101
ĆURČIĆA VAKUF Verzija 2006.

Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

Citation preview

Page 1: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF Verzija 2006.

Page 2: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 2

Page 3: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

3

Mojoj majci, Fatma hanumi Tanović, kćeri Muhameda efendije Ćurčića.

Page 4: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 4

Page 5: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

5

ĆU RČ IĆA V A K U F

O S N O V A N 2 4 . R E D Ž E P A 1 1 4 9 . G O D I N E I L I 2 8 . N O V E M B R A 1 7 3 6 . G O D I N E

P R I L O G H I S T O R I J I G R A D A S A R A J E V A

C O P Y R I G H T : B A K I R T A N O V IĆ

S A R A J E V O 2 0 0 0 . G O D I N A

Page 6: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 6

Z A H V A L N I C A

Knjiga Ćurčića Vakuf je pripremljena uz pomoć mnogobrojnih ljudi i institucija, između ostalog: Fejzullaha efendije Hadžibajrića i Azre Gadžo-Kasumović koji su historijske dokumente preveli na bosanski jezik; knjigu je lektorisala Emira Tanović i Mersiha Ćurčić; dok je Fuad Ćurčić zadužen za tehničko uređenje i obradu teksta i fotografija; fotografije su snimili, u ljeto 1999. godine Fuad Fočo, te u zimu 2006. godina Fuad Ćurčić.

Page 7: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

7

S A D R Ž A J :

I. STARA VITEŠKA BOSNA ....................................................................................... 11 II. ŽIVOTNI PUT HADŽI SALIH-AGE ĆURČIĆA .............................................. 12 III. PAD BUDIMA 1686. GODINE ............................................................................. 13 IV. BOSNA NAKON PORAZA KOD SENTE 1687. GODINE .......................... 15 V. POVRATAK BEOGRADA 1690. GODINE ....................................................... 16 VI. DOLAZAK HADŽI SALIH-AGE U SARAJEVO 1696. GODINE ............. 17 VII. POBJEDA BOŠNJAKA KOD BIHAĆA I PORAZ OSMANSKE VOJSKE KOD SENTE 1697.................................................................................................................. 19 VIII. PRODOR PRINCA EUGENA SAVOJSKOG DO SARAJEVA 1697. GODINE ...................................................................................................................................... 21 IX. OBNOVA DŽAMIJE U JAHJA-PAŠINOJ MAHALI NA ĆURČIĆA BRIJEGU 1698/99. GODINE .......................................................................................... 23 X. NATPIS O OBNOVI JAHJA-PAŠINE DŽAMIJE........................................... 27 XI. UČEŠĆE SALIH-AGE ĆURČIĆA U POHODU NUMAN PAŠE NA CRNU GORU 1714. ............................................................................................................................. 29 XII. GUBITAK DALMATINSKE OBALE U RATU 1714-1718. GODINE ... 38 XIII. PREDAH U RATOVANJU - OD MIRA U POŽAREVCU DO BITKE ZA BANJU LUKU (1718-1737).............................................................................................. 42 XIV. NAJSTARIJI SIN JAŠER SADIK-BEG ............................................................. 43 XV. OSNIVANJE VAKUFA SALIH-AGE ĆURČIĆA 28. NOVEMBRA 1736. GODINE. .................................................................................................................................... 46 XVI. IZDAVANJE VAKUFNAME 1736. G0DINE 24. REDŽEPA 1149. ....... 47 XVII. BITKA ZA BANJU LUKU 1737. GODINE ....................................................... 51 XVIII. ............. MEZAR JAŠER SADIK-BEGA VOJSKOVOĐE I DEFTERDARA BOSANSKOG ............................................................................................................................ 56 XIX. PRESELJENJE NA AHIRET VAKIFA SALIH-AGE ĆURČIĆA GODINE 1151. GODINE (1738-1739). ........................................................................................ 56 XX. SMRT MEHMEDA SADIKA MLAĐEG SINA SALIH-AGE ......................... 58 XXI. PET MUTEVELIJA ĆURČIĆA VAKUFA IZ OSAMNAESTOG VIJEKA . 60

1 MUHAMED-BEG ĆURČIĆ, DRUGI MUTEVELIJA OD AUGUSTA 1737. DO

MAJA 1771.............................................................................................................................. 61 2 POZNATI KADIJA ALIJA ĆURČIĆ UMRO (16. NOVEMBRA 1775).................. 63 3 GOSPOĐA ĆURČIĆKA STARICA UMRLA 1189. GODINE (1775/76) ............ 64

Page 8: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 8

4 AVDI-BEG ĆURČIĆ, SIN MEHMEDA SADIKA, UNUK SALIH-AGE. UMRO

1787.......................................................................................................................................... 64 5 AHMED-AGA ĆURČIĆ SPAHIJA TILAVE I TOPLIKA - UMRO 1788/9. GODINE.................................................................................................................................... 66 6 AHMED-BEG ĆURČIĆ, SIN JAŠER SADIKA TREĆI MUTEVELIJA - OD MAJA

1771. DO JULA 1792. GODINE ........................................................................................ 67 7 MEHMED EFENDIJA ĆURČIĆ ..................................................................................... 68 8 KADIJA RAGIB EFENDIJA ĆURČIĆ .......................................................................... 68 9 ODABRANI ČOVJEK MUSTAFA-EFENDIJA ĆURČIĆ UMRO 1226. GODINE (1811) ...................................................................................................................................... 69 10 LUTVULLAH-BEG, ČETVRTI MUTEVELIJA OD 1792. DO 1803./4. NIŠANI ULEMSKI .................................................................................................................................. 69 11 DERVIŠ MUHAMED-AGA, SERTURNADŽIJA, PETI MUTEVELIJA OD

1803/4. DO 1815. GODINE............................................................................................... 70 XXII. ČETIRI MUTEVELIJE ĆURČIĆA VAKUFA IZ DEVETNAESTOG VIJEKA........................................................................................................................................ 71

1 MALODOBNI LUTVULLAH, ŠESTI MUTEVELIJA PRVI PUT U GODINI 1815/16................................................................................................................................... 71 2 SUNULLAH EFENDIJA, SEDMI MUTEVELIJA OD 1815. DO 1828/29. ......... 71 3 AGAN AHMED, OSMI MUTEVELIJA OD 1828/9. DO 1855. GODINE............ 72 4 SALIH RAGIB, DEVETI MUTEVELIJA PRIVREMENO OD 1855. DO 1859.... 73 5 KADIJA LUTFULLAH-BEG, DESETI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1859. DO AUGUSTA 1883.............................................................................................................. 73 6 PRORAČUN VAKUFA ZA 1871. GODINU (1288). ............................................... 77 7 PRORAČUN VAKUFA ZA 1877. GODINU (1294) ............................................... 78 8 DRUGI BRAK LUTVULLAH-BEGA ĆURČIĆA .......................................................... 79

XXIII. ....RAGIB EFENDIJA, JEDANESTI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD 1884. DO 1888. GODINE.................................................................................................. 82

1 NATPIS O OBNOVI JAHJA - PAŠINE (ĆURČIĆA) DŽAMIJE ............................. 83 XXIV. FEHIM EFENDIJA ĆURČIĆ GRADONAČELNIK SARAJEVA OD 1910. OD 1916. ................................................................................................................................... 87 XXV. DVOJICA MUTEVELIJA VAKUFA IZ 20. VIJEKA NACIONALIZACIJA IMOVINE VAKUFA 1958. GODINE .............................................................................. 90

1 MUHAMED EFENDIJA DVANAESTI MUTEVELIJA OD 1891. DO 1936. GODINE.................................................................................................................................... 90 2 SEAD EFENDIJA, TRINAESTI MUTEVELIJA OD 1936. DO 1958. GODINE. 91 3 MUTEVELIJE ĆURČIĆ VAKUFA OD 1736. DO 1958. GODINE ........................ 92 4 TABELA MUTEVELIJA ................................................................................................... 93 5 PORODIČNO STABLO ĆURČIĆA............................................................................... 94

XXVI. ....................................PRILOZI: KOPIJE I PRIJEVODI DOKUMENATA 95

1 PRESUDA ŠERIJATSKOG SUDA U SARAJEVU O PITANJIMA TEVLIJATA

(1891. GODINE) ................................................................................................................... 95

Page 9: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

9

2 SUDSKI POSTUPAK PRED ŠERIJATSKIM SUDOM O UPRAVI I UBIRANJU

PRIHODA 1308. (1891) ...................................................................................................... 96 XXVII. LITERATURA........................................................................................................ 99

1 KNJIGE ............................................................................................................................. 99 2 ARHIVSKI - DOKUMENTI ........................................................................................... 99 3 PORODIČNA ARHIVA ĆURČIĆA ............................................................................. 101

Page 10: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 10

G L A V A P R V A

S A L I H - A G A ĆU RČ IĆ I N J E G O V O D O B A

( S A R A J E V O - 1 6 9 6 . G O D I N E )

.

Page 11: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

11

I. STARA VITEŠKA BOSNA

Vojska je nailazila u valovima obasjana ranim jutarnjim suncem, uz udaranje doboša, žamor ratnika i hrzanje konja. Odsijevalo je kroz prašinu sunce na oružju. Lepršale su visoko razvijene zastave.

Ravno sarajevsko polje, oivičeno brdima i prekriveno čadorima bilo je pozornica vojsci koja je vršila smotru te 1667. godine. Ćor Ali-paša (Kose Ali-paša)1 bosanski vezir sjedio je na svom pašinskom tronu, s blistavim bijelim turbanom oko čela, u grimiznoj odjeći i gordo promatrao vojnu paradu. Pored njega, skrštenih ruku, nepomično stajali su njegovi dvorjani.

Ovo je bila neponovljiva slika stare Bosne, koja je svoj vojnički zanat smatrala časnim.

Ispred bosanskog vezira ćor Ali-paše te 1667. godine uz udaranje doboša i svirku truba promiču prvi plemići Bosne, sve sami opjevani junaci i vitezovi.

Hadži Osman, glasoviti vojvoda, koji se već od prve mladosti pročuo hrabrošću, predvodi dvije hiljade srebreničkih konjanika i pješaka.

Nailazi Hasan, najbolji vitez, koji, s konja u trku, gađa strijelom i podigne štit sa zemlje. Prate ga ratnici iz sarajevskog kraja, svi ljući no medvjedi. Stotine krajišnika predvodi hudi i kleti Mehmed.

Na zelenom konju poigrava strašni i nemilostivi delija Kanse. On vodi stotine ljutih i hudih Banjalučana, lasnih da se odupru svakoj nevolji.

Iza njih jezdi šaban-aga, uvjeren da njegovih šeststotina junaka, pokupljenih po Hlijevnu vrijedi više nego cijela vojska.

Pohlepnog Omeragu slijedi hiljadu janjičara. Ljutiti Husejin-beg, koji se ponosi svojom kletom čudi predvodi 700 novopazarskih ratnika, a iza njega idu mnogi drugi slavom opjevani junaci i delije.

Ispred svih, jaše na bijelom konju arapin, na čelu svojih osam stotina bačkih pješaka, i konjanika.

Pri kraju ove nepregledne rijeke, koja se valja poljem, naišli su ratnici - dvije tisuće junaka - koje je opremilo Sarajevo za ličnu pašinu pratnju.

Na završetku povorke nastupila je pašina pratnja. Dvije stotine džonlija i delija, odjevenih u vučije kože, nosilo je koplja sa bajracima. Projezdilo je, na brzim konjima, stotine ljutih saridžija odjevenih u pancire. Za njima je naišlo isto toliko pješaka u kožama šumskog zvjerinja.

Zatim su prošli pašini konjušari, koji su vodili sedam jedeka, gizdavih paradnih konja, okrivenih grimizom; svaki je na sedlu, zlatom okovanom, prtio štit, buzdovan i ćordu, sve od suhoga zlata.

Gordo je jahao Kurt ćehaja, u pratnji mladih janičara koji su, sa zlatnim šarkulama na glavi, išli pješke oko njega. Tri konjanika su izdizala zelene 1 Muvekit, Povjest Bosne knjiga I, strana 367. Muvekid ga naziva Kose Ali-paša.

Page 12: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 12

zastave, vezene zlatnom žicom. Sve, dva po dva, jezdilo je 60 mladih adžemi oglana, ćehajinih tjelohranitelja.

Svirači na konjima, sa dobošima, trubama i sviralama išli su ispred komore a iza njih mnoštvo natovarenih kamila, mazgi i konja. Na kraju razlivena rijeka pomoćnih hrišćanskih četa2.

Ovu sliku ratnog Sarajeva a kao svjedok polovinom 17. vijeka ostavio nam je dubrovački poslanik Marin Gučetić.

II. ŽIVOTNI PUT HADŽI SALIH-AGE ĆURČIĆA

Salih-aga Ćurčić sin Mustafin, osnivač Ćurčića Vakufa u Sarajevu, najvjerovatnije rođen je u Budimu (Mađarska) odakle se doselio sa svojim bratom hadži Hasanagom i sinom Jašarom Sadikom u Sarajevo prije 1696. godine.

U Hlivnu polovinom 17. stoljeća spominje se jedna porodica Ćurčića. Po tome se misli da je ćurčijski zanat u Hlivnu bio zastupljen vrlo rano. Porodice koje su se bavile ovim zanatom i čije je prezime nosilo to ime, sasvim sigurno su pripadali i janičarskom džematu varoši, što znači da su izvršavali i vojničku službu.

Hlivno je u 17. vijeku kada ga je posjetio Evlija Čelebija imalo 13. džamija i to 7 povećih od koje su neke bile već tada dosta stare, 3 medrese, 6 derviških tekija, 6 mekteba, jedan golem han, jednu banju i u varoši nekoliko česama. U to vrijeme Hlivno je poslije Sarajeva imalo najviše potkupolnih džamija. U Hlivnu je bila i jedna velika medresa, pod imenom Darul Hadis, koju je sagradio godine 1642. godine Mustaj-beg, sin Ibrahima. U toj visokoj školi (fakultetu) bilo je 16 soba, učionica i na dvorištu šadrvan. U njoj su učene sve onovremene znanosti, tesfir (tumačenje kura'na), hadis, šerijatsko pravo, arapska stilistika i retorika, apologetika i logika3.

Nema nikakve sumnje da je Salihaga rodom iz Hlivna tj. da su se njegovi preci doselili u Budim kao i mnogi Bošnjaci nakon Mohačke bitke 1526. godine. U tome se slaže historičar Hamdija Kreševljaković, kao i dostupni porodični izvori4. Postoji još jedan historijski podatak koji povezuje Ćurčiće sa Hlivnom i Budimom. Mujo (Mustafa) Ćurčić koji je 1686. godine kao četovođa vojevao oko Hlivna i u Dalmaciji. Vrlo je vjerovatno da je ovaj Mustafa bio neki dalji rođak ili čak otac Salih-age Ćurčića5. Moj djed Muhamedaga Ćurčić meni je pričao kako je on u Budimpešti sreo 1909. godine jednu porodicu Ćurčića katolika i kako su mu oni pokazali porodične relikvije; postećiju za

2 Radovan Samardžić, Veliki vek Dubrovnika, Beograd 1983, strana 268 i 269 3 A. Aličić, Livanjske džamije, GIVZ, IX/1941. broj 12, strana 373, 394 i 395. 4 Nedim Filipović, Tri bujuruldije Numan-paše Ćuprilića, Kalendar Gajreta 1941. strana 222. 5 Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga II, strana 443; „U kronici popa Šilobadovića ima podataka o četovanju Livnjaka po Primorju i Primoraca po okolini Livna. Janković je Livno porobio 1686. S livanjske strane spominje se kao četovođa Mujo Ćurčić.“

Page 13: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

13

klanjanje, tespih i ibrik, što su oni čuvali kao stvari koje ih podsjećaju na njihovo porijeklo. Međutim tok historijskih događaja išao je svojim smjerom.

Neuspjeh osmanske vojne predvođene velikim vezirom Kara Mustafa-pašom pod Bečom 12. septembra 1683. godine predstavljao je početak vojnih poraza i teritorijalnih gubitaka Osmanskog carstva u narednih trinaest godina. U ovom ratu velike uspjehe imala je habzburška vojska. Njene jedinice su bile u permanentnoj ofanzivi.

U Budimu, glavnom gradu istoimenog ejaleta bile su stacionirane velike osmanske oružane snage iz svih pokrajina Carstva. Među njima je i bio veliki broj Bošnjaka tj. ljudi porijeklom iz Bosne, čiji su preci došli u ovaj grad još 1541. godine kada su ga Osmanlije definitivno osvojile. Od tada pa u narednih 145 godina potomci tih Bošnjaka održavali su čvrste veze sa Bosnom, domovinom njihovih predaka. Među takvim bošnjačkim porodicama bili su i Ćurčići.

U vrijeme kada je habzburška vojska 1686. godine došla pod zidine Budima, vjerovatno je u ovom gradu živio i Salih-aga Ćurčić.

III. PAD BUDIMA 1686. GODINE

Nije nam poznato da li je učestvovao Salih-aga u odbrani Budima, kao što ne znamo je li bio u nekom drugom odredu ili na nekom drugom mjestu. Međutim, njegova vojnička titula age, kao i sav njegov kasniji život, te podvizi koje je poduzimao u ratovima svjedoče nam da je morao učestvovati u tim bitkama.

Bitka za Budim označila je kraj osmanske epohe u Ugarskoj. Za Bošnjake ona je sigurno predstavljala tragičan poraz, stradanje i napuštanje teritorije na kojoj su živjeli oko 150 godina.

Sigurno je da je pad Budima bio najveći vojni i politički događaj Bečkog rata (1683-1699),ne samo zbog velikih borbenih snaga koje su tu korišćene nego i zbog drugih okolnosti. Savremenici su shvatali da posjedovati Budim, znači imati odsudni bedem za odbranu Osmanskog carstva.

Pod komandom vojvode od Lotaringije, vrhovnog carskog zapovjednika u osvajanju Budima, učestvovali su: španjolski grandi, francuski markizi, engleski lordovi, talijanski grofovi, njemački prinčevi po krvi. Ali, kako kaže Hammer i mnogi drugi građani: 60 Katalonaca (većinom obrtnika iz Barcelone), 90.000 carskih Austrijanaca (od čega 20.000 Mađara i Hrvata), 30.000 pomoćnih četa iz Njemačkog carstva, 3.000 Franaka od Thungena, 8.000 Brandeburzana, 6.000 Švaba, 5.000 Saksonaca i 8.000 Bavaraca.

Nasuprot njemu, nalazilo se u Budimu 16.600 prokušanih ratnika pod komandom Abdurahman-paše starog sedamdeset godina, janjičarskog age, sa iskustvom ratnika od Kandije6.

U pričuvi stajao je naš zemljak, Bošnjak serasker Sulejman-paša, ne baš

6 Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, Zagreb 1979, knjiga 3, strana 20.

Page 14: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 14

sposoban vojni komandant. On je trebalo da pomagne u odbrani Budima. Uz njega u odbrani Budima sa bošnjačkom vojskom učestvovao je i bosanski vezir Sijavus-paša7. Nasuprot osmanske vojske stajala su dvojica iskusnih vojskovođa, princ Eugen Savojski i markgrof Badenski.

Pred pad Budima sultan je poslao muftijinu fetvu braniocima: Da je Budim ključ Osmanskog carstva i da je njegova odbrana vjerska obaveza8.

I pored toga što je otpor bio herojski, glavni grad dotadašnjeg Budimskog ejaleta, osvojile su jedinice bečkog cara Leopolda I (1658-1706), 2. septembra 1686. godine.

Nakon pada Budima, prolazeći između 4.000 leševa pokraj plamena zgrada koje su gorjele u razrušenom gradu, tragao je za knjigama Bolonjac Marsigli poznavalac istočnjačkih jezika. Kao ljubitelj knjige, najprije je u metropolitanskoj crkvi našao dva kabineta rukopisa, koja su ostala pošteđena od razaranja. U tom trenutku su u metropolitanskoj crkvi odsijecali šejhu imamu glavu. Poslije toga Marsigli je u drugoj džamiji našao puno rukopisa, a u carskoj palati rukopise Korvinove knjižnice9.

U razorenom gradu, zajedno sa mnogim uništenim rukopisima, nestalo je zauvijek i jedna multikulturna i multilerigiozna sredina. Skupa sa tom kulturom stradali su i Bošnjaci, koji su bili tradicionalno tolerantni spram drugih naroda. Tako je nestao jedan način života, koji da je ostao takav, možda bi izmijenio historiju toga dijela Evrope.

Od sada će svi ovi krajevi biti hrišćanski.

Što se tiče Bošnjaka, u njihovom pamćenju ostala su samo prezimena, koja ih podsjećaju, na život u ovim krajevima; Kolosi, Mađarevići, Paloši, Udžvarlići, Mestvice, Hiroši, Hojoši, Janjoši itd. Pored toga ostala su i mnoga rukopisna djela, pjesnika, historičara, hroničara, koja su se uspjela do danas sačuvati.

Sa stanovišta vremena o kojem govorimo, ovdje se radi o kulturno historijskom kompleksu udjela Bošnjaka u osmansko ugarskom životu. Inače, odnos Bosne i Bošnjaka sa Ugarskom je apsolutno milenijski i ne može se odnositi samo na ovaj period10.

Shvatajući sve dimenzije ovoga poraza, Bašagić je o tome pisao: „Bosna je izgubila više nego sva Turska. Velika lenska i feudalna imanja bosanskih i hercegovačkih begova propadoše zauvijek. Mnoge naše naseobine po većim gradovima i palankama, koje su otišle iz Bosne za Sokolovićeva vremena i poslije, izgubiše se zauvijek. Hiljade bosanskih porodica ostalo je u Ungjurovini. Veoma mali broj vratio se u domovinu.“11

7 Sarajlijama je ovaj paša poznat po „Sijavus-pašinom hanu“, odnosno,"ćifutskoj dairi" ili "čifuthani", gdje su se doselili protjerani Jevreji iz Budima u stari dio Baščaršije. Oni su za svaku odaju plaćali po sto para. Muvekit, Povijest Bosne knjiga I, strana 403. 8 J. von Hammer, Historija Osmanskog Carstva, knjiga III, strana 22. 9 Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 23. 10 Muhamed Hađijahić, Porijeklo Bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990, strana ll 8. 11 Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH, Sarajevo 1990. godine strana 83.

Page 15: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

15

U isto vrijeme španjolski židovi iz Budima, povukli su se sa Bošnjacima, pa se naselili u velikom Mahmutovom hanu u Sarajevu koji je imao četrdesetosam soba. Ovaj han je sagradio pomenuti Sijavus paša12.

Skarić prenoseći tvrdnju Muvekita kaže: - da se zvanično taj kompleks zvao Sijavus-paša daire ili ćifuthana. Jevreji su ga zvali Kortiz, a ostali svijet Velika Avlija13. Jevreji, koji su se nakon progona iz Španije (1492. godine), naselili u Sarajevu i po krajevima Bosanskog pašaluka, morali su se nakon 150 godina života u Unđurovini i Budimu, vratiti skupa sa Bošnjacima u Sarajevo.

Po svoj prilici Jevrejima nije odgovarao prozelitizam tadašnjih evropskih hercega i markgrofova.

IV. BOSNA NAKON PORAZA KOD SENTE 1687. GODINE

Poslije pada Budima, nastaje dalja erozija državnih teritorija. Markgrofu Ljudevitu Badenskom predali su se ovi gradovi: Sikloš, Kaposvar i Tarda, Pečuh i Segedin.

Veliki vezir Sulejman-paša odlazi na zimovanje u Beograd. A tatarska vojska u Temišvar. Već je tada vidljivo da se osim demolarizacije u osmanskoj vojsci javljaju i greške državnog sistema.

Godine 1686. godine u Bosni Sijavuš paša biva pozvan u Istanbul, a za bosanskog vezira dolazi Mehmed-paša Atlagić, čije će ponašanje još više doprinjeti slabljenju Bosne. Atlagić u zavadi sa Sijavuš-pašom, koji u međuvremenu postade veliki vezir, za inat ovome predade Mlečanima Knin. Tamošnje stanovništvo, izlazeći iz tvrđave, uvrijeđeno od njega, govorilo je: „Ovo si ti u sporazumu sa kršćanima učinio a ne nama.“ Tako su ga uhapsili pa je umro u zatvoru u Prištini 1688. godine14.

Na bosansko-dalmatinskom ratištu dolazi također do promjena u komandi mletačkoj. Komodora Valiera zamijenio je Cornaro budući osvajač Novog. Cornaro je odmah nakon imenovanja sa muslimanskim preobraćenikom, morlačko vlaškim harambašom, Stojanom Jankovićem zauzeo Sinj15.

Pad Sinja u mletačke ruke imaće šire značenje u borbama koje će se nakon toga voditi na granicama Bosne. U ovom drugom mletačkom pokušaju 1686. godine, taj plijen bio je više nego lagan. Jer su Bošnjaci već iskrvavili kod Budima i u Unđurovini. To je olakšalo Mlečanima da nastave dalje upadati sve do Hlivna, gdje mnogo naselja popališe i mnoge kršćane odvedoše.

Sve do ljeta 1687. godine po carstvu su skupljani porezi i vršene smotre Janjičara.

20. jula 1687. godine u odlučujućoj bitci kod Harsanja ili Zente, koja zauvijek 12 Prilozi, godina XVII, broj 18, Sarajevo 1981. godine. M. Hađijahić, “O manjinskim etničkim skupinama u BiH u 18. i 19. stoljeću, do okupacije 1878.“ strana 205. 13 Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937. godina strana 64. 14 Muvekit, Povjest Bosne, knjiga I, strana 405. Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH, strana 81. 15 Milan Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, Sarajevo 1910. godina, strana 107.

Page 16: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 16

riješi sudbinu Ugarske. Osmanlijska vojska bila je poražena. U toj odlučujućoj bitci, na jednoj strani stajao je Bošnjak veliki vezir Sulejman-paša sa vojskom od 49.000 ljudi, a koja je sa Tatarima mogla brojati i 60.000 ljudi. A na drugoj habzburška vojska.

Poraz je bio strašan. U samoj bitci Austrijanci su izgubili samo 2.000 ljudi, a osmanlije 20 puta više. Ovako veliki gubiti nastali su zbog pometnje i bijega njihovih trupa. Kada je stigla vijest o porazu u Istanbul, sultan tri dana nije ništa jeo, a sultanija - haseki se od tuge razboljela16.

Neposredna posljedica bila je gubitak Slavonije. Napustili su Osijek, predali Valpovo i još 14 gradova i palanki. U Krčkom sandžaku pobjegnu plaćenici u unutarnju Bosnu ostavivši gradove, naselja i palanke bez odbrane17. Nekako u to vrijeme, pominje se onaj podatak o ratovanju Muje Ćurčića (1686) u okolini Hlivna i Dalamacije.

Još prije ovog velikog poraza 4. maja 1687. godine Bošnjaci su stekli još dovoljno snage da sa 5.000 konjanika i 1.000 pješaka pokušaju osloboditi Sinj. Ali su tom pokušaju znali odoljeti Cornaro i vlaški harambaša Janković, koji spasiše Sinj18.

Sada, poslije poraza kod Haršanja nastala je demoralizacija među Bošnjacima. Glasovi o porazima u Ugarskoj, o pogibiji Bošnjačkih spahija, o navalama sa raznih strana, o gubitku gradova i naselja i o bijegu graničnih plaćenika, izazvaše opću pometnju i strah.

Jedina svijetla tačka bilo je imenovanje TOPAL GAZI HUSEIN-PAŠE (1687) za vezira Bosne, koji će u slijedeće četiri godine spasiti Bosnu od sudbine koju su joj namijenile članice Svete lige. On je u tim mutnim vremenima jedini našao dovoljno unutrašnje snage da organizuje odbranu i podigne borbeni duh naroda.

V. POVRATAK BEOGRADA 1690. GODINE

Svi ovi neprekidni vojni porazi iza 1683. godine, kojim je bila uzdrmana ogromna relativno stabilna Osmanska imperija, imali su za posljedicu mnogo nesreća i tragedija kod tadašnjih Bošnjaka. Ovi događaji su sigurno pogodili Hadži Salihagu Ćurčića i njegovu familiju. U toku tih deset godina života od 1686. do 1696. godine, on je nekuda lutao, nakon čega se prvi put javlja u Sarajevu.

Carska osmanska vojska se neprekidno povlačila, pa je se morala spustiti sasvim na jug, do granica Niša, Kosova polja, Skoplja i Prizrena. Nasuprot nje bilo je koncentrisano 7-8.000 Nijemaca, Mađara i Albanaca.

Kao što često biva u ratovima, nakon što su ovi vojni porazi zaprijetili potpunoj propasti Osmanske države, ratna sreća se naglo promijeni. U to vrijeme u osmanskoj vrhovnu vojnu komandu došao je jedan čovjek, kome je 16 J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 24 i 25. 17 Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH, strana 81. 18 J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 28.

Page 17: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

17

uspjelo preokrenuti tok vojnih događaja, izvojevati pobjede i povratiti Beograd19.

Te 1689. godine za velikog Vezira izabran je Mustafa Koprulu, iz slavne vezirske porodice Koprulua. On je među svijetom uživao glas poštivaoca islamskih zakona. Bio je star 52 godine. Bio je inače neprijatelj vina i i sklon više nauci nego ratnim umijećima. Ipak mu je pošlo za rukom, nevjerovatan podvig, da osvoji ponovo Beograd 1690. godine. Na taj način Osmanlije su se ponovo našle na obalama Dunava.

