144

Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Citation preview

Page 1: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja
Page 2: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ZFBIBLIOTEKAArthurC.Clarke

_______________________________3001:ZAVRŠNAODISEJA

UrednikDamirMikuličić

Page 3: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

NaslovizvornikaArthurC.Clarke

3001:THEFINALODYSSEYCopyright©1997byArthurC.Clarke

ThistranslationpublishedbyarrangementwithTheBallantinePublishingGroup,adivisionof

RandomHouse,Inc.

NakladnikIZVORI

d.o.o.zanakladničkudjelatnostZagreb

Slog

JelenaVidmar

TisakTiskaraPULJKO

Zagreb,1997.

Page 4: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ArthurC.Clarke

Page 5: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ZAVRŠNAODISEJA

Preveo

MirkoKovač

Page 6: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

820-31=862CIP4/97

CLARKE,ArthurCharles3001:završnaOdiseja/ArthurC.Clarke;preveoMirkoKovač.-Zagreb:Izvori,1997.-304str.;23cm.

-(ZFbiblioteka)

Prijevoddjela:3001:thefinalodyssey.

ISBN953-6157-59-4

970404060

Page 7: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

PROSLOVPRVOROĐENI

Nazovimo ihPrvorođenima. Iakočakni izdalekanisubili ljudski,bili suodkrvi imesa, ikadsu

pogledaliudubinesvemira,osjetilibistrahopoštovanje,ičuđenje-iosamljenost.Čimsustekliznanjezato,počelisumeđuzvijezdamatragatizadruštvom.Tijekom svojih istraživanja susretali su se s mnogim oblicima života i promatrali su djelovanje

evolucijenatisućamasvjetova.Vidjelisukolikosusečestoukozmičkoj tminizakrijesile izgasnuleprveslabašneiskreinteligencije.Pa kako u cijeloj Galaktici nisu našli ništa što bi bilo dragocjenije od uma, svagdje bi poticali

njegovobuđenje.Postalisuzemljoradnicinazvjezdanimpoljima;sijalibi,akatkadaiželi.Katkadbi,bezsuvišnihobzira,moraliplijeviti.Kad je izviđački brod ušao u Sunčev sustav poslije putovanje koje je već do tada trajalo tisuću

godina, veliki su dinosauri odavno bili iščeznuli; njihov obećavajući razvitak uništio je nasumičniudar svemirskog čekića. Letjelica je prohujala pokraj zamrznutih izvanjskih planeta, nakratko sezadržalaiznadpustinjaumirućegMarsaisadjepromatralaZemlju.Istraživači su vidjeli kako se ispod njih prostire svijet koji vrvi životom. Godinama su

proučavali,skupljali,katalogizirali.Kadsusaznalisveštosumogli,počelisudjelovati.Petljalisusasudbinommnogihvrsta,kakonatlu, takoiumorima.Kojićeodnjihovihpokusauroditiplodom,tonećemoćiznatijošnajmanjemilijungodina.Bili sustrpljivi,no ipakne ibesmrtni.Toliko je togavaljaloobavitiuovomgalaktičkomsvemiru

odstotinumilijardisunaca,amamilisuihdrugisvjetovi.Pasuseponovnootisnuliuponor,znajućikakosenikadnećevratitiovamo.Nijezatonibilopotrebe:slugeštosuihostavilizasobomobavitćeostatakposla.Na Zemlji, ledenjaci su nailazili i povlačili se, dok je iznad njih nepromjenljivi Mjesec

uporno čuvao svoju zvjezdanu tajnu. Ritmom još polaganijim od polarnog leda, plimni valovicivilizacijeuzdizalisuseitrnulipoMliječnomPutu.Neobičnaidivnaiužasnacarstvarađalasuseipropadala,prenosećisvojaznanjanapotomke.Ondje,međuzvijezdama,evolucijajekročilapremanovimciljevima.PrviistraživačiZemljevećsu

odavno dosegnuli krajnje granice mesa i krvi; čim su njihovi strojevi postali bolji od njihovihtijela,došlojevrijemezapokret.Prvosuimseumovi,apotomsamemisli,preseliliublještavenovedomove od kovine i dragulja. U njima su krstarili Mliječnim Putem. Nisu više gradili svemirskebrodove.Samibijahusvemirskeletjelice.No dobaBića-strojeva brzo je prošlo.Neprestanim eksperimentiranjemnaučili su kako se znanje

uskladišćujeusamugrađuprostoraikakomogusvojemislizauvijeksačuvatiusmrznutimrešetkamasvjetlosti.Stoga su se sada preoblikovali u čistu energiju; na stotinama svjetova odbačene prazne ljuske

nekosusevrijemetrzaleubesmislenomplesusmrti,apotomsusesmrvileuprah.Sada su bili gospodari Galaktike i mogli su se po miloj volji skitati medu zvijezdama ili poput

finemagliceponiratikrozsamemeđuprostorebeskraja.Iakosusenapokonoslobodilitiranijetijela,nisipotpunozaboravilisvojepodrijetlo,ondjeu toplojsluzinekog iščezlogmora.Anjihovičudesniuređajinastavilisudjelovati,nadzirućipokuseštosuzapočetiprijetolikogodina.No nisu uvijek poslušno ispunjavali naloge svojih tvoraca; poput svih tvarnih stvari, nisu bili

Page 8: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

otporninanagrizajućedjelovanjeVremenainjegovogastrpljivog,uvijekbudnogsluge,Entropije.Ponekad,otkrilibivlastiteciljeveikrenulizanjima.

Page 9: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

I.DIO

ZVJEZDANIGRAD

Page 10: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

1

KOMETNIKAUBOJBilo je posve razumljivo što je kapetan Dimitri Chandler [M2973.0421/93.106//Mars//Svemirska-

Akad3005] - ili „Dim“ za najbolje prijatelje - bio uznemiren. Poruci sa Zemlje bilo je potrebno šestsati da stigne do svemirskog tegljača Golijat, ovdje iza Neptunove staze; da je stigla deset minutakasnije, bio bi mogao odgovoriti: „Žao mi je - ne mogu krenuti sada - upravo smo počeli Razvijatisuncobran.“ Isprika bi bila savršeno vjerodostojna: umatanje jezgre kometa u oblogu od reflektirajućeopne tanke samo nekoliko molekula, no kilometrima duge i široke, nije bio posao koji bi se mogaoprekinutipoludovršen.Ipak,bilobimudroposlušati tajsmiješnizahtjev:već jebiounemilosti tamo,usmjeruSunca, iako

tomunijebiokriv.SkupljanjeledasaSaturnovihprstenovaiguranjepremaVeneriiMerkuru,gdjejetajleddoistabiopotreban,počelojejošudvadesetosmomstoljeću-prijetristoljeća.KapetanChandlernikad nije mogao vidjeti neku bitnu razliku između slika „prije i poslije“, koje su SolarniKonzervacionisti neprestano izvlačili kako bi poduprli svoje optužbe zbog divljačkog nebeskoguništavanja. No običan puk, još zabrinut zbog ekoloških katastrofa proteklih stoljeća, razmišljao jedrukčijeipokret“RukeksebiodSaturna!“dobiojeznatnuvećinuprilikomglasovanja.PosljedicatogabilajetodaChandlernijevišebioUskokPrstenovavećjepostaoKometskiKauboj.ItakosesadazatekaonaznatnojudaljenostiodAlphaCentauri,sabirućiodlutaleizKuiperovapojasa.

Nema dvojbe, bilo je ovdje dovoljno leda da se Merkur i Venera prekriju kilometrima dubokimoceanima, no moglo bi potrajati stoljećima dok se ne ugase njihove paklene vatre i oni učinepogodnimazaživot.Sunčaniekolozisu,dakako,jošprosvjedovaliprotivtoga,iakovišenestakomnogozanosa.MilijunimrtvihštoihjeodniotsunamiprouzročenpadomasteroidauTihiOcean2304.-akojeliironijeu tomudabi sraz skopnom izazvaomanježrtava! -podsjetili su svebudućenaraštajekako ječovječanstvoprevišejajastavilousamojednukrhkukošaricu.Eh, pomislio jeChandler, potrajat će ionakopedeset godina dok taj teret ne stigne na odredište, pa

odgoda od tjedan dana neće značiti ništa. No svi proračuni o rotaciji, središtu mase, vektorimapotiska moraju se učiniti nanovo te radiovezom poslati na Mars radi provjere. Bilo je vrlo uputnopažljivoobavitiproračuneprijenegoštosemilijarde tona ledagurnuustazukojabi ihmogladovestipreblizuZemlji.Kaoitolikoputaprije,očikapetanaChandleraodlutalesupremastarojfotografijiiznadnjegovastola.

Prikazivalajeparobrodstrijarbolakojisedoimaopoputpatuljkapodledenjakomštosepropinjaoiznadbroda-kaoštojeiGolijatbiopatuljasttogtrenutka.Kakojenevjerojatno,pomišljaoječesto,dajesamojedandugiživotnivijekpremošćivaojazizmeđu

tog primitivnog Otkrića i broda koji je isto to ime ponio do Jupitera! A što bi tek ti davniistraživačiAntarktikareklidasumogliuživatiupogledusnjegovamosta?Nedvojbenobibiliizgubiliorijentaciju,jerledenizidpokrajkojegajelebdioGolijatsteraoseprema

gore i prema dolje sve dokle je dopiralo oko. Bio je to čudan led, lišen netaknute bjeline imodrinesmrznutihpolarnihmora.Zapravojeizgledaoprljavo-atakavjeibio.Samooko90postotogabilajesmrznuta voda: ostatak je bila neka vještičja juha od ugljičnih i sumpornih spojeva, od kojih jevećina bila stabilna samo na temperaturama blizu apsolutne ništice. Rastale li se, mogli bi izazvatineugodnaiznenađenja:kaoštojenekiastrokemičarduhovitoprimijetio:„Kometiimajulošzadah!“„Zapovjednik cijeloj posadi“, najavio je Chandler. „Imamo malu promjenu u programu. Naloženo

Page 11: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

namjedaodgodimooperacijuidaistražimonekipredmetkojijezabilježioradarSvemirskeStraže.“„Ikakvihpojedinosti?“,upitaojenetko,kadjeuinterkomuletjelicezamrozborglasnihprosvjeda.„Nebašmnogo,norekaobihdajetojošnekiprojektMilenijskogodboraštosugazaboravilipovući.“Još mrmljanja: svima su bila preko glave sva ona događanja koja su bila planirana za proslavu

kraja trećeg tisućljeća.Nastalo je općeolakšanje kad je 1. siječnja 3001. prošaobezpompe i kad seljudskarasamoglaponovnoprepustitisvojimuobičajenimposlovima.„Uostalom,bitćetovjerojatnolažnauzbuna,kaoionaposljednja.Vratitćemoseposlučimtobudemo

mogli.Zapovjednik-gotovo.“To će biti treći uzaludan trud, pomislio je Chandler mrzovoljno, u koji je upleten tijekom svoje

karijere. Unatoč stoljećima istraživanja, Sunčev sustav još je krio iznenađenja i Svemirska Stražavjerojatnojeimaladobrihrazlogazasvojzahtjev.NadaosesamodanekimaštovitiidiotnijeponovnougledaolegendarniZlatniAsteroid.Akojepostojao-uštoChandlernitrenutkanijepovjerovao-nebitomoglobitiništadrugonegosamonekamineraloškaneobičnost:biobimnogomanjevrijedanodledaštogajeguraousmjeruSunca,akojićeudahnutiživotjalovimsvjetovima.Postojala je ipak mala vjerojatnost, no on je nije uzimao ozbiljno. Do sada je ljudska rasa

raštrkalasvojerobotskesondeposvemirskomprostorupromjerastotinusvjetlosnihgodina-amonolitTychobiojedobarpodsjetnikdasuseimnogestarijecivilizacijeupuštaleusličnedjelatnosti.Vrlojelakomogućeda strani artefaktipostojeuSunčevusustavu ilidaprolazekroznjega.KapetanChandlerslutio je da Svemirska Straža ima na umu nešto slično: inače teško da bi jedan svemirski tegljač 1.klaseskrenulasputasamozatodabilovionekineidentificiraniblijesaknaradarskomzaslonu.PetsatikasnijeradarGolijatazabilježio jeodraznavrlovelikojudaljenosti;uzmeliseuobzirčak

i daljina, predmet je izgleda bio razočaravajuće malen. No što je odjek postajao bliži i jači, počeoje odavati znakovitosti kovinastog predmeta,možda dugog nekolikometara.Kretao se stazom koja gaje vodila izvan Sunčeva sustava pa je bilo gotovo pouzdano, procijenio je Chandler, da je posrijedijedanodbezbrojnihkomadasvemirskogotpadaštogaječovječanstvobacilopremazvijezdamatijekomposljednjeg tisućljeća - i koje bi jednog danamoglo biti jedini dokaz o tomu da je ljudska rasa ikadpostojala.A zatim se to nešto približilo dovoljno blizu za vizualno promatranje pa je kapetan Chandler sa

strahopoštovanja punim iznenađenjem ustanovio da je neki strpljivi povjesničar i dalje tragao zanajstarijimsvjedočanstvimasvemirskogdoba.Kojelišteteštosumukompjutoridalitajodgovorsamonekolikogodinaprekasnozamilenijskuproslavu!„OvdjeGolijat“, javio je preko radija Zemlji glasom koji je odzvanjao ponosom i ozbiljnošću.

„Dovodimonapalubutisućugodinastarogastronauta.Imogupretpostavititkobitomogaobiti.“

Page 12: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

2

BUĐENJEFrankPooleseprobudio,nonijesesjećaoničega.Niusvojeimenijebiosiguran.Bioje,očito,unekojbolničkojsobi:iakosumuočibilezaklopljene,tomurečeononajprimitivnije

inajprizemnijeodsvihćutila.Svakidahdonosiojeslabašniineneugodnivonjantiseptikauzraku,budioje sjećanje na vrijeme kad je - pa da! - kao nepažljivmladac slomio rebro tijekom natjecanja u letuzmajevimauArizoni.Sadsesvezapočelovraćati.JasamFrankPoole,zamjenikzapovjednika,izvršničasniknasvemirskom

broduSjedinjenihDržavaOtkrića,navrlotajnomzadatkupremaJupiteru...Kaodamujenekaledenarukazgrabilasrce.Prisjećaose,kaodagledausporenifilm,kakoodbjegli

servo-brodBetty,ispruženihmetalnihpandža,juripremanjemu.Potomtihisrazinetakobešumanpisakzrakaštostrujiiznjegovaodijela.Zatim-posljednjesjećanje-bespomoćnavrtnjauprostoruiuzaludanpokušajdaponovnospojipokidanucijevzazrak.Dobro, što god da se zagonetnog dogodilo s kontrolama servo-broda, sada je bio na sigurnome.

Vjerojatno je Dave bio brzo izašao iz broda po njega i spasio ga je prije nego li je gubitak kisikamogaonanijetinekunepopravljivuštetunamozgu.Dobri stariDave! reče sebi.Morammu zahvaliti - hej, samomalo! - sada očito nisamuOtkriću -

a sasvim je pouzdano kako nisam bio dovoljno dugo u nesvijesti da bi me mogli odnijeti natrag naZemlju!Taj zbrkani tijek misli ubrzo je prekinuo dolazak neke bolničarke i dviju medicinskih sestara,

odjevenih u vječne odore njihova zvanja. Djelovale su malo iznenađeno; Poole pomisli nije li seprobudioprijevremena,atamupomisaoudijeliosjećajdjetinjastogzadovoljstva.„Dobardan!“,rečeposlijenekolikopokušaja;glasnicesumupriličnozahrđale.„Kakonapredujem?“Bolničarka mu je odvratila smiješak i naložila mu odlučnom gestom „Ne pokušavajte govoriti“

stavljajućiprstprekousana.Potomsusedvijesestreužurbaleokonjega,uvježbanimkretnjamaizmjerilemu bilo, temperaturu, reflekse.Kadmu je jedna od njih podignula desnu ruku i ispustila je, Poole jeprimijetioneštoneobično.Padalajepolaganoinijesečinilodaimauobičajenutežinu.Anitijelonije,kadsmovećkodtoga,kadsepokušaopomaknuti.Prematomu,moradasamnanekomplanetu,pomisli.Iliusvemirskojstanicisumjetnomgravitacijom.

Usvakomslučaju,nisamnaZemlji-netežimdovoljno.Namjeravao je postaviti uobičajeno pitanje, kad je glavna bolničarka stavila nešto uz njegov vrat,

na što je osjetio lagano bockanje i utonuo je u dubok san bez snova. Trenutak prije nego što jeizgubiosvijest,jošjeimaovremenazanekuzbrkanumisao.Kakoneobično-nisuizgovorileniriječi-svetovrijemedoksubileuzmene.

Page 13: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

3

OPORAVAKKadseponovnoprobudioizatekaoGlavnuisestrekakostojeokonjegovepostelje,Pooleseosjetio

dovoljnosnažnimdapokušaustanovitiistinu.“Gdjesam?Tomisigurnomožetereći!“Tri sužene razmijenilepoglede,očitounedoumici štodaučine.Potom jeodgovorilaglavna sestra,

vrlo polako i pomno oblikujući riječi: „Sve je u redu, gospodine Poole. Profesor Anderson bit ćezatrenutakovdje...Onćevamobjasniti.“Objasniti što?pomisliPoolesneštoočaja.Nobaremgovoriengleski, iakoponjezinunaglaskunije

mogaoodreditiodakleje...Anderson mora da je već bio krenuo prije, jer vrata su se otvorila nekoliko trenutaka kasnije -

idopustilaPooleukratakpoglednaomanjugomiluznatiželjnihpromatračakojisuzuriliunjega.Počeoseosjećatikaonoviizložakuzoološkomvrtu.ProfesorAndersonbio jemalen,živahanmuškaracčiji izgledkaoda jesjedinjavaoglavnasvojstva

nekoliko rasa - kineske, polinezijske, nordijske - na neki vrlo zbunjujući način, Pozdravio je Pooleapodizanjem desnog dlana, zatim je izgovorio nešto nerazumljivo i rukovao se s tako neobičnimoklijevanjem,kaodauvježbavapotpunonepoznatukretnju.„Menijedragodaizgledatetakodobro,gospodinePoole...Imatćemovasnanogamavrloskoro.“Ponovno taj neobični naglasak i polagani izgovor - no to ohrabrujuće ponašanje uz postelju bilo je

zajedničkosvimliječnicima,nasvimmjestimaiusvimvremenima.„Dragomiještotočujem.Asadbistemimoždamogliodgovoritinanekolikopitanja...“„Dakako,dakako.Nopričekajtesamotrenutak.“Anderson je govorio Glavnoj tako brzo i tiho da je Poole mogao uhvatiti samo nekoliko riječi,

mnogeodkojisumubilepotpunostrane.TadajeGlavnakimnulaglavompremajednojodsestara,aovajeotvorilazidniormarićiizvadilauskimetalnipojaskojijepotomovilaPooleuokoglave.„Čemu to služi?“, upitao je - poput nekog od onih teških pacijenata, nemilih liječnicima, koji

uvijekželeznatištosetozbivasnjima.„UzimanjeEEG-a?“Profesor,glavnabolničarkaisestre,svisubilizbunjeni.ZatimseAndersonovoliceozarilopolaganim

smiješkom.„Ah - elektro... encef.. alo... gram“, izgovarao je polako, kao da iskapa riječ iz dubine pamćenja.

„Pogodiliste.Želimosamopratitivašemoždanefunkcije.“Mojbimozakdjelovaosavršenokadbistemepustilidasekoristimnjime,mumljaojePooletiho.No

baremizgledadastižemonekamo-napokon.„Gospodine Poole“, reče Anderson, još govoreći onim neobično povišenim glasom, kao da se

krećepodručjemstranog jezika,„znate,dakako,dastebili -onesposobljeni -uozbiljnojnezgodi,doksteradiliizvanOtkrića.“Poolejekimnuoodobravajući.„Počinjemsumnjati“,rečeontrpko,„kakoje'onesposobljen'poneštopreblagizričaj.“Andersonujevidnolaknuloilicemmuserazlioblagismiješak,„Potpunosteupravu.Štomislitedasedogodilo.“„Pa, scenarij najboljeg slučaja mogao bi biti da me je, nakon što sam se onesvijestio, Dave

Bowmanspasioiunioubrod.KakojeDave?Nitkominištanegovori!“„Sveusvojevrijeme...anajgorislučaj?“

Page 14: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Franku Pooleu se učinilo da mu hladni vjetrić struji niz stražnji dio vrata. Sumnja, koja sepočelapolakorađatiunjegovuumu,sadaseučvršćivala.„Dasamumro,no,dasamdonesenovamo-gdjegodto'ovdje'bilo-idastememoglioživjeti.Hvala

vam...“„Potpunotočno.IsadstenaZemlji.Zapravovrloblizunje.“Što je mislio pod „vrlo blizu“? Nedvojbeno, ovdje je postojalo gravitacijsko polje - pa se

vjerojatnonalaziupolakorotirajućemprstenusvemirskestanicenastazi.Nijevažno:morarazmislitionečemumnogobitnijem.Poole je izveo nekoliko brzihmentalnih izračuna. Ako ga je Dave stavio u uređaj za hiberniranje,

probudioostatakposadeiobavionjihovzadatakpremaJupiteru-uh,pamoždajebio„mrtav“punihpetgodina!„Kojijedanašnjinadnevak?“,upitaštojemogaomirnije.ProfesoriGlavnarazmijenišepoglede.Poolejeponovnoosjetioonajstudenivjetarpovratu.„Moramvamreći,gospodinePoole,davasBowmannijespasio.Vjerovaoje-anitkomutonemože

zamjeriti-dastenepovratnomrtvi.Takođersesuočiosastrašnomkrizomkojajeugrozilanjegovvlastitiopstanak...“„Tako ste otplutali u svemir, prošli kroz Jupiterov sustav i uputili se prema zvijezdama. Srećom,

bili ste toliko ispod točke smrzavanja dametabolizam nije više postojao - no graniči s čudom da suvasuopćenašli.Vistejedanodnajsretnijihživihljudinasvijetu.Ne-odsvihkojisuikadživjeli!“Jesamli?pitaosePooletmurno.Doista,petgodina!Amoglojebitiistoljeće-pačakiviše.„Recitemi“,zahtijevaoje.Profesor i glavna bolničarka kao da su tražili savjet od nekog nevidljivog monitora: kad su se

pogledali ikimnuliodobravajući,Poole jenaslutiokakosusviuključeniubolnički informacijskikrugkojijepovezansvrpcomokonjegoveglave.„Frank“, rekao je profesor Anderson, glatko se prebacujući u ulogu dugogodišnjeg obiteljskog

liječnika,„toćezatebebitivelikšok,nokadarsipodnijetiga-aštoprijesaznaš,tobolje.“„Napočetkusmočetvrtogtisućljeća.Vjerujmi-napustiosiZemljuprijegotovotisućugodina.“„Vjerujem“,odgovoriPoolestaloženo.Potomse,nanjegovuvelikunelagodu,sobapočelaokretatioko

njega,ivišeništanijeznao.Kadmusevratilasvijest,ustanoviojekakonijevišeupustojbolničkojsobinegouraskošnomstanu

s lijepimprizorimana zidukoji su sepolako smjenjivali.Nekiodnjihbile su slavne i poznate slike,ostalisupokazivalikrajolikiprizorekopnaimorakojisumoglipotjecatiiznjegovavremena.Nijebiloničegastranogiliuznemirujućeg:toće,slutioje,doćiposlije.Njegov sadašnji okoliš bio je, očito, vrlo brižljivo programiran: razmišljao je nije li to nekakva

inačicatelevizijskogzaslona(kolikolibikanalamoglobitiučetvrtommileniju?),nouzsvojuposteljunijevidionikakavupravljač.Bilojetolikomnogotogaštojevaljalonaučitiuovomnovomsvijetu:biojedivljakkojiseiznenadasuočioscivilizacijom.Prijesvegamoraprikupitisnagu-inaučitijezik;čaknitehnikabilježenjazvuka,štojebilavećvišeod

stoljeća stara kad se Poole rodio, nije spriječila znatne promjene u slovnici i izgovoru. Bile sutisuće novih riječi, uglavnom znanstvenih i tehničkih, iako je mnogima bio u stanju vješto naslutitiznačenje.Najviše ga je zbunjivalo silnomnoštvo znamenitih i neznamenitih osobnih imenakoja su se nabrala

tijekomtisućljećaikojanjemunisuznačilaništa.Tjednima,svedoknijeizgradiosvojubankupodataka,njegovisuserazgovorilomiliokoneznanihbiografija.

Page 15: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Kako mu je rasla snaga, tako se povećavao i broj njegovih posjetitelja, iako uvijek pod budnimokomprofesoraAndersona.Međunjimabilojemedicinskihspecijalista,znanstvenikasraznihpodručja,te-atisuganajvišezanimali-zapovjednikasvemirskihletjelica.Malojetogamogaorećiliječnicimaipovjesničarimaštovećnijebilozapisanoudivovskimbankama

podataka čovječanstva, no često je bio kadar ponuditi prečac ili novo svjetlo u događaje iz njegovavremena. Iakosusesviponašalipremanjemus iznimnimpoštovanjem i strpljivogaslušalidok im jenastojao odgovarati na pitanja, kolebali su se odgovoriti na njegova. Poole je počeo osjećati kako gaprevišeštiteodkulturnogšokaipolajeušaliapolauzbiljirazmišljaokakobimogaopobjećiizsvojihsoba. U onih nekoliko rijetkih prilika kad je bio sam, bez iznenađenja je ustanovio da su vrata bilazaključana,Dolazakdr. IndreWallace sve je izmijenio.Unatočnjezinu imenu, njezina glavna rasnakomponenta

mora da je bila japanska i bilo je trenutaka kad ju je Poole, s vrlo malo napora mašte, mogao sebipredočiti kao prilično zrelu gejšu. Teško da bi to bio prikladan lik za uglednu povjesničarku koja jedržalavirtualnukatedrunavrlouglednomsveučilištu.Onajebilaprviposjetiteljkoji jeglatkovladaoPooleovimengleskimjezikompajerazumljivodajebiooduševljenštojujeupoznao.„GospodinePoole“,počelajevrloslužbenimglasom,„imenovanasamzavašegslužbenogvodičai-

recimo to tako - mentora. Moje kvalifikacije - specijalizirala sam se za vaše doba - moja je tezabila 'Slom nacionalnih država, od 2000. do 2050'.Mislim da simožemo uzajamno pomoći namnogonačina.“„Siguran sam da možemo. Za početak, volio bih kad biste me izveli van odavde, kako bih mogao

vidjetištogodizvašegsvijeta.“„Upravotonamjeravamo.Noprvovammoramodatiidentifikaciju.Dotadabitćete-kakosetokaže?

-neosoba.Beztoga,bilobivamgotovonemogućedaodetebilokamoilidaobavitebilošto.Nikakavulazniuređajnebipriznaovašepostojanje.“„Tosamsimislio“,odgovoriojePooletrpkimosmijehom.„Počelojetakobivativećumojevrijeme-

imnogimajetazamisaobilaodbojna.“„Nekimajeidanas.Napuštajusveiodlazeživjetiudivljinu-mnogojevišetoganaZemljinegošto

jebilouvaševrijeme!Nouvijekponesusasobomsvojaračunala,kakobimoglipozvatiupomoćkadzagusti.Prosječnojevrijemeokopetdana.“„Žaomiještotočujem.Ljudskajerasaočitonazadovala“Oprezno ju je iskušavao,nastojećiotkritigranicenjezine tolerancije i ispitatinjezinuosobnost.Bilo

je očito kako će zajedno provesti mnogo vremena i da će na stotine načina ovisiti o njoj. Još nijepouzdano znao hoće li mu se uopće svidjeti: možda ga ona prihvaća samo kao zanimljiv muzejskiekspozit.NaPooleovopriličnoiznenađenje,složilasesnjegovomkritikom.„Moglo bi to biti točno - u određenom pogledu. Možda smo tjelesno slabiji, no zdraviji smo i

boljeprilagođeniodbilokojegprijašnjegljudskogbića.PlemenitiDivljakuvijekjebiosamomit.“Prišla je do male četverokutne ploče na vratima u visini očiju. Bila je veličine nekog od

bezbrojnihčasopisakojisubujaliudavnoprošlomvijekutiska,aPoolejeprimijetiokakojeusvakojsobibilabaremjednaploča.Običnosubileprazne,nokatkadsusenanjimavidjeliredovitekstaštosepolakokretao,potpunonerazumljivogzaPoolea,iakomujevećinariječibilapoznata.Jednomjejednapločaunjegovuapartmanuočajničkizapištala,što jeonpotpunozanemario,pretpostavljajućidaćesenetkodrugipobrinutiokotoga.Srećom,bukajeprestalaistotakonaglokaoštojeipočela.Dr.Wallacestavilajedlannaploču,pajujeuklonilaposlijenekolikotrenutaka.PogledalajePooleai

reklamusmiješećise:„Dođiteividite.“

Page 16: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Kadgaječitaopolako,zapisjeiznenadadobiosmisao:WALLACE,INDRA[Ž2970.03.11./31.885//POV.OXFORD]

„PretpostavljamdatoŽznačiŽena,nadnevakrođenja11.ožujka2970.-idastesuradniknakatedrizapovijestuOxfordu.Slutimdaje31.885osobniidentifikacijskibroj.Točno?“„Izvrsno,gospodinePoole.Vidjelasamnekeadresevašeelektronskepošteibrojevekreditnihkartica-

sablasni nizovi alfanumeričkih besmislica koje vjerojatno nitko nemože upamtiti! No svi znamo svojdatumrođenjainemavišeod99.999osobaskojimagadijelimo.Prematomu,peteroznamenkastibrojjesveštotrebamo...pačakiakogazaboravimo,zapravonijevažno.Kaoštovidite,tojedionas.“„Implantat?“„Da-nanočiputrenutkurođenja,usvakidlanpojedan,zasvakislučaj.Ineosjećatekadgastavljaju.

Novistenampostavilimaliproblem...“„Atoje?“„Čitači nakoje ćete nailaziti previše suograničeni dabi povjerovali u nadnevakvašeg rođenja.Pa

ćemoga,svašimdopuštenjem,pomaknutizatisućugodina.“„Dopuštenjepotvrđeno.Aostatakidentifikacije?“„Po volji. Možemo ga ostaviti praznog, možemo dati vaše sadašnje zanimanje i boravište - ili ga

iskoristitizaosobneporuke,općeiliciljane.“Neke se pojave, Poole je bio prilično uvjeren u to, nemijenjaju ni tijekom stoljeća.Veliki dio tih

„ciljanih“porukabitćezapravovrloosobne.Razmišljaojepostojelijošovihdanailiovogvijekasamozvaniilioddržavepostavljenicenzori-i

jesulinjihovinaporidaunaprijedećudoređeostalihljudiištauspješnijinegounjegovovlastitovrijeme.Moratćepitatidr.Wallaceotomu,kadjebudeboljeupoznao.

Page 17: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

4

SOBASPOGLEDOM„Frank-profesorAndersonmislikakosidovoljnojakdapođešnamalušetnju.“„Dragomiještotočujem.Znašlizaizraz'ludzakretanjem'?“„Ne-nonaslućujemštoznači.“Poole se tako prilagodio maloj gravitaciji da su mu se dugi koraci činili normalnima. Pola g,

procijenio je, upravo dovoljno da pruži osjećaj kako je čovjeku dobro. Tijekom šetnje sreli su samonekoliko osoba, svi su bili stranci, no svatko se nasmiješio u znak prepoznavanja. Do sada, rekao jePoolesamomusebistračkomsamozadovoljstva,postaosamjednaodnajpoznatijihznamenitostiuovomusvijetu.Moglobitobitiodvelikepomoći-kadodlučimštoćuučinitisostatkomsvogživota.Najmanjejošjednostoljeće,akojevjerovatiAndersonu...Hodnikkojimsuprolazilibiojepotpunobezličan,neračunajućipovremenaobrojčanavrata,kojasu

svaimalauniverzalnepločezaprepoznavanje.PoolejeslijedioIndrunekihdvijestotinemetara,kadseiznenadazaustavio,zbunjenštonijespoznaoneštoštojebilotakonapadnoočito.„Ovasvemirskastanicajesigurnosilnogolema!“,rekaojeglasno.Indramusenasmiješila.„Nijelivašaizreka:’Jošištanistevidjeli'?“’“Ništa“, ispravio ju je rastreseno. Još je pokušavao procijeniti razmjere ove sklopovine kad je

doživio još jedno iznenađenje. Tko bi mogao zamisliti svemirsku stanicu dovoljno veliku da se dičipodzemnom željeznicom - priznajemo, malenom, s jednim jedinim vagonom u koji stane svegadesetakputnika.„Promatračkopredvorjetri“,naložilajeIndra,apotomsusebešumnoibrzoudaljiliodpostaje.Poole je pratio vrijeme na složenoj narukvici čije je funkcije još proučavao, Jedno od manjih

iznenađenja bilo je to što je sav svijet sada bio na univerzalnom vremenu: napredak planetnihkomunikacijapomeojesloženikrpežvremenskihzona.Mnogosegovorilootomu,tamoudvadesetprvomstoljeću, pa se čak predlagalo da se solarno vrijeme zamijeni zvjezdanimvremenom.Tijekomgodine,Sunce bi obišlo čitav satni krug: kad bi sada izlazilo u ponoć, šestmjeseci poslije neki promatrač naistomtommjestuvidiobigakakozalazi.Noništasenije izlegloiz togprijedlogao„jednakomvremenupodsuncem“- iličakiz jošbučnijih

nastojanja reformekalendara.Taj određeni posao, zlobno se predlagalo,morat će pričekati nekevećetehnološke napretke, jednog će dana, nema sumnje u to, ta omanja Božja pogreška biti ispravljenaiZemljinaćestazabitipreuređenatakodabismosvakegodinedobivalidvanaestmjeseciodpotridesettočnojednakihdana.,.Koliko je Poolemogao procijeniti po brzini i vremenu što je proteklo, proputovali su najmanje tri

kilometra prije nego li se vozilo tiho zaustavilo, vrata se otvorila i neki je bezlični glas najavio:„Uživajteupogledu.Danasnaoblakaiznositridesetpetposto.“Napokon,pomisliPoole,približavamosevanjskomzidu.Noopetnekačarolija-unatočudaljenostišto

ju jeprešao, snagagravitacije,aninjezinsmjer,nisusepromijenili!Nijemogaozamisliti takovelikurotirajućusvemirskupostajuukojojsegnebipromijeniotolikimudaljavanjem...Moždajeipakbionanekom drugom planetu? No osjećao bi se mnogo lakšim - obično mnogo lakšim - na bilo kojemnastanjivomsvijetuuSunčevomsustavu.Kad su se otvorila vanjska vrata terminala i Poole krenuo ulazeći u malu zračnu komoru, spoznao

Page 18: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

je kako ipak mora biti u svemiru. No gdje su svemirska odijela? Zabrinuto se osvrnuo oko sebe:protivilosesvimnjegovimnagonimadabudetakoblizuvakuumu,bezodijelainezaštićen.Jednotakvoiskustvobilojedovoljno...„Većsmogotovostigli“,rečejeIndraohrabrujući.Otvorila su se posljednja vrata i on je gledao u pusto crnilo svemira, kroz golemi prozor koji je

biozakrivljenvodoravnoiokomito.Osjećaosepoputzlatneribiceuakvarijuinadaosekakosutvorcite smione inženjerske tvorevine točno znali što rade. Očito su posjedovali bolje materijale nego štosupostojaliunjegovovrijeme.Iakosuondjevanimoralesjatizvijezde,njegoveočiadaptiranenasvjetlonisumoglevidjetiništadoli

crnuprazninusonestranezakrivljenostivelikogokna.Kadjekrenuopremanjemu,kakobidobioboljipogled,Indragajezaustavilaipokazalamuravnoisprednjega.„Gledajpažljivo“,reče.„Nevidišliga?“Žmirkaojeizuriounoć.Svakako-tomorabitiprivid-čak,nedajBože,pukotinauprozoru!Okretaojeglavusjednestanenadrugu.Ne,ipakjetobilostvarno.Noštobitomoglobiti?Sjetiose

Euklidovedefinicije:„Crtaimadužinu,alineidebljinu.“Jer,protežućisepunomvisinomprozora,aočitonastavljajućiseizvandomašajapogledapremagorei

premadolje,bilajenitbijelogsvjetla,kojaselijepovidjelakadjujetražio,notakojednodimenzionalnadase riječ„tanka“nijenimoglaprimijenitinanju.Pa ipaknijebilapotpunobezoblika:podužininanejednakimrazmacimabilesujedvavidljivesvijetlijetočkice,poputkapljicavodenapaukovojmreži.Poolenastavihodpremaoknu.Pogledseširiodoknapokonnijemogaovidjetištojeispodnjega.Bio

jetopriličnopoznatprizor;čitaveuropskikontinentidobardiosjeverneAfrike,kaoštojetomnogoputagledao iz svemira. Bio je, dakle, u stazi - vjerojatno u ekvatorskoj, na visini od najmanje tisućukilometara.Indragajepromatralasispitivačkimosmijehom.„Priđi bliže prozoru“, reče vrlo tiho. „Tako da možeš pogledati ravno dolje. Nadam se da dobro

podnosišvisinu.“Kakvaglupostpitatitonekogastronauta!Poolejetogovoriosebidoksekretaonaprijed.Dasamikad

patioodvrtoglavice,nebihbioutomposlu...Misao tek što je sijevnula njegovim umom, kad je uskliknuo „Moj Bože!“ i nehotice ustuknuo od

okna.Potomse,ohrabrujućise,usudioponovnopogledati.Gledao je dolje na udaljeno Sredozemno more s pročelja nekog valjkastog tornja, čiji je blago

zaobljeniziddaonaslutitipromjerodnekolikokilometara.Nonijetobiloništauusporedbisnjegovomduljinom, jer se tanjio daleko dolje, dolje, dolje - sve dok nije nestao u magli negdje iznad Afrike.Pretpostavljaojekakoseprodužujesvedotla.„Kolikosmovisoko?“,prošaptaoje.„Dvijetisućekilometara.Nosadpogledajgore.“Ovajputtonijebilotakvoiznenađenje:očekivaojetoštojeugledao.Toranjjeiščezavaosvedoknije

postaoblistavanitnapozadinimrkogsvemiraionnijesumnjaokakosenastavljasvedogeostacionarnestaze, trideset šest tisuća kilometara iznad ekvatora. Takva maštanja bila su dobro znana u vrijemePooleovihdana:nikadnijenisanjaodaćeihvidjetiostvarena-idaćeživjetiunjima.Pokazaojepremaudaljenojnitikojasepropinjalanaistočnomobzoru.„Tomorabitijošjedan.“„Da-Azijskitoranj.Minjimamoramoizgledatipotpunojednako.“„Kolikoihjejoš?“„Samočetiri,na jednakim razmacimaokoekvatora.Afrika,Azija,Amerika,Pacifika.Tajposljednji

Page 19: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

gotovojepust-dovršenojesamonekolikorazina.Ništasenevidiosimvode...“Poolejejošupijaotuzapanjujućuzamisao,kadgajezasmetalajednamisao.„Većumojevrijemebilojenatisućesatelita,nasvimmogućimvisinama.Kakoizbjegavatesudare?“Indrajebilapomalozbunjena.„Pa znaš - nikad nisam razmišljala o tomu - to nije moje područje.“ Oklijevala je trenutak, očito

istražujućipamćenje.Potomjojseliceozarilo.„Rekla bih da se izvela akcija velikog čišćenja, stoljećima prije. Jednostavno nema satelita ispod

geostacionarnestaze.“To je imalo smisla, reče Poole u sebi. Bili bi suvišni - četiri divovska tornja mogu ponuditi sve

potrebnoštosunekoćpružaletisućesatelitaisvemirskihstanica.„Inijenikadbilonesreća-nikakvihsudarasasvemirskimbrodovimakojibinapuštaliZemljuilise

vraćaliuatmosferu?“Indragajegledalaučudu,„Alitoganemaviše.“Uprlajeprstompremastropu.„Svesusvemirskelukeondjegdjetrebajubiti-

tamogore,navanjskomprstenu.ReklabihdajeprošločetiristotinegodinaotkakojeposljednjaraketaispaljenaspovršineZemlje.“Poole je to još probavljao, kad mu je pozornost zarobila neka neznatna nepravilnost. Njegova

astronautska naobrazba naučila ga je zapažati sve što nije uobičajeno: u svemiru bi to moglo značitirazlikuizmeđuživotaismrti.Suncejebiloizvanvidokruga,visokogore,nonjegovesuzrakesjajećidoljekrozvelikiprozor,šarale

blistavuprugusvjetladoljenapodu.Tujeprugupodkutomsjeklajednadruga,mnogobljeđa,takodajeokvirprozorabacaodvostrukusjenu.Poolesemoraogotovospustitinakoljenakakobimogaobacitipogledgorenanebo.Vjerovaojedaje

otporannasvaiznenađenja,noprizordvajusunacaostaviogajetrenutačnobezriječi.„Štojeto?“,promucaoje,kadmusevratiodah.„Ah-nisulitirekli?TojeLucifer.“„ZemljaimajošjednoSunce?“„Pa,nedajenambašmnogotopline,noizbacilojeMjesecizposla...Prijenegolijedrugaekspedicija

otišlaonamopotražitivas,biojetoplanetJupiter.“Znaosamkakoćumoratimnogotoganaučitiuovomnovomsvijetu,rečePoolesebi.Nokolikomnogo,

otomunisamnisanjao.

Page 20: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

5

NAOBRAZBAPoole je bio istodobno iznenađen i oduševljen kad sumu u sobu ugurali televizor i postavili ga uz

podnožjenjegovepostelje.Oduševljenzatoštojepatioodblageinformativneizgladnjelosti-iiznenađenzatoštojetobiomodelkojijebiozastariovećunjegovovrijeme.„Morali smoobećatimuzejuda ćemogavratiti“, izvijestila ga je glavna sestra. „Pretpostavljamda

znatekakoseupravljatime.“Milujući daljinski upravljač, osjećao je kako ga preplavljuje osjećaj akutne nostalgije. Malo bi

koji predmet poput ovoga mogao vratiti uspomene na djetinjstvo i na dane kad je većina televizorabilaprevišeglupadarazumijeizgovorenenaloge.„Hvala, sestro. Koji je najbolji kanal s vijestima?“ Njegovo ju je pitanje očito zbunilo, no potom

serazvedrila.„Ah-shvaćamštomislite.NoprofesorAndersonmislikakojošnistepotpunopripravnizato.Stogaje

arhivsastaviozbirkukojomćeteseosjećatikaokodkuće.“Poole je nakratko razmišljao kakav li jemedij za pohranjivanje ovih dana i u ovom vijeku. Još se

mogao sjećati kompaktnih diskova, a njegov stari ujak, osobenjak George, bio je ponosni vlasnikodabranezbirkeLPploča.Notatehnološkautakmicamoradajevećzavršilaprijenekolikogodina-uuobičajenomdarvinističkomsmislu,spreživljavanjemnajsposobnijeg.Morao je priznati da je izbor bio dobro načinjen, da je djelo nekoga (Indre?) tko pozna rano

dvadesetprvo stoljeće. Nije bilo ničega što bi smetalo - ni rata ni nasilja, te vrlo malo onovremenepolitike ili poslovnih događaja, što bi sve sada bilo potpuno besmisleno. Bilo je lakih komedija,sportskih događaja (kako li su znali da je bio vatreni obožavatelj tenisa?), klasične i pop glazbe tedokumentaracaizživotauprirodi.Tkojegodsastavljaotajizbor,moraojeposjedovatismisaozahumor,jernebiinačebileuključene

epizode iz obje serije Zvjezdanih staza. Kao malen dječak, Poole je sreo Patricka Stewarta iLeonarda Nimoya: razmišljao je što li bi pomislili da su mogli znati sudbinu tog djeteta koje ih jestidljivozamolilozaautogram.Nujna ga je misao obuzela ubrzo pošto je počeo pretraživati - najvećma s brzo naprijed - te

ostatkeprošlosti.Čitaojenegdjedajeprimijenistoljeća-njegovastoljeća!-bilookopedeset tisućatelevizijskih stanica koje su emitirale istodobno. Ako se ta znamenka održala - a vjerojatno se još ipovećala - do sada su u eter otišli milijuni milijuna sati televizijskog programa. I najokorjeliji cinikmoraobipriznatikakojeodtoganajmanjemilijardasatiprogramavrijednagledanja...anamilijunejeonogaštobiizdržalonajvišestandardeizvrsnosti.Kakodanađeteigleutakodivovskomstogusijena?Ta ga je pomisao tako porazila - doista, tako demoralizirala - da je poslije tjedan dana besciljnog

biranjakanalaPoolezamolionekaukloneprijamnik.Moždajebilasretnaokolnostštojeimaosvemanjevremenazasebetijekombudnihsati,kojisusepostupnoproduživalikakomusevraćalasnaga.Nije bilo opasnosti od dosade, zahvaljujući neprekidnommimohodu ne samo ozbiljnih istraživača,

negoiznatiželjnih-ivjerojatnoutjecajnih-građanakojisuseuspjeliprovućikrozdvorskustražuštosuje ustanovili glavna bolničarka i profesorAnderson.Unatoč svemu, bio je sretan kad se jednog danatelevizorponovnopojavio;počeo jepatitiodsimptomauskraćivanja-aovaj jeputodlučiodaćebitiselektivnijiugledanjuprograma.ČasnijeantikvitetbiopopraćendruštvomIndreWallacekojasesrdačnosmijala.

Page 21: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Našlismoneštoštomorašvidjeti,Frank.Vjerujemokakoćetipomoćidaseprilagodiš-usvakomslučaju,sigurnismodaćešuživati.“Poole je već bio iskusio kako je takva preporuka recept za zajamčenu dosadu i bio se spremio

na najgore.No početak ga je smjesta prikovao i vratio starom životu djelotvornije nego što bi to ištadrugomogloučiniti.Odmahjeprepoznaojedanodnajslavnijihglasovasvojegstoljećaisjetiosekakojetajprogramvećbiovidio.„Atlanta,31.prosinca,2000....“„OvojeCCNInternational,petminutajedorađanjanovogmilenija,sasvimnjegovimobećanjimai

opasnostima...„„Noprijenegolipokušamoispitatibudućnost,osvrnimosetisućugodinaunatragizapitajmose:'Bili

ikoja osoba, koja je živjela u godini 1000. mogla imalo zamisliti naš svijet, ili ga razumjeti kad binekimčarobnimnačinombilaprenesenakrozstoljeća?’“„Gotovo sva tehnologija, što je sada prihvaćamo kao nešto zajamčeno, bila je izumljena pri

samomkraju našeg tisućljeća - a većina toga u posljednje dvije stotine godina. Parni stroj, električnastruja, telefoni, radio, televizija, kinematograf, zrakoplovstvo, elektronika - i, tijekom jednog ljudskogvijeka,nuklearnaenergijaisvemirskoputovanje-štolibinajvećiumoviprošlostibilinačinilistime?KakobidugonekiArhimediliLeonardosačuvalizdravrazum,kadbiiznenadabilibačeniunašsvijet?“„Izazovna je pomisao da bismo se mi bolje snašli kad bismo bili premješteni u tisuću godina

daleku budućnost. Nema dvojbe, temeljna su znanstvena otkrića već obavljena: iako će biti značajnihtehnoloških poboljšanja, hoće li tada biti bilo kakvih uređaja, bilo čega nama tako tajanstvenog ineshvatljivog,kaoštobinašedžepnoračunaloilivideokamerabiliIsaacuNewtonu?“„Možda je naš vijek doista otrgnut od svih onih koji su već otišli. Telekomunikacije, sposobnost

da bilježimo slike i glasove koji su nekad bili nepovratno izgubljeni, osvajanje zraka i svemira - sveto stvorilo je civilizaciju koja je nadmašila najsmjelijamaštanja u prošlosti,A što je isto tako bitno,Kopernik, Newton, Darwin i Einstein toliko su promijenili naše načine mišljenja i naš pogled nauniverzum,dabismosenajvećimumovimameđunašimprecimamoždadoimaligotovokaonekanovavrsta.“„Hoćelinašinasljednici,poslijetisućugodina,gledatiunatragnanassistimsažaljenjemskakvimse

mi odnosimo prema svojim neznalačkim, praznovjernim, bolestima mučenim, kratkoživimprecima?Vjerujemokakoznamoodgovorenapitanjakojaoninisuznalinipostaviti:nokojaiznenađenjaspremanamatrećimilenij?“„Evo,saddolazi-“Nekojevelikozvonopočelootkucavatiponoć.Posljednjijedrhtajutonuoumuk...„Itakojetobilo-zbogompredivnoistrašnodvadesetostoljeće...“Slikasetadarazbilaubezbrojdjelića,anastupiojenovikomentator,snaglaskomkojijePoolesada

većslakoćomrazumijevaoikojigajeodmahvratiousadašnjost.„Sada,uprvimminutamagodine3001.,možemoodgovoritinatopitanjeizprošlosti...“„Nedvojbeno,ljudiiz2001.kojesteupravopromatrali,nebiseunašemvijekuosjećalitakopotpuno

izgubljeni kao što bi se osjećao netko iz 1001. godine u njihovu vremenu. Mnoga našatehnološkadostignućaonibipredvidjeli;doistabiočekivaligradovenasatelitima,kolonijenaMjesecuiplanetima.Moglibitakođerbitiirazočarani,zatoštojošnismobesmrtniizatoštosmoposlalibrodoveteknanajbližeplanete...“Indrajenagloprekinulasnimku.„Ostatak ćeš vidjeti poslije, Frank; postaješ umoran. No nadam se kako će ti to pomoći da se

prilagodiš.“

Page 22: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Hvalati,Indra.Moramtoprespavati.Nonedvojbenojekakotodokazujenešto.“„Štoto?“„Trebao bih biti zahvalan što nisam netko iz 1001. tko je upao u 2001. Bio bi to prevelik kvantni

skok:nevjerujemdabiseitkomogaotomuprilagoditi.Unajmanjurukuznamzaelektričnustrujuinećuumrijetiodstrahaakominekaslikastanegovoriti.“Nadamse, rečePoolesamomusebi, takvo jepovjerenjeopravdano.Netko je jednomrekaokakose

svakadovoljnovisokorazvijenatehnologijanerazlikujeodmagije.Hoćulisrestičarolijuuovomsvijetu-ihoćulimoćiizaćinakrajsnjome?

Page 23: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

6

MOŽDANAKAPA„Bojim se da ćeš morati donijeti bolne odluke“, reče profesor Anderson, sa smiješkom koji

jeublažavaopretjeranuozbiljnostnjegovihriječi.„Podnijetću.Samoreci.“„Prijenegolitistavimotvojumoždanukapu,morašbitipotpunoćelav.Utomusesastojitvojizbor.Po

brzinirastakose,moratćetebrijatinajmanjejednomnamjesec.Ilimožešdobititrajnućelu.“„Kakosetoradi?“„Laserskitretmankoženaglavi.Ubijajusefolikuliukorijenukose.“„Hmmm...moželisevratiti?“„Može,nopriličnojepipavoibolno,aosimtogatrajetjednima.“„Prijenegoštoseodlučim,voliobihvidjetikakomisesviđabitibezkose.Namoguzaboravitišto

sedogodiloSamsonu.“„Kome?“„Tipuizslavnestareknjige.Njegovamujedjevojkaodsjeklakosudokjespavao.Kadseprobudio,

izgubiojesvusnagu.“„Ah,sadsesjećam.Priličnoočitmedicinskisimbolizam!“„No ne bih imao ništa protiv da izgubim bradu - bio bih sretan da se jednom zauvijek prestanem

brijati.“„Pobrinutćusezato.Akakvubivlasuljuželio?“„Nisamosobito tašt -mislimda bi to bila gnjavaža i ne bih si razbijao glavu oko toga.Mogu se i

poslijeodlučiti.“ČinjenicadajesvatkouovomrazdobljubioumjetnićelavacbilojezaPooleaiznenađenjekojejetek

postupnootkrivao; prvo je saznanje stekaokad suobje njegovebolničarkebez ikakva znakanelagodeuklonile svoje bogate uvojke, tek nekoliko trenutaka prije nego što je nekoliko jednakoćelavihspecijalistadošloobavitinizmikrobiološkihpregleda.Nikadnijebiookruženstolikoljudibezkoseiprvamujeslutnjabilakakojetoposljednjikorakuneprestanomratuliječnikaprotivklica.Poput mnogih njegovih slutnji, i ova je bila potpuno pogrešna, pa kad joj je otkrio pravi razlog,

zabavljao se timeda je pogađao - akonije već unaprijed znao - je li kosa nekogposjetitelja njegovavlastita ilinije.Odgovor jebio:„Umuškaracarijetko,uženanikad“;ovo jeočitobilosjajnovrijemezavlasuljare.Profesor Anderson nije gubio vrijeme: tog popodneva sestre su Pooleovu glavu premazale nekom

gadnovonjajućomkremom,akadsesatpotompogledaouzrcalo,nijeseprepoznao.Dakle,pomislioje,moždavlasuljaipaknebinibilatakološazamisao..,Namještanje moždane kape trajalo je nešto dulje. Prvo je valjalo načiniti otisak, radi čega je

moraonepomičnosjeditinekolikominuta,doksesadranijeskrutnula.Očekivaojedaćemubitirečenokako mu je glava neprikladnog oblika, jer sestre su se - cerekajući se potpuno neprofesionalno -priličnonamučiledoksugaizvukleizkalupa.„Hej-toboli!“,prosvjedovaoje.Slijedilajesamatjemenakapa,metalnakacigakojaječvrstoprijanjalagotovodouhaizazivalaneku

nostalgičnumisao - „Dame samomoguvidjetimoji židovski prijatelji!“Trenutakkasnije bila je takodobrosjeladajeuopćenijevišeprimjećivao.Bio je sada pripravljen za instaliranje - postupak koji je, kako je sada spoznao s osjećajem

Page 24: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

bliskimstravi,većvišeodpolatisućljećabiodioobredaodrastanjazagotovocijeluljudskurasu.„Nijepotrebnodazatvarateoči“,rečetehničarkojimujepredstavljenpreuzetnomtitulom„moždanog

inženjera“-štosegotovouvijekusvakidašnjemkorištenjuskraćivalou’mozgar'.„Kadpočneinstaliranje,svavašaosjetilabitćepreuzeta.Akovamočiibuduotvorene,nećetevidjeti

ništa.“Voliobihznatijelisvatkobiotakonervozanpriovomu,pitaosePoole.Jelitoposljednjitrenutakšto

samjošgospodarsvoguma?Ipak,naučiosamsenatodavjerujemtehnologijiovogdoba;dosadamenijeiznevjerila.Dakako,kakokažeposlovica,sveimasvojpočetak..,Kaoštomujebilorečeno,nijeosjećaoništaosimblagogdraškanjadoksusenebrojenebeskrajnofine

žičice poput crva probijale kroz kožu tjemena. Svi njegovi osjeti još su djelovali normalno; kad jepromatraodobropoznatusobu,svejeizgledalodajeondjegdjemujemjesto.Mozgar - s vlastitom kacigom koja je, poput Pooleove, bila žicama spojena na uređaj koji je lako

mogaobitizamijenjenzanekolaptopračunaloizdvadesetogstoljeća-nasmiješiomuseohrabrujuće.„Spremni?“,upita.Biojetojedanodonihtrenutakakadsustarištosovinajbolji.„Spremankaometak“,odgovoriPoole.Svjetlasusepolakogasila- ilisetakočinilo.Naišlajegluhatišinapagaječakiblagagravitacija

Tornjaispuštalaizzagrljaja.Biojezametakkojiplutaubezobličnojpraznini,iakoneupotpunommraku.Takvujedvavidljivu,gotovoultraljubičastutminu,nasamomrubunoći,upoznaojesamojednom-kadsespustio dublje nego li je bilo razumno, niz golu liticu na vanjskom rubuVelikog koraljnog grebena uzistočnuobaluAustralije.Gledajućidoljeustotinamametaradubokukristalnuprazninu,iskusiojetakavosjećajnesnalaženjadaga jena trenutakobuzelapanika igotovojepokrenuouređajza izbacivanjenapovršinuprijenego li jeponovnoovladaosobom.Suvišno je i spominjatikako tajdogađajnikadnijeprijavioliječnicimaSvemirskeagencije...Iz daleke udaljenosti, iz goleme pustoši koja kao da ga je okruživala, oglasio se neki glas.No nije

dopiraokrozuši:tihojeodzvanjaoujecilabirintanjegovamozga.„Počinje kalibriranje. Od vremena do vremena bit će vam postavljeno pitanje - odgovarat ćete

mentalno,nomoglobibitiodpomoćidatakođerizgovarate.Razumijeteli?“„Da“,odgovoriPoole,pomišljajućinatomičulimuseusne.Nijebilonačinakakodatoustanovi!Nečega je očito ipak bilo u praznini - mreža tankih crta, poput velikog listamilimetarskog papira.

