„Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse“mne.ul-info.com/wp-content/uploads/2016/03/Regionalni... · 2016-03-30 · Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda,

„Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse“

Regionalni vodovodCrnogorsko primorje

Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse

1

NAUČNA RASPRAVA

„Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse“

Podgorica, decembar 2015.

Održana u junu, u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ministarstva održivog razvoja i turizma i Regionalnog vodovoda

Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanseRazvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse

2

JP ,,REGIONALNI VODOVOD CRNOGORSKO PRIMORJE“ - BUDVA

Goran Jevrić, direktor

Goran Jevrić, Predrag Bjelobrković, Milan Janović, Marijana Zenović, Ivan Špadijer, Stojanka Kordić i Marija Milošević

Igor Laković

Nova Pobjeda

5500

CIP

Izdavač:

Za izdavača:

Urednički kolegijum:

Priprema za štampu:

Štampa:

Tiraž:


3

Petar Vukoslavčević ...................................................................................strana 5.

Branimir Gvozdenović............................................................................strana 7.

Budimir Šegrt .....................................................................................................strana 10.

Goran Jevrić..........................................................................................................

Đulio Moreno ..................................................................................................... strana 15.

Zoran Stevanović .........................................................................................strana 16.

Miodrag Pejović ..............................................................................................strana 19.

Mina Brajović ...................................................................................................... strana 21.

Aleksandar Damjanović ....................................................................strana 25.

Dragan Asanović ........................................................................................strana 27.

Ivana Joksimović ........................................................................................ strana 30.

Predrag Bjelobrković .............................................................................strana 32.

Ana Mišurović ...................................................................................................strana 35.

S A D R Ž A J

Naučna rasprava „Razvoj i perspektive regional-nog vodovoda, izazovi i šanse“ održana je u orga-nizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ministarstva održivog razvoja i turizma i Regional-nog vodovoda. Na skupu su govorili ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, ministar zdravlja Budimir Šegrt, šef Kancelarije Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj u CG Đulio Moreno, pred-sjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović i generalni sekretar Skupštine CG Siniša Stanković, zatim predsjednici i predstavnici institucija primorskih opština, te predstavnici institucija čiji eksperti brinu o kvalite-tu vode i funkcionisanju vodovodnog sistema.Imajući u vidu da je prošlo pet godina od pušta-nja u rad regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje, stiče se pogrešan utisak da se radi o projektu koji je praktično završen i čiji dalji razvoj više nije u fokusu pažnje kao u toku njegove gradnje. Međutim, očigledno je da se radi o jed-nom od najznačajnijih sistema kada je u pitanju Crnogorsko primorje i Crna Gora uopšte, koji zahtijeva stalni razvoj, kako u tehničkom, tako i u organizacionom smislu.

Uvod

strana 11.


4


5

PETAR VUKOSLAVČEVIĆ, akademik

Regionalni vodovod je jedan od najznačajnijih infrastrukturnih sistema na Crnogorskom primorjuImam posebno zadovoljstvo da otvorim naučnu raspravu na temu ,,Razvoj i perspektive regional-nog vodovoda – izazovi i šanse”, koja se održava u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjet-nosti, Ministarstva održivog razvoja i turizma i Regionalnog vodovoda za Crnogorskog primorje.Želim da pozdravim sve prisutne, da vam poželim prijatan boravak u CANU i uspješan rad. Posebno želim da pozdravim:

• Ministra održivog razvoja i turizma, gospodi-na Branimira Gvozdenovića.

• Ministra zdravlja, prof. dr Budimira Šegrta.• Šefa kancelarije Evropske banke za rekon-

strukciju i razvoj u Crnoj Gori, gospodina Đu-lija Morena.

• Predsjednika Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, gospodina Aleksandra Damjanovi-ća.

• Prof. dr. Zorana Stevanovića, koji je imao izu-zetno značajnu ulogu u razvoju ovog vodo-vodnog sistema.

Takođe, želim da pozdravim predsjednike i pred-stavnike institucija primorskih opština čije će uče-šće u raspravi, koje očekujemo, biti od posebne važ-nosti kada je u pitanju sagledavanje daljeg razvoja ovog značajnog sistema.

Pozdravaljam i predstavnike svih specijalističkih institucija čiji eksperti brinu o kvalitetu vode i funk-cionisanju vodovodnog sistema, kao i predstavnike medija koji će upoznati crnogorsku javnost sa to-kom i zaključcima ove rasprave.Na kraju, želim da istaknem i inicijativu direktora Regionalnog vodovoda, gospodina Gorana Jevrića, za pokretanje ove naučne rasprave.Regionalni vodovod je, bez sumnje, jedan od naj-značajnijih infrastrukturnih sistema kada je u pita-nju Crnogorsko primorje, koji je podložan kontinu-alnom razvoju, kako u tehničkom tako i u organizacionom pogledu. Jedinstvena je ocjena da su osnovni ciljevi regionalnog vodovoda ispunjeni, odnosno da je najvećim dijelom riješen višedece-nijski problem u vodosnabdijevanju Crnogorskog primorja. Pet godina od puštanju u rad ovog siste-ma stiče se utisak da se radi o projektu koji je zavr-šen i čiji dalji razvoj nije više u fokusu naše pažnje, kao što je to bilo u toku njegove gradnje. Međutim, potrebno je konstatovati da postoje još mnogi real-ni i vidljivi problemi i izazovi u njegovom funkcio-nisanju, koji, ukoliko se na vrijeme ne riješe, mogu proizvesti mnoge probleme, kako one po svakod-nevni život stanovnika ovog područja, tako i po ra-zvojne šanse u privredi, naročito u sektoru turizma.


6

Ubijeđen sam da će današnja rasprava ukazati na neke od značajnih problema ovog sistema, te do-prinijeti njegovom daljem uspješnom razvoju i ostvarenju postavljenih ciljeva.

Želim da vam zahvalim na prisustvu ovoj značajnoj raspravi i izrazim posebno zadovoljstvo što se ona odvija pod krovom Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.


7

Turizam je jedna od najbrže rastućih privrednih grana u Crnoj Gori, koja je za posljednjih devet go-dina, od obnove nezavisnosti, znatno promijenila ukupnu ekonomsku sliku Crne Gore. Oko 35 odsto svih stranih investicija koje su se dešavale u Crnoj Gori odnosilo se na sektor turizma, a promet u tu-rizmu povećan je tri puta. Sa 230 miliona eura u 2014. godini imali smo više od 730 miliona eura. Promet i broj zapošljenih u turizmu takoreći su ud-vostručeni i imamo jasnu projekciju kako crnogor-ski turizam treba da se razvija. Prema izvještaju Svjetskog savjeta za turizam i pu-tovanja, za desetak godina promet u turizmu biće nešto oko dvije milijarde eura i treba da zapošljava više od 55.000 ljudi. Želimo da razvijamo viso-kokvalitetni turizam, sa znatnim brojem porasta smještajnih kapaciteta u hotelima visoke kategorije i sa uslugama koje predstavljaju identitet i poseb-nost koju nudi Crna Gora. U takvom projektu, in-frastruktura, prije svega komunalna, mora biti u potpunosti realizovana. Na ovom skupu akcenat ćemo staviti na segment snabdijevanja vodom, ali uporedo sa tim mora se raditi na projektima odvođenja otpadnih voda i re-alizovati projekte koji su vezani za komunalni i dru-gi otpad. Prema projekcijama i studijama, u nared-nih 20 godina mora se u taj sektor uložiti blizu

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ, ministar održivog razvoja i turizma

Kvalitet vode može da bude prednost Crne Goremilijardu eura. Znači, potrebna su znatna finansij-ska sredstva, stručni kadar, dobra organizacija i ja-sna vizija. Podsjetiću, regionalni vodovod je urađen za otprili-ke tri godine. Prošlo je pet godina od realizacije ovog značajnog projekta, a mi danas raspravljamo da li smo iskoristili sve resurse regionalnog vodovoda, šta možemo dodatno da uradimo i kako da on bude podsticaj za druge važne projekte u Crnoj Gori. Napomenuću da su i u druge projekte uložena znat-na finansijska sredstva. Za desetak godina, urađeno je 250 kilometara vodovodne i kanalizacione mre-že, završeni su projekti za tretman otpadnih voda u Mojkovcu, Žabljaku i Budvi, regionalne sanitarne deponije u Podgorici i Baru i nabavljeno je više od 50 savremenih vozila. Proces priključenja EU zahtijeva prelazak sa glo-balne priče u vrlo jasne pragmatične rezultate. Mo-ramo da izađemo sa jasnim pokazateljima koliko ćemo objekata – od hotela do individualnih – imati potpuno završene u dijelu vodosnabdijevanja, tre-tmana otpadnih voda i tretmana otpada. Siguran sam da samo na taj način možemo postići značajne rezultate. Imamo jasne ciljeve, za te ciljeve je najod-govornija država, ali veliku odgovornost nose i lo-kalne samouprave. Ključna je stvar da svako treba da radi svoj dio posla. Država je za to obezbijedila


8

značajne infrastrukturne pretpostavke i znatno je pomogla u dijelu zatvaranja finansijskih konstruk-cija. Ovo je dobra prilika da zahvalimo svim međuna-rodnim, prije svega njemačkim i američkim, finan-sijskim i drugim institucijama, koje su pomogle da se u potpunosti realizuju projekti koji su bili pripre-mljeni u Crnoj Gori. Na lokalnim samoupravama i institucijama je da pripreme što više projekata i da te projekte realizu-jemo u kratkom roku. Siguran sam da, zahvaljujući aktivnostima koje smo realizovali, imamo mnogo veće kadrovske potencijale nego prije. Čini mi se da je ključna stvar koju smo svi prihvatili - voda i ostali elementi su roba koja treba da se proizvede, roba koja treba da se plati. Međutim, još nijesmo shvatili da svaki gubitak vode, a imamo ih dosta, utiče na cijenu vode i standard naših građana. Sjetite se, 2003. godine u avgustu gubici su drastično smanjeni za kratak period zahvaljujući međunarodnim insti-tucijama. Posljednjih nekoliko godina nemamo ta-kav pomak, što je i prirodno. Ali, ne vidim energiju koja je potrebna za realizaciju projekata koji su ve-zani za sekundarnu mrežu. Zbog toga, želim da vas pozovem da se na tom polju intenzivno radi. Što to podrazumijeva? Prije svega, zahtijeva bolju organizaciju, optimizaciju poslova-nja i jasno definisanje svih modela, počev od zakon-skih, a onda i organizacionih preduslova, da bi se ovaj posao doveo do kraja. Razvoj Crne Gore na platformi održivog razvoja, sa osnovnim premisa-ma koje su vezane za životnu sredinu, ne može se realizovati ako intenzivno ne realizujemo elemente koje sam pomenuo. Ako želimo da privučemo dodatne strane investici-je, moramo da budemo brži, jasnije da donosimo odluke. Sto pedeset miliona eura stranih direktnih investicija utiče na porast bruto društvenog proi-

zvoda za jedan procenat. Prihodi u budžetu tada su otprilike dodatnih 30 miliona eura. Bez takvih fi-nansijskih podsticaja, crnogorska ekonomija ne može ići tempom rasta od pet odsto, što je naš osnovni cilj. Da bi se sve to realizovalo, moraju se obezbijediti preduslovi. Značajno je urađeno, ali pogledajte kartu regionalnog vodovoda i sekundar-ne mreže, jako puno mora da se uradi, mora energič-nije da se krene ka Ulcinju, Luštici, Herceg Novom, zaleđu. Nije prirodno da reklamiramo Crnu Goru kao pre-stižnu destinaciju za turizam, a u nekim opštinama imamo znatan broj objekata koji nemaju vodosnab-dijevanje na očekivanom nivou. Pitanje infrastruk-ture je ključni preduslov našeg razvoja. I samo ako budemo imali investicije, imaćemo sredstva od mi-lijardu eura, koja su potrebna da bi se realizovali ti projekti. Ali, i pored toga moramo znatno da utiče-mo na realizaciju organizacije, moramo da izađemo iz uskih lokalnih interesa, moramo da grupišemo potencijale i kapacitete. Samo na taj način možemo ponuditi kvalitetnu robu, kvalitetan tretman život-ne sredine i optimalnu cijenu za sve građane i turi-ste koji borave u Crnoj Gori. Siguran sam da ćemo, u tom pravcu, u kratkom roku ponuditi određena rje-šenja. Pored infrastrukture, ključno pitanje je kvalitet vo-de. On može da bude komparativna prednost Crne Gore, ali mora biti njena obaveza. Glavni cilj svih optimizacija i poboljšanja jeste uspostavljanje siste-ma organizovanja poslova u oblasti vodosnabdije-vanja i upravljanja otpadnim vodama na način koji će obezbijediti efikasno održivo i kvalitetno bavlje-nje tim djelatnostima. Moramo eliminisati proble-me koji su vezani za konflikt svaki put kad se dešava neka promjena. Navikli smo da samo u postojećim okolnostima funkcionišu neke stvari, ali moramo da se mijenjamo, da budemo konkurentni, brži od osta-


9

lih, ako želimo da zadržimo poziciju. Moramo da obezbijedimo održivi kvalitet snabdijevanja vodom i upravljanja otpadnim vodama, stvorimo snažna preduzeća koja će kapacitete i sposobnost za te us-luge pružiti na način koji ispunjava visoke standar-de. Visoki standardi znače i kvalitet vode i cijenu. Poštujući način i organizaciju obavljanja svih poslo-va, neće moći adekvatno da se odgovori na ove iza-zove ako bude ovakvo zatečeno stanje. Zbog toga, moramo izaći iz uskih opštinskih interesa i naći na-čin da obezbijedimo našim građanima uslugu kakvu treba da imaju. Siguran sam da ovaj skup ima snage

da da jasnu poruku u tom pravcu - moramo eko-nomski brže da se razvijamo, elementi održivosti da budu viši nivo naših prioriteta i da kvalitet mora da bude nešto što odslikava sve elemente naše ponude, kako u turizmu, tako i u infrastrukturi. Samo na taj način možemo da nađemo svoje mjesto na zgusnu-toj turističkoj mapi i obezbijedimo visok kvalitet života građana na našem prostoru. Siguran sam da, zahvaljujući ubrzanom ekonom-skom razvoju, možemo naći ozbiljna finansijska sredstva za realizaciju projekata koji se odnose na infrastrukturu.


10

Regionalni vodovod sa kvalitetnom pitkom vodom dragocjeni je nacionalni resurs i njegova upotreba i te kako je od značaja za kvalitet zdravlja građana Crne Gore. Prvu informaciju o ovom pitanju dobio sam na inici-jativu predsjednika Upravnog odbora ,,Regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje“ Miodraga Pejo-vića prije dva mjeseca. Na tom kratkom sastanku, shvatio sam kao svoju obavezu, a i odgovornost, da sazovem sastanak u okviru svoje nadležnosti, koji je održan u Ministarstvu zdravlja. Prisustvovali su predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turiz-ma, Instituta za javno zdravlje, Uprave za inspekciju i nadzor, Regionalnog vodovoda i Ministarstva zdravlja. S obzirom na značaj teme, kako sam je ja doživio, shvatio sam takođe i obavezu, i poslovnu i političku i stručnu, da o tom razgovoru treba da oba-

DR BUDIMIR ŠEGRT, ministar zdravlja

Ne smijemo tolerisati nezakonitu praksu lokalnih vodovodavijestim i premijera. Suštinu tog sastanka, koji je trajao nekih sat i po, sa-žeo sam u dva zaključka. Prvi, da je sastanak pokazao pasivnost institucija i prebacivanje nadležnosti sa jednih na druge, i drugi - žmurenje pred lošim kvali-tetom vode za piće i tolerancija nezakonite prakse lokalnih vodovoda. Ministarstvo zdravlja će insistirati na obezbjeđiva-nju zakonom predviđenih uslova za rad lokalnih vo-dovoda, uz obavezu obezbjeđivanja zakonite doku-mentacije ili dokumentacije koju je zakon definisao, a ona treba da bude potvrda da se građanima Crne Gore distribuira kvalitetna voda. Ne bježim od od-govornosti. Iz mog ugla, ne vidim da po ovom pita-nju u Crnoj Gori ima izazova, ali vidim da ima zakon-skih obaveza. Poruka ovog skupa treba samo da bude - da li ćemo da ih poštujemo.


