^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 105-106 l CIJENA 40 KN

BEHAR

R O M A N Dža’far Modarres Sadeki: Močvara

KNJIŽEVNI PORTRETIHazim Akmadžić

Dosta je naše kuknjave sa

pozicije žrtve

Nusret Idrizović: ZAGONETKO

GDJE TI JE KRAJ

Edin Urjan Kukavica:ISLAM U BOSNI

Filip Mursel Begović:KOMERCIJALIZACIJA I

DESAKRALIZACIJA ILAHIJA

Faris Nanić: Mitologija žrtve - zlo u zametku l Dragomir Ubiparipović: Ratnidnevnik sarajevskog sveštenika l Stipe Majić: Asanaginica - balada ili mit o ženinoj nesreći

LINGVISTIČKI PORTRETIMidhat Riđanović

Nazivi jezika nisu putokaz međusobnom razumijevanju ljudi

SADRŽAJ

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar oci-jenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-vorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr

seadbegovic@yahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: “STAJER GRAF”, Zagreb

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.

RIJEČ UREDNIKA

4 Sead Begović: Neshvatljiva krađa tuđe književnoznanstvenebaštine

PUTOPIS

5 Nusret Idrizović: Zagonetko, gdje ti je kraj (stećci uAzerbajdžanu)

POVIJESNA ČITANKA

17 Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (3) (priredio Edin Urjan Kukavica)

KNJIŽEVNI FENOMENI

23 Stipe Majić: Asanaginica – balada ili mit o ženinoj nesreći

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU

29 Filip Mursel Begović: Komercijalizacija i desakralizacija ilahija

KNJIŽEVNI POTRETI: Hazim Akmadžić

34 Intervju: Hazim Akmadžić (razgovarao Mirza Sinanović)Dosta je naše kuknjave s pozicije žrtve

Hazim Akmadžić (iz djela):42 Mjesto gdje skupa spiju zmija i ruža (poezija)

45 Mimar (roman)

48 Gazi Husrev-beg (roman)

49 Gazi Isa-beg (roman)

52 ENDERUN & Na Drini ćuprija I-II (roman)

55 Mislio sam da je mjesec žut (roman)

Na naslovnici: Mersad Berber

2

3BEHAR 105­106

SADRŽAJ

ISLAM NA BALKANU

58 Edin Urjan Kukavica: Islam u Bosni

ZOON POLITIKON

76 Faris Nanić: Mitologija žrtve – zlo u zametku

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

79 Zemir Sinanović: “Nevidljive“ rane opsade iodbrane Bosne i Hercegovine

LINGVISTIČKI PORTRETI: Midhat Riđanović

Intervju: Midhat Riđanović

(razgovarao Sead Begović)86 Nazivi jezika nisu putokaz međusobnom

razumijevanju ljudi

Midhat Riđanović (iz djela):

95 Sjećanje na Sarajevo

97 O imenu (našeg) jezika

100 Kako ‘Akademija nauka’ bruka Darvina

102 Šou Batko na (novoj) tv1

104 Prodaje se bosanski kuhar - zgodan, crnomanjast

106 Moja prepiska sa Čomskim

DIJALOG

109 Dragomir Ubiparipović: Ratni dnevniksarajevskog sveštenika (Dnevnik života Crkve iličnih doživljaja tokom rata u Sarajevu 1992. godine(Pripremio: Dženan Ajanović)

STAV

119 Sejjid Husein Nasr: Islam i nasilje (Prijevod i obrada s engleskog: Edin UrjanKukavica)

MEDIOSFERA

122 Sead Alić: Kraj jednopartijnih medija

RATNI DNEVNIK

127 Mirza Sinanović: Ratne priče i zabilješkeratnog reportera (1992. - 1995.)

FILM

131 Filip Mursel Begović: Izvini što si me silovao

MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA

135 Enes Halilović: Zato što moram da seokrećem tamo kud vetar duva(osvrt na poeziju napisao Sead Begović)

PRIKAZI I KRITIKE

139 Ajka Tiro Srebreniković: Čovjek bezdomovine je mrtav čovjek

142 Fahrudin Novalić: Proturječno biće patriotizma

145 Fahrudin Novalić: Miroljubivom pobunom iotporom protiv konformizma iravnodušnosti

147 Senad Nanić: Slijedi li ljubav pravila?

148 Mirko Sladek: Očuh domovine

ROMAN

151 Dža’far Modarres Sadeki: Močvara(S perzijskog preveo Namir Karahalilović)

4

RIJEČ UREDNIKA

N etom je objavljena knjiga u nakladiMa tice hrvatske pod naslovom “Ra - spre i ra s prave“ akademika Mi rka

Tomasovića, jednog od prevažnih ma ru lo lo gau Hrvatskoj, komparatista i ro ma nista. Ri ječje prvotno o polemičkom, a u drugom di jeluknjige o filološkom znanstvenom dis ku rsu.Akademik Tomasović je “ne bulozna“ na -bacivanja naših susjeda Srba i Talijana tenjihova ispražnjena mjesta od stvarnih i is -tinskih informacija, glede “krivotvorbe“ i svo -jatanja o živom i ophodnom hr vatskom je -ziku i najvećim književnim ve li kanima ko jisu se njime služili, naprosto (pre kinuvši ne -shvatljivu šutnju o tome), na prosto ra s k ri -nkao – mirno, staloženo, ar gu mentirano iznanstvenički akribično. Sto ga su “Raspre“ udrugom dijelu knjige pisane mnogo ležernijei zabavnije, riječju, o pri se za nju srpskih zna -n stvenika na hrvatsku li te rarnu baštinu.Usput neka bude rečeno u knj izi je prisutani traduktološki fe nomen ar haiziranja koji seodnosi na Da n teovu su d binu u hrvatskoj

književnosti s ob zirom na pri jevod I pjevanjaDanteova “Pa kla“ (u ko jem se spominju Hrv -a ti, hodo ča snici), a koje je preveo Grga Ga -mu lin u, za mislite, u svom za to če niš tvu uzlo glas nom Jasenovcu. Po To ma so viću to jenajbolja verzija (po metru i sroku) nakon onesla v ne Mihovila Kombola.

Tomasović iskazuje veliku stručnoznan s - tvenu preciznost jer mu vjerojatno nije pro -makao ni jedan tekst u dnevnom tisku i časo-pisnoj produkciji te se suvereno uhvatio ukoštac s problemom “gusarstva“ i “velike la -ži“. Slijedom toga, hrvatski pisci, izmeđumno go njih nabrojanih, kao što su Gundulići Držić, pa i znanstvenik Ruđer Bošković(ina če klerik, isusovac) naprosto su pos v ojeni

kao tuđe kulturno tkivo. Možda sto ga što jeto naprosto smiješno i tužno ironič no, bilo jemalo reakcija naših književnih po v jesnika.Smatralo se da je naprosto riječ o li ng vo stil -skoj i ambijentalnoj zabuni u vri je me kadasrpski povjesnici uopće ne razli ku ju stilskeepohe, a naravno ni poimanja re čenih pisacao svom hrvatskom deklariranju i ljubavi sp -ram hrvatske domovine, ro da i jezika.

Nažalost, slično su se ponašali i talijanskienciklopedisti izbjegavajući pridjevak hr va t -ski već su se poslužili (ironično) du b ro vačko,dalmatinsko primorskom označnicom zahrv atsku književnost. Takvi književnoslo v ci,po riječima Tomasovića, u svojim edicijamane priznaju snažnu književnost renesanse ibaroka, nego je “prisajedinjuju“ sa srp s kom.Čudno, jer su Hrvati bili zaista poznatipetrarkisti. No, imperijalni pansrbizam, kaošto je poznato, nastao je pod patronatomSrpske akademije znanosti i um etnosti. Pri-mjerice, kad su tiskane “Pe sme“ Branka Ra -di čevića, do tada već bilježimo čitav niz kla-sičnih djela hrvatskog ro ma ntizma. Spome-nimo samo dramu Ivana Ku kuljevića Sakci -n skog “Juran i Sofija“, zatim putopis MatijeMa žuranića “Pogled u Bo snu“, pa “SmrtSma il age čengića“ Ivana Mažuranića i takoda lje i tako dalje.

No, što je s diskutabilnim autorstvom ba -lade “Hasanaginica“ (Asanaginica) o če muvrlo interesantno u ovom broju “Behara“ pi -še kroatist Stipe Majić. Između ostalog, zna -no je da je “Asanaginicu“ upravo Alberto For-tis obznanio u svome djelu “Put po Dalmaci-ji“. No, neosporno je, kako piše Majić, da jejedini prijevod (bolje rečeno adaptacija) bioonaj u Vuka Karadžića. On je izmijenio na -slov u “Hasanaginica“ i tada je 1846. ob ja viou “Narodnoj pjesmarici“, uvrstivši je u srpskenarodne pesme. Eto, nije li riječ o još jednom“mutnom“ prisvajanju. Koliko je do sa da poz-nato, postoji oko četrdesetak prije vo da “Ha -sa naginice“, a najzadnji je, koliko je poznatoautoru ovoga napisa, u prijevodu po znatoghrvatskog prof. luzikanistike – Ni ki ce Ta la -na. Na kraju, dobro piše lucidni Stipe Ma jić:“Pravo na ovu pjesmu (baladu) imaju svi kojije sa zanimanjem čitaju. Autorstvo je još uvi-jek nedokazano, ali je pjesma preživjela.

Sead Begović

Neshvatljiva krađa tuđe književnoznanstvene baštine

Takvi književnoslovci, po riječima Tomasovića, u svojim edicijama nepriznaju snažnu književnost renesanse i baroka, nego je “prisajedinjuju“ sasrpskom. Čudno, jer su Hrvati bili zaista poznati petrarkisti. No, imperijalnipansrbizam, kao što je poznato, nastao je pod patronatom Srpskeakademije znanosti i umetnosti. Primjerice, kad su tiskane “Pesme“ BrankaRadičevića, do tada već bilježimo čitav niz klasičnih djela hrvatskogromantizma. Spomenimo samo dramu Ivana Kukuljevića Sakcinskog“Juran i Sofija“, zatim putopis Matije Mažuranića “Pogled u Bosnu“, pa “SmrtSmail age čengića“ Ivana Mažuranića i tako dalje i tako dalje.

5

PUTOPIS

BEHAR 105­106

Zagonetko, gdje ti je krajStećci u Azerbajdžanu

Piše: Nusret Idrizović

Promatranja s ovolike udaljenostiod svoga doma tihomi sugeriraju danisam pošao tražitipouke nego samosvjetlosti u refleksijama velikihsmrti i velikih ukopišta. Na ovomdugom putu mnogiumnici su mi kazivalida oni što se čestoprisjećaju smrtimoralniji su i boljevode svoj život.

U petom broju sovjetskog časo-pisa “Iskustvo (Umjetnost)” Azer -baj džanac Rasim Efendi objavio jeesejistički intoniran članak pod na -s lovom “Nepoznati spomenici sred -njo vjekovne umjetnosti Azerbaj -dža na”.

Zašto spominjemo peti broj ča -so pisa “Iskustvo” i izuzetno zanim-ljiv članak-esej Rasima Efendija?

Prije svega i nadasve zato što uobjavljenim fotosima prepoznajemostećke, a u komentaru Rasima Efe -n dije frapantnu simboličku slič-nost likovnih predstava.

Ne radi se o plagijatu, neće nit -ko nikoga optužiti za krađu, krađenema, riječ je samo o tome da steć-ci nisu nikakva ostrvski samoniklai izdvojena grobna umjetnost. Na -dam se da oni ne pate od komplek -sa veličine, uvjeren sam da ih ni ka -k va paralela ili usporedba nećezbu niti ili poniziti, oni sami znajušto su, koje vrijeme i koga predsta -v ljaju, tko ih je utemeljio da kaostra žari bdiju nad ruševinama ne -ka dašnjih tjelesa, sve oni znaju, be -s konačnost je mjera njihove strp lji -vosti, njihova nada je čedna i bes -krajna, neprihvatljiva su im raznasvojatanja.

Kako im je mjera vječnost, nepri staju na valorizaciju izazvanupot rebom trenutka.

Ali, da pogledamo što nam saop-ćava Rasim Efendi?

Azerbajdžanski nadgrobnici ot -kri veni su u vrijeme rekognoscira-nja jugozapadnog područja tek pri -je nekoliko godina. Stručnjaci su

im vrijeme nastanka označili ova -ko: oni stariji potječu iz 16., a onimlađi iz 17. stoljeća. Imaju obliksanduka (Efendi veli: sarkofaga!) irazličiti su po veličini.

“Oni su zanimljivi stoga jerimaju unikatnu karakteristiku bu -du ći da su nadgrobni spomenici stematsko-sižejnim kompozicijamaveoma rijetka pojava ne samo zaAze r bajdžan nego i za druge zemljes područja tzv. islamskog Istoka”,tako veli Efendi, označujući timete meljno jedinstvo između nad -grob nika svoje zemlje i naših steća-ka upravo u iznošenju tematsko-si -žej nih karakteristika. Prilično jedu ga niska zajedničkih simbola, li -kov nih predstava, tretmana kame-ne površine. Čak i epitafi imajusta novitu sadržajnu sličnost, osimšto je tamošnji stih ispisivan arabi-com, a na stećku - bosančicom. Ju -na štvo je na cijeni i na azerbajdža -n skom nadgrobniku, kao i na steć -ku. Pokojnika prikazuju na konju,a opremljen je lukom, mačem, sab-ljom itd. Prizori lova su toliko sli-čni, da ih je jedva moguće razliko-vati. Junaštvo na bojnom polju, ju -na štvo u igri, na turniru, junaštvou lovu - sve je to oblik utvrđivanjasmisla života. “Junačko-estetskiideal zbližava se s društvenim ide -alom epohe”, piše Efendi. I dodaje:“Junačko se spoznaje kao norma ži -vo ta, kao osnovno dragocjeno nače-lo odnosa prema stvarnosti, a snjim je povezan ideal junaka i idealmuškarca”.

U suštini, kao i na stećcima, to

je pripovjedno kiparstvo ili klesar-stvo. Svaka strana spomenika imasvoju fabulu, fabule se međusobnopovezuju i prožimaju, svaka je diocjeline, a sve zajedno sačinjavajusvo jevrsnu priču, poemu, ili trak-tat o životu i smrti.

“Ako likovne predstave s ovihnad grobnika ne gledamo izolirano,nego u vezi sa svim oblicima um je -t nosti i umjetničkog zanatstvaAze rbajdžana različitih epoha,mo žemo konstatirati ne samo blis -ko st, ponovljivost odjelitih etno g -ra fskih momenata nego i identi č -no st tema, sižea i kompozicija kojenalazimo u minijaturnom sli ka -rstvu 16. i 17. stoljeća”, tako Efe -ndi zaključuje na drugom mjes tu.Autor, potom, istražuje simbolikulikovnih motiva na nadgrobnici-ma, pa je uvelike nalazi i u drugimum jetnostima svoje zemlje. Među-tim, među likovnim predstavamanadgrobnika nalazi i takve motivekoji nisu našli svoj odraz u službe-noj umjetnosti koja je vladala ugradovima: ples šamana, lik zaš ti -t nice djece Umaj, predstava ptica iživotinja koje se javljaju kao totemiplemena grupe turskih jezika.

Njemu vjerojatno nepoznatimna dgrobnicima tzv. stećcima Efen-di se najviše približava u onom di -je lu svoga eseja kada opravdanotvr di da motivi plesa, zaštitnika,pti ca i drugih životinja na nad gro -b nim spomenicima njegove zemljesvjedoče o davnim vezama umjet -no sti Azerbajdžana s umjetnošćudrugih naroda, “a također i o tomeda su se u umjetnosti Azerbajdža-na još dugo čuvali raznovrsni sižeinespojivi s dogmama islama”.