Protezala se gore i dolje, lijevo i desno, do granica vidokruga. Pokušao je pomaknuti glavu, no slikasenijehtjelapromijeniti.Pomreži su počeli skakati brojevi, prebrzo da bi ihmogao pročitati - no vjerojatno ih je bilježio

nekielektronskiuređaj.Poolenijemogaozadržatiosmijeh(jesuliseobrazipomaknuli?)zbogpoznatogmuprizora.Bilojetonaliknakompjutorskipregledokakakvombisvogpacijentapodvrgnuonekiokulistiznjegovadoba.Mrežase izgubila,dabi jezamijenileglatkeplohebojekojesuzauzelecijelovidnopolje.Tijekom

nekolikosekundipromijenilesusesvebojesjednogkrajaspektradodrugog.„Mogaosamvamtoisamreći“,Poolejetihomrmljao.„Mojzorbojasavršenje.Slijediispitivanjesluha,pretpostavljam.“Imaojepotpunopravo.Slabitutanjseubrzavao,svedoknijepostaonajnižiCnapraguslušnosti,pase

penjao duž glazbene ljestvice sve dok se nije izgubio iza granice čujnosti ljudskog bića, upodručješišmišaipliskavica.Tojebioposljednjiodjednostavnih,izravnihtestova.Nakratkojebioizvrgnutmirisimaiokusima,od

kojih je većina bila ugodna, no neki su im bili potpuna suprotnost.A potom je postao, ilimu se tako

Page 25: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

činilo,lutkananevidljivimkoncima.Pretpostavljaojekakomuseispitujeneuromuskularnakontrolainadaosedatonijeimaloizvanjskih

manifestacija;akoihjebilo,tadajevjerojatnonalikovaonanekogatkosegrčiuposljednjimstadijimaepilepsije.U jednom je trenutkupostigao snažnuerekciju, nozapao jeubesani sanprijenego li je tomogaoprovjeriti.Ili je samo sanjaoda spava?Nije imaopojmakoliko je vremenabiloprošlodok senije probudio.

Kacigenijebilo,kaoniMozgarainjegoveopreme.„Sve je prošlo u najboljem redu“, sjala je Glavna od zadovoljstva. „Potrajat će koji sat dok ne

ustanove nema li odstupanja. Ako su vaši nalazi K. O. - hoću reći O. K. - do sutra ćete imati svojumoždanukapu.“Poole jecijenionaporesvojepratnjedanaučearhaičniengleski,nobilobimudražedaseGlavnoj

nijeomaknulatajezičnazabuna.Kadjedošaotrenutakposljednjegprilagođavanjakape,Pooleseponovnoosjećaopoputdječakakoji

jedvačekadaraspakiranekuprekrasnunovuigračkupodbožićnomjelom.„Nećete morati ponovno prolaziti kroz cijeli uvodni postupak“, umirio ga jeMozgar. „Punjenje će

početiodmah.Prireditćuvammaludemonstracijuodpetminuta.Samoseopustiteiuživajte.“Preplavila ga je nježna, smirujuća glazba; iako je to bilo nešto vrlo poznato, iz njegova vremena,

nijemogaoprepoznati skladbu.Predočimamu se prostiralamaglica koja se razmicala kako je hodaopremanjoj...Da,hodao je!Privid jebiopotpunouvjerljiv;mogao jeosjetitibatkorakapo tlu,akakojeglazbaprestala,mogaoječutislabvjetarkakopušekrozvelikastablaštosugaokruživala.Prepoznaoihjekaokalifornijskesekvojeiponadaosekakojošpostojeustvarnosti,negdjenaZemlji.Kretao se žustrim korakom - prebrzo za lagodu. Kao da se vrijeme ponešto ubrzalo kako bi u što

kraćemrokuprešaoštojemogućevišeprostora.Paipaknijebiosvjestannikakvanapora;osjećaosekaoda gostuje u nečijem tuđem tijelu. Osjećaj je bio osnažen činjenicom kako nema nadzora nadsvojimkretnjama.Kadjepokušaostatiilipromijenitismjer,ništasenijedogađalo.Kaodajeizašaonajahanje.Nijemutosmetalo;uživaojeunovomdoživljaju-imogaojeprocijenitikolikobitomogloprerastiu

ovisnost.„Strojevisnova“kojesupredvidjelimnogiznanstvenicinjegovastoljeća-čestoisastrahom-sadasupostalidiosvakidašnjegživota.Poolesepitaokakoječovječanstvouspjelopreživjeti:bilomujerečenodamnogiljudinisu.Milijunimaseoštetiomozakiotplutalisuizživota.Dakako, bit će imun na takve napasti! On će se tim veličanstvenim sredstvom poslužiti da nauči

činjenice o svijetu u trećem tisućljeću i da za tren oka ovlada novim vještinama, za što bi mu inačebilepotrebnegodine.Pa-mogaobi,tekponekad,koristitisemoždanomkapomsamozazabavu...Stigaojedorubaprašumeigledaojeprekoširokerijeke.Bezoklijevanjazagaziojeunjuinimaloga

nijebilostrahdokmusevodapenjalaiznadglave,Bilojemaloneobičnotoštojeidaljemogaodisatisasvimprirodno,nodržaojekakojemnogoneobičnije tošto jebiokadarsavršenogledatiumedijuukojemuneprilagođenookonemožeizoštritisliku.Mogaojeprebrojitisvakuljuskicunaveličanstvenojpastrvikojajeotplivalamimonjega,očitonesvjesnapostojanjatogneobičnoguljeza.Morskavila!Pajest,oduvijekježeliosrestineku,nopretpostavljaojedasutomorskabića.Moždabi

povremenodoplivalauzstruju-poputlososa,dadonesunasvijetsvojepotomke?Otišlajeprijenegolijujeuspioispitati,kakobipotvrdioiliopovrgnuoturevolucionarnuteoriju.Rijeka je završavala prozirnim zidom; prošao je kroza nj na površinu pustinje, pod žarkim

suncem.Njegovagajetoplinaneugodnopekla-paipakjemogaogledatiizravnoupodnevnujaru.Čakjemogao,neprirodnojasno,vidjetinakupinuSunčevihpjegauzrub.Potom-atosigurnonijebilomoguće!-biojetuinježnisjajkorone,potpunonevidljiveosimzapotpunepomrčine,kojasepoputlabuđihkrila

Page 26: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

širilasobjestraneSunca.Sve je utonulo u crninu: opojna se glazba vratila i s njome blažena svježina njemu poznate sobe.

Otvorio je oči (jesu li ikad bile sklopljene?) i zatekao oko sebe slušateljstvo koje je čekalo njegovereakcije.„Prekrasno!“, dahnuo je gotovo smjerno. „Nešto od toga doimalo se - eh, gotovo stvarnije od

stvarnog!“Tadagajeznatiželjainženjera,nikadapotpunozatomljena,počelakopkati.„Čakjeitamalademonstracijamoralasadržavatigolemukoličinuinformacija.Kakosuspremljene?“„U ovim pločicama - u istima kakvima se koristi vaš audio-video sustav, samo mnogo većeg

kapaciteta.“MozgarjepružioPooleumaličetverokut,očitonačinjenodstakla,posrebrennajednojpovršini;bioje

gotovoisteveličinekaokompjutorskadisketaiznjegovemladosti,nodvostrukodeblji.KakogajePoolenaginjao naprijed i natrag, nastojeći vidjeti njegovu prozirnu unutrašnjost, povremeno su se vidjeliblijesciuduginimbojama,notojebilosve.Shvatio je kako drži završni proizvod više od tisućugodišnje optoelektroničke tehnologije - kao i

tehnologijakojejošnisubilenirođeneunjegovodoba.Nimaloganijeiznenadiloštoje,baremnaoko,silnonalikovaonauređajekoje jepoznavao.Postojali suprikladnioblici iveličinezavećinuobičnihpredmeta izsvakidašnjegživota -zanoževe ivilice,knjige,priručnialat,namještaj -kao izavanjskememorijezakompjutore.„Koji je kapacitet pločice?“, upitao je. „U moje vrijeme, mi smo došli do terabajta u nečemu te

veličine.Uvjerensamkakostevidalekoodmaknuli.“„Netolikokolikobistepomislili-postoji,dakako,granicaštojepostavljastrukturatvari.Uzgred,što

jeterabajt?Bojimsedasamzaboravio.“„Sramitese!Kilo,mega,giga,tera...tojedesetnadvanaestubajta.Apetabajt-desetnapetnaestu-to

jenajdaljedoklesamjastigao.“„Amitunegdjepočinjemo.Tojedovoljnodazabilježimosveštojenekaosobamoglaiskusititijekom

cijelogaživota.“Iakojetobilavrlodojmljivapomisao,ipakzapravonijebilatakoiznenađujuća.Kilogramželatinaste

tvariuljudskojlubanjinijebilamnogovećamasaodpločiceštojujePooledržaouruci,ainijemoglabititakodjelotvornaspremnica-mozakjemoraoodgovoritinazahtjevetolikomnogihzadaća.„Nijetosve“,nastaviojeMozgar.„Sneštosažimanjapodataka,moglabispremitinesamouspomene-

moglabiistvarnuosobu.“„Inanovojereproducirati!“„Dakako;praviizradaknanosklopa.“Čuosamto,rečePooleusebi,nonikadnisamuistinupovjerovao.Tamounjegovustoljeću,činilosedovoljnočudesnimtoštosecjelokupnoživotnodjelonekogvelikog

umjetnikamoglospremitinajedanjedinimalidisk.Asada,neštonimalovećemoglojesadržavati-čakisamogumjetnika.

Page 27: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

7

SAZNAVANJE„Sretansam“,rečePoole,„štojošpostoji'Smithsonian',poslijesvihtihstoljeća.“„Vjerojatnojenebisteprepoznali“,rečeposjetiteljkojisepredstaviokaodr.AlistairKim,ravnatelj

Astronautike. „Pogotovu zato što je raspršena po cijelom Sunčevom sustavu - ljudskeizvanzemaljskezbirkenalazesenaMarsuinaMjesecu,amnogiizlošcištozakonitopripadajunama,jošputujupremazvijezdama.Jednogćemoihdanasustignutiivratitikući,Pogotovunamjestalodotogadase dokopamo sonde Pioneer 10 - prvog ljudskom rukom načinjenog predmeta koji je pobjegao izSunčevogsustava.“„Vjerujemkakosambiovrloblizutomu,kadstemelocirali.“„Srećazavas-aizanas.Moglibistebacitisvjetlonamnogotogaštojošneznamo.“„Iskrenorečeno,sumnjam-noučinitćuštogodmogu.Nesjećamseničeganakonštomejenapaoonaj

servo-brod.Iakomijeteškopovjerovati,rečenomijekakojeHalkrivzato.“„Istinaje,notojesloženapriča.Sveštosmomoglisaznatinalaziseuovomzapisu-okodvadesetsati,

novićetevećinutogamoćiprijećisubrzanjem.“„Znate,dakako,da jeDaveBowman izašaou servo-brodubr.2dabivas spasio -nopotom jebio

ostaoizvanbroda,jerjeHalodbiootvoritivrataspremišta.“„Zašto,zaimeBožje?“Dr.Kimseneznatnotrgnuo.NijetobiloprviputdaPooleprimijetitakvoreagiranje.(Morampripaziti što govorim, pomislio je.Bog je izgleda nepristojna riječ u ovoj kulturi -moram

pitatiIndruotomu.)„U programiranju Halovih naloga potkrala se znatna pogreška - bio mu je prepušten nadzor nad

dijelovimazadaćezakojeviiBowmannisteznali.Svejetouzapisima...“„Nadalje,onjeisključiosustavzaodržavanjenaživotutrojehibernauta-posadualfa-pajeBowman

moraoizbacitiusvemirinjihovatijela.“(PrematomuDaveijabilismobetamomčad-nitonisamznao...)„Štosedogodilosnjima?“,upitaPoole.„Zarnisumoglibitispašeni,poputmene.“„Žao mi je, nisu: pokušali smo, dakako. Bowman ih je izbacio nekoliko sati pošto je preuzeo

kontroleodHala,takodasenjihovokretanjeneznatnorazlikovaloodvašeg.UpravodovoljnodaizgorenaJupiteru-doksteviumaknulipokrajnjegaidobilidodatnigravitacijskiimpuls,kojibivasodveouOrionovumaglicuzanekolikotisućagodina...“„Radećisvepropisimaunatoč-zaistafantastičanučinak!-BowmanjeuspioOtkrićedovestiustazu

oko Jupitera. A potom se susreo s onim što je Druga ekspedicija nazvala Velikim Bratom -očitoblizancemmonolitaTycho,nostotinuputavećim.“„Itusmogaizgubili.NapustiojeOtkrićeupreostalomservo-broduisusreosesVelikimBratom.Već

tisućugodinaprogoninasnjegovaporuka:„TakomiDeusa-punjezvijezda!“(Evonas opet! rečePoole sebi.ToDavenikakonebimogao reći...Vjerojatno je bilo: „MojBože

-punjezvijezda!“)„Očito jeservoletjelicabilauvučenaumonolitnekomvrstomunutrašnjegpolja, jer jepreživjela-a

vjerojatnoiBowman-takvoubrzanjekojebiihsmjestasmrskalo.Itojebilaposljednjainformacijaštojujeitkoimao,tijekomgotovodesetgodina,svedozajedničkeameričko-ruskemisijebrodomLeonov.“„KojasesusrelasnapuštenimOtkrićem,kakobidr.ChandramogaonabrodiponovnoaktiviraoHala.

Page 28: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Da,toznam.“Dr.Kimbiojemalozbunjen.„Oprostite -nisamznaokolikovamjebilo rečenodosada.Usvakomslučaju,od tadasusepočele

zbivatijoščudnijestvari.“„ReklobisedajedolazakLeonovapotaknuoneštouVelikomBratu.Danemamoovesnimke,nitkone

bivjerovaoutoštosezbilo.Pokazatćuvam...ovojedr.HeywoodkakodržiponoćnustražunaOtkriću,nakonštojeuključenaelektričnaenergija.Vićete,dakako,sveprepoznati.“(Doista prepoznajem: i kako je neobično vidjeti davno pokojnog Heywooda Floyda kako sjedi u

mojem starom sjedalu, a Halovo crveno oko netremice nadzire sve što mu je u vidokrugu. A još jeneobičnijapomisaodasmooboje,Halija,podijeliliiskustvouskrsnućaizmrtvih...)Na jednom od zaslona počela se pojavljivati poruka i Floyd je lijeno odgovorio. „Hej, Hal. Tko

zove?“NEMAIDENTIFIKACIJE.Floydjebiopomalouznemiren.„Uredu.Dajmiporuku.“OPASNOJEOSTATIOVDJE.MORATEOTIĆIZAPETNAESTDANA.„Tojeapsolutnonemoguće.Otvorzalansiranjeotvarasetekzadvadesetšestdanaodsada.Nemamo

dostatnipotisakzaranijiodlazak.SVJESTAN SAM TIH ČINJENICA. BEZ OBZIRA NA TO, MORATE OTIĆI NAJKASNIJE ZA

PETNAESTDANA.„Nemoguuzetiozbiljnoovoupozorenjedokmuneznampodrijetlo...tkomigovori.“JASAMBIODAWIDBOWMAN.VAŽNOJEDAMIVJERUJETE.POGLEDAJTEIZASEBE.Heywood Floyd pokrenuo se polako u svom pomičnom stolcu, odmaknuo se od slijepih ekrana i

prekidačanakompjutorskojkomandnojploči,apremačičakvrpcomprekrivenojstazi.(„Promatrajteovopomno“,rečedr.Kim.Kaodamijetopotrebnogovoriti,pomisliPoole...)Okoliš nulte gravitacije na promatračkoj palubi Otkrića bio je mnogo prašniji nego što se on

sjećao:pretpostavljaojedauređajzapročišćavanjezrakajošnijedjelovaokakotreba.Usporednezrakedalekog,noipakjakogSunca,probijalesusekrozvelikeprozoreiosvijetlilesunebrojeneuskovitlanečesticeprašineuklasičnomprikazuBrownovagibanja.Sadasepočeloneštodogađatistimzrncimapraha;kaodajenekasilaupravljalanjima,rastjerujućiih

izsredišnjetočke,adonosećidrugeonamo,doksesvaprašinanijenašlanapovršininekešupljekugle.Talopta,okojednogmetraupromjeru,trenutakjelebdjelauzrakupoputdivovskogmjehuraodsapunice.Potomseproduljilauelipsoid,čijasepovršinastalauvijati,stvaratinaboreiudubine.Poolesazapravoinijeiznenadiokadjesvetopočelopoprimatiljudskioblik.Vidiojetakveprsteodpuhanogstaklaumuzejimainaznanstvenimizložbama.Notajprašnjavifantom

nijenipribližno slijedio anatomsku točnost; bio jenaliknagrubu figurinuodgline ili poputnekogodprimitivnijih umjetničkih djela pronađenih u skrovištima kamenog doba. Samo je glava bilapomnooblikovana;aliceje,bezitračkasumnje,bilozapovjednikaDavidaBowmana.DOBARDAN,DOKTOREFLOYD.SADAMIVJERUJETE?Usnelikanisusepomaknule;Poolejeustanoviokakojeglas-da,svakako,Bowmanovglas-stizaoiz

rešetkezvučnika.OVOMIJEVRLOTEŠKO,IIMAMMALOVREMENA.DOPUŠTENOMIJEDAVAMPRENESEM

OVOUPOZORENJE.IMATEJOŠSAMOPETNAESTDANA.„Zašto-ištostevi?“

Page 29: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Nosablasni je likvećblijedio,njegovasezrnasta ljuskastala rastakatinatraguprašinaste sastavnedijelove.ZBOGOM,DOKTOREFLOYD.NEMOŽEMOVIŠEBITIUKONTAKTU.NOMOGLABIBITIJOŠ

JEDNAPORUKA,AKOSVEDOBROPROĐE.Kad se prikaza razišla, Poole nijemogao suzdržali smiješak na staru uzrečicu iz svemirskog doba.

„Akosvedobroprođe!“-kolikolijeputačuotuizrekuizgovorenuprijepolaskananekizadatak!Utvara je nestala: ostali su samo plešući dijelovi prašine, ponovno nasumice lebdeći u zraku.

Snagomvolje,Poolesevratiousadašnjost.„Dakle,zapovjedniče,štokažetenato?“,upitaKim.Poolejejošbiopotresenipotrajalojenekolikotrenutakadoknijemogaoodgovoriti.„GlasilicebilisuBowmanovi-mogusezakletinato.Noštojetobilo?“„Okotogaseimiprepiremo.Nazovimotohologramom,projekcijom-dakako,mnogojenačinadase

tokrivotvori,kadbi tonetkohtio - alineu takvimokolnostima!Aonda,dakako,ono što sedogodiloposlije.“„Lucifer?“„Da. Zahvaljujući tom upozorenju, imali su upravo dosta vremena da odu, prije nego li je Jupiter

detonirao.“„Prematomu,štogodbilataboumanolikastvar,bilajeprijateljskinastrojenaiželjelajepomoći.“„Vjerojatno.Inijetobilaposljednjaprilikakadsepojavila.Moglabibitiizvorone'jošjedneporuke',

upozorenjadanepokušamobilokakvospuštanjenaJupiterovsatelitEuropu.“„Inikadnismo?“„Samojednom,iznužde-kadjeGalaktikabilaotetaibilaprisiljenaspustitiseonamo,tridesetšest

godinaposlije,asestrinskibrodSvemirmoraojujeićispašavati.Svejetoovdje-kaoionomaloštosunamnaširobotimonitorirekliostanovnicimaEurope.“„Jedvačekamdaihvidim.“„Onisuamfibijeijavljajuseusvimoblicimaiveličinama.ČimjeLuciferstaootapatisavledštoje

pokrivao njihov svijet, počeli su se pojavljivati iz mora, Od tada se razvijaju brzinom koja se činibiološkinemogućom.“„Po onomu čega se sjećam o Europi, nije li ondje bilo mnoštvo pukotina u ledu? Možda su već

tadapočeligmizativaniogledatise?“„To je naširoko rasprostranjena teorija. No postoji još jedna, mnogo misaonija. Možda je monolit

upletenuto,nanačinekojejošnerazumijemo.NatakvonasjerazmišljanjepotaknulootkrićeMNT-0,upravoovdjenaZemlji,gotovopetstotinagodinaposlijevašegvremena.Pretpostavljamdasuvamtorekli?“„Samomaglovito-tolikojetogatrebalopohvatati!Držaosamkakojenazivsmiješan-jertojebila

magnetskaanomalija-ibilajeuAfrici,nenaTychou!“„Dakako, imate potpuno pravo, no namrli su nam ime. I što više znamo o monolitima, zagonetka

seprodubljuje.PogotovuzatoštosuonizasadjedinipravidokazionaprednojtehnologijiizvanZemlje.“„Tomejeiznenadilo,Biobihpomisliodastedosadvećuhvatiliradiosignaleodnekle,Astronomisuih

počelitražitijošdoksambiodječak!“„Pa,imanekogtraga-atakojeužasandaneradogovorimootomu.JesteličulizaNovuŠkorpion?“„Nebihrekao,“„Zvijezde neprestano postaju nove - i ovo nije bila neka osobito dojmljiva, No prije nego što se

razletjela,oNSkorpznalosedaimanekolikoplaneta.“„Napučenih?“

Page 30: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Apsolutnonikakvognačinanijebilodatosaznamo;radijskapretraživanjanisuuhvatilaništa,Asadadolazinoćnamora...“„Srećom,automatskasondazapraćenjenovazabilježilajedogađajusamomepočetku.Atonijepočelo

nazvijezdi.Jedanodplanetadetoniraojeprvi,azatimpovukaozasobomsvojesunce.“„MojBo...oprostite,nastavite.“„Viditeučemujebit.Nemogućejedanekiplanetpostanenova-uzsamojednuiznimku.“„Jednom sam čitao neku neukusnu šalu u znanstvenofantastičnom romanu: 'Supernove su industrijska

nesreća’.“„Tonijebilasupernova-noreklobisedanišalanijebilaposrijedi.Najširejeprihvaćenateorijada

jenetkocrpiovakuumskuenergiju-idajeizgubionadzornadpostupkom.“„Amogaojebitiirat.“„Jednako loše; vjerojatno nikad nećemo saznati istinu. No kako naša civilizacija ovisi o istom

energetskomizvoru,možeterazumjetizaštoponekadnespavamozbogNSkorp.“„Amismosemoralibrinutisamoorastaljenimnuklearnimreaktorima!“„Više ne, hvala Deusu. No zapravo sam vam htio reći nešto više o otkriću MNT-0, jer to je

označiloprekretnicuuljudskojpovijesti.“„Otkriće MNT-1 na Mjesecu bio je jako velik šok, no pet stotina godina poslije toga zbio se još

gori.Tajjebiomnogobliženašemdomu-usvakomsmisluriječi.DoljeuAfrici.“

Page 31: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

8

POVRATAKUOLDUVAILeakeyjevi,govoriojesebičestodr.StephenDelMarco,nikadnebiprepoznalitomjestoiakojeono

samodesetak kilometara dalekoodonogagdje suLouis iMary, prije pet stoljeća, iskopali naše prvepretke.Globalnozatopljavanjeimaloledenodoba(skraćenočudimasmionetehnologije),preobrazilojekrajolik ipotpunomupromijenilobio-top.Hrastovi iborovi jošsuseborili,nebi liustanovili tkoćepreživjetipromjeneuklimatskojsudbini.Teško je bilo povjerovati da je do ove 2513. godine poslije zanesenih antropologa još išta ostalo

neiskopanouOlduvaiu.Nonedavnepoplavnebujice-kojesevišeuopćenisuočekivale-preoblikovalesutopodručjeiodnijelenekolikometarapovršinskogslojatla.DelMarcojeiskoristiotupriliku:ondje,narubupresjeka,nalaziloseneštonevjerojatno.Trajalojevišeodgodinedanapolaganogipomnogiskapanjadasedopredosablasnogoblikaidase

doznakako je stvarnostmnogoneobičnijanego što seon ikadusudio zamisliti.Roboti kopačibrzo suuklonili nekoliko prvihmetara, a potom su posao preuzele tradicionalne robovskemomčadi studenatadiplomanata.Njimajepomagao-ilismetao-timodčetiriKingKonga,kojejeDelMarcodržaovećomgnjavažomnegoštosubilivrijedni.Nostudentisuobožavaligenetskiobrađenegorileiprihvaćalisuihpoput retardirane, no iskreno voljene djece. Govorkalo se kako ta ljubav nije uvijek bilapotpunoplatonska.Posljednjih je nekolikometara ipak sve bilo djelo ljudskih ruku, najčešće oboružanih četkicama za

zube-jošktomumekodlakima.Isadajeposaobiodovršen:HowardCarter,ugledavšiprviblijesakzlatauTutankamonovugrobu,nijebiootkrioblagopoputovoga.Odtogjetrenutkapanadalje,DelMarcobiosvjestantogadaćeseljudskavjerovanjaifilozofijanepovratnopromijeniti.Činilo se da jemonolit točan blizanac onomu što je otkriven naMjesecu prije pet stoljeća: čak je

iveličinaokolišanamjestuiskapanjabilagotovojednakoprostrana.PoputMNT-1,nijeodbijaosvjetloijednakojenepristranogutaožestokujaruafričkogsuncaiblijedosvjetlucanjeLucifera.Dokjevodiosvojekolegeu jamu-ravnateljepola tucetanajpoznatijihsvjetskihmuzeja, triugledna

antropologa,čelnikedvijumedijskihkuća-DelMarcojeumovaojelitakoistaknutaskupinamuškaracaiženaikadbilatakotiha,takodugo.Notakavjebiodojamštogajetajmrkipravokutnikostavljaonasveposjetiteljekojisushvaćaliznačenjetisućapredmetaokonjega.Bilajetopravaarheološkaškrinjasblagom-grubooblikovanikremenialati,nebrojenekosti-neke

životinjske,nekeljudske-igotovosvepomnoposlaganoponekomredu.Stoljećima-mane,milenijima-tekukavnedarovedonosilasuamobićastekprvimtračcimainteligencije,kaožrtvučudukojenadilazinjihovuspoznaju.Kaoinašu,pomišljaoječestoDelMarco.Noodvijestvaribiojesiguran,iakojesumnjaoutohoćeli

dokazivanjeikadbitimoguće.Ovdjeje,dakle-uvremenuiprostoru-ljudskavrstadoistapočelapostojati.Atajmonolitbiojeprviodbrojnihnjezinihbogova.

Page 32: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

9

NEBESKAZEMLJANoćasjebilomiševaumojojsobi“,Poolejeprosvjedovaopoluozbiljno.„Imalinadedaminabavite

nekumačku?“Dr.Wallacebilajezbunjena,apotomsepočelasmijati,„Sigurno ste čuli jednog odmikrota čistača - dat ću provjeriti njihovo programiranije kako vas ne

bismetali,Nastojtenestatinanekogodnjihakogazateknetedokradi;učinitelito,zvatćeupomoćisvićenjegoviprijateljidoćipokupitikrhotine.“Tolikotogazaučenje-atakomalovremena!Ne,nijetoistina,podsjećaosePoole.Vjerojatnoćeimati

predsobomčitavostoljeće,hvalabudimedicinskojznanostiovogdoba.Tagajemisaoispunjavalavišestrepnjomnegougodom.Sadajebaremvećinurazgovoramogaolakopratiti,atakođerjenaučioizgovaratiriječitakodaIndra

nijevišebilajedinaosobakojagajerazumjela.Biojejakozadovoljanštojeengleskibiojezikcijelogasvijeta,iakosuidaljevladalifrancuski,ruskiimandarinskikineski.„Imamjošjedanproblem,Indra-irekaobihkakositi jedinaosobakojamimožepomoći.Zaštosu

ljudizbunjenikadkažem’Bog’?“Indranijebilanimalozbunjena;zapravosesmijala.„To je vrlo složena pripovijest. Voljela bih da je moj stari prijatelj dr. Khan ovdje kako bi ti je

objasnio-nosadjenaGanimeduiiscjeljujesvepravovjernekojeondjemožezateći.Kadsusvestarevjere bile izgubile vjerodostojnost - podsjeti me da ti jednom pričam o papi Piju XX., jednom odnajvećihljudiupovijesti!-jošnamjenedostajalariječzaPrviUzrok,zaStvarateljaSvemira-akotakavpostoji...Bilo jemnogo prijedloga -Deo - Theo - Jove -Brahma - svi su oni iskušani, a neki traju i danas

-pogotovoEinsteinovmiljenik’Stari’.NoreklabihdajedanasumodiDeus.“„Nastojatćuzapamtiti;iakomisetočiniglupavim.“„Naviknut ćeš se; naučit ću te nekim razmjerno pristojnim uzvicima kojima možeš izraziti svoje

osjećaje...“„Kažešdasusvestarereligijeizgubileugled.Uštoondaljudivjerujuovihdana?“„Uštojemanjemoguće.Svismomiilideistiiliteisti.“„Izgubiosamse.Molimdefinicije.“„Bilesuneštodrukčijeu tvojevrijeme,noovosuposljednje inačice.Teistivjerujukakonemaviše

odjednogboga.Deistivjerujudanemamanjeodjednogboga.“„Bojimsedajedefinicijaprevišeumnazamene,“„Ne za svakoga; iznenadio bi se kako je žučljive raspre izazvala. Prije pet stoljeća netko se

poslužio takozvanom nadrealnom matematikom kako bi dokazao da je beskonačno mnogo stupnjevaizmeđu teista i deista. Dakako, poput većine petljavaca s beskonačnim, i taj je poludio. Usput,najpoznatijideistibilisuAmerikanci-Washington,Franklin,Jefferson.“„Bilojetoneštoprijemogvremena-iakobiseiznenadilakolikiljuditoneznaju.“„Asadaimamnekedobrevijesti.Joe-profesorAnderson-napokonjedaosvoj-kakosetogovorilo?

-O.K.Dovoljnosisposobandasepremjestišutrajnistan.“„Tojedoistadobravijest.Ovdjejesvatkopostupaosamnomvrlolijepo,nobiobihsretandaimam

vlastitistan.“

Page 33: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Bit će ti potrebna nova odjeća i netko tko će ti pokazati kako se nosi. I da ti pomogne ustotinamasvakidašnjihsitnicakojemogupotratititolikomnogovremena.Pasmouzelisebislobodudatipribavimoosobnogpomagača.Uđi,Danil...“Daniljebionizakmuškaracutridesetimgodinama,svijetlosmeđeputi,kojijeiznenadioPooleatime

štoganijepozdraviouobičajenimpozdravomdlanodlan,što je istodobnobila iautomatska razmjenainformacija. Doista, ubrzo se ustanovilo kako Danil nema identifikacijski čip: gdjegod je to bilopotrebno,pokazivaobimalučetvrtastuplastičnukarticukojajeimalaistunamjenukao„pametnakartica“dvadesetprvogstoljeća.„Danilćebititvojvodiči-kakosetokaže?Nikadsenemogusjetiti-rimases’dobar’.Posebnoje

naobraženzatajposao.Uvjerenasamkakoćešbitizadovoljannjime.“Iako je Poole cijenio tu pažnju, bilo mu je malo neugodno. Zaista, dobio je sobara! Nije se

mogaosjetitijeliikadsreonekog;unjegovovrijemeonisuvećbilirijetkaiugroženavrsta.Počeoseosjećatipoputlikanekogengleskogromanaizdvadesetogstoljeća.„AdokDanilpripremitvojepreseljenje,mićemonamalenizletgore...naLunarnurazinu,“„Sjajno.Kakojetodaleko?“„Pa,okodvanaesttisućakilometara.“„Dvanaesttisuća!Toćetrajatisatima!“Indrasezačudilanatunapomenu:zatimsenasmijala.„Netakodugokakomisliš.Ne-jošnemamotransporterkaouZvjezdanimstazama - iakomislimda

radenatomu!Patakoimašizbor-makarznamzakojićešseodlučiti.Možemoićigorevanjskimdizalomidivitisepogledu-iliunutrašnjim,pauživatiunekomobrokuilaganojzabavi.“„Nemoguzamislitidabiitkoželioostatiuzatvorenom.“„Iznenadio bi se. Za neke je to previše vrtoglavo - pogotovo za posjetitelje od tamo dolje. Čak i

planinari, koji kažu da podnose visine, mogu pozelenjeti kad se visine stanu mjeriti u tisućamakilometara,umjestometara.“„Riskiratću“,odgovoriojePoolesasmiješkom.„Biosaminavećimvisinama.“KadsuprošlikrozdvostrukisustavzračnihkomoranavanjskojstijeniTornja(jelitobioprividilije

doista osjetio mali gubitak orijentacije?) ušli su u nešto što bi moglo biti gledalište nekog vrlomalogkazališta.Redovioddesetsjedalabilisuposlaganipolukružnoupetrazina;svisugledalipremagolemom panoramskom prozoru koji je Poolea i dalje smućivao, jer nijemogao zaboraviti na stotinetonatlakazrakakojijenastojaoizbitiusvemir.Desetak putnika, koji se vjerojatno nikad nisu brinuli oko tog putovanja, ponašalo se potpuno

bezbrižno. Svi se nasmiješiše kad su ga prepoznali, uljudno su kimali i potom se okrenuli da uživajuupogledu.„DobrodošliuNebeskopredvorje“,rekaojeneizbježnigovorniautomat.„Uspinjanjepočinjezapet

minuta.Okrjepuitoaletenaćićetenadonjojrazini.“Koliko li će trajati putovanje? razmišljao je Poole. Prijeći ćemo više od dvadeset tisuća

kilometara,onamoinatrag:nećetobitinalikninakojeuspinjanjedizalomštosamgadoživionaZemlji...Dokječekaopočetakpodizanja,uživaojeuveličanstvenojpanoramidvijetisućekilometaraniže.Na

sjevernojjepoluloptibilazima,noklimasedoistastubokompromijenila,jerjužnoodArktičkogkrugabilojemalosnijega.Europa je bila gotovo bez oblaka pa je pogled bio pretrpan silinom pojedinosti. Jedan za

drugimprepoznavaojevelikegradovečijasuimenaodjekivalakrozstoljeća;počelisusesmanjivativećunjegovovrijeme,kakojekomunikacijskarevolucijamijenjalalicesvijeta,sadsuvenulijošviše.Biloje vodenihpovršina na neočekivanimmjestima - jezeroSaladin na sjeveruSahare bilo je pravomalo

Page 34: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

more.Pooleajetolikozaokupioprizordajezaboravionatijekvremena.Odjednomjespoznaokakojeprošlo

mnogovišeodpetminuta-adizalojejošmirovalo.Jelineštopošlopokrivuilisučekalizakašnjelogputnika?I tada je primijetio nešto tako nevjerojatno da u prvi trenutak nije htio vjerovati očima. Panorama

se proširila, kao da su se već uspeli stotinama kilometara!Dok je to promatrao, primijetio je kako uokvireprozorapužunoviprizorisplanetaondjedolje.Poolesenasmijaokadmujesinuloočitoobjašnjenje.„Skorosimeprevarila,Indra!Misliosamdajeprizorstvaran-anevideoprojekcija!“Indirajeuzvratilazagonetnimsmiješkom.„Razmisli ponovno, Frank. Počeli smo se kretati prije deset minuta. Sada se penjemo brzinom od,

ah, bit će najmanje tisuću kilometara na sat. Iako su mi rekli kako ova dizala mogu postići najvećeubrzanjeodstog,minećemopostićinidesetnaovomkratkomputu.“„Tonijemoguće!Šestjenajvišeštosumiikaddaliucentrifugiinimalonisamuživaoutomudatežim

polatone.Znamdasenipomaknulinismootkakosmostupiliunutra.“Poolejeneznatnopovisioglasiiznenadajepostaosvjestantogadaseostaliputnicipretvarajukaoda

tonisuprimijetili.-“Nerazumijemseu tokakoje topostignuto,Frank,nonazivasepoljeminercije. Iliponekadsharp

polje-tu's'simbolizirajednogslavnogruskogfizičara,Saharova-neznamtkosubiliostali.“Polako je Pooleu svitalo u mozgu - a rađao se i osjećaj sablasnog iznenađenja, Ovdje je doista

bilaposrijedi„tehnologijakojasenemožerazlikovatiodmagije“.„Neki od mojih prijatelja sanjarili su o 'svemirskom pogonu' - energetskim poljima koja bi mogla

zamijenitiraketeiomogućitikretanjebezikakvaosjećajaubrzanja.Većinaodnasmislilajedasuludi,noizgledadasuimalipravo!Jošmijeteškopovjerovatiuto...akonegriješim,počelismogubitinatežini.“„Točno - prilagođavamo se lunarnim vrijednostima. Kad izađemo, osjećat ćeš se kao da smo na

Mjesecu.Alitakotisveganasvijetu,Frank-zaboravidasiinženjerijednostavnouživajupogledu.“Biojetodobarsavjet,nodokjepromatraokakocijelaAfrika,EuropaivelikdioAzijeklizeunjegovo

vidno polje, Poole nije mogao odvratiti misao od neočekivanog otkrića. Ipak, ne bi smio biti takoiznenađen: znao jeda jeodnjegovavremenapostignut silannapredakupogonskimsustavima,nonijepojmiodabitomoglotolikosnažnoutjecatinasvakidašnjiživot-akosetajpojammogaoprimijenitinapostojanjenekogtridesetšesttisućakilometaravisokognebodera.Vrijemeraketamoradajevećstoljećimabiloprošlost.Svenjegovoznanjeopogonskimsustavimai

komorama s unutrašnjim sagorijevanjem, ionskim raketama i fuzijskim reaktorima bilo jepotpunozastarjelo.Dakako, sada tovišenijenibilovažno -nomogao je suosjećati s tugomkapetananekogjedrenjakakadjejedroustuknulopredparom.Raspoloženje mu se iznenada promijenilo i nije mogao zatomiti smiješak kad je govorni automat

najavio „Stižemo za dvije minute.Molimo vas pobrinite se da ne ostavite za sobom nikakve osobnepredmete.“Kakoliječestoslušaotunajavunanekimkomercijalnimletovima!Pogledaojenauruizačudiosekad

jevidiodasuseuspinjalimanjeodpolasata.Tojegovorilooprosječnojbrziniodnajmanjedvadesettisućakilometaranasat,ačinilomusekaodasenisunipomaknuli.Štojebilojoščudnije-uposljednjihdesetminutailiduljetakosubrzogubilibrzinudabiposvimpravilimamoralistajatinastopu,glavomusmjerenompremaZemlji!Vrata su se tiho otvorila i dok je izlazio, Poole je ponovno osjetio blago nesnalaženje, poput onog

što ga je primijetio kad je ulazio u predvorje dizala. Ovaj je put znao što to znači: prolazio je kroz

Page 35: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

prijelaznuzonugdje sepolje inercijepreklapalo sa silom težom-naovoj razini jednakojMjesečevojgravitaciji.Iako je pogled na ostavljenu Zemlju bio sablastan, čak i za astronaute, nije u tomu bilo ničega

neočekivanoga ili iznenađujućega. No tko bi mogao zamisliti divovsku komoru, što je očitozapremalapunuširinuTornjaikojoj jeudaljenizidbiovišeodpetkilometaradaleko?MoždasusadapostojaliivećizatvoreniprostorinaMjesecuiMarsu,noovomoradajebiojedanodnajvećihusamomsvemiru.Stajali su na vidikovcu, pedeset metara visoko na unutrašnjoj strani vanjskog zida i promatrali su

nevjerojatno raznoliku panoramu.Očito, bio je poduzet napor da se reproducira čitav raspon tipičnihzemaljskih pejzaža. Neposredno ispod njih bila je skupina vitkih stabala koje Poole nije u prvi mahmogaoprepoznati:potomjeshvatiokakosutobilihrastovi,prilagođenišestininormalnegravitacije.Naštobi,mislioje,moglenalikovatipalme?Nadivovsketrske,možda...Nasrednjojudaljenostibilojemalojezerokojejehranilarijekaštojevijugalakroztravnaturavnicu,a

potomjeiščezavalaunečemuštobisemogloopisatikaodivovskostablofikusa.Kojijebioizvorvode?Poole je postao svjestan tihogmuklog bubnjanja i prelazeći pogledom preko blago zakrivljenog zida,ugledaojeminijaturnuNiagaru,sasavršenomdugomkojalebdjelaumagliciiznadslapa.Mogao bi satima stajati ovdje, uživati u pogledu nikad ne iscrpljujući sve divote ovog složenog i

duhovito smišljenog oponašanja planeta ondje dolje. Kako se širila u nove i neprijateljske okoliše,ljudska je rasa možda osjetila sve snažniju potrebu da zapamti svoje podrijetlo. Dakako, čak i unjegovovrijemesvakijegradimaosvojeparkove-uglavnomjadnepodsjetnikenaprirodu.Istijeporivmoraobitidjelataniovdje,samoumnogovećimrazmjerima.CentralPark,Afričkitoranj!„Idemo“, reče Indra. „Toliko toga valja vidjeti, a ja ne dolazim amo onako često kao što bih to

voljela.“Iako je hodanje bilo gotovo lišeno svakog napora u ovoj niskoj gravitaciji, s vremena na vrijeme

koristili su se pogodnostima male jednotračne željeznice, a jednom su se zaustavili radi zakuske unekojkavanici,vještoskrivenojustablusekvojekojamoradajebilavisokanajmanječetvrtkilometra.Okonjihjebilovrlomaloljudi-njihovisusesuputnicivećodavnoraštrkalipokrajoliku-pasuimali

dojam kao da je ova zemlja čuda na raspolaganju samo njima. Sve je bilo tako sjajno održavano -vjerojatnojetoobavljalavojskarobota-dasePoolepovremenoprisjećaoposjetaDisneyWorldu,dokje bio malen dječak. Ovo je bilo još bolje: nije bilo gužve, zapravo je vrlo malo toga podsjećalonaljudskurasuinjezinetvorevine.Divili su se veličanstvenoj zbirci orhideja od kojih su neke bile golemih razmjera, kad je

Poole doživio jedno od najvećih uzbuđenja svog života. Dok su prolazili mimo tipične vrtlarskekolibice,vratasuseotvorila-ipojaviosevrtlar.Frank se ponosio svojom samokontrolom i nikad nije pomislio da će kao potpuno odrastao

muškaracvrisnutiodstraha.Kaosvakidječaknjegovanaraštaja,vidiojesveJurskiparkfilmoveiznaojeprepoznatigrabežljivcakadbisesusreosnjimeokouoko.„Silnomiježao“,rečeIndra,očitozabrinuta.„Trebalasampomislitinatodatevaljaupozoriti.“Pooleovisuseizbezumljeniživcivratiliunormalu.Dakako,nijebilonikakveopasnostiutommoždai

previšedobrouređenomsvijetu:noipak...!Dinosaurjeuzvratiopogledsočitomnezainteresiranost,zatimjepohitaonatragukućicuipojavioses

grabljama i paromvrtlarskih škarakoje je baciouvreću štomu je visila o ramenu.Otišao je odnjihpticolikimkorakomneosvrćućise,svedoknijenestaoizanekihdesetmetaravisokihsuncokreta.„Morala bih ti objasniti“, reče Indra pokajnički. „Koristimo se bioorganizmima, kad to god

možemo,radijenegorobotima-reklabihdajetošovinizamugljika!Eh,sad,samojenekolikoživotinja

Page 36: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

kojeseznajuslužitirukamaikoristilismosesvimanjima,odvremenadovremena.“„Postojizagonetkakojunitkonijeuspioriješiti.Čovjekbipomisliodabinaprednijibiljožderi,poput

čimpanzaigorila,bilidobrizatuvrstuposla.Dakle,nisu;nemajustrpljenjazatakonešto.“„Amesožderi, poputovognašegprijatelja, izvrsni su i lako se treniraju.Štoviše - a to je još jedan

paradoks! - pošto su prilagođeni, oni postaju pitomi i dobroćudni. Istina je da je iza njih tisućugodinagenetskoginženjeringa,nopogledajštoli jesamoprimitivničovjekučiniosvukom,i točistommetodompokušajaipogrešaka!“Indrasenasmijalainastavila:„Moždanećešpovjerovatiuto,Frank,noonisuiizvrsnedadilje-djeca

ih vole! Postoji jedna petstogodišnja šala: 'Biste li povjerili svoju djecu dinosaurima?Što - pa da ihklinciozlijede?“’Poole joj se pridružio smijehom, dijelom i kao postiđenom reakcijom na vlastiti strah. Kako bi

promijeniosadržajrazgovora,postaviojeIndripitanjekojegajeidaljebrinulo:„Sveto“,rekaoje,„divnoje-nočemupoduzimatitolikenapore,kadsvatkoizTornjamožestićido

pravihstvari,istotakobrzo?“Indragajezamišljenopromatrala,važućisvojeriječi.„Tonijepotpunotočno.Neudobnoje-čakipogibeljno-zabilokogatkoživiiznadrazineodpolag

dasespustinaZemlju,čakiulebdećemstolcu.“„Zamenenebibilo,sigurno!Rođensamiodrastaonajednomg-inikadnisampropustiosvojevježbe

napalubiOtkrića.“„Morat ćeš to raščistiti s profesoromAndersonom.Možda ti to ne bih trebala reći, no traje velika

prepirkaokosadašnjegpostavatvogbiološkogsata.Očitonikadnijepotpunostaoinagađanjaotvojojodgovarajućojstarostikrećuseodpedesetdosedamdesetgodina. Iakosesjajnooporavljaš,nemožešočekivatidaćešdobitinatragpunusnagu-poslijetisućugodina!“Počinjem shvaćati, reče Poole turobno samomu sebi. To objašnjava Andersonovo izbjegavanje

izravnihodgovoraisvaonaispitivanjamuskularnihreakcijakojimasugapodvrgavali.VratiosamsesveodJupitera,naudaljenostodsamodvijetisućekilometaradoZemlje-nokolikoga

godputaposjetiouvirtualnojstvarnosti,vjerojatnonikadvišenećuhodatipopovršinirodnogplaneta.Nisamsigurankakoćutopodnijeti...