11

Javno preduzeće „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ osnovano je kao međuopštinsko 1976. go-dine, dok je 1991. godine, donošenjem Zakona o vo-dosnabdijevanju Crnogorskog primorja, dobilo sta-tus javnog preduzeća čiji je osnivač Skupština Crne Gore.Kada je riječ o periodu izgradnje ovog drugog po vrijednosti i značaju infrastrukturnog objekta u Cr-noj Gori, za period od 1976. do 2006. godine, može se reći da ga je obilježila izgradnja jednog dijela pra-tećih objekata i postrojenja, ali i „nerješavanje dile-me“ sa kojeg izvorišta bi se voda eksploatisala za potrebe Crnogorskog primorja. Aktivnosti na zavr-šetku ovog projekta intenzivirane su 2007. godine, kada je Vlada Crne Gore usvojila stratešku odluku da se izvorište Bolje sestre koristi za vodosnabdije-vanje Crnogorskog primorja, sa svim svojim pred-nostima, koje se ogledaju u visokoj izdašnosti izvo-rišta od minimum 1.800 litara u sekundi i visokom kvalitetu vode za piće klase A1, tokom cijele godine. Na regionalni vodovodni sistem (u daljem tekstu RVS) povezano je pet opština Crnogorskog primor-ja, dok se polovinom 2016. godine očekuje povezi-vanje Herceg Novog. Time će se cijelo područje Cr-nogorskog primorja spojiti sa RVS u planiranoj prvoj fazi izgradnje sistema. Godina 2015, koja se smatra lošom u hidrološkom

GORAN JEVRIĆ, direktor JP ,,Regionalni vodovod za Crnogorsko primorje“

Kvalitetna voda za piće je novi turistički brend Crne Goresmislu, dokazuje koliko je bila opravdana vizija Vla-de , budući da danas, 8. jula, Regionalni vodovod is-poručuje 100 odsto više vode nego prošle godine. Ne možemo ni da zamislimo kako bi danas tekao razvoj turizma, niti kakav bi bio kvalitet života građana na Crnogorskom primorju da je problem nedostatka vode za piće još zastupljen kao što je to bilo u proš-losti. Dakle, Vlada je donijela mudru stratešku odlu-ku da, i u uslovima globalne ekonomske krize, uloži velika finansijska sredstva – oko 80 miliona eura u periodu od 2007. do 2010. godine - u ovaj infrastruk-turni projekat od neprikosnovenog značaja za dalji održivi razvoj Crnogorskog primorja. Međutim, mi kao da nijesmo svjesni da ovaj projekat još nije u potpunosti završen i da zahtijeva konstantni rad na održavanju i daljem unapređivanju ostvarenih re-zultata. Smatramo da regionalni vodovodni sistem može i u turističke svrhe mnogo bolje da se promoviše, ne samo obezbjeđenjem dovoljne količine vode za piće visokog kvaliteta. Naime, Crna Gora može da ima i novi turistički brend - vodu. U Crnoj Gori, kvalitet-nu vodu za piće imamo na svim česmama, u apar-tmanima, stanovima ili hotelskim sobama. Smatra-mo da naše društvo takvu ponudu može mnogo bolje da promoviše i pokaže dodatnu odgovornost male i ne baš bogate države, koja je uložila velika


12

sredstva da se završi taj važni projekat. Kada govorimo o kvalitetnijoj promociji vode kao novog turističkog brenda, smatramo da je izuzetno važno naglasiti koje su to prednosti vodozahvata regionalnog vodovodnog sistema. Dakle, izvorište Bolje sestre je podzemni izvor vode čiji je vodoza-hvat izgrađen u vidu lučne betonske brane koja sa-drži specijalni sistem za regulaciju isticanja izvoriš-ne vode kojom je onemogućen prodor jezerske vode u kaptažu RVS. Voda je toliko kvalitetna da ne pod-liježe nikakvim mjerama za dalju distribuciju, a kvalitet je dokazan kod nejeminentnijih evropskih institucija. U našoj internoj laboratoriji, 700 - 800 puta u toku mjeseca provjeravamo različite para-metre kvaliteta vode a po Zakonu, kontrolu kvalite-ta vode sprovodi Institut za javno zdravlje. Regionalni vodovod je druga investicija po vrijed-nosti i značaju koja je do sada realizovana u Crnoj Gori, a u nju je uloženo 107 miliona eura. Međutim, u 2014. godini sistem je radio sa svega 14,5 odsto ka-paciteta, što je neprimjereno malo. Dakle, od 2010. godine do danas nijesmo uspjeli da isporučimo onu količinu vode koja se realno može isporučiti tokom jedne godine. U 2010. godini, u julu mjesecu, na RVS je spojena opština Budva, zatim Kotor i Tivat. U 2011. godini smo imali isporuku od 11 odsto, 2012. godine 20,5, 2013. godine 16 i prošle godine 14,1 pro-cenat. Sasvim logično se može postaviti pitanje da li je trebalo uložiti više od 100 miliona eura da bi ovaj projekat radio sa samo 14 odsto kapaciteta. Sa druge strane, imamo više od 30.000 individualnih objeka-ta za stanovanje koji još nijesu spojeni na vodovod-nu mrežu.Da bi se optimizirao rad preduzeća, Vlada je 2014. godine zadužila Regionalni vodovod da intenzivira aktivnosti na projektima izvoza. Menadžment pre-duzeća definisao je tri modela: dva su izvoz vode preko Luke Bar uz pomoć tankera nosivosti do

80.000 tona, budući da postoji mogućnost ulaska brodova samo do 11 metara gaza; kod Sutomora po-stoji mogućnost da ulaze najveći tankeri od 300.000 tona nosivosti, čiji su gazovi više od 30 metara. U oba slučaja, imamo mogućnost izvoza hlorisane ili nehlorisane vode, zavisno od toga kako poslovni partneri odluče. Moram istaći da je bilo kvalitetnih prijedloga i ideja za izvoz vode i prije nego što sam ja došao u Regio-nalni vodovod. Ministar Branimir Gvozdenović i predsjednik Upravnog odbora Miodrag Pejović, kao i ostale kolege iz Regionalnog vodovoda, uspostavi-li su kontakt sa uglednom švajcarskom kompanijom koja je trebalo da se bavi izvozom vode, ali, nažalost, ratna dešavanja na području Afrike taj su projekat zaustavila. Treći projekat o kojem razmišljamo, a koji podrazu-mijeva optimizaciju poslovanja Regionalnog vodo-voda, jeste fabrika za flaširanje i izvoz vode. Regio-nalni vodovod ima na raspolaganju neophodnu infrastrukturu za takav tip projekta, dok je potrebno investirati jedan ili dva miliona eura u odgovarajuću opremu. Za ovakav projekat imamo podršku Vlade, odnosno diplomatsko-konzularnih predstavnika koji lobiraju kako bismo obezbijedili investitore. Međutim, treba reći da nije teško investirati u proje-kat, već je najveći problem pronaći tržište, budući da su količine vode koje možemo da plasiramo iz našeg sistema ogromne. Posebno smo ponosni što uz Regionalni vodovod, ako sam dobro informisan, samo još vodovodi Bud-ve, Herceg Novog, Kotora i Tivta imaju sve potrebne zakonom propisane akte za eksploataciju i funkcio-nisanje izvorišta. Smatramo veoma bitnim da Upra-va za vode i druge nadležne institucije vode računa o tome da li određeno lokalno vodoizvorište uredno posjeduje potrebnu dokumentaciju. Upitno je da li se može koristiti izvorište za snabdijevanje stanov-


13

ništva vodom ukoliko se u prvoj zoni sanitarne za-štite nalaze desetine individualnih objekata za sta-novanje, koji, naravno, imaju septičke jame. Upravo je to razlog što Uprava za vode za pojedina lokalna izvorišta ne izdaje vodna akta. Mišljenja smo da, nakon izgradnje Regionalnog vodovoda, takvi rizici nipošto ne bi smjeli da postoje na Crnogorskom pri-morju.Dakle, do 2010. godine na Crnogorskom primorju borili smo se sa nedostatkom vode za piće, pri čemu je naš prioritet bio kvantitet, a od 2010. godine svi-ma koji se bave vodovodnom politikom prioritet je postao upravo kvalitet vode. Briga o kvalitetu vode koja se isporučuje građanima od neprikosnovenog je značaja i jedan je od osnovnih elemenata neop-hodnih za zdrav život stanovnika, turista i razvoj turističke privrede. Smatramo da Regionalni vodovod može ponuditi i nižu cijenu od 0,29 eura, ukoliko bi se kapacitet ovog sistema koristio u većoj mjeri. Ukoliko bismo kori-stili 80 odsto kapaciteta, po našim računicama, cije-na bi mogla da bude 0,10 eura po kubnom metru. Ako imamo u vidu činjenicu da 365 dana u godini isporučujemo vodu A1 kvaliteta, smatramo da bi-smo i mi u Regionalnom vodovodu i direktori lokal-nih vodovodnih preduzeća trebalo zajednički da razmislimo i dođemo do modela saradnje koji će učiniti da svi optimizujemo svoje poslovanje i ko-načno počnemo suštinski da osjećamo benefite koje pruža regionalni vodovodni sistem.Jedan od rizika sa kojima posluje Regionalni vodo-vod jeste kreditno opterećenje. Naše preduzeće jed-no je od rijetkih koje, shodno odluci Vlade, samo-stalno vraća veliki kredit koji je korišćen za investiciju. Imamo kredit od 30 miliona eura, na pet godina, za koji rata iznosi tri miliona eura godišnje i uredno ga otplaćujemo. U 2014. godini, 70 odsto ukupnih prihoda preduze-

ća moralo je biti izdvojeno za izmirenje kreditnih obaveza a, prema ugovorima, država ulazi u pro-blem likvidnosti ukoliko se približi procentu zadu-ženja od 70 odsto. Imamo veliku podršku i razumi-jevanje Ministarstva održivog razvoja i turizma, radimo na modelu optimizacije finansijskog inži-njeringa i sa Abu Dabi razvojnim fondom. I po ovom pitanju smo obezbijedili podršku i pregovaramo sa Evropskom bankom za rekonstrukciju i razvoj. Po-kušavamo da nađemo odgovarajući model i opti-mizujemo poslovanje u ovom segmentu, što bi tako-đe moglo doprinijeti našim nastojanjima da cijena vode bude još niža. S nestrpljenjem čekamo da se završi projekat opti-mizacije vodovodnog sektora na Crnogorskom pri-morju, za koji je Vlada saglasnost dala u januaru 2014. godine, a Evropska banka za obnovu i razvoj obezbijedila 70.000 eura donacije. Smatramo neo-drživim da u šest opština imamo šest vodovodnih preduzeća, od kojih svako funkcioniše na svoj na-čin. Činjenica za razmišljanje jeste da će voda poskupiti ukoliko se ne nađe model da lokalni vodovodi preu-zimaju veće količine iz regionalnog sistema. Viša cijena će, sa jedne strane, riješiti neke naše proble-me, ali će, sa druge, zakomplikovati probleme lokal-nih vodovodnih preduzeća. Zato želim da istaknem da je sadašnji model dugoročno neodrživ, da nosi velike rizike sa kojima ćemo se kasnije teže suočava-ti, i to sa mnogo većim ulaganjima. Regionalni vodovod je u obavezi prema lokalnoj up-ravi i velikim investitorima na području opštine Herceg Novi da i tu opštinu spoji na svoj sistem. Očekujemo reviziju glavnog projekta, čime se stiču uslovi da dobijemo od Ministarstva održivog razvo-ja i turizma građevinsku dozvolu. Nadamo se da će-mo, zajedno sa investitorom, obezbijediti tri milio-na eura za izgradnju infrastrukture i da ćemo do


14

2016. godine spojiti Herceg Novi na regionalni vo-dovodni sistem. Razmatramo i mogućnost pribav-ljanja podrške Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj, kako bismo na taj način dodatno rasteretili naše preduzeće, budžet Vlade i lokalne vodovode. Vlada je, takođe, podržala inicijativu Ministarstva održivog razvoja i turizma i Regionalnog vodovoda da prioritetno pristupimo izgradnji podvodnih lo-kalnih mreža u naseljima u kojima one nijesu izgra-đene. Na području opštine Bar imamo više od 20.000 objekata koji nijesu spojeni na vodovodnu mrežu, a skoro isto toliko u ostalom dijelu primorja.Ukazaću na još jedan problem. Vlada je 2011. godine usvojila Prijedlog zakona o regionalnom vodovodu. Četiri godine je taj akt bio u skupštinskom domu, da bi ga Skupština prije nekoliko mjeseci vratila Vladi. Dakle, ispostavilo se da je mnogo lakše bilo izgraditi regionalni vodovod, nego usvojiti zakon o njemu! Zato i danas funkcionišemo po starom Zakonu, koji

nijednim članom ne tretira Regionalni vodovod kao završeni projekat, niti prepoznaje rizike kojima smo izloženi. Na kraju, moram još jednom ponoviti da je izgrad-njom regionalnog vodovodnog sistema ne samo ri-ješen problem vodosnabdijevanja već su konačno postavljeni zdravi temelji za razvoj turizma kao naj-značajnije privredne grane u Crnoj Gori, i, usuđu-jem se reći, upravo zahvaljujući izgradnji regional-nog vodovoda, Crna Gora je postala najveće turističko gradilište u Evropi. U tom smislu, čvrsto vjerujem da isključivo uz bli-sku i kvalitetnu saradnju svih državnih institucija, koje u svojim nadležnostima imaju dodira sa poli-tikom vodosnabdijevanja na Crnogorskom pri-morju, možemo riješiti sva sporna pitanja i na taj način doprinijeti ne samo unapređenju ovog sek-tora, već i generalnom društvenom napretku u Cr-noj Gori.


15

Turizam je definitvino jedan od najvažnijih stubova crnogorske privrede, taj sektor već sada predstavlja 20 odsto bruto domaćeg proizvoda i očekuje se nje-gov rast. Vizija Evropske banke za obnovu i razvoj jeste održivi turizam. Moramo da imamo veoma jasnu viziju o razvoju infrastrukture za to. Kada go-vorimo o infrastrukturi, prije svega mislimo na dis-tribuciju vode, tretman otpadnih voda i transport vode. Svi ovi elementi veoma su bitni i Evropska banka za obnovu i razvoj i druge finansijske institu-cije spremne su da podrže Vladu Crne Gore u na-mjerama da izgradu infrastrukturu. Spremni smo da radimo zajedno sa Vladom i opštinama, ali mora-mo da budemo kreativni. Svi znaju koji su problemi sa fiskalnom oblašću, sa kojima se srijećemo u Crnoj Gori. Moramo da dođemo do načina finansiranja koji neće garantovati Vlada. Kada je o projektima riječ, predstaviću nekoliko ko-je smo sproveli u regionu, posebno u Crnoj Gori. Prije nekoliko godina, bili smo kofinansijeri prvog regionalnog sistema vodosnabdijevanja u Crnoj

ĐULIO MORENO, šef Kancelarije Evropske banke za

rekonstrukciju i razvoj u Crnoj Gori

Crna Gora je izuzetno važna država u našim planovimaGori; u Danilovgradu finansiramo projekat za ra-zvoj infrastrukture; u Bukureštu smo finansirali izradu projekta za tretman otpadnih voda i kolek-tor. Slične projekte finansiramo u Sisku i u Rijeci. Evropska banka za obnovu i razvoj ima čitav niz in-strumenata da finansira ovakve projekte. Neki od njih su krediti za koje može da garantuje država, krediti opštinama i podrška javno-privatnom par-tnerstvu. Šta bismo mi željeli sada da finansiramo u Crnoj Gori? Prije svega, to je nadogradnja sistema regionalnog vodosnabdijevanja, u smislu proširenja kapaciteta. Zainteresovani smo za projekte izgradnje i rekon-strukcije vodovodne mreže u priobalnim opština-ma. Iako to nije lak projekat, spremni smo da podr-žimo i Vladu i glavni grad u izgradnji infrastrukture za tretman otpadnih voda. Kao što vidite, Crnu Goru doživljavamo izuzetno važnom državom u našim planovima, a prioritet je snabdijevanje vodom.


16

Imao sam čast i zadovoljstvo da se u ovaj projekat uključim u vrijeme kada se intenziviralo pitanje ra-zvoja i turizma na Crnogorskom primorju poslije godina suše i “godina koje su pojeli skakavci”. Kao međunarodni konsultant, bio sam pozvan i od gru-pe ,,Scott Wilson i IK Consulting“ da budem član tima koji je imao priliku da učestvuje u završnoj fazi projekta ovog izvorišta. U Crnoj Gori, dominantno je snabdijevanje vodom iz karstnih ili krečnjačkih ili kraških akvifera, kako god ih zvali. To Crnu Goru svrstava među zemlje sa najintenzivnijim vodovodnim bilansom u Evropi sa više od 40 litara u sekundi po kvadratnom kilome-tru. Istovremeno, to je vrlo osjetljivo područje, u kome se zapravo vodni resursi vrlo lako zagađuju, zagađenja se brzo prenosi kroz podzemlje i može doći do velikih problema u snabdijevanju vodom ukoliko se o svim tim aspektima ne vodi dovoljno računa. U istraživačkim radovima i na svojim predavanjima želim da ponekad pokažem koliko su putanje vode u karstu neizvjesne i koliko su na neki način mistič-ne. Nekada se smatralo da vode koje poniru na Pelo-ponezu izviru na Siciliji, krećući se ispod mora. Na nekim drugim skupovima, kao što su bila zasijeda-nja sudova u Americi 1861.godine, svega nekih 20-ak godina prije nego što je definisana teorija kreta-

PROF.DR ZORAN STEVANOVIĆ

Izvorište Bolje sestre primjer vrlo uspješnih rješenja i zahvata vode u karstunja voda u karstu i pošto je već Darsi formulisao teoriju tečenja vode u podzemlju, smatralo se da su podzemne vode i njihovo kretanje toliko neizvjesne da ih nijednim zakonom i sudskim postupkom ne možemo administrirati. Naravno, daleko smo od toga, ali smo ipak u vremenu u kome mora da se vodi računa o tome koji resurs koristimo, na kakav način i kako ga štitimo. Područje Crne Gore specifično je po tome što ga odlikuje taj mediteranski geosinkrinalni prostor, to je jedan od tipskih razvića karsta. Ono što ovu ze-mlju stavlja na čelo svjetske liste je upravo 90 odsto snabdijevanja stanovništva vodom iz karstnih akvi-fera i jedno prostranstvo sa više od 50 odsto teritori-je pokrivenosti krečnjacima. Na drugom mjestu na ovim prostorima je Albanija sa nekih 75 odsto, zatim Austrija oko 50 procenata, ali Crna Gora je zaista lider u pogledu kvaliteta tih resursa. Ova plava ni-jansa boje pokazuje rasprostranjenje karstskih akvifera u cijelom mediteranskom prostoru, ona je zapravo jedan od dominantnih resursa snabdijeva-nja stanovništva, ali nijedna zemlja nema ovaj po-tencijal i ovaj kapacitet u tim izvorištima. Broj karstnih izvorišta po jedinici površine takođe stavlja Crnu Goru, sa Bosnom i Hercegovinom i Hr-vatskom, u lidere, dakle u one zemlje koje imaju naj-gušću rasprostranjenost najjačih karstnih izvora.


