost, ova oblast još nije zakonski regulisana u BiH2. Kako ovu

oblast vide organizacije lica sa invaliditetom može se vidjeti kroz analizu međusobne

povezanosti varijable br. 68 (7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog

preduzetništva) sa nekoliko varijabli koje se odnose na ispitivanje značajnosti radnog

angažmana kao mjere izlaska iz stanja socijalne zavisnosti.

2 Lepir, Lj. (2014a). Socijalno preduzetništvo kao mjera aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u: Mirosavljević, M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno preduzetništvo – model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja Luka: BLC, 57-50.

24

Tabela br. 5. Ocjene mjera podrške s obzirom na porijeklo invalidnosti

7.2. mišljenje o invalidnini



organska invalidnost 4.38 16 .619


Total 4.31 110 .843

7.28. mišljenje o uvođenju poreskih olakšica za OSI i korisnička udruženja



organska invalidnost 3.81 16 1.424


Total 4.36 110 .936

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva



organska invalidnost 3.50 16 1.317


Total 4.08 110 .997

Prema dobivenim rezultatima koji su vidljivi u tabeli br. 5., invalidninu najviše preferiraju lica koja su invaliditet stekla u različitim socio-kulturnim okolnostima (rat, saobraćaj i sl.), a poreske olakšice najbolje su ocijenila lica sa urođenim invaliditetom. Zakonsko regulisanje socijalnog preduzetništva najviše zastupaju lica sa urođenim invaliditetom.

Da bi se ispitala povezanost (korelacija) između odgovora na pitanja o obezbjeđivanju podrške u zapošljavanju lica sa invaliditetom i obezbjeđivanju kredita za pokretanje privatnog biznisa sa odgovorima na potrebu uvođenja socijalnog preduzetništva, urađena je korelaciona analiza.

Tabela br. 6.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva i potrebe obezbjeđivanja sistemske podrške u zapošljavanju

Correlations

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog

uređenja socijalnog preduzetništva

3.5. potreba podrške u zapošljavanju


Pearson Correlation 1 .184

Sig. (2-tailed) .054

N 110 110 3.5. potreba podrške u Pearson Correlation .184 1

25

zapošljavanju Sig. (2-tailed) .054 N 110 110

Tabela br. 7.: Korelacija stavova o potrebi zakonskog uređenja socijalnog preduzetništva i mišljenja o uvođenju kreditnih linija za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI

Correlations

7.27. mišljenje o potrebi zakonskog

uređenja socijalnog preduzetništva

7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija

za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI


Pearson Correlation 1 .422**

Sig. (2-tailed) .000

N 110 110

7.29. mišljenje o uvođenju kreditnih linija za podršku i razvoj vlastitog biznisa OSI

Pearson Correlation .422**

1

Sig. (2-tailed) .000 N 110 110

Slaba pozitivna statistička (vrijednost r se kreće ispod r=0,5) povezanost je uočena sa odgovorima na sljedeće varijable:

- Obezbjeđivanje sistemske podrške u zapošljavanju - Bespovratna sredstva za razvoj vlastitog biznisa - Nabavka sredstava za proizvodnju (mašina) - Kreditne linije za podršku u razvoju vlastitog biznisa

Ovakvi rezultati govore da organizacije lica sa invaliditetom nemaju nekakav stav o socijalnom preduzetništvu kao modelu radnog aktiviranja lica sa invaliditetom. Razlog tome može biti nedovoljna informisanost i neriješeno zakonsko određenje socijalnog preduzetništva.

Osmim pitanjem se htjelo doći do informacija koje mjere podrške preferiraju organizacije lica sa

invaliditetom kada se tiče potreba za podrškom savremenih informaciono-komunikacijskih

tehnologija, kao aktivnih mjera podrške.

Pitanje je dato u formi tabele sa sedam konkretnih mjera koje je trebalo ocijeniti kroz nivo

potrebnosti. Pitanje je glasilo: U kojoj mjeri su vašoj korisničkoj populaciji potrebne sljedeće

usluge podrške iz savremenih informaciono-komunikacijskih tehnologija?

Mjere na koje su organizacije lica sa invaliditetom davale svoje mišljenje bile su: nabavka

(doniranje) IKT sredstava licima sa invaliditetom, prilagođavanje postojećih IKT sredstava licima

sa invaliditetom, dodjela bespovratnih sredstava licima sa invaliditetom za nabavku IKT

pomagala, dodjela kredita za nabavku IKT pomagala, nabavka informacionog materijala o IKT

pomagalima, o provođenju opštih edukacija o primjeni IKT pomagala i provođenje konkretnih

treninga za upotrebu IKT pomagala.

Kao i u prijašnjim pitanjima i ovdje je uočena tendencija podržavanja svih navedenih mjera.

Najveću podršku imaju mjere koje govore o dodjeli bespovratnih sredstava za nabavku IKT

26

(71,8%), o nabavci informaciono-komunikacijskih uređaja (70%), i o provođenju edukacija i

treninga za korištenje IKT (70,9%).