Page 37: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

10

POČASTIKARUPotištenostgajebrzoprošla:bilojetolikotogaštojetrebaloučinitiividjeti.Tisućuživotanebibilo

dovoljno i dvojba je bila u tomu što izabrati od bezbrojnih mogućnosti što ih je nudilo ovodoba.Pokušavaoje,neuvijekuspješno,izbjećipovršnoiusredotočitisenabitnepojave-ponajvišenasvojunaobrazbu.Moždanakapa-iplejerveličineknjigeštojeišaouznju,potpunorazumljivonazvan„mozgovnica“-

bili su ovdje od neprocjenjive vrijednosti. Uskoro je posjedovao omanju knjižnicu pločica „instantznanja“,odkojihjenasvakojbilodovoljnoggradivazafakultetskudiplomu.Kadbistavionekuodtihu mozgovnicu, i namjestio brzinu i intenzitet onako kako mu je to najbolje odgovaralo, prvo bi sepojavioblijesaksvjetlapabislijedilorazdobljebezsvijestikojejemoglopotrajatiisatvremena.Kadseprobudio,činilomusedasuseotvorilanovapoljauumu,iakojeznaodasubilaondjevećtadakadihjestaotražiti.Bilojetonaliknapoložajposjednikabibliotekekojijeneočekivanootkriopolicepuneknjigazakojenijeniznaodapostoje.U velikoj je mjeri bio gospodar svoga vremena. Iz osjećaja dužnosti - i zahvalnosti - pristajao je

na onoliko poziva koliko je samo mogao, a koji su dolazili od znanstvenika, povjesničara, pisaca iumjetnikakojisuradiliunjemupotpunoneshvatljivimamedijima.Dobivaojetakođerbezbrojnepoziveodostalihstanovnikačetirijutornjeva,kojejegotovosvemoraoodbijati.Najzamamniji-inajtežidaimseodoli-bilisuoništosudolazilispredivnogplanetakojiseprostirao

ondjedolje.„Dakako“,rekaomujeprofesorAnderson,„preživiobikadbisišaonakratkovrijemeisodgovarajućim sustavom za preživljavanje, no ne bi ti bilo ugodno. Osim toga, moglo bi još višeoslabititvojneuromuskularnisustav.Tajsenikadnijepotpunooporavioodonogtisućljetnogsna.“Njegov drugi čuvar, Indra Wallace, štitila ga je on nepotrebnih gnjavatora i savjetovala ga je

koje pozive da prihvati, a koje da uljudno odbije.On samnikad ne bi shvatio sociopolitičko tkivo teosobito složene uljudbe, a također je ubrzo spoznao kako unatoč tomu što je u teoriji nestala svakaklasna razlika, ipak postoji nekoliko tisuća nadgrađana.GeorgeOrwell bio je u pravu; neki će uvijekbitijednakijioddrugih.Poole bi se katkad, poučen svojim dvadesetprvo-stoljetnim iskustvom, pitao tko plaća za sve to

gostoprimstvo -hoće limu jednogdanabitipredočenaneka inačicapregolemoghotelskog računa?NoIndra ga je ubrzo razuvjerila: on je bio jedinstven i neprocjenjiv muzejski ekspozit pa se nikadneće morati brinuti oko ovozemaljskih stvari. Štogod da poželi - u razumnim granicama - bit će mupruženo: Poole je razmišljao gdje bimogle biti granice, i ne pomišljajući na to da bi ih jednog danamogaopoželjetiotkriti.Svebitnestvariuživotudogađajuseslučajno.Jednomjepretraživačzidnogekranastaviodanasumce

luta,beztona,kadjenekaneočekivanaslikazarobilanjegovupozornost.„Prestanitražiti!Dajzvuk!“,viknuojemalopreglasno.Prepoznaojeglazbu,nobilomujepotrebnonekolikominutadajeidentificira;nedvojbenojepomogla

činjenicadajezaslonbionapučenljudimasvlasuljamakojisuljupkokružilijedniokodrugih.ČajkovskibibiosilnoiznenađendavidiovuizvedbuLabuđegjezera-splesačimakojisudoistaletjeli...Poolejeočaranogledaonekolikominuta,svedoknijebiopriličnouvjerenkakojetostvarnost,ane

simuliranje. Čak ni u njegovim danima nije bio potpuno siguran što je posrijedi. Vjerojatno subaletizvodiliujednomodmnogihprostorasniskomgravitacijom-uvrlovelikom,sudećiponekimaod

Page 38: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

prizora.MoglobitočakbitiovdjeutornjuAfrika.Moram to iskušati, odlučio je Poole. Nije nikad potpuno oprostio Svemirskoj agenciji što mu je

zabranila jedan od najvećih užitaka, skakanje padobranom u formaciji sa zadrškom, unatoč tomu štoje shvaćao razloge agencije, koja nije htjela staviti na kocku jednu od svojih vrijednih investicija.Liječnici su ionako bili vrlo nesretni zbog njegove ranije nesreće prigodom letenja zmajem; srećom,njegovetinejdžerskekostipotpunosubilesrasle.„Eto“,pomislioje,„nemanikogatkobimesadamogaospriječiti...osimprofesoraAndersona...“NaPooleovoolakšanje,liječnikjeprosudiokakojetoizvrsnazamisao,abilomujeivrlodragošto

jesvakiodtornjevaimaosvojuletaonicu,narazinijednedesetineg.Zanekolikosumudanauzelimjeruzakrila,nimalonaliknaotmjenuverzijukakvusuimaliizvođači

Labuđeg jezera. Umjesto pera bila je savitljiva opna, a kad je prihvatio rukohvate pričvršćene napotpornarebra,Poolejepomisliokakojevišenaliknašišmiša,negonapticu.Nonjegovpoziv„Maknimi se, Drakula“, bio je potpuni promašaj glede njegova instruktora, koji očito pojma nije imao ovampirima.Za svoju prvu lekciju bio je sputan lakom ormom, tako da se nikamo nije maknuo dok nije

naučioosnovnekretnje-ištojebilonajvažnije,doknijeovladaokontrolamaiodržavanjemstabilnosti.Kaoštojetosmnogimstečenimvještinama,nijebilouopćetakolakokaoštojeizgledalo.Osjećao se smiješno u sigurnosnim vezovima - kako li bi se itko mogao ozlijediti s desetinom

gravitacije! - i bio je sretan što će biti potrebno samo nekoliko lekcija; njegova je astronautskaspremanedvojbenopomogla.Bioje,rekaomujeKrilnik,nastavnikletenja,najboljiučenikštogajeikadimao:nomoždajetogovoriosvima.Poslijedesetakslobodnihletovauprostorijisastranamadugimačetrdesetmetara,iskrižanojrazličitim

zaprekamakojejevještoizbjegavao,Poolejedobiodopuštenjezasvojprvisolo-iponovnoseosjećaokao da mu je devetnaest godina i da se sprema poletjeti drevnom Cessnom Zrakoplovnog kluba uFlagstaffu.Nemaštovitnaziv„Dvoranazaletenje“nijegapripremiozapoprištenjegovadjevičanskogleta.Iakoje

djelovaojošgolemijimnegoprostorukojemususenalazileprašumeivrtovinaLunarnojrazini,biojezapravo gotovo istih dimenzija, jer je dvorana također zauzimala čitav jedan kat u blago zaobljenomTornju. Kružna praznina, pola kilometra visoka i više od četiri kilometra široka, djelovala jedoista enormno, jer nije bilo ničega na čemu bi se okomoglo zaustaviti.Kako su zidovi bili obojenijednoličnommodrombojom,pridonosilisudojmubeskonačnogprostora.PoolenijeiskrenovjerovaouKrilnikovoohrabrenje,„Možešimatiprizorkakavželiš“,inamjeravao

mujepostavitiizazovzakojijebiosigurandaganećemoćiispuniti.Nonatomprvomletu,navrtoglavojvisiniodpedesetmetara,nijebilonikakvihvizualnihometanja.Dakako,padsvisinekojabiodgovaralaonojodpetmetaranaZemlji,sdesetorostrukomgravitacijom,mogaojeslomitinekomuvrat;noovdjesubilemalovjerojatne i lakšeogrebotine, jer sav jepodbioprekrivenmrežomelastičnihžica.Cijela jedvoranabilagolemoelastičnoplatno;čovjekbiovdjemogao,pomislio jePoole,sjajnouživati - ibezkrila.SnažnimpotiskomPoolesepodignuouzrak,Uistomhipuvećjebiostotinjakmetaravisokoijošse

dizao.„Uspori!“,nalagaojenastavnik,„nemogutepratiti!“Poole se ispravio, pa je pokušao polagani okret. Osjećao se lakokril i lagan (manje od deset

kilograma!)irazmišljaojelipovećanakoncentracijakisika.Bilo je to predivno - potpuno drukčije od nulte gravitacije, jer je ovdje bilo više fizičkog

izazova.Neštonajbližetomubilojepodvodnoronjenje:žalioještoovdjenemapticakojebizamijenile

Page 39: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

jednakoslikoviteribekoraljnihgrebenakojesugatakočestopratileutropskimmorima.Krilnikgajeproveokroznekolikomanevara,jedanpojedan-okrete,kolute,letnaglavce,lebdenje...

Napokonjerekao:„Ništatevišenemogunaučiti.Asadauživajmoupogledu.“Samo na trenutak, Poole je gotovo izgubio nadzor - kao što se tomožda i očekivalo od njega. Jer,

bez ikakva upozorenja, odjednom je bio okružen snijegom pokrivenim planinama i letio je dolje nizuzakprolaz,samonanekolikometaraodneugodnonazubljenihstijena.Dakako,nijetobilarealnost:tesuplaninebiletakonematerijalnekaoioblaci,imogaojeproletjeti

ravnikroznjih,dajetakopoželio.Unatočtomu,uzmicaojeodstjenoviteplohe(najednojgredibilojeorlovskognijezdo,sdvajajetakojabimogaotaknuti,dajehtio-takojeosjećao),pajekrenuopremaotvorenijimprostorima.Planinesunestale; iznenadasespustilanoć.Zasjalesuzvijezde,neonihbijednihnekoliko tisućana

osiromašenomnebuZemlje,negolegijebezbroja.Inesamozvijezde,negoivrtoglavespiraledalekihgalaktikategusti,zbijenirojevisunacaukuglastimjatima.Ni na koji to način nije mogla biti stvarnost, čak ni da su ga nekom čarolijom prebacili u neki

svijetgdjepostojetakvaneba.Jertesusegalaktikemijenjaledokihjepromatrao:zvijezdesupadale,eksplodirale,rađalesuseuzvjezdanimrodilištimaodužareneplamenemaglice...Zadivljujućijespektaklnestaoistotakobrzokaoštoseipojavio:biojeopetnapraznomnebu,samsa

svojimnastavnikom,ubezličnommodromcilindruletaonice.„Rekao bih da je dosta za danas“, reče Krilnik, lebdeći nekoliko metara iznad Poolea. „Kakvu bi

scenografijuvoliosljedećiput,kaddođešovamo?“Poolenijeoklijevao.Sasmiješkom,odgovoriojenapitanje.

Page 40: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

11

NEKABUDEZMAJEVANikad ne bi povjerovao u tu mogućnost, čak ni s tehnologijom ovog vremena i doba. Koliko li je

terabajta - petabajta - postoji li dovoljno velika riječ? - informacija skupljeno tijekom stoljeća iukakvommedijupohrane?Boljedaninerazmišljaotomu,negodaslijediIndrinsavjet:„Zaboravidasiinženjer-iuživaj.“Nedvojbeno je uživao, iako je ta ugodabila pomiješana s gotovoneodoljivimosjećajemnostalgije.

Letjeo je, ili se takočinilo,navisiniodokodvakilometra,nad slikovitim inezaboravnimkrajolikomiznjegovemladosti.Dakako,perspektivajebilalažna,jerletaonicajebilasamopolakilometravisoka,noprividjebiosavršen.Obletjeo je Meteorski krater, sjećajući se kako se verao uz njegove obronke tijekom svoje

ranijeastronautičkenaobrazbe.Kakoli jenevjerojatnodajeikadnetkosumnjaounjegovopodrijetloitočnost njegova naziva! Pa ipak, duboko u dvadesetom stoljeću ugledni su geolozi uvjeravali kako jevulkanskogpodrijetla:teknailaskomsvemirskogdobabilojeprihvaćeno-nevoljko-dasusviplanetijošizloženineprestanombombardiranju.Poolejepouzdanoznaodajetolagodnokruženjebilobližebrzinioddvadesetkilometaranasatnego

onoj od dvije stotine kilometara, no ipak mu je bilo dopušteno da stigne do Flagstaffa za manje odpetnaest minuta. A ondje su bile bijele sjajne kupole Lowellova observatorija, koji je takočestoposjećivaokaodječakičijisuprijateljskiraspoloženinamještenicinedvojbenoutjecalinanjegovizborzanimanja.PokatkadjerazmišljaootomukojemlibisezvanjubioprikloniodanijebiorođenuArizoni, nedaleko od onog mjesta gdje su stvorene najtrajnije i najutjecajnije fantastične priče oMarsu.Moždajetobilačistamašta,noPoolejepovjerovaokakojeupravovidioLowellovjedinstvenigrob,nedalekoodvelikogteleskopakojijepodgrijavaonjegovumaštu.Koje li su godine i za kojeg godišnjeg doba, zabilježene te slike? Pretpostavljao je da potječu sa

špijunskih satelita koji su stražarili nad svijetom ranog dvadeset prvog stoljeća. Nije to moglo bitimnogoposlijenjegovavlastitavremena, jerrasporedgradabio jeupravoonakavkakogajezapamtio.Moždabi,kadbisespustiodovoljnonisko,mogaovidjetisamasebe...Znaojedajetobesmisleno;većjeotkriokakojetonajbližeštosemogaopribližiti.Kadbidoletio

neštobliže,slikabisepočelarastakati,otkrivajućisvojeosnovnepiksele.Bilojeboljezadržatisadašnjuudaljenostinerazaratiprekrasnuobmanu.Aondje-ljudi,jelitomoguće?-biojemalenparkgdjeseigraosasvojimprijateljimaiznižihiviših

razredasrednješkole.Gradskisuseociuvijekprepiraliokonjegovaodržavanja,jervodenezalihebilesusvekritičnije.Eh,baremjepreživiodoovihdana-bezobziranatokojejetodobadoistabilo.Tadamujejošjednauspomenanavrlasuzenaoči.Dužtihuskihputeljaka,kadbigoddolaziokućiiz

Houstona ilisMjeseca,šetaobisasvojimvoljenimrodezijskimpsomRidgebackom,bacajućištapovekojebiovajdonosio,kaoštosutočiniličovjekinjegovpasodpamtivijeka.Poolesenadao,izdubinesrca,dajeRikkijošondjekakobigapozdraviokadsevratisJupitera;psa

je bio ostavio na brizi svommlađembratuMartinu.Gotovo je izgubio kontrolu i ponirao je nekolikometaraprijenegolijeponovnopostigaostabilnost;jošsejednomsuočiosgorkomistinomdasuoboje,RikkiiMartin,većstoljećimaprah.Kad je ponovno mogao bistro gledati, primijetio je kako se na dalekom obzoru nazire tamna

pruga Grand Canyona. Razmišljao je da li da pođe prema njemu - već je bio pomalo umoran - no

Page 41: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ustanovio je da nije sam na nebu. Nešto se približavalo, a to nešto sasvim pouzdano nije bio letećičovjek.Iakojeovdjebiloteškoocijenitiudaljenosti,činiloseprevelikimzato.„Dakle“,pomislioje,„nebihseosobitoiznenadiodaovdjesretnemnekogpterodaktila-zapravobihi

očekivaotakonešto.Nadamsedajeprijateljskiraspoložen-iliakonije,damoguletjetibržeodnjega.Oh,ne!“Pterodaktil nije bila loša pretpostavka: možda osam bodova od deset mogućih. To što mu se

približavalo laganimzamasimavelikihkožnatihkrilabio jezmaj, ravno izZemljebajki.Adabi slikabilapotpuna,nekamujelijepaženajahalanaleđima.Unajmanjuruku,Poolejepretpostavljaodajelijepa.Tutradicionalnuslikupomućivaojesitandetalj:

najveći dio njezina lica skrivao je par letačkih naočala kakve sumogle potjecati ravno iz otvorenogletačkogsjedalanekogdvokrilcaizPrvogsvjetskograta.Poole je lebdio nasred prostora, poput plivača koji stoji na mjestu u vodi, sve dok se čudovište

nijedovoljnopribližilodamujemogaočutilepetgolemihkrila.Čakikadjebilonaudaljenostimanjojoddvadesetmetara,nijemogaoocijenitijeliposrijedistrojilibiokonstrukcija:moždaoboje.Atadajezaboravionazmaja,jerjejahačicamaknulanaočale.Nevolja je s klišejima, primijetio je neki filozof, i vjerojatno zijevnuo pri tomu, to što su tako

dosadnoistiniti.No„ljubavnaprvipogled“nikadnijedosadna.Danil nije mogao pružiti nikakvu obavijest, što Poole od njega nije ni očekivao. Taj njegov

posvudašnjipratitelj -kojisasvimsigurnonebiprošaosmotrukaoklasičnibatler -bio je takosputanusvomdjelovanju,da jePoolekatkadpomišljaokakomorada jeduševnoograničen - iako je tobilomalovjerojatno.Razumiojefunkcioniranjesvihuređajaukućanstvu,jednostavnejenalogeobavljaobrzoi pouzdano i snalazio se u Tornju. No to je bilo sve; s njime se nije mogla voditi neka inteligentnakonverzacija, a svako uljudno raspitivanje o njegovoj obitelji bilo je dočekano praznim pogledomneshvaćanja.Pooleječakpomišljaonijelibiorobot.Indraje,zarazliku,odmahimalaodgovor.„Ah,susreosiZmajskuGospu!“„Takolijezoveš?Kojejojjepravoime-imožešlimipribavitinjezinuidentifikaciju?Nismobiliu

prilicidotaknutisedlanovima.“„Dakako-nemašproblem.“„Gdjesitopokupila?“Indrajebilaneuobičajenozbunjena.„Zaistaneznam-iznekestareknjigeilifilma.Zgodnajepoštapalicaugovoru.“„Nezanekogatkojeprešaopetnaestu.“„Nastojatćutozapamtiti.Asadmirecištosedogodilo-ukolikoneželišdapostanemljubomorna.“Većsubilitakodobriprijateljidasuosvemumoglirazgovaratipotpunootvoreno.Uistinu,ušalisuse

jadali zbog potpunog nedostatka svakog međusobnog romantičnog zanimanja - iako je Indra jednomprimijetila:„Pretpostavljam,kadbismobilinapušteninanekompustomasteroidu,beznadeuspas,dabismomoglipostićinekisporazum“.„Započetak,recimitkojeona.“„Zove se AuroraMcAuley; osim ostalog predsjednica je Društva za kreativne anakronizme. A ako

mislišdajeZmajkoneštodojmljivo,čekajdokvidišostalanjihova-eh-stvorenja.PoputMobyDicka-ičitavzoološkivrtdinosaurakakveMajčicaPrirodanikadnijenizamislila.“Predobrojedabibiloistinito,pomisliPoole.JasamnajvećianakronizamnaplanetuZemlja.

Page 42: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja
Page 43: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

12

RAZOČARANJEDosadjevećbiozaboravioonajrazgovorspsihologomAgencijezasvemir.„Mogao bi izbivati sa Zemlje najmanje tri godine. Ako želiš, mogu ti staviti neopasni

anafrodizijački usadak koji će trajati koliko i zadatak. Obećajem ti da ćemo i više nego nadoknaditipropuštenokadsevratiškući.“„Hvala,ne“,odgovoriojePoole,nastojećizadržatiozbiljanizrazdokjeodgovarao.„Mislimdaćuto

moćipodnijeti.“Unatočsvemu,postaojesumnjičavposlijetrećegiličetvrtogtjedna-abiojeiDaveBowman.„Ijasamprimijetio“,rekaojeDave.„Kladimsedasutiprokletiliječnicistavilineštouhranu.“Štogod tobilo - ako jeuopćebilo ičega -dosadmu je sigurnoprošlovrijemedjelovanja.Doovog

trenutkaPoolejebioprevišezaokupljendabiseupetljavaoubilokakveosjećajnezamkeipristojnojeotklanjao velikodušne ponude nekolicinemladih (i ne takomladih) dama.Nijemogao reći privlači liih njegov izgled ili slava: možda nije bilo riječi ni o čemu drugomu nego o jednostavnoj znatiželjiprema čovjeku koji bi im, koliko je bilo znano,mogao biti neki predak od prije dvadeset ili tridesetnaraštaja.Na Pooleovu radost, identifikacija gospođiceMcAuley pružila je podatak da je trenutačno „između

ljubavnika“ pa nije gubio vrijeme.U proteku od dvadeset četiri sata već je bio suputnik na stražnjemsjedalu,sužitkomjeobujmljujućirukamaokostruka,Takođerjesaznaozaštosuletačkenaočalebiletakoprikladnaoprema,jerZmajkojebiopotpunorobotoidanimogaojelakokrstaritibrzinomodstonasat.Poolejesumnjaojeliikojipravizmajikadpostizaotolikubrzinu.Nijesenimaloiznenadioštojestalnodrukčijikrajobrazpodnjimapotjecaoizravnoizbajki.AliBaba

imjeljutitomahaokadsupreteklinjegovletećisagivikao:„Gledajtekamovozite!“AmoradajebiodalekoodBagdada,jersusnenišiljatitornjevi,iznadkojihsusadakružili,moglibitisamoOxford.Aurora jepotvrdilanjegovuslutnjukadjepokazalapremadolje:„Onojekafić-krčma-gdjesuse

LewisiTolkiensastajalisprijateljima,sInklingzima.Pogledajpremarijeci-tulađukojaupravoizlaziispodmosta-vidišliunjojdvijedjevojčiceisvećenikaunjoj?„Da“, doviknuo joj je kroz blago šuštanje zračne struje što su je stvarala Zmajkova krila.

„PretpostavljamdajejednaonnjihAlice.“Auroraseokrenulainasmijalamuseprekoramena:djelovalajeistinskiradosno.„Upravo tako: ona je točna replika, načinjena prema fotografijama velečasnoga. Bojala sam se

danećešznati.Tolikisuljudiprestaličitatiknjigeposlijetvogvremena.“Poolejeosjećaokakocvateodzadovoljstva.„Rekao bih da sam položio još jedan ispit“, kazao je samodopadno samomu sebi. „Jahanje na

Zmajkuvjerojatnojetekbioprvi.Kolikoliihćejošbiti,pitamse?Dvobojširokimmačevima?“Nonijeihbilo,aodgovornavječitopitanje„Kodtebeilikodmene?“,bioje-kodPoolea.Sljedećegjutra,potpunoutučeniklonuo,javioseprofesoruAndersonu.„Svejekrenulosjajno“, jadaose,„aondaje iznenadapostalahisteričnaiodgurnulameje.Pobojao

samsedasamjenečimpovrijedio-“„Tadajezatražilasvjetlousobi-bilismoumraku-iskočilajeizpostelje.Mislimdasambuljiokao

nekabudala...“Nasmijaoseskrušeno.„Onajesvakakobilavrijednagledanja.“„Nedvojim.Nastavi.“

Page 44: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Poslijenekolikominutasmirilaseireklajeneštoštonikadnećuzaboraviti.“Anderson je strpljivočekaodasePoolesabere.„Rekla je: 'Iskrenomi ježao,Frank.Mogli smose

dobroprovesti.Nonisamznaladasi-bogalj.“Profesorjebiozbunjen,nosamotrenutak.„Ah-razumijem.Imeniježao,Frank-moždasamtetrebaoupozoriti.Zatridesetgodinasvojeprakse

vidiosamsamopolatucetaslučajeva-zbogopravdanihmedicinskirazloga,štosepouzdanoneodnosinatebe...“„Obrezivanje je imalo punog smisla u primitivna vremena - čak i u tvojoj domovini - kao zaštita

od nekih neugodnih, ponekad i smrtonosnih bolesti u zaostalim zemljama s nedostatnom higijenom.Nodrugogopravdanjazanjunimalonijebilo-apopriličnoprotiv,kaoštosiupravosaznao!“„Pregledao sam zapise pošto sam te bio prvi put pregledao i otkrio sam da je do sredine

dvadeset prvog stoljeća bilo toliko pritužbi zbog nesavjesnih liječničkih postupaka da je Američkomedicinskodruštvobiloprisiljenozabranititajzahvat.Raspravaštosujevodilitadašnjiliječnicibilajevrlozabavna.„Nesumnjamdajebila“,rečePoolemrzovoljno.„Unekimzemljamanastavljena je još jednostoljeće: tada jenekinepoznatigenij skovaokrilaticu -

oprostimi na prostoti - ’Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku: obrezivanje je bogohuljenje.' Toje manje ili više prekinulo tu praksu. No ako želiš, lako možemo srediti transplantaciju - u svakomslučaju,nećešućiupovijestmedicine.„Nevjerujemdabitobilodobro.Bojimsedabihsesvakiputpočeocerekati,“„Tojezdravduh-većsepočinješoporavljatiodudarca.“Na prilično iznenađenje, Poole je uvidio kako je Andersonova prognoza bila točna. Čak se

počeosmijati.„Štojesmiješno,Frank?“„Aurorino'Društvozakreativneanakronizme'.Vjerovaosamkakoćemiunaprijeditiizglede.Slučajje

htiodaimamanakronizamkojionanecijeni.“

Page 45: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

13

STRANACUSTRANOMVREMENUIndranijebilatakosuosjećajnakaoštosenadao;moždaje,unatočsvemu,bilonekespolneljubomore

unjihovimodnosima.Ašto je jošvažnije- toštosupomalonastranonazvali„zmajskimneuspjehom“,potaknulojeprvunjihovuozbiljnuprepirku.Počelojepriličnonevino,kadseIndrapotužila:“Ljudimeneprestanopitajuzaštosamseposvetilatakoužasnompovijesnomrazdobljuinijebašnekiodgovorrećikakojebiloigorih.“„Pazaštoteondazanimamojestoljeće?“„Zatoštooznačavaprijelazizbarbarstvaucivilizaciju.“„Hvalati.MožešmezvatiConan.“„Conan?JedinikojimipadanaumonajjekojijeizmislioSherlockaHolmesa.“„Nijevažno-oprostištosamteprekinuo.Dakako,miutakozvanimrazvijenimzemljamavjerovalismo

dasmocivilizirani.Unajmanjuruku,ratnijevišebilapoštovanjavrijednapojava,aUjedinjeninarodičinilisunajvišeštosumoglidazaustavesukobeštosuizbijali.“„Nebašnaročitouspješno:dalabihimtribodaoddeset.Nonamasečininevjerojatnimdasuljudi-

sve do ranih 2000-tih godina! - mirno prihvaćali ponašanje koje bismo mi smatrali gnusnim. I dasuvjerovaliunajblesave-„„Najblesavije.“„-besmislicekojebisvakaosobasazdravimrazumomsmjestaodbacila.“„Primjere,molim.“„Paeto,tvojuistinubeznačajnigubitakponukaomejenanekaistraživanjaizgrozilasamsenadtime

štosamnašla.Jesiliznaodasusvakegodineunekimzemljamatisućemalihdjevojčicabilestravičnoobogaljenekakobisesačuvalonjihovodjevičanstvo?Mnogesuodnjihumrle-novlastisužmirilenato.“„Slažemsedajetoužasno-noštojemojavladamoglaučinitiuvezistime?“„Mnogo toga - da je željela. No to bi uvrijedilo ljude koji su je opskrbljivali naftom - i kupovali

njezinooružje,poputminakojesuubileiosakatilenatisućecivila.“„Nerazumiješ,Indra.Čestonismoimaliizbora:nismomogliobratiticijelisvijet.Nijelijednomnetko

rekao'Politikajeumijećemogućega'?“„Točno tako - što je razlog zašto se samo drugorazredni umovi bave njome.Geniji radije izazivaju

nemoguće.“„Doista,sretansamštoimatedostatnuzalihugenijapalijepomožetesveispraviti.“„Naslućujemlitračakzajedljivosti?Zahvaljujućisvojimračunalima,možemoizvoditipolitičkepokuse

ukiberprostoruprije nego što ih iskušamoupraksi.Lenjinnije imao sreće; rodio senekih stogodinaprerano.Ruskibikomunizammogaouspjeti-baremnekovrijeme-dajeimaomikročipove.IdajeuspioizbjećiStaljina.“Poole se bez prestanka divio Indrinu znanju o njegovu dobu - kao i njezinu nepoznavanju

mnogihčinjenicakojejeonsmatraoopćepoznatima.Nanekinačin,onjeimaosuprotanproblem.Čakikadbiproživiosvihstogodinakojesumutakouvjerljivobilepretkazane,nikadnećenaučitidovoljnodabiseovdjeosjećaokaokodkuće.Usvakombirazgovorubilereferencekojenebirazumioišalekojebipromašile cilj. Što bi bilo još gore, uvijek bi osjećao da je na rubu nekog promašaja - da bimogaoizazvatinekudruštvenukatastrofukojabisablaznilainajboljeodnjegovihnovihprijatelja...

Page 46: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

...Kaokadjeručao,srećomusvomstanu,sIndromiprofesoromAndersom.Obrocikojisustizaliizautokuhara bili su uvijek savršeno prihvatljivi i pripravljeni da odgovaraju njegovim fiziološkimpotrebama. No nisu bili nešto što bi ushitilo i bacili bi u očaj svakog sladokusca iz dvadeset prvogstoljeća.Tadase,jednogdana,pojavioosobitoukusanobrokkojijepobudioživasjećanjanalovnajeleneina

roštilje njegove mladosti. Ipak, nešto je bilo neobično s okusom i sastavom pa je Poolepostavioneizbježnopitanje.Andersonsesamosmješkao,noIndrajenekolikotrenutakaizgledalakaodaćejojpozliti.Potomse

oporavilairekla:„Timureci-alitekpoštosmogotovisjelom.“Što sam sada pogriješio? pitao se Poole. Pola sata poslije, kad se Indra napadno udubila u video

zaslonnadrugomkrajusobe,njegovojeznanjeotrećemtisućljećuznatnouznapredovalo.„Hranaodlešinabilajenaizmakuvećutvojevrijeme“,objasniojeAnderson.„Uzgajanježivotinjada

bismoih-uh-jelipostalojegospodarstvenonemoguće.Neznamkolikotrebahektarazemljedabisenahranilajednakrava,nonajmanjedesetljudskihbićamoglobipreživjetiodbiljakakojetotlodonese.Amoždaistotinu,shidroponskimtehnikama.“„Završniudaraccijelomtomužasnomposlunijedalaekonomikanegopošast.Počelojesastokompa

se proširilo na ostale životinje za prehranu - neka vrsta virusa. Mislim da je djelovalo na mozakiizazivaloosobitogadannačinumiranja.Iakojesvremenompronađenlijek,bilojeprekasnodasevratekazaljkesata-aosimtoga,sintetičkajehranabilamnogojeftinijaimoglasedobitiusvakomokusuštosigapoželio.“Prisjećajući se tjedanazadovoljavajućihnodosadnihobroka,Poole je imaoznatneprimjedbena to.

Zaštobiinače,voliobiznati,jošsanjaooprženimrebrimaisočnimodrescima?Ostali snovi još su ga više uznemiravali i strahovao je da će uskoro morati potražiti Andersonov

liječnički savjet. Unatoč svemu što je bilo učinjeno kako bi se osjećao kao kod kuće, bio je to zanjegastranisvijet,asilnanjegovasloženostpočelagajegušiti.Tijekomsna,kaounekomnesvjesnompokušajubijega,čestoseutjecaosvomranijemživotu:nokadseprobudio,bilojejošgore.IspostavilosedanijebilanaročitodobrazamisaodaotputujeonamoprijekouAmeričkitoranjibaci

pogleddolje,ustvarnost,aneusimulaciju,nakrajoliknjegovemladosti.Spomoćuoptičkihpomagala,kadjeatmosferabilajasna,mogaosetakopribližitidajevidiopojedinaljudskabićakakoidusvojimposlom,ponekadulicamakojejeprepoznavao...I uvijek bi, u dubini mozga, bila spoznaja kako su ondje dolje nekoć živjeli svi koje je volio.

Majka,otac(prijenegolijeotišaosonomdrugomženom),dragiujakGeorgeitetkaLil,bratMartin-te,ne na posljednjem mjestu, slijed pasa, koji je započinjao s toplim štencima iz njegova najranijegdjetinjstva,avrhunacjedosegnuosRikkijem.Iznadsvega,bilajeuspomena-itajna-oHeleni...Počelo je kao površni susret, u ranim danima njegova astronautičkog poziva, no postajalo je sve

ozbiljnijekakosugodineprotjecale.UpravoprijenegoštojekrenuopremaJupiteru,odlučilisudavezuučinetrajnom-kadsebudevratio.Aakosenevrati,Helenaježeljelanjegovodijete.Jošsesjećaomješavineozbiljnostiirazdraganosti

kojomsupristupiliobavljanjupotrebnihradnji...A sada, tisuću godina poslije, unatoč svim naporima, nije mogao ustanoviti je li Helena održala

obećanje.Kao što su postojale praznine u njegovu sjećanju, tako ih je bilo i u kolektivnompamćenjučovječanstva.Najgoru je uzrokovaoonaj razorni elektromagnetni udarac zbog sraza asteroida 2304 saZemljom,koji je izbrisaonekolikopostotakazapisa svjetskihbanakapodataka,unatoč svimpričuvnimi sigurnosnim sustavima. Poole nije mogao prestati misliti na to kako možda, čak i ako su podaci o

Page 47: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

njegovoj vlastitoj djeci bili među onim nepovratno izgubljenim eksabajtima, njegovi potomci utridesetomkoljenuhodajuZemljom;notonikadpouzdanonećeznati.Poneštojepomagalotoštojesaznaodaga-zarazlikuodAurore-nekedamesadašnjeerenesmatraju

oštećenomrobom.Upravosuprotno:čestosunalaziledajenjegovarazlikajakouzbudljiva,notopomaloosebujnoreagiranjesprečavalojePooleadauspostavinekuprisnijuvezu.Anijebašnimariozato;sveštomujebilopotrebnobilajepovremenazdrava,bezbrižnavježba.Bezbrižnost - u tomu je bila nevolja. Nije više imao svrhe u životu. Pritiskao ga je teret

premnogih uspomena; parafrazirajući onumalu knjigu što ju je čitao umladosti, često je govori sebi:„Stranacsamustranomvremenu.“Bilojeprilikakadbipogledaodoljenadivniplanetnakoji-budelislušaonalogeliječnika-nikad

nećezakoračiti,pajerazmišljaokakobitobilodaseučinijošjednoupoznavanjesvakuumomsvemira.Iakonebibilo lakoproćikrozzračnekomorebezaktiviranjanekogalarma,neki su touspjeli: svakihnekolikogodinaponekiodlučnisamoubojicaupriličiobikratakmeteorskispektakluZemljinojatmosferi.Amoždajespasvećstizaoizpotpunoneočekivanogsmjera.„Dragomijedavasvidim,zapovjedničePoole-podrugiput.“„Žaomije-nemogusesjetiti-srećemtakomnogoljudi.“„Nemapotrebedaseispričavate.PrviputbilojeondjeokoNeptuna.“„KapetaneChandler-takomijedragoštovasvidim!Mogulivasponuditinečim?“„Biločimeštoimavišeoddvadesetpostoalkohola.“„IštoraditeovdjenaZemlji?ReklisumidanikadnedolaziteunutarMarsovestaze.“„Gotovodajetočno-iakosamrođenovdje,mislimdajetomalosmrdljivomjesto-previšeljudi-

opetsešuljajupremamilijardi!“„Umojevrijemebiloihjevišeoddesetmilijardi.Usput,jesteliprimilimojuporukuzahvalnosti?“„Jesam-itrebaosamvamsejaviti.NočekaosamdaponovnokrenemusmjeruSunca.Isadsamtu.U

vašezdravlje.“Dokjekapetanslistiosvojepićezadivljujućombrzinom,Poolejepokušaoanaliziratisvogposjetitelja.

Brade - čak imalekozjepoputChandlerove -bile suvrlo rijetkeuovomdruštvu, anijepoznavaonijednog astronautakoji bi je nosio: nisu se lijepo slagale sa svemirskimkacigama.Dakako, nekomubikapetanumogleprotećigodinebezizvanbrodskešetnje,ausvakomslučajuvećinubiposlaizvanbrodaobavljali roboti; no uvijek je postojala pogibelj od neočekivanoga, kad bi se u hitnji moralonavući odijelo. Bilo je očigledno da je Chandler pomalo osobenjak pa se Pooleovo srce počelozagrijavatipremanjemu.„Nistemiodgovorilinapitanje.AkonevoliteZemlju,štoćeteovdje?“„Uglavnom da bih se sastao sa starim prijateljima - divno je zaboraviti na satima duga kašnjenja i

razgovarati u realnom vremenu! Dakako, nije to pravi razlog. Moja stara zarđala kanta je naobnavljanju, gore u brodogradilištu na Prstenu. Oklop valja zamijeniti; kad se stanji na debljinu odnekolikocentimetara,nespavamprevišedobro.“„Oklop?“„Štitprotivprašine.Uvaševrijemenijebilotakvihproblema,zarne?NookoJupiteraokolišjeprljav,

anašanormalnaputnabrzinajeokosedamtisućakilometara-nasekundu!Stogatrajenježnokuckanje,poputkišnihkapinakrovu.“„Šalitese!“„Dakako da se šalim. Kad bismo doista mogli išta čuti, bili bismo mrtvaci. Srećom takva je

vrsta neprilika vrlo rijetka - posljednja ozbiljna nezgoda bila je prije dvadeset godina. Poznamo sve

Page 48: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

glavne struje kometa, gdje je najviše smeća, i brižno ih izbjegavamo - osim kad moramo prilagoditibrzinudabismosakupili led.Nozašto senebisteukrcalinabrod i samiga razgledali,prijenegoštoodletimopremaJupiteru?“„Radobih...jestelirekliJupiter?“„Dobro,misliosamnaGanimeddakako-gradAnubis.Imamomnogoposlaondje,anekiodnasveć

mjesecimanisuvidjelisvojeobitelji.“Poolejedvadagajeslušao.Iznenada-neočekivano-ivjerojatnonimaloneprerano,našaojerazlogživljenju.Zapovjednik Frank Poole bio je od onih ljudi koji su mrzili nedovršen posao - a nekoliko zrnca

svemirske prašine, čak i kad su se kretala brzinom od tisuću kilometara na sekundu, nije ga mogloobeshrabriti.ImaojenekognedovršenogposlausvijetukojijenekoćbiopoznatpodimenomJupiter.

Page 49: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

II.DIO

GOLIJAT

Page 50: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

14

OPROŠTAJODZEMLJEŠtogod poželjeli - u razumnimgranicama“, bilomu je rečeno, FrankPoole nije bio siguran hoće li

njegovidomaćinivraćanjenaJupiterocijenitirazumnimzahtjevom;zapravonionsamnijebiosiguranutoipočeojedvoumiti.Većsebiorasprodaozadesetkesastanaka,tjednimaunaprijed.Većinubinajradijeizbjegao,nobiloje

i takvih koje bi mu bilo žao propustiti. Pogotovu bi mu bilo krivo razočarati starije razrede svojenekadašnjesrednješkole-kakogajeiznenadilodajošpostoji-kojisuganamjeravaliposjetitisljedećegmjeseca.Kad su se profesor Anderson i Indra složili da je to izvrsna zamisao, odahnuo je - i bio je malo

iznenađen.Prvijeputspoznaokakosusezabrinuliokonjegovaduševnogzdravlja;moždabiizletsaudalekisvemirbionajboljilijek.Što je bilo najvažnije, kapetan Chandler bio je razdragan. „Možete dobiti moju kabinu“, obećao

je.“Izbacitćuprvučasnicuiznjezine.“KatkadbiPoolepomišljaonijeliChandler,sasvojombradomirazmetanjem, još jedan anakronizam. Lako bi ga mogao zamisliti na zapovjedničkom mostu nekogotrcanogjedrenjakastrijarbola,nakojemusevijestijegslubanjomiprekriženimkostima.Poštojeodlukajednombiladonesena,događajisusesmjenjivalineočekivanobrzo.Imaojevrlomalo

osobnih premeta, a još ih je manje trebao ponijeti sa sobom. Najvažnija je bila gospođica Pringle,njegova sekretarica i alter ego, sada spremnica njegova prijašnjeg i sadašnjeg života, i mala zbirkanekolikoterabajtamemorijekojajeišlasnjime.GospođicaPringlenijebilavećaodosobnogpomagalaiznjegovavlastitogdobaiuglavnomježivjela

ukoricamaopojasu,lakanapovlačenje,poputColta45izvremenaDivljegzapada.Moglajebitiuvezis njim glasom ili putem moždane kape, a temeljna joj je dužnost bila da filtrira informacije i dabudeodbojnikzaublažavanjesudarasvanjskimsvijetom.Poputsvakedobretajnice,znalajekadtrebaodgovoritiprikladnomfrazom:„Datćuvamvezu“, ili,što jebilomnogočešće:„Žaomi je-gospodinPoolejezauzet,Molimsnimitesvojuporukuionćevamsejavitičimtobudemogao.“To,obično,nijebilonikad.Bilo je malo njih od kojih se valjalo oprostiti: iako razgovor u realnom vremenu neće biti moguć

zbog traljave brzine radiovalova, bit će u neprekinutoj vezi s Indrom i Joeom - jedinim iskrenimprijateljimaštoihjestekao.Ponešto iznenađen, Poole je uvidio kako će mu nedostajati njegov tajanstveni no korisni „sobar“,

jer sad će se sammorati brinuti oko sitnica svakidašnjeg života. Danil se lagano naklonio kad su serastajali, no inače nije pokazivao nikakve znake osjećaja dok su se vozili dugim putem premavanjskomrubukotačaštojeopasivaoZemlju,navisiniodtridesetšesttisućakilometaraiznadsredišnjeAfrike.

„Nisamsiguranhoćešlibitioduševljenusporedbom,Dim,noznašlinaštomepodsjećaGolijat?“VećsubilitakodobriprijateljidajePoolemogaosebidopustitidagaosloviponadimku-nosamo

kadnikoganijebiloublizini.„Vjerojatnonaneštonimalolaskavo,pretpostavljam.“„Painijebaštako.Kadsambiodječak,našaosamcijeluhrpustarihznanstvenofantastičnihčasopisa

štoihjeodbaciomojujakGeorge-nazivalisuihšund,abilisutiskaninajeftinompapiru...većinaihsevećraspadala.Imalisupredivnekričavekoricenakojimasubiliprikazanineobičniplanetiičudovišta-

Page 51: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

i,dakako,svemirskibrodovi.“„Kako sam odrastao, shvaćao sam kakva su rugla bili ti brodovi. Obično su imali raketni pogon -

nonikadnijebilonitragaspremnikuzagorivo!Nekiodnjihimalisuredoveokana,odkrajadokraja,poput prekooceanskih brodova. Jedan od tih bio je moj miljenik, s velikom plastičnom kupolom -staklenikkojiputujesvemirom...“„Eh, ti staricrtačismijalisuseposljednji; šteta ještonisumoglisaznatidasubiliupravu.Golijat

je bliži njihovim snovima negoli leteći tankovi s gorivom koje smo običavali lansirati iz CapeKennedyja. Vaš inercijski pogon previše je dobar da bi bio stvaran - nema vidljivog načina pogona,neograničenidometibrzina..,ponekadmisečinidasanjam!“Chandlersesmijaoiupozorionaprizortamovani.„Jelitonaliksnu?“Otkako je stigao u ZvjezdaniGrad, Pooleu je to bila prva prilika da vidi zbiljski horizont, no nije

posve odgovarao njegovim očekivanjima.Napokon, bio je na vanjskom rubu prstena promjera sedamputa većeg od promjera Zemlje, pa bi se tako pogled preko krovova tog umjetnog svijeta moraoprotezatinekolikostotinakilometara...Biojedobaruračunanjuizglave-rijetkasposobnostčakiunjegovuvremenu,asadavjerojatnojoš

mnogorjeđa.Formulapokojojjemogaodobitiudaljenosthorizontabilajejednostavna:drugikorijeniztvojedvostrukevisinepomnoženepolumjerom-tojeneštoštosenikadnezaboravlja,čakikadsehoće...Da vidimo -mi smo na visini od oko osammetara - dakle drugi korijen iz šesnaest - to je lako! -

recimodajevelikiRčetrdesettisuća-odbacimoonetriništicedadobijemosveukilometrima-četiriputadrugikorijenizčetrdeset-hmm-neštomalovišeoddvadesetpetkilometara...Pa, dvadeset pet kilometara bila je lijepa udaljenost; a sasvim sigurno nijedna svemirska luka na

Zemlji nije bila tako velika. Iako je točno znao što može očekivati, bilo je zadivljujuće gledatiletjelicevišestrukovećeodnjegovadavnoizgubljenogOtkrićakakopolijećunesamonečujno,većibezvidljivog načina potiska. Iako su Pooleu nedostajali vatra i žar staromodnih odbrojavanja, morao jepriznatikakojetočistije,mnogodjelotvornije-iznatnosigurnije.Najzanimljivijeje, ipak,odsvegabilotoštojesjedioovdjegorenarubu,nasamojgeostacionarnoj

stazi - i osjećao težinu! Samo nekoliko metara dalje, s druge strane prozora malenog promatračkogpredvorja,servisniroboti inekolikoljudiusvemirskimodijelimalaganosuplovilisvojimposlom;paipak,ovdjeuGolijatuinercijskojepoljeodržavalogravitacijuMarsa.„Jesilisigurandasenećešpredomisliti,Frank?“pitaojekapetanChandlerušali,dokjekretaoprema

mostu.„Jošjedesetminutadopolijetanja.“„Ne bi izazvalo veliko oduševljenje kad bih to učinio, zar ne? Ne - kao što su to znali reći u

staravremena-kockajepala.Bilipripravniiline,jadolazim.“Poolejeosjetiopotrebudabudesamdoksupolazili,amalaposada-samočetirimuškarcaitrižene-

poštivalajenjegovuželju.MoždasuslutilikakolisemoraoosjećatinapuštajućiZemljupodrugipututisućugodina-iponovnosesuočavajućisnepoznatomsudbinom.Jupiter-LuciferbiojesdrugestraneSunca,agotovopravocrtnaGolijatovaputanjaodvestćeihblizu

Veneri. Poole se radovao što će vidjeti, svojim golim okom, bez posrednika, je li Zemljinsestrinskiplanetzapočeoodgovaratitomopisu,poslijevišestoljećapostupkateraformiranja.Iz visine od tisuću kilometaraZvjezdaniGrad nalikovao je na divovskimetalni pojas okoZemljina

ekvatora, načičkan postoljima za dizalice, tlačnim kupolama, skelama koje su držalepoluzgotovljenebrodove,antenamaiostalimtajanstvenimsklopovima.SvetobrzojenestajalokakojeGolijatputovaousmjeruSunca iuskoro jePoolemogaovidjetikoliko je toga jošostalonedovršeno:bilojevelikihotvorakojisubilipremoštenisamopaukovommrežomskelaikojimoždanikadnećebiti

Page 52: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

prekriveni.Sadasupadaliispodravnineprstena;nasjevernojjepolutkitrajalasredinazimepajeblagivijenac

svjetalaZvjezdanogGrada bio nagnut pod kutomod dvadesetak stupnjeva premaSuncu. Poole je većmogaovidjetiAmeričkiiAzijskitoranj,poputsjajnihnitištoseprotežupremavanidalje,mimomodreizmagliceatmosfere.NijebiosvjestantijekavremenadokjeGolijatgrabioubrzanje,krećućisebržeodbilokojegkometa

štojeikadpadaousmjeruSuncaizmeđuzvjezdanogprostora.Zemlja,gotovopuna,jošjezapremalasavnjegovvidokrug,isadajemogaovidjetiupotpunojduljiniAfričkitoranj,kojimujebiodomuživotuštogasadanapušta-možda,nijesemogaooprijetitojpomisli,zauvijek.Kad su bili pedeset tisuća kilometara vani u prostoru,mogao je vidjeti cijeli ZvjezdaniGrad, usku

elipsukojaobuhvaćaZemlju. Iakoseonaudaljenijastrana jedvavidjela,naliknasvjetlosnuvlatkosena zvjezdanoj pozadini, ipak je izazivala strahopoštovanje pomisao kako je ljudska rasa postavila tajznaknanebesa.Tada se Poole sjetio prstenova oko Saturna, neizmjerno veličanstvenijih. Pred astronautičkim je

inženjerimajošdug,dugputprijenegolisepostaveuzbokpostignućimaprirode.Ili,akojetopravariječ,Deusa.

Page 53: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

15

POKRAJVENEREKad se probudio sljedećeg jutra, već su bili nad Venerom. Golemi, sjajni srp oblacima

ovijenog planeta nije bio najprivlačniji objekt na nebu: Golijat je plutao iznad beskrajne površinenabrane srebrne folije, što se na svjetlosti bljeskala stalno u drugim uzorcima kako je brod polakoprelijetaoiznadnje.Poolesesjećaokakojeunjegovovrijemeživionekiumjetnikkojijecijelezgradeumataouplastične

folije:kakolibisesamoonradovaoovojprilicidaspakiramilijardetonaledausjajniomot!SamosenatajnačinjezgrakometamoglazaštitiodisparavanjatijekomdesetljetnogputovanjapremaSuncu.„Imašsreću,Frank“,rečemuChandler.„Takvoneštonijanisamvidio.Trebalobibitiveličanstveno.

Istovarnastupazasatvremena.Malosmogagurnuli,kakobismobilisigurnidaćepastinapravomjesto.Neželimodaitkostrada.“Poolegajezačuđenopromatrao.„Hoćešreći-imaljudinaVeneri?“„Pedesetakludihznanstvenika,ubliziniJužnogpola.Dakako,svisudubokozakopani,nomićemoih

maloprodrmati-iakojeTočkaudaranadrugojstraniplaneta.Ilibihmoždatrebaoreći'nadrugojstraniatmosfere-potrajatćedanimaprijenegoštoištaosimudarnogvalastignedopovršine.“Kakosesvemirskiledenjak,blistajućiseiiskrećiusvomzaštitnomomotačuudaljavaopremaVeneri,

Poolea je pogodila neočekivana i bolna uspomena. Božične jele njegova djetinjstva bile su okićeneupravo takvim ukrasima, nježnim mjehurima šarena stakla. Usporedba nije bila potpuno neumjesna:mnogimobiteljimanaZemljiovojebilopravovrijemezadarivanje,aGolijat jedonosioneprocjenjivdarjednomedrugomsvijetu.Radarski odraz izmučenog Venerinog krajolika - njegovi sablasni vulkani, plosnate kupole i uski,

zavojiti kanjoni - dominirao je na glavnom ekranu Golijatova kontrolnog centra, no Poole je viševoliopogledvlastitimokom.Iakoneprekinutomoreoblakaštojeprekrivaloplanetnijeodavaloništaopakluispod,želiojevidjetištoćesedogoditikadtresneukradenikomet.Utijekusekundi,milijardetonasmrznutihhidratakojisuskupljaliubrzanjetijekomvišedesetakagodinapadajućejurnjaveodNeptunaosloboditćesvutuenergiju...Početni je blijesak bio sjajniji od očekivanoga. Kako je to neobično da je projektil građen od

leda mogao proizvesti temperature koje su se penjale na desetke tisuća stupnjeva! Iako su filteri uoknimapromatračniceapsorbiralisveopasnekraćevalove,oštramodrinaplamenelopteodavalajedajebilavrelijaodSunca.Munjevito se hladila kako se širila - preko žute, narančaste, crvene... Udarni se val sada širio

premavanbrzinomzvuka-akakavbitozvukmoraobiti!-paćesezakojuminutupokazatividljivznaknjegovaprelaskaprekoVenerinalica.I evoga!Samomali crniprsten -poputneznatnogzapuhadima,neodajućini slutnjeociklonalnom

bijesukojisadaizbijaiztočkesraza.DokjePoolepromatrao,prstensepolakoširio,nozbognjegovihrazmjera nije se mogao naslutiti vidljivi pomak: morao je sačekati punu minutu dok je mogao sasigurnošćuustanovitidasepovećao.Poslije četvrt sata to je ipak bio najuočljiviji znak na planetu. Iako je bio mnogo bljeđi - više

prljavosiv,amanjecrn-udarnivaljesadabioiskrzanikrugvišeodtisućukilometaraupromjeru.Pooleje pretpostavljao da je izvornu simetriju izgubio jureći preko golemih planinskih lanaca koji su ležali

Page 54: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ispod.GlaskapetanaChandlerazvučaoježivahnourazglasuboda.„JavljamsebaziAfrodita.Dragomijedanitkonevičeupomoć-„„- zdrmalo nas je ponešto, no to smo i očekivali. Monitori već bilježe nešto kiše iznad planina

Nokomis-brzoćeispariti,notojeipaknekakavpočetak.IzgledadajebiloinekakvebujičnepoplaveuprovalijiHelkate-previšedobrodabibiloistinito,noprovjeravamo.Ondjejebiloprivremenojezerokipućevodeposlijeposljednjeisporuke-„Ne zavidim im, reče Poole sebi, no svakako im se divim. Oni dokazuju kako duh pustolovnosti

jošpostojiuovommoždaprevišelagodnomidobrougođenomdruštvu.„ - ihvala još jednomštoste tajmali tovar istreslinapravomjesto.Smalosreće - iakouspijemo

zaslonprotivSuncapostavitiusinkroniziranustazu-moždabismouskoromogliimatinekastalnamora.Zatim ćemo moći posaditi koraljne grebene, da bismo dobili kreč i povukli višak CO2 izatmosfere...voliobihdatodoživimividim!“Nadamsedahoćeš,pomisliojePoolestihimdivljenjem.ČestojeronioutropskimmorimaZemljei

diviosesablasnimišarenimstvorenjimakojasučestobilatakoneobičnadajebiloteškozamislitikakobiseištačudnijegmoglonaćičakinaplanetimadrugihsunaca.„Zamotakisporučennavrijemeiprijampotvrđen“,rekaojekapetanChandlersočitimzadovoljstvom.

„ZbogomVenero-Ganimede,dolazimo.“GOSPOĐICAPRINGLEDATOTEKA-WALLACEPozdrav, Indra. Imala si potpuno pravo. Nedostaju mi naše male prepirke. Chandler i ja dobro se

slažemo, a posada se ponašala prema meni - to će te razveseliti - pomalo kao prema nekojsvetačkojrelikviji.Nosadsumevećprihvatili,pamečakpomalovukuzanos(poznašlitajizraz?).Smetameštonemožemovoditipravirazgovor-prešlismoMarsovuputanju,takoradijskapovratna

vezatrajevišeodsata.Noimainekihprednosti-nemožešmeprekidati...Iako će trajati samo tjedan dana da stignemo do Jupitera, vjerovao sam kako ću imati vremena

zaopuštanje.Niti govora: prsti sumepočeli svrbjeti i nisam semogaoothrvati napasti da ne krenemponovno u školu. I tako sam počeo s osnovnim naobrazbom, sve od početka, u jednom odGolijatovaminišatla.MoždameDimpustidasolo...Nijemnogovećiod servisnih letjelicaOtkrića - nokoja razlika!Kaoprvo, nekoristi se raketama:

ne mogu se naviknuti na raskoš inercijskog pogona i neograničeni domet. Mogao bih putovati naZemljukadbihmorao-iakobihvjerojatnopostao-sjećašliseizrazaštosamgajednomupotrijebio,atisimunaslutilaznačenje-„ludzakretanjem“.Najveća je razlika ipak u kontrolnom sustavu. Za mene je bio velik izazov priviknuti se na

operacije bez korištenja ruku - a kompjutor je morao naučiti prepoznavati moj glas. U početku jezapitkivaosvakihpetminuta:„Zaistasitomislio?“Znamdabibiloboljedasamsekoristiomoždanomkapom-nojošnevjerujempotpunotojigrački.Nisamsiguranhoćuliseikadpriviknutinaneštoštomičitamisli...Usput,šatlsezoveSokol.Lijepoime-ajasambiorazočarankadnitkonabrodunijeznaokakojeono

postojalovećzamisijeApollo,kadsmoseprviputspustilinaMjesec...Aha-jošjemnogotogaštosamhtioreći,noučiteljzove.Natragurazred...Volimte.Pozdrav.

POHRANIPRENESI

Page 55: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

***ZdravoFrank-Indrazove-akojetodobrariječ!-namojemnovommemopisaču-starijedobioslom

živaca ha ha - tako bit će puno pogrešaka - nemam vremena - nema vremena pregledati prije slanja.Nadamseuhvatitćešsmisao.COMSET!Kanal jedan nula tri - snimka od dvanaest trideset - ispravak trinaest trideset.Oprosti...