Sa staništa ratne sreće bilo je znakovito da je on prisutnim upravljačima Carstva odmah po naimenovanju održao govor. U tom govoru veliki vezir Mustafa Koprulu je podsjetio prisutne na Allahovu kaznu, na dužnost muslimana u ratnim uslovima, na pomutnje u Carstvu, na opasnosti od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. Zatim o realnoj opasnosti da u slijedećem ratu njihova država izgubi i sam Carigrad. Ovakav oštar istup u govoru velikog vezira Mustafa Koprulua svojim slušaocima imao je bitnog utjecaja na povratak izgubljenih teritorija i potiskivanje zapadnih armija na uzmak i povlačenje20.

VI. DOLAZAK HADŽI SALIH-AGE U SARAJEVO 1696. GODINE

Još dok je rat trajao, prognani Bošnjaci iz Budima su išli od jednog do drugog mjesta koja su bila pod sultanovom vlašću. Među njima su bili i Ćurčići.

Ne možemo danas ustanoviti tačan datum dolaska u Bosnu i Sarajevo Hadži Salih-age Ćurčića sa bratom Hasan-agom i sinom Jašar Sadikom. Prema našim saznanjima Salihaga je, kada je došao u Sarajevo, mogao imati nešto oko 30 godina, a njegov sin Jašer Sadik manje od 10 godina.

U temessucima i hudžetima koji se odnose na njegovu ličnost, on se prvi put javlja u Sarajevu 8. rebiulahira 1108. (4. novembra 1696. godine)21.

Tom prilikom u zajednici sa bratom Hasan-agom kupio je kuću u Jahja-pašinoj mahali u Sarajevu, za čvrstih 255.000 akči. Kasnije se iz prepisa njegove vakufname (1736) vidi da on stanuje u Jahja-pašinoj mahali. Međutim, izvjesno je da se Salih-aga sa bratom Hasan-agom i najstarijim sinom Jašarom Sadikom doselio u Sarajevo znatno prije kupovine kuće na današnjem Ćurčića brijegu (4. novembra 1696. godine)22.

19 J. von Hammer, Historija Carstva, knjiga III, strana 44. M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 109. 20 J. von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 44. M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 110. 21 Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 49. 22 Originalni prepis vakufname od 24. redžepa 1149. (29. novembra 1736) sačuvan je u arhivi moga djeda Muhameda ćurčića, sa potpisom historičara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije. Ovaj prepis poslužio je u raspravi za donošenje presude na šerijatskom sudu u Sarajevu od 7. rebiul-ahira 1309. (11. novembra 1891) broj 173. Drugi prepis vakufname od 24. redžepa 1149. zapisao je Sarajevski naib Abdul Kerim ef. 1220/1805. godine u sidžilima Vakufske direkcije, prvi sidžil, strana 8.

Page 18: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 18

U Hudžetu banjalučkog kadije iz marta 1695. godine (kraj zilhidže 1107.), Salih-aga Ćurčić javlja se kao (muvekhil) zastupnik koji kupuje zemljište baštinu (mulk), te 2 vola i 13 truki pčela u selu Jakut u banjalučkom kadiluku od Mandžuke Mehmed-age za 6.500 akči. Među svjedocima ove kupovine je bosanski alajbeg Hasan-beg i banjalučki muselim Mustaj-beg što svjedoći o već tada visokom vojnom položaju Salih-aginom. Ovo je najraniji dokument koji imamo o Salih-agi prije njegove pojave u Sarajevu23.

Sasvim je neutemeljena tvrdnja da se Ćurčići kao bogati trgovci iz Hlivna doseljavaju u Sarajevo poslije požara 1697. godine kako tvrdi Halid Buljina. Njemu vjerovatno nisu bili dostupni validni historijski izvori24.

Evlija Čelebija, koji je putovao turskom Ugarskom (1660/1), piše da se bosanski govori u Pečuju, a za stanovnike Budima kažu da su Bošnjaci.

Iz porodične tradicije znamo da se Salihaga doselio iz Budima u Mađarskoj, iz onih brojnih bošnjačkih naselja, koja su bila osobito jaka prema granicama oko Kaniže, Sigeta, Boboče, Pečuha, Vesprima, Višegrada, Ostrogena, Stolnog Biograda, u cijelom Podunavlju i Potisju i u Banatu25.

Međutim, kad znamo da je Slavonija tek nakon sjajne pobjede grofa Badenskog kod Slankamena 1691. godine, definitivno pala u austrijske ruke i da u njoj ne ostade više niko od tadašnje velike bošnjačke populacije. Preko 50 posto tamošnjeg stanovništva činili su muslimani. Na osnovu ove činjenice mi možemo pretpostaviti da je Salih-aga upravo poslije definitivnog pada Slavonije, odlučio da se doseli u Bosnu.

Iz historijskih izvora se vidi da su i Salih-aga i njegov brat Hasan-aga, kada su došli iz Mađarske u Sarajevo nosili titulu aga tj. vojnih komandanata, a da su generacijama nakon njih Ćurčići bili ili vojni komadanti, kadije, teftedari, muselimi, gradonačelnici. Uglavnom u narednih 300 godina oni su bez sumnje pripadali elitnom sloju građana Sarajeva.

Gdje je Saliha-aga bio u danima, nakon po Bošnjake, tragičnog pada Budima (1686), zatim u vrijeme kada su se vodile velike bitke u Slavoniji, Vojvodini i oko Beograda ne da se tačno utvrditi.

Nešto više svjetla unosi jedno pismo serlehabina (?) Omera buljubaši Saliha-agi Ćurčiću iz 1696. godine (1108), u kome mu javlja da mu je poslao 3.500 groša i predao ga Mustaf-agi i da će tasliharu (sa te strane, tamo) poslati još 2.500 groša što treba da se preda prema (naredbi) časnog fermana26.

Vrlo je vjerovatno da se u Sarajevo doselio mnogo prije nego što je kupio kuću u Jahja-pašinoj mahali na današnjem Ćurčića brijegu (4. novembra 1696). Također je očigledno, da je hadži Salih-aga, već po dolasku bio bogat čovjek.

U jednom drugom dokumentu on se već 26. aprila 1697. godine (15. ševala

23 Gazi Husrev-begova biblioteka A-48/T0. 24 Halid Buljina, Na ćurčića brijegu, Glasnik br. 1, VIS SFRJ (1988.) strana 104. 25 M. Hadžijahić, Porijeklo Bosanskih Muslimana, strana 119. 26 GHB A-950/T0.

Page 19: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

19

1109) javlja, kao buljubaša carskih sejmena27. Da je on ranije postao baš buljubaša (glavni buljubaša) carskih sejmena potvrđuje jedan temesuk (pismena potvrda) buljubaša iz januara 1697. godine (16. ševal 1109), Hatasa Mahmuta, Fazlibegovića Mustafe, Čalke Hasana, Sulejmana, Mehmeda i Bekira, da su primili od baš-buljubaše Saliha-age za dva mjeseca po dvije zdrave pare u gotovu umjesto pola oke mesa dnevno28.

Salih-agino porijeklo iz Hlivna je nesumnjivo, jer to potvrđuje i historičar Hamdija Kreševljaković, kao i mnoge druge isprave u kojima se Salihaga javlja kao kupac zemlje u Hlivnu. Tako on kupuje zemlju u selu Ćukliću u Hlivanskom polju29. Još jedan podatak je zanimljiv u cijeloj ovoj priči o Salihagi. On će kupiti kuću u Jahja-pašinoj mahali u Sarajevu, na mjestu koje će kasnije narod zvati Ćurčića brijeg, godinu dana prije nego što je Eugen Savojski spalio Sarajevo 26. oktobra 1697. godine.

VII. POBJEDA BOŠNJAKA KOD BIHAĆA I PORAZ OSMANSKE VOJSKE

KOD SENTE 1697.

Godine 1697. u Beču bi odlučeno, na nagovor hrvatskog bana Bačana i karlovačkog generala Auersprega da se napadne Bosna i osvoji Bihać. Pripremajući se za ovaj napad vezir bosanski Mehmed-paša Korča, prvo odlično opremi Bihaćku tvrđavu, a zatim, u pričuvi kod Kamengrada sakupi bošnjačke čete.

Nakon općeg neuspjelog juriša na bihaćku tvrđavu, kako kaže Bašagić, branioci izletješe ko' pomamni i pobješnjeli s kosama, sjekirama i mačevima na kršćanski tabor, te mnogo ljudi potukoše i izraniše.

U konačnici bitke za Bihać Mehmed-paša Korča natjera njihovu veliku vojsku od 13.000 ljudi i 26. teških topova na konačno povlačenje, poslije njihovih neuspjeha da osvoje Bihaćku tvrđavu30. Ovaj sposobni i hrabri bosanski valija Mehmed-paša Korča, prema pisanju Muvekita, rođen je u selu Korče u Sarajevskom kadiluku gdje i danas ima njegovih potomaka31.

Nakon toga ban Baćan i general Auersperg diže vojsku osmog jula pa se propalih nada vrati u Hrvatsku razorivši usput osvojeni Izačić i Ripač.

Ovaj poraz uticao je na definitivno odustajanje Austrije od osvajanja Bosne.

Za to vrijeme dvije su se velike vojske pripremale za odlučujuću bitku u središtu Balkanskog poluostrva. Habzburška vojska poražena ispod Bihaća 13. augusta pridruži se Eugenu Savojskome pod Varaždinom.

27 Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 51 i 52. 28 GHB A-839/T0. 29 Gazi Husrev-begova biblioteka, dok. broj 65. 834. 864. Nedim Filipović, Tri bujuruldije Numan-paše, Gajret 1941, strana 222. Moj dajidža Fuad Ćurčić pričao mi je, da je g. Hamdija Kreševljaković tvrdio, da ima podatke da porodica Ćurčića potiče iz Hlivna, gdje je živjela u doba srednjevjekovne Bosne. 30 S. Beg Bašagić, Kratka uputa, strana 86, M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 111. 31 Muvekit, Povjest Bosne, knjiga I, strana 425.

Page 20: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 20

U Sofiji se pripremao sultan Mustafa II i veliki Vezir Almas Mehmed-paša (juli 1697. godine) da sa vojskom krene protiv habzburških snaga. Na taj način se krenulo u susret bitci kod Sente na ušću Tise u Dunav, koja je trebala da Osmanlijama povrati u prethodnim bitkama, izgubljene evropske posjede.

Nasuprot Osmanlijama, druga vojska pod komandom Eugena Savojskog skupljala se i kretala prema Bačkoj.

U toku priprema za glavnu bitku u Sofiji pred sud sultana došao je namjesnik Dijabekra Daltaban Mustafa-paša, da bude kažnjen, zbog ucjena, malverzacija i drugih radnji.

Umjesto smrtne kazne na nagovor sultanovih saradnika, prognaše ga u Počitelj. U toku te godine Počitelj su zajedno sa utvrdom Nevesinje uzalud opsjedali Venecijanci.

U međuvremenu, u središnju Bosnu na klasičnan razbojnički način upade Mlečanin Vanagetti sa 1.500 Morlačkih Vlaha i opustoši pedeset mjesta, sela i palanki32.

Realno, bitka kod Sente bila je strašni poraz Osmanlija, koji je nastao zbog krivice komandanata.

Među okupljenim komadantima, samo je Amud'a zade Husein-paša hrabro predviđao ono što će se dogoditi sultanovoj armiji. Tvrdio je kako će ih neprijatelj uhvatiti u zamku, otsjecanjem osmanskih borbenih efektiva od cjeline, ako oni pređu s vojskom na drugu stranu, na ušće rijeke Tise u Dunav.

11. septembra 1697. sučelile su se obje vojske na utoku Tise u Dunav kod Sente.

Poraz Osmanlija bio je neminovan. Oko dvadest hiljada Osmanlija poginulo je na bojnom polju, oko deset hiljada utopilo se u vodama Tise.

Prema Muvekitu; „Princ Eugen je u vrijeme ićindije organizovao svoje odrede i udario na carsku armiju. Pošto je srušio most, mnogi islamski vojnici utopili su se u rijeci Tisi. U ovom okršaju poginuli su veliki vezir Almas Mehmed-paša, Džafer-paša, osamnaest beglerbegova i janičarskih-aga. Uzvišeni sultan je te noći jedva izvukao živu glavu33. Taj poraz toliko kosnu Gazi Mehmed-pašu Korču, da se od jada razbolje i umrije petnaesti dan u Travniku. Pašin ćehaja Sari Ahmed-aga, također Sarajlija, postade bosanskim beglerbegom34.“

Te večeri dok je sultan bježao prema Beogradu, princ Eugen Savojski u euforičnom stilu pobjednika pisao je u izvještaju austrijskom caru; „Kako je zalazeće sunce toga dana obasjavalo posljednjim zrakama ovu najkrasniju pobjedu carskog oružja.''

32 J. von Hammer, Historija Carstva, knjiga III, strana 68. 33 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 424. 34 Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH, strana 86.

Page 21: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

21

VIII. PRODOR PRINCA EUGENA SAVOJSKOG DO SARAJEVA 1697. GODINE

Nakon ove velike vojne pobjede, princ Eugen Savojski napravio je riskantan poduhvat. Sa relativno malim snagama prodro je drsko u srce Bosne i pritome nije vodio računa šta se je desilo habzburškim snagama kod Bihaća.

Vojni prodor princa Savojskog i paljenje Sarajeva mnogo je komentarisan u historiografiji. Inače, ovaj prodor osim razaranja Sarajeva, nije imao značajnih strategijskih efekata u konačnoj pobjedi hrišćanskih armija na Balkanu.

Cijela operacija nije trajao više od 20 dana, od 6. do 26. oktobra 1697. godine. Princ Eugen, prešavši Savu (12. oktobra 1697), vodio je sa sobom 2.000 pješaka i 4.000 konjanika, 12 topova i 2 mužara na brzi pohod kroz Bosnu. On je sa vojskom prodirao usput lomeći otpore, linijom Kotorsko, Doboj (na ušću Usore i Spreče), Maglaj, Žepče, i dalje prema Zenici, Visokom (Moštri) sve do Sarajeva, koji je kao centralni grad sa mnoštvom sjajnih građevina bio njegov glavni cilj35.

Prema bosanskim izvorima, Muvekit tvrdi da je on na Bosnu krenuo sa 40.000 vojnika. Da je usput zauzeo tvrđave Doboj, Maglaj, da je topovima pucao na Tešanj, a da su mu kod Žepča stanovnici pružili znatan otpor36.

Sa vojnog stanovišta ovaj prodor nosio je u sebi maksimalan rizik, s obzirom na iskazano junaštvo Bošnjaka.

Leteći pohod princa Eugena Savojskog u Bosnu može zahvaliti svoj uspjeh koliko činjenici totalnog iznenađenja, toliko i tome da je mnogo bošnjačkih odreda stradalo u bici kod Sente. Kao i smrti sjajnog ratnika Gazi Mehmed-paše Korče. Njegov ćehaja Sari Ahmed-paša, nabrzinu je okupio nešto četa kod Vranduka, da se odupre princu.

Zbog otpora kraj Vranduka i nemogućnosti da prođe dolinom Bosne, princ Eugen je napravio zaobilazni put preko brda sa sjeverne strane oko Vranduka. Ovaj put je kraći za jedan sahat hoda, a narod ga nazva kameni put. Kraj njega princ ostavi svoju artiljeriju sa 700 ljudi.

Razbivši svoju vojsku na neke manje odrede, uputi se prema praznoj Zenici. Na tom putu kršćani su hrpimice dolazili u tabor sa molbom da im se da slobodan prolaz. Htjeli su napustiti zemlju i poći za carskom vojskom37.

Nasuprot tome Muvekit tvrdi, kako mu na putu do Sarajeva niti jedan pripadnik bilo koje vjere nije došao ususret, niti mu se pokorio. Također tvrdi da su mu stanovnci Kaknja pružili veliki otpor, ali da nisu imali snage da izdrže. Dok ih nevjernici nisu gotovo sve pobili a kuće im zapalili38.

35 J. Von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 73. 36 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 426. 37 M. Prelog, Povijest Bosne, knjiga I, strana 111- 113, Safvet-beg Bašagić, Kratka uputa, strana 86 i 87. 38 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 427 i 428.

Page 22: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 22

Nemajući kud u ovako krajnje opasnoj situaciji, Porta je imenovala bosanskim vezirom, Daltaban Mustafa-pašu, sa zadatkom da od neprijatelja odbrani Sarajevo i u tu svrhu dato mu je 4.000 pješaka, 500 konjanika i četiri stotine kesa zlata39.

Nakon borbi kod Kaknja, Princ Eugen Savojski osvanu sa vojskom u naselju Moštri kraj Visokog. Prije nego što će ući u Sarajevo, prema Muvekitu, princ je u selu Moštrima pobo svoje zastave (jedan sat hoda od kasabe Visoko) i poslao svoje izaslanike u Sarajevo.

Prema vijestima koje su stizale u austrijski logor u Sarajevu je zavladao strah i zbunjenost. U šeheru se vjerovali da Savojski neće ići na grad. Niko se nije spremao da bježi. U selu Doboju, zapovjedi princ ritmajsteru iz odjeljenja obrštara Kiba, da uzme 200 husara i 22 korneta i furira, pa da kao avangarda ide prema Sarajevu, i da ponese tri pisma istog sadržaja, na njemačkom, turskom i bosanskom jeziku40.

Pisma su prenosila poruku: „Mi Evgenije Franc, vojvoda od Savoje i Pijemonta, vitez Zlatnog runa i general feldmarašal Njegovog Veličanstva rimskog cara i češkog kralja, glavni komadant jedne dragonske regimente i komandujući general glavne armije Njegovog Veličanstva, koja je u ratu sa Otomanskom Portom, dajem na znanje vrhovnom poglavaru otomanske varoši Sarajevu..."

Pismo se završavalo jasnom prijetenjom: Da neće poštedjeti nikoga pa ni dijete u majčinoj utrobi.

Došavši pred Sarajevo, trubač je u znak mira neprestano trubio, a glasnik (kornet) držeći uvis desnu ruku pokazivao je na pisma. I dok je to radio, Bošnjaci iza zaklona zapucaše i na licu mjesta ubiše trubača.

Sahat po odlasku iz logora, povrati se kornet, kome je liptala krv iz pet rana. Trubača njegovog, kako reče, na licu mjesta su ubili.

Poslije ovoga napada na parlamentarce, nije bilo govora da će princ Eugen Savojski štedjeti Sarajevo. Princ odmah naredi, da se vojska postroji po najbližim visovima i da forsirano krene naprijed.

22. oktobra (7. rebiul evela 1109) princ Eugen osvanu pod Sarajevom. Za to vrijeme, Sarajevo su u panici napuštali neki stanovnici grada. Dok su se drugi građani, prema Bašagiću, „sa svim malom i čeljadima“ dobro spremili na otpor i povukli u tvrđavu41.

Muvekit tvrdi, da je stanovništvo Sarajeva ranije sklonilo svoje imetke i čeljad i zatvorilo se u vratničku tvrđavu. A da je neprijatelj ne našavši bogatstva koje je tražio, zapalio cijelo Sarajevo42.

Nema nikakve sumnje da je povlačenje stanovništva prema gradskoj tvrđavi

39 J. Von Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga III, strana 73. 40 Vladislav Skarić, Sarajevo 1937, strana 110–112. 41 Safvet beg Bašagić, Kratka uputa, strana 87. 42 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 427.

Page 23: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

23

organizovao Salih-aga Ćurčić. On je samo prije devet mjeseci bio naimenovan za glavnog buljubašu carskih sejmena grada Sarajeva. Pa je kao komandant sarajevskih janičara morao učestvovati u odbrani grada43.

Ne postoje nikakvi podaci o tome kako su se branili na brzinu sabrani vojnici, u vratničkoj tvrđavi, niti znamo šta je u odbrani vratničke tvrđave preduzimao Salihaga Ćurčić. Međutim činjenica je, da se je princ Eugen Savojski bojao nadolazeće zime, pa ako se duže zadrži, da će mu ponestati hrane i zahire, i da će zbog toga stradati. Zato u petak 26. oktobra 1697. godine naredi svojim trupama da krenu nazad.

Šeher Sarajevo je do tada bilo velika i sjajna varoš, sa 120 vrlo lijepih džamija, crkava i sinagoga. U toku prodiranja austrijskih trupa u doljnjem gradu nije bio organizovan nikakav otpor. To je odmah iskoristilo nekoliko odjeljena husara da pljačka i pali varoš. Prethodno je bilo strogo vojnicima zabranjeno da se bez zapovjedi pale zgrade, dok se sav plijen i velika pljačka ne osigura. I pored ove naredbe nastao je veliki požar.

Dok se grad palio i pljačkao, oko 150 ljudi koji su branili tvrđavu, opališe nekoliko hitaca iz malih topova koji austrijskoj vojsci ne učiniše nikakve štete. U toku trajanja ovog katastrofalnog požara ostali su poštedjeni samo neki periferni dijelovi grada.

Princ Savojski, nakon toga, prema nekim izvorima napustio je Sarajevo sa brojnim plijenom i vodeći sa sobom mnoge hrišćane, koji su ga molili da u njegov logor donesu svoje stvari. On im je obećao da će ih naseliti u zemljama preko Save.

Svi savremeni strani i domaći izvori slažu se i potvrđuju, da je ova katastrofa zbrisala Sarajevo, kao bogati napučeni grad. Razmjere katastrofe bile su ogromne; spaljene su skoro sve džamije, osim nekoliko njih; kao Haržina, Karaferhatovića, Timurhanova, Dajanli H. Ibrahima i još neke. Izgorjeli su protokoli sarajevskog suda, mnoge privatne biblioteke i brojna značajna dokumenta. Pravoslavna crkva nije izgorjela, katolička crkva je izgorjela i nije se popravila sve do devetnaestog vijeka. Mnogi drugi javni objekti također su spaljeni. Bošnjaci koji su bili pohvatani, kao i nešto Jevreja odvedeni su u ropstvo.

Staro Sarajevo, slavnih graditelja i dobročinitelja, Ishak-bega Isakovića i Gazi Husrev-bega više ne postojaše. Ostala su samo zgarišta koja su građani poslije ovog pohoda i ove katastrofe morali opravljati.

IX. OBNOVA DŽAMIJE U JAHJA-PAŠINOJ MAHALI NA ĆURČIĆA BRIJEGU

1698/99. GODINE

Nakon paljena Sarajeva i katastrofe koja je zadesila narod Sarajeva, Salihaga Ćurčić, krenuo je odmah da sa svojim bratom hadži Hasanagom i najstarijim

43 Temesuk od 6. januara 1697. godine, GHB-A-830/T0, Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 51. i 52. Abdulah Škaljić, Turcizmi u SH jeziku, Sarajevo 1979. godine, strana 556. Sejmen, pripadnik jednog roda janičarske pješadije.

Page 24: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 24

sinom Jašarom Sadikom pomogne podizanju grada.

Vjerovatno da je kuća koju je kupio od žene Umihane za 255.000 akči (4. novembra 1696) bila također spaljena. To je onaj Konak na uglu Sagrdžija i Ćemerline ulice, na mjestu gdje je danas Islamski fakultet, koji se spominje u njegovoj vakufnami iz 1736. godine.

Pošto je Salih-aga odlučio ranije da će trajno živjeti u Sarajevu, on je prema sačuvanim izvorima, odmah krenuo u opravku Konaka i Jahja-pašine džamije koja je u požaru izgorjela do temelja.

O teškom stanju u kojem se nalazilo Sarajevo tih godina svjedoči ferman, kojeg je izdao sultan 19. aprila 1701. godine u Bogom štićenoj sultanovoj prijestonici Konstantiniji (Carigradu).

Sultan je tim fermanom oslobodio stanovništvo od izuzetnih nameta (tekalif-i orfije i tekalif-i šakke) i zloupotreba jer stanovnici te kasabe žive neki od zanata, a neki od trgovine. A pored svega oni su zaslužni, jer su uvijek na poziv emira Bosne da odbiju neprijateljsku opasnost odlazili sa njim u rat, svako prema svojim mogućnostima, imućni na konjima i pod oružjem, a sirotinja pješke i tu su dužnost besprijekorno obavljali44.

Iz 1698. godine imamo tri dokumenta (temesuka) iz kojih je vidljivo da Salih-aga kao glavni buljubaša isplaćuje redovno plate janjičarima Sarajeva, i to 23. februara (zilkade), te 1. i 25. marta (zilhidže) 1698. godine45.

To isto radi i u 1699. godini, kada kao glavni buljubaša sarajevskih janičara (baš baluk baša) na osnovu potvrde (temesuka) buljubaše Behluka isplaćuje plate za 54 vojnika za 1697. godinu (1109) i do kraja jula (rebiulahira) 1698. godine (1110).

Tadašnji valija Bosne, Kose Halil-paša poslao je posebnog mubašira da posredsvom suda ispita i ustanovi broj spaljenih i opravljenih džamija u Sarajevu, što je i učinjeno 1700/1701. godine. U tom nalazu stoji: „Jahja-pašina džamija u istoimenoj mahali. To je džamija koju je podigao umrli Jahja-paša. Spaljena je i srušena u najezdi nevjernika. Stanovnik te mahale ugledni Salih-aga Ćurčić obnovio je pomenutu džamiju i sada se u njoj namaz obavlje. Hatibska i mujezinska služba plaća se od mukata.“

Dok se u istom izvještaju kaže da su Gazi Husrevbegova džamija i Ferhadija u dobrom stanju i da se u njima obavlja namaz46.

To potvrđuje da je Salih-aga Ćurčić dvije godine ranije (1699. godine) obnovio Jahja-pašinu džamiju.

Da je ovo Bogu ugodno djelo, to jest obnavljanje Jahja-pašine džamije koja je bila spaljena do temelja, napravio Salih-aga Ćurčić samo godinu nakon

44 Muvekit, Povijest Bosne knjiga I, strana 434. 45 GHB A-838/T0, A-840/TO, A-841/T0 46 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 436.

Page 25: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

25

katastrofalnog požara svjedoče brojni dokumenti47.

Osnivač stare džamije, odnosno mesžida, Jahja-beg (paša), bio je bosanski sandžak beg 28. septembra 1482. godine pa sve do početka 1484. godine, kada je podigao svoj mesdžid, nakon čega je podizanjem munare 1528. godine nastala džamija.

Drugi put kada je Jahja-paša bio sandžak-begom u Bosni od 1494. do 1496. godine on je poželio da ovaj put dovede vodu u džamijsko dvorište. Prema predanju, on je tada zamolio Firuz-bega da to učini umjesto njega. Firuz-beg je ovaj njegov zahtjev izvršio 1509. godine48.

Ovu predaju je zabilježio Salih ef. Muvekit oko 1878. godine, u svojoj Historiji Bosne, na turskom jeziku.

Nakon požara 1697. godine pa sve do danas, Jahja-pašina mahala sačuvala je svoj elitni karakter. Prema narodnoj tradiciji u toj mahali živio je bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg, najveći dobrotvor i graditelj Sarajeva. Iz tih razloga Salihaga, a potom i ostali Ćurčići, odmah se opredjeljuju za ovu lijepo mjesto, gradeći ovdje svoje kuće i obnavljajući dva puta Jahja-pašinu džamiju.

Pa zbog toga, od ovog vremena doseljenja Salih-age i njegovog brata hadži Hasan-age te sina Jašer Sadika, čitav ovaj brijeg od čaršije do Vrbanjuše, jedne od najljepših sarajevskih južnih padina, sa pogledom na Trebević, sa povoljnom cirkulacijom zraka i pravovremeno snabdjevenu vodom iz Firuzbegova vodovoda sa Sedrenika (1509. godine), narod je nazvao Ćurčića brijegom.

Od porodica koje su pripadale begovskom staležu, a koje su živjele u Sarajevu, u 18. vijeku, Vladislav Skarić spominje slijedeće porodice: Ćurčići, kojih je bilo više grana ali su svi živjeli na Ćurčića brijegu. Zatim Glođe, Zildžići, ali ne svi. Dženetići, zaimska porodica koji su davale Sarajevu muselime. Tefterdarije ugledna porodica čiji je jedan član bio bosanski vezir. Babići, zaimi ali nije poznato da li su u to vrijeme stanovali u Sarajevu. Godine 1770. bio je Omer-beg Babić alajbeg bosanskih spahija.

Zatim spahijske porodice Halilbašića, Kotorija (nazvane po selu Kotorcu), Kralupe (po džematu Kralupima u visočkom kraju), Suprage (u selu Korči) i Paloši koji su bili sarajevski muselimi.

Od ugledne sarajevske uleme se spominju: Sahanije, Ćemerlije, Šerifije, i Hadžimusiće.

Od direktnih potomaka Salih-age i njegovog brata hadži Hasana iz 18. vijeka, Skarić nabraja: Kadija Ahmed efendija Ćurčić umro 1176. godine (1762/3), kadija Husejin efendija umro 1180. godine (1766), bivši muselim Pašo Ćurčić umro 1185. godine (1771), Lufullah Ćurčić živ je 1780. godine, Avdi-beg umro 1201. godine (1786/7), a Ahmed-aga, spahija Tilave i Toplika umro 1203. 47 Mustafa Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, Sarajevo 1974, strana 73, Muhamed Kadić, Hronika, Gazi Husrev-begova biblioteka, sveska V, strana 44-45. 48 H. Kreševljaković, Vodovodi, Sarajevo 1939, strana 75.

Page 26: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 26

godine (1788/9), Ahmed efendija umro 1218. godine (1803). Mnogo kasnije 1848. godine spominje se kao živ Ragib efendija Ćurčić49.