Azerbajdžanski nadgrobnici se,nadalje, približavaju stećcima -ana logiju ne treba bukvalno shva-titi - kada Efendi veli da “uspore-dni materijali pisanog karakterapokazuju religiozno ritualnu ka ra -

k teristiku ovih predstava povezu -ju ći ih s likovima drevnih služite-lja religije - šamanima”. (Onimako ji likovne predstave na stećcimajoš uvijek tumače bogomilskim du -a lizmom, neomanihejstvom, pav li -ća nstvom i drugim misaonim su s -ta vima istočnjačke mistike, me te -m psihoze, ezoterije, čarobnjaštva,uz držljivosti itd. taj podatak možebiti izuzetno drag, mada ne znamkoliko i dragocjen).

Stanovitu vezu sa stećcimaEfendi nesvjesno otkriva i kadaka že: “U ornamentalnoj opremina dgrobnika a također u ovim po -lu kružnim lukovima koji počivajuna masivnim stupovima s pravo-kutnim kapitelima uočava se blis -ko st sa spomenicima Armenije”.(Ra zumije se, podatak ima znače-nja samo ako se stećkovska simbo -li ka tumači bogomilskom ezoteri-jom).

Upoznajući nas s tim da je starikovač njegove zemlje težio grafi-čkoj plošnosti - figure su raspore -đe ne u jednoj plohi u anfasu bezbilo kojih rakursa i profila - Efendizaključuje da su nadgrobni spome-nici s reljefnim tematsko-sižejnimko mpozicijama interesantni ne sa -mo kao spomenici umjetnosti negoi kao obrasci epigrafike.

Tko iole poznaje razvojni putnašeg VIČNOG DOMA i ikonogra-fiju njegovu, ustanovit će velikubliskost i sličnost sa spomenicimao kojima piše Rasim Efendi.

Rasimu Efendiu zahvalnost ipozdrav, a nama radosno zadovolj-stvo...

Samo što ne kličem: nismo lidijelovi jednog kozmosa, jedne istemaj čice zemlje, jedne iste vode štovječ no putuje u nama i oko nas, op -lo đuje nas i hrani, daje nam smi saokretanja, i nismo li dijelovi je dnogistog ognja, jednog istog ka mena...

Pokojnici različitih meridijana,

čini se, imaju običaj ispovijedati sena sličan način. I svi su zaljubljeniu svoje mramore. I svi umiju bitizahvalni, zabrinuti, raspjevani,gnjevni, ponosni, čak i zajedljivi.

Hej, okreni seJa sam u vječnostiTi privremenoTako uzvikuje pokojnik Azer -

baj džana, a bosanski, hercegovač -ki, dalmatinski... pokojnik iz pribli-žno istog vremena sa svog sandukakoji arhitektonski potpuno odgova-ra onome s obale Kaspijskog morau vremensku jeku ubacuje istiuzdah ispisan bosančicom:

Ja sam bil kako vi esteA vi ćete biti kakov esam jaIsti odnos prema prolaznosti.

Is ti žal. Tuga. Sličan način iskazi -va nja životnih istina. Pokojnici go -vore u prvom licu, svatko na svoj

6

PUTOPIS

Prilično je duga niskazajedničkih simbola,likovnih predstava,tretmana kamene površine.Čak i epitafi imaju stanovitusadržajnu sličnost, osim štoje tamošnji stih ispisivanarabicom, a na stećku -bosančicom. Junaštvo je nacijeni i na azerbajdžanskomnadgrobniku, kao i nastećku. Pokojnika prikazujuna konju, a opremljen jelukom, mačem, sabljom itd.Prizori lova su toliko slični,da ih je jedva mogućerazlikovati.

na čin. Nekropole imaju uspjelije i ma nje uspjele pje-snike. Put do po koj nikovog stiha je hrabro isticanjeistine. Pokojnik može promašiti u ritmu ili sroku, alikad je u pitanju istina, na koju je izuzetno ponosan,promašaja ne smije biti. Jer on, po kojnik, već je naputu istine. Treba samo strpljivo sačekati da prođevri jeme, a onda odredište dolazi kao nagrada za istinui za strpljenje. /Od pokojnika strpljivijeg čov je kanema/.

Da vidimo što nam poručuju azer bajdžanskinadgrobnici iz Gu bi stana, Uruda, Kirovabalda, Min-gečaura, Kazaha, Šemaha, Kelbadžara itd. Kao što jeu Bosni ispisivana jedna književnost arapskimpismom na domaćem jeziku - na azer bajdžanskomnadgrobniku pis mo je arapsko a jezik domaći. Nit ko sene zaklinje da na tamoš njim nadgrobnicima nemakur’anskih ajeta /stihova/, kao što se nitko ne zaklinjeda tzv. alhamijado književnost nije rasla pod priličnoza m je tljivim utjecajem perzijske, arapske i turskeknjiževnosti.

Da vidimo, dakle, kako se ispovijeda azerbajdžan-ski rahmetlija ko jemu je ime Abdulkadir, Abdul ve hab,

Avdurezak, ili nekako dru ga čije, ili Amina, ili Abdul-medžida ili...

Onaj tko ima mnogo imutka, ima mnogo neprijate-lja, a onaj tko ima nešto znanja svakim danom ima sveviše prijatelja koji jedva če kaju da ga odano pokrijuzemljom.

Kad te, prolazniče, upropasti vlastita obitelj, nemože ti pomoći ni najblagonakloniji komšiluk.

Bio sam bogat i bez bogatstva, moćan bez moći,zdrav čak i bez zdravlja...

Imao sam samo jednu ženu, mada sam se, nažalost, ženio pet puta. Moje su žene tako htjele. Najvo-ljenija zada mi, smrtniku, smrtni udarac.

Mi svi, vjernici i nevjernici, živimo jednu te istuneizmjernost, sa mo što je neizmjernost jednih prisut-nost, a drugih - odsutnost.

Kad je sve izgubljeno, i smrtna radost izgleda gorka.

7

PUTOPIS

BEHAR 105­106

‘Nadgrobni spomenici (stećci) u Azerbajdžanu’

Ne budi rob nikome, kad su teveć stvorili slobodnim.

Prolazniče, živi kako znaš i umi-ješ: kad umreš, bit ćeš napušten izaboravljen.

Ubila me snomorica, ljubav ta -je na, ljubav-život, ljubav-nož, lju-bav-smrt.

Blago onome tko je stvoren zazlo! - uzvikuje nepoznati pokojnik -ali dvaput teško onome tko pitazašto i kako? Na svoju nesreću, upi-tah: zašto, i bijah kažnjen. Moramdugo ležati da Svedržitelj presudi umoju korist.

Tinta mudraca, rekoše mi ne -kad tako, dragocjenija je od krvimu čenika, pa me oružnici preklaše.

Kako ste sretni, vi koji bezbrižnopro lazite pokraj nas, blago vama!Ni ste izloženi ogovaranju, neprija -te ljstvu i međusobnim zadjevicama!

Da sam bio pametan, nikad um -ro ne bih.

Traži pomoć od vesela lica, apro đi se kobna i smrknuta.

Imutak sa sobom donosi škrtosti srčanu bezobzirnost, a znanje pro-svjetljuje i omekšava svačije srce.

Živi i mrtvi uzajamno ulijevajustrah jedni drugima.

Vrati posuđeno, ne osvećuj sesam, poštuj starije!

Tražiš li život bez bolesti, razo-čaranja, straha, žalosti, bolova, sta-rosti, smrti - zamoli majku da te nerađa.

Voljeti život, a plašiti se smrti,zar je i to moguće?

Da, u svijetu zagrobnika, činise, sve je moguće. Pokojnici raznihkrajeva sa svojim nasljednicimakorespondiraju na različite načine.Svima je imanentno eksponiranjegor ko obojenog strahovitog isku-stva. Zamjetljiva je i poruka, a ka -di kad i poruga. Uveličavanje, uma-njivanje, obezvređivanje, uznosnoveličanje, što se poetike tiče: istina čin kompariranja, čak i hvalisa-nje, šeretsko nadmudrivanje na ni -vou život-smrt, a prije svega i na -da sve - epitafsko, gnomsko, sažetokazivanje o prolaznosti.

Zlopatiti se na putu, sebe dovo-diti u različita iskušenja, svakod-nevno mijenjati konačišta, običaje,klimu, gubiti se u nenađenim svje -to vima, i to samo zato da bi vidiota mošnje nadgrobnike, čemu to?Ta mo gdje očekuješ ljubav, završe-tak te čeka.

Nema jadnijeg, nesretnijeg,tužnijeg bića od zastarjelaidola

Mom znancu nikako nije jasno:ka ko se netko može odlučiti na putu daleki Azerbajdžan, a sve radipro matranja poobaranih, starihnad grobnika, ukoliko ih tamo uop -će i ima. Rojevi poskočnih riječi iz -mje njuju se kao jata nemirnih pti -ca. Novopečeni doktor nauka uvje -ra va me sasvim ozbiljno da su na d -gro bnici veliki grešnici. Tih grešni-ka u Azerbajdžanu, zemlji pomiri-teljne sudbine, misli on, svakako -ne ma. Nema i nema. Uzaludno ihje tražiti. Vino, hazardna igra, sku -po cjeni nadgrobnici i gatanje sugnjusno djelo Demona.

- Ali naši preci vjerovahu da na -d grobnik i na njemu Sunce ili zmi -ja znači – Zbogom đavole.

- Njih ne treba slušati - odgova-ra on, uvjeravajući me da anđeline će ući u kuću u kojoj se nalazeslike. Na dan Strašnog suda najže-šće će biti kažnjeni oni koji ljudebez znanja vode pogrešnim putom ioni koji prave kipove ili slike. Kle-sari će na Sudnjem danu biti poz-vani da udahnu dušu figurama nasvojim nadgrobnicima, ali oni tone će moći učiniti, jer to spada u Bo -ž ju moć, i gorjet će silno ne samodanima već i godinama.

- Nema jadnijeg, nesretnijeg,tuž nijeg bića od zastarjela idola!Nit ko, nitko na svijetu nije vrije-dan slike, a ponajmanje skupocje-nog nadgrobnika.

Moj znanac “otkrivalački” saop-ćava da su najveći umovi svih svje-tova pokriveni najobičnijim kame-nim biljegom, pločicom ili hrastovi-nom, a neki ni time. Što manja vri-jednost pokojnikova, to veće blje-štavilo spomenika! Živi ljudi zapu-šuju uši i zatvaraju oči, a mrtvomkamenu daju zadaću da pamti!

- Kamen pamti sam za sebe, po -s toji sam za sebe, razmišlja na svojnačin. Ni on nije nikakav volšeb-nik. Osim toga, misao o prolaznostiiz vor je goleme patnje. Čemu nepo -t rebna patnja? Uživati u onome štodaruje sadašnjost, a prošlost valjaprepustiti miru.

Došao sam na taj svijet, i je li ontime dobio štogod?

Otići ću, i hoće li se time izmije-niti štogod?

O, kada bi netko mogao sad reći,zašto li sam ovdje,

8

PUTOPIS

Paklena izvorišta su Zakavkaska mjesta Balahani, Sabunči, Bibi-Ejbat. Tosu metropole ognja. Kao što je nemoguće izbrojiti večernje vatre nabistrom nebu, nemoguće je spoznati izvorišta sitnih plamenova ovezemlje, a ni sagledati silna vodena ognjišta u kojima ognju i ribeispjevavaju poeme.

Ja, koji iz prašine dođoh i koji seu prašinu vraćam.

Godinama se nismo sretali. Nijemi poznato kako se kretala njegovakrivulja. Mogao sam sve očekivati,a najmanje da će mi recitirati Haj-jama. Koje rane su ga pekle, kakose vidao? Čini mi se da po njemunisu pljuštale godine na napadan,gromoglasan način, eha nije bilo, unjemu nije živjelo ni podzemlje nina dzemlje, ni visine ni dubine, sa -mo trenuci, proplamsaji, razvalinene ke utvrde na čijim se zidnim kr -ho tinama ukazivala obasjana fasa-da ljetnikovca bez sablasne ovakveili onakve slike čovjekove izmeđuprozora.

Bobovac, što je to? Ništa dosad-nije od epitafa na starim nadgrob-nicima! Dosadne su i te gradine, teškrbave zidine na uzvišenjima! Onnije ni za krematorij! Njega smrtnostanje ne interesira. Kad čovjekumre, zakopati ga bilo gdje, po mo -gućnosti ispod nekog drveta, zara-vnati zemlju i što prije zaboraviti.On je protiv pamćenja. Čemu bitispo menik prošlih vremena, čemupos tojati u kamenu, zašto nadgrob-nik opterećivati svojim strahovimai zahtjevom da te, i mrtva, predsta -v lja kao dobrotvora kad nasljedniciznaju da su te resile odlike škrto-sti? Trajanje je za žive, a ne za po -koj nike. Njih ne mogu spasiti nika-kve zmije, križevi, polumjeseci, su -nca i drugi nadgrobni znakovi. Ka -da čovjek počne stjecati krila, tadase i ugasi. Danas ima, a sutra nasne ma. Što kolijevka zaljuljala, mo -ti ka zakopala. Tu se otvara raspu-klina za točku. Kraj. Drugo vrijeme

i drugačija interpunkcija. Jer da -naš nju prolaznost ne simbolizirajusamo nadgrobnici, oni najmanje,već, na primjer, i papirnate mara-mice. Ako odlučiš kupiti četkicu zazube Dentamic, možeš biti sasvimsiguran da je već prekrivena zub-nom pastom i da je, nakon upotre-be, možeš i baciti - osim ako te nijezah vatila infekcija kolekcionar -stva. Možemo jedan drugom ga -ran tirati da su najbolji upaljači kojise samo jednom pune, a onda bace,kao i ambalaža za mlijeko. Kogada nas interesira grobna ili nadgro-bna vječnost? U modi je prolaznost.U želji da nas muka što prije prođe,odbacujemo i svoj vlastiti mentali-tet, historiju, prošlost i budućnost,sve što ne pripada današnjici! Uime vladavine PROLAZNOG mo -žeš iznajmiti i grob i nadgrobnik, isanseveriju i košulju, frak, televi-zor, rublje, psa, ne samo dražesnumladu damu ili dečkića već i gene-rala-pučistu, pa i fotelju, i tramvaj,i avion, i helikopter, i policajca kojiće te, ako ga valjano nagradiš, ču -vati u kućnom pritvoru. Ako si pre-više zaljubljen u prošlost, pod uvje-tom da si parajlija, naći će se čovjekkoji će ti prilično revnosno čuvati itvoju prošlost. Pitaj ga, dat će ti ve -ću garanciju nego tvoj nemuštinadgrobnik iskićen nekim simboli-ma koji više nikoga ne uzbuđuju i,najblaže rečeno, ne interesiraju.

- I ti sad ideš u Azerbajdžanpro učiti kako je prolaznost prolazi-la na tamošnjim nadgrobnicima?!

Odgovorio sam potvrdno. Prijesve ga i nadasve zato što putovanjene smatram samo promjenom mje-

sta, to ni u kom slučaju, već prom -je nom mišljenja i predrasuda, oz d -ra v ljenjem ubuđalih shvaćanja usvojoj sredini kao vrhunaravnoj ko -n stanti dostignutog blaženstva.Uostalom, bolje je otići i bez poz-drava nego ne stići na vrijeme.Gdje nisi stigao, tamo te i nema.