Nikakodaprilagodimnaloge.Nadam se popravit će stari uređaj - zna sve moje kratice i prečice - možda ga treba dati na

psihoanalizukaou tvojevrijeme -nikadnisammogla razumjetikako je ta frajerska -mislila samrećifrojdovska-haha-glupostmoglatrajatitakodugo-Podsjećame - neki dan našla definiciju iz kasnog 20. stoljeća -možda te zabavi - nešto kao ovo -

citiram - Psihoanaliza: zarazna bolest potekla iz Beča oko 1900., danas iskorijenjena u Europi, noponekadizbijemeđubogatimAmerikancima.Gotovcitat.Smiješno!Oprostiopet-mukesmemopisačem-morašsedržatiistemisli-xz12Lw8888***js9812yebdcPROKL...STOP...POHRANIJesamlinegdjepogriješila?Pokušatćuponovno.Spomenuo si Danila... žao mi što smo uvijek izbjegavali tvoja pitanja o njemu - znam da si bio

znatiželjan,noimalismosvedobrerazloge-sjećamsejednomsiganazvaoneosobom?,,,nijebilološe!VRATA-ODOBRI!-OH,ZDRAVOMELINDA-OPROSTI-SJEDI-SKOROGOTOVA...Da-zločin.Uvijekgaima...Nezatomljivdruštvenišum.Štodaseradi?Vašerješenje-zatvori.Tvorniceizopačenostisdržavnompotporom-dasedržijedanzatvorenikstoji

desetputagodišnjiprihodobitelji!Potpunoludo.,.Očitoneštovrlološesljudimakojisubilinajglasnijiza otvaranje novih zatvora - trebalo ih je psihoanalizirati!No budimo pošteni - zaista nije bilo drugemogućnostiprijeusavršenogelektronskognadziranjaipraćenja-trebaosividjetirazdraganugomilukojajerušilazidovezatvora-bilojenaliknaBerlinpedesetgodinaprije!Da-Danil.Neznamštojebionjegovprijestup-nebihtinirekladaznam-nopretpostavljamdaje

njegovpsihoprofilulijevaonadudaćebitidobar-nemogusesjetitiriječi?-sodar-ne,sobar.Vrlojeteškonaćiljudezanekeposlove-neznamkakobismofunkcioniralidajestopakriminalanula!Svakako,nadamsedaćegauskoroosloboditikontroleidaćebitivraćenunormalu.OPROSTIMELINDA-SKORONAKRAJU.Etotoliko,Frank-pozdraviDimitrija-vjerojatnostesadavećnapolaputadoGanimeda-pitamse

hoćeliikadpobitiEinsteinapadamožemorazgovaratiusvemiruurealnomvremenu.Nadam se da će se ovaj stroj uskoro naviknuti na mene. Inače ću početi tražiti pravi antikni

procesortekstaiz20.stoljeća...Nebimivjerovao,jednomsamčaksvladalaonuQWERTYUIOPbesmislicu,zakojujevamabilopotrebnonekolikostoljećadajeseriješite.Pozdrav.

***

ZdravoFrank-evomeopet.Joščekampotvrdumojeposljednje...NeobičnojedaputuješpremaGanimedu,aimojemstaromprijateljuTeduKhanu.Nomoždatoinije

takoslučajno:privlačigaistazagonetkakaoitebe...Prvo ti moram reći nešto o njemu. Njegovi su se roditelji gadno našalili, dajući mu ime

Theodore.Skraćeno-nemojganikadtakozvati!-tojeTheo.Shvaćašlištohoćureći?Ne mogu prestati dvoumiti nije li upravo to ono što ga pokreće. Ne znam nikoga tko je razvio

takvozanimanjezavjeru-ne,opsjednutost.Upozoravamte;onznabitisilangnjavator.Usput, kako napredujem? Nedostaje mi moj stari memopisač, no rekla bih kako sam stekla nadzor

Page 56: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

nad ovim aparatom. Nisam napravila nikakve velike - kako li ste ih vi zvali? - tipfelere - lapsuse -fulanja...Ne znam da li da ti to kažem, kako to ne bi slučajno lanuo, no moj privatni nadimak za Teda je

„PosljednjiIsusovac“.Sigurnoznašneštoonjima-redjebiopriličnoaktivanjošutvojevrijeme.Nevjerojatni ljudi - često veliki znanstvenici - napravili su silno mnogo dobra, kao i mnogo

štete.Jednajeodvrhunskihironijapovijesti-iskreniipronicljiviistraživačiznanjaiistine,aipaksvajenjihovafilozofijabeznadnoizopačenapraznovjerjem...Xuedn2k3jndeer21eidjdwppProkletstvo. Postala sam emotivna i izgubila sam nadzor. Jedan, dva, tri, četiri... sad je vrijeme da

svidobriljudidođuupomoćstranci...većjebolje.Uostalom,iTedimaistutuuzvišenuodlučnost;nemojseupuštatisnjimunikakvuraspravu-pregazit

ćetepoputparnogvaljka.Usput, što su to bili parni valjci? Korišteni za glačanje odjeće?Mogu si zamisliti kako je to bilo

nepraktično...Nevolje s memopisačima... previše lako skrenu u svim smjerovima, bez obzira na to kako se

odlučno želiš disciplinirati... nešto što bi se ipak trebalo reći samo tipkovnici... sigurno sam to većrekla...TedKhan...TedKhan...TedKhanJoš je poznat na Zemlji po najmanje dvije svoje izreke: „Civilizacija i religija su nespojive“ i

„Vjerajevjerovanjedatoštoznašnijeistinito“,Zapravo,nemislimdajeovadrugaoriginalna;akojest,to je njegov najveći pokušaj ikad da izrekne šalu. Nisam mu uspjela izmamiti osmijeh kad sam muispripovijedala jednu od meni najdražih šala - nadam se da je nisi već čuo... očito je još iz tvogvremena...Dekansežalinasvomefakultetu:„Zaštovamaznanstvenicimauvijektrebatakoskupaoprema?Zašto

nemožetebitipoputonihsmatematičkogodjela,kojimajepotrebnasamopločaikošzapapir?Ili jošbolje,poputfilozofskogodjela?Njimanetrebačaknikoš...“Pa,moždajeTedvećčuo...Vjerujemdavećinafilozofazna...Svakako,prenesimumojepozdrave-inemojse,ponavljam,nemojseupuštatiuraspravusnjime!SljubavljuiuznajbolježeljesAfričkogtornja.PRIJEPIS.POHRANI.PRENESI-POOLE

Page 57: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

16

KAPETANOVSTOLDolazak tako uglednog gosta uzrokovao je određenu zbrku u tijesnom malom svijetuGolijata, no

posadasedragevoljeprilagodila.Svakidanu18.00satisvibiseokupljalinavečeruublagovaonici,koja je u stanju nulte gravitacije mogla udobno primiti trideset osoba raspoređenih po zidovima.No većinu su se vremena brodske radne prostorije održavale pod lunarnom gravitacijom, tako da jepostojaotočnoodređenpod-ivišeodosamosobavećječinilogomilu.Polukružni stol koji se u vrijeme obroka rasklapao oko autokuhara bio je dovoljno velik da primi

sedmeročlanuposadu,skapetanomnapočasnomemjestu.Dodatnigoststvoriojenepremostiveteškoćetakoda jeprilikomsvakogobjedanetkomorao jesti sam.Poslije opsežne raspravekoja je proteklaudobru raspoloženju, odlučeno je da se izbor izgnanikaobavlja po abecednom redu - nepremapravimimenima,kojasusejedvakoristila,negoponadimcima.Pooleujetrebaloneštovremenadasenaviknena njih. „Čip“ (kompjutori i komunikacije), „Dok“ (medicina i sustavi za održavanje života), „Vijak“(konstrukcije i inženjering), „Prop“ (propulzija i pogon), „Prva“ (prva časnica), „Zvizdan“ (staze inavigacija).Tijekom desetodnevnog putovanja, kako je slušao priče, šale i žalopojke svojih privremenih

brodskihdrugova,PoolejeoSunčevusustavunaučiovišenegotijekommjesecinaZemlji.Svinabrodubilisuočiglednosretništoimajunovogimoždanaivnogslušateljakaojednočlaniauditorij,noPooleserijetkodaoprevaritinjihovimpremaštovitimpripovijestima.Ponekad jebilo teškoodreditigranicu.NitkonijeozbiljnovjerovaoupostojanjeZlatnogAsteroida,

koji je obično bio smatran psinom iz dvadeset prvog stoljeća. No što reći naMerkurove plazmoide,čijejepostojanjepotvrdilobaremdesetakozbiljnihsvjedokauposljednjihpetstotinagodina?Najjednostavnijejebiloobjašnjenjekakoimajunekevezeskuglastimmunjama,kojesutakođerpovod

tolikimbrojnimizvještajimasaZemljeisMarsao„neidentificiranimletećimpredmetima“.Nonekisusepromatračizaklinjalikakosu tiplazmoidipokazivalinekuodlučnost -čak i radoznalost -kadbi imseznatnijepribližilo.Glupost,odgovaralisusumnjičavci-posrijedijesamoelektrostatičkaprivlačnost.TojeneizbježnovodilodorazgovoraoživotuusvemiruiPoolese-neprviput-našaoupoložajuda

branikrajnjulakovjernostisumnjičavostsvojegdoba.Iakojemanija„izvanzemaljcisumeđunama“većbila jenjala kad je on bio dječak, sve do kasnih dvijetisućedvadesetih godina Svemirsku su agencijuopsjedaliluđacikojisutvrdilidasuimseobraćali-iliihčakotimali-posjetiteljiizdrugihsvjetova.Njihove obmane podgrijavala su senzacionalistička sredstva priopćavanja, a ukupni je taj sindromposlijeobuhvaćenumedicinskojliteraturikao„bolestAdamskoga“.OtkrićeMNT-1stavilo je,što jeparadoksalno, točkuna tebijednegluposti,dokazujućikakododuše

negdjepostoji inteligentanživot,notajsenijepozabaviočovječanstvomvećnekolikomilijunagodina.MNT-1takođerjeuvjerljivoopovrgnuošačicuznanstvenikakojisutvrdilikakoježivotnarazinivišojodbakterija takomalovjerojatnapojavadaje ljudskavrstasasvimsamauovojGalaktici-akoneiucijelomsvemiru.GolijatovuposaduvišejezanimalatehnikaodpolitikeigospodarstvauPooleuvremenu,aosobitosu

bilizadivljenirevolucijomkojasedogodilazanjegovaživota:krajrazdobljafosilneenergijepotaknuoje iskorištavanje vakuumske energije. Teško im je bilo zamisliti dimom zagušene gradove dvadesetogstoljećaiotpad,pohlepuistrašneekološkekatastrofenaftnogdoba.„Nemojtekrivitimene“,rečePoole,hrabrosebranećiposlijejednogkrugapredbacivanja.„Uostalom,

Page 58: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

pogledajtekakvujezbrkunačinilodvadesetprvostoljeće.“Slijediojenizpitanja„Kakotomislite?“uzboruokostola.„Eto,čimjekrenulotakozvano 'dobaneograničeneenergije’,isvatkojeimaotisućekilovatajeftine

čisteenergijekojomsemogaoigratipomilojvolji-znateisamištosedogodilo!“„Ah,mislitena'toplinskukrizu'.Notojebilosređeno.“„Da,nakonnekogvremena-nakonštostepolaZemljinepovršineprekrilireflektorimakojisuodbijali

zračenjeSuncanatragusvemir.InačebidosadaZemljavećbilanapolakuhana,poputVenere.“Znanje posade o povijesti trećeg milenija bilo je tako iznenađujuće ograničeno da ih je Poole -

zahvaljujući temeljitoj naobrazbi što ju je stekao u Zvjezdanom Gradu - često mogao iznenađivatipojedinostima o događajima koji su se dogodili daleko poslije njegova vremena. No bio je takođerpolaskan kad je doznao kako su dobro bili upoznati s brodskim dnevnikom Otkrića; bio je postaojedanodklasičnihzapisasvemirskogadoba.Odnosilisusepremanjemukaoštobionprihvaćaonekuvikinškusagu;često jesamsebemoraopodsjećatida jepovremenubionapolaputa izmeđuGolijataiprvihbrodovakojisupreploviliAtlantskiocean.„Na vaš 86. dan“, podsjetio ga je Zvizdan, tijekom večere petoga dana, „prošli ste pokraj

asteroida7794naudaljenostioddvijetisućekilometaraiispalilistesonduunjega.Sjećatelisetoga?“„Kakonebih“,odgovoriojePoolepriličnootresito.„Štosemenetiče,dogodilosetoprijemanjeod

godinedana.“„Hm,oprostite.Dakle,sutraćenam13.445bitijošbliže.Bisteligapogledali?Sasamonavođenjemi

zamrznutomslikom,imatćemoprozorširokpunihdesetmilisekundi.“Stotinkusekunde!OnihnekolikominutauOtkrićučinilosesilnoužurbanim,asadaćesesvezbivati

pedesetputabrže...„Kakojevelik?“,upitaPoole.„Tridesetsdvadesetspetnaestmetara“,odgovoriojeZvizdan.„Nalikjenaotucanuopeku.“„Štetaštonemamometakkojibismoispaliliunjega“,rečeProp.„Jesteliikadpomišljalinatodabi

7794mogaouzvratiti?“„Nikadnamtonijepalonaum.Noastronomimajetopružilohrpukorisnihinformacija,pasetakorizik

isplatio...Uostalom,stotinkasekundenijevrijednatruda.Nasvakinačin,hvala.“„Shvaćam.Kadstevidjelijedanasteroid,vidjelisteih-“„Nijetako,Čip.KadsambionaErosu-“„Kaoštosinamrekaonajmanjedesetputa-“Poole se u mislima isključio iz razgovora, koji se pretvorio u šum u pozadini bez smisla. Bio je

tisućugodinauprošlosti,prisjećajućisejedinoguzbuđenjamisijeOtkrićaprijekonačnekatastrofe.Iakosu on iBowman bili savršeno svjesni da je 7794 samo komad stijene bez života i zraka, to saznanjejedvadajeutjecalonanjihoveosjećaje.BiojetojedinikomadčvrstetvarištosugasusrelisovestraneJupitera izurilisuunjegasosjećajimapomoracakojinadugotrajnomputovanjumoremprolazemimoobalenakojusenemoguiskrcati.Polakoseokretao,ananjemubisesmjenjivaleprugastemrljesvjetlaisjenebezredarazbacanepo

površini. Ponekad bi zaiskrile poput udaljenog prozora, kako bi površine ili izbočine kristalnogmaterijalabljesnuleobasjaneSuncem.Sjećao se, također, sve veće napetosti dok su čekali da vide jesu li točno ciljali. Nije bilo lako

pogodititakomalencilj,udaljendvijetisućekilometarakojisekretaorelativnombrzinomoddvadesetkilometaranasekundu.Pazatim,napodlozizatamnjenjestraneasteroida,iznenadna,zasljepljujućaeksplozijasvjetla.Sićušno

zrno-čistiuran238-udarilojemeteorskombrzinom:udjelićusekundesvasenjegovakinetičkaenergija

Page 59: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

pretvorila u toplinu. Oblačić plina, sjajan do usijanja, nakratko je sunuo u svemir, a kamereOtkrićabilježilesusvebljeđespektralnecrte,tragajućizaizdajničkimznakovimausijanihatoma.Nekolikosatiposlije, tamonaZemlji, astronomi suprvi put saznali kakav je sastavkorenekog asterioda.Nije bilovećihiznenađenja,nonekolikojebocašampanjcaipakprešloizrukeuruku.SamkapetanChandlervrlojemalosudjelovaoudoistademokratskojraspraviokopolukružnogstola:

činilosekakojezadovoljantimeštosenjegovaposadaopušta i izražavasvojeosjećajeunesputanomozračju. Postojalo je samo jedno neizgovoreno pravilo: za stolom ništa o ozbiljnim poslovima. Imalikakvihtehničkihilioperativnihproblema,onjimatrebaraspravitidrugdje.Poolejebioiznenađen-štoviše,maloizatečen-kadjeshvatiokakojeznanjeposadeoGolijatovim

sustavimo vrlo površno. Često je postavljao pitanja na koja bi bilo lako odgovoriti, no umjesto togaupućivalisuganabrodskubankupodataka.Noposlijenekogvremenauvidiojekakotemeljitadubinskanaobrazba,kakvujeonsvojedobnobiodobio,višenijemoguća:previšejesloženihsustavakojimanebimogao ovladati um niti jednog muškarca ili žene. Različiti specijalisti morali su samo znati što toobavljajunjihoviuređaji,aneikako.Pouzdanostsetemeljilanaautomatskomprovjeravanjuinjegovojvelikojučestalosti,aljudskoseuplitanječinilovišeštetnimnegokorisnim.Srećom, ništa od toga nije bilo potrebno tijekom tog putovanja: bilo je toliko jednolično koliko je

to neki zapovjednik mogao samo poželjeti, a nebom pred njima sve je više ovladavalo novo sunce,Lucifer.

Page 60: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

III.DIO

GALILEJEVISVJETOVI

Page 61: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

(Ulomak,samotekst,TurističkivodičuvanjskiSunčevsustav,219.3)ČakidanasdivovskisatelitinekadašnjegJupiterazanassupriličnatajna.Zaštosučetirisvijeta,

kojikružeokoistognebeskogtijelaikojisugotovoisteveličine, tolikorazličitiugotovosvakomdrugompogledu?Samouslučajuunutrašnjegsatelita,Ioa,postojiuvjerljivoobjašnjenje.TakojeblizuJupiteruda

sugravitacijskeplime, štomuneprestanognječeunutrašnjost, proizvele golemekoličine topline -toliko,doista,dajepovršinasatelitaIopolurastaljena.TojevulkanskinajaktivnijisvijetuSunčevusustavu;zemljovidinaIouimalibirokvaljanostisamonekolikodesetakadana.Iako u takvomnestalnomokolišu još nikad nije bila uspostavljena ljudska baza, bilo jemnogo

spuštanja i u tijeku je promatranje pomoću robota. (O tragičnoj sudbini ekspedicije 2571, vidiBeagle5.)Europa,poudaljenostiodJupiteradrugisatelit,bila jeprvotnosvaprekrivenaledomimalose

togavidjelonanjezinojpovršiniosimsloženemrežepukotina.Plimnesilekojevladajulom,ovdjesumnogoslabije,noipaksuproizveledovoljnotoplinedapodareEuropisveprisutnioceantekućevode,ukojemususe razvilimnogineobičniobliciživota (vidi: svemirskibrodTsien,Galaktika,Svemir). Poslije pretvorbe Jupitera u minisunce Lucifer, gotovo se sav Europin led rastalio, aizdašnavulkanskadjelatnoststvorilajenekolikomalenihotoka.Kaoštojedobropoznato,većgotovotisućugodinanijebilospuštanjanaEuropu,notajjesatelit

podneprestanomprismotrom.Ganimed,najvećimjesecuSunčevusustavu(promjer5260kilometara),takođerjeosjetioutjecaj

stvaranjanovogsuncainjegoviekvatorskidijelovidovoljnosutoplizaopstanakzemaljskihoblikaživota, iako još nema atmosferu pogodnu za disanje. Većina njegovih stanovnika djelatno jezaokupljenateraformiranjemmjesecaiznanstvenimistraživanjima;glavnajenaseobinagradAnubis(41.000stan.),nedalekoodJužnogpola.Kalistojepakpotpunodrukčijisatelit.Cijelamujepovršinaizbrazdanaudarnimkraterimasvih

veličina,atolikoihjedasepreklapaju.Bombardiranjemoradajetrajalomilijunimagodina,jersunoviji krateri potpuno razorili one ranije. Na Kalistu nema trajne baze, no ondje je postavljenonekolikoautomatskihpostaja.

Page 62: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

17

GANIMEDZa Franka Poolea bilo je neobično da prespava, no čudni su ga snovi držali budnim. Prošlost

i sadašnjost nerazdvojivo su se isprepleli; ponekad je bio naOtkriću, ponekad u Afričkom tornju -aponekadbiopetbiodječak,međuprijateljimazakojejemisliodasuodavnozaboravljeni.Gdje sam? pitao se dok se trudio prema budnosti, poput plivača koji se nastoji dohvatiti površine.

Točnoiznadposteljebiojemalenprozor,pokrivenzastoromnedovoljnodebelimdabipotpunospriječioulaženje vanjskog svjetla. Bilo je jednom vrijeme, negdje sredinom dvadesetog stoljeća, kadsu zrakoplovi bili dovoljno spori da ponude smještaj za spavanje u prvom razredu: Poole nikad nijeiskušao tu nostalgičnu raskoš što su je neke turističke agencije nudile i u njegovo vrijeme, no lako jemogaozamislitidasadauživaunečemusličnom.Odmaknuojezastoripogledaovan.Ne,nijeseprobudiouzemaljskonebo,iakokrajolikpodnjimnije

biomnogorazličitijiodAntarktika.NoJužnipolnikadsenijemogaopohvalitisdvasunca,kojasuobaupravoizlaziladokjeGolijatkliziopremanjima.Brodjekružionavisinimanjojodstokilometaraiznadnečegaštojeizgledalopoputgolemeoranice,

neznatnozaprašenesnijegom.Nooračmoradajebiopijan-ilijesustavvođenjapoludio-jerbrazdesukrivudaleusvimsmjerovima,ponekadsepresijecaleilisevraćalesameusebe.Tuitamoterenjebioposijanblijedimkrugovima-sablasnimkraterimaodmeteorskihudaraprijemnogoeona.Dakle,tojeGanimed,mniojePoolesneno.Ljudskapredstražanajdaljaodkuće!Zaštobiikojaosoba

zdravarazumaželjelaživjetiovdje?Pa,isamsamčestotakorazmišljaokadsamletioiznadGrenlandailiIslandauzimskodoba...Kucanjenavratima,„Smijemliunutra?“,ikapetanChandlervećjetoiučinio,nečekajućiodgovor.„Mislili smo da te ostavimo spavati dok se ne spustimo - ta oproštajna zabava na kraju

putovanjatrajalajeduljenegoštosamnamjeravao,nonisammogaoriskiratipobunuprekidajućije.“Polesenasmijao.„Jeliikadbilakojapobunausvemiru?“„Oh, poprilično - no ne u moje vrijeme. A sada, kad si spomenuo temu, mogao si reći kako je

Halizapočeotradiciju...oprosti-moždanebih-gledaj-ondjejegradGanimed!“Naobzorusepočelopojavljivatineštoštojenalikovaloispresijecanomuzorkuulicaiavenijakojesu

se križale gotovo pod pravim kutom, no i s neznatnim nepravilnostima znakovitima za naselja kojasu rasla stapanjem, bez središnjeg planiranja. Podijeljen je bio na dvoje širokom rijekom - Poole seprisjetio kako su ekvatorska područjaGanimeda sada bila dovoljno topla za postojanje tekuće vode -štogajepodsjetilonajedanstaridrvorezkojijenekoćvidio,naslikusrednjovjekovnogLondona.TadajeprimijetiokakogaChandlerpromatraizražajemkaodasezabavlja...iiluzijajeiščezlakadje

shvatiodimenzije„grada“.„Ganimeđani“, rekao je ozbiljno, „su vjerojatno prilično visoki, kad su napravili ceste pet ili deset

kilometaraširoke.“„Negdje i dvadeset. Impresivno, zar ne? A sve je posljedica stezanja i rastezanja leda. Majka

prirodajedomišljata...Mogaobihtipokazatiuzorkekojiizgledajuvišeumjetni,iakonisutakovelikikaotaj.“„Kad sam bio dječak, digla se velika galama oko lica na Marsu. Dakako, ispostavilo se da je to

bionekibrežuljakštosugaoblikovalepješčaneoluje...obiljejetogaupustinjamaZemlje.“

Page 63: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Nije li netko jednom rekao kako se povijest uvijek ponavlja? Ista se glupost dogodila s gradomGanimedom-neki je smušenjak tvrdiodasugasagradili izvanzemaljci.Nobojimseda tajgradnećetrajatidugo.“„Zašto?“,upitaPooleiznenađeno.„Već se počeo urušavati, kako Lucifer topi permafrost. Ne bi mogao prepoznati Ganimed za sto

godina...ondjejerubjezeraGilgameš-akopažljivopogledaš-tamonadesno-„„Shvaćamštomisliš.Štosetodogađa-patosigurnonekuhavoda.Čakninatomniskomtlaku?“„Uređajzaelektrolizu.Neznamkolikomilijardikilogramakisikanadan.Dakako,vodikodlazigorei

gubise-nadamose.“Chandlerovjeglasutihnuoumuk.Tadajenastavio,uneobičnopovjerljivomtonu:„Svataprekrasna

voda tamo - a Ganimed je ne treba ni pola! Nemoj nikome reći, no radim na tomu da nešto od togadopremimnaVeneru.“„Neštolakšeodguranjakometa?“„Što se tiče energije, da -Ganimedova brzina bijega je samo tri kilometra na sekundu. Imnogo je,

mnogobrže-godineumjestodesetljeća.Nopostojenekepraktičneteškoće...„Moguzamisliti.Hoćešlitoizbacivatispomoćulanseramase?“„Ah,ne-koristitćusetornjevimakojićeseprotezatikrozatmosferu,poputonihnaZemlji,samoće

biti mnogo manji. Crpit ćemo vodu do vrha, zamrznut je gotovo do apsolutne nule i pustiti da jeGanimedrotacijom,poputpraćke, ispaliupravomsmjeru.Bitćeneštogubitkatijekomtransportazbogisparavanja,novećinaćestići-štojetakosmiješno?“„Oprosti-nesmijemsetojideji-imasmisla.Noizazvaosiumenitakoživosjećanje,Imalismovrtnu

prskalicukojaseokretalauslijedvlastitogmlazavode.Toštotinamjeravašistoje-samouneštovećemomjeru...Koristisecijelimjednimsvijetom.“Iznenadanekajedrugaslikaizprošlostipotisnulasvedruge,Poolesesjećaokakosuse,onihdanau

Arizoni,oniRikkiradonatjeravalikrozoblakemagliceštoihjestvaraopolaganorotirajućimlazvrtneprskalice.Kapetan Chandler bio je mnogo pažljivija osoba nego što se to volio prikazivati: znao je kad je

vrijemedaode.„Moramnatragnamost“,brundaoje.„VidimosekadseiskrcamouAnubisu.“

Page 64: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

18

HOTELGRANDGrandHotelGanimed-neizbježnopoznatucijelomSunčevusustavukao„HotelGranimed“-sasvim

sigurnonijebionimalograndiozan,ibiobisretankadbimogaodobitiocjenuodjedneipolzvjezdicenaZemlji.Nokakojenajbližakonkurencijabilaudaljenanekolikostotinamilijunakilometara,upravanijenalazilanekogvelikograzlogadaseprevišetrudi.Poolenijeprigovarao,iakoječestopoželiodamujeDanilpriruci,kakobimupomogaoupraktičnim

stranamaživotaidadjelotvornijekomuniciraspoluinteligentnimuređajimakojisugaokruživali.Iskusiojekratko razdoblje strahakadsusezatvorilavratazanjegovim(ljudskim)hotelskimmomkom,koji jeočito bio previše opčinjen svojim slavnimgostomdabimuobjasnio kako funkcionira bilo koji sobniuređaj. Poslije pet minuta bezuspješnog govorenja neosjetljivim zidovima, Poole je napokon uspiouspostavitikontaktsnekimsustavomkojijerazumionjegovnaglasakinjegovenaloge.Kakavlibitobiočlanak u novostima „Svi svjetovi“: „POVIJESNIASTRONAUTUMROODGLADI, ZAROBLJENUHOTELSKOJSOBINAGANIMEDU!“Bilabitodvostrukaironija.MoždajenazivjedinogluksuznogapartmanauGranimedubioneizbježan,

nobilojesablasnosusrestisesprastarimhologramomuprirodnojveličinisvogstarogbrodskogdruga,upunoj odori - prigodom ulaženja u „Apartman Bowman“. Poole se čak sjećao slike; njegov službeniportretbiojenačinjenuistovrijeme,nekolikodanaprijepočetkamisije.UskorojeustanoviokakojevećinaposadeGolijata imalaprivatnismještajuAnubisu,idasujedva

čekali da ga upoznaju s Ostalim Značajnima, tijekom namjeravanog dvadesetdnevnog boravka broda.Gotovosugaodmahuklopiliudruštveniiposlovniživotovogpograničnognaselja,aAfričkitoranjsadasepretvorioudalekisan.Poput mnogih Amerikanaca, u dubini srca osjećao je sentimentalnu privrženost prema malenim

zajednicama gdje je svatko poznavao svakoga - u realnom svijetu, a ne u onom virtualnomsvijetu kiberprostora. Anubis, s manje stalnih stanovnika od Flagstaffa kakvog se sjećao, sasvim sedobropribližavaonjegovomidealu.Triglavnekupolepodtlakom,svakadvakilometraupromjeru,nalazilesusenaproplankuskojegse

pružao pogled na ledeno polje što se bez prekida protezalo do horizonta. Ganimedovo drugo sunce -nekoćzvaniplanetJupiter -nijedavalodovoljno toplinedaotopipolarne ledenepokrivače.To jebioglavnirazlogzaštojeAnubisbioutemeljennatakonegostoljubivommjestu:temeljigradavjerojatnonećepropastijošnajmanjenekolikostoljeća,Ispod kupola moglo se lako biti neovisan o vanjskom svijetu. Poole, nakon što je ovladao

mehanizmima„ApartmanaBowman“,otkriojekakomujenaraspolaganjuograničena,novrlodojmljivazbirkaokoliša.MogaojesjeditipodpalmamanaobaliTihogoceana,slušatinježnišumvalovaili,akomuse tovišesviđalo,huk tropskihorkana.Mogao jepolagano letjetimeđuvrhovimaHimalaja ilidužgolemih kanjona doline Mariner. Mogao je šetati vrtovima Versaillesa ili niz ulice nekoliko velikihgradova, tijekom sedam široko razvučenih povijesnih razdoblja. Iako Hotel Granimed nije bio međunajpoznatijimodmaralištimaSunčevasustava,ponosioseopremomodkojebisezabezeknulisvinjegovimnogoslavnijiprethodnicinaZemlju.BilobismiješnouljuljkivatiseuzemaljskeuspomenepoštojeprevalioputkrozpolaSunčevasustava

kakobiposjetiojedanneobičannovisvijet.Poslijenekolikopokušaja,Poolejeuspiopostićikompromis,radiužitka-inadahnuća-utijekusverjeđihtrenutakadokolice.

Page 65: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Na svoju veliku žalost, nikad nije bio u Egiptu, pa je tako bilo veliko zadovoljstvo odmarati sepodpogledomSfinge-kakvajebilaprijenjezinedvojbene„rekonstrukcije“- ipromatrati turistekakoseveruuzkrupnokamenjeVelikepiramide.Prividjebiosavršen,osimonogkomadaničijezemljegdjesepustinjasukobljavalas(pomaloistrošenim)sagom“BowmanovaApartmana“.Nebo je, pak, bilo takvo kakvo ljudsko oko nije vidjelo sve do pet tisuća godina poslije

polaganjaposljednjegkamenauGizi,Notonijebilailuzija;bilajetosloženaistalnodrukčijastvarnostGanimeda.Jer taj je svijet - kao i njegove pratitelje - plimna privlačna sila Jupitera bila lišila rotacije prije

mnogo eona, pa je novo sunce, rođeno iz divovskog planeta, nepomično stajalo na nebu. jedna jeGanimedova strana bila pod neprestanim svjetlom Lucifera, pa premda se druga polukugla čestospominjalakao“ZemljaNoći“,opis je isto takoupućivaonakrivezaključke,kao imnogo raniji izraz„tamna stranaMjeseca“.Kao i lunamaDruga Strana,Ganimedova je „ZemljaNoći“ pola svog dugogdanabilapodsvjetlomdobrogstarogSola.Slučajnošćukojajebilavišezbunjujućanegokorisna:Ganimedujetrebalogotovotjedandana-sedam

dana i tri sata - da obiđe svoju matičnu zvijezdu. Pokušaji da se stvori kalendar po načelu „jedanganimedski dan = jedan zemaljski tjedan“ stvorio je toliku zbrku da su ga napustili prije nekolikostoljeća.PoputsvihostalihstanovnikaSunčevasustava,domaćisusekoristiliuniverzalnimvremenom,obilježavajućisvojestandardnedvadesetčetverosatnedanebrojevima,aneimenima.Kako je Ganimedova novostvorena atmosfera još bila vrlo rijetka i gotovo bez oblaka, mimohod

nebeskih bolida pružao je spektakl bez kraja. Kad su bili najbliži, Io i Kalisto doimali su se da suveličine polaMjeseca, viđenoga sa Zemlje - no samo im je to bilo zajedničko. Io je bio tako blizuLuciferudamujebilopotrebnomanjeoddvadanadagaobiđe;pokazivaojevidljiveznakekretanjautijeku minuta. Kalistu, više od četiri puta udaljenijem nego Io, trebalo je dva ganimedska dana - ilišesnaestzemaljskih-dajednomobletiokoLucifera.Fizičkikontrastizmeđutadvatijelabiojejošnapadniji.DubokozamrznutiKalistogotovosenimalo

nije promijenio Jupiterovom pretvorbom u minisunce: i dalje je bio pustinja s plitkim kraterima uledu, tako gusto natisnutima da nije bilo mjesta na cijelom satelitu koje bi izbjeglo višestrukimudarima,jošuvremenukadseneizmjernaJupiterovasilatežanatjecalasaSaturnomuskupljanjusmećaiz vanjskih predjela Sunčeva sustava. Od tada, ne računajući poneki zalutali metak, ništa se nijedogađaloposljednjihnekolikomilijardigodina.Na mjesecu Io svakog se tjedna događalo nešto. Kao što je primijetio neki domaći šaljivac, prije

nastankaLuciferaondjejebiopakao-asadajepakaomalosamopodgrijan.Poole bi često približio sliku tog gorućeg krajolika i gledao bi u sumporasta grla vulkana koji su

neprestano preoblikovan površinu veću od Afrike. Ponekad bi usijani vodoskoci nakratko sunulistotinamakilometarauprostor,poputgorostasnihvatrenihstabalaštorastuunekomsvijetubezživota.Kakosusebujicerastaljenogsumporarazlijevaleizvulkanaiodušnica,nestalnopočeloprelijevalobi

seuuskomspektruodcrvenoginarančastogižutog,dokse,kameleonoliko,nijepreoblikovalousvojeraznobojne alotrope, Prije zore svemirskog doba nitko nijemogao ni zamisliti da postoji takav svijet.Kolikogodlijeuzbudljivobilopromatratigaizudobnogapoložaja,Poolejeteškomogaopovjerovatidasečovjekikadusudiospustitionamo,kamosuseirobotibojalikoraknuti...No predmet njegova glavnog zanimanja bila je Europa, koja je u svom najbližem položaju

izgledala točno isto takovelikakaoZemljin jediniMjesec,no jurila jekrozsvesvojemijenezasamočetiri dana. Iako Poole uopće nije bio svjestan simbolizma nastalog time što je izabrao svoj privatniegipatski krajolik, sada se pokazalo sasvim odgovarajućim da Europa bude na nebu iznad još jednevelikeenigme-Sfinge.

Page 66: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Čak i bez povećanja, kad je potražio golim okom, Poole je mogao vidjeti kako se Europa jakopromijenilau tisućugodinaotkako jeOtkriće krenulopremaJupiteru.Paukovamrežauskihpojaseva icrta,štojenekoćpotpunoprekrivalanajmanjiodčetirigalilejevamjeseca,sadajenestala,siznimkompolova. Ondje je polarna kora kilometarski debelog leda ostala nerastaljena unatoč toplini Europinanovog sunca: drugdje su djevičanski oceani kipjeli i ključali u rijetkoj atmosferi, na temperaturi kojabinaZemljiodgovaralaugodnojsobnojtoplini.Bilajetotakođerugodnatemperaturazastvorenjakojasuizmiljelanakonštoserastalioneprekinuti

ledeni oklop, što ih je istodobno i zarobio i štitio. Špijunski sateliti oko Europe, koji su prikazivalipojedinosti velike samo nekoliko centimetara u promjeru, promatrali su kako se neka europanskavrstastalarazvijatiuoblikvodozemaca;iakosunajvećidiovremenaprovodilipodvodom,„Europani“suvećpočeligraditijednostavnezgrade.Bilo je neobično da se to moglo dogoditi za samo tisuću godina, no nitko nije sumnjao kako se

objašnjenjeskrivauposljednjeminajvećemodmonolita-nekolikokilometaradugom„VelikomZidu“naobaliGalilejskogmora.Takođernitkonijesumnjaodatajmonolit,nanekitajanstvennačin,nadzireeksperimentkojijepočeo

natomsvijetu-kaoštojetobiloučinjenonaZemljičetirimilijunagodinaranije.

Page 67: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

19

LUDOSTIČOVJEČANSTVAGOSPOĐICAPRINGLEDATOTEKA-INDRADragaIndra-oprostištotivećnisamposlaomakarglasovnuporuku-uobičajeniizgovori,dakako,pa

tenećuniopterećivatinjima.Daodgovorimna tvoje pitanje - da, već se osjećam sasvimkodkućeuGranimedu, no svemanje i

manje vremena provodim ondje, iako sam uživao u prikazivanju neba što sam ga projicirao u svomapartmanu. Prošle je noći lov kanal za pražnjenje izveo krasnu priredbu - to je neka vrsta razmjenemunjine izmeđuIoa i Jupitera -hoćurećiLucifera.Priličnonaliknazemaljskupolarnusvjetlost, samomnogospektakularnije.Otkrilisujeradioastronomimnogoprijemogarođenja.A govoreći o starim vremenima - jesi li znala da Anubis ima šerifa! Mislim da je to pretjerano

oponašanje graničarskog duha. Podsjeća me na priče koje mi je pripovijedao moj djed o Arizoni...moramneštoodtogaispričatiovdašnjimprijateljima...Možda zvuči smiješno, no još se nisam naviknuo na boravak u „Apartmanu Bowman“. Neprestano

seogledavamprekoramena...Kakomiprolazivrijeme?SličnokaouAfričkomtornju.Sastajemsesmjesnimintelektualcima,iakosu

priličnotanki(nadamsedanitkoneprisluškuje).I uplitao sam se - realno i virtualno - u obrazovni sustav - vrlo je dobar, čini mi se, iako je

previšetehničkiusmjerenzatvojukus.Toje,dakako,neizbježnouovakosurovojokolini...Notomijepomoglodashvatimzaštoljudiživeovdje.Tojeizazov-osjećajsvrhovitosti,moglobise

reći-kakavserijetkonalazinaZemlji.Istina je da je većina domaćih rođena ovdje, pa tako ne znaju za neki drugi dom. Iako su - obično

- previše pristojni da bi to rekli, oni drže daDomovinski planet postaje dekadentan.Misliš li i ti? Iako da, što ćete vi Terani - kako vas zovu ovdašnji ljudi - učiniti s tim u svezi? Jedan odsrednjoškolskih razreda koji sam posjetio, nada se da će vas probuditi. Oni pripremaju vrlo tajne isloženeplanovezainvazijunaZemlju.Nemojterećidavasnisamupozorio...Bio sam na izletu izvan Anubisa, u takozvanoj Noćnoj Zemlji, gdje nikad ne vide Lucifera. Nas

desetero - Chandler, dvoje iz Golijatove posade, šest Ganimeđana - otišli smo na Drugu stranu ipratilismoSuncesvedohorizonta,takodajedoistanastupilanoć.Sablasno-vrlonaliknapolarnezimenaZemlji,nospotpunocrnimnebom...gotovosamseosjećaokaodasamusvemiru.Lijepo smo mogli vidjeti sve galilejeve mjesece i promatrali smo kako Europa pomračuje -

oprosti,zatamnjuje-Io.Dakako,izletjebiovremenskitakoplaniranimdasmotomoglipromatrati...Neki od manjih mjeseca također su se mogli vidjeti, no dvostruka zvijezda Zemlja-Mjesec bila je

mnogo vidljivija. Jesam li osjećao čežnju za domom? Iskreno rečeno, nisam - iakomi nedostajumojinoviprijateljisaZemlje...Da,ižaomije-jošsenisamsastaosdr.Kahnom,iakomijeostavionekolikoporuka.Obećajemdaću

toučinitizakojidan,zemaljskidan,dakako,aneganimedski!Najbolje želje Joeu - moji pozdravi Danilu, ako znaš što je s njim - je li opet prava osoba? - i

volimte...POHRANIPRENESI

Page 68: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

TamouPooleovustoljeću,imenekeosobeobičnobidalonaslutitinjegov/njezinizgled,notakonije

bilo poslije trideset naraštaja. Dr. Theodore Khan, ispostavilo se, bio je sjevernjački plavokos iočekivalo bi se da se bolje osjeća u nekom dugom vikinškom brodu nego kad bi pustošio stepeSrednjeAzije;nonebibioosobitoimpresivanubilokojojodtihdvijuuloga,jerjevisinommjeriosamostopedesetcentimetara.Poolenijemogaoodoljetimalojamaterskojpsihoanalizi:malenisuljudičestoagresivnonadobudni-štoje,ponavještajimaIndreWallace,biodobaropisjedinogGanimedovogstalnonastanjenogfilozofa.Khanusuvjerojatnobilepotrebneteosobinekakobipreživioutakvom,praktičnimstvarimanaklonjenomdruštvu.GradAnubisbio jepremalendabi sedičio sveučilištem - luksuzomkoji je jošpostojaonadrugim

svjetovima,iakosumnogimislilikakoihjetelekomunikacijskarevolucijaučinilazastarjelima.Umjestotoga,imaojeneštomnogoprikladnije,atakođeristoljećimastarije:Akademiju,zajednosgajemmaslinakojibiiPlatonazaveoubludnju,svedoknebipokušaoprošetatinjime.Indrinapošalicaofilozofskomodjelukojemodopremenijebilopotrebnoništavišeodškolskihploča,očitosenijemoglaprimijenitiuovojsloženojokolini.„Građenajetakodamožeprimitisedamosoba“,rekaojeponosnodr.Khankadsusesmjestiliustolce

očitotakoizvedenedanebuduprevišeudobni,“jertojenajvišeosobaskolikonetkomožesurađivati.AakopribrojiteiSokratovduh,tadaćetedobitibrojnazočnihkolikoihjebilokadjePlatonizgovoriosvojslavnigovor...“„Onajobesmrtnostiduše?“Khanjebiotakoočitoiznenađen,daPoolenijemogaosuzdržatismijeh.„Polazio sam kratak tečaj filozofije neposredno prije diplomiranja - kad je bio rađen nastavni

plan,netkojezaključiokakobiunasčupaveikvrgaveinženjeretrebaloulitiimalokulture.“„Dragomi je što to čujem.To silnoolakšava stanje.Znate, još nemoguvjerovati svojoj sreći.Vaš

dolazak ovamo dovodi me u napast da povjerujem u čuda! Već sam pomišljao da odem na Zemljukakobihvasupoznao-jelivamnašadragaIndragovorilaomojoj-eh-opsesiji?“„Nije“,odgovoriPooleneprevišeuskladusistinom.Dr.Kahnjedjelovaovrlozadovoljno;očitojebiooduševljenštojenašaonovoslušateljstvo.„Možda ste čuli kakomenazivaju ateistom,no tonijepotpuno točno.Ateizamsenemožedokazati,

paprema tomunijezanimljiv.Kolikosegod točinilonevjerojatnim,nikadnećemomoćibiti sigurniuto nije li Bog nekoć postojao - i odlepršao u beskrajnost, gdje ga nitko ne može naći... PoputGautameBude, ja ne zauzimam stajalište o tom predmetu. Poljemojeg istraživanja je psihopatologijapoznatakaoreligija.“„Psihopatologija?Tojeteškariječ.“„Obilno opravdana tijekom povijesti. Zamislite da ste neki inteligentni izvanzemaljac, usredotočen

samo na dokazive istine. Otkrijete neku vrstu što se podijelila na tisuće - ne, sada već na milijune- plemenskih skupina koje prihvaćaju nezamislivo mnogo različitih vjerovanja o podrijetlu svemira io načinu kako se valja ponašati u njemu. Iakomnoge od njih imaju zajedničke stavove, pa čak i kadpostoji devedesetdevetpostotna podudarnost, onaj jedan preostali postotak dostatan je da se stanumeđusobnoubijatiimučitizbogtrivijalnihtočakadoktrine,potpunobesmislenihpromatračuizvana.“„Kakoobjasniti takonerazumnoponašanje?Lukrecije jepogodiosržstvarikad je rekaoda jevjera

nusproizvod straha - reakcija na tajanstveni i često neprijateljski svemir. U najvećem dijelu ljudskepretpovijesti vjerojatno je morala biti nužnim zlom - no zašto je bila gora od potrebnoga - i zaštojepreživjelakadvišenijebilapotrebna?“„Rekoh zlo - i mislim da je tako, jer strah vodi u okrutnost. I najpovršnije poznavanje inkvizicije

Page 69: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

tjeranasnatodasestidimoštopripadamoljudskojvrsti...JednaodnajgnusnijihikadobjavljenihknjigajestMaljvještica, što ju je napisaopar nastranih sadista, a opisujemučenjakoja jeCrkvaodobrila -ohrabrivala! - radi iznuđivanja priznanja od tisuća neopasnih starica, prije nego što su ih živespalili...Samjepapanapisaoodobravajućipredgovor!“„Novećinajeostalihreligija,snekolikočasnihiznimaka,bilajejednakotakološakaoikršćanstvo...

Čak i uvašemstoljeću,malene sudječakeokivali i bičevali svedoknisunapamet znali čitaveknjigepobožnihbesmislicaiotelisuimnjihovodjetinjstvoimuževnostkakobipostaliredovnici...“„Možda je najsablažnjivija pojava cijelog slučaja to što očiti luđaci, iz stoljeća u stoljeće,

proglašavajukakosuoni-isamooni!-primiliporukuodBoga.Dasusesveporukeslagale,stvarbibilasređena.Noonesu,dakako,stubokomoprečne-štonimalonijesprečavalosamoproglašenemesijedaokupestotine-ponekadimilijune-sljedbenika,kojibisedosmrtiboriliprotivistotakozavedenihvjernikanekeneznatnorazličitevjere.“Poolepomislidajevrijemedaionizreknenešto.„Podsjetili stemenanešto što sedogodiloumojem rodnomgradu, kad sambiodječak.Neki sveti

čovjek-unavodnicima-postaviojetezgu,tvrdiokakomožečinitičuda-iokupiojezatiličasakgomiluštovatelja. A to nisu bili neznalice ili nepismeni; često bi potjecali iz najboljih obitelji. Svakesamnedjeljemogaovidjetiskupeautomobileparkiraneokonjegova-eh-hrama.“„To se nazivalo Rasputinovim sindromom: milijuna je takvih slučajeva tijekom cijele povijesti, u

svakojzemlji.Apopriliciu jednomslučajuod tisuću,kultpotraje tijekomnekolikogeneracija.Štosedogađalouovomslučaju?“,upitaKahn.„Dakle, suparnicisubilivrlonesretni ičinili susvešto im jebiloumoćida ihdiskreditiraju.Kad

bih se samomogao sjetiti njegova imena - koristio se nekim dugim indijskim imenom - Swami i jošnešto-noispostavilosedajepodrijetlomizAlabame,Jedanjeodnjegovihtrikovabiodaizzrakagrabisvetepredmeteidaihdijelisvojimobožavateljima.Stjecajemokolnosti,našjemjesnirabinbioamatermađioničar i javno je pokazao kako to čini. No bez ikakve koristi; vjernici su rekli kako je čarolijanjihovasvamijabilaprava,adajerabinsamobioljubomoran.“„U jednom trenutku,žaomi je što tomoramreći,moja jemajka lupeža shvatilaozbiljno -dogodilo

se tonakonšto jeotacpobjegao, što jemožda ibilouzrokom- iodvuklame jena jednuodnjegovihseansi. Bilo mi je tek oko deset godina, no mislio sam kako do tada još nisam vidio nikoga takoodbojnog. Imao jebraduukojoj jebilomjesta zanekolikoptičjihgnijezda, avjerojatno ih jeondje ibilo.“„Zvučitopoputstandardnogmodela.Kakojedugodjelovao?“„Tri ili četiri godine.A tada je na brzinumorao napustiti grad: ulovili su ga kako priređuje orgije

s tinejdžerima. Dakako, tvrdio je da je primjenjivao tajanstvene postupke za spašavanje duše. Inećetepovjerovati-“„Iskušajteme.“„Čak i tada,svasilanjegovihbedaka još jevjerovalaunjega.Njihovbognijemogaočinitizlo,pa

prematomusvesumunamjestili.“„Namjestili?“„Oprostite - osudili ga na temelju lažnih dokaza - ponekad je to činila policija kako bi uhvatila

kriminalca,kadsesveostaloizjalovi.“„Hmm. Dakle, vaš je svami bio savršeno tipičan: prilično sam razočaran. No pomaže mi da

dokažemsvojstav-dajevećinačovječanstvauvijekbilaluda,ilibaremnekovrijeme.“„Priličnonereprezentativanuzorak-malopredgrađeFlagstaffa.“„Točno, no mogao bih ga umnožiti tisućama puta - ne samo u vašem stoljeću, nego i dalje

Page 70: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

tijekompovijesti.Nikadnijebiloničega,kolikotogodbilobesmisleno,uštomilijardeljudinebibilepripravnepovjerovati,čestotakostrastvenodasubiliskloniboritisedosmrti,umjestodanapustesvojetlapnje.Pomojemsudu,tojedobrapraktičnadefinicijaludosti.“„Bistelibilipripravnitvrditikakonitkosjakimvjerskimuvjerenjemnijeprizdravojpameti?“„Udosljednomtehničkomsmislu,da-akojedoistaiskren,anijeprijetvoran.Aštoihje,sudim,bilo

najmanjedevedesetposto.“„UvjerensamutodajerabinBerensteinbioiskren-aonjebiojedanodnajrazumnijihljudištosamih

ikadpoznavao,atakođerijedanodnajplemenitijih.Kakoobjašnjavateto?Jedinipravigenijkojegsamikadsusreobiojedr.Chandra,kojijevodioprojektHAL.Jednomsammoraounjegovured-nitkonijeodgovaraonamojekucanje,pasampomisliokakounjemunemanikoga.“„Onsemolioskupnimalenihbajkovitihbrončanihkipića,okićenihcvijećem.Jedanjeodnjihbionalik

naslona...drugijeimaovišerukunegojeobično...Biosampriličnoiznenađen,nosrećomnijemečuo,pasamseišuljaonaprstima.Bistelireklidajeionbiolud?“„Izabrali ste loš primjer: geniji često jesu! Dakle, recimo to ovako: nisu ludi, nego duševno

oštećeni,zbogutjecajaudjetinjstvu.Isusovackaže:dajteminekogdječakanašestgodinaionćedokrajaživotabitimoj.DasusenavrijemebilidokopalimalogChandre,onbibiorevankatolik-anehinduist.“„Možda.Nozbunjensam-zaštostetakoželjnočekalidamevidite?Bojimsedanikadnisambiorevan

niučemu.Štojaimamsasvimtim?“Polako,isočitimužitkomčovjekakojisenapokonlišavateškeidugobremenitetajne,dr.Kahnmuje

rekao.

Page 71: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

20

OTPADNIKSNIMAJ-POOLEZdravo,Frank...ItakosinapokonsusreoTeda.Da,mogaobiganazvatičudakom-akotakodefiniraš

entuzijastabezsmislazahumor.NočudacičestopostajutakvizatoštoznajuVelikuIstinu-možešličutimojavelikaslova?-anitkoihnesluša...Dragomijedatijesi-isavjetovalabihtidagauzimašjakoozbiljno.RekaosikakosiseiznenadiokadsividioportretnekogpapekakojevidljivoizloženuTedovustanu.

Tobimogaobitinjegovjunak,PioXX.-sigurnasamkakosamtigaspomenula.Potražipodatkeonjemu- često ga nazivaju Inpio, Bezbožnik! To je sjajna pripovijest i točno oponaša u Crkvi nešto što sedogodiloupoliticimaloprijetvogrođenja.SjećašsekakojeMihailGorbačov,predsjednikSovjetskogImperija, pridonio njegovu raspadanju potkraj dvadesetog stoljeća, razotkrivajući njegove zločine izlouporabe?Nijenamjeravao ići takodaleko -namjeravaoga je reformirati, no tovišenijebilomoguće.Nikad

nećemosaznati je liPioXX. imaosličnuzamisao, jernekikardinalporemećenaumaubioga jepoštojepapazaprepastiosvijetotvorivšitajnespiseinkvizicije...VjernicisujošbilipotreseniotkrićemMNT-0teknekolikodesetljećaranije-tojejakopogodiloPija

XX.inedvojbenojeutjecalonanjegovepostupke...NojošminisirekaokakotoTeo,tajstaripritajenideist,mislidabimumogaopomoćiupotraziza

Bogom.Mislimdajebijesannanjegaštosetakouspješnokrije.Boljemunemojrećidasamtitorekla.Akadboljerazmislim,zaštoinebi?Volite-Indra.