Tabela br. 7.: Stavovi i mišljenja o potrebama informacionog osavremjenjivanja

8.1. stavovi o nabavci savremenih IKT pomagala za OSI

Frequency Percent

Valid

potpuno nepotrebne 3 2.7

nepotrebne 6 5.5

ne znam, neutralan stav 24 21.8

potrebne 44 40.0

veoma potrebne 33 30.0

Total 110 100.0

8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala za OSI

Frequency Percent

Valid


nepotrebne 4 3.6


potrebne 38 34.5


Total 110 100.0

8.6. stavovi o provođenju edukacija OSI za upoznavanje sa mogućnostima IKT pomagala

Frequency Percent

Valid


nepotrebne 4 3.6


potrebne 44 40.0


Total 110 100.0

Dobiveni rezultati su pokazali da postoji veća disperzija odgovora. Naime, prosječne ocjene

pojedinih mjera ne odražavaju ujednačene stavove organizacija lica sa invaliditetom prema

potrebama podrške ovoga tipa. Najveća odstupanja su kod procjene korisnosti mjera

„dodjeljivanje povoljnijih kredita“ s= 1.506.

Tabela br. 8.: Stavovi o IKT kroz prizmu mjesta (povoda) nastanka invalidnosti 2. uzrok invalidnosti 8.1.

stavovi o nabavci

savremenih IKT

pomagala za OSI

8.2. stavovi o

prilagođavanju IKT

pomagala za OSI

8.3. stavovi o bespovratnim sredstvima za nabavku IKT pomagala za

OSI

8.4. stavovi o povoljnim

kreditima za nabavku IKT pomagala za

OSI

8.5. stavovi o obezbjeđivanju informacionog

materijala o korištenju IKT

pomagala za OSI

8.6. stavovi o provođenju

edukacija OSI za upoznavanje sa

mogućnostima IKT pomagala

8.7. stavovi o provođenju

treninga OSI za korištenje i

primjenu IKT pomagala

urođena invalidnost

Mean 4.07 3.98 3.96 3.41 3.63 3.94 3.96

N 54 54 54 54 54 54 54

Std. Deviation .988 1.000 1.213 1.381 1.170 1.156 1.098

organska invalidnost

Mean 3.81 3.06 3.63 3.00 3.56 3.69 3.63 N 16 16 16 16 16 16 16 Std. Deviation 1.167 1.482 1.258 1.506 1.153 1.250 1.258

socijalno-kulturna

Mean 3.68 3.73 4.00 3.35 3.78 3.90 3.80 N 40 40 40 40 40 40 40

27

invalidnost Std. Deviation .888 .847 .961 .921 .768 .744 .853

Total

Mean 3.89 3.75 3.93 3.33 3.67 3.89 3.85

N 110 110 110 110 110 110 110

Std. Deviation .989 1.068 1.131 1.250 1.033 1.035 1.039

Posljednja dva pitanja se odnose na mjere koje proizlaze iz djelovanja entitetskih fondova za

zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju invalida. Prvo pitanje se odnosilo na upoznatost

organizacija lica sa invaliditetom sa djelovanjem entitetskih fondova. Na pitanje „U kojoj mjeri

je vaša korisnička populacija upoznata sa vrstama stimulansa za zapošljavanje OSI koji su

propisani Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida?“,

dobiveni su najvećim dijelom odgovori, „djelimično“. Zabrinjava činjenica da je skoro 20

ispitanika odgovorilo da uopšte nisu upoznati sa mjerama entitetskih fondova.

Grafikon br.6.: Nivo informisanosti sa mogućnostima i djelovanjem entitetskih fondova za zapošljavanje

lica sa invaliditetom

Drugi set pitanja se odnosio na ispitivanje mišljenja o finansijskoj podršci entitetskih fondova za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju u razvoju aktivnih mjera podrške. Cilj je bio uspostavljanje veza između mjera fondova i percepcija organizacija lica sa invaliditetom o značajnosti tih mjera za obezbjeđivanje podrške licima sa invaliditetom.

Prema dobivenim rezultatima, najvećom je ocjenom podržana mjera finansijske podrške radu organizacija lica sa invaliditetom (97%) i podrška poslodavcima u zapošljavanju OSI.

Na osnovu analize dobivenih odgovora utvrđeno je da su prisutna visoka očekivanja organizacija lica sa invaliditetom po svim mjerama podrške koje imaju entitetski fondovi. Najveća su očekivanja za obezbjeđivanje podrške korisničkim organizacijama i obezbjeđivanja podrške poslodavcima koji zapošljavaju lica sa invaliditetom. Povezujući očekivanja lica sa invaliditetom sa aktuelnim mjerama podrške koje pružaju fondovi za rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, od entitetskih fondova i stavove o socijalnom preduzetništvu nije uočena značajna statistička povezanost što govori o nedovoljnoj artikulaciji entitetskih fondova kod populacije lica sa

28

invaliditetom kao ustanove koja bi vodila razvojne procese u oblasti socijalnog preduzetništva i zapošljavanja. To potvrđuju i odgovori na pitanje koliko su organizacije upoznate sa mjerama i mogućnostima podrške koje se obezbjeđuju u entitetskim fondovima. Svega 17,3% ispitanika je izjavilo da je dobro upoznato s tim mjerama, a najveći udio je onih koji su izjavili da su djelimično upoznati.

4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Analiza stavova organizacija lica sa invaliditetom koje su učestvovale u provedenom istraživanju dovela je do sljedećih zaključaka:

- Organizacije lica sa invaliditetom smatraju da su potrebe za zapošljavanjem, zdravstvenom zaštitom i egzistencijalnim minimumom, potrebe najvišeg ranga.

- Najveći dio svakodnevnih potreba lica sa invaliditetom ostvaruju u oblasti zdravstvene zaštite i oblasti zapošljavanja.

- U oblasti zdravstvene zaštite iskazane su najveće potrebe za: regulisanjem zdravstvenog osiguranja, prilagođenim uslovima liječenja u ustanovama zdravstvene zaštite, za nabavku lijekova.