Od begovskih porodica koje su u 18. vijeku živjele na Ćurčića brijegu mi možemo navesti slijedeće, od kojih neke žive i danas: Teftedarije, ugledna porodica, iz koje potiče bosanski vezir Abdullah-paša (1780-1784), rođak po amidži kadije Abdulkerim efendije. Timare su imali negdje u Hercegovini zajedno sa Rizvanbegovićima, ali također i u okolini Sarajeva. Stanovali su u mahali Buzadži hadži Hasana, gdje i danas stanuju njihovi potomci (Esad Teftedarija, Halim Teftedarija i njegov sin Fahrudin Teftedarija, te njegov sin Tarik). Numan-beg Teftedarija umro 1176. godine (1762/3). Avdi-beg umro 1184. godine (1770/71), Mustafa efendija i Salih-beg umrli su 1197. godine (1783), dok je kadija Abdulkerim efendija, koji je stanovao u Buzadži H. Hasanovom sokaku umro 1211. godine (1796/7)50.

Zatim čuvena begovska porodica Glođa, koja se doselila polovinom 18. vijeka i sagradila čuvenu „kuću“, kao uzorak stare bosanske arhitekture, danas muzejsku Svrzinu kuću u Jahja-pašinoj mahali. Sama kuća se gradila u tri faze, a kada je muški rod u porodici Glođa izumro, kuća je ženidbom pripala Svrzama. Serdar-aga Glođo umro 1171. godine (1757/8), a stari beg Glođo 1178. godine (1764/5). Ali-beg, Mustafa efendija i brat ovoga živi su 179251.

Sama porodična kuća (Konak) u kojoj su Ćurčići stanovali i gdje je stanovao Salih-aga, nalazila se na prostoru gdje je 1888. godine podignut "Mektebi muvab" i sigurno nije po svojoj arhitekturi zaostajala za današnjom Svrzinom kućom. Ovu kuću kupio je još Salihaga i ona se spominje u njegovoj Vakufnami iz 1736. godine52.

Arhitektonski opis Jahja-pašine odnosno Ćurčića džamije, dao je Mehmed Mujezinović:“Jahja-pašina džamija, u Sarajevu poznata kao Jahja-pašina ili Ćurčića džamija, situirana je na onom ravnom prostoru što ga zatvaraju ulice Ćemerlina i Kečina. Džamija je rađena od kamena, čerpića i drveta, i njen unutrašnji prostor iznosi 11,80 x 10,50m i ima kamenu munaru. Gornji prozori su na šiljasti luk, a u donjim zonama su četvrtasti prozori. Mihrab je ukrašen stalaktitima, a minber, koji po prilici, datira iz vremena podizanja džamije, ima u kamenu lijepo perforiranu ogradu sa šestokratim zvijezdicama. Drveni mahfil i strop su novijeg vremena. Džamija je stradala u velikom požaru Sarajeva 1697. godine, pa ju je 1698. godine i obnovio hadži Salihaga Ćurčić53.“

49 Vladislav Skarić, Izabrana djela I, Sarajevo 1983. godina, strana 157. 50 V. Skarić, Izabrana djela I, strana 158. 51 V. Skarić, Izabrana djela I, strana 157; i H. Buljina, Na Ćurčića brijegu, GLASNIK, strana 109. 52 Prepis vakufname u privatnoj zbirci porodice Ćurčića. Prijevod napravio Fejzullah ef. Hadžibajrić u Sarajevu 1983. godine Prema pričanju moje majke Fatmahanume, u ovoj kući rodio se moj djed Muhamed (1877), prije nego što je umro njegov otac kadija Lutfullah-efendija. 53 Islamska epigrafika u BiH, I. Mujezinović, Sarajevo 1974, knjiga I, strane 72, 73 i 74.

Page 27: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

27

Prema tvrđenu Halida Buljine: Jahja-pašina džamija prije požara bila je najljepša džamija u Sarajevu. Pa neki njeni konstruktivni elementi, posebno mihrab i minber, pokazuju da je ovaj objekat prestavljao vrlo impozantnu građevinu. Staklo za nju nabavio je vakif iz Venecije, što je prema mišljenju stručnjaka prvi spomen stakla kao građevinskog materijala u domaćoj gradnji. U to vrijeme su upotrebljavali graditelji prozirnu hartiju tzv. „pendžeruša“54.

X. NATPIS O OBNOVI JAHJA-PAŠINE DŽAMIJE

Nad ulazom u džamiju postojao je natpis o njenoj obnovi. To je prepis natpisa iz 1698/1699. godine. Sačuvao nam je hroničar Muhamed Kadić, koji je bio oženjen ćerkom kadije Lutfage Ćurčića Sedikom.

NATPIS GLASI: Dobrotvor plemenitih osobina, Oličenje dobrote, ponos proslavljenih, Izvor darežljivosti i plemenitosti, Salih-aga, Odlučio je dobrim djelima približiti se Bogu, Pa iz svog čistog imetka sagradi ovu građevinu, Na kojoj mu zavidi i visoki vječni svijet. Ovako ugodna džamija, mjesto za vjernike, Zaista se nigdje ne može naći, Pa nek se ovo dobro spominje do Sudnjega dana I svaku želju dobrotvora neka Bog usliša. Jer je dobrotvor dostojan da se obraduje molitvom, Koju mu svakodnevno upućuju posjetioci džamije. Glas neviđenog opisujući džamiju izreče kronogram: Ovo je lijepa džamija mjesto za one koji obavljaju molitvu. Godina 1110. (1698/99)55

Godina obnove džamije sadržana je i u brojnoj vrijednosti slova zadnjeg polustiha. Dobrotvor Salih-aga u spomenutom natpisu, preziva se Ćurčić56.

Da je baš buljubaša carskih janjičara Salih-aga pored obnove Jahja-pašine džamije u Sarajevu bio vrlo vezan za mjesto porijekla njegovih predaka, vidi se iz činjenice, da on odmah 1700. godine i 1702. godine kupuje zemlje u Hlivnu.

Hadži Salih-aga Ćurčić u februaru 1700. godine (13. zilhidže 1112) na osnovu 54 H. Buljina, Na Ćurčića brijegu, Glasnik, strana 105. 55 Gazi Husrev-begova biblioteka E. Kadić, sveska V, strana 44-45. 56 Mehmed Mujezinović, Turski natpisi XVII vijeka u BiH, Prilozi, XII-XIII, strana 205, prepis i prijevod.

Page 28: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 28

temesuka zaima Mehmed-bega, koji dopušta prodaju zemlje u selu Čukliću, kupuje tu zemlju za 5.500 akči, s time da on plati porez57.

Već u januaru 1702. godine (17. ševala 1114) iz temesuka Mehmed-bega Arapovića vidimo da je on kao zastupnik svoje žene, prodao sve što je naslijedio od svoga brata, zemlju i čairu sa svim onim što im pripada u selu Čakliću u Hlivnu za 10.000 akči Salih-agi Ćurčiću58.

57 GHB A-864/T0. 58 GHB A-65/T0.

Page 29: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

29

Natpis na obnovi Jahja-Pašine džamije u Sarajevu.

Ćurčića džamija sa mezaristanom u Sarajevu 1999. godina

XI. UČEŠĆE SALIH-AGE ĆURČIĆA U POHODU NUMAN PAŠE NA CRNU

GORU 1714.

Ovaj veliki krvavi rat u kome se odigralo veliko preseljenje stanovništva, i koji je trajao od poraza pod Bečom 1683. godine, pa do Karlovačkog mira 1699. godine, imao je velikog utjecaja na daljnu politiku Otomanske imperije na Balkanu.

Rezultati rata su vrlo brzo natjerali Osmansku imperiju da u ovim krajevima osnuje niz kapetanija i preduzme mjere za obnovu ratnih fortifikacija njihovih tvrđava kako bi se zemlja mogla sačuvati od novih upada. Ta činjenica sa druge strane imala je opet presudnog uticaja na ishode budućih ratova, kao i na vojnu karijeru Salih-age Ćurčića.

U proljeće 1714. godine nakon izmjene nekoliko namjesnika na položaj bosanskog vezira imenovan je Numan-paša Ćuprilić.

Njegov dolazak bio je značajan za Bosnu a svakako i za svjetsku politiku. Nakon poraza u Bečkom ratu ova imperijalna država, dotad nepobjediva,

Page 30: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 30

poklekla je pod udarcima hriščanske koalicije, pa je morala ustupiti značajne teritorije. Stoga, sve ono što će se od tada dogoditi, pojava ruskog uticaja, učvršćivanje granice, nabavka žita i izgradnja tvrđava, sve je to značilo samo pripreme za novi rat. Pa su ovi potezi bili samo sastavni dio jedne šire imperijalne politike, u kojoj je trebalo oduzeti Mletačkoj republici mogućnost da joj crnogorska plemena posluže kao štit za njene pomorske posjede.

Sa velikom odlučnošću su u Stambolu pripremali revanš - pri čemu je dominirala želja za povratkom izgubljenog položaja velesile. Za ovaj zadatak Numan-paša je bio prava ličnost.

Neumoljiv, strog, discipliniran. Djed mu je bio porijeklom Arnaut, slavni Ahmed Ćuprilić, u bosanskim pjesmama poznat kao hodža Ćuprilić. Otac mu je bio Mustafa Ćuprilić, veliki vezir koji je 1690. godine povratio Beograd i poginuo u velikoj bitci kod Slankamena 1691. godine.

Amidža mu je bio također veliki vezir Ahmed Fadil-paša, sakupljač knjiga za biblioteku starog hodže Ćuprilića u Istambulu59.

Svi oni odreda iz ove porodice su bili pobožni muslimani.

Prvo je Porta sa ovakvim tajnim namjerama postavila u Bosni Ebu Bekira (1713-1715) za hercegovačkog sandžakbega, bivšeg janičarskog agu, koji je trebao da pripremi predigru osmanskih operacija protiv Mletaka. Ebu Bekir se 13. septembra 1713. godine javlja kao hercegovački paša Dubrovčanima.

Na tom položaju je zamijenio kompromitovanog Durmišpašu Čengića, dotadašnjeg hercegovačkog sandžaka60.

Numan-paša, došavši u Sarajevo u proljeće 1714. godine, pošto je imao ferman sultana, koji mu je dozvoljavao da ukloni sa položaja svakog kadiju i činovnika čija bi se pogreška dokazala, sazvao je sve oficire tvrđava i palanki i sa njima održao savjetovanje. On je sa njima utvrdio vojničke plate, i dao da se te plate zavedu u sudske sidžile, što je bilo od posebne važnosti61. Njegov zadatak je bio, da među domaćim ljudima pronađe odgovarajuće nekorumpirane komandante prema uputstvima Carigrada, koji su mu bili potrebni za njegove akcije u Crnoj Gori. Nema nikakve sumnje da je na jednom od takvih sastanaka, na kojem je sa vojnim starješinama raspravljao o pohodu na Crnu Goru, upoznao hadži Salih-agu Ćurćića. On je imao veliko povjerenje u Salih-agu što se da jasno vidjeti iz njegovog odnosa prema Salih-agi u toku vojne kampanje u Crnoj Gori 1714. godine.

59 J.Hammer, Historija Osmanskog carstva, knjiga 3, strana 108, N. Filipović Bujuruldije strana 210. Podrobni podaci o ličnostima Mehmeda i sina mu Ahmed Fadila Ćuprilića mogu se naći u djelu Ahmeda Refika Koprululer, Carigrad 1931. godine. Da je Numan volio knjigu i da je u duhu svoga doba manifestovao svoje filozofsko i vjersko uvjerenje kroz sektaško pripadništvo (N. Filipovć pod tim misli pripadnost derviškom redu), svjedoči njegova skraćena obrada poznatog djela Risale-i Kuseyriyye, čiji se jedan primjerak nalazi u Ćuprilića biblioteci u Carigradu. Vidi kod Mehmed Tahira, Osmanli muellifleri, Carigrad 1928, knjiga I, strana 364, Inaldžik, itd. 60 N. Filipović, Bujuruldije, strana 206. 61 N. Filipović, Bujuruldije, strana 211.

Page 31: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

31

Salih-aga, kao komandant sarajevskih janjičara (baš baluk baši), bio je čovjek sa znatnim ratnim iskustvom. Dok su opet Numan-paši trebali za pohod iskusni oficiri, profesionalni vojnici, o čemu je on u svojim izvještajima pisao Porti. On je od Porte tom prilikom tražio jedan odred iskusnih ratnika62. Numan-paša je svakako morao iskoristiti ovu priliku da sa vojnim starješinama raspravlja o pohodu na Crnu Goru. Bojao se da u doba ljetine, kada seljaci obrađuju zemlju uđe u ratnu kampanju, sa neiskusnim vojnim komandantima. Iz tih razloga potiče i njegovo veliko povjerenje u Salih-agu Ćurčića. Okruživši se sposobnim vojnim komandantima, Numan-paša je krenuo da pored sređivanja zloupotreba u Bosni, stabilizira vlast i uguši pobune plemena prije mogućeg rata sa Mlečanima, kojeg su u Istambulu sa nestrpljenjem očekivali.

Diplomatskim putem, do jeseni 1714. godine, neutralisao je Dubrovčane i Mlečane, onemogućio je bosanskim trgovcima prevoz robe preko mletačkih luka, a dozvolio im saobraćaj preko Dubrovnika. Na taj način, uz aktivnu podršku Porte skupio je dobro opremljenu vojsku za pohod na Crnu Goru. U sultanovom fermanu upućenom njemu dat je kratak istorijat prethodnih događaja.

„U fermanu se napominje da su pobunjena plemena dali pismeno obećanje njegovom prethodniku Ahmed-paši, da će ubuduće biti pokorni. Pa su to obećanje prekršili. Otkazali su pokornost i počeli ubijati muslimane i raju, koja je živjela u okolici, a njihovu djecu i porodice odvoditi u ropstvo. Ova djeca i porodice završavali su na pijacama roblja Italije, Rima i Sredozemlja. Zbog toga je zahtijevano da se odmetnici kazne zbog njihove objesti i neprijateljskog stava, te da im se manastiri i utvrđenja razruše63.“

Porta je naročito bila kivna na Ozriniće i njihovog glavara Vukotu Vukašinovića, te Cuce, Bjelice i Ćekliće iz Katunske nahije. Ona je također zahtijevala njihovo preseljenje u druga područja, prihvativši time prijedlog Dubrovčana, koji su izvrsno poznavali mentalitet i karakter ovih pobunjenika.

Bosanski vezir Numan-paša, početkom augusta sa glavninom bošnjačkih odreda do 15.000 ljudi krenuo je iz Sarajeva, te preko Nevesinja došao u Gacko gdje je bilo zborno mjesto cjelokupne vojske. Još krajem jula glavari pobunjeničkih plemena sastali su se na vijećanju šta da rade, u prisustvu vladike Danila. Nakon izvjesnog kolebanja odbili su da izruče buntovničke kolovođe: vladiku Danila, Vukotu Vukašinovića i 18 glavara64.

U međuvremenu je Numan-paša sa svojim komandantima napravio ratni raspored, koji se sastojo od: glavnine od 15.000 ljudi pod komandom Numan-pašinom; odred pod komandom hercegovačkog sandžak-bega Ebu Bekira od

62 N. Filipović, Bujuruldije strana 211, prepis fermana koji se odnosi na ovu materiju nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. M.S. Turcica, broj 827. Ferman je izdat na prvog rebu yl-ahira 1126. (16. april 1714.), Enes Pelidija, Pohod bosanskih aga. Jovan Tomić, Pohod Numan paše Ćuprilića na Crnu Goru 1714, Glas srp. kralj. akad., br. 147, strana 68. 63 N. Filipović, Tri bujuruldije, strana 204. 64 N. Filipović, Bujuruldije, strana 212.

Page 32: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 32

5.000 domaćih ljudi, ukupno, sa kapetanima i posadama tamošnjih tvrđava; Arnauti pod komandom Ahmed-paše (bivšeg bosanskog vezira) koji je sada, kao skadarski paša vodio 10.000 ljudi u pravcu Spuža65.

Po dolasku na Gatačko polje Numan-paša je pobolijevao što se vidi iz pisma njegovog ćehaje upućenog Dubrovčanima da mu pošalju ljekara66. A osim toga bio je mjesec ramazan, vrijeme posta, pa je Numan-paša proveo ramazanske mubarek dane sa ordijom u Gacku. U međuvremenu u Istanbulu su postali nervozni, pa su mu poslali ferman sa jasnom prijetnjom, da će lično biti odgovoran, ukoliko do zime ne uguši pobunu. Niti jedan izgovor, niti bilo koje opravdanje, neće biti prihvaćeno67.

Šesnaestog dana ramazana (25. septembra 1714.) Numan paša izdao je bujuruldiju Hadži Saliha-agi Ćurćiću koja glasi68:

„Hadži Saliha-agi, uzoru slavnih poglavara, neka mu se poveća slava - daje mu se na znanje: Dodjeljuje se tri stotine (300) sejmena strijelaca iz grada Sarajeva koji su određeni za crnogorsku vojnu i kapetani koji su zapovjednici nad vojnicima tvrđava i palanke Derventa69 i njene okoline i Hlivna i njegove okoline kao i (800) pješaka strijelaca određenih iz Kolašina i Nikšića i nikšićke nahije. Spomenuti vojnici (nalaziće se) uza te, a ti (ćeš) nad svima njima (biti) zapovjednik. I (bićeš) čakrđija70 pred svom islamskom vojskom od Gatačkog polja od (onih) mjesta Crne Gore na koja se bude išlo, i ako uzvišeni Allah dadne, kad se vratiš (na povratku) zdrav i s plijenom, čeka te ugled i sreća71. Treba da spomenute vojnike, s time da budu naoružani i raspoređeni, održavaš spremnim i kraj sebe prisutnim i pripravnim i da, moleći pomoć od uzvišenog Allaha, kad krenemo (pri našem pokretu) iz Gacka, idete naprijed ispred svih i da budete u čarkađiskom pozivu vrijedni i marljivi.

65 N. Filipović, Bujuruldije 66 Dubrovački arhiv, Lettere e commissioni di Levante (1712-1715) strana 159-160. 67 N. Filipović, Bujuruldije, strana 213. 68 Bujuruldija je zapovjest ili naredba izdata privatnim ili pravnim licima. 69 U bujuruldijama Derventa se javlja kao kal'a, utvrda prvog reda. Novski kadija Omer efendija opisuje je, nešto kasnije, kao palanku. 70 Čakrđija je vojnik predhodnice koji ide ispred vojske i služi kao izvidnica 71 Držalac posjednik sreće

Page 33: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

33

Ovako je naređeno 16. ramazana 1126. godine (25 septembra 1714)72.

(Gazi Husrev-begova biblioteka. Bujuruldija br. 1026) 72 Gazi Husrev-begova biblioteka Bujuruldija br. 1026.

Page 34: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 34

Sutradan, 17. dan ramazana (26. septembar) Numan-paša izdaje bujuruldiju kapetanima tvrđava i zapovjednicima i agama ostale vojske, određene za pohod na pobunjenu Crnu Goru, koja doslovno u prevodu glasi:

„Ponosu sličnih i jednakih, zapovjednicima i agama nad kapatnima tvrđava i ostalim vojnicima koji su određeni za crnogorsku vojnu, daje se na znanje: Pošto je sada potrebno da znamo broj vojnika koji su došli radi spomenute vojne i koji se (ovdje) nalaze, treba da svaki od vas napiše spisak vaših vojnika po imenima i da ga danas donesete i nama podnesete, kako bi znali koji su od njih prisutni a koji nisu.“ Ovako je naređeneo 17. ramazana 1126. godine (26 septembra 1714)73.

Ovu bujuruldiju primio je svakakako i Omer kapetan Tanović iz gatačkog Ključa, te je sa svojim agama (braćom) i vojnicima, učestvovao u vojnom pohodu pod komandom Ebu Bekir-paše. Ovaj odred imao je zadatak da prema mletačkoj granici onemogući neprijateljima da bježe na mletačku teritoriju.

Interesantno je napomenuti da postoji velika sličnost u heraldičkoj (sfragistici) i natpisu na pečatu Numan-paše Ćuprilića, i pečatu Bajram-age, brata Omer kapeta Tanovića iz hercegovačkog Ključa, na pismu iz 172074. I kod jednog i kod drugog u pečatu stoji Kura'nski ajet, koji glasi: „I moj uspjeh samo sa Allahom, na njega se oslanjam i njemu se obraćam.“

Ovaj citat je prema Muderizoviću zastupljen kod svih bosanskih valija75. Kod Bajram-age Tanovića, age azapa iz Ključa, ovaj citat glasi: „Moje oslanjanje na moga stvoritelja.“ I on ima dvije povučene linije koje djele muhur na dva dijela.

Još jednu bujuruldiju izdao je Numan-paša Salih-agi Ćurćiću prije pokretanja vojske (6. oktobra), 27. dan ramazana, što je imalo simbolično dinsko značenje:

Hadži Salih-agi, uzoru sličnih i jednakih, - neka mu se poveća moć - daje se na znanje.

73 Gazi Husrev-begova biblioteka Bujuruldija broj 1027, u prijevodu Nedima Filipovića. 74 Dubrovački arhiv , Acta turc, Secesione B, Fasc: XII, No 73. Na pozadini ovog pisma pored pečata Ključkog kapetana Omer-age Tanovića, nalazi se i pečat njegovog brata Bajram-age. 75 N. Filipović, Bujuruldije, strana 219, P. Mudrizović, Nekoliko muhurova bosanskih valija, Glasnik Z. M., XXVIII.

Page 35: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

35

Pošto si ti zapovjednik nad kapetanima i vojnicima tvrđava Hlivna i njegove okoline i Bihaća, Glamoča i Dervente i nad sarajevskim janičarima, i pošto je potrebno da se zajedno sa spomenutima nalaziš uz nas, treba da narediš da svi spomenuti vojnici budu pješaci i raspoređeni, da sa desetodnevnom hranom nalaze uz nas i da po svome propisanom rasporedu budu pripravni. Ovako je naređeno 27. ramazana 1126. godine (6. oktobra 1714)76.

76 Gazi Husrev-begova biblioteka, Bujuruldija broj 1028.

Page 36: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 36

(Gazi Husrev-begova biblioteka, Bujuruldija br. 1028)

Šest dana kasnije, po isteku ramazana, 12. oktobra Numan-paša izdaje naređenje vojsci za pokret iz Gatačkog polja.

Glavnina vojske išla je sa Numan-pašom preko Nikšića sa ciljem zauzimanja katunske nahije. Otpor koji je usput pružen bošnjačkoj vojsci nije bio ni izdaleka onakav kao kod pohoda bivšeg bosanskog vezira Ahmed-paše. Zborno mjesto i završni cilj cjelokupne operacije bila je katunska nahija. Serasker je imao namjeru da vojnički ponizi Ozriniće i njihovog glavara Vukotu Vukašinovića, te njegovog sina đukana skupa sa rodovima Susama, Bjelica i Ćeklića. Drugi odred pod komandom Ahmed-paše od 10.000 ljudi

Page 37: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

37

mahom Arbanasa kretao se iz Skadra. Vezu između ova dva odreda po klancima i gudurama činili su kapetani i vojnici iz hercegovačkih tvrđava pod komandom Ebu Bekir-paše. Ovaj odred imao je 5.000 ljudi koji su dobro poznavali teren.

S druge strane nikakvo iznenađenje nije dozvoljeno, jer je Numan-paša Čuprilić naredio Saliha-agi Ćurčiću, da drži vojsku na oprezu, a kapetanima i agama da postave straže i zaštitinice koje će čuvati vojsku. Imajući tačno određene ciljeve, vršeći paralelno operacije sa tri strane, vojske su uspješno prodirale, onemogućavajući manje upade neprijatelja i unoseći strah i paniku među njih.

Shvaćajući da je poražen, vladika Danilo je brže-bolje pobjegao prvo na mletački teritorij, a onda u Senjsku Rijeku, odakle je preko Beča otišao u Rusiju. Samo pet dana nakon započinjanja operacije, odjeljenje pod komandom Ahmed-paše 17. oktobra zauzelo je Cetinje i izbilo na Njeguše77. Muvekit kaže da je ovaj poraz crnogorskih plemena bio strašan. „Poginulo je 2.000 dušmana, a zarobljeno 3.000 pobunjenika.“ Mnogi su se skrili u pećine, pa su ih Turci, paleći sumpor, naftu i lan, istjerivali otuda i hvatali žive78.“

Numan-paša, kad je došao u katunske strane, razrušio je jedno selo. Kada je čuo da se u blizini sela nalazi jedna velika pećina, gdje su se dušmani skrili, Numan-paša ih je opsjeo. Prema Muvekitu, Bošnjaci su, paleći sumpor, naftu i lan, istjerali otuda pobunjenike i hvatali ih žive79.

Bošnjački vojnici dobili su naređenje, da prema neprijateljima rade po volji. Oni su ih ubijali, plijenili imovinu, palili kuće. Poraz njihov bio je potpun. Mnoge su na licu mjesta poubijali, a mnogi su pobjegli na mletački teritorij. Ovim napadom na pećinu, i katunsku nahiju, rukovodio je Saliha-aga Ćurčić jer je ranije bio određen da sa svojim odjeljenjem prati seraskera. To se vidi iz jednog pisma, od 22. oktobra, koje mu upućuje Numan-pašin ćehaja Ibrahim, kojim se Salih-agi Ćurčiću naređuje, da odmah po dolasku nosila (teskere) povede zarobljenike, stoku i ostalo blago koje se nalazi u pećini80.

Nakon pune pobjede, Numan-paša je pozvao 20. oktobra sve vojne komandante i preostale pobunjene glavare na razgovor. Tražio je od njih da sruše sve zgrade i utvrđenja i da predaju sve preostalo oružje. Pristali su na prvi uslov, a za drugi su se bunilu, govoreći da je to velika sramota i uvreda za njih da predaju lično oružje koje su od uvijek nosili81.

Mjesec dana kasnije, 20. novembra 1714. godine, 13. zulka'de Numan-paša je izvjestio Portu da je Crna Gora pokorena82. U jednom trenutku je izgledalo da će bošnjačka vojska ostati duže vrijeme u Crnoj Gori i da će podići na nekim mjestima manja tvrđave. Od toga nije bilo ništa jer je serasker, poslije

77 E. Pelidija, Pohodi, Prilozi broj 17, strana 124, J. N. Tomić, Pohod 88. 78 Muvekit, Tarih-i diyar-i Bosna, knjiga II, strana 213. 79 N. Filipović, Bujuruldije, strana 215, Muvekit, knjiga II, strana 213. 80 N.Filipović, Bujuruldije, Gazi Husrev-begova biblioteka, dokument broj 949. 81 Pelidija, Pohodi strana 125. 82 N. Filipović, Bujuruldije, strana 214, Tarih-i Rašid efendi, knjiga II, strana 99.

Page 38: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 38

spuštanja niz rijeku Zetu, uputio sa glavninom vojske, komorama i zarobljenicima put Gatačkog polja.

Usput je kaznio stanovnike Crmničke nahije pogubivši 14 istaknutih glavara, zbog pristajanja uz ruske emisare, te pljačke i ubijanja u istočnoj hercegovini muslimanskog stanovništva. Nakon završetka ove akcije Numan-paša se vratio u Bosnu, dajući prethodno Ebu Bekir-paši zadatak da ostane u Onogoštu, a Ahmed-paši da se sa dijelom vojske vrati u Spuž.

Safvet-beg Bašagić slaže se sa Muvekitovim podacima, i kaže da je zarobljeno stanovništvo katunske nahije, Cuci, Ozrinići i Ćeklići, njih 3000 muških glava, većinom naseljeno po Glasincu i njegovoj okolini. To naseljavanje je očigledno povjereno Hadži Salihagi Ćurčiću, komandantu sarajevskih janičara. Ove pobunjeničke familije naseljene su na čiflucima, mulkovnoj zemlji, vjerovatno pustim imanjima vojnih zapovjednika i vojnika koji su učestvovali u pohodu. Ovo je tokom 18. stoljeća jedini primjer nasilnog naseljavanja zakupaca-kmetova na čifluke spahija u Bosanskom ejaletu83.

Preseljavanje crnogorskih plemena u unutrašnjost Bosne urađeno je po nagovoru Dubrovačke vlade. Dubrovački poslanici u Istambulu su godinama insistirali kod Porte na tom pitanju, sve dok Porta nije dala ovakav nalog Numan-paši.

XII. GUBITAK DALMATINSKE OBALE U RATU 1714-1718. GODINE

Jedan od povoda za rat (casus beli) sa Mletačkom republikom začet je u Crnoj Gori, jer je Numan-paša unio u sudsku ispravu izjavu mletačkog tumača o bijegu cetinskog vladike Danila na mletački teritorij, te je kasnije poslao na Portu84.

Nakon toga ova će izjava, prilikom vijećanja o tom pitanju u Istambulu, poslužiti kao krunski dokument za objavu rata Veneciji. Josip von Hammer spominje da je Danilo, tri godine prije bijega u Kotor, podijelio 35.000 zlatnika crnogorskim plemenima. Iz toga se da dokazati da je pohod na Crnu Goru i ratovanje u Bosni, bilo u okviru širih vojnih i političkih interesa carske Rusije.

Rat sa Mletačkom republikom, objavljen je na Porti 15. januara 1715. godine. Ovaj krvavi rat kasnije će se pokazati lošim po Osmansku imperiju. Ratni sukobi vodit će se, u našim krajevima, na širokom teritoriju dalmatinske obale, Hercegovine i Bosne.

Bošnjak Mustaj-paša Ćelić Mostarac, koji je postao bosanski vezir bio je nažalost slab vojni komandant. Njemu nije uspjelo sa velikom imperijalnom osmanskom vojskom da osvoji Zadar a niti Sinj. Premda su mu u pomoć došli Arnauti i Tatari, njih preko 12.000 pod vodstvom beglerbega Maraša, Nurudina, i premda je osmanska flota s morske strane zatvorila Zadarsku luku. U toj godini Osmanlije su uspjele da zauzmu Moreju (Peloponez), koja je

83 A. Sučeska, Popis čifluka u rogatičkom kadiluku iz 1835. godine, Sarajevo, 1969. godine, strana 195 i 201. 84 J. Hammer, Povijest, knjiga 3, strana 108.