- Da, ja idem u Azerbajdžan, aka snije, ako mi životna krivuljadopusti, i dalje. Jer me interesira, oda, mene izuzetno interesira jedin-stvo svijeta. Bilo čija i bilo kakva,sva su groblja - moja. Na znamenji-ma tamošnjih nadgrobnika prepo -z najem djelić sudbine svojih preda-ka. Moj korijen nije samo na stra-nicama knjiga, ni na slikarskimpla tnima, čuvaju ga i nadgrobnici.

- Vježbaj se u samosvladavanjusamog sebe. Budi gospodar sam se -bi i u zlovolji kao u dobru raspolo-ženju. To je dovoljno. Što će ti nekoka menje? Tu si, i trbuhom i du -hom, unutar okvira svemira, i za š -to sad tražiš neka uporišta i osmi-šljenja na drugim stranama? To ta -l na ljudska solidarnost, obzir pre -ma drugome, prioritet bližnjega,čemu sve to? Nije li dovoljno svakidan uskratiti sebi nešto ugodno?Oslobođenje od egoizma, uskogru -d nosti, krutosti i nesnošljivosti tra-žiti u mislima, a ne na nadgrobni-cima. Vjerovati u nadgrobnik nezna či i imati povjerenja u ovaj jedi-ni, živući život.

Istok i Zapad su nečiji Sjever i Jug

Učinilo mi se da je zakašnjeli bo -gomil, derviš, redovnik, kaluđer…pokušavajući proizvesti neku as t ra -lnu glazbu svojeg življenja, omalo-važavajući postignuto i priz na to,uvijek je bio neki izdvojenik. Zbogdugog nesretanja, nisam imao prili-ke upoznati veličanstveno crnilonje govih misli. Nekad sam ga do ži -v ljavao kao mladića u ko ga je radna

9

PUTOPIS

BEHAR 105­106

Ja idem u Azerbajdžan, a kasnije, ako mi životna krivulja dopusti, i dalje.Jer me interesira, o da, mene izuzetno interesira jedinstvo svijeta. Bilo čijai bilo kakva, sva su groblja - moja. Na znamenjima tamošnjihnadgrobnika prepoznajem djelić sudbine svojih predaka.

volja zakržljala: mno go toga jepostigao bez velike mu ke, ispunja-vali su mu želju tek toliko da seoslobode nasrtljive upornosti, uživotu se nije previše odricao, nijemu se dalo, nije podnosio zapovije-danje, umio je biti glup na izuzetnointeligentan na čin, uoči ispita radi-je je prihvaćao pomoć nego se gradi-ti obrazovanim nestabilkom, mismo na njegov ra čun pravili viceve,on nam se smijao iza leđa, umijećeje to, umijeće koje se ne može tekta ko obezvrijediti, umijeće bogomil-ske ili derviške sljedbe, a možda ineke novo vje ke, to se nikad ne zna.Zabluda je naša zajednička svojina.Govor ljudi ne mora uvijek biti ona-kav ka kav je njihov život, a načinizražavanja ne mora uvijek proist-jecati iz karaktera duše. Nije istinada samo dobar čovjek može bitivrstan govornik. Ne želim ga uvje-ravati da ništa na svijetu nije niklo

i razvilo se samo po sebi.Značajnici među tvorcima naše

civilizacije, stari Egipćani odredišestrane svijeta prema svojim vlasti-tim shvaćanjima pa Jugu dadošeprednju stranu, jer otuda teče spa-sonosna rijeka Nil, s Juga povuko-še okomicu i tamo nađoše Sjever -već tada otkriveni otoci Sredozem-nog i Egejskog mora. Desno im bi -ja še Zapad, i to osta Zapad, ili pre-bivalište preminulih ljudskih tjele-sa a vječno živih i prilično uznemi -re nih duša. A lijevu stranu, narav -no, nastanjivaše Istok, i tamo uosu nčanom blaženstvu vječno živ -lja še bog Ra.

Prema toj shemi su i gradili ne -nad mašne grobnice.

Jug je, znači, nečiji Sjever, Sje-ver je nečiji Istok, svaki Zapad jene čiji Istok, Istok je nečiji Jug, Is -tok i Zapad su nečiji Sjever i Jug,sva ki Jug i Zapad su nečiji Sjever i

Istok. Sve se oslanja na nešto, sveje u stanovitom dosluhu - bili misvje sni toga ili ne, nije važno - Sje-ver ostaje živjeti s Jugom i Zapad sIstokom. Dogovor sila teže ili razli-čito ustrojenih ljudi, ne znam, tome mnogo i ne opterećuje, najzna -čaj nije je to da živ stignem u dalekiAzerbajdžan i razgledam tamošnjastara i nova groblja...

Misterij nevidljiva plamenaKao da sam ušao kroz užarena

vrata pakla, najednom se nađoh unepreglednom carstvu ognja. Pla -m ti čitav vidokrug. I Kaspijsko mo -re. I azerbajdžanska prijestolnica.Gori grad na zemlji i gori grad navodi. Vatra do vatre, plamen dopla mena. Apšeronski i bakinskiarhi pelazi, priobalna sela s kame-nitim i travnatim visijama i nizija-ma, sve se našlo u ognjenom grču.

Gori i riba u vodi. Sve je obasja-

10

PUTOPIS

‘Nadgrobni spomenici (stećci) u Azerbajđanu’

HEJ, OKRENI SEJA SAM U VJEČNOSTITI PRIVREMENO

no misterijem nevidljiva plamena.Svuda oko mene - vatrišta. Neizre-civa i neponovljiva stvarnost. Goripogled, žari se misao o uzvitlanimpodzemnim strahobama, sad sam ija u vlasti plamena. Demon nemi-ra, oganj izvire iz svih pora zemlji-ne, kamene i vodene kože, a njego-ve užarene latice, osjajene duginimvijugama, buktavo se uzdižu i or ka -nski igraju nad gradom da bi, um -orni, negdje izvan ovozemaljs kihvisina zaplesali konačnu igru iš -čeznuća.

Paklena izvorišta su Zakavkas -ka mjesta Balahani, Sabunči, Bibi-Ejbat. To su metropole ognja. Kaošto je nemoguće izbrojiti večernjeva tre na bistrom nebu, nemogućeje spoznati izvorišta sitnih plame -no va ove zemlje, a ni sagledati si l -na vodena ognjišta u kojima ognjui ribe ispjevavaju poeme.

Čim sam stigao u prijestolnicu

drevnog Azerbajdžana, pitali mepre dusretljivi domaćini: što bih sveželio vidjeti. Bit će im, kažu, dragovaljano ugostiti jednog prijatelja(Ba ku i Sarajevo su gradovi-pobra-timi), neka ja slobodno izrazim že -lju, a oni će se, gostoprimljivi ljudi,potruditi da u granicama moguć -no sti zadovolje moje oko i priličnora doznalu Yashicu, bez koje godi -na ma ne idem ni na najbliži izlet.Njezina stvarnost je autentičnija ivječnija od moje.

- Pokažite mi mjesto gdje je Pro-metej ukrao vatru bogovima.

- Samo to? - šaljivo pita pjesnikNabi Hazri.

Ni smeten, ni tjeskoban, madaje bilo pogrešnih izbora, kadikad ipromašaja, Bože moj, istina je hri-dina o koju se svi spotičemo, pređe-ne godine traže mirno stanje eksta-ze, to smo što jesmo, a nikako i ni -kako da se snađem. Gdje sam, što

sam? Nije valjda nastupio smaksvijeta, valjda nije sjedište džehe-nema. S naftinih tornjeva ne odli-ježu trube Sudnjeg dana. Ne strah,možda - nelagoda. Umor od dugaputa. Dvaput sam mijenjao kazalj-ke na satu. Dolazim sa sovjetskogSjevera. Latvija. Riga. Dublti. Ko n -fli kt u životu i literaturi, to je bilatema za razgovor sa sovjetskim ko -le gama. Baltik. Prekrasne drvenekuće u vrtovima. Magla. Misaonedubine jedne nepoznate vode. Šet-nje pješčanom obalom, odmah uzvodu, uz gusto povijesno maglenetame. U devet je još vladalo carstvosjevernjačke noći. U baltičkoj tamivrlina i porok su još uvijek jednodru gome dobacivali ostatke zajed -lji vosti, hladno i toplo su jedno dru-gom obećavali susret, bijelo i crnose svađalo na smrtna preskakala,slast i bol su se u ljubavničkom za -no su jedno drugom zaklinjali da će

11

PUTOPIS

BEHAR 105­106

Ne budi rob nikome, kad su te već stvorili slobodnim.

vječno živjeti zajedno, radost i ža -lost su odgodili sveti rat dok balti-čki duhovi ne izaberu porotu i dokpo rota ne obavi svoj usudni posao.Mrak je bio i u petnaest sati. Tvorč -e ski dom (Dom stvaralaca), veleb -na palača što je zapljuskuju nemir-ne baltičke vode već je nudila radnistol. Noć je, jasno, oaza za nemirne.Vrijeme za razgovor s vodama.

Putuj, putuj vječna vodoI ne preziri ono što ne poznaješNe uništavaj sebe samouboj-

stvom, nema svrheZnaj da u prostorima tvoje duše

živi i jednaLutalačka ružaKoja traži svoju izgubljenu bojuA, ovdje, eto, raspukle širine,

og njeni pozdravi, grad na kopnu igrad na vodi, sve u vlasti intenziv -nih ognjenih mirisa, sve drugačije:od ranojutarnjeg sunčanog ob zo rjado plamene tame.

Domaćinima odgovaram da bihrado vidio i Nahičevansku i Nagor-no-Karabahsku oblast, Kirovabad,Stepanakert, Lenkoran i još što-šta, i puno toga doživjeti u svijetuognjeva, putovati, što dalje to bliže,gubiti se da bi se nekako ipak pro-našao, biti crv u ogromnim pros tr -a n stvima, gorjeti, piti čaj i ćaskatio zdepastim i kratkim minaretima,slušati stare i nove stihove, razgo-varati, upoznavati ljude i krajeve.

- Može, može, kako ne?! - pitomouzvikuje sin ognja, poetski tumačau tentičnog domaćeg življenja a neneke svjetske mode, kako kazujeNa bi, pjesnik Fikret Godža. Očimu široke i duboke kao Kaspijskomo re. Nikad nisam vidio okatijegpje snika. Kad su mu oči tako širo-ke i duboke, kakva li mu je poezija?Je li u njemu inkarnirana dušaaze rbajdžanskih ognjeva?

Oko nas: tornjevi, ognjeni miri-si, vatrišta. Tornjevi kao demonskabića poniru u dubinu zemlje, tamo

12

PUTOPIS

Onaj tko ima mnogo imutka, ima mnogo neprijatelja, a

onaj tko ima nešto znanja svakim danom ima sve više

prijatelja koji jedva čekaju da ga odano pokriju zemljom.

KAD TE, PROLAZNIČE, UPROPASTI VLASTITA OBITELJ,NE MOŽE TI POMOĆI NI NAJBLAGONAKLONIJIKOMŠILUK.

Bio sam bogat i bez bogatstva, moćan bez moći,

zdrav čak i bez zdravlja...

‘Nadgrobni spomenici (stećci) u Azerbajdžanu’

s ognjem vode nevidljive bojeve i nakraju, kao pobjednici, izvlače ga napovršinu, okivaju beskrajno dugimciljevima i naftovodom odvode pre -ma Crnom moru, a flotom Kaspijs -kog mora ili željeznicom do središ-ta, do najudaljenijih zakutaka og -ro mne zemlje što se imenom nazi-va Sovjetski Savez.

- Želio bih vidjeti vaše mlade sta - rce i vaše stare nadgrobnike. Kad bibilo vremena, možda bih s va šeg Ju -ga mogao malo skoknuti u Pe rziju,ona ko na izlet, pa se vratiti...

- Može, može, kako ne?! - veliokati Fikret. - Pomoći ćemo vam davidite ono što vas interesira.

Nabi stavlja ruku na moje ra -me, veli da je bio u pobratimskomgradu, kao član delegacije obišaosve od Trebevića do Dubrovnika,us hićeno govori da te doživljaje ne -će nikad zaboraviti.

- Akšosum... Bravo, bravo... I jabih u Azerbajdžanu rado stekaone kog ahbaba, želio bih saznati ne -š to o vašem shvaćanju ahireta, će i -fa, sevapa, halala, kismeta, rahata,sevdaha, šićarluka. Interesira mevaša stara nadgrobna kultura.

Ja se u Božije stvari ne razumi-jem - veli šaljivi Nabi. O starim ka -me novima govorit će mi povjesni-čar umjetnosti dr. Rasim Efendi.Ka žem da ga znam. Otkuda? Iz ča -sopisa “Iskustvo”. Tamo sam čitaonjegov esej o starim nadgrobnici-ma Azerbajdžana. Svijet je mali.Da. Jako, jako mali. Svijet je mali,a smrt velika, velika, toliko velikada pokojnika učini ništavnim. Štobi bilo s njim da nije nadgrobnika?Ne, ne pitam Nabija. Ja to razgova-ram sa školskim drugom, dana-šnjim doktorom. Ne mogu zabora-viti njegovu kategoričnost, moždaepsku tvrdoću, potrebu za nekomapsolutnom istinom, istinom goto-vo božanskog reda i značenja; kadnešto tvrdi, tako mora i biti, alter-

13

PUTOPIS

BEHAR 105­106

Imao sam samo jednu ženu, mada sam se, na žalost,

ženio pet puta. Moje su žene tako htjele.

Najvoljenija zada mi, smrtniku, smrtni udarac.

MI SVI, VJERNICI I NEVJERNICI, ŽIVIMO JEDNU TE ISTUNEIZMJERNOST, SAMO ŠTO JE NEIZMJERNOST JEDNIH

PRISUTNOST, A DRUGIH - ODSUTNOST.

Kad je sve izgubljeno, i smrtna radost izgleda gorka.

UBILA ME SNOMORICA, LJUBAV TAJENA, LJUBAV-ŽIVOT, LJUBAV-NOŽ, LJUBAV-SMRT.

native nema, istina je samo jedna,njegova, on joj tvorac i gospodar.

Plovimo prostranom “Volgom”.- Što mislite, hoće li vjernici vi -

d jeti Boga na Sudnjem danu kadbude smak svijeta?

Smijeh, prijateljski.- Hoće, ako im mi našim ognjem

osvijetlimo sudište.- Hoćete li im vi dati gorivo i za

dže henem u kojemu će grešnicigor jeti nakon Strašnog suda?

- Ako budu dobro platili. Uosta-lom, mi ne želimo nikome suditi.Kriteriji su različiti, a prema tomei - sudišta... Zar ima i bezgrešnih?

- Ima, bezgrešni su moćnici. Pa -r don, bezgrešni su pokojnici. Umrlisu samo zato da bi pobjegli od gri-jehova. Bijeg od ovozemaljskih og -nje va. Čini se da je pojam vjerova-nja posljednja i zadnja stvarnost.

Prolazimo bulevarima, ulicama,sokacima. Novi i stari dio grada semeđusobno isprepleću kao život ismrt. Ne samo nafte, gasa, benzi-na, Baku je grad spomenika, zele-nila, nenadmašne “rive”, metroa,drevnih džamija, moćnih turbeta,nešto starijih i najnovijih iskopina,bazara, mitnica, tekija, musafirha-na, hamama, medresa. Ono što sulju di rušili ili vjetrovi zasipali, sadlju di otkrivaju i obnavljaju. Nije li -je po ugodnim domaćinima neštoku duti, nije red, nema smisla, paću im u ime prijateljstva oprostitipros takluk nekog čudnog vjetra -ne znam mu ime, i ne pitam, ne in -te resira me - koji vam miris ilismrad ognjene blagodati, kakovam više odgovara, direktno, najdi-rektnije i najbezobzirnije nasrtljivounosi u nozdrve, u pore kože, u ko -su, uvlači ga ispod pazuha, u plućai želudac, pa vam se povraća, u naj-manju ruku to vas čini nespokoj-nim i ne možete uživati u ljepota-ma prema mnogo čemu izuzetnoza nimljiva grada.