17

Kontrola tih izvora nije jednostavna. Ipak, niz veli-kih gradova u ovom našem regionu Jugoistočne Evrope, kao i pet prijestonica, koristi vodu iz kreč-njaka, i to su brojna izvorišta duž priobalja, ali i u unutrašnjosti stijenskih masa. U jednoj od naših knjiga, vodećeg svjetskog izdava-ča ,,Elseviera“, mi smo uzeli izvorište Bolje sestre i detaljno ga opisali kao jedan od primjera vrlo uspješnih rješenja i zahvata vode u karstu. Pored Crnogorskog primorja, ako gledamo samo prijesto-nice, tu su Beč, Tirana, Skoplje, Sarajevo i, naravno, Podgorica. Ono što je problematično kod ovih izvo-rišta jeste nepouzdanost kvantiteta voda u njima, jer u velikom broju slučajeva imamo drastično sma-njenje izdašnosti u periodima kada je voda najpo-trebnija. Zbog toga, rješenje sa ovim regionalnim vodovodom ima jednu specifičnu crtu . To je obez-bijeđenost na relativno visokom nivou i vidimo vi-soko iznad projektovanog kapaciteta koji je bio de-finisan kao tehnički početni od 1.600 litara u sekundi. Sistem cjevovoda hloriše se samo zato da bi se spriječilo da se u njemu formiraju bakterije, njih nema u izvorištu u prirodnom slivu. Ovaj prostor veoma je značajan zbog toga što su ov-dje naši naučnici, na čelu sa Jovanom Cvijićem, for-mirali nauku o hidrogeologiji karsta i o karstologiji. Zahvaljući njemu, ovo je jedina oblast u kojoj su u svjetskoj nauci naučni termini postali naši termini polje, uvala i ostali. Prema tome, naša oblast i region nešto su čemu se svijet često okreće i traži naše isku-stvo. Slična rješenja, kao što je kontrola vode u prio-balju, što je grad Monpelje učinio ispitivanjem du-bokih karstnih kanala, obezbjeđivala su i predstavljala na neki način idejna rješenja za sve ono što se kasnije primjenjivalo u cijelom regionu. Uspješno su realizovani slični projekti u susjednim državama, u Srbiji, kao i u Crnoj Gori. Veliki broj lokalnih izvorišta, zahvaljujući profesorima Mićku

Raduloviću i Mišku Buriću, uspješno je riješen ili je njihov rad poboljšan, ali zapravo nikad nijesmo mo-gli da dođemo do trajnijih rješenja na bazi tih izvo-rišta, koja su formirana duž Jadranske obale. Prije svega, zato što su njihovi slivovi manji i u brdskim terenima, što je dobra okolnost, ali su napadnuti iz-gradnjom i ne mogu se više lako kontrolisati. U obližnjem Trebinju, već drugu godinu zaredom, pod pokroviteljstvom Uneska, imamo internacio-nalni kurs sa do sada više od 50 polaznika iz različi-tih zemalja i sa planom da na Crnu Goru do sljedeće godine ovaj kurs proširimo, dovodeći ne samo stu-dente i mlađe istraživače, već i one koji se profesio-nalno bave ovom djelatnošću, da im pokažemo uspješne primjere rješenja. U te uspješne primjere rješenja svakako ulazi izvo-rište Bolje sestre. I pored ranije ideje o kaptiranju vrela Karuč u Skadarskom jezeru, ušlo se od 2005. godine u ozbiljnije projekte zahvaljujući prof. Mić-ku Raduloviću, koji ga je predložio kao alternativno rješenje, što je kasnije analiza i potvrdila. Ja sam imao tu čast da učestvujem u ovom projektu koji je dokazao da je : 1. minimalni kapacitet izvorišta (2,3 m3/s) znatno veći od potreba u vodi i za drugu fazu izgradnje sistema; 2. da su vode izvorišta odličnog kvaliteta, zamućenja su izuzetno rijetka i kratko-trajna i, osim UV dezinfekcije, drugi postupci tre-tmana se ne primjenjuju; 3. da vode vrela Bolje se-stre nijesu u direktnoj hidrauličkoj vezi sa vodama Morače, o čemu je postojala pretpostavka. To je do-kazano opitima trasiranja i korelativnim analizama kvaliteta vode. Mogućnost indirektnog kontakta sa vodama iz aluviona Morače na prostoru naselja Gr-bavci, ali i reke Cijevne, postoji i treba je analizirati kroz studije definisanja III ZSZ. Rješenje kaptaže sa mobilnim vazdušnim jastukom, kojim se sprečava kontakt čiste i kvalitetne podzemne vode sa vodama jezera, je inžinjersko remek djelo i služi kao primjer


18

uspješne regulacije na međunarodnom nivou. Zato se i našlo na naslovnoj strani jedne moje knjige. Je-dini incident kada su vode jezera prodrle u kaptažu bio je rezultat nekontrolisanog ispuštanja voda iz akumulacija u Albaniji i poplavnog talasa koji je po-digao nivo jezera iznad sračunatih vrijednosti za hiljadugodišnje vode. Posao i istraživanja oko izvo-rišta Bolje sestre nije završen. Potrebno je i da se otklone brojne prijetnje po kvalitet i zaštitu vode, od nekontrolisane eksploatacije šljunka i pijeska u zoni Grbavaca, preko izgradnje magistralnog puta ili lo-ciranja asfaltne baze i drugih postrojenja u okviru druge zone sanitarne zaštite, kao i treće zone koju

tek treba definisati. Upravo se čine napori da se izvorište uključi u neki od međunarodnih projeka-ta, kao pilot područje u mediteranskom karstu i da se i na taj način obezbijede sredstva za dovršetak istraživanja.Aktivno korišćenje raspoloživog resursa jednog od najuspješnijih hidrogeoloških projekata realizova-nog u mediteranskom prostoru tokom posljednjih pola vijeka, njegova preventivna zaštita od spoljnih uticaja, pouzdanost očuvanja kvaliteta i stabilnost isporuka vode, ključ su održivosti i perspektiva ra-zvoja turističke privrede Crne Gore, ali i očuvanja zdravlja lokalnog stanovništva.


19

Ostvaren san generacija koji garantuje razvoj turizma

MIODRAG PEJOVIĆ, predsjednik Upravnog odbora

JP ,,Regionalni vodovod za Crnogorsko primorje“

Realizacijom projekta regionalnog vodovoda trajno je i na kvalitetan način riješeno pitanje vodosnabdi-jevanja Crnogorskog primorja za opštine Ulcinj, Bar, Budva, Tivat i Kotor. Time je ostvaren višedece-nijski san generacija koje pamte prve ideje da voda sa izvorišta u zaleđu Skadarskog jezera stigne do primorja.U ovaj projekat, tokom više od tri i po decenije, bio je uključen veliki broj učesnika. Svi oni utkali su dobre namjere, rad i znanje u realizaciju ovog, za Crnu Goru izuzetno značajnog, infrastrukturnog objekta koji svojom veličinom i složenošću predstavlja naj-veću investiciju u posljednjih nekoliko decenija. Njegovom realizacijom ostvaren je san generacija koje su se smjenjivale na sličnim mjestima, na koji-ma su bile na razne načine akteri tog kapitalnog pro-jekta. Za sve to vrijeme, projekat je trpio brojne pro-bleme, prijedloge, dopune, izmjene, podrške i kritike, slaganja i neslaganja, da bi najzad dobio pra-vi i jedino ispravni epilog time što je prihvaćen pro-jekat koji je odabrao izvorište Bolje sestre kao naj-bolje rješenje. To izvorište, sa vrhunskim kvalitetom i dovoljnim količinama vode, u potpunosti može da zadovolji potrebe Crnogorskog primorja. Regionalni vodovod je veoma složen i kompleksan projekat. Uz glavne objekte, kao što su izvorište, pumpne stanice, prekidne komore i sl., položeno je

i više od 100 kilometara trase cjevovoda, od koje više od 70 odsto prolazi kroz izuzetno teške terene. Ako se tome doda da je na samom cjevovodu urađeno više od 400 objekata radi obezbjeđenja njegovog kvaliteta i sigurnosti tokom eksploatacije, onda je jasno kakvom je teškom trasom postavljan ovaj cje-vovod.Kolektiv Regionalnog vodovoda može biti ponosan na to što ovaj sistem funkcioniše besprijekorno, što se pokazalo kroz njegovu eksploataciju tokom pro-teklih više od pet godina. Ova godina je najbolji test uspješnog funkcionisanja sistema, jer se tokom glavne turističke sezone kapacitet koristio i iznad 80 procenata, bez zastoja i bez gubitaka, što je za svaku pohvalu.I Vlada Crne Gore može biti ponosna na ovaj proje-kat, a naročito predsjednik Vlade, na to što je u uslo-vima najveće ekonomske krize, koja je snažno dr-mala i Crnu Goru, uspio da obezbijedi konstrukciju finansiranja u iznosu od 81 milion eura. Koliko je to bilo i hrabro i opravdano, najbolje govore dešavanja tokom turističke sezone u ovoj godini. Da kojim slu-čajem nije bio izgrađen regionalni vodovod, glavna turistička sezona na čitavom Crnogorskom primor-ju bila bi znatno osakaćena, a u metropoli turizma u Budvi skoro da je ne bi ni bilo. Slično se može reći i za Tivat i Kotor.


20

Važno je reći da je ova godina, zbog ekstremno veli-ke suše, i za izvorište Bolje sestre bila najbolja pro-vjera izdašnosti i kvaliteta vode. Ni u danima kada je pumpano skoro kubik vode u sekundi nije došlo do znatnijeg smanjenja izdašnosti izvorišta, a kvalitet vode je uvijek bio konstantan – klasa A1. Tako se izgradnjom regionalnog vodovoda otvara prostor za obezbjeđivanje vode građanima, turisti-ma, privrednim i turističkim kapacitetima. Izuzet-nim kvalitetom, ona ispunjava sve kriterijume utvr-đene domaćim i međunarodnim standardima. Put evropskih integracija predstavlja veliki izazov, ali i šansu da Crna Gora i za druge važne infrastruk-turne projekte obezbijedi nedostajuća finansijska sredstva iz međunarodnih institucija, a izgradnja regionalnog vodovoda je još više otvorila vrata. Za-vršetkom prve faze ovog projekta, Crna Gora je znatno bliže porodici visoko razvijenih turističkih destinacija i društvima sa stvorenim pretpostavka-ma za dalji i dinamičniji razvoj. Time će turizam imati ključnu ulogu i biti znak raspoznavanja na glo-balnoj ekonomskoj sceni.Pred Regionalnim vodovodom su i dalje veliki po-slovni izazovi. Veoma se intenzivno mora raditi na

dva kolosijeka. Prvi je razvojni, pod kojim se podra-zumijeva realizacija druge faze i proširenje kapaci-teta na izvorištu Bolje sestre za još dodatnih 400 li-tara u sekundi, zatim povećanje kapaciteta u transportu vode prema Tivtu, Kotoru i Herceg No-vom, kao i omogućavanje velikim investitorima, ko-ji grade turističke kapacitete, naslanjanje na regio-nalni vodovod (Kumbor, Luštica, Plavi horizonti, Mamula, Kraljičina plaža i sl.).Djelovanje na drugom kolosijeku je od presudnog značaja za uredno vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja, a to su poslovi na preventivnom i inter-ventnom održavanju ovog infrastrukturnog gigan-ta. Ovo podrazumijeva savršenu organizaciju i pla-niranje poslova, pravovremenu nabavku rezervnih djelova i materijala, efikasne intervencije, sposob-nost u procjeni rizika i slično. I na ovim poslovima, koji su najviše bili izraženi tokom ove turističke se-zone, menadžment i stručni kadar Regionalnog vo-dovoda veoma uspješno su rješavali probleme koji su ih pratili. To se pokazalo obezbjeđenjem vodsna-bdijevanja Crnogorskog primorja, posebno u jeku turističke sezone, takoreći bez zastoja, što je pravi podvig.


21

Dostupnost kvalitetne i bezbjedne vode u dovolj-nim količinama, adekvatni uslovi sanitacije i higije-ne od ključnog su značaja za očuvanje i unapređe-nje ljudskog zdravlja i života. Voda, bilo da se koristi za piće, u domaćinstvu, proizvodnji hrane i indu-striji ili za rekreaciju, predstavlja važnu determi-nantu zdravlja. Upravo mogućnost višestruke upo-trebe čini vodu dragocjenim resursom. S jedne strane, ona je izvor zdravlja, pretpostavka opstanka i važan resurs razvoja ukupnog društva. Isto tako, voda može biti i uzrok brojnih i raznovrsnih obolje-nja. Stoga, inicijative za efikasno upravljanje bez-bjednošću vodnih resursa značajne su sa stanovišta javnog zdravlja, ali istovremeno promovišu ukupni društveno-ekonomski i održivi razvoj, kao i dobro-bit pojedinca.

Ljudska prava

U julu 2010.godine, usvajanjem Rezolucije UN, Generalna skupština priznala je pravo na bezb-jednu i čistu pijaću vodu kao ljudsko pravo od ključnog značaja za potpuno ostvarivanje života i uživanje svih ljudskih prava.Prema podacima SZO, oboljenja koja se prenose vodom, povezana sa neadekvatnom sanitacijom i

Bezbjedna voda – determinanta zdravlja

MINA BRAJOVIĆ, Kancelarija SZO u CG

higijenom kod kuće, u školi, zdravstvenim ustano-vama i na radnom mjestu, u značajnoj mjeri uče-stvuju u ukupnom opterećenju bolestima u regionu Evrope. Ovo se prevashodno odnosi na dijareju, ali i na druga oboljenja, poput legioneloze, hepatitisa A i sl. Nedavno objavljene globalne procjene ukazuju da se gotovo 60 odsto svih slučajeva dijareje povezuje sa nekvalitetnom vodom, neadekvatnom sanitaci-jom i lošom higijenom. U regionu Evrope, u zemlja-ma niskog i srednjeg nivoa razvoja, dnevno se bilje-ži 10 smrtnih slučajeva, kao posljedica dijareje upravo zbog neispravne vode, neadekvatne sanita-cije i higijene. Djeca su izložena najvećem riziku obolijevanja od bolesti koja se prenose putem vode. Procjenjuje se da dijareja, kao oboljenje povezano sa nekvalitetnom vodom i neadekvatnom sanitaci-jom, uzrokuje više od pet procenata svih smrtnih slučajeva kod djece životne dobi do 14 godina, sa većom prevalencom u istočnom dijelu regiona Evrope.

Važnost analiza

Zabrinjavajuće visoke koncentracije hemijskih kontaminenata, poput arsena i fluoride, ozbiljno ugrožavaju zdravlje građana i izazivaju teška obo-ljenja, poput kancera i sličnih.