Page 39: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

39

bila drugi povod ratu. Sa Peloponeza su gusari pljačkali i uznemiravali osmanske brodove. U Bosni u okolini Hlivna vršene su obimne pripreme za napad na dalmatinske mletačke gradove.

U sastavu trupa seraskera Mustafa-paše Ćelića nalazio se je i Hadži Salihaga Ćurčić. Učešće Salih-age u ovom surovom četverogodišnjem ratu nastalo je kao posljedica njegove ranije vojne karijere.

Jednom naredbom od 1. augusta 1715. godine serasker Mustafa-paša Ćelić naimenovao ga je za svog glavnog buljubašu (baš buljubašu) cjelokupne osmanske armije koja je ratovala u Dalmaciji85.

U maju 1715. godine spremala se velika vojska iz Bosanskog ejaleta (48.000 vojnika) da napadne mletačke gradove duž dalmatinske obale. Prema historičaru Enesu Pelidiji: „Tu se sakupila glavnina osmanskih četa koje su brojale 60.000 ljudi i u kojima su bili zastupljeni svi vojni rodovi i pomoćne trupe. Na čelu većih vojnih odreda bili su sandžak bezi Prizrena, Zvornika, Klisa i Hercegovine, a također i beglerbeg Maraša, te 5.000 Tatara predvođenih hanom Nuredinom Selamet Girajem. Sa tatarskom je vojskom kao pojačanje došlo i 7.500 vojnika sakupljenih u drugim provincijama carstva, čiji zapovjednici nisu sa njima došli86.“

Ove pripreme vršene su u Hlijevnu, s tim što je vojska boravila u polju, a komandanti u samom gradu. Serasker je prije pohoda izvršio smotru vojske, ali je prije polaska najveći broj topova i drugog ratnog materijala ostavio u Hlijevnu, što će se kasnije pokazati kao fatalna ratna greška. Uopšte uzevši cijela ova ratna operacije bila je vrlo loše organizovana.

Prvo su se vodile borbe oko Drniša kojeg osmanska vojska nije uspjela zauzeti. Nakon toga neuspjeha, serasker Mustafa-paša naređuje Saliha-agi Ćurčiću 1. augusta 1715. godine, svom glavnom buljubaši da izdvoji 2.000 vojnika i napadne Vrliku. Prije nego što je pošao, Mustafa-paša ga je posavjetovao da za ovu akciju uzme najsposobnije komadante, maraškog Halil-pašu i kliškog sandžak-bega Ali-bega.

Serasker ovu naredbu potvrđuje i bujurldijom od 27. redžepa 1127. godine (oktobar 1715.) kojom se naređuje glavnom buljubaši Saliha-agi da odredi starješine vojsci od 2000 nefera koja je određena da od Venecije oduzme tvrđavu Vrliku, pod vodstvom maraškog valije Halil-paše i kliškog-bega Ali-bega87.

Nakon borbe koja nije dugo trajala, Salih-agi pođe za rukom da osvoji Vrliku. Iako su data obećanja da nakon predaje tvrđave nikog neće pobiti, nakon zauzeća tvrđave svi ostali branioci su na licu mjesta pobijeni, izuzev 12 vojnika i nekoliko oficira. Među ubijenim bilo je i stotinu Morlaka (Vlaha).

Razlog za ovakav postupak razjarene vojske možemo tražiti u činjenici da je u

85 Gazi Husrev-begova biblioteka, turska dokumenta, red. br. 3011, 27. redžepa 1127. godine (1. augusta 1715). 86 E. Pelidija, Bosanski Ejalet, strana 167. 87 GHB A-3011/T0.

Page 40: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 40

ova dva napada na mletačke tvrđave Drniš i Vrliku, poginulo i 300 seraskerovih vojnika. Ovakav postupak sa druge strane izazvao je strah i trepet među mletačkim posadama u neprijateljskim tvrđavama.

Zbog toga je mletački vrhovni komadant Emo u tajnosti naredio da se iz tvrđava privremeno povuku posade, bojeći se većih vojničkih gubitaka.

Nakon zauzeća Vrlike serasker Mustafa-paša izdao je još jedan dokument u kojem on naređuje hadži Salih-agi Ćurčiću da za zapovjednika vrličke tvrđave odredi nekog Mustafa-agu. Sa njim je u tu tvrđavu određen i neki buljubaša Husejin, rodom iz Konjica i Jusuf iz popisa trećeg buljubaše Hasan-age88.

Nakon ovih bitaka cjelokupna osmanska ordija krenula je na Sinj sa namjerom da ga osvoji. Prethodno je Ahmed-beg Alipašić sa seraskerovim ovlaštenjem vodio neuspjele pregovore sa talijanskom posadom o predaji grada. Kako pregovori nisu uspjeli, nastavljene su krvave borbe u kojim se pokazalo da vojsci nedostaju veliki topovi i potrebna džebhana za vođenje uspješnog rata. To se može smatrati velikog greškom bosanskog vezira Mustafa-paše.

Pod vodstvom upravitelja Dalmacije Venecijanca Angela Emoa u pomoć opkoljenom Sinju, pored Mlečana stigli su i Hrvati, sa sveštenicima, mnogim redovnicima, te nadbiskupom splitskim i biskupom makarskim, pa se bošnjačka vojska morala povući. Vojska koja je stigla Sinju u pomoć nije čak ni stupila u borbu89.

Na taj način Angelo Emo je pod zidinama Sinja izvojevovao historijsku pobjedu nad Bošnjacima i pokorio za Mlečane cijelu Dalmatinsku obalu. Pošto mu napad na Sinj nije uspio, ujutro 14. augusta 1715. godine, nakon tri sata borbe, serasker se povukao. Gubitci na obje strane bili su veliki. Prema nekim procjenama u toku kampanje Mlečani su izgubili 3.000 ljudi. Bošnjaci i Tatari od 5.000 do 14.000.

Odgovornost za ovaj poraz snosio je bosanski vezir Mustafa paša Ćelić90. Kao glavni buljubaša u bitkama je učestvovao i Hadži Salih-aga Ćurčić. U toku najžešćih bitaka za Sinj Mustafa-paša 10. augusta piše Saliha-agi Ćurčiću u Hlivno, da u što kraćem roku organizuje prenos 30 tovara brašna iz Hlivna do glavnog tabora91. A 14. augusta vodili su se najžešće borbe za Sinj, u kojim je Imperijalna osmanska armija do nogu poražena. Prema dušmanskim izvještajima stoji da je u borbi poginulo 10.000 Bošnjaka i Tatara.

Nakon ovih poraza osmanska vojska povukla se u Hlivno, gdje je sigurno bio i Saliha-aga. Iz postojećih izvora da se zaključiti da je Salih-aga nakon ovih događaja duže vremena boravio u Hlivljanskoj tvrđavi. U to vrijeme jednom naredbom od 23. augusta 1715. godine Mustafa-paša naređuje Salih-agi Ćurčiću, svom glavnom buljubaši, da odredi jednu zastavu pješadije (1000

88 Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo turska dokumenta, red. broj 2. juli 1715. 89 M. Prelog, Povijest Bosne, strana 118. 90 E. Pelidija, Ejalet, strana 173. 91 E. Pelidija, Ejalet, strana 172. Arhiv SANU, Beograd, Tomićeva zaostavština, sign. 8711-XVI. 68. izvještaj, Zadar 28. novembar 1715.

Page 41: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

41

ljudi) koja će biti smještena u selu Bila, devet kilometara udaljenom od Hlivna. Ovu odluku serasker donosi kako bi se što uspješnije suprostavili uskočkim akcijama i regularnoj mletačkoj vojsci, ako budu napadali u tom kraju92.

U tim borbama za odbranu Hlivna u ovom ratu i dalje je učestvovao kao komandanta Hlivanjske tvrđave Salih-aga Ćurčić. Tako se on u jednom pismu od 1. septembra 1715. godine (2. ševala 1127) javlja kao muhafiz (komadant) hlivanjske tvrđave. U tom pismu bosanski defterdar Mustafa želi uspješno ozdravljenje od povrede koju je zadobio prilikom pada sa konja93.

Nakon izvjesnog vremena javlja mu se opet defdedar Mustafa, pismima od 2. i 8. septembra 1715. godine u kojim ga obavještava da mu šalje provijant za hlivanjsku tvrđavu94. Nakon toga mi nemamo nikakvih podataka o djelatnosti Saliha-age Ćurčića do završetka rata 1718. godine.

Slijedeće 1716. godine Austrija je ušla u rat kao savezik Mlečana. Prethodno je tražila od Porte da im povrati Moreju što ovi nisu prihvatili. Austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski godinu dana nakon ulaska Austrije u rat, porazio je osmansku vojsku kod Petrovaradina. U toj bitci osmanski serasker veliki vezir Džin Ali-paša poginuo je časnom smrću.

Cijenu ovoga poraza odmah je platila Bosna. Austrijski pukovnik Petraš zauzeo je Brod i Gradišku, razbio Bošnjake kod Dervente i zauzeo Bijeljinu. Iduće 1717. godine u augustu Austrijanci su osvojili Beograd. Te godine za bosanskog vezira bio je opet naimenovan Numan-paša Ćuprilić.

Mi nemamo podataka da li je Salih-aga nakon njegovog naimenovanja za bosanskog vezira i dalje sarađivao sa Numan-pašom. Oni nisu tada imali zajedničkih vojnih akcija jer je Saliha-aga bio zauzet odbranom Hlijevna a Numan-paša borio se oko Zvornika. Nakon velikih poraza osmanske vojske na sjeveru, u Posavlju i Podunavlju, dalje akcije saveznika u Bosni nisu imale uspjeha. Bili su zaustavljeni energičnom akcijom Numan-paše kod Zvornika i naročito kod Bosanskog Novog. Po Muvekitu i Jajačkom arhivu, kod Zvornika i kod Novog poginulo je preko 18.000 hrišćana95.

Zbog kuge koja je harala 1716. godine u Hercegovini Mlečani su razorili utvrde u Čitluku i Gabeli i napustili ih. Tome je bio prisutan i namjesnik Angelo Emo. Tako su u dolini Neretve ostali samo Norin i Opuzen, kao najznačajnije mletačke tvrđave96.

Numan-paša i njegov brata Esad-beg bili su izričito protiv sklapanja mira i za dalji nastavak rata radi povratka teritorija koje su Mlečani i Austrijanci osvojili.

92 Gazi Husrev-begova biblioteka. Turski dokumenti, red. broj 3013, 23. VIII 1715. godine (21. ševal 1127). 93 Muhamed ef. Kadić, Sarajevo, Hronika, sveska V strana 216, Gazi Husrev-begova biblioteka. 94 Gazi Husrev-begova biblioteka dokumenti 82 i 84. 95 S. Bašagić, Uputa, strana 92. 96 E. Pelidija, Ejealet, strana 179.

Page 42: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 42

Porta je Esad-bega Koprulua tih dana imenovala vezirom u Istambulu. U isto vrijeme su Numan-pašu na zahtjev Austrije, zbog opstrukcije u pregovorima, smijenili sa položaja bosanskog vezira. Na njegovo mjesto postavljen je Defteremini Osman-paša, kome je pošlo za rukom da vrati sve izgubljene gradove na sjeveru Bosne, Bosanski Brod, Derventu, Doboj. Ove gradove Austrijanci su osvojili u toku vođenja pregovora97.

Odmah poslije toga, Porta je naimenovala Numan-pašu Ćuprilića za valiju na Kreti, bivšeg velikog vezira i bivšeg vezira u Bosni. Na osnovu svih postupaka Numan-paše u toku ratovanja u Bosni, da se zaključiti, da je nesumnjivo bio iskreni vjernik kome nije nedostajalo i lične hrabrosti. Kratko vrijeme iza ovog naimenovanja preselio na ahiret Numan-paša, 7. rebu-yl-evvela 1131. godine (28. januara 1719)98.

Prema mirovnom sporazumu u Požarevcu 1718. godine, Austrijancima je pripao Banat, dio Vlaške, Beograd i veći dio Srbije. Za Bosnu bi određeno: da granica ide južno Savom 6 do 10 km prema unutrašnjosti, kao neosporni austrijski posjed obiju obala Save i sva suverena prava nad ovom rijekom. Venecija je prema Bosni stekla današnju dalamatinsku granicu, a izgubila Gabelu sa okolicom.

Zanimljivo je da su u pregovorima Austrijanci nudili pet vlaških distrikata u Hrvatskoj, kao zamjenu za Bihać. A da su Bošnjaci to odbili, odgovorivši; Bihać je prag Bosne, a ako se on odstupi, izvrgava se čitava zemlja pogibelji99.

XIII. PREDAH U RATOVANJU - OD MIRA U POŽAREVCU DO BITKE ZA

BANJU LUKU (1718-1737)

Izgleda da je Hadži Salih-aga Ćurčić, skupljajući u ranijim godinama svoj imetak, tek pri kraju svoga života osamdesetih godina (80), odlučio da napiše Vakufnamu.

Prije ove njegove odluke, prethodio je jedan dosta mirni period vremena. O Salih-aginoj vojnoj djelatnosti imamo vrlo malo podataka nakon Požarevačkog mira.

Kao kupac, nekako u to doba, javlja se Salih-aga u tri dokumenta, o kupovini zemlje u selu Čukliću u Hlivanjskom polju100.

On tako kupuje zemlju, već u decembru 1721. godine (ramazan 1134), na osnovu teskere zaima Mustafe, koji dopušta Safiji da proda zemlju čifluk u selu Lipa Salih-agi Ćurčiću za 6600 akči101.

Godine 1724. na osnovu temesuka spahija, Mahmuta i Ahmeda, Salih-aga Ćurčić kupuje za 1150 akči zemlju od Čičić Jusufa, sina Ahmed hodže, kojem

97 S. Bašagić, Uputa, strana 92. 98 N. Filipović, Bujuruldije, strana 216. 99 M. Prelog, Povijest Bosne, strana 121. 100 Gazi Husrev-begova biblioteka dokumenti broj 65. strane 834 i 864. 101 GHB A-824/T0.

Page 43: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

43

se dopušta da proda dva dana zemlje u Ogradama kod Hlivna102.

Prema našoj procjeni nakon dolaska u Sarajevo prije 1696. godine, Salih-aga sa bratom Hasan-agom i sinom Jašar Sadikom, je moga imati najmanje oko 35 godina. Pa je prema tome 1726. godine bio u sedmoj deceniji života. U tim godinama, a nakon dva teška rata iza sebe, sasvim je prirodno da se je zanimao kupovinom imetaka, kojeg će kasnije dijelom uvakufiti, a dijelom ostaviti svojim potomcima.

Tako na primjer u jednoj kupovnoj ispravi od od 28. septembar 1726 godine (1. safera 1139) vidimo da on uzima u zakup od Gazihusrev-begovog vakufa jedan plac103.

A već u decembru 1727. godine (15. ramazan 1140.) mi saznajemo da je dozvoljeno temesukom zaima Mustafe kojim se odobrava Salihu i Ibrahimu Hamzagiću, prodaja zemlje u selu Čukliću Hlivno hadži Saliha-agi Ćurčiću za 6.900 akči104.

Nakon ovih podataka postaje sasvim jasno, zašto je vakuf Saliha-age Ćurčića, održavao četiri džamije: dvije u Sarajevu, Jahja-pašinu (Ćurčića) i Sagrakči Hadži Mahmuda, te jednu u Turbetu a drugu u Hlijevnu.

Iz svega ovoga da se zaključiti o visini njegovog bogatsva, i ugledu kojeg je on morao imati u gradu Sarajevu.

Njegov najstariji sin Jašer Sadik-beg Ćurčić, koji se sa njim i njegovim bratom Hasanom doselio u ovaj grad (1696), zbog postignutih zasluga Salih-aginih, postao je bosanski tefterdar prije 1735. godine105. Kada se Jašer-beg doselio prije 1696. godine sa ocem u Sarajevo, njemu je najviše moglo biti deset godina.

XIV. NAJSTARIJI SIN JAŠER SADIK-BEG

Svakako da je položaj bosanskog tefterdara (ministra finansija) Bosanskog ejaleta, bio vrlo značajan u ovom najkriznijem dobu po opstanak Bosne u osamnaestom stoljeću106.

Mnogo prije nego što je naimenovan za tefterdara vilajeta, Jašar Sadik bio je vrlo aktivan u kupovini zemlje u gradu Sarajevu i njegovoj okolini. Tako na primjer on kupuje slijedeće imetke 1727., 1729. i 1730. godine: Temesuk spahija Huseina, Mahmuta i Habiba iz oktobra 1727. godine (26. redžeb 1140) kojim dopuštaju Redžebu i Seferu, Hasanovim sinovima da u selu Luci

102 GHB A-887/T0. 103 Gazi Husrev-begova biblioteka dokument broj 96. 104 GHB A-834/T0. 105 Hudžet od 31. mart 1735. godine (17. zulkade 1148) o uvođenju vode u kuću (konak) Sadik ef. Ćurčića, orginal u arhivi M. E. Kadića, H. Kreševljaković, Izabrana djela, Sarajevo 1991. godina, strana 148. 106 A. Škaljić, Turcizmi, strana 606, tefterdar (grč-perz) u Turskoj carevini u prvo vrijeme ministar finansija; kasnije šef finansija jednog vilajeta. Od ovoga su nastala prezimena Tefterdarević, Teftedarija.

Page 44: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 44

(Nahorevo) prodaju njivu Luka, mlin i bašču Jašer-begu Ćurčiću, sinu Hadži Salih-age za 1.000 akči107.

Temesuk zaima Osmana iz marta 1729. godine (8. zilhidže 1142), kojim dopušta prodaju zemlje u Širokarima u Trnovu što je prodaje Jašer, sin deli Osmanov Jašer-begu Ćurčiću za 1320 akči108.

Temesuk Mehmeda, mutevelije Hadži Durakova vakufa, iz januara 1730. godine (15. ševala 1143), kojim dopušta slastičaru Ibrahim Paši sinu Abdulahovu da proda dućan i krevet i magazu na zemljištu ovoga vakufa u ulici Kahvedžija Jašer-begu Ćurčiću za 170 esedi groša uz mukatu 180 ekči godišnje109.

Temesuk Huseina Spahića iz decembra 1730. godine (1. ramazana 1142), kojim dopušta braći Redže i Safiru, sinovima Hasanovim da prodaju zemlju u selu Luka (Nahorevo) Jašer-begu Ćurčiću, sinu Hadži Salihage za 30.800 akči110.

Pošto 1735. godine, poznati konak Salih-age, na Ćurčića brijegu nije imao tekuću vodu, Salih-aga je naredio svome najstarijem sinu Sadik Jašer-begu da dovede vodu u njegov konak111.

Voda se dotada dovodila u Sarajevo iz Firuz-begova vodovoda, preka zemljanih i drvenih čunova, iz dva izvora, jedan na Sedreniku a dugi iz Mrkovića. Ovi izvori snabdijevali su Hamam na Baščaršiji (sagrađen 1505-1512), Jahja-pašinu džamiju pa čak i česme u dvorištu Stare pravoslavne crkve kao i mnoge druge okolne mahale. Osim toga ovaj gradski hamam zbog široke upotrebe donosio je tada vakufu visoke prihode112.

Kako je taj vodovod bio pokvaren, prethodnih 70 godina, Jašer Sadik-beg Ćurčić, pristade da o svom trošku dovede vodu sa Sedrenika iz dva obližnja izvora, Ismailovac i Orašce. Pa mu je za protuslugu mutevelija Firuzbegovoga vodovoda dozvolio da uzme jednu lulu vode iz terezije česme Jahja-pašine džamije, za česmu u njegovoj kući (starom Konaku), koja će „uvijek teći“.

Nakon što mu je mutevelija to dozvolio, provedeno je i sudsko izviđanje. Sarajevski kadija Ibrahim o tome izdade Hudžet, utvrđujući da time neće biti štete ni hamamu ni česmama na ovom vodovodu.

Hudžet što je ovim povodom napisan izdat je 31. marta 1735. godine (17. zulkade 1148)113.

107 GHB A-831/T0. 108 GHB A-402/T0. 109 GHB A-98. 110 GHB A-826/T0. 111 Ovaj njegov konak, bazična kuća Ćurčića spominje se u hudžetu od 31. marta 1735. godine, a kasnije i u vakufnami. 112 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga III, strana 57. 113 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga III, strana 148, Original faksimila broj II u arhivi M. E. Kadića.

Page 45: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

45

(Hudžet o uvođenju vode u Ćurčića konaku)

Nakon ovih građevinskih radnji koji su vodom obogatili sarajevsku čaršiju u martu 1935. Saliha-aga, opet naredio sinu Sadik Jašeru-begu da preuzme neke nove poslove, oko uređenje dvaju džamija i njegovih drugih posjeda, kako i u Baščaršijskom predimaretu, tako i na drugim mjestima van Sarajevu.

Tim povodom Salih-aga je naredio da se povede računa o džamijama, Jahja-pašinoj koja se sada zove Ćurčića, i Sagrakči Hadži Mahmud u Sarajevu, te o džamiji u Karauli, kotar Travnik kako bi uskoro mogao uvakufiti dio svoga imetka prije nego što se preseli na ahiret.

Tako je Salih-aga naveo u vakufnami, šta je sve uvakufio i odredio, pa je jasno da je tu uključeno pored 5.000 groša i ono što ima u imaretskoj čaršiji, što je pripadalo vakifu a što je svima poznato. U vakufnami je naveden i jedan karavan saraj te u pomenutoj mahali Miljać i konak sa ostalim sadržajima. Vrlo je interesantno da je Salih-aga uvakufio i ovaj konak tj. svoju porodičnu kuću.

O Ćurčića hanu ili Karavan Saraju, kako se on zove u vakufnami, imamo nekoliko podataka.

Bašeskija tvrdi kako je u to doba u Sarajevu zbog razvijene trgovine, obrta i putnika bilo 17 hanova. “Tako Bašeskija spominje han Minedžijin i Tahmis (šuplji han) u Carevoj mahali, a sa druge strane Miljacke Imaretski, Hadži -

Page 46: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 46

Beširov, Novi (Morića), Ćurčića, Bećir-age efterdarije, Tašli-han, Kolobaru i nekog Jahića.“

Tako na primjer godine 1767. jajački paša umro je u Ćurčića hanu kao putnik.114 Iz popisa njegove imovine koja je sačinjena odmah u hanu, vidimo da mu je bilo ime Hadži Muhamed-paša, sin Hasan-paše rodom iz Jajca. Što opet dokazuje o kvalitetu Hana (Karavan Saraja)115. Osim toga mi iz „Obračuna prihoda“ kojeg je napravio mutevelija vakufa Hadži Lutvullah-aga, saznajemo da je najamnina za godinu 1877. za ovaj han, iznosila 4.800 groša.

U jednom I'lamu naiba sarajevskog kadije Sejfudina od 20. aprila 1884. godine (24. džemarijelahira 1301) imamo nešto precizniji opis izuzetog imetka za vakuf Salih-age.

U njemu stoji da je hadži Salih-aga izuzeo iz imetka i uvakufio u spomenutom gradu na trgu imareta spomenute nekretnine, koje ne treba opisivati i koje su po gradnji poznate i sastoje se od jednog hana u Ćurčić-pašinoj mahali. Ime ove mahala koja se spominje krajem 19. vijeka, nema sumnje, nastalo je po Muhamedu zvanom Pašo, drugom muteveliji i najstarijim sinom Jašer Sadik-bega.

Zahvaljujući još jednom, izuzetno dragocjenom dokumentu, sačuvanom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Temesuku spahije Huseina iz godine 1743. mi saznajemo da je Salih Jašer-beg, 1735. godine kada se on brinuo o izgradnji vodovoda, imao šest već odraslih sinova i to: Fejzulah-bega, Muhamed-bega zvanog Pašo, Ahmeda, Lutvullaha, Abdulaha i Mustafu116.

U vrijeme kada je napisana Vakufnama vakifa Salih-age (28. novembara 1736), Jašer Sadik-beg bio je star oko 40 godina.

To je važno reći, jer će on poginuti na banjalučkom polju 4. augusta 1737. godine, u bitci za Banju Luku, gdje je i pokopan sa ostalim šehidima iz te bitke.

Iza njega su tada ostali šest sinova, čiji je redoslijed dat po starini u temesuku spahije Huseina iz 1743. godine.

XV. OSNIVANJE VAKUFA SALIH-AGE ĆURČIĆA 28. NOVEMBRA 1736. GODINE.

O porijeklu Salih-age Ćurčića i porijeklu njegovog oca Mustafe mi imamo samo neke podatke iz kojih se istina da samo naslutiti.

Naime, postoji jedan podatak u hronici popa Šilobadovića o četovanju Livnjaka po Primorju i Primoraca po okolini Hlivna, kojeg navodi Kreševljaković. Da je hajduk Stojan Janković porobio Hlivno 1686. godine. A 114 Bašeskija, Ljetopis, strana 98. 115 Škarić, Izabrana djela, knjiga I, strana 152. 116 Temesuk spahije Husejina, GHB A-863/T0.

Page 47: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

47

da je kao četovođa sa livanjske strane učestvovao Mujo Ćurčić117.

Pošto se ovo dešavalo 1686. godine, deset godine prije nego što se je Salih-aga doselio u Sarajevo (1696), treba pretpostaviti da bi ovaj Mujo (Mustafa) moga biti njegov otac. Dok sa druge strane porodična tradicija tvrdi da se Salih-aga iz Budima, gdje je ranije živio, doselio u Sarajevo. Osim toga Hamdija Kreševljaković potvrdio je Nedimu Filipoviću da je Salih-aga rodom Hlivnjak i da se je doselio u Sarajevo118.

U vakufnami je utvrđeno da je „hadži Salih-aga sin Mustafin“. Ako tome dodamo da se na šerijatskom sudu 2. marta 1891. godine raspravljalo o „klauzalama i namjerama pradjeda Ćurčić hadži Salih-age, sina Mujagina“, onda imamo puno razloga da vjerujemo da bi ovaj Mujo mogao biti otac Salih-agin. Porodična tradicija nesumnjiv tvrdi da je Salih-aga živio u Budimu u Mađarskoj i da je odatle došao u Bosnu, a da se opet sve može objasniti njegovim korijenima iz Hlijevna. Prema tome, sudbina porodice Ćurčića Salih-age može historičarima biti primjer sudbine mnogih bošnjačkih porodica nakon Bečkog rata.

Tako je Salih-aga uz Allahovu pomoć, preduzimajući sve potrebne radnje odredio da se napiše vakufnama 29. novembra 1736. godine. To se desilo 9. mjeseci prije bitke za Banju Luku119.

XVI. IZDAVANJE VAKUFNAME 1736. G0DINE 24. REDŽEPA 1149.

Da bi se sačinio tekst vakufname 1936. godine, i da bi ona bila prihvaćena i ozakonjena po šerijatskim propisima, Salih-aga je na sud poslao svoga brata hadži Hasanagu i bratovog sina Husejina, te svog sina Jašer Sadika-bega, koga je odredio za muteveliju njegovog evladijet vakufa (29. novembar 1736. godine)120.

Mutevelije Ćurčića vakufa, sačuvali su samo prepis originalne vakufname, napisane 24. redžepa 1149. godine, sa potpisom historičara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije.

Iz teksta vakufname jasno se vidi da je Jašer Sadik određen za muteveliju, kao najstariji sin Salih-agin i da je Salih-aga imao još jednog sina čije ime nije navedeno u vakufnami. Kasnije iz temesuka Hadži Mehmeda iz 1740. saznajemo da je njegovo ime Sadik Mehmed-aga Ćurčić. Iz teksta se također vidi da je Mula Husein, sin hadži Hasan-age svjedok na sudu kod donošenja šeriatske presude. Otuda proizilazi da samo potomci Jašer Sadika pripadaju evladijet vakufu. I drugo, da je sin Hasan-age bio obrazovan čovjek. Kasnije će u Sarajevu niz članova porodice Ćurčića nositi zvanje kadije i predstavljati ulemu kao i vojnike.

117 H. Kreševljakovć, Izabrana djela, knjiga II, strana 443. 118 N. Filipović, Tri bujuruldije, Gajret 1941. godine, Sarajevo, strana 222. 119 Bitka za Banja Luku 4. august 1737. godine. 120 Original prepisa Vakufname sačuvao je moj djed Muhamed ef. Ćurčić koji je bio 45 godina mutevelija vakufa, a sada se nalazi u porodičnoj arhivi Ćurčića, u Sarajevu.