- U oblasti zapošljavanja iskazane su najviše potrebe za: obezbjeđivanjem mogućnosti zapošljavanja pod jednakim uslovima, podrškom u zapošljavanju i prekvalifikacijom.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom za većinu preferiranih oblasti izabrane su one mjere države koje imaju realnu osnovu da utiču na poboljšanje položaja lica sa invaliditetom što znači da lica sa invaliditetom a priori prihvataju stavove stručnih institucija vezano za ovu problematiku.

- Da bi se izvršile promjene u cilju poboljšanja oblasti zdravstvene zaštite lica sa invaliditetom i dostiglo potrebno poboljšanje stanja, prema mišljenjima organizacija najsvrsishodnije su mjere „pružanje usluga“.

- Za promjene u oblasti zapošljavanja, prema mišljenjima organizacija, najadekvatnije su intervencije države kroz mjere koje će uticati na sistemska rješenja - sistemske promjene i prilagođavanja u sistemu.

- Dok za oblast zdravstvene zaštite postoji razlika u preferiranju poželjnih tipova intervencija države, s obzirom na mjesto nastanka invalidnosti, u oblasti zapošljavanja te razlike nema.

- Da bi se stvari mijenjale na bolje u oblasti zdravstvene zaštite, za lica sa urođenim invaliditetom najadekvatnije su mjere pružanja usluga, a za lica sa stečenim

invaliditetom to su mjere novčanih davanja.

- Prema mišljenju organizacija lica sa invaliditetom, u oblasti zapošljavanja stvari će se poboljšati ukoliko se pristupi sistemskim promjenama.

29

- Najveći nivo podrške organizacije lica sa invaliditetom su imale mjere koje su se ticale sistemskih intervencija i uvođenja i povećanja novčanih i materijalnih davanja

što upućuje na nezadovoljstvo sa aktuelnim sistemskim rješenjima i načinima

njihove implementacije.

- Najveći problem je očito neprepoznavanje invaliditeta kao jednog od kriterija ostvarivanja poreskih olakšica, kao i nepostojanje univerzalne invalidnine za sva lica

sa invaliditetom.

- Organizacije lica sa invaliditetom nisu dovoljno upoznate sa zadacima i značajem socijalnog preduzetništva kao oblasti podrške.

- Ne postoji povezanost mišljenja lica sa invaliditetom o potrebi obezbjeđivanja podrške u zapošljavanju i značajem sistemskog uređivanja oblasti socijalnog preduzetništva.

- Lica sa invaliditetom ne vide entitetske fondove za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom kao instituciju koja bi mogla voditi poslove socijalnog preduzetništva.

- Iako organizacije lica sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa djelovanjem entitetskih fondova za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom, izražen je visok stepen očekivanja od te ustanove u podršci zapošljavanju lica sa invaliditetom.

- Informaciono-komunikacijske tehnologije imaju veliki značaj u razvoju ličnih kompetencija i mogu značajno doprinijeti radnom aktivitetu lica sa invaliditetom. Ta konstatacija je potvrđena i ovim istraživanjem. Sve predložene mjere podrške kroz IKT su podržane od ispitanika, a naročito su podržane mjere: dodjela bespovratnih sredstava za nabavku IKT sredstava, doniranje IKT uređaja i provođenje edukacija i treninga za korištenje informaciono-komunikacijskih tehnologija.

30

IV. ANALIZA AKTIVNIH I PASIVNIH MJERA

SISTEMSKE PODRŠKE LICIMA SA

INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ

Banja Luka, februar 2017.

31

Sadržaj

UVOD ............................................................................................................................................. 32

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM ........................................ 33

1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom ... 34

1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju

invalida ................................................................................................................................... 35

1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti ................................................................... 38

1.4. Mjere podrške u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca

odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske ............................................................... 44

1.5. Mjere podrške u Zakonu o zaštiti civilnih žrtava rata..................................................... 45

1.6. Mjere podrške u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o zdravstvenom osiguranju .. 46

1.7. Mjere podrške u zakonima o obrazovanju ..................................................................... 47

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .......................................................................................................... 49

PREPORUKE ................................................................................................................................... 51

32

UVOD

Lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj ostvaruju društvenu podršku u svim oblastima života

kao i drugi građani. Prema Strategiji unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u

Republici Srpskoj za period 2010-2015., pitanja invalidnosti se trebaju rješavati u postojećim

sistemima društvenog djelovanja u kojima se obezbjeđuju uslovi, resursi i mehanizmi za

rješavanje životnih problema i svih ostalih građana. Ovakav, sistemski nediskriminirajući pristup,

podrazumijeva potrebu razvijanja mehanizama zaštite i podrške kojima se obezbjeđuje visok

stepen ravnopravnosti lica sa invaliditetom u društvu. Djelovanje institucija sistema prema

licima sa invaliditetom se može prepoznati kao obezbjeđivanje sistemske podrške u rješavanju

životnih pitanja i zadovoljavanju potreba kroz ostvarivanje zakonima propisanih prava. Koliko se

u tome uspjelo i koliko je ostvaren napredak položaja lica sa invaliditetom u društvu Republike

Srpske razmotrit će se kroz analizu djelovanja institucija sistema i analizu očekivanja

organizacija lica sa invaliditetom.