POHRANIPRENESIGOSPOĐICAPRINGLESNIMAJZdravo-Indra-imaosamjošjedansastanaksdr.Tedom,iakomunisamrekaozaštomislišdaseljuti

naBoga!Novodiosamvrlozanimljiveprepirke-ne,dijaloge-snjime,iakojegovoriouglavnomon.Nikadne

bihpomisliodaćuseupustitiufilozofijuposlijesvihtihgodinabavljenjatehnikom.Moždasammoraoproćiprvokrozto,kakobihjemogaocijeniti.Razmišljamkakobimeonocijeniokaostudenta?Jučer sam pokušao njegov pristup, kako bih mu vidio reakcije. Možda je to originalan postupak,

iakosumnjam.Misliosamkakobitovoljelačuti-zanimalibimetvojikomentari.Evonašegrazgovora–

GOSPOĐICAPRINGLE-KOPIRAJAUDIO94„Svakako,Ted,nemožešzanijekatidajevećinunajznačajnijihdjelaljudskeumjetnostinadahnula

vjerskapobožnost.Nedokazujelitonešto?“„Da-nonetakodaćetoosobitozadovoljitibilokojegvjernika!Odvremenadovremena,ljudise

zabavljajutimedasastavljajupopiseNajvećihiNajboljihiNajsjajnijih-siguran'samdajetobilaomiljenazabavautvojevrijeme.“„Nedvojbenojebila.“„Eto, bilo je nekoliko slavnih pokušaja da se tako učini u umjetnosti. Dakako, takvi popisi ne

Page 72: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

mogu uspostaviti apsolutne - vječne - vrijednosti, no zanimljivi su i pokazuju kako su se ukusirazlikovaliodjednogdodrugogdoba...“„Posljednjipopisštosamgavidio-bilojetonazemaljskomArtnetuprijesamonekolikogodina-

biojepodijeljennaarhitekturu,glazbu,likovnuumjetnost...sjećamsenekihodprimjera...Partenon,TadžMahal...Bachovatokataifugabilajeprvauglazbi,slijediojeVerdijevRekvijem.Uslikarstvu- Mona Lisa, dakako. Potom - nisam siguran u redoslijed - skupina Budinih kipova negdje naCejlonu,izlatnaposmrtnamaskamladogkraljaTutankamona.“„Čakikadbihsemogaosjetitisvihostalih-štodakakonemogu-nebitobilovažno:bitnoje

njihovo kulturno i vjersko ishodište.Općenito, nijedna vjera nije posebno prevladavala - osim uglazbi. A to bi semoglo pripisati potpuno tehničkoj slučajnosti: orgulje i ostali predelektroničkiinstrumenti usavršeni su na pokrštenom Zapadu. Moglo je ispasti potpuno drukčije... da su, naprimjer,GrciiliKinezibilismatralistrojevenečimvišeodigračaka.“„Noraspravuozbiljnozaključuje,baremštosemenetiče,općasuglasnostokojedinognajvećeg

ljudskogumjetničkogdjela.Uvijekinadasveuvijek,nagotovosvakompopisu-tojeAngkorVat.Avjerakojagajenadahnulapresahnulajeprijemnogostoljeća;nitkotočnonineznakakvajebila,osimčinjenicedajeobuhvaćalastotinebogova,anesamojednoga!“„DasamtomogaogurnutipodnosdragomstaromrabinuBerensteinu-siguransamdabionnašao

dobarodgovor.“„Nesumnjamuto,Voliobihdasamseisammogaosusrestisnjime.Isretansamštonijedoživio

davidištosedogodilosIzraelom.“KRAJAUDIO.Evo,imašga,Indra.VoliobihdaGranimedimaAngkorVatusvomizboru-nikadganisamvidio-no

čovjeknemožeimatisve...Eh,asadapitanjenakojesitakoželjnotražilaodgovor...zaštojedr.Tedtakosretanštosamovdje?Kao što znaš, uvjeren je kako ključ mnogih tajni leži na Europi, kamo već tisuću godina nikome

nijedopuštenospuštanje.Onmislikakobihjamogaobitiiznimka.Mislikakoimamprijateljaondje.Da-DaveaBowmana,ili

štojevećodnjegapostalo...Znamo da je preživio usisavanje u Velikog Brata, umonolit - i da je nekako poslije toga posjetio

Zemlju.No ima jošnečega, što ja nisamznao.Zna tovrlomalo ljudi, jerGanimeđanima je neugodnogovoritiotome...Ted Khan potrošio je godine skupljajući dokaze i sada je sasvim siguran u činjenice - iako ih ne

znaobjasniti.Unajmanješestnavrata,svakiputsrazmakomodokojednogstoljeća,pouzdanisusvjedociovdjeuAnubisuizvijestiliotomudasuvidjelineku-prikazu-poputonekojujeHeywoodFloydsreonaOtkriću.Iakonitijedanodnjihnijeznaozaspomenutidogađaj,svisuonibilikadriidentificiratiDavea,kadsuimpokazalinjegovhologram.AbilojejošjednoviđenjenapalubibrodakojisepribližioEuropi,priješeststotinagodina...Teslučajevepojedinačnonitkonebiuzimaoozbiljno,nosvizajednoipakimajunekogsmisla.Tedje

prilično sigurandaDaveBowmanpreživljavaunekomobliku, vjerojatnoudružen smonolitom štoganazivamoVelikimZidom.Ionjošimarazlogadasebavinašimposlovima.Iakonijepokušaouspostavitikomunikaciju,Tedsenadadaćemoon,Dave,ijajednommoćistupitiu

vezu.Vjerujekakosamjajedinoljudskobićekojetomože...Jošsepokušavamodlučiti.SutraćuporazgovaratiskapetanomChandlerom,Javitćuštosmoodlučili.

Volite,Frank.POHRANI

Page 73: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

PRENESI-INDRA

Page 74: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

21

KARANTENA„Vjeruješliuduhove,Dim?“„Sasvimsigurno,ne,nopoputsvakograzumnogčovjeka,bojimihse.Zaštopitaš?“„Akonijebioduh,biojenajuvjerljivijisanštosamgaikadsanjao.NoćassamrazgovaraosDaveom

Bowmanom.“PoolejeznaokakoćegakapetanChandlerozbiljnoshvatitikadtookolnostibuduzahtijevale;nijese

razočarao.„Zanimljivo-nopostojiočitoobjašnjenje.Boravišu’BowmanovuApartmanu’,takomiDeusa!Samsi

mirekaokakosiopsjednuttime.“„Uvjerensam-dobro,devedesetdevetpostosiguran-daimašpravo,asvesupotaknulirazgovorišto

sam ih bio vodio s profesoromTedom. Jesi li čuo izvješća da seDaveBowman povremeno javlja uAnubisu?Poprilici jednomsvakihstogodina?Upravoonakokako je toučiniodr.FloydunaOtkriću,nakonštojebrodopetstavljenupogon.“„Štosedogodiloondje?Čuosamnekemutnepriče,nonikadihnisamshvaćaoozbiljno.“„Dr.Khanihshvaćatako,atakođerija-vidiosamizvornesnimke.Floydsjediumojemstaromstolcu,

kad se iza njegauobličavaneki prašinasti oblak i poprima likDavidoveglave. I tadamupredaje onipoznatuporuku,upozoravajućiganekaode.“„Atkonebi?Notojebiloprijetisućugodina.Obiljevremenadajesekrivotvori.“„Kakvogbitoimalosmisla?Khanijagledalismojejučer.Kladimseosvojživotdajeizvorna.“„Zapravoseslažemstobom.Ičuosamteizvještaje...“Chandlerovjeglasodlutaoinanjegovuselicupojaviozbunjenizraz.„Nekoćdavno,imaosamprijateljicuovdjeuAnubisu.ReklamijekakojenjezindjedvidioBowmana.

Smijaosamse.“„NeznamimaliTedtajsusretnasvojempopisu.Možešligapovezatistvojomprijateljicom?“„Eh-zapravo,ne.Većgodinamanismorazgovarali.Kolikojaznam,moglabibitinaMjesecuilina

Marsu...AzaštobitozanimaloprofesoraTeda?“„Upravosamotomeželiorazgovaratistobom.“„Zvučizlokobno.Reci.“„TedmislidaDaveBowman,ilitouštosevećpretvorio,postoji-ondjegorenaEuropi.“„Poslijetisućugodina?“„Pa-pogledajmene.“„Jedanuzorakjadnajestatistika,običavalibigovoritiprofeizmatematike.Norecidalje.“„Složena je to priča - ili možda slagalica u kojoj manjka većina dijelova. No uglavnom svi se

slažukako seneštoprijelomnozbilo snašimprecimakad seprije četirimilijunagodinapojavioonajmonolit u Africi. To označava prekretnicu u pretpovijesti - prvo pojavljivanje alata - i oružja - ireligije...Nemožetobitipukaslučajnost.Monolitnamjevjerojatnoučinionešto-sasvimpouzdanonijemogaosamostajationdje,pasivnoprihvaćatiobožavanje...TedjenašaocitatjednogslavnogpaleontologakojijerekaokakonamjeMNT-0daoudaracnogomu

stražnjicu.Ontvrdidanasudaracnijeposlaoutočnoželjenomsmjeru.Jesmolimoralipostatitakoopakii zli kako bismo preživjeli? Možda jesmo... Koliko ga shvaćam, Ted vjeruje kako je nešto temeljnopogrešnoupovezivanjužicaunašimmozgovima,zbogčeganismokadrisuvislologičnorazmišljati.Da

Page 75: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

bistvaribilejošgore,iakojesvimstvorenjimapotrebnaodređenakoličinaagresivnostizapreživljanje,čini se kako jemi posjedujemo umnogo većojmjeri nego što je to neizbježno potrebno. I niti jednaživotinja nemuči svoje istovrsnike poput nas. Je li to pogreška u evoluciji - neka vrsta genetske zlesreće?Također jeopćeuvjerenjekako jeMNT-1 stavljennaMjesec zatodabi nadziraoprojekt - pokus -

štogodtobilo-idašaljeizvješćenaJupiter-očitokontrolnomjestomisijeuSunčevomsustavu.Zatojejošjedanmonolit-VelikiBrat-čekaoondje.BioječekaovećmilijunimagodinakadjeOtkrićestiglo.Slažešlisedosad?“„Da;uvijeksamdržaokakojetonajprihvatljivijateorija.“„A sada onaj spektakularniji dio priče. Veliki je Brat očito progutao Bowmana, no unatoč tomu

preživjelo je nešto od njegove osobnosti. Dvadeset godina poslije susreta s Heywoodom Floydom,tijekomdrugeekspedicijepremaJupiteru,imalisujošjedankontaktnaOtkriću,kadseFloydpridružioradi susreta sHalleyjevimkometom2061.Baremnam takogovori u svojimmemoarima - iako jevećdobranoprešaostotukadihjediktirao.“„Mogaojebitisenilan.“„Ne, sudeći prema svim suvremenim izvješćima! Također - što je možda još značajnije - njegov

unukChris imao je neka isto tako sablasna iskustva kad seGalaktika prisilno spustila na Europu.A,dakako, ondje se upravo sada nalazi točno taj monolit - ili neki monolit! - Okružen stanovnicimaEurope...“„Počinjem shvaćati kamo cilja dr. Ted. Ovdje nastupamo mi - cijeli ciklus počinje iz početka.

StanovnikeEuropeodgajajuzabudućuglavnuulogu.“„Točno tako - sve se uklapa. Jupiter je užaren zato da bi im se dalo novo sunce, da otopi njihov

zamrznuti svijet! Upozorenje nama da se držimo podalje - vjerojatno zato da ne bismo ometalinjihovrazvitak...“„Gdje li sam već čuo tu misao? pa naravno, Frank - ide to tisuću godina unatrag - u tvoje

vrijeme!'Glavninalog’!JošseisadasmijemonaonestareserijeZvjezdanihstaza.“„Jesam li ti ikada rekao kako sam jednom sreo neke od glumaca? Bili bi se iznenadili da me

vide sada... Uvijek sam imao svoje mišljenje o toj politici nemiješanja. Monolit ju je nedvojbenoprekršio u odnosu prema nama, tamo dolje uAfrici.Moglo bi se dokazivati kako je to imalo razorneposljedice...“„Nekasljedećiputsrećabudebolja-naEuropi!“Poolesesmijao,nopriličnokiselo.„Khanjetorekaoistimriječima.“„Ištoonmislidabismomoralipoduzeti?Iononajvažnije-gdjesetipojavljuješnatojslici?“„Prijesvega,moramosaznatištosedoistadogađanaEuropi-izašto.Nijedovoljnosamopromatrati

izdaleka.“„Aštomožemodrugo?SvesondekojesuGanimeđanislalionamorazletjelesuse,neposrednoprije

spuštanja.“„OdvremenamisijedasespasiGalaktika,svebrodovesposadomskretalojenekoenergetskopolje

kojenitkonijeuspioprepoznati.Vrlozanimljivo:todokazujekakose,štogoddajetamodolje,brani,nodanijezloćudno.Također-tojevrlovažno-posjedujenekusposobnostdapromatraštosetopribližava.Možerazlikovatiroboteodljudi.“„Višenegolijamogu,ponekad.Nastavi.“„Dakle, Ted misli kako postoji čovjek koji bi se mogao spustiti na površinu Europe - jer njegov

jeprijateljondje,imogaobinanekinačinutjecatinatamošnjesile.“

Page 76: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

KapetanDimitriChandlerispustiojedug,dubokzvižduk.„Pripravansiriskirati?“„Da-štomoguizgubiti?“„Jedanskupocjenibrodsati,akopogađamštoimašnaumu.JesilizatoučioupravljatiSokolom'?“„Pa,sad,kadsivećspomenuo...bilamijesinulataideja.“„Moramrazmisliti-priznajemdamijezagolicalomaštu,nogomilajepoteškoća.“„Poznavajućite,uvjerensamkakonamnećestajatinaputu-kadsebudešodlučiodamipomogneš.“

Page 77: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

22

POTHVATGOSPOĐICAPRINGLE-PRIKAŽIHITNEPORUKESAZEMLJESNIMAJDraga Indra - ne bih želio pretjeravati, no ovo bi mogla biti moja posljednja poruka s Ganimeda.

Uvrijemekadjebudešprimala,jaćuvećbitinaputupremaEuropi.Iakojetonaglaodluka-anitkonijetimevišeiznenađenodmene-promisliosamjevrlodobro.Kao

štovjerojatnonaslućuješ,TedKhanjeuvelikeupleten...nekationsveobjasni,akosenevratim.Molimte,nemojmeshvatitikrivo-ninakojinačinnedržimtosamoubilačkommisijom!NoTedovi

dokazi uvjerili su me devedeset posto, a osim toga toliko mi je pobudio znatiželju da si nikad nebih oprostio kad bih odbio tu u životu jedinstvenu priliku. Možda bih trebao reći jedinstvenu u dvaživota...LetimmalenimGolijatovimšatlomzajednuosobu,Sokolom-kakobihgaradopokazaomojimstarim

kolegama tamo u Svemirskoj upravi! Sudeći prema ranijim zabilježbama, najvjerojatnije je da ću bitiotklonjenodEuropeprijenegolićusemoćispustiti.Noitoćemepodučitinečemu...A ako ono - vjerojatno tamošnji monolit Veliki Brat - odluči da sa mnom treba postupati kao s

robotskomsondomkakvejeuprošlostisređivaopokratkompostupku,tonikadnećusaznati.Hvalatinasvemu,imojenajsrdačnijedobreželjeJoeu.TebipozdravisGanimeda-iuskoro,nadam

se,sEurope.POHRANIPRENESI

Page 78: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

IV.DIO

KRALJEVSTVOSUMPORA

Page 79: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

23

SOKOLEuropa je ovog trenutka oko četiri stotine tisuće kilometara daleko od Ganimeda“, obavijestio je

PooleakapetanChandler.„Akopritisnešgas-hvalatištosimenaučiotomizrazu!-Sokolbitemogaoodnijeti onamo za sat vremena. No to ti ne bih preporučio: našeg tajanstvenog prijatelja moglobiuznemiritineštoštodolazitakobrzo.“„Prihvaćeno - a i trebat ćemi vremena za razmišljanje. Putovat ću najmanje nekoliko sati. I još se

nadam...“Pooleovjeglaszamroutišinu.„Nadašsečemu?“„Da ću moći uspostaviti nekakav kontakt s Daveom, ili što li on već jest, prije nego što pokušam

sletjeti.“„Da, nikad nije pristojno banuti nepozvan - čak ni ljudima koje poznaš, a pogotovu ne potpunim

strancimapoputEuropana.Moždabimoraoponijetinekedarove-štosunosilistariistraživači?Mislimkakosunekadbileomiljeneperliceizrcala?“ChandlerovpodrugljivitonnijemogaosakritinjegovupravuzabrinutostjednakokakozaPooleatakoi

za vrijednu opremu koju je namjeravao posuditi - i za koju je na kraju bio odgovoran zapovjednikGolijata.„Još razmišljam kako da to izvedemo. Vratiš li se kao junak, htio bih se kupati u slavi kojom ćeš

zračiti.NoakoizgubišSokola,kaoisamogasebe,štoćureći?Dasiukraošatldokminismogledali?Mislim da to nitko ne bi kupio. Prometna kontrolaGanimeda vrlo je djelotvorna -mora biti!Odeš libez najave, bit će ti za vratom u mikrosek - dobro, milisekundama. Nema načina da odeš ako navrijemenepodnesemtvojplanletenja.Itakopredlažemdapostupišovako,ukolikonesmislimneštobolje.PoletjetćešSokolomnazavršnikvalifikacijskipokus-svatkoznadasivećletiosam.Otićićešudvije

tisuće kilometara visoku kružnu stazu iznad Europe - nema u tomu ničeg neobičnog - ljudi to radeneprestanoilokalnevlastiizgledadanemajuništaprotiv.Procijenjeno vrijeme letenja pet sati plus ili minus deset minuta. Ako se iznenada predomisliš o

vraćanju kući, nitko ti ne može ništa - u najmanju ruku, nitko s Gamineda. Dakako, ja ću podićimalogalameinegodovatću,rećićukakosamiznenađentakvogrubimpogreškamaunavigaciji,itd.,itd.Štogodbudeboljezvučalouneminovnomistražnompostupku.“„Hoćelidoćidotoga?Nebihželioučinitiništaštobitemoglouvalitiunevolju.“„Nemoj se brinuti - vrijeme je za malo uzbuđenja ovdje unaokolo. No samo ti i ja znamo za ovu

urotu;nastojnespominjatitopredposadom-htiobihdaimaju-kakojeglasioonajdrugikorisniizrazkojemusimenaučio?-’vjerodostojnoporicanje’.“„Hvala, Dim - zaista cijenim to što radiš. I nadam se da nikad nećeš morati požaliti što si me

odteglionaGolijatuizNeptunovazagrljaja.“Pooleujebiloteškoponašatisetakodaneizazovesumnjuostalihčlanovaposadekojisupripremali

Sokola za nešto što je trebalo biti kratak, rutinski let. Samo su on i Chandler znali da bi to moglobitineštosasvimdrugo.Nonijekretaouneštopotpunonepoznato,kaoštosutočinilioniDaveBowmanprijetisućugodina.U

memorijišatlabilesupohranjenekarteEuropevisokerezolucije,kojesupokazivalepojedinostiveličinedonekolikometaraupromjeru.Točnojeznaokamoželistići;preostalojesamodavidihoćelimubiti

Page 80: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

dopuštenoprobitistoljetnukarantenu.

Page 81: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

24

BIJEG„Ručnoupravljanje,molim.“„Jesilisiguranuto,Frank?“„Sasvimsiguran,Sokole...Hvala.“Koliko se to god činilo nelogičnim, većina predstavnika ljudske vrste nije mogla ne biti pristojna

premasvojojumjetnojdjeci,bezobziranatokolikosuonaprostodušna.Cijelisvescipsihologije,kaoipopularnipriručnici (Kakonepovrijediti osjećaje svog računala;Umjetna inteligencija -prirodnouzrujavanje, samo su neki od najpoznatijih naslova), bili su napisani na temu o pristojnim ljudsko-računalnimodnosima.Odavnojeodlučenodasegrubostpremarobotimamoraizbjegavati,bezobziranatokakosetomogločinitinevažnim.Previšebiselakomoglaproširitiinaodnosemeđuljudima.Sokol je bio u satelitskoj stazi, kao što je bilo i obećano u planu leta, na sigurnih dvije tisuće

kilometara iznad Europe. Golemi mjesečev srp vladao je nebom pred njime, a čak i područjeneobasjanoLuciferombilojetakosnažnoosvijetljenodalekoudaljenijimSuncemdasesvakapojedinostjasnovidjela.Pooleunijebilopotrebnapomoćoptičkogpomagalakakobividiosvojeciljanoodredište,na još ledenojobaliGalilejskogmora,nedalekoodkosturaprvogsvemirskogbrodakoji sespustiouovajsvijet.IakosustanovniciEuropeodavnouklonilisvenjegovekovinskedijelove,zlosretnakineskaletjelicajošjeslužilakaouspomenananjezinuposadu;bilojeprikladnodasejedini„grad“-iakostrani-nacijelomtomsvijetunazoveimenom„Tsienville“.PoolejeodlučiodasespustinadmoreidapotomvrlopolakoletipremaTsienvilleu-nadajućiseda

ćenjegovdolazakdjelovatiprijateljskiilibaremneagresivno.Iakojepriznavaosamomusebikakojetovrlonaivno,nijemogaosmislitiništabolje.Itada,iznenada,upravokadsespustioispodvisineodtisućukilometara,dogodioseupad-neonakav

kakvomsenadao,većonakavkakavjeočekivao.„Ovo je kontrola s Ganimeda, zovemo Sokola. Odstupili ste od svog plana leta. Molimo odmah

izvijestiteštosedogađa.“Bilojeteškooglušitiseotakohitanzahtjev,noudanimokolnostimatosečinilonajboljim.TočnotridesetsekundiposlijeistotinukilometarabližeEuropi,Ganimedjeponoviopoziv.Poolegaje

zanemario-nonijeSokol.„Jesi lipotpunosigurandaželiš to,Frank?“,pitaoješatl. IakojePoolesavršenodobroznaodamu

setopričinjava,zakleobisedajeuglasubilotragazabrinutosti.„Sasvimsiguran,Sokole.Točnoznamštoradim.“To je sasvim pouzdano bila neistina, a u svakom trenutku od sada pa nadalje laž bi mogla biti

neizbježiva,itoslušateljstvukojejemnogosloženije.Rijetkoaktiviranakontrolnasvjetlastalasubljeskatinanadzornojploči.Poolesezadovoljnosmješkao

-svejeteklopozamisli.„Ovo jekontrola sGanimeda!Čuješ lime,Sokole?Upravljaš ručnimkomandama, stoga ti nemogu

pomoći.Štosedogađa?JošsespuštašpremaEuropi.Molim,odmahpotvrdi,“Poole jepočeoosjećati blagugrižnju savjesti.Činilomu sekakoprepoznajeglaskontrolorke leta i

gotovo je bio siguran da je to bila ona ljupka dama koju je sreo na primanju što ga je upriličiogradonačelnikubrzoponjegovudolaskuuAnubis.Njezinjeglaszvučaoiskrenozabrinuto.Iznenada,sjetiosekakoćeolakšatinjezinustrepnju-kaoipokušatineštoštojemaloprijeodbaciokao

Page 82: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

potpuno besmisleno. Možda je, unatoč svemu, vrijedno pokušati: u svakom slučaju ne moženimaloškoditi-ačakbimogloipomoći.„Ovdje Frank Poole, zovem sa Sokola. Savršeno sam O. K. - no izgleda da mi je nešto preuzelo

kontrole i da vodi šatl dolje premaEuropi.Nadam se da primate ovo - nastavit ću izvještavati doklegodtobudemmogao.“Pa,zapravoinijelagaozabrinutojkontrolorki,inadaosekakoćesejednogdanamoćičistesavjesti

suočitisnjom.Nastavio je govoriti, nastojeći da zvuči kao da je potpuno iskren, umjesto što se provlači na rubu

istine.„Ponavljam,ovdjeFrankPoolenašatluSokol, silazimpremaEuropi.Činimiseda jenekavanjska

silapreuzelanadzornadmojomletjelicomidaćejesretnospustiti.“„Dave - ovdje tvoj stari suputnik Frank. Jesi li ti pojava koja me kontrolira? Imam razloga

povjerovatikakosinaEuropi.Akojetako-radujemseštoćutesresti-gdjegodilištogodtibio.“Ni trenutkanijepovjerovaodaćebiti ikakvaodgovora:kaodase ikontrolanaGanimeduzbunila i

ostalabezriječi.Pa ipak, na neki način, dobio je odgovor. Sokolu je i dalje bilo dopušteno da se spušta prema

Galilejskommoru.Europajebilasamopedesetkilometaraispod;Poolejegolimokommogaovidjetiuskicrnigrebenna

kojemujestražarionajvećiodsvihmonolita-akojedoistadržaostražu-upredgrađuTsienvillea.Nijednomljudskombićuuposljednjihtisućugodinanijebilodopuštenoprićitakoblizu.

Page 83: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

25

VATRAUDUBINIMilijunegodinabiojetooceanskisvijet,anjegoveskrivenevodeledenajekoraštitilaodsvemirskog

vakuuma.Ledjevećinombiodebeonekolikokilometara,nobilojecrtaslabljenjakoregdjejeledpucaoi razmicao se.Tadabipotrajalakratkabitka izmeđudvajunepomirljivoneprijateljskihpočelakoja sudošlauneposrednidodirkaonigdjedrugdjeuSunčevu sustavu.Rat izmeđuMora iSvemirauvijek jezavršavaouistompatpoložaju;ogoljelajevodaistodobnozakipjelaismrzavalase,popravljajućioklopodleda.Mora Europe odavno bi se potpuno zamrznula da nije bilo utjecaja nedalekog Jupitera. Njegova

je gravitacija neprestanomijesila jezgru maloga svijeta; sile koje su grčile Ioa djelovale su i ondje,iakomanježestoko.Svagdjeudubinibilojesvjedokateteškebitkeplanetaisatelita,uneprestanomhukui tutnjavi podmorskih potresa, u pisku plinova što su se oslobađali iz unutrašnjosti, u nadzvučnimtlačnimvalovimalavinakojesupustošileravnicemorskogdna.UusporedbisuzburkanimoceanomnaEuropi,čakigromoglasnamoranaZemljibilasutiha.Tuitamo,raštrkanihpodubinskimpustinjama,bilojeoazakojebiiznenadileirazgalilesrcesvakom

zemaljskombiologu.Protezalesusenanekolikokilometaraokoisprepletenihhrpacijeviidimnjakaštosuihnataložilamineralimazasićenavrelanavirućiizunutrašnjosti.Čestobistvaralaprirodneparodijegotskihdvoracaizkojihbiupolaganomritmuteklenekecrne,vreletekućine,pulsirajućikaodaihtjerakakvosnažnosrce.Poputkrvi,bilesunepatvoreniznakpravogživota.Kipućesutekućinepotiskivaleubitačnohladneprodoreodozgoistvaraleotoketoplinenamorskome

dnu.Štojeistotakovažno,izdubineEuropedonosilesusvesastojkeživota.Takveplodneoaze,štosuuizobiljunudilehranu ienergiju, istraživačisuudvadesetomstoljećuotkrili inadnuZemljinihoceana.OvdjenaEuropibilesuneizmjernovećeibilesumnogoraznolikije.Nježni, paučinasti sklopovi koji su djelovali poput nečega nalik na biljke bujali su u „tropskim“

zonama, najbližima izvorima topline. Među njima su gmizali neobični puževi i crvi, od kojih su seneki hranili biljkama, a neki su pak hranu crpili neposredno izmineralima bogate vode oko njih. Navećimudaljenostiodpodzemnihvatri,okokojihsusegrijalasvatastvorenja,živjelisučvršćiisnažnijiorganizmi,priličnonaliknarakoveipauke.Vojske bi biologa mogle provesti cijeli život u proučavanju jedne jedine male oaze. Za razliku

od paleozojskih zemaljskih mora, bezdan na Europi nije bio postojan okoliš, tako da je evolucijanapredovala neočekivano brzo, proizvodeći obilje bajkovitih oblika. A svi su oni bili u stanjuneodređeneodgodeizvršenjasmaknuća;prijeilikasnijesvakibiizvorživotaoslabioipresahnuo,kakosu sepomicala žarišta što sugapogonila.ŠirommorskogadnaEuropebilo jedokaza takve tragedije;bezbrojna kružna područja bila su prekrivena kosturima i mineralima optočenim ostacima mrtvihstvorenjaondjegdjesucijelapoglavljaevolucijebila izbrisana izknjigeživota.Nekasuostavilakaojedini svoj spomenikgoleme, prazne ljuskeuobliku smotanih truba, većihod čovjeka.Bilo je školjkisvihoblika-sdva,paitripoklopca,kaoispiralnihkamenihoblika,mnogometaraupromjeru-upravoonakvihpoputprekrasnihamonitaštosutakotajanstvenonestaliizzemaljskihoceanapotkrajdobakrede.MeđunajvećimčudimadubinaEuropebilesurijekeusijane laveštosu izvirale izgrotlapodvodnih

vulkana.Tlakjeutimdubinamabiotakovelikdavodaudoticajustomgrimiznousijanommagmomnijemoglabuknutiuparu,pasudvijetekućinesuživjeleunemirnomprimirju.Ondje,udrukčijemsvijetuisastranimglumcima,odigraloseneštopoputpripovijestioEgiptu,davno

Page 84: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

prijedolaskaČovjeka.KaoštojeNilbiodarovaoživotuskompojasupustinje,takojeovarijekatoplineoživjeladubineEurope.Dužnjezinihobala,u tracinikadširojodnekolikokilometara,vrstazavrstomrazvijalaseibujalainestajala.Anekeodnjihostavljalesutrajnespomenike.Čestoihsenijemoglolakorazlikovatiodprirodnihformacijaokotermalnihventila,pačakikadim

porijeklonijebilosamokemijsko,bilobi teškoodrediti jesu libiliplod instinkta ili inteligencije.NaZemlji su termiti uzgajali kondominije gotovo isto tako dojmljive kao bilo koji od ovih u golemomcjelovitomoceanukojijeprekrivaoovajsmrznutisvijet.Duž uskog pojasa plodnosti u pustoši tih dubina cijele su se kulture i civilizacije mogle uspinjati

i padati, vojske sumogle stupati - ili plivati - pod zapovjedništvima nekih Tamerlana ili NapoleonaEurope. A ostatak njihova svijeta nikad ništa ne bi mogao znati o tomu, jer sve su oaze bile takoizoliranejednaoddrugepoputsamihplaneta.Stvorenjakojasuuživalautoplinirijekalaveihranilasemeđu toplim odušnicama, nisu mogla prijeći preko surovih pustopoljina između njihovih osamljenihotoka. Ako su ikad imale povjesničare ili filozofe, svaka bi kultura bila uvjerena u to da je sama uSvemiru.No čak ni prostor između oaza nije bio potpuno lišen života; bilo je otpornijih stvorenja koja su

se usuđivala prihvatiti izazov. Neka su od njih bile europanske inačice riba - aerodinamična torpedaštosujurilaspomoćuokomitihrepova,aupravljalisuperajamadužtijela.Usporedbasnajuspješnijimstanovnicima zemaljskih oceana bila je neizbježna; izložena jednakim inženjerskim problemima,evolucijamoradativrlosličneodgovore.Promotritedupineimorskepse-površnogledanogotovosujednaki,aipakpotječusvrloudaljenihgranastablaživota.PostojalajeipakjednavrlovelikarazlikaizmeđuribaumorimaEuropeionihuzemaljskimoceanima;

prvenisu imale škrge, jergotovoda i nijebilo tragakisikukoji bi semogaocrpsti izvodekojomsuplivale. Poput stvorenja oko Zemljinih geotermalnih izvora, njihov se metabolizam temeljio nasumpornimspojevimakojimajeobilovaovulkanskiokoliš.Vrlo su rijetke od njih imale oči. Osim svjetlucava tijeka izljeva lave i povremenih izbijanja

bioluminiscencijeustvorenjakojasutražilapartnerazaparenje,iligladnihulovuzaplijenom,biojetosvijetbezsvjetla.Biojetoiprokletstvompogođenisvijet.Nisusamonjegovienergetskiizvoribilipovremeniistalnose

pomicali, nego su postepeno jenjale i plimne sile koje su ga održavale. Čak i da su razvili pravuinteligenciju,Europanisubilizarobljeniizmeđuvatreileda.Osimspašeninekimčudom,nestatćezajednoskonačnimsmrzavanjemnjihovamalogasvijeta.Luciferjestvoriotočudo.

Page 85: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

26

TSIENVILLEUposljednjimtrenucima,kakosepribližavaoprekoobaleumjerenombrzinomodstokilometaranasat,

Poolejerazmišljaohoćelibitikakvesmetnjeuposljednjemtrenutku.Noništasenidaljenijezbivalo,čaknidoksepolakokretaodužcrna,odbojnalicaVelikogaZida.ToseimenijemogloizbjećikadjebioposrijedimonolitnaEuropi,jerzarazlikuodsvojemalebraće

na Zemlji i Mjesecu, ovaj je ležao vodoravno i bio je više od dvadeset kilometara dug. Iako jeobujmombiodoslovnomilijardeputavećiodMNT-0iMNT-1,njegovisuomjeribitipotpunoisti-tajuzbudljivirazmjer1:4:9pobudiojemnogenumerološkebesmislicetijekomstoljeća.Kakojeokomitolicebilovisokogotovodesetkilometara,jednaoduvjerljivijihteorijagovorilajeda

jesvrhaVelikogaZida,osimostalog,itadabudevjetrobran,štitnikTsienvilleaodoštriholujakojesupovremenošibalesGalilejskogjezera.Sada,kadseklimaustalila,bilesumnogorjeđe,noprijetisućugodinabilebiznatnaprijetnjabilokojemoblikuživotakojibiizranjaoizoceana.Iako je to ozbiljno namjeravao, Poole nikad nije našao vremena posjetiti monolit Tycho - još

uvijek zabranjeno područje kad je kretao prema Jupiteru - a Zemljina gravitacija načinila mu jenedostupnim njegovog blizanca uOlduvaiu. No on je tako često viđao njihove prikaze, da sumi bilipoznatijinegoposlovičnastražnjastranavlastiteruke(akolikolibiljudiuopće,mozgaoje,prepoznalodrugustranusvojeruke?).Nastranuneizmjernovelikarazlikaudimenzijama,nijeuopćebilonačinadaseVelikiZidrazlikujeodMNT-1 iMNT-0, ili -kad jevećriječo tomu,od„VelikogBrata“štoga jesusreoLeonovkružećiokoJupitera.U skladu s nekim teorijama, možda dovoljno suludima da budu istinite, postojao je samo jedan

pramonolit,asvisuostali-bezobzirananjihovuveličinu-samoprojekcijeilioličenjatoguzora.Poolese sjetio tih zamisli kad je primijetio netaknutu, neoskvrnutu glatkost gorostasnog mrkog licaVelikog Zida. Nedvojbeno, poslije tolikih stoljeća u tako neprijateljskom okruženju, morao bi imatinekolikomrljaprljavštine!Paipakbiojetakobesprijekorankaodamuječitavavojskaperačaprozoraupravoizglačalasvakičetvornicentimetar.Tada se sjetio kako je gotovo svatko tko je ikad došao pogledati MNT-1 i MNT-0 osjetio

neodoljivu željudadotaknenjihovuočitodjevičanskupovršinu,noda tonikomunijepošlo za rukom.Prsti,dijamantnebušilice,laserskinoževi-svejetoklizilopomonolitimakaodasubiliobloženinekomneprobojnomopnom. Ili kao da nisu - a to je bila još jedna široko rasprostranjena teorija - sasvimuovomsvemiru,negonekakoodijeljeniodnjeganekimpotpunoneprobojnimdjelićemmilimetra.Načinio je puni, polagani krug oko Velikog Zida koji je potpuno ravnodušno podnio njegovo

kretanje.Potomjespustiošatl-jošnaručnomupravljanju,uslučajudakontrolasGanimedapokušanekinovimanevardabiga„spasili“-dovanjskihrubovaTsienvilleailebdioondjetražećinajboljemjestozapristajanje.PrizorkrozmalipanoramskiprozorSokolabiomujepotpunopoznat;tolikogajeputaproučavaona

snimkama naGanimedu, tada nikad i ne pomišljajući da će taj prizor jednog dana promatrati u zbilji.Europani, čini se, nisu imali pojmaoplaniranjugradova; stotinepoluloptastihgrađevina razbacane sunaokolonaprostoruodokojednogkilometraupromjeru.Nekesubiletakomalenedabisečakiljudskadjecaosjećalaskučenounjima;iakosudrugebiledostavelikedaprimecijeleobitelji,nijednanijebilavišaodpetmetara.Svesubilenačinjeneodistegrađe,kojasenadvostrukomdnevnomsvjetlusjajilasablasnombijelom

Page 86: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

bojom.Na Zemlji su Eskimi našli jednak odgovor na izazove svog ledenog,materijalima siromašnogokoliša;igluiTsienvilleatakođersubiliodleda.Umjesto ulica postojali su kanali - koji su najbolje odgovarali stvorovima koji su još bili dijelom

amfibije i očito su se na spavanje vraćali u vodu. Također se vjerovalo, i zato da bi se hranili irazmnožavali,iakonitijednahipotezanijebilapotvrđena.Tsienvillesenazivao„Venecijomnačinjenomodleda“,aPoolesesložiokakojetobioprikladanopis.

NonavidikunijebiloVenecijanaca;mjestosedoimalokaodajevećgodinamanapušteno.Bila je još jedna zagonetka; unatoč činjenici što je Lucifer bio pedeset puta sjajniji nego

udaljenoSunceištojebiopostojanatočkananebu,stanovniciEuropejošsusedržalidrevnogritmanoćii dana. Vraćali bi se u ocean u sumrak, a izranjali bi s izlaskom Sunca - unatoč tomu što se razinaosvjetljenja mijenjala samo nekoliko postotaka. Tomumožda postoji paralela na Zemlji, gdje životniciklusmnogihstvorenjanadzireslabašniMjesecistoonolikokolikoimnogosjajnijeSunce.ZasatvremenabitćezoraitadaćesestanovniciTsienvilleavratitinakopnoiprepustitćesesvojim

ležernim aktivnostima - što su one, po ljudskim mjerilima, nedvojbeno bile. Na sumporutemeljenabiokemijakojajepokretalastanovnikeEuropenijebilaonolikodjelotvornakaoonazasnovanana kisiku i koja je davala energiju velikoj većini zemaljskih životinja. Čak bi i neki ljenivac mogaoprestićiEuropana,pajetakobiloteškosmatratiihmogućimopasnostima.Tosubiledobrevijesti;lošejebiloštoćeisnajvećomdobrohotnošćusobjestrane,svipokušajisporazumijevanjabitiiznimnopolagani-moždačakinepodnošljivomučni.Bilojevrijeme,odlučiojePoole,dasejavikontrolinaGanimedu.Moradasuvrlozabrinuti,auzto

sepitaodalinjegovsuzavjerenik,kapetanChandler,svladavasituaciju.„Sokol zove Ganimed. Kao što nedvojbeno vidite, ja sam - eh - doveden u položaj mirovanja

upravo iznad Tsienvillea. Nema znakova neprijateljstva pa kako je ovdje još solarna noć, svi sustanovniciEuropepodvodom.Pozvatćuvasčimbudemnatlu.“Dim bi se ponosio njime, pomislio je Poole, dok je nježno poput snježne pahuljice spuštaoSokola

na glatko mjesto na površini leda. Nije htio poduzimati nikakve izazove s ravnotežom i inercijski jepogonpostaviotakodajeponištiosvušatlovutežinu,osimdjelića-točnotolikokolikojetopotrebno,nadaose,dagavjetarneotpuše.BiojenaEuropi-prvičovjekutisućugodina.JesuliArmstrongiAldrinosjetiliistiushitkadjeOrao

dotaknuo površinuMjeseca?Vjerojatno su bili previše zaokupljeni nadziranjemprimitivnog i potpunoneinteligentnogsustavasvoglunarnogmodula.Sokolje,dakako,sveradioautomatski.Malenajekabinabilasasvimtiha,sizuzetkomneizbježnog-i

umirujućeg -mrmora dobro ugođene elektronike. Poole se prilično osupnuo kadmu jemisli prekinuoChandlerovglas,očitosnimljenprije.„Itakosiuspio.Čestitam!Kaoštoznaš,porasporedusevraćamouPojasutjednuposlijeovoga,noto

ćetidatiobilnovremena.PoslijepetdanaSokolznaštomuječiniti.Naćićeputkući,stobomilibeztebe.Mnogosreće!“

***

GOSPOĐICAPRINGLEAKTIVIRAJPROGRAMZAŠIFRIRANJEPOHRANIZdravo,Dim-hvalanaradosnojporuci!Osjećamsepomaloglupoštosekoristimovimprogramom-

kaodasamtajniagentunekojodonihšpijunskihmelodramakojesubiletakonacijenijošprijemoga

Page 87: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

rođenja.Ipak,ovoćeomogućitineštoprivatnosti,štobimoglobitikorisno.NadamsedaćegospođicaPringletoposlatikakovalja...dakako,gospođicePringle,samosamsešalio!Usput, primam pravu poplavu zahtjeva od svih sredstava priopćavanja u Sunčevu sustavu. Molim

te,pokušajihodvratiti-iliihnaputinadr.Teda.Onćeuživatiutomudaihsređuje...KakomeGanimeddrži naokukamere svovrijeme,neću trošiti dahpričajući ti štovidim.Ako sve

bude išlo kako treba, za koju minutu nešto će se dogoditi - pa ćemo saznati je li bilo pametnopustiti stanovnike Europe da me zateknu kako ovdje mirno sjedim i čekam da ih pozdravim kad sepojave...Što se god dogodi, meni to neće biti takvo iznenađenje kao što je to bilo dr. Changu i njegovim

kolegama,kadsu se spustiliovdjeprije tisućugodina!Preslušaosamponovnonjegovučuvenuporukuneposredno prije odlaska s Ganimeda. Moram priznati kako mi je ostavila sablastan dojam - nisammogao suspregnuti pomisao bi li se nešto nalik na to moglo ponoviti... ne bih se rado pretvorio ubesmrtnikaonakokakojetoučiniosirotiChang...Naravno,mogu odmah uzletjeti ako nešto krene naopako... a sadmi je sinula zanimljiva pomisao...

razmišljam imaju li stanovniciEurope ikakvupovijest -bilokakvezapise...nekosjećanjena toštosedogodilonanekolikokilometaradalekoodavde,prijetisućugodina?

Page 88: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

27

LEDIVAKUUMOvdjedoktorChang,zovemsEurope,nadamsedamemožetečuti,pogotovudr.Floyd-znamdastena

Leonovu... možda neću imati mnogo vremena... usmjerujem svoju antenu na skafanderu onamo gdjemislimdastevi...molimvasprenesiteovuvijestZemlji.Tsienjeuništenprijetrisata.Jasamjedinipreživio.Koristimseskafanderskimodašiljačem-nemam

pojmaimalidostatandoseg-notojejedinamogućnost.Molimslušajtepozorno...NAEUROPIIMAŽIVOTA.Ponavljam:NAEUROPIIMAŽIVOTA...Sretnosmosespustili, ispitalisvesustaveispustilicijevikakobismoodmahcrplivoduupogonske

tankove...zaslučajdamoramonabrzinuotići.Svejeišlopremaplanu...činilosegotovoprevišedobrimdabibiloistinito.Tankovisubilidopola

puni,kadsmodoktorLeeijaizašlipregledatiizolacijucijevi.Tsienstoji-stajaoje-tridesetakmetaradalekoodVelikogkanala.Cijevisuvodileneposrednoodbrodapadoljekrozled.Vrlojetanak-nijesigurnohodatiponjemu.Jupiter jebiouprvoj četvrtini, ami smo imali rasvjetuodpetkilovata razvučenupobrodu.Bio je

naliknabožićnodrvce-divan,zrcalioseuledu...Leejeprviugledao-golemutamnumasukojasedižeizdubine.Uprvismotrenpomislilidajejato

riba-previševelikazajedanorganizam-potomsepočelaprobijatikrozledikrenulajepremanama.Bila je nalik na goleme pramenovemokremorske trave koja puže po tlu.Lee je odjurio u brod po

kameru-jasamostaoipromatrao,izvješćujućiputemradija.Toneštomicalosetakopolaganodabihmuvrlolakomogaopobjeći.Biosammnogovišeuzbuđennegouplašen.Vjerovaosamkakoznamkakvojetobiće-vidiosamsliketakvihprašumakelpapokrajKalifornije-nopotpunosamgriješio....Mogao sam vidjeti da je u nevolji. Očito je da nije moglo preživjeti na temperaturi sto

pedeset stupnjeva ispod topline njezina normalnog okoliša. Kako se kretalo prema naprijed, tako sekrutiloodsmrzavanja-komadisuseodlamalipoputstakla-noipaksepribližavalobrodu,poputcrnogplimnogvala,usporavajućisvevrijeme.Jošsambiotakoiznenađendanisammogaorazboritorazmišljatiinisamsemogaodomislitištoželi

učiniti. Iako se kretalo premaTsienu, još je izgledalo potpuno neopasno, poput - pa,malene pomičnešume.Sjećamsekakosamsenasmiješio-podsjetilomejenaBurnhamskušumuu„Macbethu“.“Odjednomsamvidioopasnost.Iakojebilopotpunonenapadačko-bilojeteško-sasvimtimledom

štogajenosilo,moralojetežitimnogotona,čakinatojniskojsiliteži.Polakose,mučno,penjalouznašstajnitrap...nogesupočelepopuštati,sveupolaganomkretanju,poputnečegausnu-iliumori..,Svedoksebrodnijepočeorušitinisamspoznaoštojetastvarpokušavalapostići-atadajevećbilo

odavnoprekasno.Bilibismosemoglispasiti-dasmosamougasilisvojasvjetla!Možda je fototrop, čiji biološki ciklus pobuđuje sunčana svjetlost što se cijedi kroz led. Ili je

biloprivučenopoputmoljcanasvijeću.NašisureflektorivjerojatnobilisjajnijiodičegaštojeEuropaikaddoživjela,čakiodsamogSunca...I tada se brod slomio. Vidio sam kako se trup razdvaja, kako od kondenzirane vlage nastaje

oblak snježnih pahuljica. Sva su se svjetla ugasila, osim jednog, što se na žici ljuljalo amo-tamo,nekolikometaraiznadtla.Neznamšto sedogodiloneposrednoposlije toga.Sljedećečega se sjećam je toda samstajaopod

svjetlom, pokraj olupine broda, sav okružen finim praškastim novim snijegom. Mogao sam vrlo

Page 89: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

jasno vidjeti otiske svojih stopa u njemu.Mora da sam trčao ondje; mogla je proći jedna minuta ilidvije...Biljka-idaljesamdržaootomudajebiljka-bilajenepokretna.Razmišljaosamjelibilaozlijeđena

sudarom;velikikomadi-debelipoputljudskeruke-odlomilisuse,poputslomljenihgrana.Tadaseglavnodebloponovnopočelomicati.Odmaknuloseodolupineikrenulojepuzatipremameni.

Tada sam sa sigurnošću utvrdio da je stvar bila osjetljiva na svjetlo: stajao sam neposrednoispodsvjetiljkeodtisućuvatakojasevišenijeljuljala.Zamislite hrastovo stablo - još bolje banjan, s njegovim mnogim stablima i korijenima - što

je splošteno gravitacijom i što pokušava puzati po tlu. Približilo se na pet metara do svjetla, pa sepočeloširitisvedoknijenačinilosavršenukružnicuokomene.Moždajetobilagranicapodnošljivosti-točkanakojojsesvjetlosnaprivlačnostpretvarauodbojnost.Potomsenekolikominutanijedogađaloništa.Pomisliosamnijelibilomrtvo-konačnoseukrutilood

smrzavanja.Iondasamvidiokakosenamnogimgranamastvarajuvelikipupoljci.Bilojetonalikgledanjunekog

ubrzanogfilmaootvaranjucvijeta.Zapravosamvjerovaodajeriječocvjetovima-asvakijebiovelikpoputljudskeglave.Počelesuserazvijatinježne,predivnoobojeneopne.Čakitada,palomijenaumdanitko-ništa-ne

bimoglodobrovidjeti tebojesvedoknismodonijeli svojasvjetla - svojazlokobnasvjetla -naovajsvijet.Vriježe,prašnici,laganosenjišući...Prišaosamživomziduštomejeokruživao,kakobihmogaotočno

vidjetištosedogađa.Nitada,anitiubilokojemdrugomtrenutku,nisamosjećaoninajmanjistrahodtogstvorenja.Bio sampotpuno uvjeren da nije neprijateljski raspoloženo - ukoliko je uopće posjedovalosvijest.Na desetke je bilo velikih cvjetova u različitim stupnjevima rastvaranja. Sad su me podsjećali

na leptirekoji suupravo izmiljeli iz svojihkukuljica - zgužvanihkrila, jošnejaki - sve sambiobližeistini.Nosmrzavalisuse-umiralisučimbiseoblikovali.Pasu,jedanpojedan,otpadalisasvojihmatičnih

pupova.Nekolikobisetrenutakakoprcalipoputribanasukanihnasuhomtlu-pasamnapokonshvatioštosudoistabili.Teopnenisubilelatice-bilesutoperaje-ilineštoštojeodgovaralotomu.Tostvorenjebilo je na stupnju slobodno plivajuće ličinke. Vjerojatno velik dio života provodi ukorijenjeno namorskomdnu,atepokretneizdankešaljeunaokoloupotrazizanovimpredjelima.Točnopoputkoraljauzemaljskimoceanima.Kleknuosamdabihboljepogledaojednoodmalenihstvorenja.Prekrasnesubojeblijedjeleusivo-

smeđe.Nekesuseodtihlaticaperajaodlomileipostalelomnekrhotinekakosumrznule.Nostvorenjesejošslabašnomicalo ipokušavalome je izbjećikakosammusepribližavao.Pitaosamsekakoosjećamojuprisutnost.Tadasamprimijetiodasuprašnicikakosamihnazvao-sviimalisjajnemodretočkicenavrhovima.

Izgledali su poput sitnih zvjezdica od safira - ili poput modrih očiju na plaštu jakovske kapice -osjetljivih na svjetlo, no nesposobnih da oblikuju pravu sliku. Dok sam gledao, živo se plavetnilogasilo,draguljisupostalisivo,običnokamenje...Dr. Floyd - ili bilo tko, tko sluša - nemam više mnogo vremena; oglasio se na uzbunumoj sustav

zaodržavanježivota.Novećsamprikraju.Uvidiosamštomoramučiniti.Kabeldo testovatnesvjetiljkevisio jegotovodo tla.Udariosamga

nekolikoputaisvjetloseugasilouzpljusakiskri.Razmišljaosamnijeliprekasno.Nekolikoseminutanijedogađaloništa.Ondasamotišaodozidaod

Page 90: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

isprepletenihgranaokomeneiudariosamga.Stvorenjesestalopolakorazmatatiipovlačitinatragpremakanalu.Slijediosamgasvedorubavode,

ohrabrujućiganovimudarcimakadbiusporiloisvesamvrijemeosjećaokrckanjekomadićaledapodčizmama... Kako se približavalo kanalu, činilo se da prikuplja snagu i energiju, kao da je znalodapristupasvomprirodnomobitavalištu.Pitaosamsehoćelipreživjeti,dabiponovnopropupalo.Nestalo je kroz otvor na površini, ostavljajući nekoliko posljednjih mrtvih ličinki na stranom tlu.

Otvorena slobodna voda burkala se nekoliko minuta, sve dok je zaštitna opna od leda nije ogradilaodvakuumaodozgo.Potomsamsevratiodobrodanebihlividioimaličegaštosemožespasiti-nebihželiogovoritiotomu.Imamsamodvijemolbe,doktore.Kadsetostvorenjebudesistematiziralo,nadamsedaćeganazvati

pomeni.I-kadbudedošaosljedećibrod-zamoliteihnekanašekostiodnesuuKinu.Zanekolikominutaostatćubezstruje-voliobihznatiprimalimeitko.Usvakomslučaju,ponavljatću

ovuporukudoklegodbudemmogao...Ovdje profesor Chang, na Europi, izvješćujem o razaranju svemirskog broda Tsien. Spustili smo

sepokrajVelikogkanalaipostavilismosvojecrpkenarubled-“

Page 91: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

28

MALOSVITANJEGOSPOĐICAPRINGLESNIMAJIzlazi Sunce!Neobično - čini se da sviće vrlo brzo, na ovom svijetu koji se tako polaganookreće!

Dakako, dakako - njegov disk je tako malen da cijeli iskače iznad obzora u nekoliko trenutaka...No svjetlost se nemijenja osobito - da ne gledate u tom smjeru, ne biste ni primijetili da je na nebujošjednosunce.Nadam se da su Europani primijetili. Obično im treba manje od pet minuta da stanu izlaziti na

obaluposlijemalogsvitanja.Pitamseznajulivećdasamtuijesuliuplašeni...Ne-moglobibiti iobrnuto.Moždasuznatiželjni-moždainestrpljividavidekakavjetoneobični

posjetiteljdošaouTsienville...Nadamseiskrenodajetako...Evodolaze!Nadamsedavašišpijunskisatelitigledaju-daSokolovekameresnimaju...Kakolisepolaganokreću!Bojimsedaćebitivrlotegobnopokušatikomuniciratisnjima...čakiako

želerazgovaratisamnom...PriličnonaliknaonoštojeprevrnuloTsien,samomnogomanje...Podsjećajumenamalenastablakoja

hodaju na pola tuceta tankih trupaca. I sa stotinama grana, koje se dijele na grančice, koje seopet granaju... i opet. Točno nalik na mnoge naše malene robote opće upotrebe... koliko li nam jevremenatrebalodaspoznamokakosuimitacijehumanoidabilesmiješnonespretneidajepraviputbiodapokušamosmnoštvommalenihmanipulatora!Kadgodizmislimoneštolukavo,otkrijemokakonasjeMajčicaprirodavećpretekla...Nisu li slatki ti maleni - poput malenih pokretnih grmova. Pitam se kako li se razmnožavaju -

pupanjem?Nisam znao kako su lijepi. Gotovo tako šareni kao ribe koralnih grebena -možda s istimrazlogom...daprivukupartnerailidazavarajugrabežljivce,glumećidasuneštodrugo...Jesamlirekaodasunaliknagrmove?Nekabuduružinigrmovi-zapravoimajutrnje!Moradazato

imajudobrerazloge...Razočaran sam. Kao da me nisu primijetili. Svi idu prema gradu, kao da je posjet svemirskog

brodasvakidašnjapojava...jošihjesamomaloostalo...moždaćeovoupaliti...Pretpostavljamdamoguotkriti zvučne titraje -većinamorskihbićamože - iakobiovaatmosferamoglabitiprerijetkadanosimojglasnekamodalje...SOKOLE-VANJSKIZVUČNIK...HALO,MOŽETELIMEČUTI?ZOVEMSEFRANKPOOLE...AHM...DOLAZIMUMIRU,UIME

CIJELOGČOVJEČANSTVA...Osjećamsepriličnoglupo,nomožešlimipredložitiištabolje?Lijepoćeizgledatinasnimci...Nitkosenimaloneobazire.Ivelikiimaleni,svigmižupremasvojimigluima.Pitamseštoliradekad

uđuunutra-moždabihihmogaopratiti.Uvjerensamkakobitobilopotpunosigurno-mogusekretatimnogobrže-Upravo mi je sinula jedna zanimljiva usporedba. Sva ta stvorenja idu u istom smjeru - nalik su

naputnike lokalnih linijakoji suprometovalidvaputanadan izmeđukuće i posla,dok to elektronikanijeučinilasuvišnim.Pokušajmoponovno,prijenegoštosvinenestanu...HALOVI-OVDJEFRANKPOOLE,POSJETITELJSPLANETAZEMLJA.MOŽETELIMEČUTI?