22

Ne smije se potcijeniti ni sve veći uticaj vektorskih oboljenja na zdravlje građana Evrope. Prenose ih insekti i drugi vektori, čiji životni ciklus u velikoj mjeri zavisi od vode.Iskustva i dokazi kojima raspolaže SZO potvrđuju da su ova oboljenja, između ostalog, povezana sa nepostojanjem sistematskog upravljanja uslugama vodosnabdijevanja, što rezultira nekvalitetnom i neispravnom vodom za piće; neadekvatnim odla-ganjem i/ili ponovnom upotrebom otpadnih voda i ljudskog otpada u poljoprivredne svrhe, čime se ozbiljno ugožava bezbjednost hrane i narušava ži-votna sredina; lošom infrastrukturom i neodrživim sistemom finansiranja.Globalni procesi, uključujući klimatske promjene, rapidnu urbanizaciju, demografske promjene i si-romaštvo, prevazilaze kapacitete postojećih servi-sa i infrastrukture, potrebnih za zadovoljenje osnovnih potreba.Savremeni svijet suočen je sa velikim i ubrzanim promjenama koje enormno opterećuju dragocjene i ograničene prirodne resurse i negativno se odra-žavaju na dostupnost kvalitetne, bezbjedne vode u dovoljnim količinama, kao pretpostavke očuvanja i unapređenja zdravlja, poljoprivrede, ekosistema, ali i industrijskog razvoja i ekonomskog rasta.U vremenu velike neizvjesnosti, kada su efekti kli-matskih promjena na vodne resurse alarmantni, a svijet suočen sa eksponencijalnim rastom popula-cije, društvo ne može i ne smije zanemariti pitanje dostupnosti bezbjedne vode. Nivo upotrebe i zaga-đenosti svježih vodnih resursa dostigao je tačku kada je njihova održivost ugrožena, što rezultira nedovoljnim količinama vode i daljim degradira-njem njenog kvaliteta, dovodeći u pitanje proi-zvodnju hrane, funkcije ekosistema i ekonomski rast.Efikasan odgovor na ove izazove podrazumijevaće

unapređenje, u smislu integrisanog pristupa uprav-ljanju vodnim resursima i obezbjeđivanja kvalitet-ne vode u dovoljnim količinama, kako bi se maksi-mizirali višestruki zdravstveni, ekonomski i ekološki benefiti.

Kontrola kvaliteta

Kontrola i bezbjednost sistema vodosnabdijevanja počeli su da privlače posebnu pažnju nakon epide-mioloških nalaza Džon Snoua (1855) da voda pred-stavlja glavni put prenošenja kolere u Londonu, otkrića Luja Pastera (1863) o postojanju mikroor-ganizama i Roberta Koha (1863) o metodama de-tekcije mikroorganizama u vodi.Krajem 19. vijeka, veliki broj zemalja Evrope i SAD-a uveo je kontrole kvaliteta pijaće vode, naro-čito u gusto naseljenim urbanim cjelinama, osla-njajući se prevashodno na dezinfekciju hlorom radi uništavanja patogenih mikroorganizama. U skladu sa svojim mandatom, od 1950. do 1970.godine Svjetska zdravstvena organizacija izradila je i objavila standarde za kvalitet pijaće vode, koji su poslužili kao naučna baza za praćenje kvaliteta vo-de proizvedene i isporučene od operatera za vodo-snabdijevanje. Nešto kasnije, SZO je objavila i regu-latorni okvir “SZO smjernice za pijaću vodu”, koji je u nekoliko navrata revidiran. Prateći smjernice SZO i relevantne direktive EU u ovoj oblasti, razvijala se i praksa kontrole kvaliteta pijaće vode utemeljena na detekciji patogena i tok-sičnih koncentracija hemikalija, kroz monitoring programe i poštovanje nacionalnih i međunarod-nih smjernica i standarda, oslanjajući se prevas-hodno na indikator – bakterije i maksimalne nivoe koncentracije hemikalija u krajnjem “proizvodu”. Međutim, ova metodologija je nerijetko spora, slo-žena i skupa.


23

Čak i kod sofisticiranih i visoko razvijenih sistema vodosnabdijevanja, ova šema monitoringa pokaza-la se kao neefikasna u sprečavanju oboljenja koja se prenose putem vode, poput kriptosporidioza ili giardiaza. Tokom dužeg niza godina, identifikovani su brojni nedostaci i razna ograničenja ovakvog vi-da kontrole kvaliteta. Dosadašnja iskustva i dokazi upućuju da testiranje i kontrola krajnjeg proizvoda predstavljaju prevashodno reaktivni, a ne preven-tivni mehanizam i pristup, koji treba da osigura kvalitetnu i bezbjednu pijaću vodu.Ovakva iskustva potvrđuju potrebu osmišljavanja novog pristupa kontroli kvaliteta pijaće vode, za-snovanog na razumijevanju vulnerabilnosti siste-ma kada je riječ o kontaminaciji i preventivnim mjerama potrebnim radi osiguravanja bezbjedno-sti vode do krajnjeg korisnika.Posljednje, revidirano izdanje Smjernica SZO za kvalitet pijaće vode predlaže efikasniji koncept procjene i upravljanja rizikom kod kontrole kvali-teta pijaće vode, kroz cjelokupni ciklus vodosnab-dijevanja od izvorišta do krajnjeg korisnika. Smjernice potenciraju potrebu izrade i primjene preventivnih planova za bezbjednost vode kao naj-efikasnijeg načina kojim će se osigurati kontinuira-no snabdijevanje bezbjednom vodom, bez obzira na obim vodosnabdijevanja i nivo razvoja samog sistema. Poznato je da bezbjednost pijaće vode zavisi od ve-likog broja faktora, uključujući njen kvalitet na izvorištu, efikasnost u tretiranju vode i integritet distributivnog sistema. Stoga, Smjernice ističu po-trebu poštovanja principa “višestrukih prepreka”, u smislu uspostavljanja sistematskog procesa za identifikovanje hazarda, procjenu hazarda i uvođe-nje kontrolnih tačaka, kao prvi korak u upravljanju sistemom vodosnabdijevanja. Ovo je, bez sumnje, put minimiziranja potencijalnih hazarda i obezbje-

đivanja efikasnije kontrole kvaliteta pijaće vode. Osnova i polazište planova za bezbjednost vode na-laze se u principima HACCP metodologije preven-tivnog upravljanja rizikom.Usvajanjem Parma deklaracije o životnoj sredini i zdravlju (SZO Regionalna kancelarija za Evropu, 2010), vlade euro regiona obavezale su se da jedan od četiri regionalna prioritetna cilja bude ,,obez-bjeđivanje javnog zdravlja kroz unapređivanje do-stupnosti bezbjedne vode i sanitacije“. Protokol Ekonomske komisije UN za Evropu i SZO Regionalna kancelarija za Evropu o vodi i zdravlju (2006) predstavlja prvi međunarodni pravni in-strument čiji cilj je zaštita humanog zdravlja i do-brobiti,povezujući prevenciju i smanjivanje preva-lence oboljenja koja se prenose putem vode, sa jedne strane, i održivog upravljanja vodnim resur-sima u Evropi, sa druge strane.

Održivi razvoj

Voda znači život u svakom smislu te riječi. Ona predstavlja okosnicu koncepta održivog razvoja i od ključnog je značaja za ukupni društveno eko-nomski razvoj, zdrave ekosisteme i opstanak čovje-ka. Bezbjedna voda predstavlja pretpostavku sma-njivanja opterećenja bolestima i unapređenja zdravlja, dobrobiti i produktivnosti stanovništva. Kao dragocjeni resurs, ona zauzima i centralno mjesto u naporima za prilagođavanje na klimatske promjene, budući da služi kao link između sistema klimatskih promjena, drustva i životne sredine. Stoga, sasvim je razumljivo što ovaj dragocjeni, ali ograničeni i nezamjenljivi resurs, zauzima središ-nje mjesto u sve tri dimenzije koncepta održivog razvoja i tijesno je povezan sa globalnim izazovima. Dostupnost bezbjedne vode predstavlja jedan od imperativa savremenog društva i njegovim prepo-


24

znavanjem, u okviru nedavno usvojenih Ciljeva održivog razvoja, poslata je poruka da se globalni problemi dostupnosti bezbjedne vode i sanitacije moraju rješavati holistički i primjenom koheren-tnog pristupa kroz različite segmente društveno - ekonomskih aktivnosti, čime će se doprinijeti ostvarivanju drugih ciljeva održivog razvoja.

ZaključakIako je pitanje dostupnosti čiste, kvalitetne, bez-bjedne vode u dovoljnim količinama za sve visoko kotirano na politickim agendama, kako na međuna-

rodnom tako i nacionalnom nivou, potrebno je ula-gati veće napore u cilju iznalazenja “pametnih” rje-šenja na svim nivoima, a naročito u sektoru zdravstva, budući da javno zdravstvena perspektiva u upravljanju ovim dragocjenim resursom predstav-lja priliku za unapređenje zdravlja populacije i sma-njivanje troškova.Voda je izvor života i zdravlja, ali i pokretač indu-strijskog razvoja i ekonomskog rasta. U okolnostima značajnog smanjivanja vodnih resursa, neophodno je obezbijediti punu saradnju i koherentnost sektor-skih politika, kako bi se izbjegla konfrontacija javno zdravstvenih i poslovnih komercijalnih interesa.


25

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet

Predlog zakona o regionalnom vodosnabdijevanju dostavljen je Skupštini još 2011. godineOkrugli sto na temu “Razvoj i perspektive regional-nog vodovoda-izazovi i šanse” jeste jedinstvena pri-lika da se napravi presjek dosadašnjeg modela valo-rizovanja jedne od najvećih crnogorskih investicija uopšte, a da se nakon više od četiri godine rada regi-onalnog vodovoda ukaže iz stručne, naučne i poli-tičke vizure na način prevazilaženja postojećih pro-blema koji nepotrebno opterećuju sistem regionalnog vodosnabdijevanja, onemogućavajući ga da ostvari punu efikasnost i svrsishodnost.U odnosu na samo jedan od segmenata poslovanja sistema regionalnog vodosnabdijevanja, a to je za-konodavni, odnosno institucionalni okvir, treba istaći da nedorečenost , nedefinisanost i kolizija va-žeće zakonske infrastrukture, kao i neblagovreme-na izmjena, odnosno nedonošenje neophodnih pro-pisa, jeste jedna od glavnih prepreka za JP Regionalni vodovod u ostvarivanju optimalnog po-slovno-finansijskog rezultata.Naime, Zakon o regionalnom vodosnabdijevanju Crnogorskog primorja, koji je na snazi od decembra 2007. godine, eksplicitno nalaže obavezu ( čl.39 Za-kona ) da se, nakon završetka izgradnje regionalnog sistema vodosnabdijevanja, sprovede postupak transformacije javnog preduzeća u društvo sa ogra-ničenom odgovornošću, a ta obaveza ni nakon četiri

godine nije realizovana. Treba napomenuti da je, u skladu sa odredbom Zakona o unapređenju poslov-nog ambijenta, koji je na snazi od jula 2010.g. ( čl.13 Zakona) 30. jul 2013. bio krajnji rok za reorganizaci-ju javnih preduzeća, pa shodno tome i JP Regional-ni vodovod, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, koji ne prepoznaje “hibridni” model tzv. javnih preduzeća. Ni ova zakonska norma nije pri-mijenjena. Naime predlog novog zakona o regionalnom vodo-snabdijevanju Crnogorskog primorja, koji je trebalo da riješi probleme postojećeg zakonodavnog okvi-ra, Vlada je dostavila Skupštini još oktobra 2011.go-dine i zaista je teško razumjeti da ni gotovo pune četiri godine nije bilo dovoljno da se ovaj predlog uvrsti u dnevni red Skupštine, da se o njemu povede ozbiljna i transparentna rasprava i da se, nakon eventualnog amandmanskog djelovanja u smislu poboljšanja određenih normi, donese novi zakon. Ogovornost ovoga puta svakako nije na predlagaču, već na Skupštini Crne Gore, i to kao poslanik te in-stitucije želim da podvučem. Ne ulazeći u predlože-ne norme i ne želeći da opterećujem ovaj skup poje-dinim zakonskim rješenjima, a svakako pojedina traže preispitivanje i značajnu polemiku, poput di-jela predloga koji se odnosi na posebnu naknadu za


26

investiciju i predviđena oslobađanja od naknade, koja su po mom sudu nepotrebna, ili dijela koji defi-niše položaj budućeg privrednog društva, odnosno javno-privatnog partnerstva, želim da ukažem da se u vremenu dok je ovaj predlog “ležao” i još je u skup-štinskim fiokama, desilo dosta toga što traži prilago-đavanje u novom predlogu, za koji se iskreno nadam da mora biti usvojen do kraja tekuće godine. Jedna od tih novina jeste da je sistem obuhvatio i Ulcinj, a da izazov ostaje puno uključivanje opštine Herceg Novi u sistem.Koristeći ovu priliku da, i kroz ukazivanje na nedo-statke u zakonodavno – institucionalnom ambijen-tu u kojem posluje sistem regionalnog vodosnabdi-jevanja, učestvujem u raspravi koja treba da doprinese optimizaciji ovog sistema, želim još da istaknem apsolutno poražavajuću činjenicu da Re-gionalni vodovod posluje na nivou od svega 15 od-sto projektovanih kapaciteta. To stvara ogromne probleme, ne samo menadžmentu preduzeća u tekućem poslovanju, već i državi koja ne može op-timalno da valorizuje “resurs 21.vijeka”, a to je pija-ća voda, prepoznata kao razvojna šansa Crne Gore. Zato bi u funkciji, još jednom se nadam, brzog do-nošenja neophodnih propisa, posebnu pažnju tre-balo posvetiti problemima koji su u dosadašnjem poslovanju već prepoznati i koje treba urgentno rješavati. Tu, prije svega, mislim na odnos Regio-nalnog vodovoda i lokalnih vodovoda u primor-skim opštinama koji se ponašaju kao “država u dr-žavi” i postojećim sistemom rada i odgovornosti ugrožavaju kompletan sistem regionalnog vodo-snabdijevanja. Nepotrebno je govoriti o nepošto-vanju ugovornih obaveza o preuzimanju definisa-nih količina vode, o problematičnom kvalitetu

lokalnih sistema vodosnabdijevanja, nedostatku inspekcijskog nadzora i kontrole lokalnih vodo-vodnih preduzeća od strane odgovornih instituci-ja, između ostalih Uprave za vode i Uprave za in-spekcijski nadzor, zatim finansijskoj nedisciplini i neracionalnostima u poslovanju lokalnih vodovo-da, što rezultira činjenicom da cijena vode u lokalu bude nekoliko puta veća od cijene koju Regionalni vodovod fakturiše lokalnim preduzećima, a tu ra-zliku plaćaju građani i privreda na primorju. Tako-đe, smatram da se aktivnosti na planu izvoza vode moraju zakonski precizno definisati, kako bi se stvorili uslovi da se i ovaj značajan poslovni se-gment Regionalnog vodovoda u punoj mjeri isko-risti.U svakom slučaju, veliki dio posla je za nama i da-nas Crna Gora srećom ima sistem vodosnabdijeva-nja kvalitetnom i jeftinom pijaćom vodom koji bi poželjeli da imaju i mnogo bogatiji sistemi u okru-ženju i Evropi. Ne smijemo ni pomišljati kako bi funkcionisala turistička privreda, odnosno nekoli-ko stotina hiljada turista koji u špicu turističke se-zone imaju uredno vodosnabdijevanje zahvaljuju-ći ovom sistemu koji omogućava kontinuirani rast turističkog prometa i indirektno doprinosi milion-skim prihodima od turističke djelatnosti.Drugi dio ne manje značajnog posla je pred nama, a to je zakonsko, institucionalno i infrastrukturno zaokruživanje sistema regionalnog vodosnabdije-vanja, kako bi menadžment preduzeća Regionalni vodovod uspio da optimizuje njegove kapacitete i performanse, a Crna Gora maksimizira direktne i indirektne koristi od ove velike investicije, za koje postoji izuzetno veliki prostor.