Centralno pitanje društvenog položaja lica sa invaliditetom je pitanje njihove aktivacije. Učiniti

ih aktivnim dijelom društva je zadatak koji donosi najveći nivo društvene koristi kako za sama

lica sa invaliditetom i njihove porodice, tako i za sisteme javnih politika. Aktiviranjem, lica sa

invaliditetom postaju punopravni članovi društva, njihova društvena korisnost je

prepoznatljivija, a osjećaj samopouzdanja se povećava. Sistemi javnih politika mjerama

aktivacije lica sa invaliditetom omogućavaju veći obuhvat korisnika, smanjuju deficit i čine

održivijim javne budžete. Sistem zapošljavanja, sistem obrazovanja, sistem socijalne zaštite,

sistem penziono-invalidske zaštite, sistem zdravstvenog osiguranja, sistem u slučaju

nezaposlenosti i drugi sistemi socijalne politike, svojim mjerama nastoje odgovoriti na

neposredne životne potrebe lica sa invaliditetom. Dio tih mjera imaju za cilj njihovo izvlačenje iz

stanja zavisnosti i pasivnih korisnika socijalnih prestacija - aktivne mjere. Drugi dio mjera,

usmjerene na zadovoljavanje socijalnih potreba proizašlih iz stanja materijalne deprivacije,

produžavaju socijalnu zavisnost lica sa invaliditetom – pasivne mjere. Mjere sistema, posebno

sistema socijalne politike, koje su usmjerene na aktivaciju lica sa invaliditetom imaju veću

društvenu značajnost od klasičnih socijalnih prestacija koje pasiviziraju korisnike, stalno ih

vezujući i čineći ih zavisnim od korištenja budžetskih sredstava. Mjere aktivacije značajno

doprinose integraciji kao konačnom cilju ostvarivanja ljudskih prava lica sa invaliditetom. Svaka

pasivizacija udaljava lica sa invaliditetom od ostvarivanja ovoga cilja.

Iako strateški pravci Vlade RS promovišu što veća ulaganja u aktivne mjere socijalne podrške,

značajan dio prakse i djelovanja institucija sistema socijalne politike u većoj mjeri podržavaju

statusno definisana prava lica sa invaliditetom koja po prirodi stvari pasiviziraju korisničku

33

populaciju, i u konačnom ishodu, jačaju njihovu društvenu segregaciju. Takav pristup se protivi

savremenim postavkama javnih politika u oblasti prava lica sa invaliditetom koja su definisana u

mnogim međunarodnim dokumentima, a koje je BiH kao država članica UN-a i kandidat za

članstvo u EU, već potpisala, i time postala obavezna da ih primjenjuje, kako u zakonodavnoj,

tako i u svakodnevnoj praksi i postupanju.

Šta o svemu misle organizacije lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj? U kojoj mjeri oni

podržavaju aktivne mjere socijalne podrške ili su više naklonjeni pasivnim mjerama socijalne

zaštite koje su utemeljene na statusnim pravima? Koje aktivne mjere podržavaju organizacije

lica sa invaliditetom, a koje su to mjere u javnim sistemima koje ih pasiviziraju? Zašto se ne

usklade vladine politike sa očekivanjima korisničke populacije? Sve su to pitanja kojima će se

rukovoditi ova analiza.

1. SISTEMSKE MJERE PODRŠKE PREMA LICIMA SA INVALIDITETOM Analiza sistemskih mjera podrške koje su obezbijeđene prema licima sa invaliditetom u

Republici Srpskoj rađena je na osnovu analize prava i davanja koje država obezbjeđuje kroz

zakonodavstva sistema socijalne politike. U Republici Srpskoj ne postoje jedinstveni propisi koji

na jednom mjestu i na jedinstven način regulišu osnovna prava lica sa invaliditetom. Ne postoje

jedinstvena rješenja za ostvarivanje prava i socijalnih prestacija3. Svaki sistem polazi od različite

definicije invalidnosti, definiše različita prava, primjenjuje različite pristupe u procjeni

invalidnosti i dodjeljuje različite visine naknada za ista stanja i potrebe lica sa invaliditetom.

Kako bi se analizirale sve mjere i prava koje država obezbjeđuje licima sa invaliditetom, bilo je

neophodno analizirati posebna zakonodavstva u nekoliko oblasti socijalne politike.

Zakonodavstva koja su posebno interesantna za ovu analizu su zakoni u oblastima:

zapošljavanja i rada, zdravstvene zaštite, boračko-invalidske zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i

socijalne zaštite. Takođe, analiza se bavi i drugim zakonodavstvima u kojima se prepoznaje

obezbjeđivanje društvene podrške licma sa invaliditetom.

Centralni interes analize prava koje država (Republika Srpska) obezbjeđuje licima sa

invaliditetom u različitim sistemima socijalne politike je razlikovanje aktivnih od pasivnih mjera

socijalne podrške. Pod pasivnim mjerama se podrazumijevaju intervencije koje proizlaze iz

ostvarivanja prava, a čiji je cilj isključivo odgovoriti na trenutno stanje socijalne potrebe u kojem

se korisnik našao. Pod aktivnim mjerama se podrazumijevaju intervencije sistema koje proizlaze

iz korištenja prava, a čiji je cilj podržati i omogućiti licima sa invaliditetom da iziđu iz stanja

socijalne zavisnosti i time postanu aktivni i punopravni članovi društva. Pasivne mjere

zadovoljavaju potrebe korisnika, a aktivne podstiču razvoj njegovih sposobnosti. Pasivne mjere

3 ACED. (2012). Izvještaj o stanju u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: ACED.

34

su usmjerene na zadržavanje socijalnog statusa korisnika, a aktivne mjere su usmjerene na

promjenu toga statusa. Pasivne mjere su statičkog karaktera, njihovo djelovanje prestaje po

završetku intervencije. Aktivne mjere su dinamičkog karaktera, one prate ponašanje korisnika,

podržavaju ga i usmjeravaju u ostvarivanju osnovnog cilja, a to je izlazak iz stanja socijalne

zavisnosti. Pasivne mjere podražavaju segregaciju, a aktivne mjere promovišu socijalnu

integracija lica sa invaliditetom.