Page 92: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ČUJEMTE,FRANK.OVDJEDAVE.

Page 93: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

29

DUHOVIUSTROJUNeposrednareakcijaFrankaPooleabilojepotpunoiznenađenje,kojemujeslijedilaneopisivaradost.

Nikad nije iskreno vjerovao da će ikad uspostaviti bilo kakvu vezu, kako s Europanina, tako ni smonolitom.Čakjeimaoprividekakouočajunogomlupaodivovskicrnizidibijesnoviče,„Imaliikogakodkuće?“Paipak,nijesetrebaotolikočuditi:nekijerazummoraopratitinjegovdolazaksGanimedaidopustiti

mudasespusti.TrebaojeozbiljnijeshvaćatiTedaKhana.„Dave“,izgovaraojepolako,„jesilitodoistati?“Tkobidrugimogaobiti?pitaojedionjegovauma.

Pa ipak pitanje nije bilo tako glupo.Bilo je nečegmehaničkog - neosobnog - u glasu što je stizao izmalenogzvučnikanaSokolovojnadzornojploči.„Da,Frank.JasamDave.“Nastupilajevrlokratkastanka:istijeglasnastaviobezikakvepromjeneuintonaciji:„ZdravoFrank.OvdjeHali.“

GOSPOĐICAPRINGLESNIMAJDakle-Indra,Dim-dragomiještosamsnimiosveto,inačeminikadnebistevjerovali...Mislimdasamjošušoku.Prijesvega,štobihtrebaoosjećatipremanekomutkomejepokušaoubiti-

tkojetoučinio-pamakartobiloprijetisućugodina!NosadaznamdazatonetrebaokrivljavatiHalla;nikogane treba.Postoji jedan savjet za koji samčesto nalazio da je koristan: „Nikadnepripisuj zlojnamjeri to što je samo posljedica nesposobnosti.“Nemogu osjećati bilo kakvu ljutnju prema skupiniprogramerakojenisamnikadpoznavaoikojisuvećstoljećimamrtvi.Sretan sam što je ovo šifrirano, jer ne znam kako će se postupati s time i zamnogo toga što vam

govorim moglo bi se ispostaviti da je potpuna besmislica. Već patim od preobilja informacija pasammorao zamoliti Davea dame ostavi namiru neko vrijeme - pošto sam prošao sve te napore dagasretnem!Nonevjerujemdasammupovrijedioosjećaje:nisamuopćesiguranimaliikakvihosjećaja...Što je on - to je dobro pitanje! Dakle, on je doistaDave Bowman, no lišen najvećeg dijela svoje

ljudskosti - poput - eh - poput kratkog sadržaja neke knjige ili tehničkog dokumenta.Znate da sažetakmože ponuditi osnovne informacije - no niti slutnju o autorovoj osobnosti?Bilo je trenutaka kad samstjecaodojamkakojeondjeipakbilonečegaodstarogDavea.Nebihišaotakodalekodatvrdimkakojebiooduševljenštoseponovnosusreosamnom-umjerenozadovoljanbilobiprikladnije...Jaosobnojošsamvrlozbunjen.Kaodasamsusreostarogprijateljanakondugerazdvojenostiiuvidiodajesadadrugaosoba.Dobro,prošlojetisućugodina-nemogunizamislitištojesveiskusio,iakoje,kaoštoćuvamuskoroprikazati,neštoodtogapokušaopodijelitisamnom.AHali - ion je tu,bezdvojbe.Većinuvremenanemogurazlikovati tkomiodnjihgovori.Nema li

umedicinskimzapisimaprimjeravišestrukihličnosti?Moždajetonaliknaovo.Pitaosamgakakosetobilodogodilonjimaobomaion-oni-kvragu,Halman!-pokušaojeobjasniti.

Dopustitedaponovim-moždasamdijelomkrivoshvatio-notomijejedinaprihvatljivahipoteza.Monolit-usvojimrazličitimpojavnimoblicima-ključje-ne,tojekrivariječ-nijelinetkorekaoda

je to neka vrsta svemirskog švicarskog vojničkog noža? Još ih imate, vidio sam, iako su i Švicarskai njezinavojskanestali prijemnogo stoljeća.To jeopćenamjenski uređaj kojimože sve što se zatražiodnjega.Ilištojebioprogramiranučiniti.

Page 94: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

TamouAfrici,priječetirimilijunagodinadaonamjeevolucijskiudaracustražnjicu,nanašukoristilištetu.PotomsunjegovabraćanaMjesecučekaladaizađemoizkolijevke.Tosmonaslućivali,aDavejepotvrdio.Rekohdanemamnogoljudskihosjećaja,nojošjeznatiželjan-želiučiti.Akakvulijeprilikuimao!Kad ga je apsorbirao - ne mogu se sjetiti bolje riječi - Jupiterov monolit, dobio je time mnogo

višenego li se nadao. Iakoga je iskorištavao - očito kaoulovljeni primjerak i kaokušalicukojom jeispitivao Zemlju - i Dave se koristio monolitom. S Halovom pomoći - a tko bi bolje razumio nekosuperračunalooddrugog?-onjeistraživaonjegovumemorijuinastojaootkritinjegovusvrhu.Asada,neštouštojevrloteškopovjerovati.Monolitjefantastičnomoćanstroj-viditeštojeučinio

Jupiteru! - no i nije ništa više od toga. Djeluje automatski; nema svijesti. Sjećam se kako samjednompomislio na to da bihmogao udariti nogomVelikiZid i viknuti, „Ima li tu koga?“A točan biodgovorbio-nikoga,osimDaveaiHala...Što je još gore, neki su sustavi počeli zakazivati; Dave čak misli kako su, u nekom temeljnom

smislu,oglupavjeli!Moždajepredugobioprepuštensamomusebi-vrijemejezaservisnipregled.Štoviše,vjerujekakojemonolitučinionajmanjejednukrivuprocjenu.Moždatonijenajboljiizričaj-

moglabibitisvjesna,dobropromišljena...Nasvakinačin,ona je -pa,zaistasablasna iužasnaposvojimposljedicama.Srećom,moguvamto

pokazati,kakobistemogliprocijenitisami.Da,unatočtomuštosetodogodiloprijetisućugodina,kadjeLeononovletionadrugojmisijipremaJupiteru!Asvetovrijeme,nitkonijenislutio...Iskrenosamsretanštostemeopskrbilimoždanomkapom.Dakako,bilajeneprocjenjivokorisna-ne

bihmogaozamislitiživotbeznje -nosadaobavljaposaozakojinikadnijebilazamišljena. I radigaiznimnodobro.Halmanu je trebalo deset minuta da otkrije kako radi i da postavi sučelje. Sada su nam umovi u

neposrednoj vezi, što je meni prilično naporno, uvjeravam vas. Moram ih moliti da uspore i da migovorekaodjetetu.Ilibihmoraorećidamimislekaodjetetu...Nisam siguran da znam hoće li se što dobro izleći iz toga. To je tisućugodišnji zapis o Daveovim

iskustvima,nekakopohranjenugolemojmemorijimonolita,kojeDavesada izvlači iubrizgavaumojumoždanu kapu - ne pitajte me točno kako - i potom se to prenosi i emitira vama preko Ganimedovecentrale.Uh.Nadamsedavasnećezaboljetiglavadoktobudeteskidali.PočinjemsDaveomBowmanomnaJupiteru,ranodvadesetprvostoljeće...

Page 95: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

30

PJENASTIKRAJOBRAZMilijun kilometara dugi pipci magnetne sile, iznenadne eksplozije radijskih valova, gejziri

elektriziraneplazme širi odplanetaZemlje - sve je tobilo tako stvarno i jasnovidljivo, kao i oblacikoji su omatali planet višebojnom aureolom.Mogao je razumjeti složene uzorke njihovih interakcija izaključiojekakojeJupiterbiomnogočudesnijinegoštojetoitkodosadaslutio.JošdokjepropadaokrozhučnosrceVelikeCrvenePjege,aokonjegasupraskaligromoviolujevelike

poputkontinenta,znao je zašto se toodržalo stoljećima, iako jebilograđenoodmnogomanje tvarnihplinovanegoštosutobilionikojisuizazivaliorkanenaZemlji.Slabocviljenjevodikovavjetragasilosedokjepadaoumirnijedubine,asolikarazmočenihsnježnihpahuljica-odkojihsunekevećsrastaleujedvaopipljiveplanineugljikovodičnepjene - spuštala se iz visina.Bilo je gotovodovoljno toplo zapostojanjetekućevode,noondjenijebilooceana;tajpotpunoplinovitokolišbiojeprevišerijedakdabiihpodržavao.Spuštao se kroz slojeve i slojeve oblaka, sve dok nije dospio u tako vedro područje da je čak i

ljudski vidmogao gledati stotinjak kilometara daleko. Bio je to samomanji vrtlog u divovskom viruVelikeCrvenePjege;skrivaojetajnukojuječovjekodavnonaslućivao,nonikadjenijepotvrdio.Porubljujući podnožja plutajućih pjenastih planina nalazili su se nebrojenimaleni, oštro oblikovani

oblaci, svi podjednake veličine i oblika, s jednakim crvenim i smeđimmrljama.Bili sumaleni samouusporedbisneljudskimproporcijamasvojeokoline;inajmanjiodnjihmoglibiprekritiovećigrad.Očito su bili živi, jer kretali su se sporom odlučnošću duž bokova tih zračnih planina, pasući na

njihovim obroncima poput divovskih ovaca. Pozivali su se međusobno na metarskoj frekvenciji, anjihoviradijskiglasovibilisutihialiijasninapozadinikrckanjaipotresasamogJupitera.Ništa manje od živih plinskih vreća, plutali su u uskom području između ledenih vrhova i

kipućihdubina.Usko,da-notopodručjebilojemnogovećenegosvabiosferaZemlje.Nisu bili sami. Između njih hitro su se kretala druga bića koja su bila tako malena da bi ih se

lakomogloprevidjeti.Nekasuodnjihgotovoneodoljivopodsjećalanazemaljskezrakoploveibilasupopriliciisteveličine.Noionasubilaživa-moždagrabežljivci,moždanametnici,moždačakipastiri.Prednjimseotvaralocijelonovopoglavljeevolucije,istotakostranokaoionoštogajeugledaona

Europi.Bilo jeovdje torpedanamlaznipogon,nalikna lignjeuzemaljskimoceanima,koji su lovili iproždiraligolemeplinskevreće.Nonibaloninisubilipotpunobespomoćni;nekiodnjihuzvraćali suelektričnimmunjamaizubatimpipcimanaliknakilometarskelančanepile.Bilojejošneobičnijihoblika,kojisuiskušavalisvemogućegeometrijskeoblike-bizarnih,prozirnih

zmajeva,četverostranihtijela,kugli,višestranihtijela,isprepletenihzavrnutihvrpci...Divovskiplanktonijupiterskeatmosferebilisuoblikovanitakodaplutajupoputpaučineuuzgonustruja,svedoknepoživedovoljnodugodaserazmnože;tadabibiliotpuhnutidoljeudubinudabisekarboniziraliirecikliraliunovugeneraciju.PretraživaojesvijetvišeodstotinuputavećiodZemlje,paiakojevećvidiomnogačuda,ovdjeništa

nije dalo naslutiti inteligenciju. Radijski glasovi velikih balona slali su samo jednostavneporuke upozorenja ili straha. Čak ni lovci, od kojih bi se moglo očekivati da su razvili viši stupanjorganiziranosti,bilisunaliknamorskepseuZemljinimoceanima-bezumniautomati.Unatočsvojveličiniodkojejezastajaodah,injezinojnepoznatosti,Jupiterovabiosferabilajekrhki

svijet, prostor magli i pjena, nježne svilenkaste pređe i poput papira tanke opne tkane od

Page 96: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

neprekinutogsniježenjapetrokemikalijaštosunastajaleodmunjaugornjimslojevimaatmosfere.Malojesklopovabiločvršćeodmjehurasapunice;čakinajstrašnijegrabežljivcemoglibinadjelićerastrgatiinajslabijizemaljskimesožderi.Poput Europe, samo u neizmjerno većem mjerilu, Jupiter je bio evolutivna slijepa ulica. Ovdje

nikadnećeniknuti svijest;bude li,bit ćeosuđenanakržljavopostojanje.Sasvimzračnakulturamoglabi se razviti, no u okolišu u kojemu vatra nije moguća, a čvrsta stvar jedva da postoji, nikad ne bimogladosegnutinidokamenogadoba.

Page 97: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

31

JASLICEGOSPOĐICAPRINGLESNIMAJDakle,Indra-Dim-nadamsedajesvestiglounajboljemredu-jošnemoguvjerovatiuono.Svata

fantastičnabića-sigurnobismootkrilinjihoveradioglasove,čakikadihnebismorazumjeli!-izbrisanaujednomtrenutku,kakobiJupitermogaobitipretvorenusunce.Sadamožemorazumjetizašto.BilojetozatodabiEuropanidobilipriliku,Kakvanemilosrdnalogika:

jeliinteligencijajedinoštojevažno?MogunaslutitidugonadmudrivanjesTedomKhanomokotoga-Sljedećejepitanje:hoćeliEuropaproćiispit-ilićezauvijekostaliudječjemvrtiću-pačaknito-u

jaslicama?Iakojetisućugodinavrlokratkovrijeme,očekivaobisenekinapredak,nopoDaveuonisupotpunoistisadakaoi tadakadsunapustilimore.Moždajeutomunevolja;jošimajujednunogu-ilijednugrančicu!-uvodi.Ijošjeneštoučemusmopotpunopogriješili.Mislilismokakoodlazeuvodunaspavanje.Aupravoje

obrnuto-odlazeuvodunahranjenje,aspavajunakopnu!Kaoštosmomoglinaslutitiiznjihovegrađe-temrežegrana-onisehraneplanktonima...PitaosamDavea„Štojesigluimakojesusazidali.Nisulitimetehnološkinapredovali?“Aonmireče:

zapravo ne - to su samo kopnene varijante građevina: da bi se zaštitili od različitih grabežljivaca -pogotovuodnečeganaliknaletećisag,avelikogpoputnogometnogigrališta...Najednomsupodručjuipakpokazalinapredak-čakkreativnost.Očaranisukovinama,vjerojatnozato

što nešto takvo ne postoji u čistom obliku u oceanu. Zato su ogoljeli Tsien - a isto se događalo ispovremenimsondamaštosubiledolazilenanjihovopodručje.Što rade s bakrom, berilijem i titanom kad ih skupe? Bojim se, ništa korisno. Nagomilavaju ga na

jednommjestu,ufantastičnuhrpukojuneprestanopreslaguju.Moždarazvijajunekismisaozaestetiku-vidio sam već i gore stvari uMuzeju suvremene umjetnosti... Imam drugu teoriju - jeste li ikad čuliza teretni kult? Tijekom dvadesetog stoljeća neka od rijetkih primitivnih plemena što su jošpostojala,pravilasuodbambusaimitacijezrakoplova,unadidaćetakoprimamitivelikepticesnebakojesuimpovremenodonosileprekrasnedarove.MoždastanovniciEuropeimajuitakvihzamisli.Asadaoonompitanjuštomiganeprestanopostavljate...ŠtojeDave?Ikakoje-iHalzajednosnjime

-postaotoštosusada?Brzi je odgovor, dakako, da su oboje emulacije - simulacije - u divovskoj memoriji monolita.

Najvećisudiovremenadeaktivirani;kadsamtopitaoDavea,rekaojedajebio„budan“- toje točnonjegovizraz-sveukupnosamopedesetgodina,utisućuodnjegova,eh,preobražaja.Kadsamgazapitaojelimubiložaozbogtoglišavanjaživota,rekaoje:„Zaštobihžalio?Savršeno

obavljamsvesvojefunkcije.“Da.TozvučitočnopoputHala!NovjerujemdajetobioDave-akouopćesadapostojinekarazlika.Sjećate li se one analogije sa švicarskim nožem? Halman je jedan od tih bezbrojnih dijelova

svemirskognoža.No nije potpuno pasivan alat - kad je budan, ima neku autonomiju, neku neovisnost - vjerojatno u

okvirimakojesupostavilemonolitovenadređenezapovijedi.TijekomstoljećabiojekorištenpoputnekeinteligentnesondezaispitivanjeJupitera-kaoštosteupravovidjeli-atakođerGanimedaiZemlje.ToobjašnjavatajanstvenedogađajenaFloridi,okojimajeizvijestilabivšaDaveovadjevojka,imedicinska

Page 98: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

sestra koja je njegovala njegovu majku, nekoliko trenutaka prije nego što je umrla... kao i susrete uAnubisu.Nadalje, objašnjava još jedan tajanstveni događaj. Pitao sam Davea izravno: „Zašto mi je bilo

dopuštenodasletimnaEuropu,kadsusviostalitijekomstoljećabiliodbijani?Očekivaosamdaćesetodogoditiimeni!“Odgovorjebiosmiješnojednostavan.MonolitsesvremenanavrijemekoristiDaveom-Halmanom-

dabaciokonanas.Davejeznaosveomojemspašavanju-čakjeividionekeintervjueštosamihdaomedijima, na Zemlji i na Ganimedu. Moram reći kako sam još uvijek malo uvrijeđen što nijepokušaostupitiuvezusamnom!Nobaremjeprostrosagdobrodošlicekadsambiostigao...Dim-jošimamčetrdesetosamsatidoSokolovaodlaska-samnomilibezmene!Mislimdamivišene

trebaju,sadakadsamuspostaviovezusHalmanom;možemosasvimlakoodržativezuiizAnubisa...akoontobudehtio.A stalomi je da se što prije vratimuGranimed.Sokol je lijepamala svemirska letjelica, no valja

jojpopravitivodoinstalacije-počelojezaudaratiunjoj,ajaumiremzatušem.Radujemseštoćuvasvidjeti-apogotovuTedaKhana.Imamomnogotogaočemuvrijedirazgovarati,

prijenegoštosevratimnaZemlju.POHRANIPRENESI

Page 99: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

V.DIO

KONAČNICA

SavtrudneispraviOdiskonamanu;Kišiumore,voduidaljeslanu.A.E.HOUSMANJOŠPJESAMA

Page 100: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

32

DOKOLICASve u svemu, bila su to zanimljiva, no događajima siromašna tri desetljeća, obilježena radostima

i tugama što ih Vrijeme i Sudba donose svome čovječanstvu. Najveća od svih radosti bila jepotpunoneočekivana;doista,prijenegoštojeotišaosaZemljenaGanimed,Poolebiisamutuzamisaoodbaciokaonerazumnu.Mnogo je istine u izreci kako udaljenost zbližava srca. Kad su se on i Indra Wallace ponovno

sreli,otkrilisukakosuunatočzadirkivanjuipovremenomneslaganju,bilibližinegoštosutozamišljali,jednojevodilodrugomu-uključujući,naobostranuradost-idoDawnWallaceiMartinaPoolea.Bilojepriličnopoznoživotnodobadasezasnujeobitelj-bezobziranaonusitnicuodtisućugodina-i

profesorAndersonihjeupozoriokakobitomoglobitinemoguće.Pajošigore...„Sretnijisiumnogompogledu,višenegoštositogasvjestan“,rekaojePooleu.„Oštećenjeodzračenja

bilojeneočekivanomalo,pasmosvepotrebnepopravkemogliučinitiiztvojeneoštećeneDNA.Nodokneobavimojošnekaispitivanja,nemožemotijamčitigenetskucjelokupnost.Patako,uživaj-nonemojstvaratiobiteljdoktinedamO.K.“Ispitivanjasuoduzimalavrijeme,aAndersonsebrinuokakoćebitipotrebnojošnekoliječenje.Bilaje

jošjednaozbiljnazamjerka-neštonebimogloživjeti,čakiakobimubilodopuštenodaprebrodiprvihnekolikotjedanaposlijezačeća-noMartiniDawnbilisusavršeni,spravimbrojemglava,rukuinogu.Bilasutakođerlijepaiinteligentnadjeca,ateksuzadlakuizbjegladaihrazmazenjihoviludoraznježeniroditelji - koji suodlučili i daljebiti najbolji prijatelji kad supetnaestgodinakasnijeobojeponovnoodlučili biti nezavisni. Po ocjeni društvenih postignuća bilo bi im dopušteno - dapače, bili bi na toohrabrivani-da imaju još jednodijete,noodlučilisudadaljene iskušavajusvojuneočekivanodobrusreću.Jedna je tragedija opteretila Pooleov osobni život tijekom tog razdoblja - zapravo, potresla je

cijelosolarnodruštvo.KapetanChandlerisvanjegovaposadastradalisukadjeiznenadaeksplodiralajezgra nekog kometa što su ga izviđali i tako je temeljito razorilaGolijat da je nađeno sam nekolikoostataka.Takveeksplozije -uzrokovane reakcijommeđunestabilnimmolekulamakoje supostojaleprivrlo niskim temperaturama - bile su dobro znana opasnost među skupljačima kometa, a Chandler senekoliko puta suočio s njima tijekom svoje karijere. Nitko nikad neće saznati kakve su bile točnookolnostiukojimasetakoiskusansvemirskiveterandaoiznenaditi.PooleujegubitakChandlerabiovrlobolan:onjeodigraojedinstvenuuloguunjegovuživotuinitkoga

nijemogaozamijeniti-nitko,osimDaveaBowmana,skojimjedijeliotakoznamenitupustolovinu.Takosučestonamjeravaliponovnootićiusvemir,moždasvedoOortovaoblakaidonjegovihnepoznatihtajniinjegovadalekogineiscrpnogobiljaleda.Nouvijekbinekisukobzadatakaporemetionjihovenamjere,takodajesveostalouželjamakrcatojbudućnostikojasenikadnijeostvarila.Drugi jedan davno željeni cilj Poole je uspio postići - unatoč zabranama liječnika.Bio je dolje na

Zemljiijednomjebilosasvimdovoljno.Voziloukojemujeputovaobilojegotovoposvejednakokolicimanakotačimakakvimasusekoristili

sretnijiparaplegičarinjegovavremena.Bilojemotoriziranoiimalojebalonskegumenekotačekojimasemoglo kotrljati po razmjerno ravnoj površini. Moglo je, također, letjeti - na visini oddvadesetak centimetara - na zračnom jastuku što ga je proizvodilo nekoliko malih, no vrlo snažnihventilatora. Poole se iznenadio što je još bila u upotrebi tako primitivna tehnologija, no uređaji za

Page 101: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

kontroluinercijebilisuprevišeglomaznizatakavmaleniuređaj.Udobnosmještenusvojemlebdećemstolcu,gotovodainijeprimjećivaokakomurastetežinadokse

spuštaopremasredištuAfrike;iakojeosjetionekenaporeudisanju,onisenisumogliusporeditisonimašto ih je iskusio za vrijeme stjecanja astronautske naobrazbe. No to što nije očekivao, bio je zapuhvrućine kao iz peći koji ga je omamio kad se iskotrljao iz divovskog, neboderskog valjka - temeljaTornja.Atekjebilojutro;kakolijebiloupodne?Jedva se bio prilagodio vrućini, kad je napadnut njegov osjet njuha. Bezbroj vonjeva - niti jedan

neugodan,nosvinepoznati -nametalosenjegovojpozornosti.Nekoliko jeminutadržaoočizatvorene,nastojećidaizbjegneprezasićivanjesvojihprijamnihkrugova.Prijenego li jeodlučioponovno ihotvoriti, osjetio jekakomunekiveliki, vlažnipredmetopipava

zatiljak.„Pozdravite Elizabethu“, reče njegov vodič, kršan mladić, odjenut u tradicionalnu odjeću „velikog

bijelog lovca“, previše ulickanu da bi bila doživjela pravo korištenje: „Ona je naš službenidobrodošličar.“Pooleseokrenuosasvojimstolceminašaosekakogledauosjećajneočinekogslonića.„Zdravo, Elizabeth“, odgovorio je prilično mlitavo. Elizabeth je podignula surlu na pozdrav i

ispustila zvuk kakav se obično ne čuje u pristojnom društvu, iako je Poole bio uvjeren da je biodobronamjeran.Sveusvemu,proveojemanjeodsatanaplanetuZemlji,prošaojedužrubaprašumečijasuzakržljala

stablalošepodnijelausporedbusonimauNebeskojzemljiiupoznaojevećinulokalnefaune.Njegovsevodič ispričao zbog prijateljskog ponašanja lavova, koje su razmazili turisti - no zloćudni izgledkrokodilabiojeobilnanaknada;prirodajeovdjebilausvomsirovominepromijenjenomizdanju.PrijenegoštosevratiouToranj,Pooleseodvažionačinitinekolikokorakabezsvojeglebdećegstolca.

Shvatiojedaćetobitipoputnošenjavlastitetežinenaleđima,notoseniječinilonemogućimpothvatom,anebisebinioprostiodanijepokušao.Nijetobiladobrazamisao;moždajetrebaopokušatiunekojsvježijojklimi.Poslijenevišeoddesetak

koraka,biojesretanštojemogaoutonutiuraskošsvogastolca.„Tojedosta“,rekaojeumorno.„IdemonatraguToranj.“Dok se kotrljao u predvorje Tornja, primijetio je natpis koji mu je nekako izbjegao pozornosti u

oduševljenjudolaska.Pisaloje:

DOBRODOŠLIUAFRIKU!„Udivljinijeočuvanjesvijeta.“

HENRYDAVIDTHOREAU(1817.-1862.)ZapažajućiPooleovozanimanje,vodičjeupitao:„Jesteligapoznavali?“Pitanja takve vrste Poole je slušao previše često, a tog se trenutka nije osjećao kadar da obračuna

sovime.„Ne vjerujem“, odgovorio je iscrpljeno, dok su se velika vrata zatvarala za njima i zaklanjala

prizore,miriseizvukovenajranijegdomačovječanstva.Taj okomiti safari zadovoljio je njegovu potrebu da posjeti Zemlju, Činio je sve što je mogao da

ne primjećuje različite bolove imuke što ih je prikupio ondje, pošto se vratio u svoj stan na Razini10.000-uglednojlokaciji,čakiutomdemokratskomdruštvu.NoIndrajebilablagošokirananjegovimizgledominaložilamujedasmjestaodeupostelju.„TočnopoputAnteja-samouobrnutomsmislu!“,mrmljalajetmurno.

Page 102: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Tko?“,pitaojePoole:bilojetrenutakakadjeerudicijanjegoveženebilanadmoćna,noodlučiojedamutonećenabijatikompleksmanjevrijednosti.„SinbožiceZemlje,Geje.Herkulsehrvaosnjime-nosvakiputkadbitaknuotlo,Antejubisevratila

snaga.“„Tkojepobijedio?“„Herkul,dakako-držaojeAntejauzraku,kakomumamicanebimoglaponovnonapunitibaterije.“„Dakle,uvjerensamutokakominećetrebatidugodadopunimsvoje.Takođersamneštonaučio.Ako

ne budem više vježbao, moglo bi mi se dogoditi da se moram preseliti gore na razinu lunarnegravitacije.“Pooleovadobraodluka trajala je cijeli jedanmjesec: svakog jutraodlaziobinaoštru šetnjuodpet

kilometara, pri čemu je svaki dan birao drugu razinu Afričkog tornja. Neki su katovi još biliprazni,metalnepustinještosuodjekivaleikojenikadnećebitinapučene,nodrugisuimalioblikovanikrajolik i tijekomstoljeća razvijali su seu smućujućoj raznovrsnosti arhitektonskih slogova.Mnogi suposuđivali od raznih doba i kultura; drugi bi naslućivali budućnosti koje Poole nije mario posjetiti.Baremnijebilostrahaoddosade,anamnogimsvojimšetnjamaimaojepratnju,napristojnojudaljenosti,malenihskupinaprijateljskiraspoloženedjece.Onabirijetkoizdržaladagaduljeprate.Jednog dana, dok je dugim koracimamjerio prilično uvjerljivu - iako rijetko naseljenu - imitaciju

Elizejskihpolja,neočekivanojespaziopoznatolice.„Danil!“,zazvaoje.Čovjekničimnijeodavaodabigasetoticalo,čaknikadgajePoolejošglasnijepozvaoponovno.„Nesjećašlimese?“Danil - a sadkadga se sustignuo,Pooleniti najmanjenije sumnjaounjegov identitet - djelovao je

iskrenozbunjen.„Oprostite“,rekaoje.„VistezapovjednikPoole,dakako.Nosiguransamutokakosejošnikadnismo

sreli.“SadjenaPooleubioreddaseiznenadi.„Kakoglupo“,ispričavaose.„Moradasamvaszamijeniosnekim.Želimvamdobardan.“Bilomujedragozbogsusreta,atakođerjebiozadovoljanštojesaznaodaseDanilvratiounormalno

društvo. Je li njegov izvorni zločin bilo umorstvo sjekirom ili nije vratio knjige u knjižnicu navrijeme,računjebiopodmiren,knjigezatvorene.IakosuPooleukadštonedostajaledogodovštineustilupolicajaca-i-lopova, u kakvima je uživao u svojoj mladosti, naučio je prihvaćati suvremenumudrost:prevelikozanimanjezapatološkoponašanjesamoposebijepatološko.S pomoću gospođice Pringle, model III, Poole je uspio tako urediti svoj život da je bilo čak

povremenihslobodnihtrenutaka,kadsemogaoopustitiistavitisvojumoždanukapunaslobodnotraženjeipregledavaojepodručjakojasugazanimala.Osimnjegovevlastiteobitelji,najvišesugazaokupljalimjeseci Jupitera/Lucifera, dijelom i zato što je bio priznat kao vodeći stručnjak za taj predmet i biojestalančlanOdborazaEuropu.Taj jebiouspostavljenprijegotovo tisućugodina,kakobiseustanoviloštobise,ako išta,moglo i

trebalo učiniti s tajanstvenim mjesecom. Tijekom stoljeća odbor je prikupio golemu količinuinformacija,svetamodomimoletaVoyagera1979.-istetegodinekadjePoolebiorođen-idoprvihpotankihpregledasjupiterovesondeGalilej1996.Poput većine dugoživućih organizacija, Odbor za Europu polako se okamenio i sada se sastajao

samokadbisepojaviloneštonovo.ProbudiosesasvježimžaromposlijenovogpojavljivanjaHalmanaipostaviojenovuodlučnuosobunamjestopročelnika,čijijeprvipotezbiodakooptiraPoolea.Iakojemogaoponuditimalotogaštovećnijebiloznano,Poolejebiovrlosretanštoječlanodbora.

Page 103: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Njegovajedužnostočitobiladabudenaraspolaganju,atomujetakođerdaloslužbenipoložaj,kakavbimu inače nedostajao. Prijašnji mu je status bio takav kakav je nekoć bio opisan pojmom„nacionalnoblago“,štojeondržaopomalonepriličnim.Iakomujebilodragodagauraskošiodržavajedansvijetbogatijiodsvihmaštanjaštosuihmoglazamislitiratovimaizmrcvarenaranijarazdoblja,onjeosjećaopotrebudaopravdasvojepostojanje.Osjećao je još jednupotrebu,koju je rijetkopriznavao i samomusebi.Halmanmu jegovorio, iako

malo, prilikom njihova neobičnog susreta prije dva desetljeća. Poole je bio uvjeren kako bi tolakomogaoisada,kadbisamohtio.Zargavišenezanimajunikakviljudskikontakti?Nadaosedanijetako;noistotakotobimogloobjasnitinjegovušutnju.Često je biouvezi sTheodoreomKhanom - koji je biodjelatan i zajedljiv kao i uvijek, a sada je

bio predstavnik Odbora za Europu na Ganimedu. Otkad se Poole vratio na Zemlju, Khan je uzaludpokušavao otvoriti komunikacijski kanal s Bowmanom. Nije mogao razumjeti zašto dug popis važnihpitanjanatemubitnihfilozofskihipovijesnihpojavanijedobiobaremkratkupotvrduoprijamu.„Zarmonolit tako temeljitoupošljava tvogprijateljaHalmanadaminemoženigovoriti?“, žalio se

Pooleu.„Štoonuopćeradisnjim?“Bilojetovrlorazumnopitanje;aodgovorjestigaokaogromizvedraneba,odsamogBowmana-kao

sasvimobičanpozivvideofonom.

Page 104: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

33

PORUKA„Zdravo,Frank.OvdjeDave.Imamvrlovažnuporukuzatebe.Pretpostavljamdasiusvomapartmanu

u Afričkom tornju. Ako si ondje, molim te identificiraj se tako što ćeš dati ime našeg instruktora izmehanike satelita.Čekat ću šezdeset sekundipaakonedobijemodgovorpokušat ćuponovnoza točnojedansat.“Ta minuta jedva je dostajala da se Poole oporavi od iznenađenja. Osjetio je kratak val

zadovoljstva, kao i zbunjenosti, prije nego što je prevladala druga emocija. Iakomu je bilo drago štoponovnočujeBowmana,tajizraz„vrlovažnaporuka“pouzdanojezvučaozlokobno.Srećomjepitao,rečePoolesebi,zajednoodonihrijetkihimenakojihsemogusjetiti:Tkobimogao

zaboravitionogŠkotastakodebelimglazgovskimnaglaskom,zakojiimjebilopotrebnotjedandanadagasvladaju?Nobiojesjajanpredavač-kadstejednomrazumjelištojegovorio.„DoktorGregorMcVitty.“„Prihvaćeno.Sadmolimteuključiprijamniksvojemoždanekape.Trajatćetriminutedatipošaljem

ovuporuku.Nemojnipokušatipratitije:koristitćusesažimanjemuomjerudesetpremajedan.Čekatćudvijeminuteprijepočetka.“Kakojetouspiopostići?pitaosePoole.Jupiter/Luciferbiojesadavišeodpedesetsvjetlosnihminuta

daleko,pa jeprematomunjegovaporukamoralakrenutiprijegotovojednogsata.Morala jebitislananekiminteligentnimposrednikomupropisnonaslovljenompaketusvjetlosnomzrakomGanimed-Zemlja-notobizaHalmanabilaneznatnazadaća,sasredstvimakojajeočitomogaocrpstiunutarmonolita.Signalnasvjetlanamoždanojkapisvjetlucalasu.Porukajestizala.GledestupnjasažimanjakojimseslužioHalman,Pooleućebitipotrebnopolasatadapročitaporukuu

realnom vremenu. No i deset minuta bilo mu je dovoljno da shvati kako je njegov dokoni životnistilnagloprekinut.

Page 105: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

34

PROSUDBAU svijetu sveopćeg i trenutačnog komuniciranja bilo je vrlo teško zadržati tajne. Ovo je

valjalo,zaključiojePoolesmjesta,raspravitilicemulice.Odbor zaEuropugunđao je, no svi su senjegovi članoviokupili unjegovu stanu.Bilo ih je sedam

-sretanbroj,bezsumnjepotaknutMjesečevimfazama,koji jeuvijekopčinjavaočovječanstvo.Bilo jetoprviputda jePoolesusreo tričlanaodbora, iako ih je svepoznavao temeljitijenegoštobi tobilomogućeuživotuprijemoždanekape.„Pročelnice Oconnor, članovi odbora - rado bih rekao nekoliko riječi - samo nekoliko, obećajem!

- prije nego što presnimite ovu poruku koju sam primio s Europe. To je nešto što bih radije učinioriječima; meni je to prirodnije - bojim se da se nikad neću moći potpuno prilagoditi neposrednommentalnomtransferu.Kao što svi znate, Dave Bowman i Hal pohranjeni su kao emulacije u monolitu na Europi. On,

monolit, očitonikadneodbacujenekopomagalokoje je jednomocijeniokorisnim,paodvremenadovremenaaktiviraHalmanakakobipratiozbivanjaunas-kadgaonastanubrinuti.Pretpostavljamdagajepotaknuomojdolazak-iakomoždaprevišelaskamsebi.No Halman nije samo pasivno oruđe. Daveova komponenta još zadržava nešto od svojih

ljudskih svojstava - čak i osjećaja. A kako smo bili podučavani zajedno - gotovo sve smo dijeliligodinama-njemujeočitomnogolakšekomuniciratisamnomnegosbilokimdrugim.Radovaobihsekadbihmogaovjerovatidauživautomu,nomoždajetoprevišejakizraz,..Davejetakođerznatiželjan-istraživačkiraspoložen-apomaloizamjerananačinukakojepokupljen,

poput primjerka iz divlje prirode. Što možda mi i jesmo, sa stajališta inteligencije koja je stvorilamonolit.Agdjejesadatainteligencija?Halmanočitoznaodgovor,atajjeneugodan.Kaoštosmouvijeknaslućivali,monolitjedionekegalaktičkemreže.Anajbližečvorište-nadzornik

monolitailinjegovneposrednipretpostavljeni-dalekoje450svjetlosnihgodina.Preblizu da bismo bili spokojni! To znači da je izvješće o nama i našim poslovima, koje je bilo

odaslanouranomdvadesetprvomstoljeću,primljenoprijepolatisućljeća.Akojemonolitov-nazovimoga,nadzornik-odmahodgovorio,svedaljnjeuputemoralebistićiupravosada.Čini se da se točno to događa. Posljednjih nekoliko dana monolit prima neprekinuti niz poruka i

postavljanoveprograme,vjerojatnouskladustimporukama.Nesretna je okolnost štoHalmanmože samo naslutiti prirodu tih naloga.Kao što ćete spoznati kad

snimitesadržajtepločice,onimaograničenpristupdokrugovaibankepodatakaumonolitu,pačakmožeivoditinekidijalogsnjim.Akojetopravariječ-jerzatosupotrebnedvijeosobe!Jošnemogupojmitidamonolit,uzasvesvojemoći,nemasvijesti-čaknineznadapostoji!Halmanmozgaotomuvećtisućugodina-sprekidima-idošaojedoistogodgovorakaoivećinaod

nas.Nonjegovzaključakmoraimatimnogovećutežinu,zbognjegovaunutrašnjegpoznavanjastanja.Oprostite!Nisamsenamjeravaošaliti-nokakobisetodrukčijemoglonazvati?Štogodsebilopotrudilodanasstvori - iliunajmanjurukudasepoigrasgenima iumovimanaših

predaka-sadadonosiodlukuštočinitidalje.AHalmanjepesimističan.Ne-tojepretjerivanje.Recimokakonemislidasunamizglediosobiti,noonjesadaprevišenepristranpromatračdabisenepotrebnobrinuo.Budućnost-preživljavanje!-ljudskevrstenijezanjeganeštovišeodzanimljivogproblema,no

Page 106: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

sklonjepomagati.“Poolejeiznenadazašutio,naiznenađenjenjegovapozornogslušateljstva.„Neobično.Upravomi je palo na umnešto neobično iz prošlosti... uvjeren samkako to objašnjava

sadašnjedogađaje.Molimvas,pratiteme...Dave i ja hodali smo jednog dana uz obalu Cape Kennedyja, nekoliko tjedana prije odlaska u

svemir,kadsmougledalivelikogkukcakakoležinapijesku.Kaoštosetočestozbiva,paojenaleđailamataojenogamapozraku,borećisedaseispravi.Nisamseobaziraonanjega-bilismoutonuliusloženutehničkuraspravu-noneiDave.Stupiojeu

stranuipažljivogaprevrnuocipelom.Dokjekukacletiodalje,primijetiosam:’Jesilisigurandajetobilopametno?Sadćeotićiiobrstitinečijunagrađenukrizantemu.’Naštojeonodgovorio:'Moždaimašpravo.Noželiobihmuukazatipovjerenje.’Ispričavam se - obećao sam da ću reći samo nekoliko riječi! No drago mi je da sam se sjetio te

dogodovštine: mislim da to doista smješta Halmanovu poruku na pravo mjesto. On ljudskoj rasiukazujepovjerenje...Sada molim provjerite svoje moždane kape. To je vrlo zgusnut zapis - na vrhu UV pojasa, kanal

110.Smjestiteseudobno,buditeurazinividnogpola.Krećemo...“

Page 107: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

35

RATNOVIJEĆENitkonijetražioponavljanjeemitiranja.Jednomjebilodovoljno.Kad je preslušavanje bilo završeno, nastupio je kratak muk; pročelnica dr. Oconnor skinula je

svojukapu,protrljalasjajnotjemeipolakorekla:„Naučili ste me jednoj izreci iz vašeg vremena koja mi se sada čini vrlo prikladnom. To je

osinjegnijezdo.“„No samo jeBowman -Halman - taknuo u njega“, reče jedan od članova odbora. „Je li on doista

shvaća djelovanje nečega tako složenog kao što je monolit? Ili je sav taj scenarij plod njegovemašte?“ “Ne vjerujem da ima mnogo mašte“, odgovorila je dr. Oconnor. „Osim toga, sve se slaže.Pogotovu ono što se odnosi na Novu Škorpion. Pretpostavljali smo da je nezgoda. Očito je bila -prosudba.“„PrvoJupiter-sadaŠkorpion“,rekaojedr.Kraussman,istaknutifizičarkojijeujavnostibiosmatran

reinkarnacijomlegendarnogEinsteina.Maloplastičnekirurgije,govorkalose,takođerjepomoglo.„Tkojesljedećinaredu?“„Uvijeksmoslutili“,reklajepročelnica,„danasMNT-ipromatraju.“Zastalajenatrenutak,padodala

ojađeno:„Azloje-jošikakvozlo!-štojekonačniizvještajotišaoupravoposlijenajgoregrazdobljauljudskojpovijesti!“Ponovnotišina.Svisuznalikakojedvadesetostoljećebiložigosanokao„stoljećepatnji.“Poolejeslušaobezprekidanjaičekaojedausklademišljenja.Neprviput,biojezadivljenkakvoćom

odbora. Nitko nije pokušavao dokazati neku svoju omiljenu teoriju, postići govorničke bodoveilinapuhatisvojuosobnost:nijemogaoizbjećipovlačenjesuprotnostisčestoneuvjerljivimargumentimakakveječestoslušaousvojevrijeme,izmeđuinženjeraiupraveSvemirskeagencije,činovnikaKongresaSADiindustrijskihravnatelja.Da, ljudska se vrsta nedvojbeno poboljšala. Moždana je kapa ne samo pomogla da se iskorijene

neprikladni, već je silno povećala djelotvornost naobrazbe. No bilo je i gubitaka; malo je bilozapaženijihosobau tomdruštvu.Nabrzinu,mogaose sjetiti samočetiri - Indra,kapetanChandler,dr.KhaniZmajskaGospasjetneuspomene.Pročelnicajepuštaladaraspravaglatkotečeamo-tamo,doksvatkonijeizrekaoštojehtio,pajetada

počelasažimati.„Naočitoprvopitanje-kakoozbiljnomoramouzetituprijetnju-netrebatrošitivrijeme.Čakidaje

lažnauzbuna,ilinesporazum,njezinjepotencijaltakobremenitdajemoramoprihvatitikaostvarnu,svedoknedobijemoneoborivdokazosuprotnom.Slažetelise?“„Dobro. Ne znamo koliko imamo vremena. Stoga moramo pretpostaviti kako je opasnost

neposredna.MoždaćeHalmanbitikadardatinamdaljnjaupozorenja,nodotadabimoglobitiprevišekasno.“„Prema tomu, moramo odlučiti samo o jednomu: kako se možemo zaštititi protiv nečega što je

takomoćnopoputmonolita?GledajteštosedogodilosJupiterom!I,očiglednoNoviŠkorpion...“„Uvjerena sam kako bi gola sila bila beskorisna, iako bismo možda morali razmotriti i tu

mogućnost.Dr.Kraussman-kolikobitrajalopravljenjesuper-bombe?“„Podpretpostavkomdanacrtijošpostojeidanijepotrebnonikakvoistraživanje-pa,okodvatjedna.

Termonuklearnasuoružjarazmjernojednostavnaikoristeobičnematerijale-napokon,proizvodilisuih

Page 108: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

već tamo u drugom tisućljeću! No ako biste željeli nešto složenije - recimo antimaterijsku bombuiliminijaturnucrnujamu-eh,tobimoglopotrajatinekolikomjeseci.“„Hvala;bistelisemoglipozabavititime?Nokakorekoh,nevjerujemdabitomoglodjelovati;sasvim

jesigurnodaneštoštomožeupravljatitakosnažnimmoćimamoraimatiizaštituprotivnjih.Dakle-imalijošprijedloga?“„Možemolipregovarati?“,upitajedanodbornik,bezmnogonade.„Sčime...ilikime?“,odgovoridr.Kraussman,„Kaoštosmovidjeli,monolitjeuosnovipukiuređajkojiradisamotozaštojeprogramirandačini.

Moždatajprogramimanekistupanjfleksibilnosti,nonemanačinakakobismotomogliznati.Očitosenemožemoobratitiglavnojupravi-onajepolatisućesvjetlosnihgodinadaleko.“Poolejeslušaobezprekidanja;nijemogaoništapridonijetiraspravi,aiskrenorečeno,mnogojetoga

premašivalonjegovopoimanje.Počeojeosjećatinekupodmuklupotištenost;nebilimoždabiloboljedanije ni prenio tu informaciju? Jer ako je lažna uzbuna, nitko ne bi ništa izgubio. A ako nije -pa,čovječanstvobiipakbilospokojno,prijenegoštobigapogodilaneizbježnapropast.Jošjemozgaootimtmurnimmislima,kadgajeodjednomprenulapoznataizreka.Nekitihimaleničlanodbora,simenomtakodugimiteškimdagaPoolenikadnijeuspiozapamtiti,a

jošmanjeizgovoriti,naglojeubaciodvijeriječiuraspravu.„Trojanskikonj!“Nastalajejednaodonihtišinakakveseobičnoopisujukao„bremenite“,apotomuzboru„Kakomito

nije palo na um!“, „Dakako!“, „Izvrsna zamisao!“, sve dok pročelnica, prvi put tijekom sjednice,nijemoralapozvatinared.„Hvala, profesore Thirugnanasampanthamoorthy“, reče dr. Oconnor, bez gubljenja i jednog sloga.

„Bistelibilineštoodređeniji?“„Svakako.Akojemonolitdoista,kaoštosečinidasvivjeruju,ubitistrojbezsvijesti-paprematomu

s ograničenim sposobnostima samonadzora - možda već imamo oružja kojima ga možemo pobijediti.ZaključanauTrezoru.“„Isustavzaprijenos-Halmana“!„Točno.“„Samo trenutak,dr.T.Neznamoništa -uopćeništa -ounutrašnjemustrojumonolita.Kakomožemo

pouzdanoznatidaćeištaštojenašaprimitivnavrstaikadstvorila,bitidjelotvornoprotivnjega?“„Ne možemo - no sjetite se ovoga. Kolikogod bio domišljato složen, monolit mora poštivati iste

oneopćezakonelogikekojesustoljećimaprijeformuliraliAristoteliBoole.Zatobimogao-ne,morao!- biti ranjiv na to što je pohranjeno u Trezoru. Mi to moramo tako složiti da barem jedno od njihuspije.Tojenašanada-ukolikonetkonemanekoboljerješenje.“„Oprostite“,rečePoole,gubećinapokonstrpljenje.„Hoćelinetkobititakoljubazanirećimi-štojei

gdjejetajslavniTrezorokojemgovorite?“

Page 109: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

36

KOMORASTRAVEPovijestjepunasablasnihmora,odkojisunekeprirodne,anekedjeloljudskihruku.Dokrajadvadesetprvogstoljećavećinaprirodnih-kozice,kuga,sida,jezovitivirusištosučekaliu

zasjediafričkeprašume-bilesunapretkommedicine iskorijenjene ilibaremstavljenepodnadzor.Nonije bilomudropodcjenjivati domišljatostMajčicePrirode i nitko nije sumnjao kako će budućnost začovječanstvouvijekimatiupričuvineugodnabiološkaiznenađenja.Činilo se stoga mudrom mjerom opreza zadržati nekoliko primjeraka tih strahota radi

znanstvenogproučavanja-podbrižnompaskom,dakako,takodanijepostojalamogućnostdapobjegnuiponovnoseokome,pustošeći ljudsku rasu.Nokakobinetkoapsolutnopouzdanomogaoznatida se tonećedogoditi?Javilisusesnažniglasoviprosvjeda-sasvimrazumljivo-ukasnimgodinamadvadesetogstoljećakad

jebilopredloženodaseposljednjipoznativiruskozicapohraniusredištimazakontroluzaraznihbolestiuSjedinjenimDržavaiuRusiji.Kolikogodbilamalovjerojatna,postojalajekonačnamogućnostdabisemogaosloboditipotresom,zakazivanjemopreme-ilipaksmišljenomsabotažomterorističkihskupina.Rješenje koje bi zadovoljilo svakoga (osim nekolicine ekstremista skupine „SačuvajmoMjesečevu

divljinu!“) bilo je da se ti virusi pošalju na Mjesec i ondje drže u laboratoriju na kraju kilometardugogrovaizdubljenoguosamljenojplaniniPico,jedneodnajuočljivijihpojavauMorukiša.Aondje,tijekom godina, pridružili su im se neki od najistaknutijih primjera izopačene ljudske domišljatosti -zapravo,bezumnosti.Bilojeondjeplinovaimaglikojisu,čakiumikroskopskimkoličinama,izazivalipolaganuilitrenutnu

smrt. Neke su stvorili utemeljitelji vjerskih kultova koji su, iako umno poremećeni, uspjeli ovladatiznatnimznanstvenimznanjem.Mnogisuodnjihvjerovalikakojesmaksvijetanadohvatruke(pričemuće, dakako, biti spašeni samonjihovi sljedbenici).U slučaju akobiBogbio previše rastresen i ne bipostupiokakojebilopredviđeno,htjelisubitisigurnikakoćemoći ispravitiNjegovžaljenjavrijedanpropust.Prvi napad tih ubojitih kultista bio je izveden na tako ranjive ciljeve kao što su prekrcane

podzemneželjeznice,svjetskisajmovi,sportskistadioni,pop-koncerti...ubijenisudesecitisuća,mnogoihjevišebiloozlijeđenih,prijenegošto je ludostbilastavljenapodnadzorpočetkomdvadesetprvogstoljeća. Kao što to često biva, neko se dobro rodilo iz zla, jer to je prisililo svjetske ustanove zaodržavanjeredadasurađujukaonikadprije.Čakizločinačkedržave,kojesupoticalesvjetskiterorizam,nisumoglepodnosititajmahnitiinepredvidivisoj.Kemijska i biološka djelatna sredstva koja su se koristila u tim napadajima - kao i u prijašnjim

oblicimaratovanja-pridodanasutojsmrtonosnojzbirciuPicou.Protuotrovi,akosupostojali,takođersu bili pohranjeni s njima. Gajila se nada kako niti jedna od tih tvari neće nikad biti ponovna brigačovječanstva-nojošsubiledostupne,podstrogomstražom,budulipotrebneunekojočajničkojnuždi.TrećakategorijepredmetapohranjenihuTrezoruPicoa, iakobi semogli svrstatikaopošast,nikoga

nisu ubili ili povrijedili - neposredno. Nisu čak ni postojali prije dvadesetog stoljeća, no unekolikodesetakagodinananijelisuštetuuvrijednostiodnekolikomilijardidolaraičestosuuništavalitijelaistotakodjelotvornokaoštobitomoglaučinitiibilokojatjelesnabolest.Tosubilezarazekojesunapadalečovjekovanajnovijeginajsvestranijegpomoćnika,naimeračunalo.Posuđujući nazive iz medicinskih rječnika - virusi, prioni, trakavice - bili su to programi koji su

Page 110: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

nevjerojatno točno oponašali svoje organske rođake. Neki su bili neopasni - tek nešto više odnevinihšala,smišljenidakorisnikekompjutoraiznenadeilizabaveneočekivanimporukamailislikamanazaslonu.Drugisubilomnogoopakiji-bilisusmišljenostvoreniizazivačikatastrofa.U većini slučajeva njihova je svrha bila izrazito plaćenička; bila su to oružja kojima su

domišljatikriminalciucjenjivalibankeitrgovačkeorganizacijekojesusadapotpunoovisileoefikasnomdjelovanju svojih računalnih sustava. Na upozorenje da će njihove banke podataka biti izbrisane uodređeno vrijeme, ako ne prebace nekoliko milijuna dolara na neki anonimni bankovni račun uinozemstvu,većinažrtavaodlučilabiseneizložitimogućojnepopravljivojpropasti.Tihobiplatili,često-kakobiizbjeglijavneiliosobneneugodnosti-bezizvještavanjapolicije.Ta razumljiva želja za zataškavanjem omogućila je mrežnim razbojnicima da nastave s

elektronskimpljačkama;čakikadbiihulovili,moglisuračunatinablagpostupakpravosudnogsustavakojinijeznaokakopostupatistakonovimoblikomkriminala-a,napokon,nisunikogaozbiljnoozlijedili,zar ne?Doista, pošto bi odležali svoje kratke kazne,mnogi bi prijestupnici bili tiho pozvani u službusvojihžrtava,postaromnačeludasukrivolovcinajboljilovočuvari.Tekompjutorskekriminalcetjeralaječistapohlepaipouzdanojekakonisuželjelirazoritiorganizacije

kojesupljačkali:nitijedanrazumannametnikneubijadomaćina.Nonaposlususenašliidrugi,mnogoopasnijineprijateljidruštva...Običnobitobilineprilagođenipojedinci-tipičnoneodraslimuškarci-kojisudjelovaliusamoćii,

dakako, u potpunoj tajnosti.Njihov je cilj bio stvarati programe koji će jednostavno izazvati pustoš ipomutnju kad se prošire cijelim planetom putem svjetske kabelske i radiomreže, ili fizičkih nosačakaoštosudisketeiliCD-ROM.Potomćeuživatiuizazvanomkaosu,likovatiuosjećajumoćištogajetajčinpodarionjihovukukavnomduhu.Ponekad bi te izopačene genije otkrivale i prihvaćale nacionalne obavještajne službe za svoje

tajanstveneposlove-običnozatodabiprodrleubankepodatakasvojihsuparnika.Biojetorazmjernoneopasan način upošljavanja, jer su dotične organizacije posjedovale barem neki osjećaj građanskeodgovornosti.Tosenebimoglorećizaapokaliptičnesljedbekojesubileoduševljeneotkrićemtenoveoružarniceu

kojojsubilapohranjenamnogodjelotvornijailakšerasprostranjivaoružjanegoštosutobiliplinoviiliklice.Takođerimjebilotežeoprijetise,jersusemoglatrenutnoposlatiumilijunedomovaiureda.Slom New York-Havana banke 2005., lansiranje indijskih nuklearnih projektila 2007. (srećom s

deaktiviranim nuklearnim glavama), zatvaranje Pan-Europske zrakoplovne kontrole 2008.,paraliziranje sjevernoameričke telefonskemreže iste godine - sve su to bili kultno nadahnuti pokušajioponašanjasudnjegadana.Zahvaljujućisjajnimkontraobavještajnimuspjesimaobičnonekooperativnihičestozaraćenihnacionalnihureda,tajepošastpolakostavljenapodnadzor.Tako se, barem u javnosti, vjerovalo: nije bilo ozbiljnih napada na same temelje društva

nekolikostotinagodina.Jednoodglavnihoružjapobjedebilajemoždanakapa-iakojebiloonihkojisuvjerovalikakojecijenatompostignućubilaprevelika.Iakosužučljiveraspreokoslobodepojedincanaspramdužnostidržavebilevećstarapojavakadsu

Platon i Aristotel pokušali da ih ozakone, a vjerojatno će se nastaviti dok je svijeta i vijeka, nekije sporazum ipak postignut u trećemmileniju.Opća je ocjena bila da je komunizam bio najsavršenijioblikvladanja;nanesreću,bilo jeustanovljeno-pocijeninekolikostotinamilijunaživota -da jebioprimjenjivsamonakukcekojisuživjeliuzajednicama,roboteII.redainasličneograničenekategorije.Za nesavršena ljudska bića, najmanje loš odgovor bila je demokracija, često definirana kao „pohlepapojedincakojunadziredjelotvorna,noneprevišerevnavlada“.Ubrzo pošto je moždana kapa ušla u opću uporabu, neki vrlo inteligentni - i do krajnosti revni -

Page 111: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

birokrati spoznali su kako ona posjeduje iznimnu sposobnost sustava za rano upozoravanje. Tijekompostupkaprilagođavanja,doksunovognositeljakapementalno„kalibrirali“,moglesuseotkritimnogevrste psihoza, prije nego što bi imale prilike postati opasne. To je često omogućavalo da sepredložinajboljinačinliječenja,nokadsečinilodanemalijeka,osobabisemoglaelektronskioznačitiili,ukrajnjimslučajevima,izdvojitiizdruštva.Dakako,toduhovnonadziranjemoglojeispitivatisamoonekojisubiliopskrbljenimoždanomkapom-nodokrajatrećegtisućljećatojepostalobitansastojaksvakidašnjeg života, kao što je to bio osobni telefon u početku tog razdoblja. Zapravo, tko se nijepridružiogolemojvećini,biojeautomatskisumnjivioznačenkaonetkotkobimogaozastraniti.Suvišno je naglašavati, kad se „sondiranje uma“, kako su to nazivali njegovi protivnici, počelo

primjenjivati u svakidašnjem životu, organizacije za građanska prava dignule su glas; među njihovanajuspješnija gesla ubraja se „Moždana kapa iliMoždana šapa?“. Polako - čak i s otporom - bilo jeprihvaćenokako je takavobliknadzorabiopotrebnamjeraoprezaradisprečavanjadalekovećihzala;nijeslučajnostdajeopćimpoboljšanjemduševnogzdravljanaglopočeopadvjerskogfanatizma.Kad jezavršendugotrajan ratprotivkibernetskogkriminala,pobjednici susezateklikakoposjeduju

smućujuću zbirku plijena, potpuno nepojmljivog bilo kojem ranijem osvajaču. Bilo je ondje, dakako,kompjutorskihvirusanastotine,odkojihjenajvećidiobilovrloteškootkritiiubiti.Abilojeinekolikoizložaka-unedostatkuboljegnaziva-kojisubilimnogostrašniji.Bilesutoizvrsnosmišljenezarazezakojenijebilolijeka-unekimslučajevimačaknimogućnostiliječenja...Mnoge od njih dovodile su se u vezu s velikim matematičarima koji bi se bili zgrozili nad tom

zlouporabomnjihovihotkrića.Kakojeu ljudskojnaravidaumanjipravuopasnost,dajući jojsmiješnoime,oznaketihnevoljačestosubilezabavne:Godelovgremlin,Mandelbrotovazbrka,Kombinatoričnakatastrofa, Beskonačna stupica, Conwayeva zagonetka, Turingov torpedo, Lorenzov labirint,Booleovabomba,Shannonovaomča,Cantorovakataklizma...Ako je moguće neko poopćavanje, svi ti matematički užasi djelovali su po istom načelu. Njihova

djelotvornost nije ovisila o nečemu tako naivnom kao što je brisanje memorije ili kvarenje koda -upravosuprotno.Pristupimjebiomnogoprofinjeniji;onibistrojkojibinapalinagovorilidaseupustiuizvršavanjeprogramaštosenećezavršitiprijekrajasvemira.Ilikojije-aMandelbrotovazbrkabilajenajubitačnijitakavprimjer-uključivaodoslovnobeskrajnuserijukoraka.Sasvimobičanprimjerbilobiizračunavanjebrojapi,ilibilokojegdrugogiracionalnogbroja.Nočak

ni najgluplje optoelektroničko računalo ne bi nasjelo na tako jednostavnu klopku: odavno je prošlovrijeme kad bi mehanički slaboumnici istrošili svoje zupce, mrveći ih u prah u pokušajudijeljenjaništicom...Izazov demonskim programerima bio je u tomu da ciljani uređaj uvjere kako zadatak što mu je

postavljen ima konačno rješenje koje se može postići u konačnom vremenu. U boju umova izmeđumuškaraca (rijetko žena, unatoč tako istaknutim primjerima kao što su Ada Lovelace, Admiral GraceHopperidr.SusanCalvin)istroja,strojjegotovobeziznimkegubio.Bilo bi moguće - iako u nekim slučajevima teško i čak pogibeljno - razoriti zaplijenjene gnusobe

nalozimaBRIŠI/PREKOPIŠI,noonisuplodneizmjernogulaganjavremenaidomišljatosti,bezobziranatokolikokrivousmjerenog,koje jebiloštetaodbaciti.Što je jošvažnije,moždabi ihvaljalozadržatiradi proučavanja, na nekom sigurnommjestu, kao jamstvo protiv vremena kad bi ih neki opaki genijponovnoizumioirazaslao.Rješenje je bilo očito. Digitalni demoni moraju biti zapečaćeni, zajedno sa svojim kemijskim i

biološkiminačicama,nadajmosezauvijek,uTrezoruPicoa.