Sve je lijepo, čemu otkrijemosmi sao. Ognjevi Bakua imaju mno -go smisla. O da, i nenadmašnih ka -n disanja. Bijega nema. Ne samood jeća, i tijelo ti je toliko zasićenomi ri sima ognja da u malom očajumo raš pomisliti: nisi li ti sastavnidio nemira, buktava ognja?

Premda nisam pušač, dosjetiosam se jadu: upaliti cigaretu. Mož -da će dim cigarete rastjerati neugo-dne mirise ognja. Pitam vozača: jeli slobodno pušiti u njegovim koli-ma. Šaldžija Nabi odgovara da Vol -ga nije vozačeva. Smijeh. A čija jenjiva koju obrađuje azerbajdžanskiratar? Smijeh. Kako su na tako in -ten zivnom mirisu ognja njihovimla di starci mogli pobjeđivati vri -je me svoje ljudske prolaznosti?Smi jeh. Vozač ljubazno dopušta ni -ko tinsko dimljenje. Hvala, nećupu šiti. Nabi se opet javlja šaljivomupadicom: kad bi upalio šibicu, iz -go rio bi im grad. Valjda im ne že -lim takvu nesreću. Zar mi nije ja s -no da se vozimo velebnim prostran-stvima kojima vlada nenadmašnocarstvo ognja?

Ali, već smo na “stećkovskoj” ne -k ropoli. Ona se nalazi odmah po k -raj Djevičanske kule, na platou ne -davno otkrivena drevnog bazara.Nadgrobnici su preneseni iz raznihkrajeva Azerbajdžana. Nešto sličnokao nekropola stećaka u vrtu sara-jevskog Zemaljskog muzeja. Prila-zim im gotovo pobožno, kao štosam prilazio Radimlji, Boljunima,Hodovu, Cisti provi, Zbornoj gomi-li, Lokvičiću, Vrulji, Lovreču, Kri-ževićima, Bijači...

U Bakuu ima naftnih cijevikao na nebu zvijezda

Baku je grad zelenila, baroknogdrveća u brojnim parkovima i ba š -čama, lijepih i ugodnih vidika, ot -mje nog mira i dostojanstvene tiši-ne, mnogovjeke, raznovremene i

raznoimene arhitekture, starih ino vih spomenika, grad raznolikeljupkosti, zanimljivosti, zagonetno-sti, svekolike uzdržljivosti, a prijesvega i nadasve - grad ognja i vode.

Kako mu sagledati dužine i širi-ne, kako mu se približiti, kako gaot krivati u sekundi bivanja u nje -mu (ono što sam pabirčio iz preo-skudne literature moglo se mirnesavjesti objesiti mačku o rep), kakoi s tim gradom započeti dijalog omudrosti starenja i kreativnog tra -ja nja? Što prije vidjeti, koga prijepos jetiti, kome ili čemu poklonitisvo ju sekundu, kako tom sekun-dom raspolagati? Što čuti a i rećisvo joj sekundi, kako se ponašati use kundi a i trajanja svega što te ok -ru žuje?

Nalazim se u zemlji Širali Mus -li mova, Gjulasana Velieva i njegovehanume Gjulšan, Abasa Guli Gasi-mova, Gudžarana Džamala, Na s -rula Mamedova i drugih dugoži-teljnika s nenadmašnih bregovaKav kaza i obala Kaspijskog mora.Na visinama Azerbajdžana, nahi -če vanskog i nagorno-karabahskoggorja među svakih sto tisuća stano -v nika sto četrdeset i pet ljudi gazezemlju preko sto, preko sto i tride-set, preko sto i pedeset godina, aMuslimov je, kažu, ispustio dušu usto i šezdeset petoj godini životabez stresova, bez buke, bez luksu-za, bez mode, bez mržnje i svađe,bez nerealnih prohtjeva, bez upaleplu ća, bez herpesa, ekcema, psori-jaza, infarkta srca, ludila. Nisu pa -tili od bijelog brašna, šećera, soli,masnoća. Kukuruz, pšenica s me -ki njama, morska sol bogata jodomi kalijumom u nerafiniranom sta-nju, čaj, mlijeko, sir - eto mogućno-sti da se pripravi obrok. Čir na dva-naestniku je previše skupa bolest.Lakše je spriječiti razloge koji iza-zivaju nesanicu, sukob, potrebu zaduhanom i alkoholom.

14

PUTOPIS

Ovo je zemlja mladosti. Djecasu nenadmašno bogatstvo. Jednoje kao nijedno: nesreća u obitelji,nesporazum između majčice priro-de i nezadovoljnih roditelja; dvojedjece: mala radost, tek da se čujuglasići potomaka; ni troje djece nemogu zadovoljiti čežnju za pravimbogatstvom, ali je utjeha ipak tune gdje pod krovom; tek četvorodjece je vrijedno spomena, a ako sebrojka penje prema deset, može sereći da se radi o kući radosti.

Treći znamen je Kaspijsko mo -re. Ono Zakavkazje čini bogatim izanimljivim, a Baku gradom ču -des ne ljepote.

To more dugožiteljima ne dajesamo ribu i ostale blagodati velikevode, već i naftu. Svrdla su dosegladubinu od tri tisuće i pet stotiname tara, na vodi živi grad naftaša,vozila idu tamo i ovamo, u trgovi-nama nad vodom domaćice strplji-vo čekaju da dobiju što za objed,grad kao i svaki drugi u toj zemlji,ali bez starih duvarova: česme, še -dr vani, cvijećnjaci, bijeli obluci -ka meni uresi avlijskih otajstava ukojima se skriva poklisarstvo pro-šastih zemana ispunjenim pjesma-ma, fermanima, ozloglašenjima,bo gomoljstvom a i svetogrđem, tje -s noćama, bukagijama, krepostima,mučanjem, oholijama, gospodo va -nji ma, himbenim prenemaganjimaljubavnika, gizdanjima mladih dje-vojaka i bogatih bogoslovaca.

Na iranskoj visoravni žive okatežene, maštovit nakit, folklor sa sta -si tim i hitrim konjima, krivim sab -lja ma i junačkim pjesmama, a tume đ u njima ni manje ni više negode vet klima od suptropske do gleče -r ski hladne - kada raznim sprava-ma razbijaju led da gladnoj stoci ot -k riju koji vlat trave. Stepa s ispuca-lim poljima je oduvijek bila simbolžeđi, ali se i na žeđ naviklo kao i naživot bez kave, duhana, alko ho la.

Bez dokoličarenja, bez rasipnosti,bez masnih psovki, bez svega onogašto je nastalo iz slabosti i oholosti.

“Čini ono što si dužan činiti, aza tuđe stvari ne brini: dužnost jeono što očekujemo od drugih”, zna-meniti azerbajdžanski pjesnik Fi k -ret Godža prevodio mi je sa svog je -zi ka na ruski neobičan natpis sasre d njovjekovnog nadgrobnika sli -č nog našem stećku kao što naliku-je jaje jajetu.

Držeći se pravde i istine, sve po -gubih redom prijatelje.

Tko ne brani svoju domovinu,on na ruke ide svojem dušmaninu.

Znanje čuva svog vlasnika, aimutak mora čuvati on sam.

Junaštvo se sastoji u tome dapo kojno biće nikad ne bude žrtvova-no nekoj svrsi.

Tako mi vremena, zaista je sva -ki čovjek na gubitku osim onih kojivjeruju, čine dobra djela, govoreistinu i koji su strpljivi.

Bakinske avlije pune su i prepu-ne mirisa nafte. Baku je desetljeći-ma bio na prvom mjestu u Sovjet-skom Savezu među proizvođačimanafte. (Sada su mu prednost odu-zeli Kazan i zapadni Sibir). Ipak,bi ti u Bakuu, znači biti zarobljenikte silne energije koja uvelike uzbu-đuje svijet. Umjesto šuma - petrole -j ske cijevi. Reklo bi se: u Bakuuima naftnih cijevi kao na nebu zvi-jezda, samo što one zvijezde goresi jaju čišćim sjajem. Ne ispuštaju izsebe neugodan miris koji dopire izbušotina i s mora i kopna. Taj mirisnije moguće izbjeći ni u najcvjetni-joj avliji, ni u jednoj od najljepših inajstarijih džamija Teza-Pir s veli-kim i uređenim dvorištem i dvaoniska minareta - mediteransko-ara pski način produženja molitve-

nog glasa prema nebu, a ne turskina koji smo mi na Balkanu navikli.Nema pomoći: biti u Bakuu, znači“pi ti”, “jesti”, “pušiti” miris nafte.Pa i to je nedostatno: građanimaBa kua je automobil, može se reći,središnja briga. Kako ga nabaviti?Ka ko doći do tog ovovjekog “ana-temnika”? Kad bi u blizini postoja-la neka izuzetno potentna industri-ja automobila, mogla bi ih samoBakuu prodati pet tisuća komadasvaki dan. Nije šala. Milijun i petstotina tisuća bakinskih žiteljadnevno bi otkupljivalo pet tisuća“pa klenih đavola”. A onda im ne bipomogli ni svi vjetrovi što dopiru skavkaskih visija i Kaspijskog mo -ra. U naftnim isparenjima bi se po -gu šile sve džamije, mektebi, turbe-ta, kule, tvrđave, a nekmoli moder-ne gradske četvrti pune i prepuneveselih dječjih cvrkuta.

- Da li vama smeta miris nafte?- pitam uvaženog pjesnika Hazria.Ne smeta. Ne smeta ni njegovumla đem kolegi Godži. Azerbajd ž a -n ski pjesnici nemaju ništa protivmi risa nafte. Jer ih ona hrani. Nji-hova petrokemijska industrija izra-đuje i sintetička vlakna, umjetnikaučuk i još nekoliko desetina arti-kala.

Prošlost okamenjena u mramorima

Kad smo obišli nekoliko klesar-skih radionica, vratili smo se ne k -ro poli starih nadgrobnika na pras -ta roj tržnici u središtu grada. Do če -kale su me lovne scene, brojne ro -zete, simboli Sunca, biljni motivi,ba rokne šare, simboli predenja itka nja, vojničke časti i hrabrosti,trgo vačke ili esnafske umješnosti,držav ničke častoljubivosti, derviškeumnosti, spiritualnosti, asketizam,vjerničke predanosti Bogu, du ho v -ne uzvišenosti putujućih mu draca

15

PUTOPIS

BEHAR 105­106

(bilo ih je nekada mnogo), a i onihdomaćih mislilaca, i filozofa, teozo-fa, graditelja, zanesenih lju bavnikai mnogo, mnogo poruka na frizovi-ma nadgrobnika što sliče na šimstećcima kao jaje jajetu.

Prolazniče, nemoj se gorditi štosi živ

Ti si još na putu, a ja sam većdoma

Grebni znakovi bliski su i zem-lji i nebu. Kad se prolaznik zamislinad smislom življenja, brzo se nađeu beskraju svoje beznadnosti. Ka -me nar dlijetom veze krajolik vječ-nosti u kojoj nitko nije konačan, apatnja je vječita. Do svoje tajnesva tko stiže na svoj način. Postojine ki poj iz tmine vijekova. Prošlostoka menjena u mramorima. Silnabi t ka oblika s bezobličnošću. Napra gu velikog onostranog svijetaoči su uprte u kamenara a ne uvjer skog velikodostojanstvenika.To je neka narodna arheologija. Nakraju se mirno opružiti u svomgrobu, kao da je u tome smisao ži -vo ta i smrti. Nikoga neće spasitiko ntemplacija, pasivno ustezanje iasketizam nego kamenjarenje ute-meljeno na vjerovanju u moć zna -ko va. I kad je tako, ne treba pitatije li dlijeto dostojno kraljevskih,viteških ili plemićkih ruku. Uovom gradu nema djeteta koje neumi je graditi grob, a time i kame -na riti vječnost.

Kolikogod bili razjedinjeni ivjer ski isključivi, oni zapravo svipri padaju religiji ognja i kamena.

Iz kule se pojavi vitka kamenar -ska starina. Tiho rekoše da mu jestočetrdeset godina. Biće tako blizusavršenstva da njegovo tijelo nijeniš ta drugo do ljuštura ili posudači stog duha.

- Ja te gledam, presvijetli - rečepi tomo starina. - Gledam, i sve mise čini da ne vidim tebe, svetogčovjeka, nego... ne daj Bože da teuvrijedi moja iskrena briga: vidim

samo tvoje raspadanje. Ne raspa -da nje, grubo je to, presvijetli, lijepote molim, oprosti mi. Kao da se us -pinješ na nebo.

- Daleko sam ja od neba, efendi-ja - uljudno i blagonaklono odgovo-rih - Nebo se kloni grešna tijela.

Starina je okrenut čistoći. Idealmu je što veća udaljenost od vulga-rizirane materijalnosti i političketri vijalnosti. Stremi duhovnimvrho vima. Teži da bude u izravnomspoju s božanstvom. Usred različi-tih metafizika i religija, djeluje kaooslobođenik. Ako nije prorok, jestfilozof, asketa, mudrac, vidioc. Kaopripadnik ezoterične misaonostiras pravlja o najvišim formama du -hovnog života, a u središtu intere-siranja je nešto tajanstveno, zago -ne tno, nadnaravno, neshvatljivo,ne razjašnjivo.

- Osjećam da te raspinju misao-ne zmije - izusti čovjek porijeklomiz starine, a blizak i drag. - Izgle-daš kao zmijina sjenka! Ti ne prih -va ćaš slast opuštanja. Mršava kič -ma sijeva i kad je jugo i kad je sje-verina. Kome je istina cilj, radostživota je nedostižna. Nego, poprih-vati se ti malo jela. Samo jak čovjekmože zdravo misliti.

- Da jedem, mudrače, reče li?- Da jedeš, presvijetli.Što da mu odgovorim? Najsnaž-

niji doživljaj je doživljaj svjetlosti iistine, a ne jela.

- Mračan je život, presvijetli.Svi jet je i blago i blato. Ne valja odpo trebe i nužde praviti vrlinu. Svrli nama ili bez njih, svi smo nadpro valijama.

- Mudar si ti, efendija. Samo,mo lim te, ne zovi me: presvijetli.Ne pripada mi taj naziv. Ne zas lu -žu jem ga.

- A kako ću? Nešto postoji tekonda kad nosi neko ime. Nije dobroimati mnogo imena. Imena ti, pre-svijetli, ne brani mi da te tako nazi-vam bar dok si tako sjenast...

- Da jedem, a?- Da jedeš, presvijetli. Da ne bu -

de: umro, a zubi mu čitavi, nepoi-spadali. Valja trošiti što je za troše-nje i na način kako je Svevišnji za -po vijedio. Kad se tijelo zasiti, ispu-ni se i duša. Umilno se nasmija.

- Što ti više smeta, presvijetli:grijeh duše ili grijeh tijela?

- Volim kad je zadovoljna i dušatijela i tijelo duše - odgovorih.

Nije bilo vremena za razgovor.Hitao sam prema gruzijskim i ar -me nskim stećcima-hačkarima. Žu -rim pročitati darovanu knjigu“Kakva je egzistencijalna funkcijasmrti u životu”. Promatranja s ovo-like udaljenosti od svoga doma tihomi sugeriraju da nisam pošao tra-žiti pouke nego samo svjetlosti urefleksijama velikih smrti i velikihukopišta.