Page 48: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 48

VAKUFNAMA HADŽI SALIHA-AGE ĆURČIĆA Hvala Allahu dž. š. koji je učinio stalnu sadaku uzrokom ulaska u dženetske bašče, i sjemenom spasa od vatre na Sudnjem danu. Neka je salatu selam na najpribranijeg poslanika Muhammeda iz plemena Beni Adnnan, na njegovu porodicu, drugove, i one koji ih slijede u dobru. Povod i motiv ovoga pisanja je hadži Salihaga sin Mustafin, nastanjen u Jahja pašinoj mahali, hajr sahibija i zakladnik, Allah mu se smilovao, oprostio mu grijehe, i blagoslovio ga. Da bi ovaj vakuf potvrdio preko vekila, njegova brata hadži Hasan-aga izjavio je na šerijatskom sudu, pred uvaženim kadijom Ali efendijom, sinom hadži Muhamedovim, i Mula Huseinom, sinom hadži Hasan-age, da postoji opunemoćstvo u skladu sa šeriatskim poslovima. Pomenuti opunomočitelj odredio je svog starijeg sina Jašar Sadik efendiju, da se u njegovom prisustvu da izjava i otvori govor. Moj opunomočitelj, dobri vakif, moj brat hadži Salih-aga sva prava upravljanja nad darivanjem, dok se ne slijedeći vakuf pojavio napisan. Od svih vrsta novaca, kojih je posjedovao u iznosu od 6.000 groša izdvojio je 5.000 groša, zatim u imaretskoj čaršiji, što je pripadalo vakifu, što je poznato, i koji ne treba opisivati, jedan Karavan Saraj, te u pomenutoj mahali miljać i konak sa ostalim sadržajima, čije granice su poznate stanovništvu i komšijama, izdvojio je iz svog posjeda, i u ispravni i trajni vakuf, i jasno zaštićeno mjesto uvakufio i postavio mutevelijom svog starijeg sina Jašara Sadik efendiju i izručio mu i predao. Od spomenutog novca samo je zadržao 1.000 groša za svoje potrebe. Tako je uvjetovao za spomenuti tevlijat, da spomenuti mutevelija vrši dužnost, a poslije njega, tu dužnost obavljaće njegova djeca i unučad, dok ne izumru. Pomenuti novac davaće mutevelija da se snjim radi na dobit, kako to šerijat predviđa. Pomenuti han davaće pod kiriju. Od dobijene dobiti i od kirije hana, trošiće se sa znanjem mutevelije za zgradu džamije u pomenutoj mahali, kao i zgradu džamije koja se nalazi mahali Sagrakči hadži Mahmuta, za posadu tvrđave koja se nalazi na islamskoj granici, te zgradu džamije koja se nalazi u blizini kasabe Travnik, u mjestu Karaula, i za održavanje i opravke konaka. Pomenuti konak uslovio je, prvo za sebe, drugo sinu, pomenutom muteveliji, a poslije njega njegovoj djeci i unučadima, do kraja vremena.

Page 49: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

49

Pravo tevlijata uslovljeno je spomenutom muteveliji, sinu Jašer Sadik efendiji, a poslije njega kako je objašnjeno, njegovoj djeci i unučadima. Navedeni mutevelija je samostalan u raspolaganju navedenim novcem da se njim radi na dobit. Davanje pomenutog hana pod kiriju, i ostalim svim vakufskim poslovima, u stanovanju u pomenutom konaku, u opravcima i održavanju navedenih džamija i konaka. Na kraju, niko nema prava protiviti se upravljanju vakufom. Upravljaće se kako je objašnjeno. Nakon provedenog šerijatskog postupka, i uobičajenog spora pomenuti vakuf, po izjavi onog je vidio da je ispravan, donešena je presuda o njegovoj ispravnosti i važnosti i na traženje evidentiran je. 29. novembara 1736. godine (24. redžeba 1149). Svjedoci: Muhamedaga sin Ramadanov, Sulejman ef. muallim, Novo Hasan-aga, Ali-beg sin Ramadanov, Mustafa ef. Rusmandže, Ahmed Čelebi Džino, Mehmed Čokadar, Mehmed Čelebi Kurillik zade, Krko Ahmed baša, Mehmed Čelebi Akajidži, Uzun Husejin Čokadar i drugi121.

Ovo je prepis vakufname iz sačuvanog sidžila. Prepis: Gulsevi zade Muhamed Emin, kadija u gradu Sarajevu. (Ova bilješka se nalazi na desnoj margini dokumenta.)

121 Ovaj prijevod napravio je uvaženi Fejzullah efendija Hadžibajrić 1983. godine u Sarajevu i dao slijedeću napomenu: "Iznad teksta Vakufname nalazi se klauzula kadije kojom se ovjerava vakufnama. Tekst vakufname pisan je pismom čija slova nemaju znakova, pa je teško čitljiv, osim toga pojedine riječi teško su čitljive. Iz dešifriranog teksta može se razumjeti da je vakufnama sastavljena u skladu sa šerijatskim propisima i da je postupak proveden onako kako su uvaženi imami rekli da se treba sprovoditi. Klauzule ovjerio i potpisao je Mustafa, sarajevski kadija."

Page 50: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 50

Mapa Salih-aginog Konaka na Ćurčića Brijegu sa transparentnom mapom savremenog Sarajeva122

Konak Salih-agin na Ćurčića Brijegu. To mjesto je obilježeno nazivom Duradžik H. Ahmed. Naziv za današnju ulicu Sagrdžije. Jahja-pašina mahala je utemeljena krajem 15. vijeka. Kasniji je nazivana Ćurčića mahalom. Ova je mahala u 19. vijeku obuhvatala slijedeće ulice: Ćemerlinu, Ridžai Uzunića, Kečinu i Hrgića ulicu, Ovaj crtež napravio je austrijski pisar bilježeći kuću 122 Određena odstupanja u razmjeri savremene mape postoje zbog loše razmjere mape austrijskog pisara.

Page 51: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

51

mutevelije Salih Ragib efendije123.

XVII. BITKA ZA BANJU LUKU 1737. GODINE

U toku života hadži Salih-aginog, trajao je praktično neprekidni rat sa zapadnim i istočnim susjednim državama Osmanske imperije. Mleci, Austrija, Rusija, a na istoku Perzija, svi su oni nastojali da sruše Otomansku imperiju.

Bosanske vojske bijahu prorijeđene u Perzijskom i Ruskom ratu, a i kuga je 1732. godine bjesnila i uzimala živote, pa je nastala glad uslijed nestašice hrane.

Zahvaljujući ranijoj odluci Porte da opravljaju tvrđave i osnivaju kapetanije nakon 1699. godine, Bosna je mogla sa uspjehom dočekati novi rat, koji je bio sudbonosan za njen opsatanak.

Nakon što je Hećim ogli Ali-paša naimenovan za vezira Bosanskog ejaleta godine 1735. Austrija je 1737. godine ušla u rat. Ona je za taj poduhvat, sa velikim ambicijama, angažovala vojsku od 150.000 regularnih i rezervnih vojnika. Bošnjački pisac, učesnik tog rata Omer Novljanin odredio je njihove ciljeve ovako:

„Osnovni njihovi ciljevi bilu su, prije svega, napasti Bosnu, osvojiti je i pokoriti124.“

Ali-paša Hećim oglu bio je mudar, razuman i odlučan vojskovođa. Potpuno je bio dorastao ratnoj situaciji sa kojom se sučeljavao. Austrijanci su opet sa druge strane zavarani ranijim uspjesima očekivali raspad Bosne i svoj potpuni trijumf. Slično, kao što će se desiti i u kasnijim ratovima, austrijski car Karlo VI već sada je očekivao diobu Otomanske imperije. Po tom planu Austrija je trebala dobiti Bosnu, Srbiju i Vlašku.

Saznavši od pograničnih kapetana da se sprema skori napad na Bosnu, Ali-paša je odmah izvijestio velikog vezira u Moldaviji. Veliki vezir je poslao obezhrabrujući odgovor iz Moldavije. „Da se Bošnjaci drže pasivno.“

Ali-paša je nakon toga povukao najjači potez, sazvao je ajansko vijeće Bosanskog ejaleta. Time je svima pokazao da će se osljanjati na domaću aristokraciju. Prije svih na bosanske kapetane. Odlučio je čvrsto braniti Bosnu. Time je svu odgovornost za odluke prebacio sa sebe na Kapetansko vijeće. Bio je to potez sa dubokim historijskim posljedicama. Tako se Bošnjaci spremiše za rat protiv Austrije, bez znanja cara u Istanbulu i protiv naloga velikog vezira. U tome je ležala važnost odluka Ali-paše Hećim oglia125.

Od sada će bošnjački kapetani, sve do poraza Husein kapetana Gradaščevića, činiti bitnu političku snagu u upravljanju Bosnom. Oni će od tog trenutka sjediti u ajanskom vijeću, medžlisu, zasjedati svaki treći dan Ramazanskog

123 Crtež Historijski arhiv Sarajeva. A. Bejtić, Ulice i Trgovi Sarajeva, strana 180, 360 i 415. 124 O. Novljanin, Odbrana Bosne 1736-1737, Kronika, strana 16, Travnik 1994. 125 H. Kreševljaković, Djela, knjiga IV. strana 8.

Page 52: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 52

bajrama i odlučivati o upravljanju zemljom. Pored kapetana tu su bili ajani, vezirski dostojanstvenici, predstavnici janjičara i spahija126.

Među njima nalazio se i Salih-aga Ćurčić, čovjek značajnog vojnog iskustva. Pored njega bio je i njegov najstariji sin Jašer Sadik-beg, bosanski tefterdar. Bilo bi nelogično da se serasker Ali-paša Hećim oglu liši njihovih vojničkih usluga. U porodici Ćurčića dugo se čuvala tradicija o učestvovanju Jašer-bega kao vojskovođe, u bitci za Banju Luku127.

U jednoj narodnoj pjesmi o bitci kod Banje Luke među palim šehidima spominje se i ime Jašar Sadika-bega Ćurčića.

Pošto je politički stabilizirao svoju situaciju, Hećim oglu Ali-paša je odmah uz pomoć ajana i kapetana mobilisao sav narod. Pozvao je bošnjačku vojsku iz 32 kadiluka i četiri sandžaka128.

Austrijanci su napali Bosnu sa četiri strane.

- Krenuli su u osvajanje banjalučke tvrđave u formaciji, koja je sadržavala 80.000 pripadnika sređene austrijske vojske i 20.000 Slavena sa osrednjim mađarskim snagama129.

- 4.000 vojnika, većinom graničara iz Like pod komandom pukovnika Raunacha, napalo je od Ostrovice Kulen Vakuf.

- Bužim je napao hrvatski ban Esterhazy, također sa krajišnicima Vlasima - Valahorum.

- Princ Hildburghauzen komadant sa glavnom austrijskom vojskom krenuo je na Banjaluku

- Pukovnik Valvasar navalio je sa vojskom na Lješnicu kod Zvornika. - Pukovnik Lentulus krenuo je sa vojskom iz Austrijske Srbije na Novi

Pazar130.

Prvo su Bošnjaci na polju kod Petrovca sa 5.000 ljudi, pobijedili austrijsku vojsku što je išla na Ostrovicu, pod vodstvom Mehmed kapetana zvorničkog i Ali-bega Osmanpašića, koji je u toj bitci poginuo.

Na drugoj strani fronta, kod opkoljenog Zvornika, razvi se bitka u kojoj su do nogu bili poraženi Austrijanci. Silna vojska pade u sužanjstvo, a sve sprave i municija postadoše ratnim plijenom.

Ovi su radosni haberi stigli do Ali-paše Hećim oglu kada se sa vojskom kretao prema Banjoj Luci. On je kod Podrašnice razvio bajrak i sačekao da se sva

126 H. Kreševljaković, Kapetanije, strana 60, Sarajevo 1980. 127 Moj djed Muhamed efendija Ćurčić, volio je da o tome priča, i da se ponosi kako je Jašar Sadik učestvovao u bitci kod Banje Luke. Pričao je kako je sačuvana njegova sablja iz te bitke. Ta sablja bila je ukrašena i čuvala se u porodici, sve dok u nemirnim vremenima devetnaestog vijeka. U Glođinoj buni preoteta je od jednog uzurpatora. To je često isticala i moja majka Fatma hanuma, i to ne bez ponosa. 128 S. Bašagić, Kratka uputa, strana 95, Sarajevo 1990, Joseph von Hammer, Historija, strana 166, Zagreb 1979. 129 Omer Novljanin, Odbrana Bosne 1376-1379, Kronika, strana 17, Travnik 1994. 130 M. Prelog, Povijest Bosne I dio, strana 124, Sarajevo 1910.

Page 53: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

53

vojska iskupi. Naročito ona što je dolazila ispod Ostrovice131.

U međuvremenu banjalučka tvrđava se očajno branila. Pošto im je austrijska komanda dala ponudu za predaju i muhafis pročitao pismo, opkoljenim braniocimao, svi su se jednoglasno dogovorili, davši prisegu na časnom Kur'anu, da se neće predati i da će za vjeru i državu žrtvovati svoje živote. Nakon toga otvorili su vatru na neprijatelja iz topova i pušaka132.

Sakupljajući vojsku na putu od Travniku do Podrašnice, Ali-paša je na tom mjestu sačekao pobjednika kod Ostrovice Mehmed-bega Fidahića, a zatim i ostale kapetane i svu vojsku. Ovako je narodna pjesma opisala sakupljanje bošnjačke vojske kod Podrašnice;

Biju bubnji a svirale svire, Udaraju sitni talambasi, Njiska stoji ata i paripa Vrisak stoji mladih krajišnika, Na alaje, sve dolaze Turci Naprijed idu Sarajlije mlade, I pred njima Ćurčić Jašer beže, Spored njime Musiću kadija, A za njime vas mululuk listom133 Sva se Bosna listom zadrmala, Novi Pazar i Hercegovina, Sandžak, Kliški i sva Posavina, I ostala serhat i krajina134.

Ono što mi je pričao djed Muhamed ef. Ćurčić pokazalo se tačnim. Vojsku iz Mulaluka – okružnog područja glavnog grada zemlje predvodio je Ćurčić Jašer Sadik-beg. Na osnovu dokumenata nisam mogao saznati je li Jašer-beg u to vrijeme bio tefderdar bosanski. Posljednji podatak da je on tefderdar odnosi se na 31. mart 1735. godine.

Još na Podrašnici Ali-paša je naredio Mehmed-begu Fidahiću da sa vojskom krene naprijed i sagradi na dobro skrivenom mjestu splavove i kerepe kako bi vojsku prebacio na desnu obalu Vrbasa. Ali-paša je također održao vojno vijeće i utvrdio plan o putu i navali. U ovom vijeću uz Ali-pašu bili su Sulejman ef. Musić, defterdarski ćehaja, Hadži Mustafa ef, ćehaja čauša Mehmedaga, Mehmed-beg Mehmedpašić i Atlagić135.

4. augusta u nedelju 1737. godine spustila se cijela bošnjačka vojska na banjalučko polje. Prema hroničarima, pošto su bili zatvoreni direktni putevi prema Banjoj Luci, serasker Hećim oglu je prišao sa ordijom neopaženo iznad grada Vrbasa, te iznenada navalio na manje odrede. Za to vrijeme glavnina

131 M. Prelog, Povijest Bosne I dio, strana 124-129, Sarajevo 1910. 132 Muvekit, Povijest Bosne, knjiga I, strana 492. 133 Mululuk - okružje glavnog grada zemlje. 134 Boj pod Banjalukom godine 1737. Zabilježio i priremio beg Kapetanović Ljubušak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine strana 29. 135 H. Kreševljaković, Djela, Sarajevo, knjiga IV, strana 13 i 14.

Page 54: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 54

austrijske vojske bila na lijevoj strani Vrbasa.

Prema Muvekitu Hećim oglu je rasporedio svoju vojsku ovako;

„Age Sarajeva s pratnjom age serdengečtija, neregularni vojnici i kadije sa stanovništvom trideset i dva kadiluka, ostali su kao centar, a Mehmed kapetan i svi krajuški kapetani, zabiti i ostali odgovorni ljudi, na desnom krilu, dok su alajbezi, iz sva četiri sandžaka, zaimi, timarnici i ostali junaci raspoređeni na lijevo krilo.“

Poraz Austrijanaca bio je potpun. S time, što je izuzetno slabe vojne sposobnosti pokazao princ Hildburghauzen, koji je očigledno bio bez vojnog talenata jednog Eugena Savojskog.

U ovoj bitci istakli su se mnogi junaci poput Mehmed kapetana zvorničkog pod kojim su poginula četiri konja. U centru bošnjačke vojske, gdje se je nalazio serasker Ali-paša i gdje se nalazila glavnina te vojske, sa agama Sarajeva, s agama serdengečtija, nereguralnim vojnicima i kadijama iz trideset i dva kadiluka borio se i Jašer-beg Ćurčić. U toj borbi bez šuvhe, kao šehid poginuo je i Jašer-beg, defterdar bosanski Jašer Sadik-beg, predvodnik u toj bitci Sarajlija.

Pred sam zalazak sunca u panici Austrijanci su se povlačili prema Vrbasu, gdje u stisci puče ćuprija pod njima. Ali-paša je odmah, organizirao potjeru za njima prebacivši preko Vrbasa nekoliko stotina konjanika. Tako se završila ova historijska bitka pod Banjom Lukom u kojoj je Austrijska vojska na bojnom polju ostavila bogat plijen i u panici potpuno dezorganizovano se povlačila. Spas su tražili sa onu stranu rijeke Save. Time je poraz Austrijanaca bio potpun.

Sporedna slava bitke za Banju Luku, pripala je odbrani Bužima, gdje su se naročito istakle žene bužimljanke, koje su hrabro branile grad. Joseph fon Hammer o njima govori kao o amazonkama, koje su po starom bošnjačkom ratnom običaju bore sa oklopima i šljemovima na zidinama grada. Ovu činjenicu o izuzetnoj hrabrosti Bužimljanki potvrdio je i Kadija Osman efendi Novljanin136.

Nakon katastrofalnog poraza Austrijanaca banjalučko polje bilo je prekriveno leševima. Prema austrijskom izvještaju, u bitici je poginulo 600 Bošnjaka, 300-400 Austrijanaca uz 1000 utopljenih u Vrbasu.

Narodna pjesma to ovako opisuje:

A sve telal za telalom viče, Da se dižu brže ranjenici, A skupljaju na hrpu šehiti. Ranjenike berberim dadoše, Da junačke rane zavijaju, šehitima dženazu klanjaše,

136 Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, strana 167, Zagreb 1979. godine.

Page 55: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

55

Pa ih l'jepo tude pokopaše, U čizmama i u kalčinama, U haljinam i pod opancima, Ko što turski ćitab zapovjeda.

O broju poginulih i ranjenjih Omer ef. Novljanim, savremenik događaja, zna samo da je ranjenika bilo 1200 Bošnjaka koji su smješteni u Banja Luci137.

Još nakon bitke Ali-paša podijelio je naročito istaknutim junacima, prije svega Mehmed-begu zvorničkom kapetanu, razne nagrade i odlikovanja. Kasnije će Mehmed-beg dobiti naziv gazije.

Ali u toj bitci poginuo je i cvijet bosanskog plemstva, kako to narodna pjesma ističe:

Ljuto cvili paša Ali-paša, Jer mu mnoga izginula vojska, Sve plemića, aga i spahija: Pogibe mu beže Atlagiću, Desno krilo od turske krajine, Dva Firdusa od bijeloga Livna, Sa vrh Bišća dva Beširevića, Od Petrovca tri Kulinovića, Iz Sarajva Čurčić Jašar beže, Beg Ljubović s' Nevesinja ravna, Od Trebinja dva Pašića mlada, Od Zvornika stari Ali-aga, Od Gradašca tri Gradaščevića, Iz Travnika Hasan Effendija, Od Glamoča tri Filipovića, Dva Repovca-bega iz Neretve` Beg Ždralović iz Skoplja gornjega, Beg Ljubunčić, od sela Čuklića, Od Širokog polja Livanskoga, Tri Kopčića od bijeloga Duvna, Od Zagorja Čengić Osman beže, Od Glasinca Babić Alaj beže, Od Plevalja dva Selmanovića, Od Čajnića tri bega Sjerčića, Beg Branković od sela Kovanja, Od Sokolca tri Šahinpašića, Beg Tanković sela Rakitnice, Od Novoga Cerić Murat beže, Beg Badnjević sa turske krajine, Dizdar-aga od jajačkog grada, I dvadeset mladih kapetana,

137 Boj pod Banjom Lukom 1737. godine, zabilježio i priremio beg Kapetanović Ljubušak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine, strana 37.

Page 56: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 56

Kapetana od carskih gradova138.

Iz pjesme se vidi da skoro nije bilo veće bošnjačke porodice koja nije ostavila šehida.

Nakon ove sudbonosne pobjede, u Sarajevo se povrati Hećim oglu Ali-paša sa komandantima i svom ordijom. Tom prilikom dogradio je sarajevsku vratničku tvrđavu od četiri kule i kapije.

Pobjeda kod Banje Luke omogućila je da Bosna ostane u današnjim njenim skoro nepromjenjenim historijskim i etničkim granicama.

Ali-paša će, kasnije, učestvovati sa Bošnjacima i u borbama kod Beograda godine 1739. godine. Sklapanjem mira u Beogradu septembra 1739. godine Bosna je dobila uglavnom današnje njene granice prema zapadu.

XVIII. MEZAR JAŠER SADIK-BEGA VOJSKOVOĐE I DEFTERDARA

BOSANSKOG

Kao što pjesma kaže, skoro sve plemstvo Bosne bez šuhve` imalo je svoje šehide na banjalučkom polju.

U toj bitci pao Jašer Sadik-beg, pa je po starom bošnjačkom običaju pokopan u haljinkama na istaknutom mjestu sa ostalim šehitima, sve dok ga vrijeme i zaborav nije udaljilo od nas. Danas mu se za grob ne zna.

Iza Jašer-bega, prvog mutevelije, ostalo je šest sinova, a njegovi su potomci skoro tri stoljeća bili oslonac islamskom umetu u gradu Sarajevu.

O sinovima Jašer-bega, saznali smo zahvaljući jednom krucijalnom dokumentu iz godine 1743. godine. Taj dokumet je temesuk (potvrda, isprava) kojom spahija Husein dopušta prenos zemlje u Slatini sa umrlog Fejzulaha-bega Ćurčića, sina Jašer Sadik-begova, na njegovu braću Muhamed-bega, Mustafu, Ahmeda, Abdulaha i Lutvullaha139.

A pošto su njegovi sinovi bili istaknuti ljudi u gradu Sarajevu, o njima je ostalo dosta drugih zapisa u službenim arhivima:

- Fejzulah-beg, (-1743), - Ahmed-beg (-1791/2), - Muhamed-beg (-1771), - Lutvullah-beg, (-1803/4), - Abdulah (nema podataka), - Mustafa (-1804/5).

XIX. PRESELJENJE NA AHIRET VAKIFA SALIH-AGE ĆURČIĆA GODINE

1151. GODINE (1738-1739).

Salih-aga je bio komandant sarajevskih janičara kad je Savojski popalio 138 Boj pod Banjom Lukom 1737. godine zabilježio i priremio beg Kapetanović Ljubušak, Reprint izdanje, Sarajevo 1989. godine, strana 38 i 39. 139 GHB A-863/T0, Temesuk iz 1743. godine ili Muharem 1156. godine.

Page 57: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

57

Sarajevo 1697. godine. Bio je komadant nad kapetanima Bihaća, Hlivna, Tešnja, Glamoča, Dervente, Kolašina, Nikšića. Glavni buljubaša - komandant sarajevskih janičara prilikom pohoda Numan-paše na Crnu Goru 1714. godine. Bio je glavni buljubaša osmanlijske vojske u ratu sa Mletačkom Republikom za posjede u Dalmaciji 1714-1718. godine.

Predosjećajući kao iskusan ratnik da mu se približava kraj, vjerovatno je Salih-aga odlučio, pred ovo ratno doba godine 1736. godine, da dio svog imetak uvakufi. Mora biti da je veoma volio starijeg sina Jašer Sadika dok ga je odredio za prvog muteveliju vakufa. Kada je Jašer-beg poginuo u bitci za Banju Luku, sigurno je da ga je ova sinovljeva smrt teško pogodila. Možda je i to uticalo na njegovu brzu smrt. On je starijeg sina Jašera-bega posebno volio, jer je Jašer bio vojnik kao i on, i čovjek od akcije. Dok je njegov mlađi sin Mehmed Sadik, kako to kaže epitaf na njegovom grobu, bio dobar čovjek, sklon da pomaže nevoljnike i siromahe. Plemeniti emir.

Zanimljivo je da je Salih-aga u vakufnami uslovio, da pomenuti Konak u Jahja-pašinoj mahali, inače porodičnoj kući Salih-age, pripadne prvo sebi, drugo sinu Jašaru Sadiku, a poslije njegovoj djeci i unučadima do kraja vremena, što pokazuje njegovo određenje spram Jašer-bega. Salihaga je također odlučio, da on sam do kraja života živi u konaku, kao što će kasnije živjeli njegovi potomci. Moj djed Muhamed efendija Ćurčić rođen je u tom konaku i živio je u njemu sve dok ga nije tadašnji mutevelija Ragib efendija ustupio 1889. godine za izgradnju Više šerijatske škole u Sarajevu - nuvab, na 99 godina za sto (100) forinti godišnje140.

Nakon smrti, godine 1151. po Hidžri, 1738/9., Salih-aga je ukopan u dvorištu ispred njegove džamije gdje mu i danas grob stoji. Iznad groba podignut je nišan sa turbanom sličnim turbanima paša i vezira. Natpis u stihovima na turskom jeziku uklesan je sa jedne strane uzglavnog nišana. Pismo: lijep i dosta sitan nesh-talik141.

Godina 1151. (1738/9). „Dobrotvor Salih-aga, taj odabrani dobročinilac čijem životu stiže ruka sudbine. Shvativši da nije trajan, Povuče se sa ovog prolaznog svijeta. Sa dževher slovima oduzinajući mu jedan izrečen mu je kronogram: Za njegova dobra djela nek je dobrotvoru mjesto u raju.“

Kada se saberu brojne vrijednosti slova, posebnim postupkom, dobiva se godina po Hidžri, 1151. 140 16. januara 1888. godine Ragib ef. Ćurčić ustupio je svoje zemljište na Ćurčića brijegu, gdje se nalazi Salih-agin Konak, Bosansko hercegovačkom araru, za izgradnju šeriatske škole. Uložak br. 17772-3/97, Zemljišnog izvadka, broj. zk. uloška LXXV/6. 141 Islamska epigrafika BiH, M. Mujezinović, Sarajevo 1974. godine, strana 76.

Page 58: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 58

Slika mezara Salih-age Ćurčića

XX. SMRT MEHMEDA SADIKA MLAĐEG SINA SALIH-AGE

Iste godine kada je umro Salih-aga (1739) preselio se na ahiret i Salihagin mlađi sin Mehmed Sadik efendija, pa se i njegov grob nalazi u haremu Ćurčića džamije142. Temesuk Hadži Mehmeda Penjezovića od 8. muharema 1153. (1740) na 1100 esedi groša što je pozajmio na godinu dana od majke i skrbnice malodobne djece Sadik Mehmed-age Ćurčića živio je u Jahja-pašinoj mahali. Njegovi potomci pema Vakufnami nisu mogli naslijeđivati tevlijat.

Datum preseljenja na njegovom grobu je također 1151. godina po Hidžri (1738/9), kao i kod njegovog oca Salih-age. O Mehmedu Sadiku mlađem sinu Salihaginom ne znamo mnogo, osim da ga je čaršija smatrala dobrim čovjekom, plemenitim i da je pomagao siromahe i nevoljnike.

Iz temesuka Hadži Mehmeda Penjezovića iz 1740. godine, saznajemo samo godinu dana iza njegove smrti, da je iza njega ostala njegova žena, koja je pomenutom Mehmedu te godine dala zajam. U tom dokumentu ona se spominje kao majka i skrbnica Mehmed Sadikove malodobne djece.

Mehmed Sadik, bio je otac Abdulaha (Avde) Ćurčića, koji je iza sebe ostavio brojnu porodicu i veliki imetak. On je iza sebe ostavio dosta zanimljivih dokumenata. Abdulah je bio ugledna ličnost u gradu Sarajevu.

O eventualnoj drugoj ženskoj ili muškoj djeci Mehmeda Sadika, koja se spominju u temesuku znamo vrlo malo. Moguće da je njegov drugi sin bio Alija, poznati kadija, pokopan u haremu džamije 1775. godine.

Kronogram u pjesmi na turskom jeziku posvećen mlađem sinu Salih-age Mehmed Sadik efendiji sačuvan je u zborniku Muhameda Kadića143.

„Utočište nevoljnih i siromaha, Ćurčić, Plemeniti emir, vlasnik dobrote i vječnosti, Preselio je sa svijeta kušnje, I našao raspoloženje u vječnosti. Jedan prijatelj mu izreče kronogram: Sadik-efendiji neka je grob ugodni ružičnjak.'' Godina 1151. (1738/9)

142 GHB A-885/T0. 143 Gazi Husrev-begova biblioteka. Zbornik M. Kadića, sveska VI strana 378.

Page 59: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

59

G L A V A D R U G A

P O T O M C I H A D Ž I S A L I H - A G E ĆU RČ IĆA I B R A T A M U H A D Ž I H A S A N - A G E

S A R A J E V O - 1 7 3 9 . G O D I N E

Page 60: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 60

Harem Ćurčića džamije. U prvom planu nišan Salih-age Ćurčića

XXI. PET MUTEVELIJA ĆURČIĆA VAKUFA IZ OSAMNAESTOG VIJEKA

Ovdje ćemo pisati o onima o kojima imamo zabilježene podatke, i to hronološkim redom.

Nakon smrti Saliha-age i njegovog brata Hasan-age, potomci ove dvojice braće Ćurčića obavljali su u gradu Sarajevu poslove kadija, učenjaka (uleme), tefterdara, muselima, vojnih komandanata (aga), te sve do početka 20. vijeka činili su politički narod.

O tome govori i V. Skarić ubrajujući Ćurčiće u sarajevske begovske porodice, tvrdeći da ih je bilo više grana. Ova konstatacija nije tačna, obzirom da se Ćurčići u Sarajevu ne spominje prije dolaska Salih-age.

Skarić ih spominje ovim redom:

Kadija Ahmed ef Ćurčić (Kurkizade) umro 1176. (1762./63.) Smrt ovog kadije bilježi Bašeskija u svom Ljetopisu. U groblju uz Jahja-pašinu džamiju i danas se nalazi nadgrobni spomenik s natpisom iz kojeg saznajemo da je tu

Page 61: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

61

sahranjen Ahmed ef. Ćurčić144.