Page 112: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

37

OPERACIJADAMOKLOPoolenikadnijebiouozbiljnojvezisaskupinomkojajesklapalaoružjezakojesusesvinadalida

nikad neće morati biti upotrijebljeno. Sama operacija - znakovito, no vrlo prikladno, nazvanaDAMOKLO - bila je tako visoko specijalizirana da joj on ništa nije mogao neposredno ponuditi, atakođerjevidiodovoljnočlanovatespecijalističkeskupinedabimogaozaključitikakosunekimoždapripadali nekoj izvanzemaljskoj vrsti. Doista, jedan od ključnih članova bio je očito došao iz nekeduševnebolnice-Pooleseiznenadiokadjesaznaodatakvamjestajošpostoje-apročelnicaOconnorkatkadbipredlagalakakobimusetrebalapridružitijošnajmanjedvačlanaskupine.„JesiliikadčuozaprojektEnigma?“,primijetilajePooleuposlijejedneosobitoiscrpljujućesjednice.Kadjeonodmahnuoglavom,nastavilaje:„Iznenađenasam-bilojetosamonekolikodesetakagodina

prijetvogrođenja:nabasalasamnatokadsamistraživalamaterijalzaDAMOKLA.Vrlosličanproblem-u jednoj od vaših godina u velikoj je tajnosti okupljena skupina vrsnihmatematičara kakobi razbiliprotivničku šifru... slučajno su načinili jedan od prvih pravih kompjutora, kako bi se posaomogaoobaviti.“„A evo i ljupke priče - nadam se da je istinita - koja me podsjeća na naš mali tim. Jednog je

danapredsjednikvladedošaounadzorniposjet,pajepotomrekaovoditeljuprojektaEnigma:'Kadsamvam rekao da prevrnete svaki kamen u traženju potrebnih ljudi, nisam očekivao da ćete me shvatititakodoslovno.“'VjerojatnosusvipravikamenovibiliprevrnutizaprojektDAMOKLO.Nokakonitkonijeznaorade

li pod pritiskom vremenskog tjesnaca od dana, tjedana ili godina, u početku je bilo teško postićiosjećajhitnje.Potrebazaočuvanjemtajnetakođerječinilateškoće;kakonijeimalosmislaširitipanikuširomSunčevasustava,zaprojektnijeznalovišeodpedesetljudi.Notosubileosobekojesubilebitne- koje su mogle okupiti sve potrebne snage i koje su jedine mogle odobriti otvaranje Trezora Pico,prviputuposljednjihpetstogodina.Kad je Halman izvijestio da monolit prima poruke sve većom učestalošću, činilo se kako je malo

sumnje u to da će se nešto dogoditi. Poole nije bio jedini koji je slabo spavao tih dana, čak i uzpomoćprogramamoždanekapeprotivnesanice.Prijenegolibinapokonzaspao,čestojerazmišljaohoćeli se uopće ponovno probuditi. No napokon su sastavljeni svi dijelovi oružja - oružja nevidljivog,nedodirljivog-inezamislivoggotovosvimratnicimakojisuikadživjeli.Ništanijemogloizgledatineopasnijeinevinijeodsavršenostandardneterabajtnememorijskepločice,

kakva se svaki dan koristila umilijunimamoždanih kapa.No činjenica da je bila oklopljena debelimslojem nekog kristaličnogmaterijala, iskrižanogmetalnim obručima, upozoravala je kako je posrijedineštoštosepotpunorazlikujeodobičnog.Poole je to nevoljko primio; razmišljao je nije li se slično osjećao i teklić kojemu je bio

povjerenstrašanzadatakda jezgruhirošimskeatomskebombepreneseupacifičkuzrakoplovnubazu izkojesuponijelibombu.Štoviše,akosusvistrahovibiliopravdani,njegovabiodgovornostmoglabitijošveća.Također nijemogao biti siguran hoće li i prvi dio njegova poslanja biti uspješan. Kako niti jedan

komunikacijski krug nije bio potpuno pouzdan, Halman još nije bio obaviješten o projektuDAMOKLO;PoolećetoučinitikadsebudevrationaGanimed.DotadaćesesamomoćinadatidaćeHalmanbitivoljanodigratiulogutrojanskogkonja-i,možda,

Page 113: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

bitirazorenutijekutogpostupka.

Page 114: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

38

PREVENTIVNIUDARBilojeneobičnoponovnoboravitiuhoteluGranimedposlijesvihtihgodina-anajneobičnijeodsvega

zato što se činilo kao da se ništa nije izmijenilo, unatoč svemu što se dogodilo. Poolea je ponovnopozdravio poznati Bowmanov lik kad je ulazio u apartman prozvan po njemu; i, kao što je očekivao,čekaogajeBowman/Halman,jošmanjetvaranodprastarogholograma,Prijenegolisumoglirazmijenitipozdrave,dogodioseupadkojibiPoolesoduševljenjemprihvatio-

u bilo koje drugo vrijeme, samo ne sada. Sobni videofon oglasio se hitnim znakom triju uzastopnihrastućih tonova - ni to se nije promijenilo od njegova posljednjeg posjeta - i na ekranu se pojaviostariprijatelj.„Frank!“, vikao je Theodore Khan, „zašto mi nisi rekao da dolaziš? Kad ćemo se moći sresti?

Zašto nisi javio video... netko je s tobom? I tko su svi oni službenoliki tipovi koji su se istodobnoiskrcali...“„Molim te,Ted!Da,žaomi je - alivjerujmi, imaosamvrlodobre razloge -objasnit ću tiposlije.

Iimamneštosasobom-pozvatćutečimbudemmogao,Zbogom!“Dok je sa zakašnjenjemdavaonalog „Ne smetati“, Poole je, ispričavajući se, rekao: „Oprosti zbog

ovoga-dakako,znaštkojetobio.“„Da-dr.Khan.Čestojenastojaostupitiuvezusamnom.“„No nikad nisi odgovorio.Mogu li pitati zašto?“ Iako je bilomnogo ozbiljnijih tema oko kojih se

valjalopobrinuti,Poolenijemogaoodoljetinapastidapostavitopitanje.„Našjekanalbiojediništosamgahtioodržatiotvorenim.Osimtoga,čestosambioodsutan.Kadšto

godinama.To ga je iznenadilo - iako ne bi trebalo. Poole je dobro znao kako se o Halmanovu prisustvu

izvještavalo s mnogihmjesta, u razna vremena. No - „odsutan godinama“?Mogao je posjetiti mnogesunčanesustave-moždajetakosaznaooNoviŠkorpion,udaljenojsamočetrdesetsvjetlosnihgodina.NonikakonijemogaootićisvedoČvorišta;tamoinatragputbitrajaodevetstotinagodina.„Kojasrećaštosiovdjekadtetrebamo!“BilojevrloneobičnozaHalmanadaoklijevaprijeodgovora.Potrajalojemnogoduljeodneizbježne

trosekundnevremenskeodgodeprijenegolijepolakorekao:„Jesilisiguranutodajetosreća?“„Kakotomisliš?“„Ne želim govoriti o tomu, no dvaput sam, kratko, vidio moći... bića - mnogo nadmoćnija od

monolita,amoždainjihovihtvoraca.Moždaobojicaimamomanjeslobodenegoštotoslutimo.“To je doista bila obeshrabrujuća pomisao; Poole ju je tek odlučnim naporom gurnuo u stranu i

usredotočiosenaneposredniproblem.„Nadajmosedaimamodovoljnoslobodnevoljedaučinimotoštojepotrebno.Moždajeovoglupavo

pitanje.Znalimonolitdasesastajemo?Bilimogaobiti-sumnjičav?“„Nijesposobanzatakveosjećaje.Imamnogeuređajezazaštituodnezgode,odkojihnekepoznajem.

Notojesve,“„Moželinassadaprisluškivati?“„Nevjerujemdatočini.“Volio bih damogu biti siguran da je to tako naivan i prostodušan genij, pomišljao je Poole dok je

otključavaosvojutorbuzaspiseivadiozapečaćenukutijuspločicom.Uovojniskojgravitacijinjezina

Page 115: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

jetežinabilagotovozanemariva;nijesemoglovjerovatidabiseunjojmoglakritisudbinačovječanstva.„Nijebilonačinadapouzdanosaznamomožemolidobitisigurankrugdotebepanismomogliulazitiu

pojedinosti.Tapločicasadržiprogramezakojesenadamodaćespriječitimonolitodizvršavanjanalogakojiugrožavajučovječanstvo.Ovdjejedvadesetnajrazornijihvirusakojisuikadnačinjeni,azavećinunjihnemapoznatogprotuotrova;unekolikoslučajevavjerujesekakoinijemoguć.Odsvakogpostojipetprimjeraka.Voljelibismokadbiihtiinstalirao,kada-iako-ocijenišdajetopotrebno.Dave-Hal-nitkojošnijeponiotakvuodgovornost.Nonemamodrugogizbora.“PonovnojenaodgovorčekaoduljenegoštojetrajaopovratniputdoEurope.„Akotoučinimo,moglebiprestatisvefunkcijemonolita.Nismosigurništoćesedogoditisnama.“„I o tome smo razmišljali, svakako. No do sada već sasvim sigurno imaš na raspolaganju

mnoge mogućnosti - neke od njih vjerojatno prelaze naše spoznajne moći. Također ti šaljem jednupetabajtnumemorijskupločicu.Desetnapetnaestubajtavišejenegodovoljnodaspremisveuspomeneiiskustvamnogihživotnihvjekova.Toćetiposlužitikaojedanodmogućihputovazabijeg:vjerujemdaimašidruge.“„Ispravno.Uodgovarajućevrijemeodlučitćemokojimćemosekoristiti.“Poolejeodahnuo-kolikojebilomogućeutojizvanrednojsituaciji.Halmanjebiovoljansurađivati:

jošjezadržaodovoljnovezasasvojimiskonom.„Sadamoramoposlatitupločicudotebe-fizički.Njezinjesadržajprevišeopasandabismogaslali

bilokakvimradijskimilioptičkimkanalom.Znamdaposjeduješdaljinskukontrolunadmaterijom:nisilijednom na daljinu detonirao bombu na satelitskoj stazi oko Zemlje? Bi limogao pločicu prenijeti naEuropu?Alternativno,moglibismojeposlatiautomatskimteklićemnabilokojemjestoštogaodabereš?“„Toćebitinajbolje:preuzetćujeuTsienvilleu.Ovosukoordinate...“

***

Page 116: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

36

KOMORASTRAVEPovijestjepunasablasnihmora,odkojisunekeprirodne,anekedjeloljudskihruku.Dokrajadvadesetprvogstoljećavećinaprirodnih-kozice,kuga,sida,jezovitivirusištosučekaliu

zasjediafričkeprašume-bilesunapretkommedicine iskorijenjene ilibaremstavljenepodnadzor.Nonije bilomudro potcjenjivati domišljatostMajčice Prirode i nitko nije sumnjao kako će budućnost začovječanstvouvijekimatiupričuvineugodnabiološkaiznenađenja.Činilo se stoga mudrom mjerom opreza zadržati nekoliko primjeraka tih strahota radi

znanstvenogproučavanja-podbrižnompaskom,dakako,takodanijepostojalamogućnostdapobjegnuiponovnoseokome,pustošeći ljudsku rasu.Nokakobinetkoapsolutnopouzdanomogaoznatida se tonećedogoditi?Javilisusesnažniglasoviprosvjeda-sasvimrazumljivo-ukasnimgodinamadvadesetogstoljećakad

jebilopredloženodaseposljednjipoznativiruskozicapohraniusredištimazakontroluzaraznihbolestiuSjedinjenimDržavaiuRusiji.Kolikogodbilamalovjerojatna,postojalajekonačnamogućnostdabisemogaosloboditipotresom,zakazivanjemopreme-ilipaksmišljenomsabotažomterorističkihskupina.Rješenje koje bi zadovoljilo svakoga (osim nekolicine ekstremista skupine „SačuvajmoMjesečevu

divljinu!“) bilo je da se ti virusi pošalju na Mjesec i ondje drže u laboratoriju na kraju kilometardugogrovaizdubljenoguosamljenojplaniniPico,jedneodnajuočljivijihpojavauMorukiša.Aondje,tijekom godina, pridružili su im se neki od najistaknutijih primjera izopačene ljudske domišljatosti -zapravo,bezumnosti.Bilojeondjeplinovaimaglikojisu,čakiumikroskopskimkoličinama,izazivalipolaganuilitrenutnu

smrt. Neke su stvorili utemeljitelji vjerskih kultova koji su, iako umno poremećeni, uspjeli ovladatiznatnimznanstvenimznanjem.Mnogisuodnjihvjerovalikakojesmaksvijetanadohvatruke(pričemuće, dakako, biti spašeni samonjihovi sljedbenici).U slučaju akobiBogbio previše rastresen i ne bipostupiokakojebilopredviđeno,htjelisubitisigurnikakoćemoći ispravitiNjegovžaljenjavrijedanpropust.Prvi napad tih ubojitih kultista bio je izveden na tako ranjive ciljeve kao što su prekrcane

podzemneželjeznice,svjetskisajmovi,sportskistadioni,pop-koncerti...ubijenisudesecitisuća,mnogoihjevišebiloozlijeđenih,prijenegošto je ludostbilastavljenapodnadzorpočetkomdvadesetprvogstoljeća. Kao što to često biva, neko se dobro rodilo iz zla, jer to je prisililo svjetske ustanove zaodržavanjeredadasurađujukaonikadprije.Čakizločinačkedržave,kojesupoticalesvjetskiterorizam,nisumoglepodnosititajmahnitiinepredvidivisoj.Kemijska i biološka djelatna sredstva koja su se koristila u tim napadajima - kao i u prijašnjim

oblicimaratovanja-pridodanasutojsmrtonosnojzbirciuPicou.Protuotrovi,akosupostojali,takođersu bili pohranjeni s njima. Gajila se nada kako niti jedna od tih tvari neće nikad biti ponovna brigačovječanstva-nojošsubiledostupne,podstrogomstražom,budulipotrebneunekojočajničkojnuždi.TrećakategorijepredmetapohranjenihuTrezoruPicoa, iakobi semogli svrstatikaopošast,nikoga

nisu ubili ili povrijedili - neposredno. Nisu čak ni postojali prije dvadesetog stoljeća, no unekolikodesetakagodinananijelisuštetuuvrijednostiodnekolikomilijardidolaraičestosuuništavalitijelaistotakodjelotvornokaoštobitomoglaučinitiibilokojatjelesnabolest.Tosubilezarazekojesunapadalečovjekovanajnovijeginajsvestranijegpomoćnika,naimeračunalo.Posuđujući nazive iz medicinskih rječnika - virusi, prioni, trakavice - bili su to programi koji su

Page 117: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

nevjerojatno točno oponašali svoje organske rođake. Neki su bili neopasni - tek nešto više odnevinihšala,smišljenidakorisnikekompjutoraiznenadeilizabaveneočekivanimporukamailislikamanazaslonu.Drugisubilomnogoopakiji-bilisusmišljenostvoreniizazivačikatastrofa.U većini slučajeva njihova je svrha bila izrazito plaćenička; bila su to oružja kojima su

domišljatikriminalciucjenjivalibankeitrgovačkeorganizacijekojesusadapotpunoovisileoefikasnomdjelovanju svojih računalnih sustava. Na upozorenje da će njihove banke podataka biti izbrisane uodređeno vrijeme, ako ne prebace nekoliko milijuna dolara na neki anonimni bankovni račun uinozemstvu,većinažrtavaodlučilabiseneizložitimogućojnepopravljivojpropasti.Tihobiplatili,često-kakobiizbjeglijavneiliosobneneugodnosti-bezizvještavanjapolicije.Ta razumljiva želja za zataškavanjem omogućila je mrežnim razbojnicima da nastave s

elektronskimpljačkama;čakikadbiihulovili,moglisuračunatinablagpostupakpravosudnogsustavakojinijeznaokakopostupatistakonovimoblikomkriminala-a,napokon,nisunikogaozbiljnoozlijedili,zar ne?Doista, pošto bi odležali svoje kratke kazne,mnogi bi prijestupnici bili tiho pozvani u službusvojihžrtava,postaromnačeludasukrivolovcinajboljilovočuvari.Tekompjutorskekriminalcetjeralaječistapohlepaipouzdanojekakonisuželjelirazoritiorganizacije

kojesupljačkali:nitijedanrazumannametnikneubijadomaćina.Nonaposlususenašliidrugi,mnogoopasnijineprijateljidruštva...Običnobitobilineprilagođenipojedinci-tipičnoneodraslimuškarci-kojisudjelovaliusamoćii,

dakako, u potpunoj tajnosti.Njihov je cilj bio stvarati programe koji će jednostavno izazvati pustoš ipomutnjukadseproširecijelimplanetomputemsvjetskekabelskeiradiomreže, ilifizičkihnosačakaoštosudisketeiliCD-ROM.Potomćeuživatiuizazvanomkaosu,likovatiuosjećajumoćištogajetajčinpodarionjihovukukavnomduhu.Ponekad bi te izopačene genije otkrivale i prihvaćale nacionalne obavještajne službe za svoje

tajanstveneposlove-običnozatodabiprodrleubankepodatakasvojihsuparnika.Biojetorazmjernoneopasan način upošljavanja, jer su dotične organizacije posjedovale barem neki osjećaj građanskeodgovornosti.Tosenebimoglorećizaapokaliptičnesljedbekojesubileoduševljeneotkrićemtenoveoružarniceu

kojojsubilapohranjenamnogodjelotvornijailakšerasprostranjivaoružjanegoštosutobiliplinoviiliklice.Takođerimjebilotežeoprijetise,jersusemoglatrenutnoposlatiumilijunedomovaiureda.Slom New York-Havana banke 2005., lansiranje indijskih nuklearnih projektila 2007. (srećom s

deaktiviranim nuklearnim glavama), zatvaranje Pan-Europske zrakoplovne kontrole 2008.,paraliziranje sjevernoameričke telefonskemreže iste godine - sve su to bili kultno nadahnuti pokušajioponašanjasudnjegadana.Zahvaljujućisjajnimkontaobavještajnimuspjesimaobičnonekooperativnihičestozaraćenihnacionalnihureda,tajepošastpolakostavljenapodnadzor.Tako se, barem u javnosti, vjerovalo: nije bilo ozbiljnih napada na same temelje društva nekoliko

stotina godina. Jedno od glavnih oružja pobjede bila je moždana kapa - iako je bilo onih koji suvjerovalikakojecijenatompostignućubilaprevelika.Iakosužučljiveraspreokoslobodepojedincanaspramdužnostidržavebilevećstarapojavakadsu

Platon i Aristotel pokušali da ih ozakone, a vjerojatno će se nastaviti dok je svijeta i vijeka, nekije sporazum ipak postignut u trećemmileniju.Opća je ocjena bila da je komunizam bio najsavršenijioblikvladanja;nanesreću,bilo jeustanovljeno-pocijeninekolikostotinamilijunaživota -da jebioprimjenjivsamonakukcekojisuživjeliuzajednicama,roboteII.redainasličneograničenekategorije.Za nesavršena ljudska bića, najmanje loš odgovor bila je demokracija, često definirana kao „pohlepapojedincakojunadziredjelotvorna,noneprevišerevnavlada“.Ubrzo pošto je moždana kapa ušla u opću uporabu, neki vrlo inteligentni - i do krajnosti revni -

Page 118: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

birokrati spoznali su kako ona posjeduje iznimnu sposobnost sustava za rano upozoravanje. Tijekompostupkaprilagođavanja,doksunovognositeljakapementalno„kalibrirali“,moglesuseotkritimnogevrste psihoza, prije nego što bi imale prilike postati opasne. To je često omogućavalo da sepredložinajboljinačinliječenja,nokadsečinilodanemalijeka,osobabisemoglaelektronskioznačitiili,ukrajnjimslučajevima,izdvojitiizdruštva.Dakako,toduhovnonadziranjemoglojeispitivatisamoonekojisubiliopskrbljenimoždanomkapom-nodokrajatrećegtisućljećatojepostalobitansastojaksvakidašnjeg života, kao što je to bio osobni telefon u početku tog razdoblja. Zapravo, tko se nijepridružiogolemojvećini,biojeautomatskisumnjivioznačenkaonetkotkobimogaozastraniti.Suvišno je naglašavati, kad se „sondiranje uma“, kako su to nazivali njegovi protivnici, počelo

primjenjivati u svakidašnjem životu, organizacije za građanska prava dignule su glas; među njihovanajuspješnija gesla ubraja se „Moždana kapa iliMoždana šapa?“. Polako - čak i s otporom - bilo jeprihvaćenokako je takavobliknadzorabiopotrebnamjeraoprezaradisprečavanjadalekovećihzala;nijeslučajnostdajeopćimpoboljšanjemduševnogzdravljanaglopočeopadvjerskogfanatizma.Kad jezavršendugotrajan ratprotivkibernetskogkriminala,pobjednici susezateklikakoposjeduju

smućujuću zbirku plijena, potpuno nepojmljivog bilo kojem ranijem osvajaču. Bilo je ondje, dakako,kompjutorskihvirusanastotine,odkojihjenajvećidiobilovrloteškootkritiiubiti.Abilojeinekolikoizložaka-unedostatkuboljegnaziva-kojisubilimnogostrašniji.Bilesutoizvrsnosmišljenezarazezakojenijebilolijeka-unekimslučajevimačaknimogućnostiliječenja...Mnoge od njih dovodile su se u vezu s velikim matematičarima koji bi se bili zgrozili nad tom

zlouporabomnjihovihotkrića.Kakojeu ljudskojnaravidaumanjipravuopasnost,dajući jojsmiješnoime,oznaketihnevoljačestosubilezabavne:Godelovgremlin,Mandelbrotovazbrka,Kombinatoričnakatastrofa, Beskonačna stupica, Conwayeva zagonetka, Turingov torpedo, Lorenzov labirint,Booleovabomba,Shannonovaomča,Cantorovakataklizma...Ako je moguće neko poopćavanje, svi ti matematički užasi djelovali su po istom načelu, Njihova

djelotvornost nije ovisila o nečemu tako naivnom kao što je brisanje memorije ili kvarenje koda -upravosuprotno.Pristupimjebiomnogoprofinjeniji;onibistrojkojibinapalinagovorilidaseupustiuizvršavanjeprogramaštosenećezavršitiprijekrajasvemira.Ilikojije-aMandelbrotovazbrkabilajenajubitačnijitakavprimjer-uključivaodoslovnobeskrajnuserijukoraka.Sasvimobičanprimjerbilobiizračunavanjebrojapi,ilibilokojegdrugogiracionalnogbroja.Nočak

ni najgluplje optoelektroničko računalo ne bi nasjelo na tako jednostavnu klopku: odavno je prošlovrijeme kad bi mehanički slaboumnici istrošili svoje zupce, mrveći ih u prah u pokušajudijeljenjaništicom...Izazov demonskim programerima bio je u tomu da ciljani uređaj uvjere kako zadatak što mu je

postavljen ima konačno rješenje koje se može postići u konačnom vremenu. U boju umova izmeđumuškaraca (rijetko žena, unatoč tako istaknutim primjerima kao što su Ada Lovelace, Admiral GraceHopperidr.SusanCalvin)istroja,strojjegotovobeziznimkegubio.Bilo bi moguće - iako u nekim slučajevima teško i čak pogibeljno - razoriti zaplijenjene gnusobe

nalozimaBRIŠI/PREKOPIŠI,noonisuplodneizmjernogulaganjavremenaidomišljatosti,bezobziranatokolikokrivousmjerenog,koje jebiloštetaodbaciti.Što je jošvažnije,moždabi ihvaljalozadržatiradi proučavanja, na nekom sigurnommjestu, kao jamstvo protiv vremena kad bi ih neki opaki genijponovnoizumioirazaslao.Rješenje je bilo očito. Digitalni demoni moraju biti zapečaćeni, zajedno sa svojim kemijskim i

biološkiminačicama,nadajmosezauvijek,uTrezoruPicoa.

Page 119: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

39

OPERACIJADAMOKLOPoolenikadnijebiouozbiljnojvezisaskupinomkojajesklapalaoružjezakojesusesvinadalida

nikad neće morati biti upotrijebljeno. Sama operacija - znakovito, no vrlo prikladno, nazvanaDAMOKLO - bila je tako visoko specijalizirana da joj on ništa nije mogao neposredno ponuditi, atakođerjevidiodovoljnočlanovatespecijalističkeskupinedabimogaozaključitikakosunekimoždapripadali nekoj izvanzemaljskoj vrsti. Doista, jedan od ključnih članova bio je očito došao iz nekeduševnebolnice-Pooleseiznenadiokadjesaznaodatakvamjestajošpostoje-apročelnicaOconnorkatkadbipredlagalakakobimusetrebalapridružitijošnajmanjedvačlanaskupine.„JesiliikadčuozaprojektEnigma?“,primijetilajePooleuposlijejedneosobitoiscrpljujućesjednice.Kadjeonodmahnuoglavom,nastavilaje:„Iznenađenasam-bilojetosamonekolikodesetakagodina

prijetvogrođenja:nabasalasamnatokadsamistraživalamaterijalzaDAMOKLA.Vrlosličanproblem-u jednoj od vaših godina u velikoj je tajnosti okupljena skupina vrsnihmatematičara kakobi razbiliprotivničku šifru... slučajno su načinili jedan od prvih pravih kompjutora, kako bi se posaomogaoobaviti.“„A evo i ljupke priče - nadam se da je istinita - koja me podsjeća na naš mali tim. Jednog je

danapredsjednikvladedošaounadzorniposjet,pajepotomrekaovoditeljuprojektaEnigma:’Kadsamvam rekao da prevrnete svaki kamen u traženju potrebnih ljudi, nisam očekivao da ćete me shvatititakodoslovno.’“VjerojatnosusvipravikamenovibiliprevrnutizaprojektDAMOKLO.Nokakonitkonijeznaorade

li pod pritiskom vremenskog tjesnaca od dana, tjedana ili godina, u početku je bilo teško postićiosjećajhitnje.Potrebazaočuvanjemtajnetakođerječinilateškoće;kakonijeimalosmislaširitipanikuširomSunčevasustava,zaprojektnijeznalovišeodpedesetljudi.Notosubileosobekojesubilebitne- koje su mogle okupiti sve potrebne snage i koje su jedine mogle odobriti otvaranje Trezora Pico,prviputuposljednjihpetstogodina.Kad je Halman izvijestio da monolit prima poruke sve većom učestalošću, činilo se kako je malo

sumnje u to da će se nešto dogoditi. Poole nije bio jedini koji je slabo spavao tih dana, čak i uzpomoćprogramamoždanekapeprotivnesanice.Prijenegolibinapokonzaspao,čestojerazmišljaohoćeli se uopće ponovno probuditi. No napokon su sastavljeni svi dijelovi oružja - oružja nevidljivog,nedodirljivog-inezamislivoggotovosvimratnicimakojisuikadživjeli.Ništanijemogloizgledatineopasnijeinevinijeodsavršenostandardneterabajtnememorijskepločice,

kakva se svaki dan koristila umilijunimamoždanih kapa.No činjenica da je bila oklopljena debelimslojem nekog kristaličnogmaterijala, iskrižanogmetalnim obručima, upozoravala je kako je posrijedineštoštosepotpunorazlikujeodobičnog.Poole je to nevoljko primio; razmišljao je nije li se slično osjećao i teklić kojemu je bio

povjerenstrašanzadatakda jezgruhirošimskeatomskebombepreneseupacifičkuzrakoplovnubazu izkojesuponijelibombu.Štoviše,akosusvistrahovibiliopravdani,njegovabiodgovornostmoglabitijošveća.Također nijemogao biti siguran hoće li i prvi dio njegova poslanja biti uspješan. Kako niti jedan

komunikacijski krug nije bio potpuno pouzdan, Halman još nije bio obaviješten o projektuDAMOKLO;PoolećetoučinitikadsebudevrationaGanimed.DotadaćesesamomoćinadatidaćeHalmanbitivoljanodigratiulogutrojanskogkonja-i,možda,

Page 120: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

bitirazorenutijekutogpostupka.

Page 121: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

40

PREVENTIVNIUDARBilojeneobičnoponovnoboravitiuhoteluGranimedposlijesvihtihgodina-anajneobičnijeodsvega

zato što se činilo kao da se ništa nije izmijenilo, unatoč svemu što se dogodilo. Poolea je ponovnopozdravio poznati Bowmanov lik kad je ulazio u apartman prozvan po njemu; i, kao što je očekivao,čekaogajeBowman/Halman,jošmanjetvaranodprastarogholograma.Prijenegolisumoglirazmijenitipozdrave,dogodioseupadkojibiPoolesoduševljenjemprihvatio-

u bilo koje drugo vrijeme, samo ne sada. Sobni videofon oglasio se hitnim znakom triju uzastopnihrastućih tonova - ni to se nije promijenilo od njegova posljednjeg posjeta - i na ekranu se pojaviostariprijatelj.„Frank!“,vikaojeTheodoreKhan,„zaštominisirekaodadolaziš?Kadćemosemoćisresti?Zašto

nisijaviovideo...netkojestobom?Itkosusvionislužbenolikitipovikojisuseistodobnoiskrcali...“„Molimte,Ted!Da,žaomije-alivjerujmi,imaosamvrlodobrerazloge-objasnitćutiposlije.I

imamneštosasobom-pozvatćutečimbudemmogao.Zbogom!“Dok je sa zakašnjenjemdavaonalog „Ne smetati“, Poole je, ispričavajući se, rekao: „Oprosti zbog

ovoga-dakako,znaštkojetobio.“„Da-dr.Khan.Čestojenastojaostupitiuvezusamnom.“„No nikad nisi odgovorio.Mogu li pitati zašto?“ Iako je bilomnogo ozbiljnijih tema oko kojih se

valjalopobrinuti,Poolenijemogaoodoljetinapastidapostavitopitanje.„Našjekanalbiojediništosamgahtioodržatiotvorenim.Osimtoga,čestosambioodsutan.Kadšto

godinama.To ga je iznenadilo - iako ne bi trebalo. Poole je dobro znao kako se o Halmanovu prisustvu

izvještavalo s mnogihmjesta, u razna vremena. No - „odsutan godinama“?Mogao je posjetiti mnogesunčanesustave-moždajetakosaznaooNoviŠkorpion,udaljenojsamočetrdesetsvjetlosnihgodina.NonikakonijemogaootićisvedoČvorišta;tamoinatragputbitrajaodevetstotinagodina.„Kojasrećaštosiovdjekadtetrebamo!“BilojevrloneobičnozaHalmanadaoklijevaprijeodgovora.Potrajalojemnogoduljeodneizbježne

trosekundnevremenskeodgodeprijenegolijepolakorekao:„Jesilisiguranutodajetosreća?“„Kakotomisliš?“„Ne želim govoriti o tomu, no dvaput sam, kratko, vidio moći... bića - mnogo nadmoćnija od

monolita,amoždainjihovihtvoraca.Moždaobojicaimamomanjeslobodenegoštotoslutimo.“To je doista bila obeshrabrujuća pomisao; Poole ju je tek odlučnim naporom gurnuo u stranu i

usredotočiosenaneposredniproblem.„Nadajmosedaimamodovoljnoslobodnevoljedaučinimotoštojepotrebno.Moždajeovoglupavo

pitanje.Znalimonolitdasesastajemo?Bilimogaobiti-sumnjičav?“„Nijesposobanzatakveosjećaje.Imamnogeuređajezazaštituodnezgode,odkojihnekepoznajem.

Notojesve.“„Moželinassadaprisluškivati?“„Nevjerujemdatočini.“Volio bih damogu biti siguran da je to tako naivan i prostodušan genij, pomišljao je Poole dok je

otključavaosvojutorbuzaspiseivadiozapečaćenukutijuspločicom.Uovojniskojgravitacijinjezinajetežinabilagotovozanemariva;nijesemoglovjerovatidabiseunjojmoglakritisudbinačovječanstva.

Page 122: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

„Nijebilonačinadapouzdanosaznamomožemolidobitisigurankrugdotebepanismomogliulazitiupojedinosti.Tapločicasadržiprogramezakojesenadamodaćespriječitimonolitodizvršavanjanalogakojiugrožavajučovječanstvo.Ovdjejedvadesetnajrazornijihvirusakojisuikadnačinjeni,azavećinunjihnemapoznatogprotuotrova;unekolikoslučajevavjerujesekakoinijemoguć.Odsvakogpostojipetprimjeraka.Voljelibismokadbiihtiinstalirao,kada-iako-ocijenišdajetopotrebno.Dave-Hal-nitkojošnijeponiotakvuodgovornost.Nonemamodrugogizbora.“PonovnojenaodgovorčekaoduljenegoštojetrajaopovratniputdoEurope.„Akotoučinimo,moglebiprestatisvefunkcijemonolita.Nismosigurništoćesedogoditisnama.“„I o tome smo razmišljali, svakako. No do sada već sasvim sigurno imaš na raspolaganju

mnoge mogućnosti - neke od njih vjerojatno prelaze naše spoznajne moći. Također ti šaljem jednupetabajtnumemorijskupločicu.Desetnapetnaestubajtavišejenegodovoljnodaspremisveuspomeneiiskustvamnogihživotnihvjekova.Toćetiposlužitikaojedanodmogućihputovazabijeg:vjerujemdaimašidruge.“„Ispravno.Uodgovarajućevrijemeodlučitćemokojimćemosekoristiti.“Poolejeodahnuo-kolikojebilomogućeutojizvanrednojsituaciji.Halmanjebiovoljansurađivati:

jošjezadržaodovoljnovezasasvojimiskonom.„Sadamoramoposlatitupločicudotebe-fizički.Njezinjesadržajprevišeopasandabismogaslali

bilokakvimradijskimilioptičkimkanalom.Znamdaposjeduješdaljinskukontrolunadmaterijom:nisilijednom na daljinu detonirao bombu na satelitskoj stazi oko Zemlje? Bi limogao pločicu prenijeti naEuropu?Alternativno,moglibismojeposlatiautomatskimteklićemnabilokojemjestoštogaodabereš?“„Toćebitinajbolje:preuzetćujeuTsienvilleu.Ovosukoordinate...“

***

Poole je još prikupljao snagu u svojem stolcu, kad je monitor u Bowmanovu apartmanu najaviovoditeljaizaslanstvakojegajedopratilosaZemlje.JelipukovnikJonesbiopravipukovnik-ijelimuime uopće bilo Jones - bile su manje tajne koje Poole nije ni u snu namjeravao otkrivati; bilo jedostatnoštojebioizvanredanorganizatorištojeizvođenjeoperacijeDAMOKLOobavioneupadljivomdjelotvornošću.„Eto,Frank-naputuje.Spustitćesezajedansatidesetminuta.PretpostavljamdajeHalmanmože

preuzetiodande,nonerazumijeminemoguzamislitikakoćezapravorukovati-jelitodobrariječ-timpločicama.“„Razmišljaosamotomu,dokmitonijeobjasnionetkoizodborazaEuropu.Postojidobroznani-iako

neimeni!-teoremkojitvrdikakobilokojikompjutormožeemuliratibilokojidrugikompjutor.PasamtakouvjerenkaoHalmantočnoznaštočini.Inačenikadnebipristao.“„Nadam se da imaš pravo“, odgovorio je pukovnik. „Ako nije tako - dakle, ne znam kakvu imamo

alternativu.“Slijedilajetmurnastanka,dokPoolenijeučinioštojenajvišemogaokakobismanjionapetost.„Usput,jesiličuoovdašnjegovorkanjeonašemposjetu?“„Nakojemisliš?“„Da smo posebna komisija poslana ovamo da istražimo zločine i korupciju u ovom sirovom

pograničnomgradskompodručju.Gradonačelnikišerifnavodnosusesmrznuliodstraha.“„Kakoliimzavidim“,rečepukovnikJones.„Pokatkadjepravoolakšanjekadsečovjekmožebrinutio

nečemusasvimbeznačajnom.“

Page 123: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

41

BOGOUMORSTVOPoputsvihstanovnikagradaAnubisa(trenutno56.521stanovnik),dr.TheodoreKhanprobudiosemalo

poslije ponoći na zvuk opće uzbune.Njegova je prva reakcija bila, „Valjda ne još jedan ledotres, zaDeusa!“Pojurio je do prozora, vičući „Otvori“ tako glasno da ga soba nije razumjela, pa je nalog morao

ponovitinormalnimglasom.SvjetlostLuciferamoralabipreplavitisobu,slikajućinapoduuzorkekojisutako opčinjavali posjetitelje sa Zemlje, jer se nisu micali ni za djelić milimetra, bez obzira na tokolikodugočekali...Te postojane zrake svjetla nije više bilo. Khan je u potpunoj nevjerici zurio kroz golemi prozirni

mjehurAnubisovekupoleigledaojenebokakvoGanimednijepoznavaovećtisućugodina.Ponovnojebiloobasutozvijezdama;Luiciferjenestao.I tada, istražujući zaboravljena zviježđa, Khan je primijetio nešto još strašnije. Ondje gdje je

trebaobitiLucifer,nalaziosemalenpotpunocrnkrug,zamračujućinepoznatezvijezde.Postoji samo jedno objašnjenje, rekao je sebi Khan tupo. Lucifera je progutala crna jama.

Sljedećibismonaredumoglibitimi.Na balkonu hotelaGranimedPoole je promatrao isti prizor, no smnogo složenijim osjećajima. Još

prijeopćeuzbune,njegovgajekomunikatorprobudioporukomodHalmana.„Počinje. Zarazili smo monolit. No jedan virus - a možda i nekoliko njih - prodrli su i u naše

krugove.Neznamohoćemolimoćiupotrijebitimemorijskupločicukojusinamdao.Uspijemoli,sastatćemosestobomuTsienvilleu.“Potom su slijedile neočekivane i duboko potresne riječi o čijem će se točnom osjećajnom sadržaju

raspravljatijošnaraštajima:„Akoseneuspijemopreseliti,zadržitenasuuspomeni.“IzsusjednesobePooleječuoglasgradonačelnikakakočinisveštojeunjegovojmoćidaumirisada

već besane stanovnike Anubisa. Iako je započeo s onom najstrašnijom od službenih poruka -„Nemarazlogazastrah“-gradonačelnikjedoistanašaosmirujućeriječi.„Neznamoštosedogađa-noLuciferjošnormalnosjaji!Ponavljam-Luciferjošsjaji!Upravosmo

primilivijestiodmeđuorbitalnogsatelitaAlciona,kojijeprijepolasatakrenuopremaKalistu.Evoštosuonividjeli-“.Poole je napustio balkon i pojurio u sobu upravo na vrijeme da vidiLucifera kako spokojno blista

navideoekranu.„Dogodilo se to“, nastavljao je gradonačelnik hvatajući dah, „da je nešto uzrokovalo

privremenupomrčinu-zumiratćemodajevidimo...observatorijKalisto,molimjavitese...“Kakoliznadaje„privremeno“?misliojePoole,dokječekaodasenazaslonupojavinovaslika.Luciferjenestao,dabigazamijenilopoljezvijezda.Uistovrijemegradonačelnikovjeglasutihnuo,da

bisezačuodruginekiglas.„-dvometarskiteleskop,noodgovaratćeibilokojiinstrument.Tojekrugodsavršenocrnetvari,više

oddesettisućakilometaraupromjeru,takotanakdanepokazujevidljivudebljinu.Ipostavljenjetako-očitosnamjerom-daspriječidolazakbilokakvogsvjetlanaGanimed.“„Približitćemogadabismovidjeliimalinanjemukakvihpojedinosti,iakosumnjam...“S Kalistove točke viđenja, zamračujući je disk bio stisnut u oval, dvaput dulji nego što je širok.

Page 124: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Rastezao se dok nije potpuno ispunio ekran; poslije toga nije se moglo reći je li slika i dalje bilazumirana,jernijepokazivalauopćenikakvustrukturu.„Kaoštosammislio-nemaseštovidjeti.Prebacujemosenarubtestvari...“Nisadanijebilodojmakretanja,svedoksenijepojavilopoljezvijezda,oštroocrtanozakrivljenim

rubom kružne ploče velike poput cijelog jednog svijeta. Bilo je točno tako kao da su gledali prekohorizontanekogsavršenoglatkogplanetabezzraka.Ne,nijebiosavršenogladak...„To je zanimljivo“, komentirao je astronom čiji je glas dosad zvučao naglašeno poslovno, kao da

sutakvidogađajibilisvakidašnjapojava.„Rubsečininarezanim-alijakopravilno-poputlistapile...“Kružnapila,Poolejemrmljaoispodglasa.Rasjećićenas?Nebudismiješan...„Tojenajbližeštomožemodoći,prijenegoštolomsvjetlanepokvarisliku-poslijećemojeobraditii

dobitćemomnogoboljepojedinosti.“Povećanjejesadabilotakojakodajenestalasvakazaobljenostkruga.Prekozaslonabiojecrnipojas,

nazubljenporubutakopravilnimtrokutimadajePooleteškomogaoizbjećizlokobnuusporedbuspilom.Noudnusvijestikopkalogajeneštodrugo...PoputsvakoganaGanimedu,promatraojebeskonačnoudaljenijezvijezdekakoulazeutegeometrijski

savršenedolineiizlazeiznjih.Vrlovjerojatnomnogisuvećprijenjegastvoriliistizaključak.Akopokušatenačinitiokruglupločuodčetverokutnihkomada-bilinjihoviomjeri1:4:9ilibilokakvi

drugi-njezinrubnemožebitigladak.Dakako,možetesetruditidajeučiniteštobližomkrugukolikojegod tomoguće,koristećisesvemanjimimanjimčetverokutima.Nočemuse toliko truditi,akovamjestalosamodotogadanačinitedovoljnovelikštitnikkojićezamračitinekosunce?Gradonačelnik je imao pravo; pomrčina je bila privremena. No njezin je završetak bio potpuna

suprotnostpomrčiniSunca.Prvo se svjetlo probilo točno kroz središte, a ne na uobičajenoj ogrliciBaileyjevih zrna na samom

rubu.Izlomljenezrakezračilesuizblistaverupice-asada,podnajvećimpovećanjem,otkrivalasegrađaploče.Bilajesastavljenaodmilijunajednakihčetvorina,vjerojatnoisteveličinekaoštojebioVelikiZidnaEuropi.Asadasuseraspadali:bilojetonaliknarastavljanjevelikeslagalice.Njegovo stalno, no nakratko prekinuto dnevno svjetlo polako se vraćalo na Ganimed, kako se

krug lomio i kako su Luciferove zrake tekle kroz sve veće pukotine. Sastavni su se dijelovi staliisparavali,kaodaimjebiopotrebanoslonacmeđusobnogdodirakakobiočuvalipostojanje.IakoseustrašenimpromatračimauAnubisučinilokaodatrajesatima,čitavsedogađajzbioumanjeod

petnaest minuta. U međuvremenu nitko nije obraćao pozornost na samu Europu, sve dok to nije biloprošlo.VelikiZid je nestao: potrajalo je gotovo jedan sat dok su saZemlje,Marsa iMjeseca stigle vijesti

dasepričinilokaodaje iSuncezatreptalonanekolikosekundi,prijenegoštosevratilouuobičajenostanje.Bila je to vrlo selektivna serija pomrčina, očito namijenjena samo čovječanstvu. Nigdje drugdje

uSunčevusustavuništasenijeprimijetilo.Uopćojuzbuđenosti,potrajalojenekovrijemedoksvijetnijeotkriokakosuiMNT-0iMNT-1također

nestali,ostavljajućisamosvoječetirimilijunagodinastareotiskeuTychouiuAfrici.

***Stanovnici Europe sada su prvi putmogli sresti ljude, no činilo se da se nisu ni uplašili ni čudili

golemim stvorenjima koja su se tako munjevito kretala među njima. Dakako, nije bilo previše lakoobjasnitiosjećajnostanjenečegaštojenalikovalonamalengrmbezlišća,bezočitihorganazaosjetili

Page 125: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

načina komuniciranja. No da su ih dolazak Alciona i pojava njegovih putnika uplašili, sasvim bipouzdanobiliostaliskriveniusvojimigluima.DokjeFrankPoole,poneštoopterećensvojimzaštitnimodijelom'idarovimaodsjajnogbakraštoihje

nosio, hodao neurednim predgrađem Tsienvillea, razmišljao je što li Europani misle onedavnimdogađajima.Oninisu imalipomrčinuLucifera,nonestanakVelikogzidamorada jebiošok.Stajaojeondjeodpamtivijeka,kaoštitinesumnjivomnogotogaviše;zatimje,neočekivano,nestao,kaodaganikadnijebilo...Petabajtnapločicagaječekala,aokonjestajalajeskupinaEuropana,pokazujućiprveznakeznatiželje

što ih je Poole ikad primijetio. Razmišljao je je li im Halman nekako rekao da stražare uz taj darizsvemira,dokonnedođeponju.Jersadajesadržavalanesamojednogusnulogprijateljanegoiužasekojebiunekobudućevrijeme

mogli istjerivati poput zlih duhova. Trebalo ju je odnijeti na jedino mjesto gdje je mogla bitisigurnopohranjena.