1.1. Strateška opredjeljenja i okvir sistemskog djelovanja prema licima sa

invaliditetom

Strateški okvir sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj definisan

je Ustavom, strateškim dokumentima i zakonima koji određuju sistemsko postupanje u

različitim oblastima života ljudi. Republika Srpska je bila dugo bez jedinstvenog strateškog

dokumenta koji bi objedinjavao sve oblasti sistemskog djelovanja prema licima sa invaliditetom.

Prva takva strategija u oblasti invalidnosti u Republici Srpskoj je urađena 2010. godine.

(Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom, 2010-2015). U periodu

njenog važenja napravljeni su značajni pomaci na ostvarivanju osnovnog cilja strategije,

međutim u nekim oblastima nisu ostvareni značajniji rezultati. Najveći iskorak je urađen sa

usvajanjem novog Zakona o socijalnoj zaštiti, 2012. godine koji je donio čitav niz novih rješenja

koja su unaprijedila postojeće stanje u oblasti socijalne zaštite lica sa invaliditetom.

Početkom 2016. godine u proces usvajanja je ušao tekst drugog strateškog dokumenta koji

pretenduje da obuhvati duplo duži vremenski period strateškog planiranja. Strategija

unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2017-2026, definisala

je strateške ciljeve u devet oblasti života lica sa invaliditetom, a to su:

1. Zakonodavstvo, javni i politički život, 2. Ekonomska samostalnost, zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija, 3. Socijalna zaštita, sigurnost i podrška, 4. Zdravstvena zaštita i osiguranje, 5. Vaspitanje i obrazovanje, 6. Kultura i religija, 7. Pristupačnost i informisanje, 8. Porodični život, sport i rekreacija, 9. Organizacije lica sa invaliditetom.

Za razliku od prve strategije, ova strategija donosi znatno manji broj ciljeva. Razrada ciljeva u

konkretne aktivnosti je ostavljena izradi godišnjih akcionih i operativnih planova koje bi

kontinuirano u narednih deset godina trebale raditi nadležne institucije.

35

Opšti cilj (vizija) Strategije je: „Stvaranje društva jednakih mogućnosti i provođenje aktivnosti na

ravnopravnom učestvovanju lica sa invaliditetom u građanskim, političkim, ekonomskim,

socijalnim i kulturnim oblastima života.“4

U predloženom Nacrtu Strategije nisu posebno razmatrane mjere podrške licima sa

invaliditetom jer se zadržalo na definisanju opštih ciljeva za svaku predloženu oblast. Pitanja

radnog aktiviranja lica sa invaliditetom mogu se prepoznati u dijelu koji definiše ciljeve za oblast

„Ekonomska samostalnost, zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija“. Kao ciljevi unapređenja

društvenog položaja lica sa invaliditetom u ovoj oblasti, navedeni su:

1. Povećati ekonomsku samostalnost lica sa invaliditetom kroz podršku zapošljavanju samozapošljavanju,

2. Razviti socijalno preduzetništvo, 3. Razvijati institucionalne i stručne kapacitete za provođenje profesionalne rehabilitacije.

Nacrtom Strategije predviđeno je praćenje realizacije postavljenih ciljeva i mogućnost

uključivanja javnosti u taj proces. Za pretpostaviti je da će u narednom periodu javnih rasprava i

samom vremenu provođenja ove Strategije biti dovoljno dosljednosti da se postavljeni ciljevi

razrade u konkretne aktivnosti i odlučnosti da se postignu očekivani rezultati.

1.2. Mjere podrške u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i

zapošljavanju invalida

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, kojim je

definisano pravo na zapošljavanje lica sa invaliditetom, ne postoji diskriminacija invalidnih lica u

vezi sa njihovim oblikom i nastankom invaliditeta. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju invalida, nudi niz zakonskih olakšica i stimulansa, kako

poslodavcima koji zapošljavaju invalidna lica, tako i samim invalidnim licima u procesu

samozapošljavanja. Pravo na rad podrazumijeva pravo na slobodan izbor zaposlenja, gdje se

zapošljavanje javlja kao osnovni način socijalnog uključivanja lica sa invaliditetom u sve

društvene tokove. Uključivanje u rad ovih lica, donosi pored lične ekonomske i socijalne koristi,

i korist za društvo. Zapošljavanjem ovih lica smanjuju se socijalna davanja, osnažuju se njihove

porodice, koje se zahvaljujući njihovom zapošljavanju, mogu vratiti u normalne životne tokove.

Ovim Zakonom onemogućena je bilo kakva diskriminacija po pitanju zapošljavanja. Ista prava

imaju i „ratni“ i „neratni“ invalidi.

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, definisano je

da je obavezno zapošljavanje invalida u republičkim organima uprave, organima lokalne

samouprave, organima pravosuđa, javnim ustanovama i fondovima, te javnim preduzećima koja

nisu osnovana za zapošljavanje invalida u skladu sa ovim zakonom, da na svakih 16 zaposlenih,

zaposle jedno lice sa invaliditetom. Ukoliko ove institucije ne ispunjavaju navedenu obavezu,

4 Narodna skupština Republike Srpske, Nacrt Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u

Republici Srpskoj, 2017-2026.

36

dužni su obračunavati i uplaćivati poseban doprinos 0,2% na bruto plate svih zaposlenih.

Upravo ova sredstava se akumuliraju u sredstva u Fond za profesionalnu rehabilitaciju.

Privatni sektor je regulisan na sličan način: naime, u privatnom sektoru zakonodavac nije mogao

nametnuti obavezu poslodavcima da moraju zapošljavati lica sa invaliditetom, te je definisano

da privatni poslodavci mogu zapošljavati invalide i time ostvarivati određene olakšice, odnosno

povlastice. Poslodavac koji na 16 zaposlenih ima zaposleno invalidno lice, nema obavezu uplate

posebnog doprinosa koja je za ovaj sektor definisana stopom 0,1% na bruto plate svih

zaposlenih.

Zakon obuhvata lica sa najmanje 40% invalidnosti, uglavnom je invalidnost ratnih vojnih

invalida ocijenjena na ovaj način, zatim lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja i treća

kategorija invalida koja obuhvata ovaj Zakon su lica sa lakom i lica sa umjerenom mentalnom

retardacijom. Bitno je napomenuti, da se ratnim vojnim invalidima, zasnivanjem radnog

odnosa, ne ukida pravo na invalidninu.

Fond za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida ne vrši direktno

zapošljavanje invalida kod poslodavaca, nego finansijski posreduje između invalida i poslodavca.

Stimulansi koje omogućava Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u Republici Srpskoj

Zapošljavanjem invalidnih lica stiču se prava na određene stimulanse koje finansira Fond:

Državni sektor je oslobođen obaveze posebnog doprinosa (0,2% na bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti zaposlio invalidno lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa invaliditetom),

Privatni sektor je takođe oslobođen obaveze plaćanja posebnog doprinosa (0,1% na bruto plate zaposlenih) ukoliko je prema kvoti zaposlio invalidno lice (na 16 zaposlenih 1 zaposleno lice sa invaliditetom),

Zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje lica sa invaliditetom (u privatnom sektoru) omogućava poslodavcu, odnosno invalidu, pravo na novčani stimulans koji se ogleda u inicijalnim sredstvima za opremanje radnog mjesta na kojem će raditi invalid, odnosno za prilagođavanje radnog mjesta,

Povrat uplaćenih doprinosa, je najznačajniji stimulans koji omogućava ovaj Zakon, jer je povrat doprinosa kontinuirano primanje poslodavca, odnosno invalida u značajnom iznosu – svih uplaćenih obaveznih doprinosa na platu invalidnog lica,

Prekvalifikacija invalidnih lica, ukoliko je poslodavac iskazao potrebu za zapošljavanjem lica pri čemu lice nema adekvatno zanimanje.

Dodatni stimulansi za preduzeća sa statusom „preduzeća za zapošljavanje invalida“

Preduzeća koja u svom sastavu zaposlenih imaju preko 51% zaposlenih lica sa invaliditetom,

stiču status preduzeća za zapošljavanje invalida. Pored prethodno navedenih stimulansa koji se

odnose na preduzeća privatnog sektora, dodatni stimulansi za preduzeća za zapošljavanje

invalida su sljedeći:

37

električna energija se obračunava po tarifi za domaćinstvo, sve komunalne usluge se obračunavaju po tarifi za domaćinstvo i telefonske usluge po tarifi za domaćinstvo.

Državni sektor je obavezan 20% svojih potreba podmirivati od ovih preduzeća.

Lica sa invaliditetom, koja iz nekih razloga, ne mogu registrovati vlastitu djelatnost ili se zaposliti

kod poslodavca, mogu koristiti stimulans „ekonomska podrška“ koji se ogleda u jednokratnom

davanju, putem pripadajućeg udruženja, za nabavku stočnog fonda, poljoprivrednih mašina i

slično. Ovaj stimulans se prevashodno dodjeljuje licima nastanjenim u ruralnim područjima

Republike Srpske.

Po svojoj prirodi sve mjere koje su definisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji,

osposobljavanju i zapošljavanju invalida predstavljaju aktivne mjere podrške. Rezultat ovih

mjera uveliko zavisi od toga da li će odredbe ovog Zakona biti ispoštovane u cjelosti. Zbog toga,

za efikasniji rezultat aktivnih mjera koje su definisane ovim Zakonom od ključne važnosti je

uspostavljanje kvalitetnog monitoringa ostvarenih mjera.

U oblasti zapošljavanja lica sa invaliditetom koristi se podrška kroz povrat doprinosa, to

opredjeljenje je prihvaćeno jer se daje veća šansa licima sa invaliditetom da zadrže svoje radno

mjesto. Na ovaj način, na godišnjem nivou u prosjeku je podržano oko hiljadu i više lica sa

invaliditetom.

Tabela 3. Raspored ukupno dodijeljenih sredstava u periodu od 2011. do 12.11.2015. godine5

Godina Povrat

doprinosa Novčani stimulans

Broj LICA SA

INVALIDITETOM

kojima je

omogućen

novčani stimulans

Podrška u slučaju

poplava Ukupno

2011. 2.210.769,00 698.464,00 223 2.909.233,00

2012. 2.583.786,98 835.844,52 263 3.419.631,50

2013. 2.853.806,19 299.256,65 145 3.153.062,84

2014. 2.993.709,09 412.100,00 170 35.652,00 3.441.461,09

2015. 2.792.662,06 336.930,00 132 3.129.592,06

Ukupno 13.434.733,32 2.582.595,17 933 35.652,00 16.052.980,49

5 Narodna skupština RS. (2017). Nacrt Strategije unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici

Srpskoj, 2017-2026.