Kadija Husejin ef. Ćurčić umro 1180. (1766) O njegvoj smrti u Ljetopisu Bašeskija stavlja samo ovu bilješku: „Husejin - efendija Ćurčić“ (Kurkizade)145.

Lutfullah Ćurčić, živ je 1780.

Avdi-beg Ćurčić umro 1201. godine (1786/7). O njemu Bašeskija bilježi; „Škiljavi Avdija Ćurčić (Curciogli), vlasenički emin (povjerenik), zet Avdipašin, vrlo otmen. Umro u Kovačićima 13. zilhidže 1201. (26. septembra 1787) godine146.“

21. zilhidže 1201. (5. oktobra 1787.) godine popisana je imovina Ćurčić - zade Abdulah-bega, sina Mehmed Sadikova iz Jahja-pašine mahale i procjenjena na 2.879.644 akče. Imao je više dućana147.

Ahmed-aga, Ćurčić spahija Tilave i Toplika umro 1203. godine (1788./9.) O njegovoj smrti Bašeskija bilježi ovo; „Ahmed-aga Ćurčić, starac bez brade, spahija iz sela Tilave i Toplika148.“

Ahmed ef. Ćurčić umro 1218. godine (1803). Njegovu smrt nije zabilježio Bašeskija u svom Ljetopisu. Mnogo docnije spominje se kao živ 1848. Salih Ragib ef. Ćurčić149.

Među ovim potomcima iz 18. vijeka, ističe se sarajevski muteselim Muhamed-beg, drugi mutevelija Ćurčića vakufa.

1 MUHAMED-BEG ĆURČIĆ, DRUGI MUTEVELIJA OD AUGUSTA 1737. DO MAJA 1771.

Prvi put se spominje u jednom aktu od 4. maj 1769. godine (27. zilhidže 1182). Kreševljaković kaže da je bio kraće vijeme sarajevski muteselim150. U narodu je bio poznat pod imenom Pašo Ćurčić151.

U vrijeme dok je Muhamed-aga Ćurčić bio muteselim, on je razvio vrlo dobre odnose sa Silahdar Mehmed-pašom bosanskim vezirom i carskim zetom, koji

144 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 76. 145 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 98. Muselim Muhamed-aga Ćurčić zvani Pašo umro 1771. godine (1185). 146 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 340. Kovačići se nalaze u sarajevskom naselju Grbavici, gdje je moj djed Muhamed imao imanje od 100 dunuma zemlje, koju mu je komunistička vlast oduzela 1945. godine. 147 Gazi Husrev-begova biblioteka sidžil XXVII, strana 113-115. Ovaj Mehmed Sadik je mlađi brat Jašera Sadika, a sin Salihagin. 148 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 364. Danas su Tilava i Toplik, naselja u Sarajevu, na njegovoj jugozapadnoj strani. 149 V. Sakrić, Izabrana dela, strana 157. 150 A. Škaljić, Turcizmi, strana 476. Muselim ili muteselim (ar.) sinonim za kajmekam; zastupnik paše u sandžaku koji mu je dat kao arpaluk; oblasni upravitelj; sreski načelnik. „Beg Mustajbeg muselime Lički.“ 151 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga I, strana 284.

Page 62: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 62

je bio tri puta vezir na Bosni152. Silahdar Mehmed-paša bio je tri puta bosanski namjesnik: prvi put je postavljen 5. marta 1766. godine i ostao do decembra 1767. godine, drugi put 1775-1777. godine, a treći put od jula 1778. do 21. oktobra 1779. godine153.

O prvom njegovom vezirovanju, zapisao je Bašeskija u gradu Sarajevu slijedeću bilješku 16. oktobra 1766. godine:

„1. džumadel-ula iznajmio sam kuću malodobnog unuka Busovačkog imama u mahali Buzadži hadži-Hasanovoj. Tu mi se rodila kći Hava 17. silhidže u mjesecu majis u subotu prije ikindije. - Istoga dana 17. zilhidže stigao je u Sarajevo Mehmed-paša Silahdar154.“

U vrijeme kada je Muhmed-aga Pašo bio muteselim, određen je carskom Bujruldijom (8. augusta 1768) za komadanta vojske na Crnu Goru Mehmed-paša Silahdar – bosanski valija i rumelijski paša Mehmed-paša. Tada je u Crnu Goru prema Nikšiću, gdje se neprijatelj utvrdio samo iz Sarajeva otišlo hiljadu ljudi. Iz ostalih mjesta Bosanskog ejaleta otišlo je četiri hiljade spahija i zaima. Sasvim je izvjesno, da je i Pašo Ćurčić kao muteselim Sarajevskije, poput svog djeda Salih-age, trebao učestvovao u ovom poslu ratovanja sa crnogorskim pobunjenicima155.

Godine 1769. stigao je carski ferman u Sarajevo da se skuplja vojska, na vojnu u Rusiju i da svaki aga o svom trošku opremi 50 ljudi. Među-agama koji su razvili bajrake Bašeskija navodi 40 sarajevskih aga (oficira). Dva dana nakon Kurban bajrama (15. april 1769) krenule su age iz Sarajva na moskovsku vojnu. Te godine sarajevski muteselim bio je Pašo-Muhamed-beg Ćurčića156.

Godinu dana kasnije 9. šabana (19. novembar 1770.) godine došao je u Bosnu Mehmed-paša Silhadar i odsjeo u kući muteselima Paše Ćurčića157.

Da je zaista Muhamed aga Ćurčić zvani Pašo sin Jašer Sadika saznali smo na osnovu jednog temesuka iz 1743. godine. Potpuno je logično da Mehmed-paša Silahdar carski zet odsjedne kako to dolikuje jednom paši u Salih-aginom konaku na Ćurčića Brijegu. U ovom konaku prema vakufnami mogli su stanovati samo potomci najstarijeg sina Salih-age.

Od Paše Muhamed-bega Ćurčića u vrijeme njegove smrti 1185. godine po Hidžri (16. maja 1771), lijepim riječima u svom Ljetopisu oprostio se Mula Mustafa Bašeskija. On za njega kaže: „Bivši sarajevski muteselim Pašo Ćurčić (Kurkiogli); sasvim lijepo, jasno i glasno bi govorio, a bio je nešto malo obrazovan i pismen junak158.“

152 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 93. 153 H. Kreševljaković - D. Korkut, Travnik 1464-1878. godine strana 138-139. 154 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 93. 155 M. Bašeskija. Ljetopis, strana 112. H. Kreševljaković, Djela, knjiga I, strana 285. 156 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 112-115. 157 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 137. 158 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 150.

Page 63: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

63

2 POZNATI KADIJA ALIJA ĆURČIĆ UMRO 16. NOVEMBRA 1775. GODINE

O ovom kadiji ne znamo mnogo, zapravo nije nam poznato kojoj grani sarajevskih Ćurčića on pripada. Prema godini smrti, kadija Alija mogao bi biti sin Mehmed Sadika, brata Jašera Sadika. Ali to nije sasvim sigurno.

U svom Ljetopisu Mula Mustafa šefki Bašeskija spominje jednog kadiju Ćurčića po imenu Alija, koji je umro 16. novembra 1775. godine159.

Zapis o Aliji poznatom kadiji u Sarajevu:

„Poznati Alija, kadija, iz naše mahale. Zbog toga što je imao mnogo neprijatelja, nekolicina građana podigoše tužbu protiv njega i on bi svrgnut s položaja. Iza toga ode u Solun ( Selanik) odakle se na zauzimanje Mehmed-paše Silahdara zajedno s njim vrati u domovinu. Umro je od nekakve bolesti nogu. Bio je dareživlj čovjek, neka mu se Allah smiluje! Bio je visok, ostavio je brojnu porodicu, a sala mu je proučena na munari. Umro 20. šabana, u ponedeljak (16. novembra 1775)160.“

U fusnoti stoji slijedeći tekst:

„Ovaj kadija prezivao se Ćurčić. Sahranjen je u dvorištu Jahja-pašine džamije gdje mu se i danas nalazi nagrobni spomenik sa natpisom što mu je spjevao Mejlija.“

Ko je bio ovaj kadija, i ko mu je bio otac mi to ne možemo sigurno utvrditi. Svakako je bio bliži rođak muteselima Muhamed-age Ćurčića koji ga je, kada se naša u neprilikama, spasio intervencijom kod pomenutog carskog zeta Mehmed-paše Silahdara.

Imao je dva sina koja su umrla od neke bolesti. Pokopani su u mezarju Ćurčića džamije.

Mustafa efendija, umro 1813/14. godine sin Alije kadije.

Mehmed efendi, sin Ali efendije Ćurčića, kadije umro iste godine 1813/14161.

Na uzglavnom nišanu visine jedna metar uklesan je natpis u pjesmi, gdje stoje ovi stihovi Mejlije.

„Ali efendija, najčasniji među kadijama, Ostavio je prolazni položaj i preselio se u vječnost. Je li čudo ako nije težio za prolaznim

159 Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968. godine, strana 192. 160 M. Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1968. godine strana 192. - M. Mujezinović, Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije. Naše starine april 1957. godine, strana 158. 161 Mujezinović, Epigrafika, knjiga I, strana 83.

Page 64: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 64

položajem?“ Istiniti mu je dodijelio raj za vječni boravak. A na Sudnjem danu neka mu je zagovornik Božiji miljenik (Muhammed) I neka njegovim grijesima uslijedi oprost. Mejlija mu izreče smrtni kronogram: Ali-efendija je raj Huld boravište i utočište.'' Godina 1189. (1775/76)162

Brojne vrijednosti slova zadnjeg polustiha daju nam hidžretsku 1189. godinu.

3 GOSPOĐA ĆURČIĆKA STARICA UMRLA 1189. GODINE (1775/76)

Te godine Mula Mustafa Bašeskija, u svom Ljetopisu na istoj stranici zapisuje smrt gospođe Ćurčićke:

„Žena Ćurčića, starica, gospođa, kojoj je proučena sala na munari Begove džamije.“

Ovo je morala biti poštovana žena nekog od uglednih Ćurčića, da bi se njoj proučila musala na munari Begove džamije.

4 AVDI-BEG ĆURČIĆ, SIN MEHMEDA SADIKA, UNUK SALIH-AGE. UMRO 1787.

Abdullah Ćurčić, zvani Avdi-beg je unuk Salih-agin, a sin Mehmeda Sadika koji je živio u Jahja-pašinoj mahali kao i većina Ćurčića. Imovina mu je procijenjena na 2.879.644 akči163. Bašeskija ga naziva škiljavi Avdija Ćurčić (Curciogli) koji je vrlo otmjen.

Bio je ugledan i bogat čovjek, vlasenički emin, zet rumelijskog valije Abdulah-paše Teftedarije. Koliko je bio moćan vidi se po tome što se oženio sestrom Abdulah-paše Teftedarije. Sa ovom sarajevskom porodicom Ćurčići su imali i kasnije porodične veze.

Evo šta o tome piše Bašeskija, opisujući jednu karakteristišnu atmosferu u šeheru:

„14. zilhidže, četvrti dan Kurban bajrama 1194. godine (11. decembra 1780) godine u ponedeljak prije podne, ili deseti dan prije Erbeina, stiže u Sarajevo rumelijski valija Abdulah-paša (vezir za balkansku provinciju), stričević defterdara Abdul-Kerim efendije. Toga dana pade malo snijega. Njegovom sestrom oženi se Avdibeg Ćurčić, a bratić mu je Dukatarov unuk, sin Numan-begov.

162 M. Mujezinović, Islamska epigrafika, knjiga I, 1974. godine, strana 77. 163 Bašeskija, Ljetopis, strana 340.

Page 65: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

65

Abdulah-paša je u Sarajevu podijelio oko tri stotine odora, a podijelio je i darove svojoj rodbini i sirotinji. Sirotinja je podnosila arzuhale (molbe), tako da su paši dodijali moljakanjem. Nije bilo, Bože oprosti, ni broja molbama onih koji su tukli kahvu i drugih, tako da je vrijedno da se to zabilježi. Mnoštvo svijeta ili, kako se to bosanski kaže, naroda predznak je kuge. Paša se zadržao u Sarajevu jednu sedmicu dana i potom otišao u Travnik164.“

Abdulah-paša Deftedarija Sarajlija postavljen je za bosanskog namjesnika u oktobru 1780. godine, na kojem položaju ostaje do smrti 1786. godine. Sahranjen je u posebnom turbetu kod Jeni džamije u Travniku, gdje mu se i sada nalazi nadgrobni spomenik sa natpisom165.

Važno je ovdje napomenuti da je Avdi-beg pripadao onoj grani Salihaginih potomaka koja nije mogla učestvovati u tevlijatu Ćurčića vakufa.

Prema sidžilu, tj. ostavinskom spisu Ćurčić Abdulaha, sina Mehmeda Sadika vidi se da je on bogat čovjek, njegova imovina je procjenjena na 2.879.644 akče, 5. oktobar 1787. godine (21. zilhidže 1201). Vjerovatno je davao pozajmice jer ima dosta iznosa na dugu166.

Među raznim stvarima iz njegove ostavštine nalazi se nekoliko komada saruka, crvenih kairika, šah ahmedija itd.

A među ostalom imovinom:

Polovina od ukupnog posjeda u selu Kovačići; 12.000 akči. Polovina od ukupnpg posjeda u selu Pale; 12.000 akči 2/3 dijela u 2 dućana na Baščaršiji; 240.000 akči. Pola magaze u hadži Bešir hanu; 96.000 akči Trećina velikog hambara u Dračevu; 36.000 akči Pola dijela u dućanu (dolap) u Brusa Bezistanu; 36.000 akči. Pola bakalskog dućana u blizini hamama na Baščaršiji; 24.000 akči. I opet pola bakalskog dućana u blizini hamama na Baščaršiji; 24.000 akči. Berberski dućan na Tarakčijama; 36.000 akči.

Iza njega su ostali nasljednici; supruga Hamida kćer Ismail efendije; odrasli sinovi Mehmed-beg, Ali-beg i maloljetni sin Sulejman-beg, te kćeri Afifa i Umihana. Potomci njegovih sinova Ali-bega i Sulejman-bega pokopani su u haremu Ćurčića džamije167.

164 M. Bašeskija, Ljetopis, strana 255. 165 S. Bašagić, Znameniti Bošnjaci, Zagreb 1931. godine, strana 2. 166 GHB Sidžil 27, strana 113-114. 167 Mujezinović, Epigrafika knjiga I, strana 85 i 86.

Page 66: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 66

5 AHMED-AGA ĆURČIĆ SPAHIJA TILAVE I TOPLIKA - UMRO 1788/9. GODINE

Ovog spahiju Ćurčića spominje Vladislav Skarić kada piše o porodicama iz begovskog staleža, kao spahiju Tilave i Toplika, poznatog naselja na jugozapadu Sarajeva. Bašeskija registrira njegovu smrt 1788/9. godine i kaže o njemu: „Ahmed-aga Ćurčić, starac bez brade, spahija iz sela Tilave i Toplika.“

O njemu i njegovom potomstvu ostavio nam je više podataka poznati naučni radnik Vejsil Ćurčić, koji je također njegov direktni potomak. Jedna ulica danas u Sarajevu nosi ime Vejsila Ćurčića. Vejsil se rodio u drugoj polovici devetnaestog vijeka na Ćurčića brijegu u Sarajevu, od oca Muhamed-age i majke Almase iz Visokog rodjene Pašagić. Mezari njegovih roditelja, prema njegovom kazivanju nalazili su se u istočnom budžaku groblja kod Buzadži Hadži Hasanove džamije.

Otac mu se tri puta ženio. Nakon što su mu umrle dvije ranije žene, u četrdesetoj, oženio je njegovu majku Almasu. Vejsil je iz ovog braka bio najstariji sin. Imao je još trojicu braće Mehmeda, Safeta, Saliha i sestru Šuhretu. Kada mu je majka dovedena za oca, njegov stariji polubrat Mustafa bio je već u vojsci kapetan i ađutant Salem-paše. Imao je još polusestru Almasu. Išao je u mejtef kod Begove džamije pred nekog Mehmed ef. Topala, zvanog Leco.

Njegov otac bio je ugledan čovjek u gradu i držao je kahvu u Morića hanu. U ovom hanu (kahvi) dešavali su se svi značajniji politički događaji u gradu, i u Bosni, pred kraj 19 vijeka. Evo kako je on opisao svoga oca, i porijeklo roditelja u zapisu koji je ostao iza njega:

„Otac mi nije bio visoka stasa ali čovjek punih rumenih obraza, obučen u bosansko muslimansko odijelo i sa svilenom ahmedijom oko glave. Inače vrlo ugledna ličnost među Sarajlijama, što mu je i dolikovalo kao potomku Ahmeda Ćurčića, velikog spahije Tilave i Toplika, koji se kao takav spominje u 18 vijeku. U Topliku više našeg čardaka (kule) proteže se brdo Kreža ravna kosa Pavlovac, na kojoj se nalazi oko stotinjak jednostavnih stećaka bez ikakva ornamenta a među njima nešto po strani jedan od najvećih srednjovječnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Pod ovim stećkom leži navodno u Sutjesci god. 1414. ubijeni Radoslav Pavlović. Stećak je rađen od jednog komada kamena neobično velikih dimenzija. U samom Topliku ima muslimansko turbe po predaji brata Pavlovića, ali ovo ne može biti. Makar smo mi agrarnom reformom izgubili svu zemlju u Topliku moj brat Safet i nadalje popravlja ovo turbe kako je to činio i moj otac. Ne zna se ko je u ovom turbetu pokopan, ali je najvjerovatnije da je tu zakopan jedan od ranijih Ćurčića. Može biti da ovdje leži baš ovaj u historiji zabilježeni spahija Ahmed Ćurčić.“

Page 67: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

67

6 AHMED-BEG ĆURČIĆ, SIN JAŠER SADIKA TREĆI MUTEVELIJA - OD

MAJA 1771. DO JULA 1792. GODINE

Mladi Ahmed-beg je unuk vakifa Hadži Salih-age, a jedan od šest sinova Jašera Sadika, prvog mutevelije.

Ahmed-beg je živio u umro u drugoj polovini 18. vijeka. Njega spominje i Bašeskija u godini velikih poplava 1791/2. godine zapisujući njegovu smrt sa ostalim Sarajlijama, koji su te godine umrli.

U Bašeskijinom Ljetopisu zapisano je ovako:

„Ćurčić (Kurkizade). U mladim danima su ga oslovljavali Ahmed-beg, kada je postao mulazim i kadija, zvali su ga Ahmed-kadija. Bijaše ugodan čovjek. Na nosu je imao nekakvu ranu , pa mu je nos bio zamotan komadom platna. Iza sebe je ostavio tri sina i šest kćeri.“

U fus noti stoji:

„Ahmed- efendija je sin Sadikov , iz Jahja-pašine mahale. Naslijedili su ga: žena Fatima, kći Abdulahova, sinovi Mehmed, Fejzulah i Sunulah i kćeri Fatima, Afifa, Nurija, Ajiša, Hamida i Rukija168.“

U njegovoj ostavštini, popisanoj 13. augusta 1792. godine (24. zilhidže 1206), nađeno je nekoliko svezaka knjiga, većinom šerijatsko pravnih djela. Imovina mu je procijenjena na 962.444 akči. Sahranjen je u groblju uz Jahjapašinu (Ćurčića) džamiju169.

On je bio obrazovan čovjek što se vidi iz njegove ostavštine gdje su pronađene slijedeće knjige, sa procjenom njihove vrijednosti u akčima:

Naziv Iznos Naziv iznos Đulistan 1834 Medžmuna 300 Feraiz 492 Tabirnama 720 Multaki ebhur 840 Sukuk Hadžibzade 138 Risala 90 Hamail turkije 96 Šahidije 300 Perzijska risala 60 Ahbar il-muluk 312 Ahbar il-muluk 312 Ramunama 390

Također se u njegovoj ostavštini pored brojnih stvari našlo slijedeće:

srebrena konjska oprema sa rešmom srebrena optočena sablja - srebreni nož srebreni divit - nargila - srebrena kubura srebrena sablja sa srebrenim topuzom zeleni kavuk sa sarukom - ulemski kavuk kućni namještaj sa hambarom

168 Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968. godine, strana 392/3. 169 GHB, Sidžil 27, strana 52-53.

Page 68: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 68

sablja od crnog željeza

Od nekretnina u čaršiji Ahmed-beg je posjedovao:

Naziv Iznos (akče) U ćurčijskoj čaršiji dućan i iznad njega kahvehana 72000 Ukupan posjed u selu Biosko 3600 Ukupan posjed u selu Slatine 4800 Mlin u Kovačićima 12000 Posjed stana u Jahja-pašinoj mahali 360000 UKUPNO 452400

Mehmed Mujezinoviić opisao je njegov grob, koji se nalazi u haremu Ćurčića džamije, gdje je pokopana većina Ćurčića: „Ahmed-efendija Ćurčić, 1206. godine (1791/92). Nišani mušebak sa santračem.“ (2)170.

Iza ovih podataka mi saznajemo nekoliko važnih stvari za utvrđivanja, tevlijata Ćurčića vakufa: Prvo, da je kadija Ahmed-beg Ćurčić, imao tri odrasla sina, Mula Mehmeda, Fejzulaha i Sunullaha. S tim što je Sunullah bio najmlađi. Od njegovih potomaka četvorica su bili mutevelije Ćurčića vakufa.

Tako je Sunullah, sin Ahmed-bega je sedmi (7) mutevelija vakufa, Agan Ahmed sin Mehmedov osmi (8) mutevelija, Salih Ragib ef. sin Sunullahov jedanesti (11) mutevelija, Sead ef. sin Fehimov trinaesti (13) mutevelija171.172

Sunulahov najmlađi sin Salih Ragib efendija, bio je poslednji osmanlijski gradonačelnik Sarajeva 1878. godine, a njegov sin Fehim efendija bio je gradonačelnik Sarajeva 1914. godine u vrijeme atentata173.

7 MEHMED EFENDIJA ĆURČIĆ

Najstariji sin Ahmed-bega, trećeg mutevelije. Mehmed efendija Ćurčić spominje se u jednoj muraseli od 23. ševala 1196. godine sarajevskog kadije Numana, predatoj muteselimu Derviš begu Dženetiću da dovede Nikolu sina đurice iz Kunosića na raspravu sa Mehmed ef. Ćurčićem 1781. godine174.

Od njegovih potomaka znamo za dva sina. Agan Ahmeda koji je bio osmi mutevelija i Mustafu koji je sahranjen u haremu džamije Ćurčića.

8 KADIJA RAGIB EFENDIJA ĆURČIĆ

Vjerovatno unuk Ahmed-begov, a sin Fejzullahov. To je sve što o njemu znamo.

O njemu saznajemo iz jednog hudžeta iz 1816. godine. Bio je prisutan na

170 M. Mujezinović, Islamska epigrafika BIH knjiga 1, strana 83. 171 I'lam šerijatskog suda u Sarajevu, od 2. novembra 1891. godine (7. rebiul ahira 1309), broj 173 ; I'lam od 21. april 1884. godine (24. džumadelahira 1301), Sarajevskog naiba Sejfudina, IAS-AT-203. 172 I'lamu iz 1865. godine (1281). 173 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 198 i 269. 174 GHB-A-606/T0.

Page 69: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

69

jednoj sudskoj raspravi koja je vođena u vezi nasljednika Derviš Muhamed age serturnadžije, unuka Jašera Sadika a sina Lutvullahovog. Vjerovatno je bio njihov bliži rođak175.

9 ODABRANI ČOVJEK MUSTAFA-EFENDIJA ĆURČIĆ UMRO 1226. GODINE (1811)

On je sin Mehmeda, a unuk Ahmed-bega.

Mustafa je imao sina Mehumda, koji se spominje u I'lamu iz 1884. godine. Ovaj Mehmed bio je prisutan na sjednici medžlisa 1884, gdje je izjavio; „Pošto je moj umrli amidža Agan Ahmed bio mutevelija, i kako ja spadam u potomke vakifove to tražim da mi se dodijeli tevlijat176.“

O njegovom ocu Mustafi znamo na osnovu natpisa na nišanu u haremu Ćurčića džamije gdje je sahranjen.

„Natpis u pjesmi klesan u devet kosih redaka, na uzglavnom nišanu sa turbanom u gužve na prevoj. Pismo teško čitljiv dželi-nesh.“

„O smrti, Ovaj grob je rajska bašča, U kojoj počiva odabrani čovjek, Ćurčić Mustafa efendija, neka je na njeg' Božija milost, I neka mu istiniti podijeli u raju mjesto međuhurijama (nečitko) šakir mu izrečepotpuni kronogram: Mustafa je otišao milosti Božijoj. Godina 1226.“ (1811)177.

10 LUTVULLAH-BEG, ČETVRTI MUTEVELIJA OD 1792. DO 1803./4. NIŠANI ULEMSKI

On je mlađi sin Jašer Sadik-bega. Kad je njegov brat Ahmed-beg umro 1792., on je od njega preuzeo tevlijat.

Lutvullah-beg je četvrti sin Jašer Sadika-bega, kako to saznajemo iz temesuka spahije Huseina, iz godine 1743178. V. Skarić za njega kaže da je Lutfah-beg bio živ još 1780. godine179.

Iz Hudžeta sarajevskog kadije godine 1814. saznajemo da je Lutvullah-beg, otac sertunažije Muhamed-age Ćurčića a djed malodobnog Lutvullaha sina Derviš Muhamed-age. Pored ovoga Derviš Muhamed-age, Lutvullah-beg je imao još i kćerku Muradhanu koja je sahranjena 1814/15. godine u haremu

175 GHB-A-289/T0. 176 Istorijski Arhiv Sarajevo-AT-203. 177 M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga I, strana 78. 178 GHB-A-863/T0. 179 V. Skarić, Izabrana djela, knjiga I, strana 57.

Page 70: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 70

Ćurčića džamije, sa nišanima sa santračem180. Žena mu se zvala Arifa, sa njom je imao sina Derviš Muhamed-agu i kćer Muradhanu.

Lutvullah-beg je umro 1803/4., a sahranjen je u harenu džamije, nišani ulemski181.

11 DERVIŠ MUHAMED-AGA, SERTURNADŽIJA, PETI MUTEVELIJA OD

1803/4. DO 1815. GODINE

On je preuzeo tevlijat od svog oca Lutvullaha.

Derviš Muhamed-aga bio je po zanimanju janičarski oficir (aga), što u prevodu znači komadant turnažija, jednog od rodova janjičarske vojske. Ustvari on je nastavljao vojnu tradiciju, kako svog pradjeda vakifa Salih-age Ćurčića glavnog buljubaše, tako i svog djeda tefterdara Jašera Sadika182.

Lutvullah-beg je umro 1803/4. godine i pokopan je u haremu Ćurčića džamije, deset godine prije smrti njegovog sina sertunadžije Muhameda. Nišani na njegovom grobu su ulemski što znaći da je bio obrazovan čovjek.

Iz gore navedenog hudžeta - napisanog na molbu tutorice Lejle, kćerke Huseinage Kunose - od 15. ramazana 1230. godine (1814) sarajevskog kadije Abdulfetaha, saznajemo kako je određena nafaka djeci: malodobnom sinu Lutvullahu i malodobnim kćerima Ćamili i Zilhi, djeci od umrlog joj muža sertunadžije Muhamed-age Ćurčića, dnevno po 66 para i 2 akče183.

Derviš Muhamed-aga (Mehmed-aga) saturnadžija, pokopan je u haremu porodične džamije, gdje mu se i danas grob nalazi. Na neki način krivo je datirana godina njegove smrti (1. redžeba 1230) u Epigrafici Mujezinovića, što je sasvim suprotno sa datumom hudžeta sarajevskog kadije kojom se određuje nafaka (izdržavanje) Lejli majci malodobne djece od 15. ramazana 1230. godine184.

Ocu udovice Lejle, Hasekiji Husein-agi Kunusi nastanjenom u Arap mahali, već se 5. rebiulahira 1231. (1815) godine, muraselom sarajevskog kadije Mustafe Gulizade, nalaže se da vodi brigu o nekretninama djece umrlog Derviš Muhamed-age, Ćurčića Lutvullahu i njegovim sestrama, čiji je skrbnik a ujedno i djed. Na osnovu ove murasele vidi se da je umrla u međuvremenu, Lejla majka malodobnog Lutvullaha, budućeg kadije i desetog mutevelije Ćurčića vakufa185.

Da stvari nisu išle u redu, sa ovim skrbništvom vidjelo se uskoro već slijedeće godine 1816. Tada se izdaje hudžet sarajevskog kadije Mustafe Rešida, a potom i murasela ovoga kadije, istog datuma 23. šabana 1232. godine (1816), kojom se malodobnoj djeci sertunadžije Muhamed-age Ćurčića,

180 M. Mujezinović, Epigrafika, knjiga I, strana 84. 181 M. Mujezinović, Epigrafika, knjiga I, strana 83. 182 A. Škaljić, Turcizmi, strana 561 i 625. 183 GHB-A-284/T0. 184 M. Mujezinović, Epigrafika, knjiga I, strana 83. 185 GHB-A-288/T0.

Page 71: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

71

Lutvullahu i Ćamili smjenjuje skrbnica, majčina im mati Šerifa zbog rasipnosti. A umjesto nje se postavlja kao skrbnik dječija nana, očeva im mati Arifa, a žena umrlog Lutvullah-bega Ćurčića186.

Kolika je pažnja bila posvećena ovoj djeci vidi se po tome što se na sudu među potpisanim svjedocima nalaze pored bliskih rođaka, ugledna imena sarajevske čaršije: Ćurčić Ešref, kadija; Ćurčić Ragib ef. kadija, sin Fejzullahov, bliski rođak ove grane Ćurčića; Ćurčić Hadži Mehmed-aga, sin Ahmed-age i brat sedmog mutevelije Sunulah-bega; Ćurčić Hasan-aga; Zildžić Mehmed-aga; Starješina serdengenčtija (sarajevskih janičara) Ibrahim-aga Belgradi Mehmed-aga; Tutindžu Mehmed-aga; Pinjo Ibrahim, elendar; Penjez Mula Ibrahim.

XXII. ČETIRI MUTEVELIJE ĆURČIĆA VAKUFA IZ DEVETNAESTOG

VIJEKA

1 MALODOBNI LUTVULLAH, ŠESTI MUTEVELIJA PRVI PUT U GODINI

1815/16.

U godini 1815. bio je nakratko mutevelija kao sedmogodišnjak, Lutvullah-beg, sin Derviš Muhamedage, a unuk Lutvullah-bega. Ova okolnost nastala je iz nama sada dosta nejasnih razloga. Prema I'lamu od 4. juna 1815. godine (25. džemazijelahira 1230), koji se spominje kao dokaz, u I'lamu naiba sarajevskog sudije Sejfudina od 21. aprila 1884. godine, utvrđeno je da je Sunullah ef. sin Ahmed-begov i ako stariji prepustio tevlijat malodobnom Lutvullahu sinu Derviš Muhamedovu187.

Jasno je da ovo stanje nije moglo dugo trajati pa je tevlijat preuzeo Sunullah efendija. Kasnije će Lutvullah kao odrastao čovjek, biti izabran za muteveliju.

2 SUNULLAH EFENDIJA, SEDMI MUTEVELIJA OD 1815. DO 1828/29.

On je treći sin Ahmed-begov, a unuk Jašer Sadika.

O ovom muteveliji mi ne znamo mnogo kao i o njegovom bratu Mehmedu, osim da mu se majka zvala Fatima, kćerka Mula Abdulaha i da mu je stariji brat bio obrazovan također Mula Mehmed i da je imao još jednog odraslog brata Fejzulaha u vrijeme kada mu je otac Ahmed-beg umro 1791/92. godine. U šerijatskoj sudskoj raspravi (1891) spominje se Sunullah efendija kao mutevelija vakufa188.

Sunullah efendija je sedmi mutevelija, a pokopan je u porodičnoj džamiji 1828/29. godine, nišani mu sebak. Prema dokumentima on je imao dva sina. Njegov stariji sin kadija Abdulah Ćurčić, umro je samo godinu dana prije 186 GHB-A-289/T0 i A-944/T0. 187 I'lam od 21. april 1884. godine (24. džemazijelahira 1301) Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203. 188 Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891 godine (7. rebiul - ahira 1309) nalazi se u porodičnoj arhivi, te I'lam od 21. aprila 1884. godine (24. džemazijelahira 1301) Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203.

Page 72: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 72

njega i pokopan je u haremu Ćurčića džamije 1627/28. godine189. Njegov najmlađi sin Ragib efendija, bio je jedanaesti mutevelija vakufa i dva puta gradonačelnik Sarajeva. Rođen je samo četiri godine prije očeve smrti 1824. godine190.

3 AGAN AHMED, OSMI MUTEVELIJA OD 1828/9. DO 1855. GODINE

Sin Mula Mehmeda, brata Sunullahova.

Agan Ahmed postao je mutevelija Ćurčića vakufa kratko vrijeme iza smrti amidže mu Sunullah efendije 1828/9. godine. O njegovom životu ne znamo mnogo. Podatak da je bio mutevelija saznajemo iz presude šerijatskog suda iz 1891. godine u Sarajevu191.

Agan Ahmed bio je mutevlija vakufa 16 godina. Umro je kratko vrijeme prije nego što je preuzeo tevlijat njegov rođak Salih Ragib ef. Ćurčić 1855. godine (1276).

Prema dostupnim podacima Ćurčića džamiju u Hlivnu ili Ćurčinicu sagradio je mutevelija Agan Ahmed prije 1850. godine.

Ova džamija se nalazi u centri hlivanjske čaršije, zidana je od kamena sa manjom kamenom munarom i mimberom u njezinoj unutrašnjosti. Hlivanjski Hrvati su je djelimično porušili u ovom ratu 1993. godine.

O njoj Mehmed Mujezinović piše: „Nemamo tačnih podataka kada je podignuta. Narodna predaja tvrdi da je to bilo prije nekih stotinu i dvadeset godina. Ime je dobila po tome što ju je sagradio neki Ćurčić. Porodica Ćurčić iz Sarajeva brinula se o održavanju džamije u Hlivnu192.“

O ovoj džamiji, i o njenom izdržavanju, brinuo se Lutvaga Ćurčić otac moga djeda u vrijeme kada je bio mutevelija u Sarajevu, od 1859. pa do 1883. godine. U samoj vakufnami iz 1736. godine ne spominje se ova džamija u Hlivnu, što znači da u to vrijeme nije ni postojala193.

U haremu manjih dimezija pored džamije, ograđenim kamenim zidom, nalazi se manji broj nišana ukrašenim biljnim ornamentima. Među njima je i nišan hadži Salih-age ćate, umro 1267. (1850/51) godine, nad čijim grobom je sarkofag sa skromnije ukrašenim nišanom. To je svakako i najstariji datirani spomenik na groblju194.

189 M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga I, strana 84. 190 Istorijski Arhiv Sarajevo-AT-203. 191 Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul - ahira 1309), nalazi se u porodičnoj arhivi, te I'lama iz 1865. godine (1281) IAS-AT-203. 192 M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, strana 111. 193 Prepis vakufname, koja se čuva u porodičnoj arhivi. Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul - ahira 1309). Moj djed Muhamed ef. je imao velika begovska imanja u Hlivnu, koja su mu oduzeta agrarnom reformom iz 1919. godine. 194 M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, strana 112.

Page 73: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

73

4 SALIH RAGIB, DEVETI MUTEVELIJA PRIVREMENO OD 1855. DO

1859.

Salih Ragib efendija naslijedio je svoga amidžića Agan Ahmeda nakon njegove smrti, prije 1855. godine.

Prema njegovoj izjavi on je tu dužnost obavljao na osnovu murasele sarajevskog naiba Mehmed Emin ef. od 23. juna 1855. godine (7. ševala 1271). Kasnije je na osnovu vlastitog uvjerenja tu dužnost prepustio starijem Ćurčiću Lutvullah-agi, sinu Derviš Mehmedovom, 1859. godine. Pošto je on živio u uvjerenju da je uvjet vakifa da tu dužnost obavlja najstariji i najupućeniji od potomaka Jašera Sadika, onda je on, dragovoljno tu dužnost prepustio Lutvullah-agi195.

5 KADIJA LUTFULLAH-BEG, DESETI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD

1859. DO AUGUSTA 1883.

Sin saturnadžije Derviš Muhamed-age.

Sin Derviš Muhamed-age, malodobni Lutvullah kada je ostao malodoban iza svoga oca, i o kome su se u toj dobi brinuli rođaci i uglednici Sarajeva kako se to vidi iz presuda suda, posvetio se izgleda nauci, i postao prvo kadija a potom mutevelija Ćurčića vakufa (1859-1883). On je na toj dužnosti bio 24. godine. Njega su inače u porodici i svijet u čaršiji zvali Lutvaga. Ja nikad nisam čuo da ga moj djed zove drukčije. Inače njegovo zvanično ime je Lutvullah.

Prvi podatak o njemu u odrasloj dobi potiče iz 1828. godine (1244), kada sa svega 19 godina kupuje od svoga skrbnika i djeda Huseinage Kunuse jednu polovinu kuće u Mula Arap mahali za 1.000 groša. Ovu kuću naslijedio od svoje majke šerif hanume djed mu Husein-aga. Njega u tom dokumentu već tada tituliraju Lutvullah-aga196.

U julu 1836. godine dovršilo se popravljanje mevlevijske tekije na Bembaši. Popravak je izveden o vezirovom trošku. U avliji je napravljen šadrvan a oko njega ćošci i sofe. Uz tekiju napravljen je lijep mesdžid sa drvenom munarom. Tom prilikom, Lutvullah ef. Ćurčić izdade šejhu berat, kojim se daje ovlaštenje da se u mezdžidu klanjaju džume i Bajram namazi197.

Godine 1840. jedan je događaj ostavio traga na život Lutvullah-agin. On je bio veliki prijatelj Ahmed Munib ef. Glođe, jednog od najutjecajniji ljudi iz begovskog staleža. Osim toga bio je i njegov prvi komšija198.

Zbog jedne kućice u selu Vučijoj Luci, između Ahmed-bega Glođe i Osman-bega Dženetića došlo je do svađe. Ova svađa u početku izašla je u veliku 195 I'lam od 21. aprila 1884. godine (24. džemazijelahira 1301), Naib Sarajeva Sejfudin, IAS-AT-203. 196 Temesuk kadije Mula Ibrahima 11. džmadeluhra 1244. godine, GHB-A-890/T0. 197 V. Skarić, Sarajevo, strana 187. 198 Kuća Ahmed Munib ef. Glođe danas je pretvorena u gradski muzej, pod nazivom Svrzina kuća.

Page 74: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 74

omrazu u kojoj učestvovala cijelo Sarajevo. U Sarajevu formiraše se dvije partije pristalica, Glođina i Dženetića stranka. Prirodno Lutvullag-aga je bio na Glođinoj strani.

Zbog razmjera sukoba bosanski vezir morao je intervenisati pa je pozvao u Travnik stranke na izmirenje. Međutim, Glođo nije otišao u Travnik na izmirenje. U gradu izbiše veliki neredi. Pametniji svijet se povuče.

Da smiri situciji, nakon svih diplomatskih pokušaja i prijetnji vojskom i topovima, vezir bi prisiljen da krene sa vojskom na pobunjenike. Do vojnog sukoba je došlo u blizini Viteza gdje Munib ef. Glođo bi poražen. Epilog ovog sarajevskog sukoba bi da Glođo pobježe u Dubrovnik. Imanje njegovo i njegovih prvih saradnika vlasti konfiskovaše.

Pošto u ovom sporu ni muselim Mustaj-paša Babić nije bio neutralan, bosanski vezir za muselima tada postavi Fadil-pašu Šerifovića.

Nakon sukoba vezir Vedžihija napravi širi spisak za progon pobunjenika u Malu Aziju i Rumeliju.

Na spisku četrdeset uglednika nalazilo se ime i Lutfullah-age Ćurčića. Uskoro, zatim 28. augusta vezir dade amnestiju ovim Sarajlijama.

Prema porodičnoj tradiciji, Lutfullah-aga je morao da se krije po kućama i nije smio da izlazi na ulicu. Bojao se za imetak. Tom prilikom preoteta mu je sablja Jašer Sadika, zlatom i dragim kamenjem ukrašena, koju je ovaj nosio u čuvenoj bitci za Banju Luku. Otimanje te sablje porodična tradicija pripisuje Fadilpašićima199.

O daljem napredovanju u karijeri mladog Lutvullaha vidi se u njegovom nazivu beg. Temesuk kadije H. Mustafe Hadžimustafića iz Sarajeva od 13. sefera 1277. godine (1855), potvrđuje prodaju kule i čifčijske kuće, dvije bašče - jedno mjesto pokriveno (vjerovatno za hajvan natkriveni prostor) - i sav ostali posjed Hadži Lutvullah-begu Ćurčiću za 7.500 groša200.

Godine 1859. Lutvullah postaje mutevelija vakufa. To mu je uvjerenje izdato (službenim pismom) Muraselom sarajevski kadija Ahmed Abdullah od 1. rebiulevela 1276. godine, kojom se postavlja za muteveliju vakufa H. Salih-age Ćurčića, Lutvullah-aga Ćurčić, s tim da se postupa prema uvjetima vakfije i to: osam (8) dućana i jedna kuća u Imaretskoj čaršiji i jedan stan u Jahja-pašinoj mahali. Izdato na osnovu vakfije koju je on posjedovao i gdje je uvjetovano da se tevlijat prenosi sa koljena na koljeno.

Sačuvan je i jedna izvještaj, obračun prihoda vakufa H. Saliha-age Ćurčića iz 1861. godine (1278), što ga je sastavio mutevelija Hadži Lutvullah-aga Ćurčić:

PRIHODI Iznos (groša) Najamnina za han 3953 Najamnina za 13. dućana 7970

199 V. Skarić, Sabrana dela, knjiga I, strana 215 i 216. 200 GHB-A-829/T0.

Page 75: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

75

UKUPNO 11923 Ovjerio sarajevski kadije Muhamed Nurudin201. BUJURULDIJA VALIJE TOPAL OSMAN ŠERIF-PAŠE IZ 1864. GODINE

U porodičnoj arhivi sačuvana je Bujuruldija u kojoj se kadija Lutfullah-aga imenuje, od godine 1864. u Sarajevu, za višeg sudskog savjetnika. Ovaj dokument čija su slova posuta zlatnih prahom u prevodu orginala glasi:

„Uvaženi Hadži Lutvaga! Na vrhovnom sudu ostalo je upražnjeno mjesto savjetnika na kome je službovao uvaženi Kalfa hadži Abdaga. Prema vilajetskoj nizamnami u odabiranju najpogodnije osobe ................ određeni ste na položaj savjetnika u Vrhovnom sudu, smatrajući vas poželjnim i ispravnim. Vaše službovanje u pomenutom sudu smatra se da će biti ispravno, da će teći u lijepom izvršavanju službe i pridavanju važnosti izvršavanju dužnosti. Tako je naređeno i napisano.“ 24. šabana 1284. godine (22. decembra 1867)202

201 GHB-A-955/T0. 202 Prijevod orginalne Bujuruldije, koja se nalazi u porodićnom arhivu. Preveo hadži Fejzulah Hadžibajrić.

Page 76: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 76

Bujuruldija koju je izdao bosanski valija Topal Osman Šerif Paša o imenovanju Lutvullah-age Ćurčića za višeg sudskog savjetnika u Sarajevu, 1864.

godine203.

203 Ova Bujuruldija pisana je osmanskim jezikom, a posuta je pozlaćenim prahom. Nalazi se u porodičnom arhivu.

Page 77: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

77

O samom Lutvullah-agi, njegovoj porodici i životnoj sudbini imamo dosta podataka, zahvaljujući narodnoj pjesmi o njegovoj ženidbi, mojoj majci, njenom ocu i pričama koje sam o njemu čuo.

Lutvullah-aga se dvaput ženio. Prva žena Šemsa hanuma poticala je iz čuvene sarajevske porodice Halilbašića. Kćerka Mehmed-bega Halilbašića. U tom prvom braku imao je dvije kćeri. Sedika koja, se udala za Muhameda Kadića, čuvenog pisca „Hronike“ rukom pisane u dva primjerka, koja je pohranjene u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. U toj „Hronici“ sačuvani su mnogi važni historijski dokumenti iz historije Bosne i Bošnjaka.

Sedika hanuma Ćurčićka, žena Muhameda Kadića, u tom braku rodila je tri sina Naima, Halima i Selima.

Druga njegova ćerka Hasna bila je udata za Svrzu, pa se je poslije od njega razvela. U sudskim rasparavama spominje se kao pušćenica204.

Lutvullah-aga, prema pričanju moga djeda Muhameda, preselio se na ahiret u svojoj 74-oj godini, tačnije u augustu 1883. godine205. Za života bio je 24 godine mutevelija Ćurčića vakufa.

Iza njega, iz drugog braka, ostalo je troje malodobne djece. Muhamed efendija rođen 1876. godine, njegov mlađi brat Ismet efendija rođen 1880. godine, te kćerka Rasema hanuma, koja je bila udata za Esad ef. Teftedariju. Pored ove djece, Almasa je poslije smrti Lutvullaha 1883. godine rodila i kćerku Aišu koja je ubrzo umrla.

Iz tih godina ostali su nam „Proračuni Ćurčića Vakufa“, čiji je original sačuvan u Gazi Husrev-begovoj biblioteci:

6 PRORAČUN VAKUFA ZA 1871. GODINU (1288).

Defter broj 2. godišnji obračun izvršen uz znanje mutevelije od početka muharema do kraja zilhidžeta 1288. godine. Primjerak lista br. 42 GHB Sarajevo. Ime vakifa: Ćurčić Salih-aga, Broj vakufa:22, Viljet: Bosna; Liva: Saraj, Kaza: Saraj; Nahija i selo: Ime korisnika/mutesarif: mutevelija Hadži Lutfi- aga.

Dobrotvorni fondovi i hajrati spomenutog vakufa: časna džamija u sarajevskom kadiluku, časna džamija u selu Karaula što spada u travnički sandžak, časna džamija u kasabi Livno što pripada spomenutoj livi.

Ukratko o stavkama poslovanja prema vakfiji: Gradnja hajrata od prihoda koji su se ostvarili ove godine. Zabilježeno je u jednoj zapečaćenoj koverti kopije vakfije, koja se nalazi u rukama mutevelije da su prihodi koji ostaju kao višak od troškova uvjetovani za njegovo potomstvo.

Iznos troškova i prihoda koji su se ostvarili u toku spomenute godine (1871) uz znanje mutevelije: 204 Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309), nalazi se u porodičnoj arhivi. 205 I'lam, od 21. aprila 1884. godine (24. džemadeluhra 1301), IAS-AT-203.

Page 78: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 78

PRIHODI Iznos (groša) Najamnina od jednog hana 2500 Najamnina od jednog samardžijskog dućana 200 Najamnina od bakalskog dućana 600 Najamnina od drugog bakalskog dućana 500 Najamnina od kasapskog dućana 650 Najamnina od aščijskog dućana 450 Opet najamnina od kasapskog dućana 650 UKUPNO 5550 Opet najamnina od kasapskog dućana 500 Najamnina od svjećarskog dućana 500 Najamnina od kazandžijskog dućana 200 Najamnina od bakalskog dućana 300 Opet najamnina od bakalskog dućana 300 Opet najamnina od bakalskog dućana 1000 Najamnina od svjećarskog dućana 830 Opet najamnina od bakalskog dućana 500 UKUPNO 4130 UKUPNO PRIHODI 9680 RASHODI Popravka jednog dućana 1500 Opet popravka dućana 1500 Popravka druga četiri dućana 1456 Opet popravka jednog dućana 245 UKUPNO 4701 Iznos ulja za svijeće 180 Dužnost mujezina 50 Iznos za svijeću/mukavva u časnoj džamiji 166 Porez na spomenute nekretnine 630 Obračun troškova i bilježenja ove godine 231,10 UKUPNO 1257,10 UKUPNO RASHODI 5958,10

BILANS 3721,90

Ono što je ostalo potomcima prema uvjetu vakifa je bilans od 3721 groša i 90 para.

7 PRORAČUN VAKUFA ZA 1877. GODINU (1294)

Vakuf: Ćurčić Hadži Salih. Mutevelija: Ćurčić Hadži Lutfaga (Broj vakufa 22, Vilajet: Bosna, Liva Sarajevo) Hajreti spomenutog vakufa: časne džamije u sarajevskom kadiluku, časna džamija u selu Karaula u travničkom sandžaku, časna džamija u kasabi Hlivno što pripada spomenutoj livi.

Iznos prihoda i rashoda, uz znanje mutevelije:

Page 79: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

79

PRIHODI Iznos (groša) Najamnina za jedan han 4800 Najamnina za jedna samardžijski dućan 200 Najamnina za drugi samardžijski dućan 150 Kirija za jedan barutčijski dućan 300 UKUPNO 5450 Kirija za jedan kasapski dućan 400 Kirija za jedan bakalski dućan 600 Kirija za drugi bakalski dućan 650 Kirija za još jedan bakalski dućan 650 UKUPNO 2300 Kirija za jedan aščijski dućan 500 Kirija za jedan kasapski dućan 400 Kirija za drugi kasapski dućan 1200 Kirija za jedan kazandžijski dućan 100 Kirija za bakalski dućan 300 UKUPNO 2500 Kirija za jedan drugi bakalski dućan 200 Kirija za jedan drugi bakalski dućan 1000 Kirija za jedan munudžijski (svijeće) dućan 800 Kirija za jedan bakalski dućan 500 UKUPNO 2500 UKUPNO PRIHODI 12750 RASHODI Dužnost mujezina 50 Cijena voska ulja 306 Iznos za mukava svijeću 100 Popravka džamije koja je u požaru izgorjela 200 Troškovi za navedene nekretnine 481 Računovodstvene takse 791 UKUPNO 1856 UKUPNO RASHODI 1856

BILANS 10894

Ovaj izvadak od 10894 groša je napravljen prema uvjetima vakifa da je tevlijat ostavljen evladu.

8 DRUGI BRAK LUTVULLAH-BEGA ĆURČIĆA

Upravitelj Lutvaginog imetka bio je Ibrahim-aga Sandal. Živio je u avliji stare kuće na Logavini, pored gostinjskih mutvaka. Išao je na hadž sa dedom Lutfagom, prema pričanju moje majke. Vodio ga dedo Lutffulah-aga sa sobom. Imao je sve zdrave zube, a bila je česma u avliji i on je misvakom prao svoje zube. Bio je dajdža bule Sudžukove, Ona je imala mekteb i moja je

Page 80: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 80

majka išla u taj mekteb. Poslije je bula Sudžukova iz Karpuzove mahale, vjenčala moju majku kao i sve njene prijateljice.

Drugi put se dedo Lutvaga, oženio 1875. u svojoj 65. godini sa Almasom Zildžićkom koja je bila znatna mlađa od njega. Tom prilikom svatovi su odmah ispjevali pjesmu o toj njegovoj ženidbi, koja se i danas pjeva u Sarajevu. To je bilo tri godine prije ulaska švabe u Bosnu, godine 1875.

Pjesma „STAR SE ĆURČIĆ OŽENIO“ Star se Ćurčić pomamio, Bijelu bradu obričio, Grahom zube nakitio, Dok Alamasu primamio. Kad Almasu primamio, stade dedo leđa peći, U Almase suze teći, Al' Almasa alčak bila, vreću slame naložila, pa uz dedu prislonila. Kad se dedo probudio, vreću slame zagrlio, i ovako prozborio: Oj Almaso dušo moja, kam' ti noge, kam' ti glava, zar si takva sva jednaka206.

Hadži Lutvullah-beg umro je 14. augusta 1883. godine (9. ševala 1300)207. Interesantno je da su iza njega ostale žive obadvije njegove žene. Almasa Zildžića, druga žena koja je bila znatno mlađa, sa sinovima malodobnim Muhamedom, Ismetom i kćerkom Rasemom.

Još interesantnije je da mu je druga žena Hašema Halilbašićka dala saglasnost da se drugi put ženi kad mu je bilo 65 godina.

Desilo se tada da su njegova prva žena Hašema i njena majka a Lutvullahova punica išle na neku veliku svadbu. Pričajući o svadbi i veselju, hvalile su veselje i djevojačke ljepote, a najviše su hvalile Zildžića Almasu, ljepoticu dugačke kose zlatastoplave boje. I Hadži Lutvaga se odluči da isprosi Almasu. A naša pranana Almasa pričala je unukama kako su Zildžići više puta vraćali dukate, dok jedne večeri stariji amidža za sofrom nije rekao da su primili dukate i da se Almasa udaje. A po Sarajevu se pričalo da su prva žena i njena majka platile nekoj poznatoj sarajevskoj pjevi da spjeva pjesmu rugalicu i

206 Ovakvu sam pjesmu čuo u originalu kako je pjeva moj djed. Sasvim drukčije je pjevaju današnji interpretatori na radiju i televiziji. 207 I'lam, od 21. februar 1890. godine, IAS-AT-203.

Page 81: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

81

kažu da se je Koševom orila ispjevana pjesma na sve strane dok je lijepu Almasu prevodio u Ćurčića vilu na Koševu208.

Prema šerijatskom pravu muškarac može da ima četiri zakonite žene ukoliko može da ih izdržava. Ovakva praksa nikada u Bosni nije imala plodno tlo. Bosanke to nisu nikada dozvoljavale. Tako da su ovakvi brakovi i u to doba bili kod nas vrlo rijetki.

Njegova prva žena Hašema, kćer Mehmed-bega Halilbašića bila je obrazovana i pismena, pa se često dopisivala sa svojim prijateljicama. O čemu svjedoči pismo Habibe setre Mula Abdić Ibrahima, upućeno Hašemi hanumi Ćurčić, sa selamom njenim kćerima Sediki i Hasni od 5. rebiulahira 1302. (1884.) godine209.

Lutvullah-beg Ćurčić, ili Lutvaga peselio se na ahiret augusta 1883. godine. Osam mjeseci nakon toga održana je rasprava na šerijatskom sudu (21. april 1884) u vezi nasljedstva tevlija.

Nakon rasprave na sudu naib Sarajeva Sejfudin, na zahtjev je sačinio I'lam 24. džemazijelahira 1301. godine, u kojem je odredio Salih Ragib ef. za muteveliju vakufa. Za nas je vrlo interesantno šta je raspravljano u tom I' lamu pa ćemo donjeti dio tog teksta u cjelini:

„Stanovnik mahale Jahja-paše u gradu Saraj Bosni Ćurčić Salih Ragib efendija, sin Sunullah efendije rekao je na sastanku/medžlisa svijetlog časnog šerijatskog suda u prisustvu stanovnika spomenutog grada Ćurčić Mehmeda sina Mustafe. Ćurčić Hadži Lutfullah-agu sina Derviša Muhameda koji je umro 9. ševala 1300. godine (13. jula 1883) naslijedile su gospođe, dvije vjenčane žene koje su ostale iza njega, Hašema kćerka Halilba sića (Kadribegovića) Mehmed-bega i Almasa kćerka Zildžić Ali-age, Hasna i Sedika odrasle prave kćeri od spomenute Hašeme, i Mulija, supruga Kulin Ahmed-bega iz Travnika, i malodobni sinovi od spomenute Almase, Muhamed i Ismet, i malodobna prava kćerka Rasema, i bila je trudna (Almasa) što se odnosi na malu Aišu koja je rođena poslije.“

Na ovom sudu se još raspravljalo i utvrdilo, što je vrijedno istaći. Da se u toku postupka izrečenog zanijekalo da je spomenuta dužnost mutevelije, tevlijat uvjetovana najstarijem potomku evladu, i da se na taj način u njemu

208 Taj ljetnikovac je postojao sve do gradnje stadiona Koševo tačno na njegovom mjestu. On je pripao bratu moga djeda Muhameda, Ismet efendiji Ćurčiću koji je pravne nauke završio u Istanbulu. Oženio je Aziza hanumu, sa kojom je izrodio u kasnoj dobi tri kćeri, Hasniju, Almasu i Vasviju koje sada žive u Sarajevu. Ova kći Almasa isto je plava ko njena opjevana nana. Amidža Ismet ef. imao je oko 80 godina kada su ga vlasti iselile iz kuće i uzeli mu 120 dunuma zemlje. 209 GHB-A-1854/T0.

Page 82: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 82

posluje210.

Nakon smrti muža a pred svoju smrt, Hašema hanuma kći Halilbašića Mehmed-bega, a supruge Ćurčića Hadži Lutfage iz Buzadži Hadži Hasanove mahale u Sarajevu, dala je sastaviti oporuku;

- od 25. februara 1888. godina (12. džumadeluhra 1305), da se iz njenog imetka u vezi ukopa (i odlazaka na hadž ) potroši 20.000 groša, te da se ukopa pored umrlog sina Ćurčić Abdulah efendije.

- za vasi muhtare odredila je zetove Muhameda Kadića i Svrzu Huseinagu i odredila im po 400 groša211.

Mlađi sin Hadži Lutvullaha, Ismet efendija studirao je pravo u Beču početkom 20-og vijeka, oženio se kasno i imao tri kćeri, Almasu, Hasnu i Vasvu. Njegov stariji sin Muhamed postao je mutevelija vakufa 1891. godine.

XXIII. RAGIB EFENDIJA, JEDANESTI MUTEVELIJA PO DRUGI PUT OD

1884. DO 1888. GODINE

Sin Sunullah efednijin, a unuk Ahmed-bega.

Ragib ef. Ćurčić bio je ugledna ličnost u gradu Sarajevu u doba osmanske vlasti a pripadao je ulemskoj grani porodice Ćurčića, kako se da vidjeti iz biografije njegovih predaka. Rođen je u Sarajevu 1824. godine, četiri godine prije smrti njegovog oca Sunullaha. Nakon austrougraske okupacije Bosne Ragib efendija je umro od kapi u Sarajevu 1888. godine.

Pripadao je plejadi najistaknutijih ljudi u gradu Sarajevu i bio gradonačelnik Sarajeva, dva puta pod osmanskom upravom, jednom 1875. godine i drugi put u najteže vrijeme 1878. godine212.

Osmanska vlast pred kraj svoje stoljetne vlasti nad Bosnom, 1865. godine na osnovu ustavnog zakona reorganizirala je cjelokupnu upravu, pa je Sarajevo dobilo svoju Belediju ili gradsko poglavarstvo. Načelnici su bili redom ugledni ljudi. Ing.Tosun-beg (1865-1870), Salih ef. (1871), Mehmed Šakir ef. Kurtćehajić (1872), Salih-paša (tri mjeseca 1872), Asim ef. (1873), Ragib ef. Ćurčić (1875), Mehmed-beg Ćemerlić (1877), Mehmed Kapetanović Ljubušak (od srpnja 1877), i Ragib ef. Ćurčić (od ožuljka 1878. do okupacije Sarajeva), a treći put bio je član gradskom poglavarstva pod austrougraskom upravom.

U vrijeme osmanske vlasti, prije okupacije Bosne i Hercegovine, bio je predsjednik Trgovačkog suda, predsjednik Gruntovnice, mutesarif bihaćkog okruga, šef pravosuđa, iza 1878. vrhovni šerijatski sudac. Godine 1869/70., boravio je u Istambulu kao član Komisije za izradu agrarnih zakona213.