27

DRAGAN ASANOVIĆ, generalni direktor Direktorata za upravljanje otpadom

i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma

Još postoji nesklad između potreba za vodom i dostupnosti vodosnabdijevanjaModerna i razvijena infrastruktura preduslov je ekonomskog razvoja svake zemlje i važan faktor investicione klime u savremenim, dinamičnim i konkurentnim uslovima poslovanja. Turizam, kao strateški pravac razvoja Crne Gore, visoko je zavisan od stepena razvoja komunalne i saobraćajne infrastrukture i ne može se očekivati turistički rast ukoliko zemlja nije dobro komunalno opremljena i saobraćajno povezana. Mogućnosti da ogromni potencijali Crne Gore budu adekvatno valorizovani dovedeni su, u jednom periodu, u pita-nje zbog nepostojanja odgovarajuće infrastrukture koja bi na adekvatan način podržala taj razvoj.Svjesni značaja postojanja adekvatnog sistema vo-dosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda, Vlada Crne Gore, u saradnji sa opštinama, već duži period ulaže znatne napore na poboljšanju stanja u ovim oblastima, uprkos mnogim otežavajućim okol-nostima. Bogatstvo i kvalitet vodnih resursa predstavljaju jednu od najznačajnijih komparativnih prednosti Crne Gore. Međutim, hidrološke i geološke karak-teristike Crnogorskog primorja, sa padavinama ko-je su koncentrisane na zimski period, uslovljavaju drastičan pad izdašnosti lokalnih izvorišta tokom ljeta na tom području. U hidrološkom minimumu, kapaciteti svih vodoizvorišta na Crnogorskom pri-

morju iznose manje od 1.600 l/sec, što je znatno manje od potreba. Ovakvo stanje u vodnom deficitu ograničavajući je faktor razvoja turistički orijenti-sanih primorskih opština, budući da visokokvali-tetni turizam zahtijeva konstantno i pouzdano sna-bdijevanje vodom. Zbog toga se rješavanje pitanja vodosnabdijevanja nametnulo kao esencijalni uslov za korištenje postojećih turističkih kapacite-ta i njihov budući razvoj.Ocijenjeno je da bi separatno rješavanje pitanja vo-dosnabdijevanja Crnogorskog primorja, van sagle-davanja regionalnog konteksta, predstavljalo oz-biljnu prepreku za postizanje planiranih razvojnih ciljeva. Ideja o izgradnji regionalnog vodovoda na-stala je još 1975. godine ali je značajniji napredak ostvaren 1991. godine, donošenjem posebnog zako-na o regionalnom vodovodu, kada je država je u cje-losti preuzela kontrolu nad projektom i potpunu odgovornost za njegovu realizaciju. Intenzivnije aktivnosti na planu realizacije projek-ta regionalnog vodosnabdijevanja započete su 2006/2007. godine. Rezultat tih aktivnosti je bio da, nakon 35 godina od začetka ideje, Crna Gora dobije izuzetno vrijedan i, za dalji razvoj, suštinski važan infrastrukturni objekat. Za nepune tri godine izgra-đen je grandiozan sistem regionalnog vodosnabdi-jevanja sa 120 km magistralnih cjevovoda, prečnika


28

i do 1.000 mm i velikim brojem pratećih objekata. Pored velikih objekata sistema (vodozahvat, uprav-na zgrada i prekidna komora na izvorištu, pumpnih stanica, trafo-stanica, rezervoar Đurmani i prekid-ne komore i rezervoari u Budvi, Tivtu i Baru), na samom cjevovodu izgrađeno je više od 400 raznih drugih objekata (šahtovi, ventili, oslonci, ukruće-nja). Grandioznost projekta i način na koji sistm funskci-oniše može se sagledati iz sljedećeg: sa postrojenja za proizvodnju vode Bolje sestre (sa vodozahvatom, pumpnom stanicom i ultravioletnim reaktorima za dezinfekciju vode), izgrađenog na vodoizvorištu na obodu Malog blata, voda se transportuje prema pre-kidnoj komori iznad samog postrojenja. Iz prekidne komore, gravitaciono se transportuje prema pumpnoj stanici Reljići, koja se nalazi na ru-bu Crmničkog polja, cjevovodima dužine 30 km, od čega je 18 km položeno po dnu Skadarskog jezera i Malog blata, a preostali dio prolazi kroz plavna po-dručja Zete i Crmničkog polja i na dva mjesta ispod korita rijeke Morače. Od pumpne stanice Reljići vo-da se, preko vodostana „Reljići“ i kroz hidrotehnički tunel „Sozina“ dužine 4,2 km, transportuje do re-zervoara Đurmani, koji je glavna akumulacija regi-onalnog vodovoda, kapaciteta 10.000 m3, i u čijem sastavu je hlorna stanica za dopunsku dezinfekciju vode. Regionalni vodovodni sistem se od rezervoara „Đurmani“ prostire duž obale Crnogorskog pri-morja na južni krak prema Baru i Ulcinju (36 km) i sjeverni krak prema Budvi, Kotoru, Tivtu i Herceg Novom (62km). Opština Herceg Novi još nije direk-tno povezana na ovaj sistem, iako je njegov dio iz-građen i na području te opštine. Sistem u prvoj fazi ima kapacitet od 1.100 l/sec, a s obzirom da su izgrađeni cjevovodi i građevinski objekti dimenzionisani za finalni kapacitet od 1.500 l/sec, čim se za to ukaže potreba, uz manja ulaganja,

biće obezbijeđeno dodatnih 400 l/sec vode. Kapaci-teti regionalnog vodovodnog sistema, zasnovani na bazi dugoročnih projekcija porasta broja stanovni-ka, maksimalnog korišćenja postojećih kapaciteta i kroz adekvatnu valorizaciju svih značajnijih lokaci-ja za razvoj turizma, otvaraju prostor za nove inve-sticije i uklanjaju barijere za otpočinjanje jedne no-ve faze razvoja opština na Crnogorskom primorju.Izgradnjom regionalnog vodovodnog sistema, Crna Gora je iskoristila jedan dio tog svog, danas i u svjet-skim razmjerama sve oskudnijeg i dragocjenijeg resursa, da kvalitetno i stabilno riješi jedno od osnovnih životnih pitanja građana na Crnogorskom primorju. Pored toga, izgradnjom ovog sistema, ve-like investicije koje su realizovane ili su u fazi reali-zacije, poput luksuznog kompleksa Porto Montene-gro, u mogućnosti su da u punoj mjeri valorizuju svoj potencijal. Nove lokacije, kao što su Luštica, Jaz, Velika plaža, Ada Bojana i druge, dodatno dobi-jaju na vrijednosti.Iako je voda sa izvorišta Bolje sestre izuzetnog kva-liteta, posebna pažnja posvećena je higijenskoj is-pravnosti vode koja se isporučuje lokalnim vodovo-dima. Sirova voda, nakon UV dezinfekcije, podliježe svakodnevnim analizama koje obuhvataju organo-leptička svojstva, mjerenje fizičkih i osnovnih he-mijskih parametara. Voda iz rezervoara, prekidnih komora, pumpnih stanica i sa odvojaka duž distri-butivne mreže, analizira se periodično u toku mje-seca, odnosno godine, zavisno od broja ekvivalen-tnih stanovnika.Međutim, i pored značajnih aktivnosti i ulaganja na planu poboljšanja vodosnabdijevanja u posljednjih nekoliko godina i stvorenih uslova da se obezbijede dovoljne količine vode za potrebe gradova na Crno-gorskom primorju, još postoji nesklad između po-treba za vodom i dostupnosti vodosnabdijevanja. Osim problema nedovoljne razvijenosti lokalnih


29

vodovodnih sistema, posebne teškoće stvaraju veli-ki gubici vode u sistemima. Razlozi su starost vodo-vodne mreže koja ne ispunjava tehničke uslove, ne-dovoljno održavanje, nedostatak mjernih uređaja u sistemima, česta fizička oštećenja mreže, nelegalno korišćenje vode iz distributivne mreže i dr. Zbog toga je neophodan proaktivniji pristup lokalnih

uprava po pitanju unapređenja vodosnabdijevanja na svojim teritorijama i stvaranja uslova za obezbje-đivanje dovoljnih količina vode i za manjia naselja. U tome će imati punu podršku Javnog preduzeća „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“, čiji je prioritet da se u narednoj godini na regionalni vodo-vod poveže i opština Herceg Novi.


30

Kvalitet vode treba čuvati od izvorišta do potrošača

IVANA JOKSIMOVIĆ, specijalista higijene

Prevencija je osnovna karakteristika procjene i upravljanja rizicima u vodovodnom sistemu. To su one aktivnosti i procesi koji se koriste da bi se sprije-čile potencijalne opasnosti ili da se one spuste na prihvatljivi nivo. Hazardi se mogu desiti bilo gdje u vodovodnom sistemu i zato preventivne mjere treba da budu sveobuhvatne, od izvorišta do potrošača. Mnoge od njih mogu da kontrolišu više od jedne opasnosti, dok je za neke opasnosti potrebno primi-jeni više od jedne preventivne mjere da bi bile uspješne. Osnovne preventivne mjere su:(1) Upravljanje izvorištem i zaštita izvora vode; (2) Fizička i sanitarno-higijenska zaštita rezervoara vo-de; (3) Prečišćavanje; (4) Dezinfekcija; (5) Zaštita i održavanje distributivnog sistema.Zdravstvena bezbjednost vode za piće podrazumije-va njenu mikrobiološku i fizičko-hemijsku isprav-nost, uz obezbijeđenu zaštitu izvorišta, zdravstveno bezbjedno snabdijevanje i rukovanje vodom za piće. Voda može biti put prenošenja bakterijskih, viru-snih i parazitarnih oboljenja, od blagog gastroente-ritisa do ozbiljnih dijareja, dizenterije, hepatitisa, kolere ili tifusne groznice, a pogoduje i širenju obo-ljenja ukoliko je nema u količinama dovoljnim za održavanje higijene (šuga, vašljivost i sl.). Tipična oboljenja koja se prenose vodom izazivaju mikroor-

ganizmi koji vode porijeklo iz gastrointestinalnog trakta (želudac, tanko i debelo crijevo) ljudi, ali i do-maćih životinja, u uslovima kad otpadne materije prodiru u podzemne vode izvorišta.U vodi za piće mogu se naći mnoge hemijske materi-je, čije je dejstvo na čovjeka zavisno od vrste, kon-centracije i načina djelovanja. Za razliku od mikro-organizama, koji pretežno izazivaju akutna oboljenja kod čovjeka, uticaj hemijskih kontamine-nata iz vode za piće na zdravlje je uglavnom hroni-čan. Najveću opasnost za potrošače vode za piće pred-stavljaju patogeni mikroorganizmi. Konzumiranje kontaminirane vode ili njena upotreba u pripremi hrane mogu da izazovu slučajeve infekcije. Pod naj-većim rizikom su bebe i djeca, osobe s oštećenim imunim sistemom, bolesnici i stara lica. Najveći značaj u očuvanju bezbjednosti vode imaju zaštita izvorišta, prečišćavanje i dezinfekcija vode. Patogene bakterije u vodi za piće mogu da izazovu epidemije koje ugrožavaju veliki dio zajednice i u ekstremnim slučajevima prouzrokuju smrt. Izrada odgovarajućih protokola je od velikog znača-ja u kontroli opasnosti i događaja koji mogu dovesti do vanrednih situacija kao što su: (1) Prekoračenje koncentracija opasnih i štetnih materija u vodi u od-nosu na propisane vrijednosti i druge zahtjeve; (2)


31

Događaji koji povećavaju nivo zagađenja (npr. zaga-đenje u zoni sanitarne zaštite izvorišta); (3) Havarija na hidro-mašinskoj opremi ili prskanje distributiv-nih cjevovoda; (4) Duži nestanak struje; (5) Ekstre-mne vremenske promjene (tj. poplave); (6) Prirodne katastrofe (tj. požari, zemljotresi, oštećenja električ-nih vodova od groma); (7) Ljudske greške (na pri-mjer, ozbiljni propusti u upravljanju tehnološkim postupkom na postrojenju za prečišćavanje vode za piće).Odgovorni u vodovodnom sistemu i korisnici mora-

ju biti sposobni da brzo i efikasno reaguju na upozo-ravajuće kontrolne signale. Svaka iznenadna pro-mjena u kvalitetu ili protoku vode može biti znak predstojećih problema, što zahtijeva odgovarajuću reakciju. Najefikasnije sredstvo za osiguranje kvaliteta vode za piće i zaštitu zdravlja građana, u svim vodovodi-ma bez obzira na veličinu, jeste usvajanje preventiv-nog pristupa upravljanja, koji obuhvata sve korake od izvorišta, rezervoara, distributivnog sistema do potrošača.


32

PREDRAG BJELOBRKOVIĆ, vođa Jedinice za implementaciju projekata i savjetnik za saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama u

JP ,,Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“

Upravljanje projektima trećih licaJavno preduzeće Regionalni vodovod ,,Crnogor-sko primorje“ (JPCP) od 2000. godine do danas, u funkciji agenta za implementaciju projekata za treća lica, kao i poslodavca za sopstvene potrebe, upravljao je serijom raznovrsnih projekata koji su finansirale različite organizacije ( međunarodne i komercijalne banke, unilateralni državni fondovi) i po različitim standardima i pravilima kada su u pitanju nabavke,monitoring i evaluacija, vođenje ugovora i finansijska upravljanja.S druge strane, opšta je ocjena vodećih evropskih institucija (naravno, i evropskih banaka i Svjetske banke) da je jedan od osnovnih problema u korište-nju sredstava zajmova i kredita – a sada i pretpri-stupnih fondova EU- nepostojanje adekvatnih in-stitucionalnih kapaciteta, kako na nivou države, tako i na nivou lokalnih samouprava, njihovih agencija i javnih preduzeća i privrednih društava uopšte, za uspješnu implementaciju projekata.Subjekti koji imaju projekte koje treba da realizuju, na raspolaganju imaju tri različite opcije:

• „Interno“ upravljanje projektom znači da nji-me u potpunosti može upravljati subjekat koji je vlasnik projekta, saglasno raspoloživosti viso-kokvalifikovanog i iskusnog osoblja;

• „Potpuno korištenje vanjskih usluga“ znači da subjekat koji je vlasnik projekta, putem ugovora, u

potpunosti povjerava upravljanje ugovorom speci-jalizovanom timu stručnjaka, kompanijama za upravljanje projektima, inžinjerskim firmama, agencijama za nabavke itd.

• „Interno + korištenje vanjskih usluga“ znači da ugovorom može upravljati osoblje vlasnika projek-ta, uz pomoć (u različitom omjeru) vanjskih struč-njaka. Ovi stručnjaci mogu pružiti usluge koje va-riraju od veoma uskostručnih (npr. specijalizovani inžinjering, IT rješenja, itd.), do usluga koje podra-zumijevaju stalni angažman i prisutnost na lokaci-ji (u slučaju ugovora vezanih za građevinske rado-ve) u ime poslodavca.Dosadašnje iskustvo upravljanja projektima u Cr-noj Gori pokazuje da je veoma mali broj subjekata u stanju da to radi samostalno, tako da se uspješna realizacija brojnih projekata, koji će u narednim godinama biti pokrenuti, može postići samo uz pri-mjenu druge dvije opcije. S obzirom na to da u Cr-noj Gori praktično nema kompanija specijalizova-nih za upravljanje projektima (izuzev djelimično ,,Prokona“ i ,,Vodakoma“ kojima bi se, eventualno, mogla pridružiti Vladina TSU koja i nije pravno li-ce i finansirana je iz budžeta, očiglednio je da po-stoji široko tržište, ali i potreba za ovom vrstom usluga. To je i osnovni motiv za prijedlog da se JP-CP angažuje na tom planu.


33

U situaciji kada će Crnoj Gori, otvaranjem pristu-pnih pregovora, na raspolaganju biti još veća sred-stva kohezionih i strukturnih fondova Evropske komisije i kada će najveći dio tih sredstava biti na-mijenjen projektima iz oblasti zaštite životne sre-dine (tretman i odvođenje otpadnih voda, čvrsti otpad i vodosnabdijevanje), činjenica da JPCP ima izuzetno snažan institucionalni kapacitet za upravljanje projektima od izuzetnog je značaja i nju mora prepoznati i iskoristiti Vlada, na način na koji su je prepoznali Svjetska banka, Evropska ban-ka za obnovu i razvoj, Abu Dabi fonda za razvoj, KfW, GIZ i druge finansijske institucije sa kojima JPCP godinama veoma uspješno sarađuje. Narav-no, i za samo JPCP, upravljanje projektima za ra-čun trećih lica vrlo je važno, jer će omogućiti finan-sijsko valorizovanje njegovih kadrovskih potencijala. Uspješna implementacija serije projekata kojima je JPCP upravljao (Rehabilitacija primorskih, lo-kalnih vodovodnih sistema, MEIP, MESTAP, MSTDP i drugi) a čija vrijednost iznosi više od 100 miliona eura, rezultat je brojnih faktora i uslova koji su prethodno morali biti ispunjeni. Jedan od jako značajnih činilaca je i osposobljenost perso-nala u preduzeću da - na međunarodnom tržištu, kroz tzv. ICB tendere (otvoreno javno nadmetanje) pripremljene od strane investitora po pravilima FIDIC-a, kontrolisanim i finansiranim po proce-durama i operativnim politikama pomenutih fi-nansijskih organizacija – na optimalan način izve-de sve projekte kojima je upravljao.Van svake je sumnje da su brojni projekti manjeg obima, na kojima je javno preduzeće bilo jedinica za implementaciju od 2000. do 2008. godine, bili od izvanrednog značaja za snaženje profesional-nih kapaciteta pojedinaca i funkcionalnih cjelina u javnom preduzeću. Nijedan seminar, radionica ili

bilo koji drugi oblik teorijskog sticanja znanja ne može dati znanja i specifične vještine kao što to može dati na konkretnom projektu. On podrazu-mijeva svakodnevnu komunikaciju sa izvođačima, nadzorom, specijalistima za određene oblasti u bankama koje finansiraju projekat i drugim in-volviranim institucijama. Sva dokumentacija, po-čevši od projektne, tenderske i ugovorne, i cjeloku-pna korespondencija, u svim projektima koje je ovo javno preduzeće implementiralo od 2000.go-dine do danas, bila je na engleskom jeziku.Takođe, treba imati u vidu da su nabavke i finansij-sko upravljanje za ugovore o radovima i isporuci opreme, saglasno ugovorima o zajmovima i kredi-tima, u cjelosti bile podvrgnute pravilima tih insti-tucija.Posebno je važno naglasiti da su, saglasno navede-nim procedurama, tenderska dokumenta, pozivi za podnošenje ponuda, izvještaji o evaluaciji ponu-da i, konačno, sami ugovori sa izvođačima bili pod-ložni proceduri izdavanja prethodne saglasnosti banke (no objection). Isto važi i za procedure odo-bravanja aneksa na zaključene ugovore, bilo u po-gledu cijene ili roka završetka.Isto tako, važno je naglasiti da je po tim pravilima jedini kriterijum za dodjelu ugovora tzv. najniže evaluirana suštinski odgovarajuća ponuda (the lowest evaluated substantialy responsive bid), tj. ponuda sa najnižom cijenom, jer su svi ostali rele-vantni kriterijumi propisani tenderom i samim ugovorom koji su vođeni FIDIC pravilima.Zahvaljujući upornom desetogodišnjem radu na navedenim projektima i, kao kruna svega na iz-gradnji regionalnog vodovoda, u uslovima i ambi-jentu sa kojima se suočava mali broj visokoobrazo-vanih stručnjaka u Crnoj Gori, Javno preduzeće je uspjelo da odnjeguje tim profesionalaca koji danas mogu odgovoriti najvišim standardima za uprav-


34

ljanje projektima koji važe u razvijenim zemljama.Specijalisti za nabavke, tehnički nadzor i projektno izvještavanje, finansijsko upravljanje i izvještava-nje prošli su sve faze ciklusa različitih projekata

koji su finansirale vodeće svjetske finansijske or-ganizacije i komercijalne banke i definitivno posje-duju znanja i vještine koji im omogućavaju uspješ-no vođenje investicionih projekata.