Već prve stranice navedeneknji ge kazuju da živjeti i umiratioz načavaju samo dvije strane jednei iste stvari. Čini se da bi život biodrukčiji da nije opterećen pratnjomsmrti od samog početka.

Da čovjek živi vječito, bi li zanje ga mogle postojati praktične imo ralne vrijednosti?

Ne memento mori nego memen-to vivere.

Na ovom dugom putu mnogiumnici su mi kazivali da oni što sečesto prisjećaju smrti moralniji su ibolje vode svoj život. Azerbajdžan-ske starine su me uvjeravali da uideji smrti nalaze razlog i izvor naj-višeg veselja, a, eto, neće ih!

“I svuda čovjek čovjeka sili priz-nati da je njegov Bog” - MihovilPav lek Miškina. Raspni ga.

Dok čovjek spektakularno aliupo rno i postojano osvaja svemir,nje ga tiho, lukavo ali uporno i po s -to jano osvajaju njegovi vlastiti de -mo ni različitih strasti.

Na kraju, sve ide na jedno mje-sto.

16

PUTOPIS

17

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 105­106

Kratka uputa u prošlostBosne i Hecegovine (3)

Safvet-beg BAŠAGIĆ

U dodatku podnaslovom Herceg-Bosna i istočnaprosvjeta dr.Safvet-begBašagić kratkimpregledom pravisvojevrstan uvodu svoja dvanaredna djelaBošnjaci iHercegovci uIslamskojknjiževnosti(Vlastita naklada.Sarajevo, 1912.) iZnameniti Hrvati,Bošnjaci iHercegovci uTurskoj carevini(Matica Hrvatska,Zagreb, 1931.)

Pripremio: Edin Urjan Kukavica

U dodatku pod naslovom Herceg-Bo s -na i istočna prosvjeta, na kraju svoje (do -ista) Kratke upute u prošlost Bosne i Her -ce govine, dr. Safvet-beg Bašagić kra t kimpregledom, osvrće se na životopise i iz -vat ke iz djela nekolicine manje ili višeznamenitih Bošnjaka vladara, zna n s t -venika, književnika i pjesnika. Osim štood zaborava spašava Bošnjake koji suostavili tra ga i u drugim domenima živo-ta, osim ra to vanja, pravi svojevrstanuvod u svoja dva naredna djela Bošnjacii Hercegovci u Is lamskoj književnosti(Vla stita naklada. Sa rajevo, 1912.) iZna meniti Hrvati, Bo š njaci i Hercegovciu Turskoj carevini (Ma tica Hrvatska,Za greb, 1931.).

Iz perspektive autora zainteresira-nog za vlastitu nacionalnu i svakudrugu prošlost - bez obzira kakva onabila - znakovito za ovaj Bašagićev pre-gled je to da je djelo pisano prvih godinanakon povlačenja Osmanskog sultanataiz Bosne i Hercegovine i Austro-ugarskeokupacije, te da su čak i u tim godina-ma, kada su sve uspomene na sultanatbrižno i nostalgično njegovane, ovi bo š -njački velikani već bili zaboravljeni. Ti -me - kao potpuno nerelevantna, jer iBašagić se poziva na nedostatak poda-taka, padaju u vodu sva pravdanja dasmo svoju prošlost zaboravili usljed dje-lovanja ovog ili onog, manjeg ili većegsistematskog zatiranja tragova materi-jalne i svake druge historije i kultureBošnjaka i Hercegovaca. Prije će biti da

se tu radi (ili) o posvemašnjem nemaruprema tradiciji, (ili) o nezainteresirano-sti za prošlost kao savladanu lekciju, (ilipak) o nekim drugim razlozima čiji binas i spomen odveo u neželjenom smje-ru. U svakom slučaju, stoji činjenica daje književna, kulturna, historijska i sva -ka druga baština Bosne i Hercegovinetoliko bogata da predstavlja neiscrpivotlo za naraštaje istražitelja svih znan-stvenih usmjerenja i interesa. Isto tako,nipošto ne treba zanemariti da savre-menim zanemarivanjem stvarnih veliči-na, njihovim guranjem ukraj, te nipoda-štavanjem svega trajno vrijednog, nepri-mjećivanjem i nedokumenti ra njem tre-nutnog stanja u ovim oblastima, zabav-ljeni dnevnopolitičkim temama, otvara-mo prostor i naraštajima po s li je nas dase iščuđavaju nad našim ne ma rom inezainteresiranošću.

Bašagić je, ne treba to ispustiti izvida, među ostalim, i relativno plodan iuspješan pjesnik, ali u svakom slučajuautentičan sudionik i svjedok događanjana tom kulturnom prizorištu, njegove seocjene o njegovim poetskim prethodnici-ma mogu uzeti sa razumljivom ozbiljno-šću. S druge strane, imajući na umu pre -ko četiri stotine godina osmanske pro š -losti Bosne i Hercegovine, iznimno skro-man izbor od tek nekolicine pjesnika,kao i njegova zamolba na kraju teksta,svojevrsne su potvrde doista nepristoj-nog odnosa Bošnjaka i Hercegovaca pre -ma svome naslijeđu.

18

POVIJESNA ČITANKA

Safvet-beg Bašagić o Herceg-Bosni i istočnoj prosvjeti

Kad sam dovršio ovo djelce ojunačkoj prošlosti Bosne i Herce-govine, istom onda mi pade na um,da sam zaboravio još nešto istak-nuti; na ime: koliko je istočna pro-svjeta uplivala na naše zemlje. Uvelikoj oskudici podataka o tome jeveoma teško pisati, nu držeći sestaroga načela: bolje je makar što-god, već ništa ne napisati, odlučihse nešto progovoriti i o onim ljudi-ma iz naših krajeva, koji su kaoveliki učenjaci izašli na glas, ilikao pjesnici ostavili lijepo ime naistočnome Parnasu. Naši djedovinijesu znali samo pregoniti se s di -p lomatima i baratati s oružjem,nego takogje poput velikih istočnihučenjaka pisati omašna djela oraznim strukama znanosti i istotako pjevati zanosne pjesme i ljup-ke gazele u perzijskom i turskomjeziku. S tijem hoću da rečem neki-ma i nekima, da izbiju iz glave oneuobičajene predsude, da su našipregji bili nepristupni kulturi. Onisu, slobodno smijem reći toliko uči-nili na polju istočne, koliko i našisusjedi na polju zapadne prosvje-te.

Svi, tijekom povjesti spomenutinaši veliki zemljaci: veliki veziri,ve ziri i paše, bili su visoko obrazo -va ni ljudi u raznim istočnim zna -no stima i dobri prijatelji i znanciara pske, perzijske i turske književ -nosti, jer onako visoka dostojans t -va nijesu mogli obnašati bez višena obrazbe, a za tu tvrdnju najboljije dokaz, što su se uvijek u dokoli-ci družili s velikom ulemom i na u -ku podupirali na svakome koraku.Do voljna su svjedočanstva raznisla vospjevi i razna učena djela nji -ma prikazana, u kojima se opisujukao prijatelji i mecene učenjaka ipjesnika.

*Srebreno doba naše prošlosti

imade i na forumu prosvjete odlič-nih zastupnika. Ali beg Hercego-vić, Ahmed ef. Sarajlija, Sudija,Ali-Dede, Derviš paša, Ahmedbeg, Šeh Jujo i Ćafija poznati supje snici i književnici. Njihova djela— sačinjena prama duhu onoga

vre mena u arapskom, perzijskom itur skom jeziku, dični su spomenicinegdašnjega duševnog rada na po -lju istočne ujudbe; a njihova imenasjajne su zublje na obzoru našihkra jeva, koje rasvjetljuju stari po -nos u srcima mladog naraštaja, dapre gne za istočnom i zapadnompro svjetom i doprinese nešto zana predak domovine.

Osim gore spomenutih ima ihjoš puno, za koje se ni ne znade, dasu s naše gore lišće; a ima ih dostai takovih, koje samo po imenu zna -mo, jer su zauzimali odlično mje-sto megju istočnim učenjacimakao Sokolovića učitelj MahmudiBe druddin, Munla Bali ef., ŠejhiHa mza Orlović, Mehmed ef. Elbo-snevi desna ruka šejhul-islamaJa hja ef., Muniri ef., Ridvan ef.Hrvat, veliki kazasker i mnogi dr.

*

(O Nerkesiju) ...Megju veli-kim ljudima, koji su nikli iz našegru de, bez sumnje jedno od prvihmjesta zapada Nerćesiju. Nerćesi- to glasovito ime, koje zvuči naperzijski, list je s naše gore, kojise tri vijeka zeleni na turskomeParnasu. Prije preporoda turskelijepe književnosti, Nerćesija jebio slavljen kao najdublji i najuz-višeniji kla sik, premda mu se idan današ nji priznaje veličan-stvenost prispodoba i uzvišenihmi sli. Pa čak cijeli odlomci iz nje-gove “Hamse” (Pe terojci) čitaju seu višim turskim školama kaouzorci klasicizma.

Nerćesija je ugledao sunce podTrebević-planinom, u šeher Sara-jevu oko godine 1000. po Hidžr.Ro gjeno mu je ime Muhamed.Otac mu je bio Nerćes1 Ahmed efe -n dija, sarajevski kadija (šer. su -dac), ličnost veoma omiljena u na -rodu i ugledna u bosanskih vezira.

Naš mladi Muhamed učio jeprve nauke u Sarajevu, dok je višeškole slušao u Carigradu u glaso-vitoga naučenjaka Kafzade Fejzul-lah efendije. No prije nego je dovr-šio nauke, umrije mu otac. Poštoni je imao nikakove materijalne po -

Znakovito za ovaj Bašagićevpregled je to da je djelo pisanoprvih godina nakon povlačenjaOsmanskog sultanata iz Bosne iHercegovine i Austro-ugarskeokupacije, te da su čak i u timgodinama, kada su sveuspomene na sultanat brižno inostalgično njegovane, ovibošnjački velikani već bilizaboravljeni. Time - kao potpunonerelevantna, jer i Bašagić sepoziva na nedostatak podataka,padaju u vodu sva pravdanja dasmo svoju prošlost zaboraviliusljed djelovanja ovog ili onog,manjeg ili većeg sistematskogzatiranja tragova materijalne isvake druge historije i kultureBošnjaka i Hercegovaca.

1 Nerćes perz. r. znači ljiljan; Nerćesija= Ljiljanski.

t pore, prekine nauke i stupi u svi -tu kadija. Kao kadija služio je naj-prije u Gabeli, za tim u Mostaru,Novom-Pazaru i u više drugih vila-jeta. Gdje je god došao, svagdje jeomilio radi učenosti, pravednosti iuljudnosti.

Godine 1044. (1634.) kao piscazgoda opremi ga sultan Murat IV.u vojnu na Revan. Na domak gra -da Ćećbuze nesrećom pane s ata iumrije u cvijetu ljudske dobe. Ne r -ćesija ostavio je iza sebe više djela,a najglasovitije je “Hamsei-Nerće-si” (Peterojci Nerćesini)... Cijela“Hamsa” svojim sadržajem djelo jepoučno i zabavno, a osim toga jošmajstorski zaodjenuto u pjesničkoruho i protkano divnim arapskim,perzijskim i turskim stihovima.Tu frcaju iskrice kao od glavnje ću -mura. Mnogi su kušali, da ga do -stignu u pjesničkom slikanju i uigri riječi, ali im je trud ostao uza -lu dan, jer je Nerćesija u tome ne -do stiživ. Možda ni jedna turska za -bavna knjiga nije doživila toliko iz -danja, koliko “Hamsei Nerćesi”.Da nije jedine pogreške, naime dase nije u onolikoj mjeri služio sper zijskim i arapskim riječima,Ner ćesina Hamsa ostala bi krozvre mena kao znamenito djelo u tu -r skoj literaturi, koliko radi staro-sti, toliko radi pjesničkog slikanja ibujnih maštanija. Ali ipak jošdugo i dugo turski pjesnici, pripo-vjedači i učeni svijet naslagjivat ćese čitajući plod, što se razvio u ma -šti našega Nerćesije.

Kad pročitam jedan Gazel izpera Nerćesina i nehotice pomis -lim na Derviš pašu Mostarca idru ge pjesnike iz naših krajeva,ko ji su pjevali turski ili perzijski,a to me je uzrok valjda nešto, štoje svima zajedničko. To je potkaod na šega tiliprika, samo jeuzvod pro tkan perzijskim zlatom

i turs kom svilom. U narednoj pje-smici li je po se ogleda živa mašta,koja je kod Nećersije uvijek prete-žna i gla vno obilježje njegove poe-zije:

Nek u loptu zatvorenuMetnu jednog malog mrava,Pa je onda zavaljajuPreko polja i dubrava.

U tom vječnom prevrtanjuSamrt mu je žiće pravo;A gle; ja sam mrav bijedni,A ta lopta — nebo plavo.

Šuplja kruglja, u kojoj je mravzatvoren, valja se niz pusta brda istrme doline. Bijedno stvorenje posto puta u jednom trenu prevrće sepreko glave, i to neprestano, bezodmora. Kako mora biti, ili kako bimoralo biti pri duši siromašnommravu, da može osjetiti bol, koju bičovjek ćutio, da je na njegovu mje-stu? U tome žalosnome stanjuNerćesija prispodablja sebe mra -vu, a šuplju loptu vasionome svije-tu, u kome se valja i kotrlja bezkraja i konca, dok se napokon i nanjemu ne potvrdi istinitost perzij-ske poslovice: “Her ćes galtan - gal-tan be ćori hiš mireved”2. Nekasjeta, koja je regbi zajednička svi -ma turskim pjesnicima, prodire izmnogih pjesama Nerćesinih, kaon. pr. iz ova dva gazela, koji se ugazelu ne dadu presaditi u vrtnaše poezije:

I.

O nebesa, gdje je smilovanje? Dokle će još progonstvo trajati?Zar nikada samrtnik ne možeSvoje svjetske griehe okajati?

Moje žice ko bujica progje.Kako da se sada zatalasa? Gorke suze već su presahnuleOd ljubavi; meni nema spasa!

O nezbori o molbi i strahu,O sastanku i rastanku s dragom!Zar nikada o sastanku ne ćePirit zefir u mog srca gaju?Zar će uviek noć rastanka kritiMene u svom crnom zagrljaju?

Ko’ko put sam u pjesmi, u proziOcrtao’ šta mi srce peče,A te iskre, a ti plamenoviMoje tajne boli ne lieče.

Za verigam takovieh misliNerćesija nemoj ići tragom.

II.

E bi moje izgorjelo tielo Na plamenu ognja ljubavnoga. Da se suze dedile nisu, Kao kiša s plačna oka moga

Kakve misli, kakve li rieči Po mome su mozgu razasute! I ako se pod izlikom čine Kao knjige, koje vazda šute.

Kad kroz maštu tvoje čarne vjegjeMojoj duši u blizinu plove,Procvili mi srce u njedrimaPoput tužne harfe Eolove.

Nerćesija, tvoja pjesma šećePo družini, kao čaša finaI privlači nekom čudnom moćiČitatelje poput rujna vina

Nu katkada Nerćesija poputHafiza umije kucnuti i u veseležice, da razgovori čitatelje, i takovepjesmice često tura u usta svojimzaljubljenim junačina u “Hamsi.”Evo jedne takove:

19

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 105­106

2 Svako će okrećući se otići u svojurupu.

Zgoda bježi ispod neba.Da je stigne majstor treba; Zgoda, to je disaj zore. Brzi lahor u sred gore, Taj je lahor zadah mali.Što te jedan trenut gali;Dok nas blago sunce grije,De ispimo čašu, dvije!