Kada je bosanski Valija pred oružanu invaziju austrugarske monarhije na

210 I'lam, od 21. aprila 1884. godine (24. džemazijelahira 1301), potvrđen I'lam od 18. februara 1890. godine (26. redžepa 1307), IAS-AT-203. 211 GHB-A-1612/T0. 212 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 125. 213 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strane 96 i 175.

Page 83: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

83

Bosnu 8. lipnja, (juna) na zahtjev bošnjačkih masa i pod pritiskom, imenovao „Narodno zastupstvo“ sastavljeno od 12 muslimana, dva katolička, dva pravoslavna i jednog jevrejskog zastupnika za Sarajevo, i po jednog muslimana i kršćanskog zastupnika za svaki sandžak, među njima kao aktuelni gardonačelnika našao se i Ragib efendija214. Kasnije, u razvoju događaja, u teškim ratnim uslovima bio je Ragib ef. uhapšen od razjarene mase.

„Nakon proklamacije „Narodne vlade“ odlučiše ekstremni elementi optužiti neke pouzdanike konaka, kao muftiju Omerovića, Mustaj-beg Fadilpašića, Sunulaha Sokolovića i Ragib ef. Ćurčića, kao izdajice naroda i pomoćnike osmanske vlasti. Odmah su bili zatvoreni i velikom mukom uspjelo je da se puste215.“

Još teže mu je bilo, kada su 1878. godine poslije krvave bitke za Sarajevo austrougarske trupe osvojile grad.

Odmah nakon toga, priveden je pod stražom u jednoj na brzini sklepanoj delegaciji, koja je da bi zadovoljila formu trebala da preda grad novom okupatoru Bosne, glavnokomandujućem austrijskih trupa baronu Josifu Filipoviću216, Muhamed Kadić u svojim zapisima navodi: „Ko je sve bio u toj deputaciji, nije mi poznato, kao ni to koliko je svega učesnika bilo. Znam da su bili Fadil-paša Šerifović , Muftija Hadžimorević, mitropolit Antim, fra Grga Martić, i nadrabin Avram, Ragib ef. Ćurčić, Hadži Ivo Livaić, Petro Petrović, Makso Despić, Javer ef. Baruh, Sunulah ef. Sokolović i Salamon ef. Isaković217.“

Tom prilikom glavnokomandujući Filipović uputio je niz ponižavajućih uvreda i prijetnji gradonačelniku Sarajeva Ragib efendiji ali ga nije dao objesiti, kao što je to učinio sa hafizom Abdulah ef. Kaukčijom i Muhamedom Hadžijamakovićem. Odlukom šerijatskog suda u Sarajevu Lutvullaha Ćurčića nakon njegove smrti 14. aprila 1883, naslijedio je kao mutevelija Ragib efendija Ćurčić 1884. godine218.

Nakon smrti Ragib efendije 1888. godine, druga Lutvullahova žena Almasa Ćurčić, majka malodobnog 12 godišnjeg Muhameda, ustala je tužbom protiv Fehim Efendije sina Ragibovog, u vezi tevlijata na šerijatskom sudu 1991. godine. Godinu dana prije smrti, Ragib efendija je učinio još jedno dobro djelo, obnovio je Ćurčića džamiju 1887. godine. I neka ga Allah nagradi na onom svijetu za to djelo.

1 NATPIS O OBNOVI JAHJA - PAŠINE (ĆURČIĆA) DŽAMIJE

Natpis je u prozi ispisan turskim jezikom i arapskim slovima.

214 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 78. 215 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 96. 216 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 123. 217 Muhamed ef. Kadić, Hronika strana 117; fra. Grga Martić, Zapisi, strana 107. 218 I'lam iz 1301. Istorijski arhiv Sarajeva-AT-203.

Page 84: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 84

„Ovo (djelo) je Božija dobrota. Dobrotvor Jahja-paša, neka je na njega Božija milost, sagradio je ovu džamiju 890 (1485) g.,kada je bio bosanski namjesnik. Džamija je izgorjela 1109. (1697) pri navali (Evgena) i nakon pedeset godina obnovio je sarajevski odličnik Ćurčić hadži Salih-aga, neka mu bog osvijetli grob. Džamiju su poslije toga dostojno obnjavljali mutevelije Ragib efendija Ćurčić i Ahmed-beg Vražalić. Džamija je obnovljena i ukrašena 22. muharema 1306. (28. novembra 1887)219.“

219 Literatura o Jahja pašinoj džamiji: dr. Ćiro Truhelka "Tursko slavjanski spomenici dubrovačkog arhiva", GZM, strana 203; G. Elezović, Jahja-paša; Isti, Turski spomenici u Skoplju, Glasnik Srpskog naučnog društva I, 110; H. Kreševljaković, Vodovodi, strana 75; M. Mujezinović, Islamska epigrafika knjiga I, Sarajevo 1974. godine strana 74. Turski natpisi iz XVIII vijeka u BiH, Prilozi XII i XIII 1962/63. godine, tr, 205, 206; H. Šabanović, Postanak i razvoj Sarajeva, Radovi, XIII, strana 97; Sidžili; II, strana 47.; X strana 32, XII strana 42; XXXII strana 8; LXV strana 262; LXVIII strana 132; LV strana 187; LXXXV strana 47.

Page 85: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

85

(Natpis na ulaznim vratima o obnovi Jahja-pašine-Ćurčića džamije 1887. godine.)

Kada je pod austrougarskom okupacijom osnovana gruntovnica 1886. godine, u svim gruntovnim izvadcima Ćurčića vakufa uknjiženo je pravo vlasništva u korist Ragib ef. Ćurčića i njegovih nasljednika označenih u vakfiji od 24. redžeba 1149. godine priloženog pod stavkom 47 zapisnika.

Prigodom sastavljanja ove gruntovnice 1896. na osnovu gore navedene Vakfije iz 1149. godine, sa tačno pobrojanim gruntovnim izvadcima navedena je i obaveza održavanja slijedećih džamija:

- Džamija Sagrakči Hadži Mahmud u Sarajevu, - Džamija Jahja-pašina u Sarajevu, - Džamija Ćurčića u Livnu, - Džamija Karaula, Kotar Travnik.

16. januara 1888. godine, pred svoju smrt, Ragib ef. Ćurčić ustupio je svoje zemljište na Ćurčića brijegu, gdje se nalazio Salih-agin Konak,

Page 86: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 86

Bosanskohercegovačkom araru, za izgradnju više Šerijatske škole220.

U tom gruntovnom izvadku uknjižena je i obaveza, na temelju očitovanja iz 16. januara 1888. godine, bh. agrara odnosno bh. zemaljskog vakifa plaćati vakufu Ragib ef. Ćurčića godišnjih sto forinti (100) za vjekovito uživanje.

Na taj način osnovana je na vakufskom zemljištu 1888. godine Viša šerijastka škola u Sarajevu, koju je narod zvao još i nuvab221.

(Slika Salih Ragib ef. u starijim danima)

220 Koji se sada vodi pod br. 17772-3/97, Zemljiško knjiškog izvatka broj zk. uloška LXXV/6. 221 U Škaljićevom riječniku Turcizama, nuvab ima značenje Mekteba, islamske vjerske škole. Danas je u toj zgradi smješten Islamski fakultet.

Page 87: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

87

Iza Ragib efendije ostala su dva njegova sina, Fehim efendija budući gradonačelnik i Muhamed efendija, te dvije kćeri Šerifa i Hajrija222.

XXIV. FEHIM EFENDIJA ĆURČIĆ GRADONAČELNIK SARAJEVA OD 1910. OD 1916.

Sin posljednjeg osmanskog gradonačelnika Sarajeva Ragib efendije. Rodio se u Sarajevu 1866. godine. Kao i njegov otac, ali sada u drugom vremenu. Bio je posljedni gradonačelnik Sarajeva pod vlašću Austro Ugarske. Nakon završenih nauka bio je kraće vrijeme politički pristav. Kada je vlada 14. novembra 1910. godine raspisala izbore, na njima je pobijedio Kulović. Pošto se Kulović nije moga složiti sa vladom dao je ostavku. Tako je postao Fehim efendija gradonačelnik Sarajeva 1910 godine223.

U vrijeme dok je Fehim ef. bio gradonačelnik, izvršen je atentat na Franju Ferdinanda i njegovu suprugu. Umro je u sanatorijumu u Grummensteinu, 13. februara 1916. godine. Sahranjen je u haremu Ćurčića džamije.

Iza sebe je ostavio dva sina Sead efendiju i Fahrudin efendiju. Kako njih dvojica nisu imali muške djece, ugasila se ova muška grana potomaka Ćurčića. Fahrudin Ćurčić, sin Fehim efendije, imao je četiri kćeri, Šerifu, Šefiku, Lejlu i Mendžu.

Zanimljivo je da je na molbu Fehim ef. Ćurčića Zemaljska Vlada za BiH izdala jednu Odredbu 1898. godine, kojom se prema šerijatskim propisima te sadržaju i smislu vakufname imade pravo izbora Mutevelije odnosno Kajjima pripustiti već poznatim i iskazanim nasljednicima utemeljitelja navedenog Vakufa. Također su data i druga upustva u pogledu uprave i suviška Vakufa Hadži Salih-age Ćurčića. O ovoj odredbi (pod brojem 281/98.vakuf), obavijestilo je Kotarsko Vakufsko Povijrenstvo 27. jula 1898. godine Fehim efendiju Ćurčića.

Naredbu je potpisao predsjednik Povjerenstva Hadži Hafiz Hasan 27. jula 1898. Zbog važnosti ove odredbe, za tradicionalni način upravljanja vakufskim dobrima, donosimo prepis ove Odredbe na kraju knjige.

222 I'lam šerijatskog suda broj 173, od 2. novembra 1891. godine, porodični arhiv. 223 H. Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga IV, strana 198 i 269. Poznat je i po tome što je sagradio u Sarajevu prvu modernu vatrogasnu stanicu.

Page 88: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 88

(Fotografija Fehim ef. Ćurčića, gradonačelnika grada Sarajeva. Njegov otac Salih Ragib ef. za vrijeme osmanske vlasti bio je

također gradonačelnik Sarajeva)

Page 89: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

89

(Odluka poglavara zemlje Bosne i Hercegovine, g. Barona Varešanina, o imenovanju Fehima ef. Ćurčića gradonačelnikom glavnog grada Sarajeva,

od 22. decembra 1910.)

Page 90: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 90

XXV. DVOJICA MUTEVELIJA VAKUFA IZ 20. VIJEKA NACIONALIZACIJA

IMOVINE VAKUFA 1958. GODINE

1 MUHAMED EFENDIJA DVANAESTI MUTEVELIJA OD 1891. DO 1936. GODINE

Najstariji sin Lutvullah-bega.

Nakon smrti njegovog oca Lutvullah-bega, moj djed Muhamed ef. Ćurčić sa svega 14 godina postao je odlukom šerijatskog suda od 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309) mutevelija vakufa. On je tu dužnost obavljao punih 45 godina, sve do 1936. godine, kada ga je zamijenio njegov rođak Sead ef. Ćurčić, sin bivšeg gradonačelnika Sarajeva Fehim efendije. Muhamed ef. Ćurčić rodio se 1876. godine, kao i njegov šura dr. Mustafa-beg Mutevelić. On je inače uvijek imao običaj da govori, da će i on umrijeti u 74. godini kao i njegov otac. Tako je i bilo. Moj djed je umro tačno kad mu je bilo 74 godine (1950). Također je moj djed Muhamed često tvrdio, pred nama djecom, za Jašer Sadik-bega, da je bio vojskovođa i da se borio kao vojskovođa u bitci za Banja Luku. Govorio je i o sablji Jašer-bega iz tog boja, koja je bila ukrašena draguljima i koju su u nemirnim vremenima preoteli od njegovog oca neki ljudi.

On se drugi put oženio mojom nanom Zehrom, kćerkom hadži Ahmed Asim-bega Mutevelića, koji je bio mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa i direktni potomak Murat-bega Tardića, vojvode i druga Husrev-begova. U tom braku Muhamed efendija Ćurčić imao je dva sina: Fuada (1906-1969), Fahru (1908-1943) i kćer, moju majku Fatu (1904-1992). Od njegovih muških potomaka, danas su živi; Faruk, sin Fahre Ćurčića i Fuad, sin Malika Ćurčića.

To su danas jedini živi muški potomci ove grane Ćurčića.

Page 91: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

91

(Porodična slika mog djeda Muhamed ef. Ćurčića. Muhamed ef. sjedi i njegov brat Ismet ef. stoji. Njegova dva sina, stariji Fuad i mlađi Fahro,

te moja majka Fata kao petogodišnja djevojčica. Slikano 1909. godine)

2 SEAD EFENDIJA, TRINAESTI MUTEVELIJA OD 1936. DO 1958. GODINE

Sin gradonačelnika Sarajeva Fehim ef. a unuk Ragib efendijin.

Sead efendija naslijedio je Muhamed efendiju 1936. godine i upravljao vakufom sve do nacionalizacije vakufske imovine 1960. godine. Nije imao djece.

Komisija za nacionalizaciju Narodnog Odbora Opštine Centar Sarajevo donijela je rješenje pod brojem 182/70 datum: 22/10-1960. godine, kojim se utvrđuje da su nacionalizovane i postale društvena svojina dana 26/12-1958. godine poslovne zgrade zajedno sa zemljištem na kojem su izgrađene ranije vlasništvo Vakufa Ragib ef. Ćurčića iz Sarajeva. Na taj način nakon 222 godine Ćurčića vakuf prestao je da djeluje.

Fotokopiju riješenja donosimo na kraju knjige.

Page 92: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 92

3 MUTEVELIJE ĆURČIĆ VAKUFA OD 1736. DO 1958. GODINE

Na osnovu I'lama od 21. aprila 1884. godine (24. džumadelura 1301), ovjerenog 12. džumadeluhra 1305. (1888), uspjelo nam je ustanoviti način imenovanja, kriterij te redoslijed imenovanja mutevelija Ćurčića Vakufa.

U gore navedenom I'lamu temeljem rasprave je potvrđeno da su se u ranijem periodu mutevelije birale, između potomaka Jašer Sadik-bega, prema sposobnostima, poštenju i ugledu. Posebno su na suđenju izjavili, zastupnici Mehmed efendija i Ibrahim-aga Malić, da upravljanje spomenutim vakufom nije uvjetovano najstarijem vakifovim sinom, što je opet potvrdio svojom presudom naib Sarajeva Sejfudin.

Na osnovu tih i drugih dokumenata utvrdio sam da su mutevelije Ćurčića Vakufa imenovani ovim redom:

Page 93: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

4 TABELA MUTEVELIJA

Page 94: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 94

5 PORODIČNO STABLO ĆURČIĆA

Page 95: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

XXVI. PRILOZI: KOPIJE I PRIJEVODI DOKUMENATA

1 PRESUDA ŠERIJATSKOG SUDA U SARAJEVU O PITANJIMA

TEVLIJATA (1891. GODINE)

Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 11. novembra 1891. godine (7. rebiulahira 1309).

Zahvaljujući ovoj sudskoj raspravi o tevlijatu, koju je preveo Fejzulah Hadžibajrić, saznali smo nešto više o nasljednicima tevlijata i redoslijedu mutevelija u porodici Ćurčića.

Spor se vodio te 1891. godine između:

- Almase, kćerke Zildžić Alijage, majke malodobnog Muhameda, sina umrlog Ćurčić Lutfage, a zastupane po opunomoćeniku Kabodaji Jusuf-begu sinu Alibegovu.

- Ćurčić Fehim efendije sina, Salih Ragib efendije zastuljenom po Islamović hfz. Husejin Rakim efendiji.

Presuda je donesena u korist tužiteljice Almase udove Lutfagine, tj. u korist njenog sina malodobnog Muhameda pa mu je dodijeljena dužnost mutevelije Vakufa. Na sudu je kao validan dokument pokazan prepis vakufname, od 29. novembra 1736. godine (24. redžepa 1149) sa potpisom historičara i sarajevskog naiba Mustafe Ittifahije po kojoj se postupalo224.

Također je na sudu utvrđeno da postoji još jedan prepis ove Vakufname koju je sačuvao sarajevski naib Abdul Kerim efendija zapisanu 1220/1805. godine u sidžilima.

Ovakva je presuda donesena na osnovu jasne odredbe koja u Vakufnami glasi: da tevlijat (upravljanje vakufom) uslovljen djeci i unučadima Ćurčić Jašera Sadika, jer hafiz Husejin Rakim ef. nije mogao da iznese druge jasne dokaze, pa je njegova odbrana ocijenjena slabom.

Iz presude ovoga suda proizilazi da mutevelije Ćurčića Vakufa mogu biti samo direktni potomci, djeca i unučad Jašera Sadika.

Iz svjedočenja na šerijatskom sudu opunomoćenika Fehim ef. (budućeg gradonačelnika Sarajeva) hafiz Husejn Rakim efendije, koji se je u odbrani uglavnom pozivao na „teamuli“ kadim (običajno pravo), utvrđeno je da je djed Fehim ef., Sunullah ef. bio mutevelija.

Ćurčić Sunullah ef. mutevelija, pa onda: Ćurčić Agan Ahmed mutevelija, Ćurčić Hadži Lutfaga, otac malodobnog Muhameda, Ćurčić Salih Ragib mutevelija, koji jednom ranijom presudom nakon smrti Hadži Lutfage naimenovan za muteveliju, pa onda za života izjavio da odustaje od te dužnosti, pa onda ovom presudom malodobni Ćurčić Muhamed.

Zahvaljujući ovoj presudi i jasnoj odredbi Vakufname da samo direktni 224 Koja se sada nalazi u arhivi Ćurčića Vakufa.

Page 96: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 96

potomci, djeca i unučad, mogu biti mutevelije mi smo otkrili dvije bitne činjenice:

Prvo je djed Fehim ef., Sunullah efendija, otac Ragib efendije, bio mutevelija vakufa sve do njegove smrti 1828. godine, pa onda po logici stvari njegov bratić Agan Ahmed sin Mula Mehmedov, a unuk Ahmed-begov, jer su oni u direktnoj liniji potomci Jašer Sadikovi. Pa je na osnovu te činjenice Ragib ef. nakon smrti Lutvagine postao osmi mutevelija vakufa iza 1883. godine225.

Ova presuda šerijatskog suda je za nas važna, jer nam je pomogla da ustanovimo redoslijed i rodbinske veze mutevlija vakufa do dana današnjega.

2 SUDSKI POSTUPAK PRED ŠERIJATSKIM SUDOM O UPRAVI I

UBIRANJU PRIHODA 1308. (1891)

U jednom drugom sudskom postupku, nakon smrti mutevelije Salih Ragib efendije (posljednjeg osmanskog gradonačelnika Sarajeva 1888. godine) 2. februara 1891. godine (20. džemadul-ahira 1308) pred šerijatski sud u Sarajevu su pristupili osobno brojni predstavnici porodice Ćurčića da bi u tom postupku objasnili uglavnom raspodjelu prihoda i ostale odnose od osobnog intersa za sve prisutne:

„Na šerijatskom sudu klauzule i namjere umrlog pradjeda Ćurčić Hadži Salih-age, sina Mujagina (Mustafe), koje se odnose na tevlijat uvakufljenih nekretnina, koje se nalaze u Sarajevu u ulici Predimaret i Jahjapašinoj mahali, miljač, na kojem su podignute zgrade Mektebi nuvaba, pošto je dobro poznat, nije potrebno opisivati ga i ograničavati, poznatog hana i dućana.“

Dalje se kaže:

„U ovom šerijatskom sudu pregledana je vakufnama od 24. redžeba 1149. godine, i na osnovu ovjerenog hudžeta utvrđeno je, da je pomenuti umrli vakif uslovio općenito djeci upravu (tevlijat) pomenutim vakufom, a višak prihoda da se pravilno rasporedi među njima.

Ako bi poslije nastao spor oko uprave i ubiranja prihoda pomenutog vakufa, svake godine od ukupnih prihoda, koji se uberu, a koji su pomenutom vakufnamom jasno određeni, kada se određeni izdaci podmire pa pravilno podnese obračun, i od strane vakufske uprave ovjere određeni troškovi, od ostatka se prvo izdvaja jedna petina za vanredne izdatke oko opravke i održavanja nekretnina.

Ovo će se trošiti sa znanjem svih zainteresovanih, a ako se pojavi višak, pripojiće se glavnici i čuvati na jednom mjestu dok ne zatreba.

Od preostalih četiri petine, pola, tj. dvije petine upotrebiće se za troškove oko upravljanja vakufom, održavanja, i ubiranja kirije, plata naziru (kontroloru) i džabiji. Druga polovina, tj. dvije petine vakifovoj djeci (evladu), dijeliće se

225 I'lam od 23. marta 1890. godine, Istorijski Arhiv Sarajeva AT-203.

Page 97: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

97

prema broju osoba na jednake djelove, ja sam to izvršio i predao226.

Od vakifova evlada (djece) još su živi: Mehmed ef., Serifa, Hajrija, Hasna, Naim, Halim, Selim, Muharem-aga i Hašema. Sve dok su živi, (njihova) djeca i unučad nisu uključena u tevlijat i (na) pomenute prihode nisu imali prava.“

Ovako je u gore navedenoj raspravi pred šerijatskim sudom, uz još neke manje dodatke, raspravu zaključio Fehim ef. sin Ragib efendije. Međutim na toj raspravi nisu bili zastupljena djeca iz drugog braka hadži Lutfullaha Ćurčića pa je uslijedila tužba koja je rezultirala zajedničkom saglasnošću da se dužnost mutevelije dodijeli malodobnom Muhamedu. Muhamed ef. Ćurčić rođen 1877.g. a imao je tada svega 13 godina.

Inače ovoj raspravi pred šerijatskim sudom 2. februara 1891. godine, od cijele familije ove grane Ćurčića (Jašer Sadikove), bili su prisutni:

1) Ćurčić Fehim ef., sin umrlog Salih Ragib efendije, koji je do svoje smrti bio mutevelija vakufa, lično. Sa zastupnikom svoje sestre Šerife hanume, koja je bila udata za Biogradlićem i živjela u Carigradu. Ovaj vekil evidentiran je na sudu u Carigradu.

2) Fehim efendijinim bratom Muhamed, osobno. On nije imao djece.

3) Čomarom Mujagom, sinom Mehmedaginim, kao zastupnikopm Fehim ef. druge sestre Hajrije.

4) Kiseljaković Mujagom sinom h.Salihovim, kao zastupnikom (vekilom, koji je evidentiran kod šerijatskog suda u Sarajevu) Hasni hanumom, pušćenicom Svrze h. Husejnage i kćerkom iz prvog braka umrlog Ćurčić hadži Lutfullah ef.

5) Kadić Muhamed efendijom osobno (poznatim piscem Hronike) kao vekilom malodobne djece, njegove umrle žene Sedike kćeri iz prvog braka h. Lutfage, i to sinova: Naima, Halima i Selima.

6) Ćurčić Muharem-aga osobno, sinom umrlog Ćurčić h. Salihage, sinom Mujaginim. Muharemaga je imao sina Omera227.

7) Hasnom hanumom osobno, kćerkom umrlog Ćurčić Fejzullaha228.

I to su svi prisutni, zbog čega će pjesmom opjevana Almasa, kći Zildžić Alijage, majka malodbnog Muhameda, sina umrlog Hadži Lutfullaha, nastanjena u Buzadžizade-h Hasan mahali u Sarajevu, obratiti sudu radi regulisanja pitanja njegova tevlijata (upraviteljstva) prema oporuci. Zatražila je to 12. februra 1891. godine pod brojem 492. razriješenje presude o namjeri pomenutog oporučitelja.

226 To Fehim ef. Ćurčić govori za sebe. A ako se bude s nečije strane mijenjala vakufska osnova ili način upravljanja, i ustajalo sa tužbom, svi će ustati u odbranu. Ako se ovom prilikom pojave troškovi podmiriće se sa određenim troškovima iz ukupnih prihoda. 227 Ovaj sin Muharema-agin nije se ženio niti je imao djece. Bio je uspješan trgovac. Umro je star, djed. Kada je ostalo nasljedstvo, njega je prihvatio Fehim efendijin sin Fahrudin. 228 Ovaj Fejzulah mogao bi biti sin Ahmed-bega Ćurčića.

Page 98: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 98

Rasprava je održana 11. novembra 1891. godine (7. rebiul-ahira 1309) sa nama poznatim krajem.

Page 99: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

99

XXVII. LITERATURA

1 KNJIGE

1. Safvet-beg Bašagić-Redžepagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (1463-1850), Sarajevo, 1900.

2. Mula Mustafa ševki Bašeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo, 1968. 3. Halid Buljina, Na Ćurčića brijegu, Glasnik 1, Sarajevo 1988. 4. Muhamed Hadžijahić, Porijeklo Bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990.

godine. 5. Ahmed Hadžinesimović i Omer Novljanin, Odbrana Bosne (1736-1739),

dvije bosanske hronike, Zenica, 1994. 6. Joseph von Hammer, Historija osmanskog Carstva, knjiga 3, Zagreb, 1979. 7. Nedim Filipović, Tri bujuruldije Numan-paše Ćuprilića Gajret 1941,

Sarajevo 1940. 8. Hamdija Kreševljaković, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878. godine,

Sarajevo 1937. 9. Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, knjiga I, II, III, IV, Sarajevo 1991. 10. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I -

Sarajevo, Sarajevo 1974. 11. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III

- Bosanska Krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1982. 12. Enes Pelidija, Bosanski Ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira 1699-

1718, Sarajevo 1989. 13. Milan Prelog, Povijest Bosne u Doba Osmanlijske vlade 1463-1739, prvi

dio, Sarajevo 1911. 14. Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do

Austro-Ugarske okupacije, Sarajevo 1937. 15. Vladislav Skarić, Izabrana Djela, knjiga I, Sarajevo 1985. 16. Abdulah Škaljić, Turcizmi u Srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1979. 17. Salih Sidki Hadžihuseinović, Muvekit, Povijest Bosne, Sarajevo 1999. 18. Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo 1973. 19. Ahmed Aličić, Livanjske džamije GIVZ, IX/1941, br. 12. 20. Beg Kapetanović Ljubušak, Boj pod Banja Lukom godine 1737, Narodna

pjesma (reprint izdanje), Sarajevo 1989.

2 ARHIVSKI - DOKUMENTI

21. Bujuruldija br. 1026 , Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 22. Bujuruldija br. 1028 , Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. 23. Hudžet, 1107. (1695) godine - AT-48/TO Gazi Husrev-begova biblioteka,

Sarajevo. 24. Pismo, 1108. (1696) godine - AT-950/TO Gazi Husrev-begova biblioteka,

Sarajevo. 25. Temesuk, 1109. (1697) godine AT-839/TO Gazi Husrev-begova biblioteka,

Sarajevo.

Page 100: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

BAKIR TANOVIĆ 100

26. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-838/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

27. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-840/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

28. Temesuk, 1110. (1698) godine AT-841/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

29. Temesuk, 1110. (1699) godine AT-837/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

30. Temesuk, 1112. (1700) godine AT-864/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

31. Temesuk, 1114. (1702) godine AT-65/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

32. Bujuruldija, 1127. (1715) godine A-3011/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

33. Teskera, 1134. (1721) godine A-824/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

34. Temesuk, 1137. (1724) godine A-887/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

35. Temesuk, 1140. (1727) godine A-834/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

36. Temesuk, 1142. (1729) godine A-402/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

37. Temesuk, 1143. (1730) godine A-826/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

38. Teskera, 1143. (1730) godine A-98 Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

39. Temesuk, 1153. (1740) godine A-885/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

40. Temesuk, 1156. (1743) godine A-863/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

41. Murasela, 1196. (1781) godine A-606/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

42. Sidžil broj 27, strana 113-114, 1786/1787. godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

43. Sidžil broj 27, strana 52-53, 1791/1792. godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

44. Temesuk, 1244. (1828) godine A-890/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

45. Temesuk, 1272. (1855) godine A-829/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

46. Murasela, 1276. (1859) godine A-951/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

47. Obračun vakufa, 1278. (1861) godine A-955/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

48. Proračun vakufa, 1294. (1877) godina Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo. - Ovaj izvadak je sačinjen prema uvjetima vakifa da je tevlijat ostavljen evladu.

Page 101: Bakir Tanovic - Curcica Vakuf

ĆURČIĆA VAKUF

101

49. Hudžet, 1230. (1814) godine A-284/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

50. Murasela, 1231. (1815) godine A-288/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

51. Murasela, 1232. (1816) godine A-944/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

52. Hudžet, 1232. (1816) godine A-289/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

53. Pismo Šemsa hanumi Ćurčić, 1302. (1884) godine A-1845/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

54. Oporuka Hašeme žene Lutvullaha, 1305. (1887) godine A-1612/TO Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

55. I'lam, šerijatskog suda u Sarajevu iz 1301. (1890) godine AT-203 Istorijski Arhiv Sarajeva.

3 PORODIČNA ARHIVA ĆURČIĆA

56. Vakufnama Ćurčića Vakufa, izdata 24. redžepa 1149. (29. novembra 1736).

57. Odluka o imenovanju Lutvage Ćurčića za višeg sudskog savjetnika u Sarajevu, izdata 1864.

58. Presuda šerijatskog suda u Sarajevu od 20. džemadul-ahir 1308., (2. februar 1891.).

59. Presuda šerijatskog suda u Sarajevu o pitanjima tevlijata, od 7. rebiul-ahira 1309., (11. novembar 1891.)

60. I'lam, naiba Sarajeva Sejfudina, od 24. džemazijeluhra 1301., Istorijski Arhiv Sarajeva - AT-203.