35

Visok kvalitet voda izvorišta Bolje sestre

ANA MIŠUROVIĆ, specijalista toksikološke hemije

Još 70-ih godina prošlog vijeka, u bivšoj SFRJ, po-krenut je projekat izgradnje regionalnog sistema za vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja iz jedin-stvenog izvorišta iz zaleđa, radi otklanjanja rizika od nedostatka pitke vode u opštinama priobalnog područja, a u cilju nesmetanog razvoja turizma.Na-ime, Crnogorsko primorje nema dovoljnih količina kvalitetne vode iz lokalnih izvorišta za snabdijeva-nje stanovništva, posebno u ljetnjem periodu. U proteklih 30 godina vršena su veoma detaljna is-pitivanja potencijalnih izvorišta koja bi mogla po-služiti za regionalni vodovod. Tu su bila vrela u Ska-drskom jezeru: Raduš, Karuč i Volač, Bazagur, vrela u Malom blatu koja otiču rijekom Biševinom, rijeka Bojana i podzemna izdan pored Bojane (Anamalsko polje- Lisna Bori), podzemna izdan Zetske ravnice- bunari u Tuškom polju, vodozahvat Plat i dr. Mnoga od ovih istraživanja bila su urađena veoma detaljno na nivou idejnih, pa i djelova glavnih projekata. Na osnovu njih su čak donijeti i zakoni o opredjeljenju lokacija i zaštiti izvorišnih zona, kao što je to urađe-no za izvorište Karuč i za Skadarsko jezero, za čiju realizaciju je izveden vodoprivredni tunel kroz So-zinu, kao i crpne stanice, prekidne komore i rezer-voari. Master plan vodosnabdijevanja Crnogorskog pri-morja, koji je 1991. godine izradio ,,Energoprojekt“

iz Beograda, definisano je izvorište Karuč. Izvorište Karuč je od svih navedenih najdetaljnije ispitivano u periodu 1991-1993.godina od strane ,,Energoprojekta”-Beograd, u saradnji sa Zavodom za zdravstvenu zaštitu Podgorica, Gradskim zavo-dom za zaštitu zdravlja Beograd, kao i Biološkim institutom iz Beograda. Posljednja ispitivanja vrše-na su u junu mjesecu 2005.godine, kada su istovre-meno uzeti i uzorci iz rijeke Biševine na mjestu isto-ka iz Malog blata, kao i vode iz vrela Bolje sestre u Malom blatu, koja se po svojim fizičkohemijskim, mikrobiološkim i biološkim karakteristikama poka-zala identično kvalitetna kao i vrelo Karuč. Pored toga, utvrđeno je da su količine vode u minimumu znatno veće nego kod vrela Karuč, a mogućnost za-štite izvorišta neuporedivo povoljnija nego kod Ka-ruča, koji je okružen velikim brojem starih i novosa-građenih individualnih objekata, potencijalnih zagađivača.Detaljno ispitivanje kvaliteta ovih voda realizovali su JU Centar za ekotoksikološka ispiti-vanja Crne Gore (CETI) i Biološki institut iz Beo-grada. S obzirom na blizinu ponora Morače i KAP-a i po-tencijalnu mogućnost njenog uticaja na kvalitet vo-da izvorišta, CETI je tokom 2005-2006. godine sproveo detaljna uporedna ispitivanja kvaliteta vo-da izvorišta Bolje sestre, voda rijeke Morače na po-


36

noru, kao i izvorišta Karuč. Pored ispitivanja speci-fičnih pokazatelja kvaliteta voda i trasera, urađena je u više navrata i detaljna analiza sedimenata i ze-mljišta u okolini tih izvorišta i ponora Morače. Ona su pokazala da vode izvorišta Bolje sestre ne komu-niciraju sa vodama rijeke Morače, a da vode izvori-šta Bolje sestre i vode iz Karuča pripadaju istom slivu i posjeduju vodu izuzetnog kvaliteta A1 S I kla-se. Na osnovu ovih rezultata, Ekonomski fakultet iz Podgorice, u saradnji sa kompanijom ITSC Monte-negro, 2005.godine, po nalogu Vlade RCG, uradio je „Kost-benefit analizu varijantnih rješenja dugoroč-nog vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja“, u cilju donošenja konačne odluke o izvorištu za regi-onalni vodovod za Crnogorsko primorje. Ovom stu-dijom izvorište Biševina -Bolje sestre u predjelu Malog blata, u basenu Skadarskog jezera, definisa-no je kao najpovoljnije. Ovakav rezultat potvrdila je i nezavisna Studija koju je 2005-2006. finansirala Svjetska banka, a sprovele italijanske konsultantske kuće ERM i SWS.Zaključak Studije procjene uticaja na životnu sredi-nu bio je da Tuško polje ne zadovoljava zahtijevane uslove, a da izvorišta Karuč i Biševina-Bolje sestre zadovoljavaju, i kao takva mogu biti iskorišćena za potrebe regionalnog vodovoda. Studija je bila bazi-rana na idejnom rješenju kontinentalnog dijela re-gionalnog vodovodnog sistema, na osnovu kojeg je JP „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ obezbijedio saglasnost za izradu glavnog projekta, kao i na postojećem glavnom projektu obalnog dije-la sistema. Analiza izvorišta Bolje sestre kao vodo-zahvata sa ekološkog aspekta odnosila se na:

• Područje Malog blata i na basen Skadarskog jeze-ra u cjelini;

• Analizu izgradnje cjevovoda u oblasti basena Skadarskog jezera sa aspekta uticaja na životnu sre-

dinu. • Analizu izgradnje cjevovoda u oblasti Crnogor-

skog primorja sa ekološkog aspekta. Kvalitet voda izvorišta Bolje sestre karakteriše

sljedeće:• Temperatura vode u izvorištu kretala se ( u du-

binskim uzorcima sa 8 metara dubine) od 12-15 ste-peni Celzijusa , što ukazuje na stalno isticanje voda.

• Stvarna boja vode izvorišta Bolje sestre u svim ispitivanjima je bila ispod 5 ili 5 stepeni Pt/Co skale, dok je prividna boja vode bila kristalno zelena, od odsjaja ljušturica školjki na dnu. Parametri kao što je UV ekstinkcija, KMnO4, BPK5, HPK, fosfati i drugi bili su uvijek daleko ispod MDK.

• PH vrijednost kretala se od 7,1 do 7,95 i u površin-skim i dubinskim uzorcima i na terenu i u laborato-rijskim uslovima.

• Elektroprovodljivost vode je uvijek bila niska, što ukazuje na tipične karstne vode.

• Parametri azotnog kompleksa: amonijak, nitriti, nitrati i azot, po Kjeldalu, bili su uvijek ispod MDK, što ukazuje na kvalitet vode A1 klase bez antropoge-nog uticaja.

• Vode sa Bolje sestre i Biševine su umjereno alkal-ne, sa preovlađujućim bikarbonatnim alkalitetom.Sadržaj Na, K, Ca, Mg i ukupne tvrdoće, kao i alkali-teta vode, u cjelokupnom periodu ispitivanja bilo je bez bitnijih promjena.

• Kod svih uzoraka zasićenost kiseonikom bila je iznad 86 odsto, a vrijednosti za HPK, KMnO4, BPK5 bile su niske i zavisile su od biološke aktivno-sti jezera u površinskom sloju, dok su u dubinskim uzorcima ove vrijednosti bile veoma niske.

• Sadržaj teških metala i mikroelemenata u svim uzorcima ukazuje na vodu A1 klase, koja se može koristiti za piće.

• Sadržaj fenolnih materija je takođe u svim ispiti-vanjima bio daleko ispod dozvoljene granice od


37

2μg/l.• Mineralna ulja nijesu detektovana u uzorcima u

cijelom periodu ispitivanja.• Tokom 1991-1993. godine ispitivan je i sadržaj tri-

halometana (THM) i njihov potencijal stvaranja THMFP, koji ni u jednom slučaju nije prelazio 100μg/l.. Utvrđene su niske vrijedosti ispod MDK i u površinskoj i u dubinskoj vodi.Ovi rezultati potvr-đeni su i niskim vrijedostima za UV ekstinkciju, što sve još jednom potvrđuje da se radi o karstnim vo-dama. Ovaj parametar nije ispitivan u 2005. godini, ali su koncentracije TOC-a bile izuzetno niske, što potvrđuje prethodne rezultate za sadržaj THM.

• Tokom svih dosadašnjih ispitivanja analiziran je sadržaj rezidua pesticida, organohlornih, organofo-sfornih i nekih herbicida koji se mogu naći u voda-ma. Ni u jednom uzorku voda nijesu nađeni tragovi herbicida, kao ni tragovi OH( organohlornih) i OP (organofosfornih) insekticida.

• Polihlorovani bifenili (PCB-s) nijesu nađeni ni u jednom ispitanom uzorku.

• Tragovi PAH-s, policikličnih aromatičnih ugljo-vodonika, nijesu nađeni ni u jednom uzorku voda iz izvorišta Bolje sestre.

• U svim ispitivanjima radioaktivnosti od 1998. do 2005. godine pokazuju se veoma niske vrijednosti i prirodne i vještačke radioaktivnosti ( 137 Cs).

• Rezultati mikrobioloških ispitivanja izvorišta Bolje sestre kao i Biševine ( kao i u ispitivanjima u 2005. godini), ukazali su da voda odgovara A1S I klasi-pogodnoj za piće, po Uredbi o klasifikaciji i kategorizaciji voda.

• Sistematska biološka ispitivanja kvaliteta voda izvorišta Bolje sestre ukazuju da je brojnost plan-ktonskih organizama zanemarljiva sa aspekta vo-dozahvatanja i prerade u vodu za piće. Hidrobiološ-ka ispitivanja ukazuju da: na osnovu analize hlorofila a, kao mjere produkovane biomase algi,

prema OECD- u (1982) i Felföldy- ju (1980), trofija je u oblasti ultra-oligotrofije (<1 μg dm-3), što ukazu-je na vrlo slabo produktivan akvatični ekosistem.Saprobiološkom analizom procijenjen je saprobni status u oblasti oligosaprobnosti, što ukazuje da je voda izvora Bolje sestre čista - I klasa. Tako je, na osnovu biološke analize fito i zoo-planktona i mi-krobiološke komponente, procijenjeno da je kvali-tet izvorišta, na mjestu potencijalnog zahvata Bolje sestre u Skadarskom jezeru, kategorije A1 i da je, shodno tome podoban za vodosnabdijevanje, u skladu sa važećim zakonskim propisima.

• Potrebno je istaći da su, pored i kvaliteta vode, ispitivani i sedimenti Karuča , Volača, Bazagurske matice, Biševine i Bolje sestre, kao najbolji indika-tor mogućeg zagađivanja voda. Sadržaj teških me-tala u sedimentu izvora Bolje sestre ( Pb, As, Cd, Cr, Co, Mn, Hg, Mo,Cu, Ni Se,Zn) izuzetno je nizak .Sadržaj PCB-s nije konstatovan ni u jednom uzor-ku sedimenta, kao ni sadržaj PAH-s. Sadržaj teških metala i organskih toksikanata u sedimentu Biševi-ne je takođe na istom nivou kao i u sedimentu Karu-ča.

Na osnovu svih detaljnih ispitivanja kvaliteta vo-da, kao i geofizičkih i hidrogeoloških istraživanja i opita izvedenih na prostoru izmedu Malog blata i Morače, izvode se sljedeći zaključci:

• Izvorište Bolje sestre dio voda dobija iz zbijene izdani Grbavaca, koja je formirana u glaciofluvijal-nim sedimentima koji su, po pravcu izdanskog toka definisanog geoelektričnim skeniranjem i istraž-nim bušenjem, dobrih filtracionih karakteristika.

• Radi se o dijelu izdanskog toka zbijene izdani sa slobodnim nivoom, koji se infiltrira u karbonatne stijenske mase istočnog oboda Kolozuba i ističe u nivou i ispod nivoa voda Malog blata. Da dio voda na izvorištu Bolje sestre potiče iz zbijene izdani Grbavaca, potvrdili su i rezultati hemijskih analiza


38

uradenih u isto vrijeme na uzorcima sa bunara u Grbavcima i ovog izvorišta, kao i nagib zbijene izda-ni od bušotine BG1 prema bušotini BG2.

• Izvor Bolje sestre ne prihranjuje se vodama po-vršinskog vodotoka Morače. Na to ukazuju rezulta-ti istraživanja “Geoprojekta“ i CETI-ja iz Podgorice iz juna 2006. godine kvaliteta vode ovog izvorišta (na ovo ukazuju hemijske analize, prostorni polo-žaj i mehanizam isticanja izdanskih voda).Ranije pretpostavke o mogućoj direktnoj povezanosti, za-snovane na bilansnoj metodi, nijesu našle potvrdu u rezultatima ovog istraživanja.

• Vrulja Bolje sestre dio voda dobija iz karstnog izdanskog toka iz pravca Grbavci –Kolozub, koji je otkriven elektromagnetskim i geolektričnim tomo-grafskim ispitivanjima (ispod kvartarnih glacioflu-vijalnih sedimenata i prelaznog sloja glina su kred-

ni krečnjaci, u okviru kojih je karstna izdan pod pritiskom. Iz tih razloga voda na izvorištu Bolje sestre ističe najvećim dijelom ispod nivoa voda Je-zera, što je lako uočiti po klobucima koje voda stva-ra ističuci pod pritiskom sa dna ove pojave,odnosno sa dubine od 8 metara).

• Dio izdanskih voda u hidrološkom minimum, koje prihranjuju izvorište Bolje sestre, potiče iz zbi-jene izdani Grbavaca, a dio iz karstne izdani paleo-reljefa.

• Vode izvorišta Bolje sestre su izuzetno dobrog kvaliteta sa aspekta hemijskog sastava, što se odno-si i na izdanske vode Grbavaca, koje se zahvataju za piće grupom bušenih i kopanih bunara.

• Na osnovu analize kvaliteta vode izvorišta Bolje sestre i Karuč, izvodi se zaključak da one pripadaju istom slivu.


39

Ne pretendujem da sam ja zaslužan što Regionalni vodovod dobija vodu sa izvorišta Bolje sestre. Moje starije kolege dale su veliki doprinos razvoju hidro-geologije i istraživanju karstnih vrela.Podnio sam zahtjev Regionalnom vodovodu 2005, 2006. i 2007. godine, zajedno sa prof. Stevanovićem. Urađena su početna istraživanja, desetak bušotina, tačnog broja se ne sjećam, geofizička ispitivanja. Hidrometeorološki zavod je izvršio mjerenja. Izveli smo tamo sedam-osam godina opita bojenja podzemnih voda, što ponora duž Morača, što bu-šotina. Nikada se obojena voda nije pojavila na izvo-rištu Bolje sestre. Jeste jedna sa trideset metara od izvorišta, kod bušotine pored izvorišta. Voda na izvorištu Bolje sestre protiče tri metra dubine ispod

U vrijeme kada je donošena odluka o osnivanju re-gionalnog vodovoda, urađeno je nekoliko studija na tu temu. Najdetaljnija i sa najviše podataka, bila je studija koju je uradila neka strana kompanija i u za-ključku rekla da regionalni vodovod ne treba napra-viti. Zašto? Postojeći resursi na Crnogorskom pri-morju, izvorišta lokalnih voda, takvi su da, ako bi se

DISKUSIJA

Ne poklapaju se analize sedimenata iz Morače i izvorišta Bolje sestre

PROF.DR MIĆKO RADULOVIĆ, Građevinski fakultet UCG

nivoa mora, a vode Morače su na koti 11. Uvažena Ana Mišurović je radila hemijske analize duži vremenski period. Ne poklapaju se analize se-dimenata iz Morače i izvorišta Bolje sestre. Bolje sestre iznose pijesak kojeg nema u Morači, tempe-ratura vode u Morači je više od 20 stepeni, na izvo-rištu Bolje sestare 11 stepeni. Nego, da ne dužim pri-ču, što se tiče zasluga, odmah moje izbrišite, nema ih nigdje, ali je važno da je izvorište Bolje sestre ve-oma kvalitetno. Napisao sam u izvještaju da je voda izvanrednog kvaliteta i da to nijesu vode Morače.

Regionalni vodovod je najbolji tehnički sistem u Crnoj Gori

PROF. DR GORAN SEKULIĆ, Građevinski fakultet UCG

skinuli gubici na nivo ispod 25 odsto, nema potrebe da pravimo regionalni vodovod. Mi smo ga napravi-li jer smo imali gubitke. I dan- danas imamo gubitke, možda ne u toj mjeri kao tada, 2004. i 2005. godine,


40

Raduje me što su učesnici skupa predstavnici ra-znih struktura: resornih ministarstava Vlade, Skup-štine, renomiranih naučnih i stručnih međunarod-nih institucija i preduzeća ...Kao član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i ekonomista, podstaknuta sam da na početku saop-štim da je moje učešće u ovoj raspravi i posebna oba-veza, zbog toga što su prvi i mnogi drugi projekti za

kada je studija rađena. Tehnička konstanta koju zovemo specifična potroš-nja vode pokazuje da ta specifična potrošnja na Cr-nogorskom primorju u svim opštinama nije ispod 600 litara po stanovniku na dan. EU je to propisala na 150 i kaže, ako hoćete da bude članovi EU, morate svoju potrošnju da svedete na 150 i niže. Evropski gradovi imaju 120, 130 i niže. Ti gubici su bili razlog što smo krenuli u izgradnju regionalnog vodovoda. Odgovorno tvrdim, jer sam u tome učestovao, da je to najbolji tehnički sistem kada su u pitanju tehnički sistemi u Crnoj Gori. Ništa Crnoj Gori u tom dijelu nije izvedeno na taj način, jako puno ljudi je uče-stvovalo iz raznih struka, iz raznih država, konsul-tovani su najbolji stručnjaci u mnogim oblastima i mnogo nas je dosta naučilo na regionalnom vodovo-du. Ovdje se stalno potencira priča da postoji konflikt između regionalnog i lokalnih vodovoda. Po meni, to ne može da postoji, voda je roba. To bi bilo isto kao kad kupujem hljeb pa, ako nijesam zadovoljan, sma-tram da imam problem sa onim što ga melje ili onim što mijesi hljeb. Zašto mene da zanima problem me-

đu njima, mene zanima krajnji rezultat, u konkret-nom slučaju voda. Kad budemo počeli da tretiramo vodu kao robu, onda ćemo imati riješen problem. Voda je uvijek bila subvencionirana, u svim sistemi-ma, pa i danas. Znači, vode mora biti u svakom tre-nutku. Ako bi želio npr.direktor Regionalnog vodo-voda da riješi svoj problem naplate i odnos sa nekom od opština, neće ga riješiti tako što će vodu isključiti na dva sata. Naprotiv, problem će tada eskalirati. Ho-ću da kažem, problem ne bi trebalo da postoji, niti da se odražava na krajnjeg korisnika. Mislim da je to cilj – da krajnji korisnik - građanin - bude zadovoljan. Još jednu stvar želim da istaknem. Znamo da za određivanje cijene struje postoji regulatorno tijelo, imamo propisanu cijenu nafte... Trebalo bi uvesti neko tijelo koje bi podvrglo regulaciji cijenu vode i to bi mnoge od problema o kojima smo govorili riješilo. Tržište sve reguliše. Sa druge strane, voda je postala berzanska roba odavno. Jedino sigurno ulaganje je-ste ulaganje u vodu. Mi smo srećnici što živimo na ovakvom prostoru, osvrnimo se malo okolo, dobiće-mo motiv da ovim sistemom bolje upravljamo i da se svi trudimo da ga unaprijedimo.

Dostupna i kvalitetna voda preduslov je za održivi razvoj

MILICA KOSTIĆ, akademik CANU

regionalni vodovod na Crnogorskom primorju ra-đeni u mojoj matičnoj ustanovi – na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore (tada Univerzite-ta „Veljko Vlahović“), tj. bivšem Institutu za druš-tveno – ekonomska istraživanja.


41

Davnih 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog vije-ka, u Institutu su rađeni prvi projekti za regionalni vodovod:1.Konstrukcija finansiranja izgradnje regionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“- Budva, čiju je izradu finansirala RO Regionalni vodovod i kanali-zaciona mreža „Crnogorsko primorje“ u osnivanju.2.Elaborat o konstrukciji finansiranja izgradnje pr-ve faze regionalnog vodovoda „Crnogorsko primor-je“,3.Konstrukcija finansiranja regionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“- druga faza.Pored navedenih, u svim projektima koji su rađeni do 2001. godine za primorski region i zaleđe (Ceti-nje) i posebno za pojedine opštine (prvenstveno srednjoročni i dugoročni planovi !) obrađivana je ova problematika kao „žila kucavica“ razvoja. Ta-kođe, u programima obnove i izgradnje područja stradalog od katastrofalnog zemljotresa 1979. godi-ne i svim studijama, programima, elaboratima, društvenim i prostornim planovima Crne Gore (te-kućim, srednjoročnim i dugoročnim), zaključno sa predviđanjima za period do 2020. godine, obrađi-vana je tema regionalnog vodovoda sa ekonomskog stanovišta i njegovog značaja za privredni i socijal-ni razvoj, ne samo Primorja, već i čitave Crne Gore.Veliki, bolje reći, najznačajniji dio tih predviđanja realizovan je u skladu sa finansijskim izvorima koji su u prethodnom eks - socijalističkom sistemu i po-sttranzicijskom periodu bili obezbijeđeni.Prezentacija direktora JP „Regionalni vodovod Cr-nogorsko primorje“, gospodina Gorana Jevrića, kao i rasprava koja se vodi na ovom skupu, ukazuje na: aktuelnost teme danas i sjutra, tj. u ovom i budu-ćem periodu, opravdanost razmjene mišljenja i kontinuitet shvatanja za potrebu interdisciplinarog prilaza kada se govori o budućem razvoju Regional-nog vodovoda Crnogorsko primorje i njegovom

značaju. U ovom periodu i narednom, u izmijenje-nim uslovima za sve - jer su izmijenjeni pravni, po-litički, ekonomski i društveni sistem, te držav-no-pravni status Crne Gore - povećavaju se stalne migracije stanovništva iz sjevernog regiona zemlje, kao i inostranstva. Postoje i nove mogućnosti za inostrane izvore finansiranja budućeg razvoja Re-gionalnog vodovoda „Crnogorsko primorje“.Navedene činjenice idu u prilog svim predlozima koji su sadržani u studijama i najznačajnijim ra-zvojnim dokumentima da Crna Gora može sa kva-litetnim programima i zakonodavstvom prilago-đenim tekovinama evropske prakse da konkuriše kod Evropske banke i inostranih partnera za finan-siranje budućeg razvoja Regionalnog vodovoda. Opravdanost za to postoji. Naučno je dokazano, a široj stručnoj javnosti manje poznato, da programi za racionalno korišćenje izvorišta vode, vode treti-rane kao robe, vode uopšte, dobijaju finansijsku podršku u institucijama Evropske unije i svijeta. Jer, uredno snabdijevanje vodom za pojedince i domaćinstva predstavlja preduslov za normalno življenje, kvalitet i standard domicilnog stanovniš-tva i turista. U širem smislu, to je preduslov za odr-živi razvoj, razvoj turizma, uslužnih i ostalih dje-latnosti na svim područjima, pa i kod nas u Crnoj Gori. Na kraju, podsjetiću da u budućem periodu i daljem razvoju Regionalnog vodovoda „Crnogorsko pri-morje“ treba preduzeti sve neophodne radnje koje će doprinijeti smanjenju gubitaka i neracionalnom korišćenju rezervi vode (koje nijesu neograniče-ne!), kao jednog od najznačajnijih resursa i uslova za život sve većeg broja domicilnog stanovništva u primorskim opštinama i stalnom prilivu domaćeg i inostranog stanovništva na ovim prostorima i nji-hovom standardu življenja.Povećano korišćenje količina vode iz postojećih


42

Moramo donijeti novi zakon o vodi za piće

BOBAN MUGOŠA, direktor Instituta za javno zdravlje

Voda je osnovno ljudsko pravo, a ja bih rekao i osnovno zdravstveno pravo. Govoriću sa aspekta zdravstva i uloge koju ima Institut. Prof. Živković pitao je koliko Institut radi analiza vode. Pritom je zaboravio da oni raspisuju tendere kojima se pro-pisuju uslovi, između ostalog, i o tome koliko ana-liza da se radi. Dakle, ne analiziramo kad i koliko mi hoćemo, sve je propisano zakonom. Što se labora-torija tiče, nikome nije zabranjeno da se akredituje. Instituti za javno zdravlje i u Sloveniji i u Hrvatskoj imaju svoju ulogu i tamo se niko ne buni zbog toga. Čuli smo primjer Novog Sada. Svaki proizvođač vode dužan je da vodi računa o njenom kvalitetu i da garantuje da je distribuirana ispravna voda. Bez obzira da li to rade u svojim laboratorijama ili u Institutu, država provjerava njihov rad. Dakle, ne razlikujemo se od zemalja regiona i Evrope. Mi-slim da tu ništa nije sporno, svi dobijate izvještaje Instituta za javno zdravlje.Imamo odličnu saradnju sa vodovodima. Institut nema uvid u izvorišta, jer u zakonu nije predviđeno da se rade izvorišta. Onda se može desiti, kao što se desilo prije nekoliko godina u Podgorici, da dva sata ne radi hlorinator pumpa i da imamo na hilja-de zaraženih virusom. Da li za to treba da je odgo-voran domaćin? Skoro smo posjetili Institut za is-pitivanje namirnica u Italiji . Zatrpan je namirnicama i vodama koje proizvođači donose,

izvorišta je važno saznanje koje se svake godine po-tvrđuje. Ta tendencija će se nastaviti sve većim tem-pom, ne samo zbog toga što je primorski region imi-graciono područje Crne Gore i drugog več rečenog,

nego i zbog posljedica klimatskih promjena sa koji-ma se Crna Gora kao dio Mediterana suočava po-sljednjih godina. To je veliko upozorenje da rezerve vode treba koristiti na najbolji način.

jer je njima u interesu da je njihov proizvod bezbje-dan. Mi moramo da se natežemo da uradimo jednu analizu više. Razumijem da to košta, ali moramo poštovati i zakone i sve ono što proizilazi iz podza-konskih akata. Nadam se da će ubuduće tako biti.Imajući u vidu direktive EU i stremljenja koja se tiču pitke vode, mi se sa Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom poljoprivrede dogovaramo da se predloži poseban zakon o vodi za piće. Moramo uskladiti sve što se tiče same proizvodnje vode i vodoizvorišta, postupanja u situacijama kad dođe do naglog prekida u snabdijevanju vodom. To se, moram priznati, ne poštuje u svim institucijama i to za posljedicu ima i neke veće ili manje epidemi-je, ako se na vrijeme ne obavijesti da voda nije is-pravna, jer je proizvođač dužan da kaže kakav mu je proizvod . To su jako bitni trenuci, jer pravovre-menim reagovanjem preveniramo obolijevanje ljudi i kasnije širenje infekcije, zavisno od toga o kojem se uzročniku radi ili o kojoj vrsti epedimije. Institut za javno zdravlje trudi se da svima bude partner , svi vodovodi u CG imaju iskustvo u radu sa nama. Volio bih da svi budu iskreni i da kažu da li imaju neki problem sa nama. Mi ćemo se svakako


43

potruditi da ih ispravimo ako ih ima, ali bih volio da čujem i onu drugu stranu: da li mi odrađujemo sve na pravi način i da li je Ministarstvo rada zadovolj-no našim i radom Vodovoda kao nekoga ko proi-zvodi i distribuira osnovnu namirnicu - vodu za piće. Dobro je što se otvoreno razgovara o ovim temama. Svjesni smo da u kraškim izvorima može da dođe do poremećaja u snabdijevanju ispravnom vodom. Zbog toga je neophodno da primijenimo i poštuje-mo sva akta, a takođe da uradimo sve što je u moći, i institucija i proizvođača. Ako se nešto desi, da na vrijeme reagujemo, kako bismo spriječili pojavu

bolesti. Važno je naglasiti da je voda koju nudi regi-onalni vodovod odličnog kvaliteta i, sa aspekta zdravstva, što je najvažnije, visokog kvaliteta.Svaki vodovod i svaka opština moraju da ponesu odgovornost. Ako su svjesni da ne mogu obezbije-diti ispravnu vodu za piće za svakog građanina, on-da moraju da se zapitaju zašto je ne preuzimaju od onih koji je imaju. Čuli smo kakve su cijevi i da se pri svakom negativnom pritisku usisa i sve što je pored cijevi – prljavština i razni mikroorganizmi. Mi želimo to da zaustavimo, da sistematskim ra-dom omogućimo kontrolu vode i da se na vrijeme reaguje i spriječe takve pojave.

Kako primijeniti evropske standarde kad neka naselja još nemaju vodu

SINIŠA STANKOVIĆ, generalni sekretar Skupštine Crne Gore

Govoriću na osnovu desetogodišnjeg iskustva koje imam u oblasti komunalnih djelatnosti. Iz izlaganja g. Jevrića vidjeli smo da, pored funkcije obezbjeđi-vanja dovoljnih količina vode adekvatnog kvaliteta svim vodovodnim preduzećima na Crnogorskom primorju, Regionalni vodovod ima tzv. komercijal-ne prostore za razvoj - od prodaje vode velikim po-trošačima u inostranstvu do flaširanja i plasiranja vode za piće. Ovo je 21. vijek i nezamislivo je da veća naselja nemaju kvalitetno snabdijevanje vodom. Činjenicom da smo se opredijelili za proces evrop-skih integracija, imamo obavezu da to zakonodav-stvo inplementiramo u potpunosti. Dok imamo sta-tus zemlje kandidata na tome se striktno ne insistira. Ali, imamo vremena samo dok Crna Gora ne posta-ne članica EU da stvorimo preduslove za punu im-plementaciju evropskog zakonodavstva. To je vrlo kratak period.

Danas smo čuli da je 35 godina prošlo od kada je po-čelo da se razmišlja o tome koje izvorište i na koji način da ga koristimo za Crnogorsko primorje. Da-kle, 35 godina trebalo je da to riješimo! Na kraju, kad smo riješili, došli smo u situaciju koja je za mene vrlo interesantna. U komunalnoj djelatnosti, generalno govoreći, situ-acija se nije promijenila bitnije posljednjih 50-ak godina. U 21. vijeku neka naselja nemaju vodu, a že-limo da implementiramo evropsko zakonodav-stvo!? Ako mislimo da ćemo to uraditi a da se mi ne promijenimo, onda se grdno varamo, jer se promje-ne same po sebi neće desiti. Znači, da bi se to ostva-rilo, mi moramo da se promijenimo. Poštujem prav-ni sistem države u kojem jedinice lokalne


44

Voda je dragocjeni resurs i neophodno je obezbije-diti njeno racionalno korišćenje. Sigurnost snabdi-jevanja vodom, u smislu obezbjeđivanja neophod-nog kvaliteta i kvantiteta vode, prvi je i osnovni zadatak svakog komunalnog sistema. Izgradnjom regionalnog vodovoda, Crnogorsko primorje je do-bilo pouzdan izvor izuzetno kvalitetne vode. Ovo je

samouprave imaju određena ovlašćenja i odgovor-nosti, odnosno odgovarajući stepen decentralizaci-je. Ali, ne mislim da je decentralizacija lokalne sa-mouprave dobra ukoliko lokalne samouprave smatraju kako treba da vode računa samo o svojim interesima. To nije dobro. Kratkoročno, sa stanovi-šta lokalne samouprave, možda je na neki način isplativo, ali je dugoročno, strateški, sa stanovišta države vrlo pogubno. Otvaraju se mnogi problemi koje nećemo moći da riješimo. Nećemo sigurno uspjeti da obezbijedimo uslove za inplementiranje evropskog zakonodavstva ukoliko budemo tako nastavili. Direktive koje se tiču oblasti upravljanja, vode za piće, otpadnih voda i mnoge druge zovu se u Evropi hevi (teške) direktive, zbog toga što zahtijevaju velika finansijska sredstva. U cijenu usluge morate da uračunate investiciju. Kad govorimo o troškovima komunalnih usluga, mora-mo da vodimo računa o svakom centu, ne euru, nego centu, jer smo u takvoj situaciji kada moramo da implementiramo visoke standarde koje moramo da obezbijedimo. Ne možete očekivati da se od pro-sječne plate 400 – 500 eura može plaćati telefon,

struja, voda, odvoz otpada, upravljanje otpadom po visokim cijenama, to nije realno. Ovo govorim zbog toga što sam se tokom višedecenijskog rada suočio sa činjenicom da su opštine polazile od pretpostav-ke da im je voda iz regionalnog vodovoda skupa. Pri tome, naravno, nijesu računale troškove koje one imaju kad je u pitanju zahvatanje vode iz lokalnih izvorišta i dopremanje do mjesta odakle se ta voda distribuira potrošačima. Tražeči rješenje došli smo do podatka: lokalna vodovodna preduzeća rijetko plaćaju ili u potpunosti ne plaćaju cjelokupnu vodu koju zahvataju sistemom vodosnabdijevanja. Plaća-ju, možda, koncesiju Ministarstvu poljoprivrede samo na fakturisanu vodu. Ako imaju gubitke 60 odsto, zahvata se mnogo veća količina od one koja se isporuči potrošačima. Kad bi se plaćala cijena na zahvaćenu vodu, onda bi to bio znatno veći udio. One računaju troškove električne energije na vodo-izvorištima, tamo gdje ima potrebe za njima, ne ra-čunaju investiciono održavanje mreže, ne uračuna-vaju obezbjeđenje vodoizvorišta. Zapravo, vodoizvorišta nemaju nikakvo obezbjeđenje. Koji je to rizik, ne treba da pričamo.

Podaci o kvalitetu vode treba da budu dostupni javnosti

PROF. DR SAŠA IGIĆ, pomoćnik direktora u JP ,,Vodovod i kanalizacija “ N.Sad

izuzetno važno zbog razvoja turizma, koji je osnov-na privredna grana na primorju. Da bi se sigurnost snabdijevanja vodom održala, neophodno je sprovesti punu zaštitu izvorišta. De-


45

finisanjem zona sanitarne zaštite na izvorištu obez-bijedili bi se zakonski preduslovi za očuvanje izvo-rišta i njegovu eksploataciju. Neophodno je spriječiti sve aktivnosti koje za posljedicu mogu imati ugrožavanje izvorišta. Naknadne sanacije su skupe operacije sa neizvjesnim ishodom.Najbolji način upravljanja vodosnabdijevanjem na primorju je izgradnja integralnog sistema koji bi uključio sve pravne subjekte. Na ovaj način bi se ra-cionalizovalo poslovanje i obezbijedila stabilnost sistema. Optimizacijom poslovanja bolje bi se isko-ristili raspoloživi ljudski i tehnički resursi.Optimizacija poslovanja direktno utiče na cjenovnu politiku. Na krajnju cijenu vode, koju plaćaju potro-šači, negativno utiču neracionalno poslovanje pre-duzeća, neadekvatno održavanje vodovodne mre-že, loš stepen naplate, nedovoljna energetska efikasnost sistema i niz drugih faktora. Neophodno

je voditi jedinstvenu cjenovnu politiku, koja bi obu-hvatila sve faktore koji utiču na krajnju cijenu vode i koja bi ih ograničila. Neophodno je ograničiti gu-bitke na mreži (komercijalne i tehničke), kako bi se mogla formirati prihvatljiva cijena za krajnje kori-snike.Neophodno je insistirati na dosljednom sprovođe-nju svih zakonskih akata vezanih za monitoring kvaliteta vode i Zakona o bezbjednosti hrane. Neop-hodno je obezbijediti punu kontrolu kvaliteta vode u svim fazama obrade i distribucije, počev od stal-nog monitoringa izvorišta do krajnjeg korisnika. Ovi podaci o kvalitetu vode treba da budu dostupni javnosti, kako bi krajnji korisnici stalno mogli da se informisu o kvalitetu vode. U slučaju odstupanja kvaliteta vode od zakonskih vrijednosti, neophod-no je odmah preduzeti sve mjere u skladu sa zako-nom.

Trebalo bi jasno utvrditi granice vodoizvorišta Bolje sestre, kako bi Agencija koja daje saglasnost na ela-borate mogla da kvalitetno radi svoj posao. Na osno-vu Sporazuma o razumijevanju, Agencija će svaki zahtjev proslijediti na razmatranje regionalnom vo-dovodu.Svi smo ovdje govorili o tome kako imamo izvanre-dan kvalitet vode, da je problem što se nedovoljno koristi regionalni vodovod. Ali, najmanje smo govo-rili o tome kako u budućnosti zaštititi izvorište. Čuo sam i da postoje neslaganja o tome da li vodni slivovi utiču na izvorište Bolje sestre. Nama, koji radimo procjenu uticaja na životnu sredinu i izdajemo sa-glasnost za izgradnju objekata, bilo bi jako važno da

Bolje sestre zaštititi po svaku cijenu

ERVIN SPAHIĆ, direktor Agencije za zaštitu životne sredine

se definiše kojoj zoni pripadaregionalni vodovod, a da onaj ko daje uslove za građevinsku dozvolu vodi računa o kakvom se objektu radi. Jer, u fazi izdavanja građevinske dozvole kasno je na tome raditi. Naše je samo da uradimo procjenu, da se poštuju određeni tehnički standardi prilikom izgradnje objekta. Ima-mo samo osam ekoloških inspektora, na njima je ve-lika odgovornost. Vodoizvorište će imati sve veći značaj, zato bih volio da sa ovog skupa pošaljemo poruku da se pažnja posveti tome kako ga zaštititi.


46

Ja sam autor regionalnog vodovoda. Bolje sestre nijesu slučajno izabrane, a u državnom planu Crne Gore postoje alternativno ucrtane trase za Bolje se-stre i Karuč. Kako je došlo do toga? Kada sam pripremao doktorat o vodosnabdijeva-nju, bilo je to u vrijeme kada je “Energoprojekt” ra-dio istraživanja, vodozahvat je trebalo da bude Ra-duš. Predložio sam Bolje sestre. Predsjednik Blažo Orlandić, pitao me: ,,Da li stvarno stojiš iza ovoga, ovo je veliki projekat”. Odgovorio sam da stojim, napisao sam projekat na osnovu kojeg je Skupština donijela odluku da vodozahvat ne bude na Radušu, nego na izvorima. To mogu dokazati i člankomu u ,,Pobjedi” koji sadrži moj stav da treba uzeti izvori-šte sa prostora podzemnih voda koje otiču Biševom, Sinjac i Karuč. To su lokaliteti koji su naknadno bi-

PROF. DR MIHAILO BURIĆ

Bolje sestre ,,pobijedile” Raduš

rani i izučavani. ;,Pobijedile” su Bolje sestre i mislim da je taj projekat uspješno realizovan.Međutim, kao inžinjer, moram primijetiti da nije sve urađeno dobro kada je riječ o izvorištu Bolje se-stre. Ni danas se ne znaju kapitalne stvari, postoji stručna metodologija i mene čudi da nije primije-njena. Na ovom skupu nemamo dovoljno vremena za to, ali ako je Regionalni vodovod zainteresovan da ja to uradim, neka mi posao prepusti, i vjeruje makar koliko su svojevremeno Blažo Orlandić i Skupština Crne Gore.

Govoriću o kvalitetu vode na izvorištu Bolje sestre. U vrijeme kad je počinjala ta priča, kad je nastupila kri-za za vodu, urgentno je traženo da se prepumpa nešto vode za Budvu, a nešto za Herceg Novi. To su radile dvije institucije. Geološki zavod je to predložio kao kratkotrajno rješenje i to je trebalo da bude voda koja će se istraživati i naći u Crnogorskom primorju, po principu da se ne dovodi voda iz sliva manje količine vode u veći. To je bio zaključak revizione komisije, kojom je tada predsjedavao predsjednik Komore i tadašnji potpredsjednik Vlade. Zaključili smo da je došlo do odstupanja, predlagano je da se to ne radi.

Posebnu pažnju pokloniti kvalitetu voda

VASILIJE RADULOVIĆ, geolog

Prof. dr Duško Dragović i ja smo se distancirali, nije-smo učestovali više u tome, ali smo obojica bili glavni izvjestioci tog projekta. Bili smo kritikovani kako smo to potpisali, a protiv smo. Ja sam rekao da je to poznata rabota, on je tehnički dobro urađen, ali mi smo imali onda veliku industriju u Nikšiću i Podgori-ci.


47

Saopštiću još jedan podatak zbog kojeg sam prozi-van- u rijeci Zeti koncentracija ulja i svega iz Željeze-re hiljadu puta je viša od dozvoljene. To je dokumen-tovano, objavljivano, postoje fotografije na kojima se vidi crna voda. Nepobitna je činjenica da voda iz Mo-rače ponire i pojavljuje se tamo. U projektnom zadatku pisalo je da se Bolje sestre uzmu u obzir. Znači, potpisao sam to, iako bio protiv toga, jer je to kolektivni rad.

I dan-danas mislim da treba posebnu pažnju poklo-niti kvalitetu voda i definisati na neki način da se ne desi zagađenje. Sjećate li se, kada padnu velike kiše Kombinat aluminijuma ispuštao je otpadne vode. Da ne pričamo o rezultatima hemijskih analiza u Institutu za nuklearna istraživanja u Beogradu i u Vinči. Ja sam ih slao, to je bilo veliko iznenađenje, i to je publikovano, to se zna.

Veoma sam razočaran činjenicom da regionalni vo-dovod, jedan tako značajan projekat, praktično ostvaruje svega 15 odsto svojih kapaciteta. Dobro bi bilo da se kaže kakva je studija izvodljivosti, u odno-su na to kada su bile ekonomske analize. To je jedno pitanje. Želim i volio bih da mi pomognemo Vodo-vodu, ali da kaže prave stvari, pa da i mi koji se bavi-mo vodama kažemo kako to funkcioniše. Ja sam 1978. godine ispitivao Karuč. Nijesmo došli na čas gdje ćemo da predajemo ono što mi znamo, nego da vidimo kakav vodovod imamo i kakvu vodu. Ja sam malo zbunjen, kolega i ja malo komentarišemo, do-punjavamo se, pa smo danas čuli da ne treba skidati šljunak, opasnost je ako se skine šljunak, jer Morača nema nikakvog uticaja. Ne bih se baš složio, to treba dobro da razmislite. Očekivao sam da će doći i mini-star koji se bavi vodoprivredom, jer nije ovo tretman otpadnih voda, već tretman vode za piće.

Kvalitet vode treba stalno kontrolisati

PROF. DR PETAR ŽIVKOVIĆ

Drugo pitanje jeste kontrola vode. Ne možemo da pričamo o kvalitetu vode ako kažemo da se ona kon-troliše jednom u sedam dana ili jednom u 30 dana. Crna Gora ima nekoliko akreditovanih laboratorija i mislim da Ministarstvo o tome treba da povede računa, da svaka od njih ima pravo da ispituje kvali-tet vode, pod jednakim uslovima. Ministarstvo bi trebalo da nam saopšti koliko uzora-ka vode ispita Institut za javno zdravlje u toku godi-ne, da li je to pet, šest ili sedam hiljada uzoraka . Mi-slim da bi zakon trebalo promijeniti u tom dijelu. Da zaključim, imaćemo kontrolisani kvalitet vode samo ako imamo konkurenciju.


48

Ne bih želio da neko pogrešno shvati da nijesam za-govornik regionalnog vodovoda. Naprotiv, ,,Vodo-vod i kanalizacija” Budva obezbijedio je priključak na regionalni vodovod 10 dana prije njegovog pušta-nja u rad. Međutim, moram da razjasnim neke stva-ri. Greška je upoređivati sistem star pet godina sa sistemom lokalnog vodovoda koji je star makar 50 godina. Mi imamo velike gubitke, jer su cijevi stare. Prema mojoj računici, da bismo sve te cijevi zamije-nili, treba nam pet miliona eura, a uštedu bismo ostvarili svega 200.000. To znači, da bismo 25 godi-na morali vraćati tu investiciju. Zato treba ići sukce-sivno, raditi kontinuirano i težiti što manjim gubici-ma. Zahvaljujući regionalnom vodovodu, Budva za 95 odsto teritorije ima uredno snabdijevanje i kvali-tetnu vodu. U cilju podrške, isključili smo vodoizvo-rište Podgora, zato preuzimamo skoro 45 procenata ukupnih količina koje plasira regionalni vodovod. Ispada kao da je taj sistem rađen isključivo za Bud-vu. Zato mislim da treba problem tražiti u drugim

primorskim opštinama – Baru, Ulcinju, Herceg No-vom. Na primjer, u Baru kod ,,Primorke” nije bilo vode prije 10 dana, što je veliki problem. Pokrive-nost od 95 odsto Budva ima zato što imamo 25 re-zervoara, 10 pumpi za kanalizacioni sistem, zato je naša cijena takva kakva jeste. Što se tiče kvaliteta vode, Institut radi četiri-pet puta mjesečno ispitiva-nja naših izvorišta, tako da je kvalitet vode zadovo-ljavajući, u standardu je koji odgovara za ljudsku upotrebu. Kada se govori o investiciji regionalni vodovod, tre-balo bi reći i koliko država sa primorja godišnje ubi-ra sredstava, tako da ne ispada da nam je nešto po-klonjeno. Što se tiče naše opštine, možda smo jedina na primorju koja je 70 odsto svoje površine pokrila tretmanom otpadnih voda. Radi se na tome da se ,,pokriju” Petrovac, Buljarica i Sveti Stefan.

U Budvi je 95 odsto teritorije ima uredno snabdijevanje i kvalitetnu vodu

MILENKO MEDIGOVIĆ, direktor ,,Vodovoda i kanalizacije” Budva

Vode Karuča i Bolje sestre identične su po hemijskom kvalitetuANA MIŠUROVIĆ

Isprovocirana sam, ispalo je da je izvorište Bolje sestre zagađeno. Vjerovatno većina ne zna, ali ja sam otkad sam došla u Crnu Goru, znači 1980. godi-ne ispitivala tri ili četiri izvorišta – potencijalna za vodosnabdijevanje. Počelo se od rijeke Bojane, Ra-duša, Karuča, pa podzemnih voda Zetske ravnice, pa se došlo, kao što je to g-din Burić rekao, na Karuč i na kraju Bolje sestre. S obzirom na to da smo mi

radili kompletne analize dugo godina i ispitivali permanentno godinu dana Karuč i Bolje sestre i vo-de Morače i vode Skadarskog jezera i svih mogućih dotoka, dokazano je detaljnim hemijskim analiza-ma i mikrobiološki da su vode Karuča i Bolje sestre apsolutno identične po hemijskom kvalitetu. Zbog toga je izvorište Karuč kao potencijalno dodatno izvorište neophodno sačuvati. Postoji strašna boja-


49

zan da dođe do kompletnog zagađenja. Vršena su ispitivanja nakon opredjeljenja zbog blizine, zbog trase, itd., da su Bolje sestre pogodnije izvorište. Ra-đeno je ispitivanje i bojenje, ispitivanje sa solju i sa bojom moguće veze između ponora Morače i izvo-rišta Bolje sestre i nije dokazano. Postoji veza, ali ne sa izvorištem Bolje sestre. Centar za ekotoksikološka ispitivanja sarađivao je i na međunarodnom projektu u vezi ispitivanja pori-jekla vode izvorišta Bolje sestre i dokazano je da je ono negdje između visinskih voda koje dotiču iz planinskog masiva Lovćena i kvaliteta vode Morače. Postoji mogućnost dodatnih istraživanja i ne vjeru-jem da postoji bilo kakva mogućnost zagađivanja voda. Od tada, Centar za ekotoksikološka ispitiva-nja vrši kontrolu, nadzor samog izvorišta i vode. Smatram da mora da se zaštiti ono o čemu je govo-reno, da se mora spriječiti dalja eksploatacija pije-

ska, šljunka itd. Ali, u svakom slučaju, voda sa izvo-rišta Bolje sestre je izvanrednog kvaliteta i rijetko se gdje može naći takav kvalitet voda koji je i mikrobi-ološki na samom izvorištu apsolutno bezbjedan. Ističem da su i vode Karuča apsolutno identične i da je neophodno preduzeti mjere da se zaštiti za budu-ću eksploataciju ili za izvoz. Apsolutno nema turiz-ma, nema razvoja bez snabdijevanja vodom, ali isto tako ističem da nema ni bez komunalnih struktura, odnošenja otpadnih voda. Nekad se ovo preduzeće zvalo Regionalni vodovod i kanalizacija, upravo sa ciljem da se otpadne vode tretiraju na pravi način. Da se ja pitam, nikad ne bih dozvolila izgradnju bilo kog infrastrukturnog objekta ako prethodno nema obezbijeđenu infrastrukturu otpadnih voda i njihov pravi tretman. Jer, strancu je važno da li će piti flaši-ranu vodu, ali mu je mnogo važnije da se kupa u vodi koja je bakteriološki ispravna.

Documents

„Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda, izazovi i šanse“mne.ul-info.com/wp-content/uploads/2016/03/Regionalni... · 2016-03-30 · Razvoj i perspektive regionalnog vodovoda,