38

Nova regulativa u oblasti poreske politike donijela je određene olakšice u vezi sa porezom na

dobit za privredna društva koja su osnovana u skladu sa propisima o zapošljavanju lica sa

invaliditetom. Zvanični programi radnog osposobljavanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije lica sa

invaliditetom su u začetku i oni do sada nisu dali značajne rezultate, dok su primjeri neformalne

obuke ove vrste prisutni.

1.3. Mjere podrške u Zakonu o socijalnoj zaštiti

Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti Republike Srpske (Službeni Glasnik RS, 37/12), socijalna zaštita

je „djelatnost kojom se pruža pomoć licima kada se nađu u stanju socijalne potrebe i

preduzimaju potrebne mjere radi sprečavanja nastajanja i otklanjanja posljedica takvog stanja“

(član 2). Ovako definisana socijalna zaštita usmjerava djelovanje sistema u pravcu korištenja

pasivnih mjera podrške. Naime, fokus sistemskih mjera je pružanje pomoći korisnicima, a ne

njihovo aktiviranje. One pomažu onima koji se nađu u stanju socijalne zavisnosti da prevazilaze

teškoće toga stanja što upućuje na to da je socijalna zaštita preuzela ulogu zaštitnice korisnika a

ne ulogu njihovog aktivatora6.

Lica sa invaliditetom su jedna od najmnogobrojnijih korisničkih grupa u sistemu socijalne

zaštite. Zakon o socijalnoj zaštiti ih definiše kao prioritetnu grupu jer se invalidnost prepoznaje

kao jedan od glavnih uzroka ulaska u stanje socijalne potrebe. Svih devet prava koja su

definisana ovim Zakonom mogu koristiti i lica sa invaliditetom. Ta prava su: pravo na novčanu

pomoć, pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica, pravo na podršku u izjednačavanju

mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju, pravo na smještaj u ustanovu, pravo na

zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu, pravo na pomoć i njega u kući, pravo na dnevno

zbrinjavanje, pravo na jednokratnu novčanu pomoć i pravo na savjetovanje.

Postojeći Zakon o socijalnoj zaštiti ne afirmiše pristup korištenja aktivnih mjera prema

korisnicima socijalnih prestacija. Uzroke takvog stanja treba tražiti u: samoj prirodi postupka

ostvarivanja prava, nepostojanju aktivnih mjera u ponudi prava, nepostojanju kriterija kod

ostvarivanja prava koji navode korisnika na aktivaciju i nedefinisanosti načina ostvarivanja

osnovnog cilja socijalne zaštite: osnaživanje korisnika.

Da bi mogli koristiti ova prava, lica sa invaliditetom moraju da ispune kriterije, prođu upravni

postupak i dobiju rješenje kojim dobivaju status korisnika prava.

Većina kriterija koje treba ispuniti ne proizlaze iz statusa lica sa invaliditetom. Kriteriji su

usmjereni prema stanju socijalne potrebe, a ne prema statusu lica sa invaliditetom. Međutim,

sam postupak dovodi do statusnog određenja. Naime, kada lice sa invaliditetom ostvari neko od

6 Lepir, Lj. (2014). Socijalno preduzetništvo kao mjera aktivacije korisnika sistema socijalne zaštite. u: Mirosavljević,

M. ur. (2014). Međunarodna konferencija “Socijalno preduzetništvo – model za (samo)zapošljavanje u budućnosti. Banja Luka: BLC, 57-50.

39

prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti, ono dobiva status korisnika koji je utemeljen na provedenom

upravnom postupku. Takva pozicija lica sa invaliditetom kao korisnika sistema socijalne zaštite

dodatno otežava primjenu aktivacijskih mjera.

Upravni postupak je veoma krut i zasnovan je na rješavanju predmetne stvari. On nije

imanentan socijalnom zakonodavstvu, ali kao pravni način ostvarivanja socijalnih prestacija ima

mnogo prednosti. On obezbjeđuje javnost postupka i ravnopravnost korisnika sa onim koji te

usluge obezbjeđuje (državnim institucijama). Međutim, ovakav način ostvarivanja prava stvara

prepreke u procesu aktiviranja korisnika. Naime, upravni postupak se koristi ne samo kao

mehanizam ostvarivanja prava već i kao procedura njihovog ukidanja. Dakle, da bi neko prestao

da bude korisnik socijalnih davanja treba se takođe provesti upravni postupak. Time je korisnik

stavljen u povlašten položaj jer ga upravni postupak štiti i omogućava mu da, u procesnom

smislu, što duže ostane korisnik prava. Korisnik nije motivisan da izađe iz tog statusa. Njegov

interes je isključivo da ostvari pravo i da ga što duže zadrži. To mu je jedini način da i dalje

ostvaruje socijalne beneficije. Svaka promjena njegovog statusa uslovljena je provođenjem

novog postupka.

Upravni postupak se bavi formom. Kao takav, predstavlja prepreku u uvođenju aktivnih mjera

socijalne zaštite. Osnovni mu je zadatak da potvrdi i kontroliše uslove i procedure. Upravni

postupak ne omogućava spontani izlazak iz statusa korisnika. On samo pravno konstatuje

aktuelnu promjenu stanja u kojem se korisnik nalazi.

Izlazak iz statusa korisnika socijalnih prestacija za lice sa invaliditetom znači gubljenje beneficija

koje država obezbjeđuje. Sasvim je očekivano ponašanje lica sa invaliditetom da kao korisnici

prava koriste sve mogućnosti da ostanu u sistemu socijalne zaštite.

Pravo na novčanu pomoć je namijenjeno za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba

korisnika. Ono je usmjereno na rješavanje pitanja ekstremnog siromaštva. Samo po sebi ovo

pravo ne daje nikakve mehanizme aktivacije korisnika. Ono je namijenjeno isključivo

siromašnima koji potvrđuju svoje stanje socijalne potrebe upravo korištenjem ovoga prava.

Uslovi su veoma restriktivni, a sredstva koja se dobiju nisu dostatna ni za nabavku hrane a

kamoli da se korisnici izbore sa uzrocima svoga siromaštva. Sredstva se određuju po unaprijed

zadanim kriterijima, bez ikakvog interesa od strane države da li su doznačena sredstva dostatna

i da li će korisniku omogućiti izlazak iz stanja siromaštva. Stiče se dojam da sa dodjelom tih

sredstava briga institucija sistema o korisniku prestaje.

Sa druge strane, u postupku i kriterijima za ostvarivanje ovog prava ne postoje nikakve

stimulativne mjere koje su usmjerene na aktiviranje korisnika da izađe iz ovog statusa a time i

da se reintegriše u društvo. Ne postoji nijedan razlog koji će potaknuti korisnika da odustane od

sredstava koje mu država daje po osnovu ostvarivanja ovoga prava.

40

Iznos koji se dodjeljuje je veoma mali i zavisi od broja članova porodice. Novčana pomoć se

dodjeljuje na mjesečnom nivou i kreće se od 15 do 30% prosječne neto plate ostvarene u

prethodnoj kalendarskoj godini. Broj korisnika ovog prava u 2015. godini iznosio je oko 6000 i

on se veoma malo mijenjao u proteklih deset godina što govori o veoma restriktivnom pristupu

problemu siromaštva7. Nema konkretnih podataka o broju lica sa invaliditetom koja koriste ovo

pravo u sistemu socijalne zaštite Republike Srpske ali se zna da je njihov udio značajan. Razlog

tome treba tražiti u karakteristici invaliditeta kao jednog od rizika ulaska u stanje siromaštva.

Naime, prema istraživanjima8 invaliditet zauzima visoko mjesto kao uzrok siromaštva u BiH, pa

je i njihov udio u korištenju ovog prava takođe visok.

U 2015. godini visina iznosa koji je bio obezbijeđen iz sredstava lokalnih zajednica i Budžeta

Republike Srpske za finansiranje ovog prava bio je oko 8 miliona.

Pravo na njegu i pomoć drugog lica je mjera koja po cilju svoga djelovanja ne bi trebala biti dio

klasične socijalne zaštite. Naime, ova mjera je kompenzacionog karaktera i u svojoj osnovi

usmjerena je na izjednačavanje mogućnosti lica sa invaliditetom sa mogućnostima ostalih

članova društva. Samim tim, ova mjera bi trebala imati sve karakteristike aktivne mjere jer je

njeno djelovanje usmjereno prema podizanju kompetencija lica sa invaliditetom. Međutim,

smještena u sistem socijalne zaštite ova mjera je poprimila karakter klasičnog socijalnog

davanja po osnovu statusa korisnika gdje se ishod njene intervencije u potpunosti zanemaruje.

Iako je Zakonom iz 2012. godine dosta učinjeno na osavremenjivanju postupka (prešlo se sa

medicinskog na socijalni model, uveden je princip veće potrebe – veća primanja itd), i dalje je

zadržan statusni model ostvarivanja ovog prava. Naime, u postupku ostvarivanja ovog prava

ključno je utvrditi status funkcionalne zavisnosti korisnika od njegovanja i pomoći drugog lica.

Ono što određuje ovo pravo kao pasivnu mjeru socijalne zaštite jeste njena realizacija i iznos

sredstava koji je simboličan u odnosu na osnovni cilj koji bi se trebao postići: socijalna

kompenzacija invaliditeta. Sredstva se direktno dodjeljuju korisnicima bez ikakve obaveze

kontrolisanja u koju svrhu se troše. Prema istraživanjima stanja u oblasti invalidnosti (POI,

2009), ova sredstva se „utapaju“ u kućni budžet i koriste se za ukupne troškove domaćinstva.

Iznos naknada koje se ostvaruju po osnovu korišćenja ovog prava je određen u zavisnosti od

grupe kojoj korisnik pripada. Za prvu grupu iznos je 20% a za drugu 10% od prosječne neto plate

ostvarene u prethodnoj godini na nivou Republike Srpske. Posljednjih godina broj korisnika

ovoga prava se konstantno povećava, i u 2015. godini dostigao je broj oko 25 hiljada. To je

pravo za koje Vlada RS i lokalne zajednice izdvajaju najviše sredstava u sistemu socijalne zaštite.

7 MZSZ. (2016). Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite, Banja Luka.

8 Lepir, Lj. (2014). Procjena stanja sistema podrške licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj. u: Ninković-Papić, R. ur. (2014). Mi smo tu, analiza trenutnog stanja osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u BiH. Sarajevo: Fondacija za socijalno uključivanje BiH, 54-66.

Documents

ANALIZA POTREBA, PRAVA I POLOŽAJA OSOBA SA ......Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima osne i Hercegovine. Karakteriše ga nedostatak resursa u institucijama,