Page 126: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

42

PONOĆ:PICOTeškobise,misliojePoole,mogaozamislitispokojnijiprizor-pogotovuposlijetraumaposljednjih

tjedana.KosezrakejednegotovopuneZemljeotkrivalesusvefinepojedinostibezvodnogMorakiša-neproždirućiih,kaoštobitočiniobijesusijanogSunca.Mali konvoj lunarnih vozila bio je polukružno razmješten na udaljenosti od sto metara daleko od

neupadljivogotvoraubaziPico,gdjejebioulazuTrezor.StetočkePoolejemogaovidjetikakoplaninanije opravdavala naziv što su joj ga nadjenuli rani astronomi, zavedeni šiljatom sjenom. Više jenalikovala na zaobljeni brijeg nego na oštar vrh i mogao je lako zamisliti kako je jedna od mjesnihrazbibriga mogla biti vožnja dvokolicama na njezino sljeme. Sve do sada, niti jedan od sportaša ilisportašica ne bi mogli naslutiti kakva se tajna krije pod njihovim kotačima: nadao se da sablasnosaznanjenećeobeshrabritinjihovezdravevježbe.Prijejednogsata,spomiješanimosjećajemtugeipobjede,predaojepločicuštojujedonio-nikadje

negubećiizvida-sGanimedaravnonaMjesec.„Zbogom, stariprijatelji“,bio jepromrmljao. „Dobro ste sveobavili.Moždaćevasprobuditineka

budućageneracija.Nouglavnom-radijebihsenadaokakoneće.“Mogao je i previše jasno zamisliti razlog zbog kojeg bi Halmanovo znanje moglo biti ponovno

potrebno. Sada je već, sasvim sigurno, neka poruka bila na putu prema onom nepoznatom nadzornomcentru, noseći novost kako njegov sluga naEuropi više ne postoji.Uz razumnu sreću, potrajat će 950godina,kojuvišeilimanje,doksenebudemogaoočekivatinekiodgovor.PoolejeuprošlostičestoproklinjaoEinsteina;sadagajeblagoslivljao.Čaknisilekojesuupravljale

monolitima,dokazalosesada,nisumogleširitisvojutjecajbržeodbrzinesvjetla.Takoćeljudskirodimatigotovojedanmilenijdasepripremizasljedećisusret-akoćegabiti.Moždaćedotadabitiboljepripremljen.Nešto se pojavljivalo iz tunela - poluhumanoidni robot na tračnicama koji je pločicu odnio u

Trezor.Bilo je gotovo smiješno vidjeti neki stroj odjeven u zaštitno odijelo kakvo se koristilo protivsmrtonosnihklica-itoovdjenaMjesecubezzraka!Nonitkosenijehtioizlagatinikakvimpogibeljima,koliko god se one činile malo vjerojatnima. Napokon, robot se kretao među onim brižno ograđenimstrahotama, pa iako je sudeći po njegovim videokamerama sve protjecalo u redu, uvijek je postojalamogućnostdajenekakušalicaprocurilailidaseslomiopečatnanekomspremniku.Mjesecjebiovrlostabilanokoliš,notijekomstoljećaupoznaojemnogepotreseisrazovesmeteoritima.Robot se zaustavio petnaest metara izvan tunela. Teška brtva što ga je zatvarala polako se vratila

namjestoistalaseokretatiunavojima,poputgolemogvijkakojiseuvrćeuplaninu.„Sve koji ne nose tamne naočale,molimo da zatvore oči i okrenu se od robota!“ rekao je odlučan

metalni glas preko radija lunarnog vozila. Poole se okrenuo u svojem sjedalu, upravo na vrijeme davidieksploziju svjetla svrhavozila.KadseokrenuodapogledaPicoa,od robota jebilaostala samoamorfna hrpa usijane troske; čak se i njemu, koji je najveći dio svoga života bio proveo okruženvakuumom,činiloneobičnimštoseiznjenelelujajupramenovidima.„Sterilizacija dovršena“, izgovorio je glas nadzornika misije. „Hvala svima. Vraćamo se u grad

Platon.“Kakvaironija-dajeljudskavrstabilaspašenadomišljatomprimjenomvlastitihbezumnosti!Kakvabi

sepouka,razmišljaojePoole,moglaizvestiiztoga?

Page 127: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Pogledao je natrag na lijepumodru Zemlju, skutrenu ispod istrganog pokrivača od oblaka kojim jetražilazaštituodledenogsvemira.Ondjegore,zanekolikotjedana,nadaosedaćesvojimrukamagrlitiprvogunuka.Kakvelisusegodbogolikemoći ivlastipritajile izazvijezda,podsjećaosePoole,zaobičneljude

samojedvojebilovažno:LjubaviSmrt.Njegovotijelojošnijedostarilodostotegodine:imaojeobiljevremenazaoboje.

Page 128: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

POGOVOR„Njihovjemalenisvemirvrlomlad,anjegovjebogjošdijete.Ipreranojedonositisudonjima;

kadseMivratimoPosljednjihDana,razmotritćemoštobitrebalospasiti.“

Page 129: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

IZVORIIZAHVALE

IZVORI1.POGLAVLJE:KOMETNIKAUBOJZaopislovištakapetanaChandlera,kojejeotkrivenonedavno,1992.,vidi„Kuiperovpojas“izpera

JaneX.LuuiDavidaC.Jewitta(ScientificAmerican,svibanj1996.)4.POGLAVLJE:SOBASPOGLEDOMZamisao o „prstenu oko svijeta“ u geostacionarnoj stazi (GEO), vezanom uz Zemlju tornjevima na

ekvatoru, može se doimati potpuno bajkovitom, no doista je znanstveno utemeljena. To je očitoproduženje „svemirskog dizala“ što ga je zamislio inženjer iz St. Petersburga JurijArtsutanov, kojegasamimaočastsusresti1982.,kadjetajgradnosiodrukčijeime.JurijjenaglasiokakojeteoretskimogućepoložitikabelizmeđuZemljeinekogsatelitakojibilebdiou

istojtočkiiznadekvatora-štobiseidogodiloakobibiostavljenuGEO,prebivalištevećinedanašnjihkomunikacijskih satelita. Iz toga bi se mogao razviti svemirski lift (ili po Jurijevoj slikovitoj izreci„svemirskauspinjača“)iteretbisedoGEOmogaopodizatisamoelektričnomenergijom.Raketnipogonbiobipotrebantekzadaljnjeputovanje.Nesamodabi se izbjeglepogibelji,buka iekološkeopasnosti što ihnose rakete,većbi svemirsko

dizaloomogućilovrloznačajneuštedeucijeni svihsvemirskihposlova.Električna je struja jeftina,zaslanje neke osobe u stazu bilo bi potrebno struje u vrijednosti od samo stotinjak dolara. A povratakbi stajao oko deset dolara, jer većina bi se energije nadoknadila putovanjem prema dolje!(Dakako, obroci i filmovi za vrijeme putovanja podignuli bi cijenu karti. Biste li mogli zamislitiputovanjezatisućudolaradoGEOinatrag?)Teorija jebesprijekorna,nopostoji li ikakavmaterijalkoji jeposjedujedostatnuvučnučvrstoćuda

izdrži opterećenje sve dolje do ekvatora s visine od 36.000 kilometara, te ima dodatnu čvrstoću zapodizanje korisnog tereta? Kad je Jurij pisao taj rad, samo je jedna tvar udovoljavala tim priličnozahtjevnim uvjetima: kristalizirani ugljik, bolje znan pod imenom dijamant. Na žalost, potrebnemegatonske količine nisu raspoložive na slobodnom tržištu, iako sam u knjizi 2061: Treća odisejaponudio razlogezapomisaokakobionemoglepostojatiuJupiterovoj jezgri.URajskim vodoskocimapredložiosamdostupnijeizvore-svemirsketvorniceukojimabisedijamantimogliuzgajatiuuvjetimabezgravitacije.Prvi„malikorak“premasvemirskomdizalubiojeiskušanukolovozu1992.sašatlomAtlantis,kadje

istipokusobuhvaćaoispuštanje-ivraćanje-tereta21kilometardugimkabelom.Nanesreću,uređajzaodmotavanjezaglavioseposlijesamonekolikostotinametara.BiosampolaskankadjeposadaAtlantisapokazalaprimjerakRajskihvodoskokatijekomkonferencije

za tisak na stazi oko Zemlje, a specijalist misije Jeffrey Hoffman poslao mi je po povratku naZemljuprimjerakspotpisom.Drugi pokus sa žicom, u veljači 1996., bio je nešto uspješniji: teret je doista bio spušten na punu

udaljenost, no tijekom povratka kabel se prekinuo zbog pražnjenja električnog naboja što ga jeprouzročilaoštećenaizolacija.(Bilajetonezgodasasretnimposljetkom:nemoguizbjećipomisaonatokako su neki suvremenici Benjamina Franklina poginuli kad su pokušali ponoviti njegov slavni - ipogibeljni-pokusspuštanjemzmajazavrijemeoluje.)Ne spominjućimoguće opasnosti, ispuštanje tereta na kabelu nalik je na ribolov s pomoćumušica:

uopćenijetakojednostavnokaoštosečini.Nojednomćebitinačinjenkonačni„velikikorak“-svedolje

Page 130: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

doekvatora.U međuvremenu je otkriće trećeg oblika ugljika, bakminsterfulerena (C60) učinilo nacrt

svemirskogdizalamnogouvjerljivijim.Godine1990.skupinakemičaranaSveučilištuRice,uHoustonu,proizvela jecjevastioblikC60 koji ima znatnuvećuvučnu čvrstoćuoddijamanta.Voditelj skupinedr.Smalleyotišaoječaktakodalekodajetvrdiokakojetonajčvršćatvarštomožepostojati-idodaojekako bi tomoglo omogućiti izradu svemirskog lifta. (Posljednja vijest: radujem se saznanju da je dr.SmalleyzasvojraddijelioNobelovunagraduzakemiju1996.)Asadadolazimododoistaizvanrednepodudarnosti-takoneobičnedazbognjepočinjemrazmišljati

TkoZapravoOdlučuje.Buckminster Fuller umro je 1983. i nije doživio pronalazak „bakilopta“ i „bakicijevi“ koje su mu

pribavile veliku posmrtnu slavu. Tijekom jednog od posljednjih njegovih mnogih putovanja svijetom,imaosamzadovoljstvopokazatinjemuinjegovojsupruziAnneŠriLankuizzrakoplovaiupozoritigananekepredjelekojisespominjuuRajskimvodoskocima.Ubrzopotomnačiniosamtonskizapisromanana30 centimetarskoj (sjećate li ih se?)gramofonskojLPploči (CaedmonTC1606), aBucky jebio takoljubazan da napiše bilješke na ovitku. Završio ih je neobičnim objavljenjem, koje me je moždapotaknulodarazmislimoZvjezdanomGradu:

„Godine 1951. zamislio sam slobodno lebdeći prednapeti prstenasti most koji bi bio

postavljen oko Zemljina ekvatora i visoko iznad njega. Unutar te „aureole“ od mosta Zemlja bizadržalasvojurotaciju,amostbisevrtiovlastitombrzinom.Zamisliosamzemaljskiprometkakoseokomitodižedomosta,okrećesezajednosprstenompasespuštanaželjenaodredištanaZemlji.“Ne sumnjamu to da bi seZvjezdaniGradmogao izgraditi kad bi se ljudska rasa odlučila na takvu

investiciju(neznatnu,uzmuliseuobzirnekeprocjenegospodarskograsta).Takobisenesamoomogućionov način života i pružila prilika posjetiteljima iz svjetova s niskom gravitacijom, poput MarsaiMjeseca, da lakše dođu na rodni planet, nego bi se također izbjeglo svako slanje raketa s površineZemlje ipremjestilobi seudalekisvemir,kamoono ipripada. (Iakosenadamdaćebitipovremenihrekonstrukcija tih događanja uCapeKennedyju prigodomobljetnica, kako bi se oživjelo uzbuđenje izpionirskihdana.)Gotovo je sigurno kako bi najveći dio Grada bio šuplji kostur, a tek bi mali dio bio naseljen ili

iskorišten za znanstvene ili tehnološke svrhe. Napokon, svaki od Tornjeva odgovarao bi neboderu sdeset milijuna katova - a opseg prstena na geostacionarnoj stazi orbite bio bi veći od polovineudaljenosti do Mjeseca! Cijelo pučanstvo Zemlje moglo bi se višestruko smjestiti u prostoru takvezapremnine, kadbi on savbiooklopljen. (Tobimoglopotaknuti neke zanimljive logističkeprobleme,kojesamsklonprepustiti„zavježbustudentima“.)Zaupoznavanjesizvrsnompovijestikoncepta„nebeskestabljikegraha“(kaoisostalimjošsmjelijim

zamislima, kao što su antigravitacija i zakrivljenjeprostora) pogledajte Indistinguishable fromMagic(Nerazdvojivoodmagije)RobertaL.Forwarda(Baer,1995.)5.POGLAVLJE:NAOBRAZBAIznenadio sam se kad sam u mjesnim novinama od 19. srpnja 1996. pročitao da dr. ChrisWinter,

voditelj skupinezaumjetniživotbritanskogTelecoma(BritishTelecom’sArtificialLifeTeam)vjerujekakobiseuređajzainformiranjeipohranjivanje,štosamgaopisaouovompoglavlju,mogaorazvitizatridesetgodina!UsvojemromanuGradizvijezdestaviosamtoubudućnostdaljuodmilijardegodina...očito znatan propust mašte.) Dr. Winter tvrdi kako će nam to omogućiti da „rekreiramo neku osobu

Page 131: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

tjelesno,osjećajnoiduhovno“iprocjenjujedabizatobilapotrebnamemorijaodokodesetterabajta(10napotenciju13),dvaredaveličinemanjeodpetabajta(10napotenciju15),kolikojapredlažem.Želio bih da sam pomislio na ime dr. Wintera za imenovanje tog uređaja, koji će vjerojatno

potaknuti neke žustre raspre u crkvenim krugovima: „Lovac duša“... Za njegovu primjenu umeđuzvjezdanomputovanjuvidinapomenuuz9.poglavlje.Vjerovaosamkakosamjaizmislioprenošenjeinformacijadlanomodlan,opisanou3.poglavlju,pa

me je tako zapanjilo otkriće da Nicholas Negroponte (Digitalno biće) i njegov Medijski laboratorijnaTehnološkominstitutuMassachussettsavećgodinamaradenatojzamisli...7.POGLAVLJE:SAZNAVANJEKad bi se neshvatljiva energija polja nulte točke (katkad se spominje kao „kvantna fluktuacija“

ili “energija vakuuma“) ikad mogla iskoristiti, to bi imalo nepredvidiv utjecaj na našu civilizaciju.Svi sadašnji izvori energije - nafta, ugljen, nuklearna energija, solarna energija, vodna energija -postalibisuvišni,kaoštobitopostaliinašistrahoviodonečišćenjaokoliša.Svibiseoniskupilipodjednomkapom- toplinskimonečišćenjem.Svaseenergijapostupnopretvarau toplinu,akadbisvatkoimaonaraspolaganjunekolikomilijunakilovatazaigrusnjima,ovajbiplanetubrzokrenuoputVenere-snekolikostotinastupnjevauhladu.Srećom,slikaimaisvjetlijustranu:moždabitobiojedininačindasespriječisljedećeledenodoba,

koje je inače neizbježno. („Civilizacija je među-razdoblje između ledenih doba“ - Will Durant:Pripovijestocivilizaciji.)Idokpišemovo,mnogisposobni inženjeriu laboratorijimaširomsvijeta tvrdekakosuna tragutom

novom energetskom izvoru. Neki pojam o njegovoj veličini mogao bi se steći iz značajne napomenefizičaraRichardaFeynmana,otomukakojeenergijauobujmušalicekave(zapravo,bilokojegobujmateveličine)dostatnadadovedetoključanjasveoceaneovogasvijeta.To je, nedvojbeno, misao koja je zavrijedila da joj posvetimo koji trenutak. U usporedbi s time,

nuklearnaseenergijadoimakaomokražigica.Akolikesusupernove,pitamse,zapravoindustrijskenezgode?

9.POGLAVLJE:NEBESKAZEMLJAJedna od najvećih poteškoća u kretanju po Zvjezdanom Gradu nastat će zbog postojanja silnih

udaljenosti:kadbistepoželjeliposjetitinekogprijateljaususjednomTornju(jertelekomunikacijenikadneće potpuno zamijeniti izravni kontakt, unatoč svomnapretku virtualne stvarnosti), bilo bi to jednakoputovanju na Mjesec. Čak i s najbržim dizalima to bi trajalo danima, umjesto satima, i bilo bipotrebnoubrzanjepotpunoneprihvatljivaljudimakojisunaviknulinaživotuniskojgravitaciji.Zamisaoo„pogonubezinercije“-tojestpogonskomsustavukojidjelujenasvakiatomutijelu,tako

danenastajunikakvaopterećenjakadseonoubrzava-vjerojatnojeizummajstora„svemirskeopere“E.E.Smitha,utridesetimgodinama.Tonijetakonevjerojatnokaoštozvuči-jergravitacijskopoljedjelujetočnoovako.PadatelislobodnoubliziniZemlje(zanemaritćemopritomuotporzraka),postizatćetesvakesekunde

ubrzanjeodneštomalomanjeoddesetmetarausekundi.Paipak,osjećatćetesekaodanematetežine-nećebitiosjećajaubrzanja,unatočtomuštovašabrzinasvakuminutuipolporastepojedankilometarnasekundu!Bilo bi to tako i kad biste padali u Jupiterovoj sili teži (nešto više od dva i pol puta većoj od

Zemljine) ili uneizmjernovećoj sili teži nekogbijelogpatuljka ili neutronske zvijezde (milijunima ilimilijardamaputa jače).Nebisteosjećaliništa, čak ikadbiste sepribližilibrzini svjetlostivećnakon

Page 132: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

nekolikominuta od pokretanja izmjesta.No ako biste bili dovoljno nepromišljeni da se približite nanekolikopolumjeradoneutronskezvijezdekojavasprivlači,njenagravitacijanebivišebilajednoličnoraspoređenjapocijelojduljinivašegtijelaiplimnebivassilezačasraznijeleukomade.Radidaljnjihpojedinosti pogledajtemoju žaljenjavrijednu, noodgovarajućenazvanunovelu „Neutronskaplima“ (uVjetrusaSunca).O „pogonu bez inercije“, koji bi djelovao poput kontroliranog gravitacijskog polja, nikad se

nije ozbiljno razgovaralo izvan stranica znanstvene fantastike, svedonedavnihdana.Godine1994. triameričkafizičaraučinilasuto,razvijajućinekezamislivelikogruskogfizičaraAndrejaSaharova.„Inercija kao Lorentzova sila polja nulte točke“ autora B. Haischa, A. Rueda i H. E. Puthoffa

(PhysReviewA, veljača 1994,)mogla bi jednog dana biti ocijenjena kao prijelomni rad, a ja sam jetakvomproglasiozapotreberomana.Onaseodnosinaproblemkojijetakofundamentalandagauzimajukaonepobitan,sodmahivanjemglave:„takojenačinjensvemir“.Pitanještogapostavlja trojkaHR&Pglasi:„Što tonekompredmetudajemasu(ili inerciju) takoda

jepotrebnasiladabisepokrenuo,atočnojednakasiladabigasedovelouizvornostanje?“Njihov privremeni odgovor temelji se na začudnoj - i izvan fizičarskih tornjeva bjelokosnih -malo

Znanoj činjenici da je tako zvani „prazni“ prostor zapravokotaoključalih energija - polja nulte točke(vidi gornju napomenu). HR&P prosuđuju da su i inercija i gravitacija elektromagnetske pojave, kaoposljedicameđudjelovanjastimpoljem.Bilo je bezbroj pokušaja, sve tamo od Faradeyja, da se povežu gravitacija i magnetizam, pa iako

su mnogi pokusi bili proglašavani uspješnima, niti jedan od njihovih rezultata nije potvrđen. No akose teorija HR&P može dokazati, ona otvara perspektivu - koliko god daleku - antigravitacijskog,„svemirskog pogona“ i još fantastičnijih mogućnosti kontroliranja inercije. Moglo bi to posljedovatinekimzanimljivimstanjima:taknetelinekoganajnježnijimdodirom,tajbisemogaoistogtrenutkaotputitibrzinom od nekoliko tisuća kilometara u sekundi, sve dok se ne bi odbio od druge strane sobeposlijedjelićamilisekunde.Dobrajevijestdabiprometnenesrećebilegotovonemoguće;automobili-iputnici -mogli bi se bez opasnosti sudarati pri bilo kojoj brzini. (A vi držite kako je već i današnjinačinživotabjesomučan?)„Bestežinsko stanje“ koje prihvaćamo kao dano u svemirskim letovima - i u kojemu će u

sljedećemstoljećuuživatimilijuniturista-našimbisedjedovimapričinjavalokaočarolija.Noukidanje-pačakismanjenje-inercijepotpunojeneštodrugoimoglobitakođerbitiipotpunonemoguće.1

Na svaki način, zanimljiva je to zamisao, jer mogla bi biti ekvivalent „teleportaciji“: mogli bisteputovati bilo kamo (barem na Zemlji) gotovo trenutno. Iskreno rečeno, ne znam kako bi „ZvjezdaniGrad“mogaofunkcioniratibeztoga...Jedna od pretpostavki koje sam prihvatio u ovom romanu jest ona da Einstein ima pravo i da

nikakav signal - ili predmet - ne može nadmašiti brzinu svjetlosti. U posljednje se vrijeme pojavilonekoliko visokostručnihmatematičkih članaka koji sugeriraju da galaktički lutalice neće trpjeti od togneugodnogograničenja,štobezbrojnipisciznanstvenefantastikevećuzimajukaogotovučinjenicu.Sve u svemu, nadam se da znanstvenici imaju pravo - no jedan je temeljni prigovor. Ako je

nadsvjetlosnabrzinamoguća,gdjesusvitiputnici-ilibaremimućnijituristi?Jedanjeododgovoradanikakvirazumniizvanzemaljcinikadnećegraditimeđuzvjezdanebrodoveiz

istih razloga zašto mi nikad nismo razvili zrakoplove na pogon ugljenom: postoje mnogo prikladnijinačinidaseposaoobavi.O neočekivanomaloj količina „bita“ potrebnih da se definira ljudsko biće ili da se uskladište sve

informacije što bi ih netko mogao steći tijekom života, raspravlja se u članku „Strojna inteligencija,cijenameđuzvjezdanomputovanju iFermijevparadoks“LouisaK.SchefferaQuarterly Journalof the

Page 133: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Royal Astronomical Society 35, br. 2 /lipanj 1994./: 157.-175.). Ta rasprava (bez dvojbe jedna odnajzahtjevnijihmozgalicaštoihjetajozbiljničasopisikadaobjavioutijekusvogizlaženja!)procjenjujekako bi se ukupna količina znanja nekog sto godina starog ljudskog bića savršenog pamćenja moglaprikazati sa 10 na potenciju 15 bita (jedan petabit). Čak i današnja optička vlakna mogla bi tolikukoličinuinformacijaprenijetiuvremenuodnekolikominuta.Moja slutnja da transporter poput onoga u „Zvjezdanoj stazi“ neće biti dostupan ni 3001.mogla bi

stoga biti smiješno kratkovidna za ciglo stoljeće od sada, a sadašnji manjak međuzvjezdanih turistajednostavnojeposljedicačinjenicekakonaZemljijošnijepostavljenaodgovarajućaopremazaprihvat.Nomoždasuonivećnaputuunekompolaganombrodu...

15.POGLAVLJE:POKRAJVENEREOsobito mi je zadovoljstvo što mogu odati počast momčadi Apolla 15. Po povratku s Mjeseca

poslali su mi prekrasnu reljefnu kartu mjesta spuštanja lunarnog modula Falcon (Sokol) koja sadazauzimapočasnomjestoumomuredu.OnapokazujeputanjepokojimasekretaoLunarRoverzasvojatriputovanja, od koji je jedno taknulo krater Earthlight. Na karti je zapisano: „Arthuru Clarkeu odmomčadiApolla 15, s velikom hvalom za vašu viziju svemira. Dave Scott, A1Worden, Jim Irwin.“Zauzvrat, sada samEarthlight (koji je roman, napisan 1953., bio smješten na području koje jeRovertrebaoproputovati1971.)dopunioposvetom:„DaveuScottuiJimuIrwinu,prvimljudimakojisudošlinatotlo,iAluWordenukojiihječuvaosastaze.“Pošto sam komentirao spuštanje Apolla 15 u studiju CBS, s Walterom Cronkiteom i Wallyjem

Schirrom,odletiosamukontrolnicentarmisijedabihondjepratiopovratakispuštanjeumore.SjediosampokrajkćerkiceAlaWordenakadjeonaprvaprimijetilakakosejedanodtripadobranakapsulenijeotvorio.Biojetonapettrenutak,nosrećompreostaladvabilasudovoljnojakazaobavljanjezadatka.16.POGLAVLJE:KAPETANOVSTOLPogledajte 18. poglavlje 2001: Odiseje u svemiru radi opisa udara sonde. Točno se takav pokus

namjeravaizvestiusklopupredstojećemisijeClementine2.Pomalo sam iznenađen što vidim da je u mojoj prvoj Odiseji u svemiru otkriće asteroida 7794

pripisanoMjesečevu observatoriju - u 1997.! Eh, pomaknut ću to u 2017. - na vrijeme za svoj stotirođendan.Teknekolikosatipoštosamnapisaogornjitekst,svelikimsamzadovoljstvomsaznaokakojeasteroid

4923(1981E027),štogaje2.ožujka1981.otkrioS.J.BusuSidingSpringu,Australija,nazvanClarke,dijelomuznakpriznanjazaprojektSvemirskastraža(vidiSusretsRamomiBožjičekić) .Obaviještensam, s iskrenim molbama za oprost, kako zbog previda broj 2001 nije više na raspolaganju, jer jedodijeljennekomupoimenuA.Einstein.Isprike,isprike...No bio sam vrlo zadovoljan kad sam doznao da je asteroid 5020, otkriven istoga dana kad i

4923,dobio imeAsimov - iako istodobno i rastuženčinjenicomkako tomoj stari prijatelj nikadnećesaznati.17.POGLAVLJE:GANIMEDKaoštosamobjasniouPogovoru,teu„Autorovimbilješkama“uz2010:DrugaOdisejai2061:Treća

odiseja,nadaosamsedaćenamambicioznamisijaGalilejpremaJupiteruinjegovimmjesecimadosadavećdatipotankeobavijesti-atakođerizapanjujućeslikeizbliza-tihneobičnihsvjetova.Dakle, poslije mnogih odgoda, Galilej je stigao do prvog cilja - do samog Jupitera - i sjajno

djeluje.Ali,jao,iskrsnuojeproblem-iznekoguzrokaglavnaseantenanikadnijerazvila.Toznačidasuslike morale biti slane putem antene manje snage i očajno polagano. Iako su izvedena čuda

Page 134: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

daljinskog reprogramiranja kompjutora kako bi se uklonila nezgoda, potrajat će satima da se dobijupodacikojibitrebalistićizanekolikominuta.I takomoramobitistrpljivi -a jasambioumučnojsituacijida istražujemGanimeduromanu,prije

negolijetoGalilejstaoobavljatitouzbilji,27.lipnja1996.Na dan 11. srpnja 1996., upravo dva dana prije završetka ove knjige, snimio sam prve slike s

JPL; srećom ništa - do sada! - nije bilo u suprotnosti s mojim opisima. No ako sadašnji prizorikraterimaizbrazdanihledenihpoljaiznenadaustuknupredstablimapalmiitropskimžalima-ili,štobibilojošgore,transparentimasnatpisomYANKEEGOHOME-bitćuugadnojgužvi...S osobitim očekivanjemnadam se slikama izblizaGradaGanimeda (17. poglavlje). Ta uzbuđujuća

formacijatočnojeonakvakakosamjeopisao-iakosamoklijevaoutojprilicistrahujućiodtogadabimoje „otkriće“ moglo doći na naslovnu stranicu Nacionalnog lažljivca. Po mojem ukusu to mi sečinipriličnovišeumjetnimnegoopćepoznato„Marsovolice“injegovaokolina.Aakosunjegoveuliceiaveniješirokedesetkilometara-paštoonda?MoždasuGanimeđanibiliVELIKI...Gradsemoženaćinaslikama20637.02i20637.29štoihjeposlaoVoyageragencijeNASA,ili još

lakše dostupno na slici 23.8 zamašnog djela Johna H. Rogersa Divovski planet Jupiter(CambridgeUniversityPress,1995.).19.POGLAVLJE:LUDOSTČOVJEČANSTVAZa vizualni dokaz koji podupire Khanovu neočekivanu tvrdnju da je veći dio čovječanstva bio u

najmanju ruku djelomično umno poremećen, pogledajte 22. epizodu, „Susret s Marijom“, u mojojtelevizijskojserijiTajanstveni svemirArthursC.Clarka. I imajte na umukako je kršćanstvo tek vrlomalapodstrujaunašojvrsti:odvjernikakojisuikadštovaliDjevicuMariju,mnogojevišeonihkojisuodavali isto takvupočast takvimpotpunonezdruživimbožanstvimakao što suRama,Kali,Šiva,Thor,Wotan,Jupiter,Ozirisitd.,itd.Najdojmljiviji - i najžalosniji - primjer iznimnog čovjeka, koga su uvjerenja pretvorila u

bijesnog luđaka, jestConanDoyle.Unatočbezbrojnim raskrinkavanjimanjegovihomiljenih iscjeliteljakaošarlatana,njegova jevjeraunjihostalanepokolebljiva.TvoracSherlockaHolmesačak jevelikogmagičara Harryja Houdinija pokušao uvjeriti da se „dematerijalizirao“ kako bi izveo svoje pothvatebijegaizokova-akojisusepothvatizapravotemeljilinatrikovimakojisu,kakobitoobičavaogovoritidr.Watson,bili„krajnjejednostavni“.(Vidiesej„BeznačajnostConanaDoylea“uVelikojnoćiMartinaGardnera.)Za pojedinosti o inkviziciji, u usporedbi s čijim pobožnim zločinima Pol Pot i nacisti djeluju

potpunodobroćudno,vidiDemonimaopsjednutisvijet,razorninapadCarlaSagananabudalaštinenovogvijeka.Voliobihkadbitaknjiga-ionaMartinova-postaleobvezatnalektirausvakojsrednjojškoliifakultetu.Napokon je američko ministarstvo useljeništva poduzelo mjere protiv jednog vjerom potaknutog

divljaštva. Časopis Time („Miljokazi“, 24. lipnja 1996.) izvješćuje da azil mora biti zajamčendjevojkamakojimaunjihovimrodnimzemljamaprijetisakaćenjegenitalija.Većsambionapisaoovopoglavlje,kadsamnaišaonaknjiguGlinenenoge:moćikarizmagurua(The

FreePress,1996.),koja jepravipriručniko tomsumornomsadržaju.Nevjerojatno jeda jeneki svetišarlatan, do trenutka kad su ga američki policajci s velikim zakašnjenjem napokon uhitili, nakupiodevedeset tri Rolls Roycea! Što je još gore - 83 posto od nekoliko tisuća njegovih budalastihAmerikanaca pohađalo je fakultet, pa su tako udovoljili uvjetima za moju omiljenu definicijuintelektualca:“Netkotkojedobionaobrazbuvećuodsvojeinteligencije.“

Page 135: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

26.POGLAVLJE:TSIENVILLEGodine 1982., u predgovoru knjizi „2010: Druga odiseja“, objasnio sam zašto sam kineski

svemirski brod, koji se spustio na Europu, nazvao po dr. Hsueshenu Tsienu, jednom od osnivačaameričko-kineskograketnogprograma.Rođen1911,Tsien jedobiostipendijukojaga je1935.dovela izKineuSjedinjeneDržave,gdje je

postao student, a potom kolega sjajnom mađarskom aerodinamičaru Theodoru von Karmanu. Poslije,kao prvi profesor na Goddardovoj katedri na Kalifornijskom institutu za tehnologiju, pomagao je uosnutkuGuggenheimovaaeronautičkoglaboratorija-neposrednogpretkaslavnogLaboratorijazamlaznipogon u Pasadeni. Neposredno pošto je Kina izvela pokus na svojem području s vođenim raketamaopremljenimnuklearnimoružjem,NewYorkTimes (28. listopada 1966.), u članku „Voditelj pekinškograketnog programa školovao se u SAD“, komentirao je: „Tsienov je život jedna od ironija povijestihladnograta“.S dopuštenjem za vrhunske tajne poslove, uvelike je pridonio američkim raketnim istraživanjima u

pedesetim godinama, no tijekom histeričnog McCarthyjeva razdoblja bio je uhićen na temeljunapuhanih optužbi zbog ugrožavanja sigurnosti, kad je pokušao posjetiti rodnu Kinu. Poslije mnogihpreslušavanjaiproduženihpritvora,nakrajujedeportiranudomovinu-sasvimsvojimneusporedivimznanjemistručnošću.Kaoštosutopotvrdilimnoginjegoviistaknutikolege,biojetojedanodnajglupljih(inajsramotnijih)postupakaštosuihSjedinjeneDržaveikadučinile.Poslije protjerivanja u Kinu, a prema tvrdnji Fenggana Zhuanga, zamjenika ravnatelja Kineske

nacionalneupravezasvemir,Tsienje„niizčegapočeoposaosraketama...Beznjega,Kinabipatilaoddvadesetgodišnjeg tehnološkog zaostajanja.“ I od odgovarajućeg kašnjenja, najvjerojatnije, ulansiranjuubitačneprotuletjeličnerakete„Svilac“ilanserasatelita„Dugimarš“.Ubrzopoštosamdovršioovajroman,Međunarodnaakademijazaastronautikupočastilamejesvojim

najvišimodličjem,Karmanovomnagradom-kojamijetrebalabitipredanauPekingu!Bilajetoponudakojunisammogaoodbiti,pogotovukadsamsaznaodajedr.Tsiengsadastanovniktogagrada.Nažalost,stigavšionamo,čuosamdajeubolnicinapregledima,anjegoviliječnicinedopuštajuposjete.Stoga sam osobito zahvalan njegovu osobnom pomoćniku general-bojniku Shouyunu Wangu što je

primjerke 2010. i 2061. s odgovarajućom posvetom odnio dr. Tsienu. Zauzvrat, general me jeobdariodebelimsveskomštogajeuredio,knjigomSabranadjelaH.S.Tsiena:1938.-1956. (SciencePress,16,DonghuangcheggenNorthStreet,Beijing100707,1991.).Tojepredivnazbirka,kojapočinjesmnogim zajedničkim radovima s von Karmanom o problemima iz aerodinamike, a završava sasamostalnim radovimao raketama i satelitima.Posljednji prilog, “Termonuklearne električne centrale“(JetPropulsion, srpanj 1956.) dr.Tsien je napisao dok je još praktički bio sužanj FBI-ja, a obrađujepredmetkoji je jošaktualnijidanas - iako jepostignutvrlomalinapredakprema„energetskojcentralikojabisekoristilafuzijskomreakcijomdeuterija“.NeposrednoprijenegoštosamnapustioPeking13.listopada1966.,sradošćusamsaznaokakounatoč

svojojdobi(osamdesetpetgodina)islabosti,dr.Tsienidaljenastavljasvojaznanstvenaproučavanja.Iskrenosenadamdajeuživaou2010.i2061.iradujemseštoćumuposlatiovuZavršnuOdisejukaododatniizrazpoštovanja.36.POGLAVLJE:KOMORAUŽASAKaoposljedicunizasenatskihpreslušanjaokompjutorskojsigurnostitijekomlipnja1996.,predsjednik

Clintonpotpisaoje15.srpnja1996.Predsjedničkuodlukubroj13010kojaseodnosina„kompjutorskiutemeljene napade na informatičke ili komunikacijske komponente koje nadziru važnu infrastrukturu(kiberprijetnje)“.Timećebitiustanovljenaslužbakojaćeseboritiprotivkiberterorizma,aunjojćebiti

Page 136: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

predstavniciCIA-e,NSA,obrambenihslužbiitd.Pico,stižemo...Pošto sam bio napisao prethodni ulomak, moju je radoznalost zaokupilo saznanje kako kraj filma

Dannezavisnosti, koji jošnisamvidio, takođeruključujeuporabukompjutorskihvirusakao trojanskihkonja!TakođersamobaviještenkakojenjegovpočetakjednakmomromanuKrajdjetinjstva(1953.)idaseunjemunalazesvipoznatiznanstvenofantastičniklišejiodMeliesovaPutovanjanaMjesec(1903.).Nemoguseodlučitidalidačestitampiscimascenarijazbogizvornognadahnuća-ilidaihoptužimza

nadvremenskizločinprekognicijskogplagijata.Usvakomslučaju,strahujemkakonemoguučinitiništadabihJohnaQ.PopcornarazuvjerioutodasammuukraokrajfilmaDannezavisnostiIV.

Sljedećijematerijal-uglavnomsaznatnimpromjenama-uzetizranijihknjigauovojseriji:Iz2001:Odisejausvemiru:18.poglavlje,„Krozasteroide“i37.poglavlje,„Pokus“.Iz 2010: Druga Odiseja: 11. poglavlje, „Led i vakuum“ i 36. poglavlje, „Vatra u dubini“; 38.

poglavlje,„Pjenastipredjeli“.

Page 137: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

ZAHVALEMoja zahvala IBM-u na darovanom prekrasnom malom Thinkpad 755 CD na kojemu je skladana

ova knjiga. Godinama su me smućivale - potpuno neosnovane - glasine kako je naziv HAL izvedenpomicanjemjednogslovaunazivuIBM.Upokušajudaiskorijenimtajmitkompjutorskogdoba,čaksamse potrudio da dr. Chandra, izumitelj HAL-a, zaniječe to u 2010: Drugoj odiseji. No nedavno samprimio uvjeravanja kakoVeliki Plavi ne samo da nije uznemiren tom asocijacijom, već da se ponosinjome.Takoćunapustiti svenaporekakobih ispraviozabludu - iposlat ćučestitke svimsudionicima„proslaveHAL-ovarođendana“na(dakako)SveučilištuIllinoisa,uUrbani,12.ožujka1997.

Skrušena zahvalnost Shelly Shapiro, urednici izdavača Del Rey Books, na deset stranica

cjepidlačarenjakojasu,kadsuriješena,uvelikepopravilazavršniproizvod.(Da,isamsambiourednikinepatimoduobičajenogautorskoguvjerenjakakosupripadnicitogzanatafrustriranimesari.)

Napokon, a najviše od svega: moja najdublja zahvalnost mom starom prijatelju Cyrilu Gardineru,

predsjednikuhotelaGalleFace,zboggostoprimstvaunjegovomuveličanstvenom(igolemom)osobnomapartmanudoksampisaoovuknjigu:ponudiomijeBazutišineuburnavremena.Hitamdodatikakosemoždaondjenenuditakoširokimaginarnikrajolik,nosmještajuGalleFaceumnogomnadmašujeonajštoganudi„Granimed“,tedanikaduživotunisamradiouugodnijemokruženju.Odnosno,kadsmokodtoga,ibogatijemnadahnućem,jervelikapločanaulazunabrajavišeodstotinu

poglavaradržavaiinihistaknutihgostijukojisuovdjebiliugošćeni.MeđunjihubrajajuseJurijGagarin,momčad Apolla 12 - druge ekspedicije na površinu Mjeseca - i lijepu zbirku kazališnih i filmskihzvijezda:GregoryjaPecka,AlecaGuinnessa,NoelaCowarda,CarriejaFisheraizRatazvijezda...KaoiVivien Leigh i Laurencea Oliviera - a oboje su se nakratko pojavili u 2061: Trećoj odiseji (37.poglavlje).Počašćensamštovidimsvojeimenavedenomeđunjima.Činimiseprikladnimdanekiprojektzapočetujednomslavnomhotelu-uChelseau,uNewYorku,tom

rasadnikupravihgenija injihovihoponašatelja - završiudrugome,pola svijetadalekom.Neobično jeslušatimonsunomšibaniIndijskioceankakohučiteknekolikometaraodmojegprozora,umjestoprometanadalekojiudragojuspomenizadržanoj23.ulici.INMEMORIAM:18.RUJNA1996.Snajdubljomtugomsaznaosam-doslovnodoksamuređivaoovezahvale-dajeCyrilGardinerumro

prijenekolikosati.Djelomičnometješištoznamkakojevećbiovidioovuzahvaluidagajeradovala.

Page 138: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

OPROŠTAJNARIJEČ„Nikadneobjašnjavati,nikadsene ispričavati“možebiti izvrstannaputakzapolitičare,holivudske

magnate i poslovne ljude, no neki pisac mora biti obzirniji prema svojim čitateljima. Pa iako se nenamjeravam opravdavati ni za bilo što, možda složena geneza kvarteta Odiseje traži nešto maloobjašnjenja.SvejepočelonaBožić1948.-da,1948.!-spričomodčetiritisućeriječikojusamnapisaozanatječaj

pod pokroviteljstvom BBC-a. „Stražar“ (The Sentinel) je opisivala otkriće neke male piramidenaMjesecu, što ju jeondjeostavilaneka stranacivilizacija,dadočekapojavučovječanstvakaovrstekoja će se upustiti u međuplanetna putovanja. Do tada, pretpostavljalo se u priči, bit ćemo previšeprimitivnizapobudimobilokakvozanimanje.2

BBC jeodbiomoj skromniprilog ipriča jebilaobjavljena tekgotovo trigodineposlijeuprvom ijedinombroju10StoryFantasy (uproljeće1951.) - u časopisukoji je - kako toduhovitoprimjećujedragocjena Encyclopaedia of Science Fiction „uglavnom zapažen po neznanju računanja (bilo jeovdjetrinaestpriča)“.„Stražar“ je ostao u limbu više od jednog desetljeća, sve dokmi se u proljeće 1964. nije obratio

Stanley Kubrick i upitao imam li kakvu zamisao za “poslovično (to jest još nepostojeći) dobarznanstveno-fantastičnifilm“.Tijekommnogihdubokoumnihsastanaka,opisanihuIzgubljenimsvjetovima2001.,zaključilismokakobistrpljivipromatračnaMjesecumogaoposlužitikaodobrapolaznatočkazanašu priču. S vremenom je postao i mnogo više od toga, jer se negdje tijekom snimanja piramidapreobrazilausadavećslavnicrnimonolit.Kako bi se serija Odiseja stavila na pravo mjesto, valja podsjetiti da smo Stanley i ja počeli

zasnivati toštosmomeđusobomnazvali„KakojeosvojenSunčevsustav“uvrijemekadjesvemirskaerabilajedvasedamgodinastara,anijednoljudskobićenijeseudaljilovišeodstotinukilometaraodmatičnog planeta. Iako je predsjednik Kennedy najavio kako Sjedinjene države namjeravaju otići naMjesec„uovomdesetljeću“,većiniljuditosečinilopoputdalekogsna.KadjesnimanjefilmapočeloujužnomLondonu3 ledenog29.prosinca1965.,nismoniznalikako izbliza izgledaMjesečevapovršina,jošsupostojalistrahovidaćeprvariječštoćejeastronautpoizlaskuizgovoritibiti„Upomoć!“,doknestajeuslojuMjesečeveprašinenaliknaprašakzaposipavanje.Sveusvemu,naslućivalismopriličnodobro: samo činjenica da je našMjesečev krajolik bio više izrovan od pravoga - zaglađenog eonimapjeskarenjameteorskomprašinom-pokazujekakoje2001.snimljenaurazdobljuprijeApolla.Danas se, dakako, doimlje smiješnim da smo već za 2001. godinu mogli zamisliti divovske

svemirske stanice,hoteleHiltonu svemiru i ekspedicijuna Jupiter.Teško je sadapojmiti da suvećušezdesetimgodinamapostojali ozbiljniplanovi za trajnebazenaMjesecu i za slijetanjenaMars - do1990!Doista, u studijuCBS, odmah poslije slijetanjaApola 11, čuo sam potpredsjednika SjedinjenihDržavakakoprepunoduševljenjaizjavljuje:„SadamoramonaMars!“Kakoseispostavilo,možebitisretanštonijezavršiouzatvoru.Tajskandal,uzVijetnamiWatergate,

jedanjeodrazlogazaštosetajoptimističniscenarijnijenikadostvario.Kad su se 1968. pojavili knjiga i film2001:Odiseja u svemiru, ni na trenutakmi nije pala na um

mogućnost nastavka. No 1979. misija prema Jupiteru doista se dogodila i dobili smo prve snimkeizblizadivovskogplanetainjegovenevjerojatneobiteljimjeseci.SvemirskesondeVoyager4bilesu,dakakobezposade,noslikeštosuihslaleučinilesuzbiljskima-i

potpuno neočekivanima - svjetove koji su do tog trena bili samo svjetlosne točke u najsnažnijim

Page 139: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

teleskopima. Sumporni vulkani Ioa, što neprestano rigaju lavu, višestruko izdubljeno lice Kalista,sablasno oblikovan krajolik Ganimeda - bilo je to kao da smo otkrili potpuno novi Sunčev sustav.Iskušenje da se istražuje bilo je neodoljivo, stoga je nastala2010:Drugaodiseja, kojami je takođerpružilaprilikuistražitištosedogodilosDavidomBowmanom,nakonštoseprobudiouonojzagonetnojhotelskojsobi.Kadsampočeopisatinovuknjigu1981.,hladni je rat još trajaopa samsebojaoda se istrčavam-

kao idasestavljamuopasanpoložaj -opisujućizajedničkuameričko-ruskuekspediciju.Takođersamnaglasio svoju nadu u buduću suradnju posvećujući roman nobelovcu Andreju Saharovu (koji je tadajošbiou izgnanstvu) ikozmonautuAleksejuLeonovu-koji je,kadsamu„Zvjezdanomselu“rekaodaćebrodbitiprozvanponjemu,uskliknuouztipičnurazdraganost:„Ondaćetobitidobarbrod!“Još i sada mi se čini nevjerojatnim da je Peter Hyams, kad je načinio svoju sjajnu filmsku

verziju 1983.,mogao koristiti izvorne slike Jupiterovihmjeseci izbliza pribavljenih umisijiVoyagera(nekeodnjihbilesuprijetogauspješnokompjutorskiobrađeneuLaboratorijuzamlaznipogon,odaklesupoteklioriginali).NomnogosuseboljeslikeočekivaleodambicioznemisijeGalilejakojijetrebaopomno pregledati važnije satelite tijekom mnogih mjeseci. Naša spoznaja o tim novim područjima,ranije stečena tek pri kratkotrajnom mimoletu, silno bi se proširilo - a ja ne bih imao isprike zanepisanjeTrećeOdiseje.Avaj - nešto se tragično zbilo na putu prema Jupiteru. Bilo je planirano da seGalilej lansira sa

svemirskogšatla1986.-nonesrećasChallengerom isključila je tumogućnost iubrzojepostaloočitokakonećemomoćidobitinovepodatkesIoaiEurope,GanimedaiKalista,jošnajmanjejednodesetljeće.Odlučiosamdanećučekati,apovratakHalleyjevakometa(1985.)uunutrašnjiSunčevsustavponudio

mijeneodoljivutemu.Njegovosljedećepojavljivanje2061.bitćedobartrenutakzanekutrećuOdiseju,iakonisambiosigurankadćujemoćiizručiti.Zamoliosamsvogizdavačazapriličnoskromanpredujam.Svelikomtugomnavodimposvetuiz2061:Trećaodiseja:

Uspomenina

Judy-LynndelRey,iznimnojurednici,

kojajeovuknjigukupilazajedandolar-inijepoživjeladavidijelidobilapravu

vrijednostzasvojnovacOčitonemanačinakakodanizodčetiri znanstveno-fantastična romana,pisanihu rasponuvećemod

tridesetgodinanajzadivljujućegtehnološkog(pogotovuuistraživanjusvemira)ipolitičkograzvitka,budeuzajamnodosljedan.Uuvodu2061.zapisah:„Kaošto2010:Drugaodisejanijebilaneposredninastavak2001:Odisejeusvemiru,takoovaknjiganijeizravnisljedbenik2010.Sveonemorajubitipromatranekaovarijacijenaistutemu,kojeuključujumnogezajedničkeosobeisituacije,nonemorajusezbivatiuistom svemiru.“ Želite li dobru analogiju iz nekog drugog medija, poslušajte što su Rahmanjinov iAndrewLloydWebberučinilisistompregrštiPaganinijevihnota.PajetakoovaZavršnaodisejaodbacilamnogeelementesvojihprethodnica,nozatojerazviladruge-

inadamsevažnije-sobilnijimpojedinostima.Akoćesenekičitateljiranijihknjiganaćizbunjenitimpromjenama,nadamsedaćuihmoćiodgovoritiodtogadamišaljugnjevnaprijetećapismaparafrazonjedneodomiljenihprimjedbiizvjesnogameričkogpredsjednika:„Tojeizmišljotina,glupane!“I sve je to moja izmišljotina, ako to slučajno niste primijetili. Iako sam silno uživao u suradnji s

GentryjemLeejem,5MichaelomKube-McDowellomipokojnimMikeomMcQuayjem-inećuoklijevati

Page 140: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

da ponovno pozovem najbolje plaćene revolveraše u tom poslu ako bih imao namjere upustiti se unoveprojektekojibibiliprevelikizamene-ovaovdjeOdisejabilajesoloposao.Tako je, dakle, svaka riječ moja: pa, gotovo svaka. Moram priznati da sam profesora

Thirugnanasampanthamoorthyja (35. poglavlje) našao u telefonskom imeniku Colomba; nadam se dasadašnji posjednik tog imena neće zamjeriti na ovoj pozajmici. Također ima posuđenica iz velikogOksfordskogengleskogrječnika.I tkobirekao-nasvojeradosnoiznenađenjenašaosamdaserječnikkoristisništamanjenegošezdesetšestnavodaizmojihknjiga,kakobiopisaoznačenjeiuporaburiječi!DragiOED,akonađešbilokojekorisneprimjereinaovimstranicama,molimteposlužiseslobodno-

ponovno,Ispričavamsezbogbrojaskromnihzahvala(desetak,poposljednjembrojenju)uovompogovoru;no

pojavenakojesumiteosobeskrenulepozornostčinilesumisepreviševažnimadabihihizostavio.Napokon,želiobihuvjeritimnoge svojebudističke,kršćanske,hinduističke, židovske imuslimanske

prijatelje kako sam iskreno sretan što vam je religija, koju vam jeUsud dodijelio, pridonijela vašemduševnom spokoju (a često, kako to sada i zapadna medicina nevoljko priznaje, vašem tjelesnomboljitku).Možda jeboljebiti nerazuman i sretan,nego razuman i nesretan.Dakako,najbolje jebiti razuman i

sretan.Hoćelinašipotomcipostićitajcilj,bitćetonajvećiizazovbudućnosti.Uistinu,tobimoglouvelike

odlučitiotomuhoćemoliuopćeimatibudućnost.

ArthurC.ClarkeColombo,ŠriLanka

19.rujna1996.

Page 141: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

BILJEŠKAOPISCUARTHURC.CLARKErođenjeuMineheadu,Engleska,1917.godine,a1992.proglašenjepočasnim

građaninomsvogrodnoggrada.SadaživinaSriLanki,gdjejebioprvaosobakojojjepodijeljenstatus„stalnog gosta“.Diplomirao je 1948. fiziku imatematiku naKing'sCollege,London, kojemu je i članuprave,rektorjeMeđunarodnogsvemirskogsveučilištaiSveučilištaMoratuwe,pokrajkojegajevladaustanovilaCentarArturaC.Clarkeazamodernutehnologiju.Dr. Clarke bio je dva puta predsjednik Britanskog interplanetnog društva. Dok je služio u

britanskomKraljevskomzrakoplovstvukaoradarskičasnik1945.,objaviojeteorijuokomunikacijskimsatelitima.Utjecaj tog izuma na svjetsku politiku posljedovao je njegovim predlaganjem zaNobelovunagraduzamir1994.godine.Napisaojevišeodsedamdesetknjiga,asaStanleyjemKubrickomdijeliojenominacijuzaOscaraza

film koji se temeljio na njegovu romanu 2001: Odiseja u svemiru. Njegove televizijske serijeTajanstvenisvijet,NeobičnesileiTajanstvenisvemirprikazivalesuseširomsvijeta.Njegovamnoga odličja uključuju nagradeMarconi iLindbergh, kao i triHugo i triNebula nagrade

za znanstvenu fantastiku. Prigodom svjetske satelitske svečanosti 1995. dobio je najviše građanskoodličjeNASA,Medaljuzaosobitejavnezasluge.Dr. Clarke rekreira se podmorskim ronjenjem do olupina u Indijskom oceanu, sa svojom

kompanijomPodvodnisafariji, stolnim tenisom(unatočpostpoliomielitičnomsindromu),promatranjemMjesecakroz35-centimetarski teleskop, te igranjemsasvojimchihuahuom„Pepsijem“ i sasvojihšestračunala.Od predsjednika Šri Lanke primio je 1986. nagradu Vidya Jypthi („Svjetlo znanosti“) i CBE

(CommanderoftheBritishEmpire)odNj.V.kraljiceElizabete1989.A1996.otišaojeuPekingdabiprimionajvišeodličjeMeđunarodneakademijezaastronautiku,vonKarmanovunagradu.

Page 142: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

Fusnote:

←1Urujnu1996.znanstveniciuFinskojtvrdilisukakosuotkrilimaleno(manjeodjednogpostotka)smanjenjegravitacijeiznadrotirajućihsupervodljivihokruglihploča.Akosetodokaže(ačinisedasuranijipokusiuInstitutuMaxPlanckuMünchenudalinaslutitisličnerezultate),moglabitobitidugoočekivanaprekretnica.Očekujemdaljnjenovostisazanimanjemzačinjenomsumnjičavošću.

←2Traženje stranih artefakata u Sunčevu sustavu bilo bi potpuno priznata znanstvena grana („egzo-arheologija“). Nažalost, uvelike jediskreditiranatvrdnjamakakosutakvidokazivećpronađeni-idaihjeNASAhotimicezataškala!Neshvatljivojedajeitkopovjerovaou takvu besmislicu:mnogo bi vjerojatnije bilo da NASA hotimice krivotvori izvanzemaljske tvorevine - ne bi li riješila svojemuke sproračunom!(Razmislite,upraviteljiNASA-e...)

←3USheppertonu,štosugarazoriliMarsovciujednomodnajdramatičnijihprizoraWellsovaremekdjela,uRatusvjetova.

←4Kojesusekoristilemanevrom„praćke„ ili„gravitacijske ispomoći“, takoštosu letjeleblizuJupitera - točnoonakokako je toučiniloOtkrićeuknjiškojverziji2001..

←5Igromslučaja,GentryjebioglavnimjernikpriprojektimaGalileoiViking.(VidiUvoduzRamuII.)NijenjegovakrivnjaštoseantenaGalilejanijerazvila...

Page 143: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

TableofContents

3001:ZAVRŠNAODISEJAPROSLOVI.DIO

12345678910111213

II.DIO141516

III.DIO171819202122

IV.DIO232425262728293031

V.DIO323334353637

Page 144: Arthur C. Clarke - 3001 Završna Odiseja

3839404142

POGOVORIZVORIIZAHVALEZAHVALEOPROŠTAJNARIJEČBILJEŠKAOPISCUFusnote: