140
Susreti sa Nagualom Knjiga Armanda Toresa Želeo bih da izrazim svoju zahvalnost svima koji su pomogli na mom putu, a posebno Karlosu Kastanedi što je doneo osećaj za lepotu i svrhu u moj život. Posvećujem ovu knjigu svima onima koji znaju o čemu govorim. Armando Tores - 1 -

Armando Tores - Susreti Sa Nagualom

Embed Size (px)

Citation preview

  • Susreti sa Nagualom

    Knjiga Armanda Toresa

    eleo bih da izrazim svoju zahvalnost svima koji su pomogli na mom putu, a posebno Karlosu Kastanedi to je doneo oseaj

    za lepotu i svrhu u moj ivot. Posveujem ovu knjigu svima onima koji znaju o emu govorim.

    Armando Tores

    - 1 -

  • - 2 -

    Sadraj: Predgovor Uvod PRVI DEO: ROMANSA SA ZNANJEM

    1. Revolucija arobnjaka 2. Samovanost 3. Put Ratnika 4. Svesnost Smrti 5. Energetsko Iscrpljivanje 6. Rekapitulacija 7. Prag Tiine

    DRUGI DEO: RATNIKI RAZGOVORI

    1. Prezasienost pojmovima2. Minimalna ansa3. Biljke Moi4. Uenje Umetnosti Prikradanja5. Opaajno Usklaivanje6. Opstanak Skupne Take7. Vidovnjaci Drevnog Meksika8. Verifikacija Naguala9 .Novo Razdoblje Znanja

    10. Kraj Loze TREI DEO: PRAVILO TROZUBOG NAGUALA ETVRTI DEO: SVET STARIH AROBNJAKA DANAS

  • - 3 -

    Predgovor Prvi put sam upoznao Armanda Toresa kada smo se sluajno sreli na jednom mestu moi u planinama centralnog Meksika. Osetili smo trenutno i spontano meusobno prijateljstvo, a tema razgovora koji je usledio me je nadahnula da mu kaem kako imam privilegiju da poznajem Karlosa Kastanedu. Armando mi je rekao da ga je on takoe upoznao i da pie knjigu o njegovim uenjima. Postao sam veoma radoznao i zamolio ga da mi kae neto vie o tome. On je izgledao nezainteresovano, govorei kako sada nije pravi trenutak za to. Nisam navaljivao jer smo se tek upoznali. Za vreme naeg dugogodinjeg prijateljstva, spomenuo je tu temu nekoliko puta, ali uvek u vezi sa nekim drugim stvarima o kojima smo raspravljali. ak i kada sam stekao prijatelje meu onima koji etaju tamo, do sada nisam imao pristup u njegov rad. Kada sam prvi put proitao rukopis, postao sam duboko uzbuen, jer mi je to omoguilo da shvatim jednu od najneshvatljivijih premisa u Karlosovom uenju ono to je on nazvao deo pravila koje se odnosi na trozubog naguala, zadatak obnove tradicionalnog znanja na globalnom nivou. Ubedio me je kako ga je Karlos odredio da objavi ovu informaciju, i zamolio me je da ga podrim u izvrenju tog zadatka. Meutim, poto je rukopis bio veoma kratak (nekih tridesetak stranica), predloio sam mu da ga dopuni sa opisima nekih od brojnih kastanedinih lekcija, i Armando je to prihvatio. Slaui se sa mojim predlogom, napravio je izbor pouka koje mu je Karlos predstavio, kako u javnim predavanjima tako i u privatnim razgovorima. Kako bi ih uinio lakim za itanje, radije ih je grupisao prema sadraju nego da ih prikae hronolokim redom. U nekim sluajevima, morao je da rekonstruie razgovore. Karlos je imao veoma energian nain govora i veinu informacja je prenosio kroz gestove i izraze lica, i uivao je u meanju linih pria i razliitih uglova posmatranja dok je sprovodio poduavanje. Kao neoekivani poklon, Armando je na kraju knjige dodao kratak prikaz vlastitog iskustva sa jednom drugom grupom praktiara arobnjatva. Zbog jednostavnosti i iskrenosti njegovog pripovedanja, ova knjiga ima mo koju nisam naao ni u jednom drugom radu koji se bavi ovom tematikom. Iz tog razloga, veliko mi je zadovoljstvo to mogu da pomognem Armandu u zadatku njenog objavljivanja. Siguran sam da e to biti veoma cenjeno od svih onih koji vole rad Karlosa Kastanede.

    Huan Jolilictli

  • - 4 -

    Uvod Moje ime je Armando Tores. Napisao sam ovu knjigu kako bih dovrio zadatak koji mi je dodeljen mnogo godina ranije. Oktobra 1984, dok sam jo bio vrlo mlad, upoznao sam Karlosa Kastanedu, kontroverznog antropologa i pisca o temi arobnjatva. U mojoj potrazi za odgovorima, ispitivao sam razliita duhovna uenja i eleo sam da pronaem uitelja. Ali, od samog poetka, Kastaneda je bio vrlo jasan: Ne obeavam nita, rekao je. Ja nisam guru. Sloboda je lini izbor, i svako od nas mora da preuzme odgovornost povodom borbe za nju. U jednom od prvih govora koje sam sluao, estoko je kritikovao tu vrstu ljudske idolatrije koja nas navodi da sledimo druge, i isekujemo gotove odgovore od njih. Rekao je da je ta sklonost zaostatak naeg mentaliteta opora. Onome ko iskreno eli da ue u znanje arobnjaka nije potrebno vostvo. Dovoljno je imati stvarno interesovanje i stomak od elika. On je, kako kae, naao sve to mu je potrebno pomou nepokolebljive namere. To je sve to se tie pravila na kojima je na odnos bio zasnovan. Prema tome, morao sam da se zadovoljim iskljuivo sa time da ja nisam karlosov uenik, u bilo kom formalnom smislu te rei. Sve to sam inio je da sam razgovarao s njim s vremena na vreme. I pored toga, to je bilo dovoljno da me ubedi kako se istinski put zasniva na naoj odluci da budemo besprekorni. Glavni razlog za objavljivanje nekih iskustava koje mi je pruio je zahvalnost. Karlos je bio velianstven za svakoga ko je imao sreu da ga poznaje, jer je priroda naguala da daruje poklone moi. Biti pored njega je znailo primati izobilje inspiracije i bogatstvo pripovesti, savete i poduavanje svake vrste. Bilo bi sebino od nekoga ko je primio tolike poklone da ih uva sakrivene kada je i sam Karlos, kao istinski ratnik totalne slobode, delio apsolutno sve sa onima koji su ga okruivali. Jednom mi je rekao kako sedi svake noi piui fragmente onoga to je nauio od naguala Huana Matusa, starog vraa iz plemena Jaki u severnom Meksiku, i od svog dobroinitelja don Henara Floresa, monog Mazatek indijanca koji je bio lan grupe ljudi od znanja voene od don Huana. Dodao je da je pisanje vaan aspekt njegove rekapitulacije i da bi i ja trebalo da uinim isto sa svime to ujem tokom njegovih govora. A ta ako zaboravim? U tom sluaju, znanje nije za tebe. Koncentrii se na ono ega se sea. Objasnio je kako svrha ovog saveta nije samo da mi pomogne u povraaju informacija koje bi mogle biti korisne u budunosti. Vana stvar je da dostignem poetni nivo discipline kako bih kasnije mogao preduzeti istinske arobnjake akcije.

  • - 5 -

    Opisao je cilj arobnjaka kao vrhunski podvig : Izvesti ljudsko bie izvan njegovih opaajnih ogranienja kako bi povratilo kontrolu nad svojom sveu, i omoguiti mu da stupi na put uvanja energije. Karlos je tvrdio da sve to ratnik ini treba biti proeto praktinim oseanjem hitnosti. Izraeno drugim reima, on treba da poseduje nepokolebljivu usredsreenost na stvarnu svrhu ljudskih bia: slobodu. Ratnik nema vremena za gubljenje jer je izazov svesnosti totalan i zahteva maksimalnu panju dvadeset etiri sata dnevno. Kontaktirajui sa njim i sa drugim ljudima od znanja, osvedoio sam se u deavanja koja se sa racionalne take gledita mogu nazvati jedino - natprirodnim. Meutim, za arobnjake su stvari kao to je vienje na daljinu, znanje dogaaja pre nego to se dogode ili putovanje u paralelne svetove, sasvim normalna iskustva koja se javljaju dok izvravaju svoje zadatke. Dokle god smo neposobni da ih lino potvrdimo, mi ih neizbeno svrstavamo u fantazije, ili, u najboljem sluaju u metafore. Takva je priroda arobnjakog znanja; uzmite ili ostavite. Ne moete ga shvatiti razumom; nije ga mogue dokazati intelektualno. Jedina stvar koju moemo uiniti je da se bacimo u praksu, istraujui izvanredne mogunosti koje postoje unutar naeg bia.

    Armando Tores

    PRVI DEO: ROMANSA SA ZNANJEM 1. Revolucija arobnjaka Sakupili smo se na drugom spratu kako bi smo sasluali slavnog predavaa. Bili smo grupa od dvanaest ljudi. Nisam nikoga poznavao izuzev prijatelja koji me je pozvao. Dok smo ekali, neobavezno smo askali meu sobom. Na licima ljudi su poeli da se primeuju znaci dosade. Prolo je skoro dva sata a na gost nije stigao. Neki su oajavali i otili. U jednom trenutku, osetio sam poriv da se nagnem kroz prozor. Video sam ga kako dolazi, i nai pogledi su se sreli. Iznenada je jak vetar uao u sobu, inei da se papiri razlete na sve strane. Kada je Karlos uao, neki ljudi su se jo uvek borili da zatvore prozore. Nije izgledao onako kako sam oekivao. Bio je nizak ali vrste grae, prosed i tamne koe koja je poela da se ispunjava borama. Bio je neformalno obuen to je inilo da izgleda deset godina mlai. Njegovo lice veselo i puno ivosti, zrailo je armom. Izgledao je veoma srean to je sa nama, i bilo je pravo zadovoljstvo biti pored njega.

  • - 6 -

    Pozdravio je svakog od nas rukovanjem i rekao da moramo dobro da iskoristimo nae vreme zato to ga oekuju negde drugde kasnije te veeri. Onda se zavalio u fotelju i upitao: O emu elite da razgovarate? Ali, pre nego to smo stigli da mu odgovorimo, on je preuzeo inicijativu i obasuo nas priama. Njegov govor je bio direktan i veoma zanimljiv, zainjen alama koje je naglaavao pokretima. Tokom izlaganja, govorio je o nagualizmu kao skupu praksi i ideja, govorei o njegovom istorijskom razvoju i trvdio je kako je savremenom oveku poklonjena neverovatna ansa preko otkria arobnjaka. Kasnije je priao o sloenom manevru svesti kome se posveuju vidovnjaci, o pomeranju skupne take. Ta tema je bila sasvim nova za mene, tako da sam se ograniio na sluanje i hvatanje beleki. Na sreu, Karlos je imao naviku da ponavlja glavne ideje i to mi je olakalo da ga pratim. Na kraju se sloio da odgovori na neka pitanja. Jedna od prisutnih osoba je elela da sazna kako arobnjaci gledaju na pitanje rata. Izgledalo je kao da je Karlos u neprilici. ta bi eleli da kaem? upitao je. Da su oni pacifisti? Pa, nisu! Naa sudbina kao obinih ljudi ih uopte ne zanima! Trebalo bi da to shvatitie jednom za svagda! Ratnik je stvoren za borbu. Kada je u ratu on se osea ugodno. Sudei prema njegovoj reakciji, izgledalo je da je to pitanje dodirnulo osetljivo mesto. Objasnio je da za razliku od nitavnih ratova koje mi kao ljudska bia stalno vodimo zbog socijalnih, religijskih ili ekonomskih razloga, rat arobnjaka nije usmeren protiv drugih ljudi, ve protiv njihovih sopstvenih slabosti. Prema tome, njihov mir nije mirenje sa situacijom na ta je savremeni ovek ogranien; pre e biti da je on neosporno stanje unutranje tiine i discipline. Pasivnost, ree, je nasilje nad naom prirodom, zato to smo svi mi u svojoj sutini strahoviti borci. Svako ljudsko bie je po uroenom pravu vojnik koji ostvaruje svoje mesto na svetu kroz borbu ivota i smrti. Gledajte to na ovaj nain: Bar jednom, kao spermatozoid, svako od nas je vodio bitku za ivot - jedinstven okraj protiv miliona suparnika i pobedili smo! A bitka se nastavlja i dalje dokle god smo uhvaeni silama u svetu. Jedan deo nas se bori da se raspadne i umre, dok drugi pokuava da sauva ivot i svesnost po svaku cenu. Ne postoji mir! Ratnik to shvata i koristi kao svoju prednost. Njegov stalni cilj je da dosegne ono to je nadahnulo iskru ivota koja ga je stvorila: pristup u novi nivo svesnosti. Nastavio je govorei da kada smo postali socijalizovani (kada je nastao drutveni poredak, kultura, prim.prev), ljudska bia su ukroena, ba kao to su ivotinje pripitomljene, pomou moi nagrade i kazne. Mi smo izdresirani da ivimo i umremo ponizni, sledei neprirodna pravila ponaanja koja nas omekavaju i ine da izgubimo taj pokretaki impuls, dok na duh ne postane teko primetan. Mi smo roeni kao rezultat borbe. Poricanjem naih osnovnih sklonosti, drutvo u kojem ivimo unitava borbeno naslee koje nas pretvara u magina bia.

  • - 7 -

    Dodao je kako je jedini dostupan nain za promenu ako prihvatimo sebe ba onakve kakvi jesmo i da delujemo odatle. Ratnik zna da on ivi u grabljivom univerzumu. On se nikada ne predaje. Gde god da pogleda, on vidi neprekidnu borbu i zna da ona zasluuje njegovo potovanje, zato to je to borba do smrti. Don Huan je uvek bio u pokretu, dolazei ili odlazei, podravajui ovo ili odbacujui ono, provocirajui napetosti ili oslobaajui ih u eksploziji, prizivajui svoju nameru ili ostajui u tiini; inei neto. Bio je ivahan i njegov ivot je odraavao kretanja i tokove univerzuma. Rekao mi je da od trenutka kada se dogodila eksplozija koja nas je zaela pa do trenutka smrti, mi ivimo unutar toka. Te dve epizode su jedinstvene jer nas pripremaju za susret sa onim to se nalazi pred nama. A ta nas usmerava unutar tog toka? Neprekidna borba, koju jedino ratnik prihvata. Radi toga, on ivi u potpunoj harmoniji sa svime. Za ratnika, biti u harmoniji znai biti fluidan a ne zaustaviti se usred bujice i pokuavati da se naini mesto lanog i nemogueg mira. On zna da moe samo da daje sve najbolje od sebe pod uslovima najvee napregnutosti.Iz tog razloga, on nastoji da porazi neprijatelja na nain kako to ine borbeni petlovi sa strau, sa radou, znajui da je sledei korak odluujui. Njegov protivnik nije drugi ovek, ve njegove sopstvene vezanosti i slabosti i najvei izazov za njega je da sabije slojeve vlastite energije tako da se ne razlete kada se njegov ivot zavri, tako da njegova svesnost ne umre. Postavite sebi ova pitanja: ta ja inim sa svojim ivotom? Da li on ima svrhu? Da li je dovoljno ispunjen? Ratnik prihvata svoju sudbinu, kakva god da je. Meutim, on se bori da promeni stvari i ini neto izvanredno na svom zemaljskom putovanju. On ojaava svoju volju na takav nain da nita ne moe da ga odvrati od njegovog cilja. Jedan od prisutnih je podigao ruku i upitao kako arobnjaci uspevaju da usklade principe ratnikog puta sa svojim obavezama prema drutvu. On je odgovorio: arobnjaci su slobodni, oni ne prihvataju drutvene dogovore. Odgovornost je na pojedincu, ne na drugima. Da li znate zato vam je data mo opaanja? Da li ste otkrili kojoj svrsi slui va ivot? Da li e te ponititi vau ivotinjsku sudbinu? To su arobnjaka pitanja, jedina koja mogu bilo ta zaista promeniti. Ako vas interesuju druga pitanja, onda odgovorite prvo na ova! Ratnik zna da je ono to daje smisao njegovom ivotu izazov smrti, a smrt je lina stvar. To je izazov za svakog od nas i za onog ko zaista iskreno prihvata nain ratnika. Gledano iz tog ugla, brige obinih ljudi su samo izraz njihove egomanije. Karlos je tvrdio da ne moemo da poreknemo injenicu da je ratnikova obaveza ono to on zove isto razumevanje stanje bia koje izranja iz unutranje tiine a ne prolazne privrenosti po obiajima vremena u kome sluajno ivi. Ustanovio je da su nae socijalne brige opisi koji su usaeni u nas. Oni nisu nastali iz prirodnog razvoja nae svesti. Pre e biti da je to proizvod kolektivnog uma, emocionalnog haosa, oseanja straha i krivice, elje da se vode drugi ili da se bude voen.

  • - 8 -

    Savremeni ovek ne vodi svoje sopstvene bitke. Umesto toga, on je uvuen u tue ratove koji nemaju nikakve veze sa duhom. Naravno, arobnjake ne pokreu takve stvari! Moj uitelj je imao obiaj da kae kako ne potuje dogovore sainjene u njegovoj odsutnosti: Nisam bio prisutan kada su odluili da treba da budem imbecil! On je bio roen u delimino tekim okolnostima, ali je imao hrabrosti da postigne neto vie nego to je to samo ljudska reakcija na te okolnosti. On je tvrdio da je opta ljudska situacija stravina i da je stavljanje naglaska na bilo koju posebnu grupu samo maska za rasizam. Stalno je ponavljao da u ovom svetu postoje samo dve vrste ljudi: oni koji imaju energiju i oni koji je nemaju. On je iveo u stalnoj borbi protiv slepoe svojih blinjih, sve dok nije postao besprekoran; vie se nije meao ni sa kim. Kada sam pokuao da mu objasnim moju zabrinutost za ljude, pokazao je na moj dvostruki podvaljak i rekao mi: Ne obmanjuj samog sebe, Karlitos! Da te stanje oveanstva ozbiljno zanima ti se ne bi odnosio prema samom sebi kao svinja. Nauio me je da je oseati brigu za druge neprikladno za ratnike, zato to briga za druge uvek proizilazi iz brige za samog sebe. Imao je obiaj da me pita, ciljajui na ljude koje sreemo na naem putu: Moda vie veruje sebi nego njima? Pomogao mi je da razumem kako solidarnost arobnjaka prema ljudima koji ih okruuju dolazi od uzviene zapovesti a ne od ljudske sentimentalnosti. Nemilosrdno vrebajui moje emocionalne reakcije, vodio me je do izvora mojih preokupacija i bio sam sposoban da shvatim kako je moja zabrinutost za ljude obmana. Pokuavao sam da pobegnem od sebe tako to sam prenosio svoje probleme na druge. Pokazao mi je da je saaljenje, na nain kako mi razumemo tu re, mentalna bolest psihoza koja nas samo ini sve vie i snanije zarobljenim u naem egu. Bilo je oigledno da je seanje na don Huana podstaklo Karlosa. Mogao sam da vidim kako ga preplavljuje talas uzbuenja. Jedan od prisutnih je podigao ruku i prokomentarisao da je, nasuprot onome to je Karlos rekao, saaljenje prema blinjima sutinska ideja svih religija. Napravio je pokret kao da tera muvu. Zaboravite sve to! Predstave zasnovane na saaljenju su prevara! Pomou moi ponavljanja iste ideje ponovo i ponovo, mi smo zamenili izvorni interes ljudskog duha sa jeftinom sentimentalnou. Postali smo profesionalci u saaljenju. I ta onda? Da li je to neto promenilo? Kada osetite da kolektivni um vri pritisak na vas, pokuavajui da vas ubedi da se koncentriete na svetske pojave, ponavljajte sebi ovu razornu istinu: ja u umreti, ja nisam vaan; niko nije vaan! Znanje o tome je jedina stvar koja vredi. Kao primer besmislenog truda, opisao je situaciju magarca koji se zaglavio u movari. to se vie pomera, situacija postaje sve tea. Jedini nain da se izvue je da ostane hladnokrvan, pokua da se oslobodi od tereta na svojim leima i skoncentrie na okolnosti svog problema.

  • - 9 -

    Dogaa nam se ista stvar. Mi smo bia koja su na putu da umru. Mi smo programirani da ivimo kao stoka nosei terete maski i tuih verovanja dok ne skonamo; ali mi moemo sve to da promenimo! Sloboda koju nam nudi ratniki nain vam je na dohvat ruke; iskoristite to! Rekao nam je da je, dok je bio uenik, imao problem: bio je naviknut na cigarete. Pokuao je da prestane nekoliko puta, ali bez uspeha. Jednog dana, don Huan mi je rekao da emo ii da sakupljamo biljke u pustinjskoj oblasti i da e put trajati nekoliko dana. Rekao mi je: Najbolje je da ponese ceo paket cigareta! Ali budi siguran da si ih umotao veoma dobro jer je pustinja puna ivotinja koje mogu da ih ukradu. Zahvalio sam mu na obzirnosti i paljivo uinio onako kako mi je predloio. Ali sledeeg dana, kada sam se probudio u sred estara, otkrio sam da je paket nestao. Oajavao sam; znao sam da u bez cigareta uskoro poeti da se oseam loe. Don Huan je okrivio kojota za tetu i pomogao mi da ga potraimo. Nakon vieasovnog muenja, konano je pronaao tragove ivotinje, koje smo pratili do kraja dana, zalazei sve dalje i dalje u planine. Kada je pao mrak, priznao mi je da smo se potpuno izgubili. Bez cigareta i bez znanja gde se nalazim, oseao sam se oajno. Kako bi me uteio, uveravao me je da mora postojati grad u blizini, samo treba da hodamo jo malo dalje i stii emo do nekog naselja i biti bezbedni. Ali, celi sledei dan smo proveli traei put na sve strane. Tako smo proveli skoro dve nedelje. Doao je trenutak kada sam skoro mrtav od iscrpljenosti pao na pesak i spremio se da umrem. Kada me je video u takvom stanju, pokuao je da me podstakne i uini da nastavim, pitajui me: Zar nisi vie zainteresovan za puenje? Gledao sam ga razjareno, grdei ga zbog njegove neverovatne neodgovornosti i razdrao sam se da sve to elim to je - da umrem. Vrlo dobro! odgovorio je ravnoduno, Onda moemo da vratimo. Bili smo u blizini autoputa, svo vreme! Ova anegdota je uinila da cela prostorija eksplodira od smeha. Kad smo se konano smirili, Karlos je primetio: Tragedija dananjeg oveka nije u njegovom socijalnom stanju, ve u nedostatku volje da se promeni. Vrlo je lako napraviti kolektivne revolucije, ali sutinski se promeniti, prekinuti sa samosaaljenjem, izbrisati ego, odbaciti nae navike i udi... Ah, to je neto sasvim drugo! arobnjaci kau da je prava pobuna i jedini izlaz za oveanstvo kao vrstu, ako podigne revoluciju protiv svoje sopstvene gluposti. Kao to moete da primetite, to je samostalan rad. Cilj arobnjaka je pobuna arobnjaka: neogranieni razvoj svih opaajnih mogunosti. Nikad nisam upoznao veeg revolucionara od mog uitelja. On nije samo predlagao promenu tortilja za hleb; o ne, on je iao pravo u sr stvari. On je predlagao smrtonosni preokret misli u nepoznato, oslobaanje od svih vezanosti. I on je demonstrirao da je to mogue!

  • - 10 -

    On je preporuio da svoj ivot ispunim monim odlukama i strategijama koje e me dovesti do svesnosti. Nauio me je da ureenje sveta ne mora biti onakvo kako nam je reeno; to je neto to mogu uvek odbaciti na stranu. Nisam obavezan da odravam sliku pred drugima ili da ivim kao deo poretka koji mi ne odgovara. Moje borbeno polje je put ratnika! Kada se susret zavrio, svi sluaoci su se okupili oko njega da se pozdrave i razmene par rei. Kada sam doao na red, Karlos me je odmerio od glave do pete. Onda me je zamolio da mu kaem svoje ime i zato sam tu doao. Rekao sam mu ime i objasnio da mi je jedan prijatelj rekao o ovoj povoljnoj prilici, znajui da sam zainteresovan za temu. Jedino to je rekao bilo je: elim da s vama privatno razgovaram. Bio sam pomalo zbunjen njegovim reima, ali sam saekao da zavri sa pozdravljanjem pa sam ga onda sledio do ugla prostorije. Tamo me je pozvao da sutradan doem na doruak u njegov hotel. Obeao sam mu da e mi to biti zadovoljstvo. Dao mi je adresu i rekao: Vidimo se sutra u devet sati. Dodao je da nikome ne govorim o naem sastanku. 2. Samovanost Stigao samu hotelsko predvorje u dogovoreno vreme i ekao sam jedva minut kada sam ga ugledao kako silazi niz stepenice koje vode ka sobama. Pozdravili smo se i otili u restoran gde je bio serviran ukusan doruak.U jednom trenutku sam hteo da ga neto upitam, ali on je napravio pokret kojim mi je dao do znanja da treba da zatvorim usta. Jeli smo u tiini. Kada smo zavrili, proetali smo ulicom Donsesles prema Zokalu. Dok smo obilazili prodavnice polovnih knjiga, rekao mi je da u principu ne vodi privatne razgovore sa ljudima, ali da u mom sluaju postoji interesovanje zato to je primio nagovetaj u vezi toga. Nisam razumeo o emu on to pria i odluio sam da i dalje utim jer je bi svaki komentar jedino pokazao moje neznanje. Dodao je kako ne trebam da poremetitm njegovu naklonost sa linim brigama. Rekao sam mnogo puta da me moje energetsko stanje spreava da imam uenike. Ljudi su razoarani u mene zbog toga, ali nema naina! Priali smo o raznim stvarima. Postavljao je mnoga pitanja o mom linom ivotu, traio moj telefonski broj, i rekao mi kako te veeri treba da odri govor u kui prijatelja. Pozvan sam da uestvujem ali da na odnos ostane tajna. Odgovorio sam kako bih voleo da budem tamo i on mi je dao adresu i raspored. U jednoj od knjiara koje smo posetili, naili smo na primerak jedne od njegovih knjiga po imenu Odvojena Stvarnost. Bila je na odeljenju

  • - 11 -

    fantastike to ga je veoma uznemirilo. Rekao je da su ljudi toliko okupirani svojim svakodnevnim ivotom pa ne mogu ak ni da zamisle tajnu koja nas okruuje. Kada otkrijemo neto nepoznato mi to automatski razvrstamo u pogodnu kategoriju a onda zaboravimo na to. Primetio sam da pretura po knjigama sa velikim interesovanjem a povremeno bi neke knjige sa potovanjem obrisao svojom rukom. Rekao je da tamo postoji neto vie nego samo knjige, tamo je skladite znanja i svi smo mi okrueni znanjem, bez obzira u kom obliku je predstavljeno. Dodao je da su informacije koje su nam potrebne kako bi smo poveali svesnost skrivene na mestu o kome retko razmiljamo i ako nismo previe kruti, sve to nas okruuje e nam rei neverovatne tajne. Sve to je potrebno da uradimo je da se otvorimo ka znanju i ono e doi obruavajui se na nas poput lavine. Dok je prouavao policu sa knjigama koje su bile toliko jeftine da su bile skoro besplatne, naglasio je koliko su te knjige jeftine u poreenju sa onim novima. Po njegovom miljenju, to pokazuje da ljudi u stvari ne trae informacije.Ono to oni trae je dostizanje statusa kupca. Upitao sam ga ta najvie voli da ita i on je rekao kako je zanteresovan da sazna sve. Meutim, u tom trenutku je traio izvesnu knjigu poezije, retko i staro izdanje koje nikada nije ponovo tampano. Zamolio me je da mu pomognem u potrazi. Dugo vremena smo listali gomile knjiga. Na kraju, zaputio se ka izlazu nosei pakovanje knjiga, ali bez one koju je traio. Sa osmehom krivca, prihvatio je: To mi se stalno deava! Oko podneva, seli smo da se odmorimo na klupi na jednoj raskrsnici. Iskoristio sam priliku da priznam kako su me njegove izjave prethodne veeri zbunile i zamolio sam ga da objasni detaljnije ta rat arobnjaka u stvari znai. On mi je veoma ljubazno objasnio kako je prirodno to me ova tema pogaa, kao i sva ljudska bia koja su me od roenja poduavala da opaam svet na isti nain kako to ini stado ovaca. Ispriao mi je prie o svojoj druini, kako su posle mnogo godina estoke borbre za svesnost konano savladali tu kolektivnu prinudu. Savetovao mi je da budem strpljiv i da e mi stvari kasnije postati jasnije. Posle kraeg oputenog razgovora, stisnuo mi je ruku kao jasan znak rastanka. Nisam mogao da zadrim radoznalost i upitao sam ga ta je mislio kada je rekao da je primio nagovetaj o mojoj linosti. Umesto odgovora, paljivo se zagledao u taku iznad mog levog ramena. Moje uvo je trenutno postalo vrue i poelo da zuji. Sledeeg trenutka mi je rekao da on lino ne zna odgovor zato to nije sposoban da shvati prirodu tog znaka. Ali, tu je bilo neega toliko jasnog, da je on bio u obavezi da obrati panju. Dodao je: Ne mogu da te vodim, ali mogu da te suoim sa ambisom koji e testirati sve tvoje sposobnosti. Zavisi od tebe da li e odbaciti sebe i poleteti ili e pobei da se sakrije u sigurnost svojih rutina.

  • - 12 -

    Njegove rei su me uinile jo radoznalijim. Upitao sam ga o kakvom to ambisu govori. Rekao je da je to moj vlastiti san. Odgovor me je okirao. Karlos je nekako primetio moju unutranju nedoumicu. Bilo je petnaest do sedam kada sam stigao u lepu kuu pored Kojoakana (Coyoacan). Doekala me je ljubazna devojka koja je, izgleda, bila vlasnik kue. Objasnio sam kako sam pozvan da sluam govor koji e Karlos odrati i ona me je pustila da uem. Predstavili smo se jedno drugome; rekla mi je da se zove Marta. Bilo je osam osoba u prostoriji. Onda su stigla jo dva gosta a za njima je uao Karlos. Kao i obino, srdano nas je pozdravio. Ovoga puta je bio obuen veoma formalno, sa kravatom i sakoom i nosio je aktn-tanu koja mu je davala izgled intelektualca. Poeo je da pria o mnogim temama i skoro neprimetno nas je uveo u glavni predmet njegovog govora: kako ukloniti samovanost. Kao uvod, rekao je da vana uloga koju dajemo sebi u svemu to inimo, govorimo ili razmiljamo poiva na nekoj vrsti kognitivne disonance koja zamagljuje naa ula i spreava nas da stvari sagledamo jasno i objektivno. Mi smo kao zakrljale ptice. Roeni smo sa svime to nam je potrebno za let; meutim, mi smo stalno prisiljeni da letimo u tesnim krugovima oko naeg vlastitog ja. Lanac koji nas sputava je samovanost. Put koji menja obino ljudsko bie u ratnika je vrlo teak. Na oseaj kao bia koje je u centru svega i mora uvek da ima poslednju re, zauvek nestaje. Mi se oseamo vani. A kada je neko vaan, svaki pokuaj promene je spor, komplikovan i bolan proces. To oseanje nas izoluje. Kada ne bi bilo tog oseanja, svi bi smo plovili po moru svesnosti i znali bi smo da ja ne postoji samo za sebe, njegova sudbina je da hrani Orla. Oseaj vanosti raste u detetu dok usavrava svoje socijalne vetine. Mi smo istrenirani da sastavimo svet saglasnosti prema kojima moemo da se usklaujemo, kako bi smo mogli da se meusobno sporazumevamo. Ali ovaj dar ukljuuje grozan dodatak: nau ideju o ja. Ego je mentalna konstrukcija, on nam dolazi spolja i vreme je da ga se otarasimo. Karlos je rekao da su sve greke koje se deavaju kada se sporazumevamo, ivi dokazi da je saglasnost koju smo prihvatili potpuno neprirodna. Posle hiljadugodinjih eksperimenata sa okolnostima koje menjaju na nain opaanja sveta, arobnjaci drevnog Meksika su otkrili neobinu injenicu: Mi ne moramo da ivimo u jednoj stvarnosti, zato to je univerzum sainjen prema vrlo fluidnim principima koji mogu da uzmu skoro beskonaan broj oblika, proizvodei neizbrojive nivoe percepcije.

  • - 13 -

    Krenuvi od ove injenice, zakljuili su da je ono to ljudska bia primaju spolja, u stvari mogunost da uvrstimo nau panju u jednom od tih nivoa kako bi smo ga istraili i upoznali. Oblikujemo sebe prema njemu i uimo kako da ga opaamo kao neto jedinstveno. Tako nastaje ideja da ivimo u jedinom svetu, to kao posledicu stvara oseaj bia i individualnog ja. Nema sumnje da je opis koji smo primili dragocen posed, slian vrstom kolcu koji je privezan uz neno i mlado stablo da bi ga ojaao i podupro. On nam omoguava da odrastemo kao normalni ljudi, unutar drutva koje je oblikovano prema vrstim pravilima. Da bi smo taj opis savladali, moramo nauiti kako da skinemo kajmak tj. kako da napravimo selekciju meu ogromnom koliinom podataka koji stiu do naih ula. Kad su jednom ti odabrani podaci pretvoreni u stvarnost, vrstina nae panje slui kao sidro i spreava nas da postanemo svesni svojih neverovatnih mogunosti. Don Huan je prigovorio kako je plaljivost ono to ograniava ljudsku percepciju. Kako bi smo bili sposobni da rukujemo svetom koji nas okruuje, mi moramo da probudimo na dar opaanja a to je sposobnost da se osvedoimo u bilo ta. Mi odbacujemo let svesnosti u zamenu za sigurnost poznatog. Mi moemo da ivimo jakim, hrabrim, zdravim ivotima; mi moemo biti besprekorni ratnici, ali se ne usuujemo! To nae naslee je poput stabilne kue u kojoj moemo iveti, i moemo da je pretvorimo u tvravu za odbranu od ega, ili ee, u zatvor u kome smo nau energiju osudili na propadanje u doivotnom zarobljenitvu. Nae najbolje godine, oseanja i snaga su protraene u beskrajnom obnavljanju i podupiranju te kue, zato to smo ozleeni poistoveivanjem samih sebe sa njom. U procesu nastajanja socijalnog bia, dete koje raste stie lanu predstavu o svojoj vanosti, i ono to je u poetku zdravo oseanje samoodranja zavrava pretvoreno u sebini vapaj za panjom. Od svih darova koje smo primili, samovanost je najokrutnija. Ona pretvara arobno, snano stvorenje u jadnog, arogantnog, opakog avola. Pokazujui na svoja stopala, rekao je da nas oseanje vanosti prisiljava da inimo besmislene stvari. Pogledajte me! Jednom sam kupio par vrlo finih cipela od kojih je svaka bila teka skoro kilogram. Straio sam pet stotina dolara na privilegiju da vuem unaokolo te velike cipele! Zbog nae samovanosti, postali smo ispunjeni gorinom, zaviu i nezadovoljstvom. Mi doputamo sebi da budemo voeni oseanjima ugodnosti i beimo od zadatka upoznavanja samih sebe sa izgovorima kao to su ne mogu da se uznemiravam ili kakva dosada! Iza svega toga, krije se zabrinutost koju pokuavamo da uutkamo pomou unutranjeg dijaloga koji je vie usiljen nego to je prirodan. U tom trenutku svog govora, Karlos je napravio pauzu kako bi odgovorio na neka pitanja. Iskoristio je priliku da nam kae nekoliko pria pokazujui nam kako samovanost unakazuje ljudska bia, pretvarajui ih u krute aure. Suoen sa njima, ratnik ne zna da li da se smeje ili da plae.

  • - 14 -

    Posle mnogo godina uenja kod don Huana, postao sam toliko uplaen od njegovih postupaka da sam pobegao na neko vreme. Nisam mogao da prihvatim ono to mi rade on i moj dobroinitelj. Sve to mi je izgledalo neljudski, nepotrebno. udeo sam za blaim tretmanom! Iskoristio sam priliku da posetim razne duhovne uitelje iz celog sveta, nadajui se da u nai neko znanje u njihovim uenjima koje e opravdati moje odustajanje. Jednom sam sreo kalifornijskog gurua koji je nazvao sebe stvarni Mek Koj (real McCoy). Prihvatio me je kao uenika i za poetak mi je dao zadatak da sakupljam milostinju na trgovima. Razmiljajui kako je to za mene novo iskustvo koje e me verovatno nauiti vanoj lekciji, skupio sam hrabrost i uinio ono to je traio. Kada sam se vratio kod njega, rekao sam: sada ti to uradi! Naljutio se na mene i izbacio me iz grupe uenika. Na drugom putovanju, otiao sam da vidim vrlo poznatog Hindu uitelja. Stigao sam u njegovu kuu rano izjutra i stao sa ostalima. Meutim, taj gospodin nas je drao tu da ekamo satima. Kada se pojavio na vrhu stepenita, imao je velikoduan izraz lica, kao da nam poklanja veliku milost to nas je primio. Poeo je da silazi na veoma uzvien nain, ali njegova stopala su se uplela u njegovu iroku tuniku i on je pao na pod i slomio glavu. Umro je tamo, tano ispred nas. Drugom prilikom, Kastaneda nam je rekao da demon samovanosti ne napada samo one koji veruju da su gospodari. To je opti problem. Jedan od najjaih bedema samovanosti je kad se neko brine o svom linom izgledu. To je oduvek bila moja bolna taka. Don Huan je imao obiaj da raspali moj bes zabavljajui se na raun moje visine. Obino bi mi rekao: to si nii, sve si vei egomanijak! Ti si mali i ruan kao stenica; jedino reenje je da postane slavan, u suprotnom ne postoji! Prigovorio je da ga ba takav moj izgled tera na povraanje i zbog toga mi je bio beskrajno zahvalan. Bio sam uvreen njegovim primedbama jer sam smatrao da preuveliava moje nedostatke. Ali, jednog dana sam uao u prodavnicu u Los Anelesu i shvatio da je on bio u pravu. uo sam nekoga iza sebe kako kae: Kratak ! i osetio sam se toliko besnim da sam se bez premiljanja okrenuo prema njemu i ljutito ga udario po licu. Posle sam shvatio da ovek uopte nije napravio komentar u vezi mene. On je samo bio kratak sa novcem. Jedan od saveta koje nam je don Huan davao tokom naeg uvebavanja za ratnike, bio je da se trebamo uzdravati od korienja onoga to je on zvao alatke za ovekoveivanje ega. Ova kategorija obuhvata stvari kao to su ogledala, isticanje akademskih titula i albuma sa slikama koje prikazuju nau linu istoriju. arobnjaci njegove grupe su prihvatili taj savet doslovce ali mi, uenici, nismo marili. Meutim, iz nekog razloga, protumaio sam njegovu naredbu na ekstreman nain i od tada nisam doputao nikome ak ni da me fotografie. Jednom, za vreme predavanja, objasnio sam kako su slike ovekoveenje samozabrinutosti i da se u pozadini mog ustezanja krije namera da sauvam izvesnu brigu u vezi svoje linosti. Kasnije sam otkrio da je izvesna gospoa iz publike koja je verovala da je duhovni voa, prokomentarisala da kada bi ona imala lice meksikog konobara, ona u svakom sluaju ne bi dozvolila sebi da bude fotografisana.

  • - 15 -

    Dok su posmatrali smisalice samovanosti i istovrsni nain na koji inficira apsolutno svakoga, vidovnjaci su podelili ljudska bia na tri kategorije kojima je don Huan dao najotkaenija imena koja je mogao da smisli: popianci, prdei i bljuvotine. Svi spadamo u jednu od njih. Popianci se prepoznaju po svojoj uslunosti; oni su ulizice, lepljivi i prezasieni. Oni su osobe koje uvek ele da vam uine uslugu, oni se brinu o vama, oni vas podravaju, oni vam ugaaju; oni imaju toliko mnogo saaljenja! Na taj nain prikrivaju oajnu istinu: oni su nesposobni da preuzmu inicijativu i nikada ne mogu nita da urade samostalno. Njima je potrebna naredba druge osobe kao bi osetili da neto rade. Na njihovu nesreu, oni smatraju da su drugi ljudi isti kao i oni; radi toga su stalno uvreeni, razoarani i plaljivi. Sa druge strane, prdei su suprotnost. Razdraeni, podmukli i puni sebe, oni stalno nameu sebe i u sve se meaju. Kada se jednom uhvate za vas, nee vas ostaviti na miru. To su najneprijatnije osobe koje ste ikad sreli. Ako ste pasivni, prde e nastupiti, pokrenuti vas i uvui u svoje igre i iskoristiti vas to je vie mogue. Oni su prirodno nadareni da budu uitelji i voe oveanstva. Oni su vrsta koja ubija da bi ostala na vlasti. Bljuvotine se nalaze izmeu ove dve kategorije. Kao neutralni, oni su vie upadljivi nego to su lideri. Oni su samoreklameri, hvalisavci i egzibicionisti. Oni nam ostavljaju utisak da su neto velianstveno ali prema aktuelnim injenicama, oni su nita. Sve je to samo razmetljivost. Oni su karikature ljudi koji veoma veruju u sebe, ali ako ne obraate nikakvu panju na njih, oni su izgubljeni u svojoj beznaajnosti. Neko iz publike ga je upitao da li je pripadnost jednoj od ovih kategorija obavezna osobina, moglo bi se rei, uroeno stanje naeg sjaja.(Sjaja svesti, prim.prev.) Odgovorio je: Niko se ne raa kao takav, mi sami sebe inimo takvim! Mi se svrstavamo u jednu od tih kategorija zbog nekog sitnog incidenta koji nam se dogodio u detinjstvu, bilo da je to pritisak naih roditelja ili drugih manje vanih faktora. To tada zapoinje, i kako rastemo, postajemo toliko uvueni u odbranu sebe da u jednom trenutku vie ne moemo da se setimo dana kada smo prestali da budemo originalni i umesto toga postali glumci. Kada uenik ue u svet arobnjaka, njegova osnova linosti je ve formirana i nita ne moe da je izbrie. Jedina mogunost koja mu preostaje je da se svemu tome nasmeje. Ali, iako to nije naa uroena osobina, arobnjaci mogu da primete, pomou svog vienja, kakvu vrstu vanosti dajemo sebi, zato to preoblikovanje nae prirode tokom godina proizvodi trajne deformacije u energetskom polju koje nas okruuje. Karlos je poeo da objanjava kako se samovanost hrani istom vrstom energije koja nam omoguava da sanjamo. Prema tome, njeno uklanjanje je osnovni uslov nagualizma, zato to se tada oslobaa viak energije koji moemo koristiti; takoe i zato to bez te predostronosti put ratnika moe da nas odvede u zastranjivanje. To je ono to se deava mnogim uenicima. Dobro zaponu, uvajui energiju i razvijajui svoj potencijal. Ali ne shvataju da kako poveavaju mo,

  • - 16 -

    oni takoe hrane i parazita koji se nalazi unutar njih. Ako smo krenuli da se preputamo pritiscima ega, preporuljivo je da to inimo kao obini ljudi, zato to je arobnjak koji sebe smatra vanim najbednija stvar koja postoji. Imajte na umu da je samovanost podmukla; ona moe biti prikrivena iza fasade skoro savrene poniznosti zato to se njoj ne uri. Nakon celog ivota truda, njoj je potrebna samo minimalna nepanja, sitna greka i, evo je opet, kao virus koji je sazrevao u tiini, ili poput onih aba koje godinama ekaju ispod pustinjskog peska i sa prvim kapima kie se bude iz svoje uspavanosti i razmnoavaju se. Imajui u vidu njenu prirodu, dunost dobroinitelja je da napada uenikovu samovanost dok ne eksplodira. On ne moe da osea saaljenje. Ratnik mora nauiti da bude posluan dok se sprema za teak put koji je pred njim inae nee imati ni najmanje anse kada se suoi sa udarima nepoznatog. Don Huan je do okrutnosti ibao svoje uenike. Preporuio je dvadeset-etvoroasovnu budnost kako bi kontrolisali udovite ega. Naravno, nismo obraali panju na njega! Izuzev Elihija, najnaprednijeg od uenika, mi ostali smo se na najsramotniji nain prepustili svojim sklonostima. U sluaju La Gorde, to je bilo kobno. Ispriao nam je priu Mariji Eleni, naprednoj uenici don Huana, koja je stekla veliku mo kao ratnica ali nije znala kako da kontrolie svoje loe navike. Mislila je da ih kontrolie, ali nije bilo tako. Vrlo sebina briga, lina privrenost koja je preostala u njoj je da je oekivala poasti od grupe ratnika i to ju je dokrajilo. La Gorda je bila ljuta na mene zato to me je procenila kao nesposobnog da vodim uenike u slobodu i nikada me nije prihvatila kao novog naguala. Kada je nestala snaga don Huanovog vostva, ona je poela da mi prebacuje zbog moje nepodobnosti, bolje reeno, moje energetske anomalije, gubei iz vida da je to, takoe, komanda duha. Odmah posle toga, udruila se sa Henarosima i Sestricama i poela da se ponaa kao voa drutva. Ali ono to ju je najvie ljutilo, bio je uspeh mojih knjiga. Jednog dana, u nastupu egomanije, okupila nas je sve zajedno, stala pred nas i zaurlala: Gomila budala! Ja odlazim! Ona je znala praksu unutranjeg ognja, to jest kako da pokrene skupnu taku u svet naguala i tamo se sretne sa don Huanom i don Henarom. Ali, tog jutra je bila veoma uzrujana. Neki od uenika su pokuali da je smire i to ju je razbesnelo jo vie. Nisam mogao nita da uinim; situacija je blokirala moju mo. Posle ovog brutalnog napora, koji je bio sve samo ne besprekoran, dobila je napad i sruila se mrtva. Ono to ju je ubilo bila je njena egomanija. Kao pouku ove udne prie, Karlos je dodao da ratnik nikad sebi ne dozvoljava da dostigne tu taku ludila, zato to je umreti od napada ega najgluplji nain da se umre. Samovanost je smrtonosna, ona zaustavlja slobodan protok energije i to je fatalno. Ona je odgovorna za na kraj kao pojedinaca, i jednog dana e nas

  • - 17 -

    dokrajiti i kao vrstu. Kada ratnik naui kako da je odgurne u stranu, njegov duh se oduevljeno otvori, kao divlja ivotinja koja je osloboena iz kaveza i putena na slobodu. Protiv samovanosti se moemo boriti na razne naine, ali prvo je neophodno da shvatimo da je tu. Ako imate manu i prepoznate je, ve ste obavili pola posla! Dakle, pre svega, shvatite to. Uzmite tablu i napiite na njoj: Samovanost ubija, i okaite je na najuoljivijem mestu u kui. itajte tu frazu svakodnevno, pokuajte da je se setite dok radite, meditirajte o njoj. Moda e doi trenutak u kome e njeno znaenje prodreti u vau unutranjost i vi e te odluiti da preduzmete neto. Samostalno doi do toga je velika pomo, zato to borba protiv ega stvara svoj sopstveni podsticaj. Samovanost se obino hrani naim oseanjima, kreui se od elje da budemo pored ljudi i da budemo prihvaeni od njih, pa sve do nadmenosti i podsmevanja. Ali, njena omiljena oblast delovanja je saaljenje prema samom sebi i prema onima koji nas okruuju. Da bi smo se prikradali (tragali) tome, pre svega moramo da ralanimo naa oseanja na manje delove i otkrijemo izvore iz kojih se napajaju. Oseanja se retko ispoljavaju u istom obliku. Ona se preruavaju. Kako bi smo ih ulovili kao zeeve, mi moramo da postupamo veoma neno i taktiki zato to su ona brza i mi ne moemo da ih prosuujemo. Zapoinjemo sa najoiglednijim stvarima kao to su: Koliko ozbiljno doivljavam sebe? Koliko sam vezan? emu posveujem svoje vreme? Ovo su stvari koje moemo zapoeti kako bi se promenili, skupljajui dovoljno energije da oslobodimo mali deo panje koja e nam omoguiti da uemo dublje u praksu. Na primer, umesto to provodimo sate gledajui televiziju, odlazei u kupovinu ili razgovarajui sa prijateljima o glupostima, mogli bi smo da posvetimo mali deo vremena izvoenju fizikih vebi, rekapitulaciji svoje prolosti, ili da odemo sami u park, izujemo cipele i hodamo bosi po travi. Izgleda jednostavno, ali sa ovim postupcima na ulni opseg e se promeniti. Povratiemo neto to je uvek bilo tu, to smo odbacili. Poevi od tih malih promena, moi emo da ispitamo elemente koji su mnogo tei za otkrivanje, gde se naa uobraenost otkriva kao ludilo. Na primer, kakva su moja verovanja? Da li smatram sebe besmrtnim? Da li sam ja poseban? Da li ja zasluujem panju? Ovakva vrsta ispitivanja zalazi u polje verovanja samu sutinu naih oseanja - tako da se njih treba poduhvatiti kroz unutranju tiinu a onda uiniti vrlo vatreno delo iskrenosti. U suprotnom, um e povui na svoju stranu i upotrebie sve vrste opravdanja. Karlos je dodao da te vebe treba izvoditi sa oseajem uzbune, zato to se tu zaista radi o preivljavanju monog napada. Shvatite da je samovanost neumoljivi otrov. Mi nemamo vremena; hitnost je ono to nam treba. Sad ili nikada!

  • - 18 -

    Kada ste raslanili svoja oseanja, treba da nauite kako da preusmerite svoje napore izvan ljudskih briga, na mesto bez saaljenja. Za vidovnjake, to mesto se nalazi u oblasti nae svetlosti, svaki deli je funkcionalan kao polje razboritosti. Mi moemo da nauimo kako da procenimo svet sa izdvojene take gledita, kao to smo, kada smo bili deca, nauili da ga prosuujemo sa take gledita razuma. Jedina razlika je da je izdvojenost kao ina taka mnogo blia temperamentu ratnika. Bez ove predostronosti, emocionalno komeanje pobueno vebama prikradanja (traganja) naoj samovanosti, moe biti tako bolno da nas moe odvesti u samoubistvo ili ludilo. Dok uenik ui kako da posmatra svet sa pozicije gde nema aljenja, opaajui da se iza svih situacija nalazi energetska veza koja pokazuje kako postoji jedan bezlini univerzum, on prestaje da bude samo nerazmrsivi vor oseanja i postaje fluidno bie. Problem sa saaljenjem je da nas ono prisiljava da posmatramo svet kroz samopoputanje. Ratnik bez saaljenja je osoba koja je postavila svoju volju u sred ravnodunosti i ne daje sebi ozbiljnost govorei jadan ja. On je individua koja ne osea nikakvo aljenje prema svojim slabostima i koja je nauila da se smeje samoj sebi. Nain da shvatimo samovanost je da je razumemo kao projekciju vlastitih slabosti koje se izraavaju kroz odnose sa drugim ljudima. To je nalik krikovima i postupcima u sluaju opasnosti kojima pribegavaju neke male ivotinje kako bi sakrile injenicu da u stvari nemaju nikakvu odbranu. Mi smo vani zato to smo uplaeni i to je vei strah to je vei ego. Meutim, na sreu ratnika, samovanost poseduje slabu taku: ona zavisi od prihvatanja koje je odrava. Ona je poput zmaja kome je potrebno strujanje vazduha da bi se podigao i ostao visoko; u suprotnom, on e pasti i slomiti se. Ako ne poklanjamo bilo kakvu vanost vanosti, ona je gotova. Znajui ovo, uenik prepravlja svoje odnose. On ui kako da izbegne one koji utvruju njegovu vanost a trai one kojima nije stalo do bilo ega ljudskog. On trai kritike a ne laskanja. inei ovo esto, on poinje novi ivot, brie svoju prolost, menja svoje ime, istraujui nove linosti i ponitava gueu istrajnost svog ega. On stavlja sebe u situacije u kojima je njegovo istinsko ja prisiljeno da preuzme kontrolu. Moni lovac nema samosaaljenja; on ne trai odobravanje u bilo ijim oima. Stanje bez aljenja je iznenaujue. Pokuaji da se ono dosegne idu korak po korak, kroz godine neprekidnog pritiska ali se ono desi iznenada, nalik trenutnoj vibraciji koja lomi na oblik i omoguava nam da pogledamo na svet sa spokojnim osmehom. Prvi put posle mnogo godina, oseamo se slobodni od uasnog tereta samog sebe i vidimo stvarnost koja nas okruuje. U tom trenutku, mi nismo sami. Oekuje nas neverovatan podsticaj, pomo koja stie iz srca Orla a koji nas u deliu sekunde prebacuje u univerzum trezvenosti i razumnosti. Kada nemamo nikakvog saaljenja prema sebi, mi moemo da se elegantno suoimo sa udarom nae vlastite smrti. Smrt je sila koja ratniku daje trezvenost i umerenost. Samo gledajui kroz oi smrti mi moemo da primetimo koliko smo nevani. Tada smrt postaje na prijatelj i poinje da nam govori svoje tajne.

  • - 19 -

    Dodir sa nepromenljivom prirodom smrti ostavlja neizbrisiv trag na linost uenika. On shvata, jednom za uvek, da je celokupna energija univerzuma povezana. Ne postoji svet objekata, povezanih meusobno preko zakona fizike. Ono to postoji je predeo svetleih zraenja nerazdvojivo svezanih zajedno, unutar kojih moemo da pravimo tumaenja onoliko koliko nam snaga nae panje doputa. Sve nae akcije su znaajne zato to izazivaju lavinu u beskonanosti. Zbog tog razloga, niko nije vredniji od drugoga, niko nije vaniji od bilo koga. To vienje unitava nau sklonost da budemo popustljivi prema sebi. Poto se osvedoio u tu sveoptu povezanost, ratnik postaje rtva suprostavljenih oseanja. Sa jedne strane, u vezi svega toga postoji neopisiva radost i najvia i bezlina naklonost. Sa druge strane, postoji oseaj neizbenosti i duboka tuga koja nema nikakve veze sa samosaaljenjem; tuga koja dolazi iz srca beskraja, udar usamljenosti koji ga vie nikad nee napustiti. To proiujue oseanje daje ratniku umerenost, otroumnost i tiinu koja mu je potrebna kako bi se usudio da stigne tamo gde svi ljudi smatraju da je nemogue doi. Pod takvim okolnostima, samovanost ne moe da opravda samu sebe. 3. Put Ratnika Jednog jutra, zazvonio je telefon i na moje iznenaenje, bio je to Karlos. Rekao je da bi trebalo da stigne na aerodrom Meksiko Sitija za etiri sata i zamolio me ako bih mogao doem po njega. Rekao sam da e mi biti zadovoljstvo. Rekao mi je broj leta i ja sam pretpostavio da zove sa aerodroma u Los Anelesu jer se vreme za koje je naveo da stie uklapalo u to. Kada je stigao, pratio sam ga dok je obavio neke poslove povezane sa tampanjem njegove knjige. Posle toga, otili smo u kafi da porazgovaramo. Pre nego to smo se oprostili, dogovorili smo se da se naemo na mestu gde je te veeri trebalo da odri predavanje. Vreme je bilo oajno; moda sam zato, kada sam stigao u kuu gde je susret trebalo da se odri, otkrio da je dolo samo nekoliko ljudi. Prebacio sam kaput mokar od kie preko naslona stolice smetajui se u ugao, pored Karlosa. Sutina njegovih izlaganja te veeri bila je kako je univerzum gledano u celini enski i da mu je priroda grabljiva pa se tu vodi ilava borba za svesnost u kojoj jai gutaju slabije. Na kosmikom nivou, snaga bia se ne meri prema njegovim fizikim sposobnostima, ve prema njegovoj sposobnosti da rukuje sveu. Prema tome, ako elimo da uinimo sledei korak evolucije, on mora biti uinjen pomou discipline, odlunosti i strategije. To su naa oruija. Pomou svog vienja, arobnjaci posmatraju tu bitku i zauzimaju svoje mesto u njoj, spremni na najgore bez aljenja u vezi rezultata. Zato to su uvek spremni za borbu, dobili su naziv ratnici.

  • - 20 -

    Ratnik shvata svet u kome ivi kao veliku tajnu i on zna da tajna postoji kako bi bila otkrivena od onog ko oprezno traga za njom. Ovakav hrabri stav povremeno pokree pipke nepoznatog inei da se duh ispolji. Objasnio nam je kako je ratnikova hrabrost roena kroz blizak dodir sa smru. Ispriao nam je priu o devojci koja je jednog dana dola u kancelariju njegovog izdavaa, stavila malu prostirku na pod, sela na nju i rekla izdavau: Neu da odem dok ne razgovaram sa Karlosom Kastanedom! Svi pokuaji da je od toga odvrati, bili su beskorisni. Na kraju je izdava pozvao Karlosa i rekao mu da neka luda devojka zahteva njegovo prisustvo. ta sam mogao da uinim? Otiao sam tamo i sreo se sa njom. Kada sam je upitao za razlog njenog udnog ponaanja, rekla mi je kako je smrtno bolesna otila u pustinju da umre. Ali, dok je meditirala u samoi, shvatila je da jo nije sve pokuala i odluila je da povue svoj poslednji potez. Za nju je to znailo da lino upozna naguala. Impresioniran njenom priom, uinio sam joj naroitu ponudu: Ostavi sve i doi u svet arobnjaka. Odgovorila je trenutno: Ulazim u igru! Kada sam uo njen odgovor, digla mi se kosa na glavi zato to je don Huan imao obiaj da mi govori istu stvar: Ako smo krenuli da igramo, onda hajde da igramo! Ali, mi igramo sa smru. To oseaju ratnici kada se suoe sa svojom sudbinom: Ulaem svoj ivot za tu svrhu, nita manje od toga. Znam da me moj kraj moe doekati bilo gde i ne postoji nita to mogu da uradim da to spreim. Hodau svojim putem sa najveom koncentracijom. Potpuno u prihvatiti odgovornost ivljenja, rizikovau sve za jednu stvar. Ratnik zna da nikakva pobeda nije zagarantovana kada se suoi sa smru. Iako je tako, on slobodno ulazi u borbu, ne zato to veruje da e pobediti, ve zbog uzbuenja koje mu njegov rat donosi. Za njega, ulazak u rat je ve pobeda. I dok se bori, on je srean - zato to za onoga ko je ve mrtav, svaka sekunda ivota je poklon. Nastavio je govorei kako je ono to omoguava da svet postoji ba onakav kakvim ga vidimo, naa panja i da je kod svih ljudi koji nas okruuju istovremeno fokusirana i povezana u zamrenu mreu interpretacija ojaanih saglasnou. Jedan od prisutnih ga je zamolio da pojasni ovu temu. Objasnio je: Vidite, podruje panje je od najvee vanosti na putu arobnjaka, zato to je ona osnovni inilac stvaranja. U svim svetovima, nivo evolucije se meri po sposobnosti da se razume, da se bude svestan. Kako bi razumeli i rukovali ispoljavanjima koje stiu do naih ula, arobnjaci uveavaju mo svoje panje izotravajui je pomou discipline do izvanrednog nivoa, to im omoguava da se uzdignu iznad ljudskih ogranienja i ostvare sve mogunosti opaanja. Njihova usredsreenost je toliko intenzivna da oni mogu da probiju debeo oklop privida i otkriju sutinu stvari. Vidovnjaci nazivaju taj nivo poveane svesti vienje.

  • - 21 -

    Iako toliko vrsta panja moe izgledati kao tvrdoglavost, opsesija ili fanatizam, za praktiara to nije nita drugo nego disciplina. Upozorio nas je da ne pobrkamo disciplinu arobnjaka sa ljudskim ponavljajuim navikama. Diciplina, kako je razume ratnik, je stvaralaka, otvorena i plodna sloboda. To je sposobnost suoavanja sa nepoznatim koje pretvara oseaj znanja u uenje puno dubokog potovanja; sposobnost razmatranja stvari koje prevazilaze podruje naih navika i koje nas ohrabruju da se suoimo sa jedinim ratom koji se isplati: bitkom za svesnost. Hrabrost je prihvatiti posledice naih akcija, kakve god da su, bez samosaaljenja ili oseanja krivice. Posedovanje discipline je klju za rukovanje panjom, zato to nas ona dovodi do volje. A to nam omoguuje da izmenimo svet sve dok on ne postane onakav kakav elimo da bude a ne kao onaj koji nam je nametnut spolja. Iz tog razloga, za ratnike je volja ulaz u nameru. Njena mo je toliko velika da kada se usmeri na neto, ona moe da proizvede najudesnije posledice. Kao primere, kazao nam je dosta pria o neobinim dogaajima kojima je prisustvovao. Tvrdio je da paljivo ispitivanje svake od udesnih akcija arobnjaka otkriva ceo ivot discipline, trezvenosti, izdvojenosti i sposobnosti da se izae iz pravila ponaanja. Ratnici daju najveu vrednost ovim osobinama, koje kada se udrue, stvaraju stanje bia koje oni nazivaju besprekornost. Krenuo je da objanjava kako besprekornost nema nikakve veze sa nekakvim intelektualnim stavom, verovanjem ili bilo ime slinim. Ona je posledica uvanja energije. Ratnik skromno prihvata sebe onakvim kakav jeste i ne trai svoju mo na jadikovanje jer su stvari onakve kakve jesu. Ako su vrata zakljuana, mi ih ne utiramo i udaramo! Umesto toga mi paljivo prouavamo bravu i procenjujemo kako da je otvorimo. Na isti nain, ako njegov ivot nije zadovoljavajui, ratnik nije uvreen niti se ali. Nasuprot tome, on stvara strategije kako bi promenio pravac svoje sudbine. Ako moemo da nauimo kako da obuzdamo samosaaljenje i u isto vreme nainimo mesta za originalno ja postaemo rukovaoci kosmike namere i provodnici energetskih tokova. Da bi smo uli u strujanja na takav nain, moramo nauiti da verujemo svojim kapacitetima i da shvatimo kako smo roeni sa svime to nam je potrebno za neobinu avanturu koja je na ivot. Kao ratnik, svaki ovek i ena koji su uli na put arobnjatva znaju da su on ili ona odgovorni za same sebe. On ili ona se ne osvru za sobom oekujui odobravanja ili pokuavajui da prenesu svoja nezadovoljstva na druge. Don Huan mi je rekao: Ono to ti trai se nalazi u tebi. Mora da se bori kako bi izvrio svoje akcije i uspeo da razjasni samog sebe. Ostvari sebe, pre nego to bude kasno!

  • - 22 -

    Aspekt besprekornosti koji se tie naeg svakodnevnog ivota je znanje o tome kako naa borba za slobodu utie na druge i izbegavanje moguih sukoba po svaku cenu. Povremeno, nai odnosi sa drugima stvaraju sukobe i oekivanja. Borbeni arobnjak poklanja blisku panju svojim kontaktima sa drugima i postaje lovac na znakove. Ako nema znakova, on ne sarauje sa ljudima; on se zadovoljava ekanjem zato to, iako nema vremena, on ima svo strpljenje ovoga sveta. On zna da je mnogo toga stavljeno na kocku, i ne eli da sve uniti zbog jednog pogrenog poteza. Poto nikada nije oajan u pokuajima da ostvari kontakt sa bilo kime, ratnik moe da bira svoje naklonosti sa umerenou i izdvojenou, vodei rauna svo vreme da se osobe sa kojima je prihvatio da bude, poklapaju sa njegovom energijom. Tajna postizanja tako jasne vizije poiva na posedovanju ili ne posedovanju identiteta. arobnjak doivljava sebe kao neto apstraktno a ne svetovno. To mu omoguava da bude nezavisan i da se brine o sebi. Onda nam je rekao priu o oveku koji je smatrao sebe velikim ratnkom, ali uvek kada je imao probleme kod kue i njegova ena mu nije spremila veeru ili nije oprala ili ispeglala odeu, on bi pao u haos. Posle dugake bitke sa tim stanjem, ovek je odluio da uvede radikalnu promenu u svoj ivot; ali, umesto da promeni svoj karakter, kao to je planirao da uini, on je zamenio svoju enu drugom. Shvatite da je, suoen sa svojom sudbinom, svako od nas sam. Zato preuzmite kontrolu nad svojim ivotom. Ratnik doteruje detalje, razvija svoju matu i stavlja svoju pamet na probu reavajui situacije. Njemu je neprihvatljivo da se osea jadno, zato to poseduje samokontrolu i nije mu potrebno nita od bilo koga. Koncentriui se na detalje, on ui kako da neguje prefinjenost, uviavnost i eleganciju. Don Visente Medrano je rekao da se lepota ove borbe pokazuje u neprimetnim detaljima. To je obeleje arobnjaka, ispunjenje namere. Dar nezavisnosti i kontrola detalja stvaraju sposobnost da se izdri tamo gde ostali ljudi odustaju. Kada stigne do te take, ratnik je samo za korak udaljen od besprekornog ponaanja. Besprekornost se raa kao osetljiva ravnotea izmeu naeg unutranjeg bia i sila spoljanjeg sveta. Ona je jedno dostignue koje zahteva napor, vreme, odlunost i stalnu panju usmerenu ka cilju, tako da se konana svrha nikada ne izgubi iz vida. Ali, uglavnom, ona zahteva upornost. Upornost pobeuje ravnodunost, to je jednostavno tako. Ulazak u magiju je namera koja se potvruje izvan onog to izgleda mogue, poeljno ili razumno. To je mentalni skok da bi se dolo do usaglaenosti sa voljom Orlovih ispoljavanja i da bi se prihvatile njihove komande kako bi se izgubila vrstina naih ogranienja. Ali, retko ko je voljan da plati cenu da bi hodao dodatni kilometar. Priznao je da je u vie navrata hteo da napusti svog uitelja, pritisnut ogromnou zadatka koji mu je dat. Ono to ga je na kraju spasilo i dalo mu dodatna krila bio je talas energije koji ratnik otkrije u sebi kada sve izgleda izgubljeno.

  • - 23 -

    Mnogi uenici, nakon dugogodinje potrage u kojoj nisu nali nita to bi ispunilo njihova oekivanja, odlaze razoarani ne znajui da su moda bili na samo par koraka od svog cilja. Zaklimao je glavom i tuno rekao: Ne bi smo trebali da umremo na plai kada smo otplivali toliko daleko Jednom kada je stekao fleksibilnost, skromnost, oseaj nezavisnosti, kontrolu detalja i upornost, ratnik u potrazi za besprekornou zna da je postigao mo nad svojim odlukama. On je osposobljen da ini ili da ne ini, u zavisnosti od toga kako mu odgovara i niko ne moe da ga prisili da radi bilo ta. U toj taki potrebno mu je, vie nego ikada, da ima kontrolu nad svojim oseanjima i umom, zato to jasnoa udruena sa snagom stvara jednu eksplozivnu meavinu. To lako moe da uini oveka nepaljivim. Put ratnika poiva na uvanju energije; sve to je u suprotnosti sa tim preti njegovoj nameri da bude besprekoran. Ali ponekad, zbog vika energije koju je akumulirao u svojoj svetlosti, okolnosti mogu da mu stvore naroite potekoe. Njegova dilema je ista kao ona sa kojom se suoava leta na zmaju, koji posle vie sati borbe da se popne na planinski vrh nosei svoju teku opremu, otkriva da vremenski uslovi nisu vie povoljni za let. U takvoj situaciji, lake mu je odluiti da ipak skoi nego da donese odluku da ostane na tlu. Ukoliko nije nauio da mudro upravlja svojim odlukama, najverovatniji ishod je da e skoiti u svoju smrt. Na isti nain, doi e vreme kada e uenici zaboraviti da njihov zadatak nije da hrane svoj ego i ui e u situacije koje su jae od njih. Ne samo to to moe biti smrtonosno, ve to stvara ozbiljno krenje discipline koje ih uvlai u lavirinte moi. U tim sluajevima, mo postaje njihov delat. Ratnik na putu znanja se ne preputa nepaljivo uzbuenju rata. On prvo proui uslove, proceni svoje mogunosti i ustanovi svoje take oslonca. Tada, u zavisnosti od ove procene, on e navaliti napred ili e se povui bez najmanjeg oklevanja. Njegovo odstupanje nije slepo ve on svaki korak doivljava kao besprekornu vebu strategije. Uenik koji nije na vreme nauio da odlui kako, kada i protiv koga mora da ue u borbu je uklonjen. To je zato to ga je neko ubio, ili zato to je poraen toliko puta da vie ne moe da ustane. Ratnikov konani izazov je da uravnotei sve osobine svog puta. Jednom kada to uini, njegova namera postaje nepopustljiva. On nije vie uzdrman oajnikom eljom za uspehom. On je gospodar svoje volje i moe da je postavi u svoju linu slubu. Kada doe do te take, ratnik je nauio kako da bude besprekoran. I, za njega, nastavljanje te besprekornosti potpuno zavisi od energije koju je sakupio. Dao nam je primer uenika koji koristi svoje nedavno steene moi da postane bogat. On tada stie na raskrsnicu, da li da ue u razmiljanja kao to su elim ovo, elim ono, ili da kultivie nameru. Ako izabere prvu mogunost, on je stigao na kraj svog puta zato to bez obzira koliko energije

  • - 24 -

    mu posvetimo, enje ega nikada ne mogu biti stvarno zadovoljene. S druge strane, birajui drugu mogunost on e nai svoj put do slobode. Namera je usklaivanje nae panje sa kosmikom sveu, koje pretvara nau volju u Orlovu komandu. Mi moramo biti hrabri da je oprezno zgrabimo, jer tada sve postaje mogue. Namera omoguuje arobnjacima da ive u nesvakidanjem svetu i nameravaju sudbinu slobode. Za njih, sloboda je injenica, a ne samo utopija. Zanemarujui principe ratnikog puta, savremeni ovek je upao u avolsku zamku sainjenu od porodinih, religioznih i socijalnih briga. On radi osam sati dnevno kako bi sauvao svoj nain ivota. Onda se vraa kui, gde ga uvek isekuju supruga i njegova deca, ista kao i bilo koja od milijardi dece, i zahtevaju stvari od njega prisiljavajui ga da ostane u svojim okovima sve dok mu ne iscede svu snagu i on postane beskorisna stvar koja sedi u uglu kue i meditira nad svojim uspomenama. Rei e mu da je to srea, ali on se ne osea srenim, on se osea okovanim. Budite ratnici, prekinite s tim! Shvatite svoj potencijal i oslobodite sebe od svega! Ne nameite sebi ogranienja. Ako moete da prkosite sili gravitacije i letite, to je divno! I ako uz to jo imate i potrebu da izazovete smrt i kupite kartu za venost, to je silno! Rizikujte! Izaite iz zamke samoposmatranja i usudite se da opaate sve to je oveku mogue! Ratnik na putu znanja ini napor da bude autentian i ne eli da prihvati nikakve kompromise, zato to je cilj njegove borbe totalna sloboda. 4. Svesnost Smrti Tokom godina, potreba za razumevanjem sveta me je navela da sakupim mnogo naunih i religijskih objanjenja skoro svega a koja su imala jedan zajedniki imenilac: veliko poverenje u trajnost oveka. Pomaui mi da vidim univerzum oima arobnjaka, Karlos je razorio taj moj utisak. On je uinio da vidim kako je smrt neopoziva stvarnost i da je sramota izbegavati znanje o njoj pomou prihvatanja nedokazanih verovanja. Jednom prilikom ga je neko upitao: Karlose, ta oekuje od budunosti? On je uzviknuo: Ne postoje oekivanja! arobnjaci nemaju sutra! Te veeri, sakupila se velika grupa radoznalih ljudi u privatnom stanu u blizini San Heronima. Kada sam stigao, Karlos je ve bio tamo. Osmehivao se, marljivo odgovarajui na pitanja. Njegova uvodna tema je bila ono to je nazvao ne-rad, aktivnost posebno sainjena da ukloni svaki trag svakodnevnih navika iz naih ivota. Tvrdio je da je ne rad najbolja veba za uenike, zato to ih uvodi u udesne okolnosti i stvara vrlo osveavajuu pometnju u njihovoj energiji. Efekat toga na njihovu svest naziva se zaustavljanje sveta.

  • - 25 -

    Odgovarajui na neka pitanja, objasnio je da ne-rad ne moe biti racionalizovan. Svaki napor ka njegovom razumevanju je u stvari interpretacija uenja i automatski spada u oblast rada. Za arobnjake, pravilo postupanja sa ovom vrstom prakse je unutranja tiina i kvalitet tiine neophodan za neto tako strano kao to je zaustavljanje sveta moe doi jedino u direktnom dodiru sa velikom istinom naeg postojanja: da smo svi mi na putu da umremo. Posavetovao nas je: Ako elite da upoznate sebe, budite svesni svoje sopstvene smrti. Ona se ne moe otuiti; to je jedina stvar koju zaista posedujete. "Sve ostalo moe omanuti, ali ne i smrt, moete to uzeti kao injenicu. Nauite kako da je iskoristite da bi ste proizveli stvarne efekte u vaim ivotima. Takoe, prestanite da verujete u bajke. Nikome niste potrebni tamo negde, van ovog sveta. Niko od nas nije toliko vaan da bi to opravdalo izmiljanje neega tako fantastinog kao to je nemoralnost. Skromni arobnjak zna da je njegova sudbina ista kao i sudbina bilo kog drugog ivog bia na zemlji. Zato, umesto da gaji lane nade, on konkretno i sa velikim naporom radi na tome da pobegne izvan ljudskih okolnosti i dostigne jedini izlaz koji imamo: ruenje naih opaajnih (perceptualnih) barijera. Dok sluate mudrost smrti, uinite sebe odgovornim za svoje ivote, za sve svoje akcije. Istraite sebe, prepoznajte sebe i ivite estoko kao to arobnjaci ive. estina je jedina stvar koja nas moe spasiti od dosade. Kada se jednom uskladite sa smru, postaete sposobni da preduzmete sledei korak: smanjivanje vaeg prtljaga na minimum. Ovaj svet je zatvor i mi ga moramo napustiti kao begunci; ne moemo poneti nita sa sobom. Ljudska bia su po svojoj prirodi putnici. Leteti i otkrivati nove horizonte je naa sudbina. Da li nosite svoj krevet ili sto za obedovanje na putovanje? Saberite svoj ivot! Prokomentarisao je kako je oveanstvo u nae vreme steklo udnu naviku koja je tipina za mentalno stanje u kome ivimo. Kada putujemo, mi pokupujemo sve vrste beskorisnih stvari u drugim zemljama, predmeta, koje sigurno ne bi nikad kupili u svojoj zemlji. Kada se vratimo kui, odloimo ih u ugao i zaboravimo na njihovo postojanje sve dok ih jednog dana sluajno ne primetimo i bacimo u ubre. Mi se tako ponaamo i na putovanju koje je na ivot. Mi smo poput magaraca koji nose samar beskorisnih stvari, nieg vrednog tu nema. Na kraju, kada nas napadne starost, sve to smo uradili slui jedino tome da beskrajno ponavljamo neke fraze kao pokvarena ploa. arobnjak pita sebe: Koji je smisao svega toga? Zato bih ulagao svoje snage u neto to mi uopte ne koristi? arobnjak ima sastanak sa nepoznatim, on ne moe da vee svoju energiju za besmislice. Dok hodate zemljom, skupljajte sa nje neto to ima stvarnu vrednost, inae nee valjati.

  • - 26 -

    Sila koja nama vlada poklanja nam izbor. Moemo provesti ivot posveeni naim poznatim navikama ili se ohrabriti da upoznamo druge svetove. Jedina stvar koja nam moe dati neophodni podsticaj je svest o smrti. Obina osoba provede ceo ivot nikad ne prestajui sa samoposmatranjem zato to misli da se smrt nalazi na kraju ivota; na kraju krajeva, uvek imamo vremena za nju! Ali, ratnik otkriva da to nije istina. Smrt ivi pored nas, na rastojanju ispruene ruke, stalno budna, posmatrajui nas spremna da skoi na najmanju provokaciju. Ratnik pretvara svoj ivotinjski strah od umiranja u priliku za veselje, zato to on zna da je ta situacija sve to poseduje. Razmiljajui kao ratnici, svi smo mi na putu da umremo! Jedan od prisutnih je upitao: Karlose, u jednom drugom predavanju rekao si nam da imati duh ratnika znai posmatrati smrt kao povlasticu. ta to znai? Odgovorio je: To znai ostaviti iza sebe nae mentalne obiaje. Mi smo toliko naviknuti na suivot da ak i suoeni licem u lice sa smru, nastavljamo da razmiljamo po pravilima grupe. Religije nam ne govore o kontaktu pojedinca sa apsolutnim ve o stadima ovaca i koza koje idu u raj ili u pakao u zavisnosti koliko imaju sree. ak i ako smo ateisti i ne verujemo da postoji neto posle smrti, to neto posle smrti je sveobuhvatno, mi verujemo da to vai za svakoga. (Znai, i dalje razmiljamo u terminima grupe, stada, - prim. prev.) Mi ne moemo zamisliti ideju da mo besprekornog ivota moe promeniti stvari. Iz ugla takvog neznanja, normalno je to svaki obian ovek osea paniku u vezi svog kraja i to pokuava da se nagodi sa smru pomou molitvi i medicine ili pokuava da sebe zbuni bukom sveta. (Kako ne bi mislio na smrt, - prim. prev.) Ljudska bia imaju egocentrinu i krajnje uproenu predstavu o univerzumu. Mi nikada ne prestajemo da razmatratamo nau sudbinu kao prolaznih bia. Ipak, naa opsednutost budunou nas odaje. Nema razlike u tome da li su naa verovanja iskrena ili su cinika, zato to duboko u sebi, svi mi znamo ta e se desiti. Zato svi mi ostavljamo znake iza sebe. Gradimo piramide, nebodere, pravimo decu, piemo knjige ili bar urezujemo svoje inicijale u koru drveta. To je nasleeni strah, tiho znanje o smrti koje se nalazi iza tih podsvesnih impulsa. Ali postoji jedna grupa ljudskih bia koja je sposobna da se suoi sa tim strahom. Suprotno od obinih ljudi, arobnjaci udno tragaju za svakom situacijom koja e ih odvesti izvan socijalnih tumaenja. Ima li bolje prilike za to od njihovog sopstvenog umiranja! Zahvaljujui njihovim estim izletima u nepoznato, oni znaju da smrt nije prirodna; ona je magina. Prirodne stvari podleu pravilima ali smrt ne. Smrt je uvek lina stvar i jedino iz tog razloga ona je delo moi. Smrt je prolaz u beskonanost. Vrata sainjena po tanoj meri svakog od nas, kroz koja emo proi jednog dana, vraajui se naem izvoru. Na nedostatak razumevanja nas nagoni da je vidimo kao obinog razoritelja. Ali

  • - 27 -

    ne, nema nieg obinog u vezi nje; sve u vezi nje je neobino. Upravo njeno prisustvo daje snagu ivotu i usredsreenost ulima. Nae postojanje je sainjeno od navika. Ve na roenju, mi smo programirani kao vrsta, i nai roditelji su zadueni da ogranie taj program dok nas vode ka onome to drutvo oekuje od nas. Ali, niko ne moe da umre po navici zato to je smrt magina. Smrt ti daje do znanja da je ona tvoj nerazdvojni savetnik i govori ti: Budi besprekoran; tvoj jedini izbor je da bude besprekoran. Devojka koja je prisustvovala predavanju je bila vrlo pogoena ovim reima i odgovorila je kako je opsesivno prisustvo smrti u njegovom uenju detalj koji naginje mranjatvu. Ona bi volela da se znaaj pridaje optimistikim stvarima, vie usmerenim na ivot i njegovo poboljanje. Karlos se nasmejao i odgovorio: O draga! Tvoje rei pokazuju nedostatak ivotnog iskustva. arobnjaci nisu mrani, oni ne eznu za krajem. Ali, oni znaju da je imati cilj za koji se isplati umreti, ono to daje vrednost ivotu. Budunost je nepredvidljiva i neizbena. Jednog dana, vie neete biti ovde, umreete. Da li znate da je drvo za va mrtvaki sanduk verovatno ve poseeno? Za ratnika kao i za obinog oveka, nunost ivljenja je podjednaka, zato to i jedan i drugi znaju da e doi vreme kada e uiniti poslednji korak. Zbog tog razloga moramo biti paljivi u odnosu na smrt, ona moe da nas zaskoi iza svakog ugla. Poznavao sam momka koji se popeo na most i sa njega mokrio na elektrini voz koji je prolazio. Mokraa je dodirnula visokonaponske vodove koji su mu prosledili strujni udar koji ga je spalio i nainio od njega hrpicu pepela. Smrt nije igra, ona je stvarnost! Bez smrti ne bi bilo nikakve moi u onome to arobnjaci ine. Ona je ukljuena u vau linost, hteli to vi ili ne. Moete biti toliko podsmeljivi da odbacite ostale delove ovog uenja, ali ne moete se aliti sa svojim krajem zato to je on iznad vae moi odluivanja i zato to je neumoljiv. Koije sudbine e pokupiti svakog od nas, bez razlike. Ali, postoje dve vrste putnika; ratnici koji mogu da ive sa svojom celokupnou zato to su fino uskladili svaki detalj svojih ivota i obini ljudi sa dosadnim ivotima, lienim kreativnosti, ija je jedina uteha u ponavljanju svojih ustaljenih obrazaca ponaanja, dok ne stignu do kraja; ljudi iji je kraj nebitan, bilo da se dogodi danas ili za trideset godina. Svi smo tamo, ekamo na ulaz u venost, ali nisu svi svesni toga. Svest o smrti je velika umetnost. Kada je ratnik dokrajio svoje navike, kada vie nije zabrinut da li ima drutvo ili je sam, zato to je uo nemi apat duha, onda se moe rei da je zaista umro. Doavi do te take, ak i najprostije stvari u ivotu za njega postaju izvanredne. Zbog toga, arobnjak ui kako da ponovo ivi. On doivljava svaki trenutak kao da je poslednji. On ne troi snagu na oseanje nezadovoljstva niti razbacuje svoju energiju. On ne eka da postane star kako bi prouio tajne sveta. On je neobuzdan, on istrauje i saznaje, i udi se.

  • - 28 -

    Ako elite da napravite mesta za nepoznato, morate biti svesni svog linog umiranja. Prihvatite svoju sudbinu kao neizbenu injenicu. Proistite taj oseaj, postanite odgovorni za neverovatnu sluajnost to ste ivi. Ne molite u prisustvu smrti; ona ne odgovara na molbe onih koji ele da je umilostive. Prizivajte je, osvestite se da ste doli na ovaj svet kako bi ste je upoznali. Izazivajte je, ak iako znate da ta god uradili nemate ni najmanje anse da je pobedite. Ona je ljubazna prema ratniku a nemilosrdna prema obinom oveku. Posle ovog predavanja, Karlos nam je dao vebe. Napravite popis onih koje volite i svakoga ko se brine o vama. Kada ste ih rasporedili prema nivou oseanja koje gajite prema svakom od njih, onda ih, jednog po jednog, poaljite u smrt. agor zaprepaenja je prostrujao meu sluaocima. inei kretnje kojima je iskazivao ozbiljnost, Kastaneda je dodao: Ne plaite se! Nema niega stranog u vezi smrti. Ono to je strano je naa nesposobnost da se promiljeno suoimo sa njom. Trebalo bi da radite ovu vebu u pono kada je uvrenost vae skupne take oslabljena i kad smo skloni da verujemo u duhove. To je veoma jednostavno; prizovite vae drage osobe preko njihovog neizbenog kraja. Ne mislite o tome kako e i gde umreti. Jednostavno, postanite svesni da jednog dana oni vie nee biti tu. Jedan po jedan, oni e otii, Bog zna po kom redosledu i uzaludno je sve to inite da bi ste to spreili. Kada ih prizivate na ovaj nain, vi ih neete povrediti; suprotno od toga! Videete ih u pravom svetlu. Sutina smrti je zaprepaujua, ona obnavlja istinske vrednosti ivota. 5. Energetsko odlivanje U mnogim prilikama kada sam sluao Karlosa, on je spominjao temu energije. Svaki put bi je objanjavao iz drugog aspekta. Sakupio sam neke od tih objanjenja u ovom odeljku kako bih itaocu omoguio jasniji pregled. Njegovo uenje ili tanije, uenje tradicije vidovnjaka kojoj pripada, zasniva se na injenici da je univerzum dvostruk. On je sastavljen od dve sile koje su stari vidovnjaci simboliki predstavljali kao dve zmije koje su isprepletene. Ali, te sile nemaju nita zajednikog sa dualizmima koje nazivamo dobro i zlo, Bog i avo, pozitivno i negativno ili sa bilo kojim parom suprotnosti koji moemo da zamislimo. Preciznije, one stvaraju nepojmljivi talas energije koji Tolteci zovu tonal i nagual. Oni su postavili aksiom da je tonal sve ono to moemo da tumaimo ili zamiljamo na bilo koji nain, a ostatak, koji ne moemo da kategorizujemo, je nagual. Kako bi naglasili da to nisu dve suprostavljene injenice ve dva dopunjujua vida jedne te iste sile, koju su uslovno nazvali Orao, vidovnjaci uporeuju tonal i nagual sa dvema stranama fizikog tela, levom stranom i desnom stranom. Oni su videli da kao to je osnovna konfiguracija organizama

  • - 29 -

    uglavnom rasporeena prema pravilima bilateralne simetrije, tako ine i bia u kojima energija ispoljava sebe u svemiru i to odreuje nain na koji opaamo. ivot nastaje kada deo slobodne energije beskraja koji su stari arobnjaci nazvali orlove emanacije (orlovi izlivi, ispoljavanja prim.prev.) postane zarobljen od spoljanje sile postajui samostalno bie, svesno sebe. Posle toga su videli da se opaanje sveta dogaa kada u igru ue neto to su nazvali taka u kojoj se sastavlja opaanje. Iako je taj centar sastavljanja aktivan u svakom ivom biu koje postoji u univerzumu, oslobaanje line svesti na zemlji je mogue samo ljudskim biima i odreenim vrstama bia koje nemaju fiziko telo, a koje su stari vidovnjaci zvali roaci(u nekim prevodima srodnici, prim. prev.) Odnosi izmeu oveka i tih bia nisu samo mogunost, to je neto to se stalno deava u naim snovima. arobnjaci neguju te odnose, zato to je poznavanje neorganskih bia, koja su mnogo starija od nas, ispunjeno neim za ime svi udimo: ono je ispunjeno znanjem. Radei na istraivanju energetskih pravila, mudraci starog Meksika su bili prinueni da objasne svojim savremenicima ono to su otkrili. U njihovim naporima da pronau najpogodnije izraze, oni su rekli kako je sve to postoji podeljeno na svetlost i tamu, kao dan i no. Oni su iz toga izveli svaki zamislivi dvojni opis. To je komanda koja odraava velianstveni dualizam kosmosa. Pomou svog vienja, otkrili su da je svet energije sainjen od naglaenih oblasti tame, poprskanih malim takicama sjaja i primetili su da se ta tamna energija uklapa u ensku nadmo nad upotrebom energije dok bljetave oblasti odgovaraju mukarcima. Oni su doli do neospornog zakljuka da je univerzum u svojoj celokupnosti uglavnom enski i da je bljetava energija, mukost, retka pojava. Po definiciji, uporedili su tamu sa levom stranom, sa nagualom, nepoznatim i enskim principom; takoe, bljetavost su uporedili sa desnom stranom, tonalom, sa poznatim, mukim. Nastavljajui sa svojim posmatranjima, videli su da se in kosmikog stvaranja dogaa kada tama univerzuma pone da se gri i iz toga se raa eksplozija svetlosti, bljesak koji se iri, dajui poetak ustrojstvu vremena i prostora. Pravilo ovog ustrojstva je da stvari uvek imaju svoj kraj, to ponovo ukazuje da je jedinstveni i trajni princip svemira tamna energija, enska, stvaralaka i vena. Prema tome, ovek je podeljen na tonal, koji se ispoljava kroz njegovu svakodnevnu panju i nagual koji je aktivan nou u njegovim snovima. Iz ovih uvida, naguali su izveli sva ostala znanja. Oni ue da su snovi vrata ka moi zato to, na kraju krajeva, ono to nas odrava je tamna energija, kojoj se povremeno vraamo kako bi se obnovili. Zbog toga, oni su usmerili svu svoju snagu ka usavravanju umetnosti da se postane svesnim u stanju sna. Oni su nazvali to posebno stanje panje sanjanje i upotrebili su ga da promiljeno istrae tamnu energiju te da tako dou u dodir sa sutinom

  • - 30 -

    univerzuma. Na taj nain su poetna posmatranja mudrih Tolteka postala praktino znanje. Jedno od Karlosovih najeih tvrenja bilo je miljenje da mi sve definiemo, sve vie i vie pretvarajui na svet u neto predvidljivo, sve dok mogunost posete drugim svetovima ne postane samo bajka. Za savremenog oveka, rekao je jednom prilikom, apsolutno sve to postoji je stavljeno u konane kategorije. Mi obeleavamo maine. Mi klasifikujemo svet, a svet klasifikuje nas. Ako ste jednom ubili psa, vi ste ubica pasa do kraja svog ivota, ak i ako nikad vie niste ni pipnuli druge pse; uz sve to, takve klasifikacije su nasledne! Spomenuo je nekoliko smenih i upeatljivih prezimena koja izraavaju karakteristike pojedinaca, koji onda svoje ime ostavljaju kao nametnuto naslee svojim potomcima. Pokazao nam je da su ljudi obeleeni u energetskom smislu. Tvrdio je da je najbolji primer te apsurdne sklonosti da sebe obeleimo ono to vernici zovu izvorni greh, greh Adama i Eve, koji nas ini venim grenicima i koji takoe ini da se ponaamo kao grenici. Postali smo jedni drugima tamniari percepcije. Okov ljudskih miljenja je moan. ak su i naa najdublja oseanja klasifikovana i sloena tako da nita ne moe pobei. Jedan od primera je nain na koji otuujemo sebe od aktuelnog vremena u kome ivimo tako to sumanuto hodamo naokolo ponavljajui stereotipe. Mi imamo kolekciju unapred odreenih dana: Dan ena, Dan Svih Svetih, Dan Sv. Valentina, roendanske proslave i venanja Oni su kao stubovi za koje smo vezali svoj ivot kako se ne bi izgubili i tako hodamo zemljom, vrtei u krug svoje opise kao zveri vezane oko vrata. Ispriao nam je kako su jedanput on i don Huan stigli u mali grad u severnom Meksiku i seli da se odmore na klupi ispred jedne crkve. Iznenada se pojavilo deset ili dvanaest mladih nosei skulpturu Jude nainjenu od odee i tapova. Bila je umotana u ebe i imala je sandale, kao indijanac. Postavili su je na gradski trg i te veeri je organizovano javno spaljivanje. Svi su pili i svi su uestvovali u vreanju lutke kao deo rituala. Sa takvim obiajima, ljudi odravaju Judu ivim. Oni se njega podseaju, oni ga dre u istinskom paklu pomou svojih seanja. A nakon to ga spale, idue godine ga uskrsnu i ubiju ga ponovo. Takve rutine otkrivaju krutost ljudskog ponaanja. Jedan od sluaoca ga je upitao da li njegovo miljenje da seajui se njega, grad odrava Judu u ivotu, izneseno u literalnom smislu ili je to samo metafora. Odgovorio je: arobnjaci tvrde da dokle god traje seanje, dotle postoji i svest bia jer tok misli deluje kao inekcija ivota. Istinska smrt je zaborav. Ideja da se vreme kree pravolinijski od prolosti prema budunosti je veoma primitivna, neto to se suprostavlja iskustvu arobnjaka i ak, savremenoj nauci. Zahvaljujui toj ogranienoj predstavi, veina oveanstva

  • - 31 -

    je zarobljena u tunelu vremena u kome njihova sudbina postaje beskrajno ponavljanje istih stvari. Naa stvarna situacija je da smo energetski blokirani, to je posledica onoga to arobnjaci nazivaju kolektivna uvrenost skupne take. Neobina posledica te uvrenosti je nain na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju, na primer, umesto da proirimo svoje poglede, mi uglavnom zavrimo postajui pasivne, dosadne osobe, liene kreativnosti i motivacije. Za nekoliko godina, na ivot postane umren, ali, udaljeni od preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo okolnosti. Jedna od najozbiljnijih navika koja uobliava na popis je navika da priamo drugima o svemu to radimo ili ne radimo. To je vaan deo socijalizacije. Mi elimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika zavrava kao oblikovanje sebe prema isekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga to drugi ele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao injenicu, mi moramo da postupamo po odreenim emama ponaanja, ak i kada su nam se smuile ili ak i ako ne verujemo u njih, zato to nas svaka elja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom. Veina ljudi se osea prazno kada nemaju ljubav ili prijatelje, zato to su sagradili svoj ivot na slabom temelju meuljudskih odnosa tako da nemaju ni malo vremena za preispitivanje svoje sudbine. Na alost, prijateljstvo je uglavnom zasnovano na razmenjivanju poverljivih podataka, dok je u isto vreme osnova premisa svakodnevnih meuljudskih odnosa da e sve to kaemo jednog dana biti upotrebljeno protiv nas. Tuna je injenica da su oni do kojih nam je najvie stalo, takoe izvor naih najveih glavobolja! arobnjaci smatraju da nas prianje o sebi ini pristupanim i slabim, dok nas uenje kako da budemo tihi ispunjava snagom. Pravilo puta znanja je da preokrenete va sopstveni ivot u neto toliko nepredvidivo da ak ni vi lino ne znate ta e se desiti. Jedini nain da se izbegne pritisak grupe je naputanje svih onih koji nas dobro poznaju. Posle nekog vremena, mentalni zidovi koji nas zarobljavaju postae malo meki i popustljiviji. Tada se pojavljuju prave prilike za promenu i mi moemo da preuzmemo kontrolu nad svojim ivotima. Ako smo sposobni da prevaziemo tumaenja i suoimo se sa istom percepcijom lienom predrasuda, na utisak o svetu objekata e ieznuti. Tada emo se osvedoiti u energiju kako tee u univerzumu. Pod takvim uslovima, okovi misli drugih ljudi vie nee imati ni najmanji uticaj na nas i mi se neemo oseati obaveznim da budemo ovakvi ili onakvi niti da radimo bilo ta. Tada naa ula nee imati nikakvih ogranienja. To je vienje. Nastavio je da objanjava vienje: Zadatak arobnjaka je da slome fiksaciju socijalnih interpretacija, tako da mogu direktno da vide energiju. Videti je iskustvo totalnog opaanja. Videti energiju kako tee je nuno potrebno na putu znanja. U sutini, svi napori arobnjaka vode ka tome. Za ratnika nije dovoljno to zna da je univerzum energija, on mora da se u to lino uveri.

  • - 32 -

    Vienje je praktina stvar koja ima trenutne posledice i dalekosene efekte na nae ivote. Najdramatiniji od njih je to arobnjaci ue da vide vreme kao jednu objektivnu dimenziju. Nastavio je govorei da je energija univerzuma rasporeena u slojevima. Sva svesna bia pripadaju jednom od tih slojeva i mi moemo da se usklaujemo sa energijom drugih podruja zbog fenomena poznatog kao podeavanje percepcije. U izvesnim takama ti slojevi se ukrtaju stvarajui energetske vrtloge u kojma se deavaju posebne pojave, pojave koje su od najveeg znaaja za arobnjake koji vide. Uslovi za usklaivanje su tamo najbolji i ono se deava spontano. Vidovnjaci govore o prolazima, mostovima i preprekama u prostoru, gde se koordinate vremena ponitavaju tako da svesnost putnika moe da prodre u nepoznate svetove. Neorganska bia iz svih uglova univerzuma koriste te take da bi prela granicu koja ih razdvaja od zemlje a i mi moemo to isto da uinimo. Moda e vam izgledati neverovatno, ali ta vrsta fenomena me je oborila s nogu. Jednom su me odveli na mesto u severnom Meksiku, u pustinju, i pokazali mi mesto na kom se kovitla kosmika namera. Satima smo se borili da prodremo u tu oblast ali to je bilo nemogue. Izgledalo je kao da postoji prepreka! Pitali smo ga ta je to bilo i on je odgovorio: Nikad to nisam uspeo da razjasnim. Osim kao arobnjak sa vikom energije koji zna kako da tu stvar iskoristi! Drugog puta, bio sam svedok najneobinijeg efekta od svih koji se deavaju u tim energetskim prolazima. Vozio sam se kroz pustinju kada je oluja zahvatila autoput, potpuno zamraivi moje vidno polje. Iznenada se pored mog auta pojavio teretni kamion. Voza mi je signalizirao da ga pratim i ja sam dugo vozio iza njega, zatien ogromnom prikolicom kamiona. Konano, oluja je prestala i oboje smo se zaustavili. Nalazili smo se na ljunkovitom putu koji mi nije bio poznat. Voza kamiona je iskoio i pozdravio me. Prepoznao sam ga; to je bio jedan indijanski aman iz tog kraja koga sam znao od ranije. Rekao je da mi je time to me je zatitio na tom putu, uzvratio za poklon koji sam mu dao godinama ranije. Rekao mi je da se ne trudim da prepoznam mesto na kome se nalazimo zato to je to skriveno mesto u drugoj panji. Bio sam zaprepaen njegovim reima. Taj ratnik je imao dovoljno energije da me prebaci zajedno sa autom i ostalim u drugi svet! Posle kraeg razgovora, rekao mi je da je vreme za rastanak zato to se oluja ve zavrila. Pratio sam ga du nepoznatog puta, a onda sam se ponovo naao na autoputu. Od teretnog kamiona nije bilo ni traga. Ove zgode su zagolicale nau matu tako da smo ga zasuli svim vrstama pitanja. Ali, Karlos je ostao smiren. Rekao je da se ovakva vrsta stvari dogaa mnogo ee nego to bi smo poverovali, i to ne da bi smo ih razumeli ve da bi ih iskusili. Nastavio je objanjavajui da je drugi okantan i vrlo koristan efekat vienja energije kako tee taj to arobnjaci direktno opaaju oseanja drugih ljudi

  • - 33 -

    kao toplotne talase koji izbijaju iz nae svetlosne mase podstaknuti tim oseanjima. Oni ak otkrivaju oseanja za koja sama osoba nema pojma da su prisutna. To je kao da imaju infracrvene naoare koje ih vode tamo gde njihovi drugari ne vide nita osim neprobojne tame. To im omoguava da se zatite u odnosu na ponaanje drugih ljudi. Zbog tog razloga, vidovnjaka je nemogue prevariti i krajnje teko ga je iznenaditi. Meutim, prava vrednost vienja je da nam ono pomae da shvatimo nameru. Jednom kada se osvedoimo u celokupnost postojanja kao slojeva energije, mi vidimo da tamo ima jo neega, neka skrivena svrha, izvesna pravila akcije koja sve organizuju. arobnjaci prepoznaju tu svrhu kao vrhovnu i bezlinu volju, i pomou unutranje tiine oni mogu da se usklade sa njom. Naravno, ovek od znanja sa takvim sredstvom na raspolaganju e rasporediti stvari na nain koji najvie odgovara njegovoj energiji. Izobilna i smirena energija je obeleje arobnjaka koji vidi. U jednom drugom predavanju nam je rekao da smo svi mi roeni sa celokupnom energijom, ali uglavnom postajemo zbrkani pre nego to umremo. To je kao da se raamo sa odreenom koliinom novca u banci, neki sa milionom, neki sa vie, a neki sa manje. Razlika nije bitna; gledano u celini, to je dovoljna koliina koja nam omoguava da proivimo dostojanstvene ivote do kraja. Ali, zbog nedostatka odgovarajue kulture energetskog rukovanja, veina ljudi odmah zaponu da troe svoje nasledstvo na glupe naine i kada umiru nalaze se u stanju alosnog siromatva. Meutim, neki naue kako da sauvaju i da ak uveaju svoju energiju. Oni takoe umiru, ali sa vie kapitala. Oni nastavljaju dalje. Razlika izmeu umiranja sa svom svojim imovinom, kao ratnik pun snage, ili da umremo bedno kao pas na ulici, zavisi od naina na koji postupamo prema svojoj energiji. Objasnio je kako je svetlosno polje koje nas okruuje poput ogromne lopte eerne vate, oblak gusto isprepletenih vlakana koja zrae energiju poput radijatora. Ono to se deava kada dve osobe uu u odnose je razmena zraenja. Naa svetlea vlakna interaguju, bez obzira elimo li mi to ili ne i ostvaruju to bez nas. To je zakon po kome energija tee sa mesta gde je ima vie na mesto gde je ima manje. Poto provodimo ivot u stalnom meudelovanju, normalna posledica je da smo na kraju manje svoji a vie smo ono to su drugi ostavili u nama. Meutim, ratnici ue kako da slome taj zakon energetske razmene pomou praksi kao to je rekapitulacija, ija je svrha povraaj energije. Na taj nain postaju samo - dovoljni, oni vraaju nazad svoj kapital i oprezno vraaju svoje pozajmice. Poto vie nema rasipanja, moemo rei da su njihova svetlea jaja izolovana.

  • - 34 -

    Kako bi zatitili sebe od radijacije, arobnjaci obino usvajaju udne obiaje. Neki koriste p