Uopće je Nećersija najveći maj-stor u kovanju slavospjeva. Njegovpa negirični spjev, ili čak apoteoza,šej hul-islama Azmi-efendije, poz -na ta je u turskoj književnosti kaouzor pjesma svoje vrsti. Evo kakopo činje:

Uzmi rukom Nerćesija, Čašu slave i radosti. Kad si taj čas dočekao. Veseli se, pij i gosti!

Progji, sjedi u vrh krčme. Kao što je Džemšid sjedo;Progji ćulah natjeravšiNa oči - na čelo bliedo.

Danju noću treba piti,A nikada pjan ne biti.Jer kada se džaba pije.Treba piti veselije.

De povikni: “Uživanje!”Nek napuni doba svoje,Nek se toči staro vino.Nek veselo sviet poje.

Nek napuni cio obzorVika: pijmo, pijmo, pijmo!Neka Đžemšid vidi, kakoDarijski se veselimo.

Ovo nije ono piće,Što pjanice u se liju,Da s’opiju i megju sePraznima se čašam biju.

U ovom je piću uzrokPrave sreće i veselja.Iz svake se kaplje ragjaNova nada — nova želja i t. d.

Nerćesijini savremenici bili sušejhi Husejini Lamećani, koji setakogje iskazao kao junak naperu, i glasoviti učenjak MostaracIbrahim ef. Roznamedžija, koji jena godine bio svrha i razvrha uCarigradu. Da pače i veliki vezirii šejhul islami morali su se osvemu s njime savjetovati. Ovaj -u jednoj osobi diktator i demagog,držao je na uzdi i dvor i narod. Uisto vrijeme živio je takogje Jusufpaša, za koga veli Ćatib-Čelebi,da je toliko bio učen, da bi mogaosjesti i na sedžadu šejhul-islama,nu u napunu muževne dobe kaoII. vezir postao je žrtvom Džindži-hodžine spletke. Osim rečenih joštri naša zemljaka obnašali su naj-veće sudačke časti u Carigradu, ato su Isa efendija Sarajlija, Bejaziefendija i Šaban efendija Nevesi-njac. U drugoj polovici XVII. vije-ka susretamo se takogje sa dvapoznata naša zemljaka s Ahmedef. Mostarcem i s glasovitim šej-hom Abdullhi Gaibijom. Prvi seistaknuo na polju islamske iuri-sprudencije s djelom “Fetava-i-Ahmedi” (fetve Ahmedove) koje supriznate u učenom svijetu. Osimtoga napisao je još djelo “Enisul-vaizin” (Prijatelj propovjednika).Umro u Mostaru l090. (1679.)poštovan kao visoko naobražen iplemenit čovjek. R. a.

(O Abdullahu Gaibiju) Šejhi Gai-bija je rodom iz hljevanjske okoli-ce, odakle se preselio i nastanio uSt. Gradišku. Gdje je učio naukene zna se, ali da je bio visoko nao-bražen, to nam svjedoči spomenik,na ime komentar u dva obsežnasveska na “Fususul-hi kem,” naj-glasovitije i najmističnije djelo ocamistične filozofije na istoku, ime-nom Muhjuddini Arebije. Od svihkomentatora Fususa veli se, da jenaš Gaibija najdublje za ro nio u

tajne toga tajinstvenoga dje la.Osim toga napisao je jednu knjiži-cu o svojim derviškim nazorima.Umro je oko 1100. (1688.) u St.Gradiškoj, gdje mu je i turbesagragjeno, koje se i danas u dobrustanju nalazi. Često muslimani izokolišnjih mjesta pregju u Slavoni-ju i hodočaste mu grob. Megju bo -sanskim dervišima cijele legendeiz njegova života pronose se odusta do usta. R. a.

(O Alauddinu Sabitu Užičaninu)Taj se pjesnik zove punim imenomAlauddin Sabit Užičanin. Kada igdje se upravo rodio, to se ne datačno odrediti. Neki misle, da serodio u Užicama u Bosni. Nu posvoj prilici rodio se u Taslidži(Plevlju) početkom druge poloviceXVIII vijeka. O njegovoj mladostiništa se takogje ne zna, jer ni starini novi biografi ne bilježe niti jed-noga podatka. Kada je Sabit došaou Carigrad, stupio je pod okriljeSejjidi-zade Mehmed paše (poznatu narodnoj pjesmi pod imenom:paša Sejidija) i njegovom protekci-jom malo po malo dotjerao domevlevijjeta, koja je čast velikošerijatsko-sudačko dostojanstvo uTurskoj. Najprije je bio “mulla” uBo sni, za tim u Konji i napokon uDi ar ibekiru, gdje je i preminuo1124. po Hidžr. (1712. po Hr.) Toli-ko je u svemu zabilježeno o Sabi-

20

POVIJESNA ČITANKA

Tu frcaju iskrice kao od glavnjećumura. Mnogi su kušali, da gadostignu u pjesničkom slikanju iu igri riječi, ali im je trud ostaouzaludan, jer je Nerćesija u tomenedostiživ. Možda ni jedna turskazabavna knjiga nije doživilatoliko izdanja, koliko “HamseiNerćesi”.

tovu životu, a sada da se malkopo zabavimo s njime, kao s pjesni-kom. Neki osmanlijski pisci knji-ževnosti daju Nabiji, neki opetNefiji prvenstvo na svome Parna-su, a ja se ipak usugjujem mirneduše mimo obojicu proturiti Sabi-ta, jer je on manje više pjesniksvoje vrste, a Nabija i Nefija sujednostavni šljedbenici persijskemistične škole. Prvi podražavaoglasovitome mistiku Sa jibu, dokse drugi sam priznaje šljedbeni-kom Dželaludini Rumije.

Po čemu, da Sabit bude origi-nalan mimo sve turske pjesnike?- upitat će možda kogod od štova-nih čitatelja. Ja sam još jednomgore spomenuo, na ime pišući oDerviš paši Mostarcu i o Nerćesi-ji, da pjesnici iz naših krajevačine poseban genre u turskojknji ževnosti. Bez svake sumnjena njih je uplivala naša narodnapoezija, koja ima toliko obiljeupravo nenatkriljivih pjesničkihfigura i tropa. Mjesto da pozajm-ljuju izraze u Arapa i Perzijana-ca, kao što su to običavali sviostali turski pjesnici prije prepo-roda, i nehotice bi se uputili višeputa u bašču naše narodne poezi-je, da napasu svoje oči na cvijećurogjene grude i opoje se svježimuzduhom iz domaćega gaja.

U “Zafernami” (pjesmi o pobje-

di) jasno se vidi, da se i Sabitdonekle povodio za drugima. Ula-žući sve sile po što - po to da budeoriginalan, ostavio je mnogo bise-ra turskoj književnosti, koji će sesjajiti na vratu osmanlijske viledo tijeka i vijeka. Čujmo, što velio njemu nedavno preminuli tur-ski pjesnik, koji se ubraja u takozvane preporoditelje, na imeMuallimi Nadžija: “Sabit je imaoosobitu volju i naviku, da poslovi-ce i popularne fraze uvlači u svojepjesme. Premda na posebnompolju pjesništva stoji sam, ipak jezaražen novim mislima satvoriomnogo neslanih stihova. U njego-vim pjesmama, što je lijepo, tomese ne da podražavati, a što jehrgjavo, to je bez ikakva ukusa.”Tako veli Nadžija, a ja se donekles njime slažem, samo bih radoznao, koje su to pjesme bezukusa, što ih je Sabit skrpario?Nadžija ne navodi ni jedne, negogovori bez dokaza, a to puno nevrijedi. To su bez sumnje nekesuhoparne teme, što ih je Sabitpjesnički obradio, nastojeći usvemu, da bude originalan. Jadržim dapače i tvrdo vjerujem, daje najveći majstorluk suhoparnatemata obraditi pjesnički, kad ihčovjek čita, da se divi — mjestoda zijeva.

Takovim stvarima Sabit sezbilja najradije zabavljao, da i utome bude orginalan. Može biti,da mu je nešto slabo pošlo za ru -kom, ali većinom je polučio us -pjeh. Kad se uzmu sve te pogreš -ke, nestaje ih iz vida, iščezavajupred veličinom Sabitova stvara-nja.

I turski pjesnik Zija paša - gla-soviti orientalista koga rad spadau drugu polovinu ovoga vijeka uspjevanom predgovoru antologiji“Harabat”, ovako se izrazuje onašem Sabitu:

Sabit dahi šajiri metindur,Ol tarzide sahibi zemindur i t. d.

Što u prevodu glasi: I Sabit jevrstan pjesnik. U toj struci zauzi-ma posebno mjesto. Imade jedan“Nat” (spjev u slavu pejgambera),koji osvaja ljudska srca, a i “Mi -radžije” (put na nebo) ne zaostajeza rečenim spjevom. Riječi su unjegovim pjesmama birane iprecizne, a sadržaj je upravodrago kamenje. Nu pošto se tru-dio, da stvara same aforizme iposlovice, zašao bi često s puta iiznevjerio se pravilima metrike.Tako sudi o Sabitu Zija paša, kojije bio pozvan kao pjesnik i vrstanpoznavaoc istočne i zapadne knji-ževnosti, da reče svoju o svimarapskim, perzijskim i turskimpjesnicima.

Lijepo karakterizuje Sabitaova mala anekdota. Naravno kaosvaki čovjek, što muca, teško jeizgovarao riječi. Jednom prilikomu društvu, kad su ga upitali, da limu zadaje veliki napor izgovara-nje riječi, odgovori: “Zbilja menije teško govoriti, ali Bogu hvalapero mi po malo čevrlja; još da seono napreže, ja bih zaista oduzbugjenja otišao na prijeko, pu -ko bih ko cvrčak od muke.”

Pošto sada nemam pri ruci og -romnoga divana Sabitova, negosamo mali izbor, ne ću se ni upu-štati u ocjenu njegova rada uo p -će, nego samo ograničiti na “Za -fername-i-Sabit”, koja je bez su -mnje najljepši njegov rad i re -mek-djelo u turskoj književnosti.To je panegirički spjev o junaštvuSelim Giraja, krimskoga hana. Utome se spjevu najbolje vidi sliko-vito crtanje prirode i rata, bujnamašta, pjesnički žar i posebnopolje na istočnom Parnasu, gdjeSabit stoji sam i ponosito gledana veliku skupinu pjesnika, koja

21

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 105­106

U “Zafernami” (pjesmi o pobjedi)jasno se vidi, da se i Sabitdonekle povodio za drugima.Ulažući sve sile po što - po to dabude originalan, ostavio jemnogo bisera turskojknjiževnosti, koji će se sjajiti navratu osmanlijske vile do tijeka ivijeka.

22

POVIJESNA ČITANKA

se mota oko ovoga ili onoga uzora.U predgovoru “Za fer name”, kakoćemo odmah viditi, Sabit ističesvoj smjer, kad počima ovako: Hodi o Rekše3 bajnoga peraParnasom što no prašinu tjera!Liljan i ruža proći će letom,Pjevaj o sablji i štitu svetom;Dosta je češljat mirisne kose,Štit i strijela sada se nose;Dosta je boja s pogledom djeva.Sad treba ići gdje sablja sjeva;Dosta je hvalit dragino stanje,Neka se ljulja u gaju granje.Od boja junak, čovjek od daraNek od tog polja pustinju stvara!Ova je zgrada4 - žalostan spomen,U njoj je svaki razoren kamen;O tom imade tisuć pjesama.Da se već slušat ne mili nama.Za što da opet o Kajsu zborimI svoje misli s lugjakom morim?Ne mogu slušat Lejlinih hira,Progji se ludih, podaj im mira!Šta te se tiče Ermenka mlada.Da znadeš, ljubi l b’jesna Ferhada.Što o tom svemu, da tegliš mu ke? -Lugjaku ne daj kamen u rukeU usta nemoj uzimat imeŠirine5, tek ćeš pokvarit s njime i t. d.

Zar to nije sve na svoj način?Ko je malo upućen u istočnu poezi-ju odmah će uviditi onaj veliki jaz,koji dijeli Sabita od ostalih turskihpjesnika. Za tim poziva pero, danagje novi smjer, gdje još nije dopr-la noga ni Kajsa ni Ferhada. Kadadogje u žugjeni kraj, neka iz teme-lja na novo gradi palaču, koja ćestršiti iznad oblaka i koju će sunce

prestaviti svijetu. Pri kraju pred-govora pjeva ovako:

Ne primam žene u svoje dveri;“Kome nije pravo nek mi ne dakćeri”Ponesi krčmaru, vatrenu čašu,Da otvorim svečano državu našu!Sviraču, i ti tamburu amo,Pobjedonosno da zapjevamo,Napjeve stare baci na stranu.Pa sviraj pjesmu još ne pjevanu.

Iz toga se jasno vidi, da Sabitteži, koliko je moguće, da stvorinešto: što prije njega nije bilo uturskoj književnosti... Kako se vidiiz Zafemame i drugih pjesamaSabit nije volio, kao drugi turskipjesnici u njegovo vrijeme svojesti hove pretrpavati arapskim iperzijskim riječima; gdje god mu jebilo moguće, tu je upotrebljavaopoznate i primitivne turske riječi,koje su i nama u Bosni i Hercego-vini većinom poznate. Evo ih neko-liko iz opisa zime: sadžak, baklava,jufka, ćasa, karpuza, mertebanija,foja, i dr...

*

Sabitovi mlagji savremenicijesu šejhi Fevzija Blagac, pisac“Bulbulistana” i Mustafa ef. Pru-šćcinin, pisac “Tebširul-guzzata”(junačka čestitka). Prvi je pisao uperzijskom jeziku - po uzoru Dža-mina Beharistana - zbirku pripo-vjetčica iz derviškog života, u kojojse nalazi takodje nekoliko kratkihbilježaka iz života rumskih pjesni-ka, koji su se izkazali kao dervišina perzijskon Parnasu; megjunjima kako smo spomenuli nalazese Derviš paša Mostarac, sin muAhmed beg i Husrev paša Sokolo-vić. Jezik im je dosta slikovit, alinije potpuno klasičan. Ovdje-ondjevidi se neperzijskih prispodoba,

koje su nastale pod uplivom arap-štine i hrvaštine.

*

Osim do sada spomenutih ima -de još puno naših zemljaka, koji suprebirali žice istočne lire, ali se onjima samo toliko znade, da sunegda bili kao Zijai Mostarac,Hadži Derviš ef. Mostarac, Ali ef.Pruščanin, Vehbi Bosnevi i mnogidrugi, kojih se pjesama nalazi poraznim zbirkama.

Ovom prigodom spomenutinam je još Habibe hanumu Stoče-vić, kćer Ali pašinu, i Arif begaSto čevića koji se pod pjesničke ra -dove potpisuje: Hersekli Hikmet,da odlično mjesto zauzimaju naturskom Parnasu. Hikmet kao ne -stor megju današnjim turskim pje -s nicima uživa veliki ugled i kodmlagjeg narastaja. Živi kao visokisudski dostojanstvenik u Carigra-du.

Eto toliko sam na brzu rukuskrpario o našim pregjima koji suumjeli vješto perom baratati iliprebirati žice na istočnoj liri, da ina tome polju, kao i na bojnomeme jdanu ostave lijepu uspomenusvojim potomcima, da su negda naovoj slavnoj grudi živili ljudi, kojisu nešto doprinijeli za istočnu pro-svjetu.

A sada, da usput nadovežem jošjednu malu molbu na sve rodolju-be, koji poštuju uspomenu svojihpregja, da mi, ako u koga imadedjela ili podataka iz života rečenihknjiževnika i pjesnika, za kratkovrijeme na amanet opreme. Kolikomi slabe sile dopuštaju, nastojaću,da ta djela presadim u našu baščuili obširnije prikazem njihov život irad - kako svih spomenutih, tako iostalih naših zemljaka, koji su seiztaknuli na polju istočne književ -nosti.

3 Konj glasovitog perzijskog narodnogjunaka Rustem Kurda, koji u istokuigra ulogi Herkulesa ili KraljevićaMarka.

4 Misli svijet.5 Kajs i Lejla, Ferhad i Širina — to su

istočni Romeo i Julija. “Širin” značiperzijski: sladak. Kolika igra riječi uoriginalu.

23

KNJIŽEVNI FENOMENI

BEHAR 105­106

Hasanaginica ili Asanagini-ca1, kako je zabilježeno u prvom,ori ginalnom tiskanom izdanjupje sme, je balada koja se od slič-nih, ali epskih narodnih pjesmaispjevanih u desetercu, tzv. juna-čkih, razlikuje baš po svojoj lirič-nosti i po bitnoj činjenici da u sre-dište radnje smješta ženu; maj -ku, suprugu, sestru. Prvi ju je ja -v no obznanio talijanski opat Al -be rto Fortis (1741 - 1803.) u puto-pisno-znanstvenom djelu ‘Put poDalmaciji’ (‘Viaggio in Dalmatia’,1774.g.) koje opisuje život ljudina dalmatinskoj obali Jadrana injenom zaleđu te bilježi niz poda -ta ka o građi stijena, biljkama, ži -vo tinjama i zemljopisnim karak-teristikama. Budući da se europ-ska, prosvjetiteljstvom zasićenakulturna klima tog vremena pri-prema za romantizam u knjiže-

vnosti, balada Asanaginica kojadolazi iz egzotične Morlakije, taj-novite zemlje ‘primitivnih Ilira’,postaje jedan od ranih poetskihmodela za ogled cijelom jednomnadolazećem razdoblju. Fortisovstav duboko je humanistički i či -tav putopis intonira prema razbi-janju uvriježenih predrasuda za -padnih naroda prema tzv. Morla -ci ma, ali su i predrasude premaopisanom svijetu lako čitljive iznje gova teksta. Isto kao i punosta riji Grci i njihovi putopisci, iTa lijani su imali predstavu kakose radi o slabašnoj, nerazvijenojku lturi populacije koja naseljavaovaj prostor.

Radnja i ustroj baladeRiječ balada dolazi od glagola

balar – plesati, i od keltske riječibalad koja znači narodna pjesma,a balade su tragične lirsko-epskepjesme najčešće motivirane nes -ret nom ljubavi kao okosnicom ra -d nje. Asanaginica počinje slaven-skom antitezom; prvi stihovi pos -tav ljaju pitanje, a odmah nakonnjih slijedi negacija i odgovor:

Što se bjeli u gori zelenoj?Al’ su snjezi, al’ su labutove?

ASANAGINCA – baladaili mit o ženinoj nesrećiJedini prijevod, bolje rečeno adaptacija, koji je uspio povratno utjecati nabaladu, bio je onaj Vuka Karadžića. On ju je izmijenio davši joj naslov ‘Hasanaginica’ i 1846. objavio je u ‘Narodnoj pjesmarici’, uvrstivši je međusrpske narodne pjesme.

Piše: Stipe Majić

1 U ovom tekstu naziv Asanaginica ko -ri stimo i iz razloga što se udomaćio ukrajevima Dalmatinske zagore i Im o -t ske krajine. Iako, posve je jasno daje riječ o Hasan-agi. Na spomenutomjezičnom području glas ‘h’ ne postojiu govoru nego se na početku riječi po -t puno ispušta (Asanaginica, Rvat), ana drugim mjestima se zamjenjujegla som ‘v’ (kruv, kuvati).

Da su snjezi, već bi okopnuli,Labutove, već bi poletjeli,Nisu snjezi, nit’ su labutove,Nego šator age Asan-age.On boluje u ranami ljutim.

(Fortis)

Pjesnik nakon toga opisuje uborbi ranjenog Asanagu kojegaus koro dolaze posjetiti majka ise stra, a supruga mu od stida(stih: ‘a ljubovca od stida ne mo g -la’) ne dolazi. To je i pokretač tra -gi čne radnje; Asanaga šalje su p -ru zi, s kojom ima petoro djece, ot -pu sno pismo i ne želi je vidjetikad se vrati u dvor. Beg Pintoro-vić, brat Asanaginičin, dolazi na -kon toga po sestru i odvodi je sna mjerom da je uda za novogapro sca, Imotskog kadiju. Asana -gi nica nevoljko ostavlja djecu i utu zi i strahu odlazi iz dvora na t -rag k obitelji. Uskoro kreće u sva -d benoj povorci prema novom mla-doženji u Imotskom, ali mora pro -ći pokraj Asanaginih dvora. Tusu sreće svoju djecu koju bogatoda riva, a Asanaga joj se obraćagru bim riječima, ne vidjevši nje -zi nu žalost i ljubavni jad. Od tihriječi junakinja na mjestu pogiba:

Kad to čula Asanaginica,bilim licem zemlji udarila,u put se je dušom rastavilaod žalosti gledajuć sirota.

(Fortis)Stih originala je deseterački s

ce zurom ili pauzom iza četvrtogslo ga bez vidljive rime.

Prijevodi koji su proslavilibaladu

Fortis pjesmu u putopisu do -nosi u izvornoj verziji, na jezikuMorlaka, pod naslovom ‘Žalostnapjesanca plemenite Asan-agini-ce’, a paralelno daje i talijanskipri jevod pjesme u jedanaestercu.

In teres za Asanaginicu počinjesve više rasti, pribrajaju se novipri jevodi koji baladu do danas či -ne jednim od naših najprevođeni-jih djela. Nakon Fortisova, 1775.pojavljuje se prijevod C. Werthe-sa na njemački, zatim 1778. uHe rderovoj zbirci ‘Volkslieder’ano niman, Goetheov prijevod ko -jega autor tek godinu dana kasni-je potpisuje. Goethe nije pozna-vao jezik Morlaka pa se služi For-tisovim talijanskim, Wertheso-vim njemačkim prijevodom i ori -

gi nalom pjesme. Goethe radi naj -bo lji prijevod jer pjesmi vraća iz -vo rni deseterac kojemu su i ovadru ga dvojica prevoditelja dodalaje dan slog. Prijevodi balade po s -ta ju sve brojniji (W. Scott, A. Mi -c kiewicz, Puškin, Nodier, Méri-mée, Grimm…), te se stječe do -jam da je izvorna narodna dušanadišla korice u koje je smještenai vinula se u slobodu, ostavljajućiopatu Fortisu samo zaslugu dabu de glasonoša poeziji koja jecva la u skrovitoj anonimnosti

24

KNJIŽEVNI FENOMENI

Imotsko pučko razumijevanje Asanaginičine poetike

Glavni likovi balade turski su dostojanstvenici iz vremena njihovevladavine područjem Dalmatinske zagore, a pjesma je po svemunarodna, i spjevana i us me no prenošena u narodu koji ju potpunodoživljavao kao svoju. Tu se javlja dihotomija: otkud puk u poezijiopjevava Turke, na rod drugačije vjere od njihove, doživljavanestrancima i okupatorima? Jedno posve lokalno ob ja šnjenje, dodušeprilično nategnuto, veli kako je Asanaginičina nesretna sudbina injezin odnos s mužem kršćanskom pjesniku ili pjesnikinji bio uzorakkojim će pokazati kako su moćnici, Turci, zapravo duboko nesretniljudi u čije se ponašanje i običaje ne va lja ugledati. Drugi vrloznačajan moment, kojim se pjesma pripi su je kršćanima, svadbena jepo vo rka na konjima koja, koliko god kratko spomenuta, podsjeća natipičnu morlačku svadbu gdje se na konjima jaše od mladenke domladoženjine kuće.

Da lmatinske zagore - čekajućivri jeme da zablista među najljep-šim poetskim vrhovima Europe isvijeta. Prevedena je i na turski,arapski, javanski, japanski i ki -ne ski jezik, a postoji više od 15sa mo francuskih prijevoda. Jedi-ni prijevod, bolje rečeno adaptaci-ja, koji je uspio povratno utjecatina baladu, bio je onaj Vuka Kara-džića. On ju je izmijenio davši jojnaslov ‘Hasanaginica’ i 1846. ob -ja vio je u ‘Narodnoj pjesmarici’,uvrstivši je među srpske narodnepjesme. Uz još nekoliko izmjenako je je učinio u tekstu, Vukova‘Ha sanaginica’ je kasnije ušla uudž benike hrvatsko-srpskog jezi-ka. No, Vukove izmjene, pokazalesu kasnije analize, bile su nedo -vo ljno motivirane i zapravo su re -du cirale i izmijenile višeslojnost ibi tnu ulogu riječi, u nastojanjuda se osuvremeni i približi jezik.

Dalmatinska zagora u jezikuAsanaginice

Fortis uz pjesmu nije pribilje-žio gdje je i od koga čuo baladu,što je kasnije brojne proučavate-lje Asanaginice dovodilo predmno ga pitanja, no pretpostavljase kako mu je kasnije pronađeni‘Sp litski rukopis’, s ikavskom ver -zi jom, poslužio kao izvornik. For-tis je pjesmu objavio mijenjajućiika vski govor dubrovačkim, je ka -vskim, koji je već u to vrijeme po -ka zivao snagu da postane hrvat-ski standard. Učinio je to Fortis,me đutim, polovično, a ova ne uje -d načena artikulaciji glasa ‘jat’pri pisuje se u ‘zaslugu’ njegovompomagaču. Tko je to bio, ne znase pouzdano, ali pretpostavlja seka ko je to bio njegov prijatelj,Spli ćanin Julije Bajamonti.

Ovo ispušteno ‘h’ u Fortisovuori ginalu i ‘Splitskom rukopisu’, akasnije pridodano na početak

klju čne riječi, simptomatičan jeje zični podatak koji svjedoči, kao iFortisova izjava, da je balada za -bilježena u Zagori jer na ovom je -zičnom području glas ‘h’ ne po stojiu govoru nego se na početku riječipotpuno ispušta (Asanaginica,Rvat), a na drugim mjestima seza mjenjuje glasom ‘v’ (kruv, kuva-ti). Osim turcizama koji odgovara-ju glavnim likovima i vremenu ukoje je radnja smještena, ostatakjezika tipičan je za Dalmatinskozaleđe. Pjesma obiluje čakavizmi-ma koji su kroz tri stoljeća pos t u -p no iščezla iz govora Imotske kra-jine, ali neki oblici (npr. riječ‘oblazi’ – obilazi, pohodi) i danassu živi u govoru kao prepoznatlji-vi lokalni kolorit.

Slovenac Fran Miklošič bio jejedan od prvih ozbiljnijih prouča-vatelja Asanaginice, on je prona-šao ‘Splitski rukopis’ na ikaviciza kojega u svom djelu iz 1883.go dine ustanovio kako je poslužioFortisu kao izvornik, a za pjes -mu, prema jezičnim osobitosti-ma, da je niknula na tlu Imotskekrajine.

Potraga za biografskim činjenicama

Jedan od najpoznatijih doma-ćih istraživača Asanaginice, psi-hijatar Mijo Milas porijeklom izZmijavaca pokraj Imotskoga, usvo joj je knjizi ‘Asan-agičin zavi-čaj’ iz 1981. godine izložio zaklju-čke iscrpne potrage za povijes -nom utemeljenošću likova iz ba -la de. Postavio je zanimljivu tezuda je autor pjesme morala bitiuda na žena, starija kršćanka izZa gvozda ili nekog drugog mjestau blizini Imotskoga. Prelistavaju-ći povijesne dokumente s osnov-nom tezom da se fabula baladeza ista dogodila na području Imot-ske krajine, Milas je ustanovio

ka ko je to moralo biti za vrijemeKa ndijskoga rata (1645. – 1669.).Sli jedi da je Hasan-aginica sestrabega Pintorovića koji je stolovaona Klisu, žena Hasan-age Arapo-vića, zapovjednika kule Zadvarjeu kojoj je ležao ranjen kad ga jetrebala obići, a koji je inače stolo-vao u Zagvozdu. Ovo je logičanzemljopisni raspored ako se uzmeu obzir put kojega svadbena po -vorka prelazi na konjima. Kre ću sKlisa, iz Asanagičine ro di teljskekuće, prema dvorima Imotskogkadije (suca), a put ih nezaobila-zno vodi preko Zagvozda koji jemjesto tragičnog su s reta majke sdjecom i bivšim mu žem nakon štose oporavljen vratio na svoje ima-nje. Milas tvrdi da su Hasan-agini dvori bili kod Zagvozda, nalokaciji koju mje š ta ni danas zovuManastirine. Aga je na ruševina-ma franjevač kog samostana sa g -radio svoj dvor. Imotski je bio sje-dište ‘kadiluka’, gdje je službovaoi u pjesmi spomenuti Imotskikadija, sve do 1717., kada grados vajaju Mlečani. Događaj opje-van u baladi po Milasu zbio se1647. godine, a opjevala ga je ne -du go nakon tragedije žena iz ob li -ž njeg mjesta. Pjesma se odatle ši -ri la dalje, a For tis je, pretpostav-lja, pjesmu do bio napismeno.

Kastinske razlike kao uzroktragediji

Iako Milas utvrđuje da je au to -rica balade kršćanka, nedovoljnoupoznata s šerijatskim pra vom tu -r ske gospode svog vremena, što po - t krepljuje spornim mje s tima u pj -esmi, Muhsin Rizvić u članku ‘So -cijalni aspekti Hasanaginice’ (uknji zi: ‘Panorama boš nja čke knji -že vnosti’) analizom For tisova i Sp -li tskog rukopisa uo ča va da nekasp orna mjesta nas ta ju nepreciz-nim čitanjem, tj. po g rešnim prije-

25

KNJIŽEVNI FENOMENI

BEHAR 105­106

vodom pjesme. Je dno od tih mjestaje u stihovima: ‘U rodu je malovrjeme stala, ma lo vrjeme, nenedjelju dana’ (Fortis). Vuk ‘nenedjelju’ prepisuje kao ‘ni nedjelju’,što postaje vrijeme prekratko zapreudaju Asanaginice za Imots kogkadiju. Rizvić kao bitno iznosi neiz-rečeno u baladi, jer cijela pjesmastrukturirana je na neizrečenomkoje bi se trebalo podrazumijevati.Pripovjedač nas uvodi in mediasres balade, ne pojašnjavajući moti-vaciju likova, kako je to za baladeveć i karakteristično, što otvaramjesta brojnim interpretacijama ivarijantama. Rizvić vidi begovskoporijeklo Asanaginice koja se udajeza niže situiranog agu kao uzrokrastave braka. Iz begovskog prijezi-ra Asanaginica ne obi lazi muža,obilaze ga sestra i maj ka koje stva-raju dodatni zap let uperen protivsupruge mu, a Asanaga reagiranaglo, po tak nut kompleksom nižekaste. Također, u baladi pronalazisvu logiku še ri jatskog zakona izvremena nas ta nka balade, a uAsa na gičinom potpunom otpušta-nju iz braka od strane Asanage,kao i njezinoj po novnoj preudaji,vidi neprekinutu nadu glavnejunakinje kako bi se mogla jednogada na vratiti djeci i prvom mužu, jerje dino potpunim, trostrukim ot pu -stom pa pre udajom, moguće joj seponovno vra titi prvom mužu.

Imotsko pučko razumijevanjeAsanaginičine poetike

Glavni likovi balade turski sudostojanstvenici iz vremena njiho-ve vladavine područjem Dalmatin-ske zagore, a pjesma je po svemuna rodna, i spjevana i us me no pre -no šena u narodu koji ju potpunodo življavao kao svoju. Tu se javljadi hotomija: otkud puk u poeziji op -je vava Turke, na rod drugačije vje -re od njihove, doživljavane stranci-

ma i okupatorima? Jedno posve lo -kalno ob ja šnjenje, doduše priličnona teg nuto, veli kako je Asanagini-čina nesretna sudbina i njezin od -nos s mužem kršćanskom pjesnikuili pjesnikinji bio uzorak kojim ćepokazati kako su moćnici, Turci,za pravo duboko nesretni ljudi u či -je se ponašanje i običaje ne va ljaug ledati. Drugi vrlo značajan mo -me nt, kojim se pjesma pripi su jekrš ćanima, svadbena je po vo rkana konjima koja, koliko god kratkospo menuta, podsjeća na tipičnumo rlačku svadbu gdje se na konji-ma jaše od mladenke do mladože -nji ne kuće.

Junakinja starija od svogaimena

Ukoliko izostavimo ono što bise moglo nazvati ‘plašt balade’ ireduciramo je do bitnog, ostavlja-jući po strani sve činjenice kojepjesmu smještaju u vrijeme i pro-stor, dolazimo do univerzalne jez-

gre; dobra majka i supruga bivaodbačena od muža, time i voljenedjece, prisiljena je pod pritiskombrata svoju ljubav zamijeniti ne -čim lažnim, i zbog tuge umire. Pi -ta nje je uopće koliko je Asanagi-ničina smrt, u trenutku kad sasvatovima zastaje i susreće djecu,fizički realna. Bez obzira na sna -gu tuge koja je u njoj vladala, gla-vna junakinja morala je imati ba -rem neki medicinski problem kojibi mogao uzrokovati smrt. Jednaslična narodna pjesma naslova‘Asanaga i njegova ljuba’ takođeru sebi ima nevjerojatan događaj:Asanaga misli da mu je žena ne -rotkinja i šalje svoga brata da jeusmrti dok on ide sebi po drugudjevojku. Djever je pronalazi i ne -voljko poteže sablju, a ona ga mo -li da je siječe iznad pasa. U tomtrenu, od straha i želje da dijeteživi, porađa se na licu mjesta.Djever sretan uzima dijete u na -ručje, uto nailazi Asanaga sa sva-

26

KNJIŽEVNI FENOMENI

Goethe nije poznavaojezik Morlaka pa se služi Fortisovimtalijanskim,Werthesovimnjemačkim prijevodomi ori gi nalom pjesme.Goethe radi naj bo ljiprijevod jer pjesmivraća iz vo rni deseterackojemu su i ova dru gadvojica prevoditeljadodala je dan slog.Prijevodi balade po s ta ju sve brojniji (W. Scott, A. Mi c kiewicz,Puškin, Nodier,Mérimée, Grimm…)

tovima, vidi svog novorođenog si -na pa bratu prepušta mladu isvatove te sa suprugom i djete-tom odlazi kući. Ovi fenomeni ne -mogući su ako se doslovno presli-kaju u stvarnost pa njihovo pori-jeklo kao da vuče korijen u mit-skoj slici pretočenoj kasnije udeseterac. Kako pojedini narodniobičaji mijenjaju svoju pojavnost iizvanjskost tijekom vremena, ta -ko je vrlo moguće da je priča oAsanaginici starija i od same gla-vne junakinje. Asanaginica jeuzdignuta na najviši nivo moralai ljubavi, stoga je moguće kako injezino begovsko porijeklo služisamo tome da je uzdigne iznadAsanage. Budući da je balada iz -ni mna jer veliča upravo ženu injezine osjećaje iznad svih mu š -kih likova, makar smještena upatrijarhalnu okolinu, zamjetnaje njezina silna martijarhalnama trica koja može upućivati nasta rije postanje okosnice balade.

‘Dobru kadu prose sa svi’strana’

Svjetski interes za Asanagini-com podignuo je vrijednost pjes -mi i na području na kojem je na s -tala, pa su u najnovije vrijeme,na kon prije sukobljenih znanst -ve nih teza, izbile tenzije o ‘vlasni-štvu nad pjesmom’. Ova zabavnai medijima dobro popraćena sen -za cija među glavne prosce pjesmepostavlja dva grada, Imotski i Vr -go rac, ista dva koja imaju prob -lem s primarnim vlasništvomnad Tinom Ujevićem. Turističkaza jednica Grada Imotskog odluči-la je sasvim opravdano, na osnovine koliko činjenica iz pjesme, je -dna od njih je i ‘Imotski kadija’,po dignuti spomenik u čast ovojba ladi na obroncima Modrog je -zera. Prirodni fenomen imotskogjezera podno nekadašnje kule u

kojoj su stolovali turske kadije, ina kamenim pločama klesane ri -je či Asanaginice na nekoliko svje -t skih jezika, bili bi za turiste at -ra ktivna simbioza. S druge stra - ne, iz novouređenog etno sela Ko -ko rići pokraj Vrgorca, od po to m -ka vojvode Pervana kod kojega jeAlberto Fortis u svojim pohodimakroz Zagoru zanoćio i slušao na -rodnu poeziju, pojavio se glas ka -ko Asanaginica pripada njima.Do kazati bilo što nemoguće je,jedino bitno što ostaje je pravo isloboda obiju strana da napravenešto lijepo i korisno. Koliko sebudući spomenik bude uklapao usvoju okolinu, toliko Asanaginica

zaslužuje pripadati tom mjestu.Neosporan je suživot kulturnihelemenata Dalmatinske zagore ionih turskih u baladi, i to je jedi-no bitno svjedočanstvo, bogato iprema svemu otvoreno, a pravona pjesmu imaju svi, svi koji je či -ta ju. Vlasništva se možda i samautor još davno odrekao, unatočto me pjesma je preživjela, bez ta -š tine čovjeka, zavičaja ili jezika,stalno otškrinjujući vrata u taj -no vitu prošlost kroz koju nam na -vi re neiscrpna snaga. Otškrinutitreba ta vrata, erinije ostaviti upo dzemlju, a muzama poput Asa -na ginice širom ih otvoriti.

Scto se bjeli u gorje zelenoj?

27

KNJIŽEVNI FENOMENI

BEHAR 105­106

Prelistavajući povijesnedokumente s osnovnomtezom da se fabulabalade za ista dogodilana području Imotskekrajine, Milas jeustanovio ka ko je to moralo biti zavrijeme Ka ndijskogarata (1645. – 1669.). Sli jedi da je Hasan-aginica sestra begaPintorovića koji jestolovao na Klisu, ženaHasan-age Arapovića,zapovjednika kuleZadvarje u kojoj je ležaoranjen kad ga je trebalaobići, a koji je inačestolovao u Zagvozdu.

Al-su snjezi, al-su labutove? Da su snjezi vech-bi okopnuli; Labutove vech-bi poletjeli. Ni-su snjezi, nit-su Labutove; Nego sciator Agie Asan-Aghe. On bolu-je u ranami gliutimi. Oblaziga mater, i sestriza; A Gliubovza od stida ne mogla. Kad li-muje ranam’ boglie bilo, Ter poruça vjernoi Gliubi svojoj: Neçekai-me u dvoru bjelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu. Kad kaduna rjeci razumjela, Josc-je jadna u toj misli stala. Jeka stade kogna oko dvora: I pobjexe Asan-Aghiniza Da vrât lomi kule niz penxere. Za gnom terçu dve chiere djevoike: Vrati-nam-se, mila majko nascia, Ni-je ovo babo Asan-Ago, Vech daixa Pintorovich Bexe. I vrâtise Asan Aghiniza, Ter se vjescia bratu oko vrâta. Da! moj brate, velike sramote! Gdi-me saglie od petero dize! Bexe muçi: ne govori nista. Vech-se mâscia u xepe svione, I vadi-gnoj Kgnigu oproschienja, Da uzimglie podpunno viençanje, Da gre s’ gnime majci u zatraghe. Kad Kaduna Kgnigu prouçila, Dva-je sîna u çelo gliubila, a due chiere u rumena liza: A s’ malahnim u besicje sinkom Odjeliti nikako ne mogla. Vech-je brataz za ruke uzeo, i jedva-je sinkom raztavio: Ter-je mechie K’ sebi na Kogniza, S’ gnome grede u dvoru bjelomu. U rodu-je malo vrjeme stâla, Malo vrjeme, ne nedjegliu dana, Dobra Kado, i od roda dobra, Dobru Kadu prose sa svî strana; Da majvechie Imoski Kadia. Kaduna-se bratu svomu moli: Aj, tako te ne xelila, bratzo!

Ne moi mene davat za nikoga, Da ne puza jadno serze moje Gledajuchi sirotize svoje. Ali Bexe ne hajasce nista, Vech-gnu daje Imoskomu Kadii. Josc kaduna bratu-se mogliasce, Da gnoj pisce listak bjele Knighe, Da-je saglie Imoskomu Kadii. “Djevoika te ljepo pozdravgliasce, “A u Kgnizi ljepo te mogliasce, “Kad pokupisc Gospodu Svatove “Dugh podkliuvaz nosi na djevojku; “Kadŕ bude Aghi mimo dvora, “Neg-ne vidî sirotize svoje.” Kad Kadii bjela Kgniga doge Gospodu-je Svate pokupio. Svate kuppi grede po djevoiku. Dobro Svati dosli do djevoike, i zdravo-se povratili s’ gnome. A kad bili Aghi mimo dvora, Dve-je chierze s’ penxere gledaju, A dva sîna prid-gnu izhogiaju, Tere svojoi majçi govoriaju. Vrati-nam-se, mila majko nascia, Da mi tebe uxinati damo. Kad to çula Asan-Aghiniza, Stariscini Svatov govorila: Bogom, brate Svatov Stariscina, Ustavimi Kogne uza dvora, Da davujem sirotize moje. Ustavise Kogne uza dvora. Svoju dizu ljepo darovala. Svakom’ sinku nozve pozlachene, Svakoj chieri çohu da pogliane; A malome u besicje sinku Gnemu saglie uboske hagline. A to gleda Junak Asan-Ago; Ter dozivglie do dva sîna svoja: Hodte amo, sirotize moje, Kad-se nechie milovati na vas Majko vascia, serza argiaskoga. Kad to çula Asan Aghiniza, Bjelim liçem u zemgliu udarila; U pűt-se-je s’ duscjom raztavila Od xalosti gledajuch sirota.

28

KNJIŽEVNI FENOMENI

ŽALOSTNA PJESANCA PLEMENITE HASANAGINICESkupio Abate Alberto Fortis (Viaggio in Dalmayia, volume primo, Venezia, 1774, pagine 98- 105) [sa Fortis’ ortografijom]

N akon dugog komunisti-čkog obeščašćivanja isla-ma, na vlast je došla poli-

tičko-vjerska elita koja je zamisli-la, u najboljoj namjeri, da trebaislam približiti narodu. Na žalost,ko ncept približavanju islama na -ro du kao vjere (dakle, svega štoislam predstavlja i čini) odvijao sei odvija se u kontekstu onoga štosuvremeni čovjek najlakše prihva-ća: potrošačka roba. U općem smi-slu bilo je riječ o komercijalizaciji.Tako je vjera uvedena u javni pro-stor u kojem nikada nije egzistira-la i postala potrošačka roba.

Proces popularizacije, koji jeimao namjenu međusobnog pribli-žavanja naroda, nacije i islama po -čeo je sa dovištima i njihovom ko -me rcijalizacijom i teferičizacijom.Pr vi dan dovišta se izjednačio sabo r bom bikova u Čevljanovićima.Po Ajvatovici, na relaciji između

tu rbeta Ajvaz-dede i džamije Ha -san Kjafije Pruščaka hodaju polu-gole žene, isto kao što u Čevljano-vićima hodaju između šatora sapečenom janjetinom i voletinom ukojima pjeva neka narodna pjeva -či ca. Međutim, proces približava-nja vjere narodu nije završen jerni šta ne dolazi preko noći – i Kur’ -an Časni je Poslaniku islama ob -jav ljivan u periodu od 23 godine –pa se za nadati, još uvijek u najbo-ljoj namjeri, da će taj proces zavr-šiti na najbolji način.

Estradizacija ilahije Usporedno, krajem osamdese-

tih godina prošlog stoljeća jedna jevjerska pjesma imala doista veli-ku ulogu u obnovi duhovne snagebo š njačkog naroda. Riječ je o ilahi-ji. U današnje vrijeme svjedočimopo svemašnju estradizaciju i ko me -r cijalizaciju te vjerske pjesme.Mnogi Bošnjak će doista priznati,sjećajući se onih krasnih mladića idjevojaka koji su u bosanskojnarodnoj nošnji u Hadži-Sinano-voj tekiji u Sarajevu učili ‘zaštoječiš moj dolape... dert ja imam pati ječim...’, da su stvari otišle niz-brdo. No, ta stvar koja je otišlanizbrdo nikada ni nije bila ilahija.Ne mogu se ila hi jama zvati pop inarodnjačke pjesme sa pobožnimkarakterom. Ili pak neki popular-ni izvođači ti ne jdžeri koji liče na(blažu) bosansku verziju zapadnihboy bendova ili spice girlsica.

29

KOLUMNA

BEHAR 105­106

centar za urgentnu medicinu Piše: Filip Mursel Begović

Komercijalizacijai desakralizacija ilahija

(...)Ja Ilahi Ti znaš tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je TvojRob je tvoj kurban tebi pripada, ja sam došao kao kurban SirrijiJa Resulallah budi darežljiv za ljubav tvog ummetaDošao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslonio tražeći SirrijuZa velikog griješnika činiti šefaat je znak Tvoje veličineTi znaš da sam postao kao krilo i kao noćni leptir sam došao do SirrijeŽedno srce ima potrebu za okeanom nemoj ga mahrum činiti tako Ti Tvoje milostiJa sam potrebiti prosjak i došao sam do okeana, do Sirrije(...)Mejli-baba

Kad povlačimo paraleledolazimo do saznanja da suJunusu Emreu u rijeku bačenetisuće pergamena ispisanihilahijama, da su neki zbogsvojih ilahija bili ubijani a da jeu Bosni netko na ilahijamazarađivao.

Dakle, Gazi Hu s rev-begov hor jekrajem osamdesetih godina pro-šlog stoljeća po prvi puta bosan-skoj javnosti prezentirao nešto štoje do tada bilo dio stro ge intime(rekli bi unutarnje du hovne higi-jene) bosanskih mu s limana.

U tom prvom periodu hor jenastupao bez ikakvih glazbenihpomagala, a stari video snimci pri -zi vaju vremena kada je bosanskimu sliman osjetio, nakon mnogo go - dina, dostojanstvo. Međutim, Bo -šnjak ili Bosanac voli narodno ve -selje, voli teferič, i netko je dobroshvatio da u produkciji treba ilahi-ju popularizirati, dati joj prepozna-tljivost narodne ili pop glazbe da bibila masovno slušana. Svi su uvje-ti za komercijalizaciju ilahije biliispunjeni, imali smo, dakle, “boyband“, koji je imao onaj “iks fa ktor“za privlačenje većeg broja lju di.Zato Bošnjak, kada čuje ta kvu ila-hiju, osim što mu udara na sametemelje ostrašćenih vjersko-nacio-nalnih emocija, pa se baš do b rozabavlja, ima osjećaj kao da je unekoj vrsti ibadeta. Haman da i udžamiju ne treba ići, ali će zatomasovno ići na koncerte. Upravozato je veći dio prve postave učačaila hija iz Gazi Husrev-begovog ho -ra ubrzo napustio takav glazbenimo del komercijalizacije i estradi za -cije ilahije.

U jednom muzičkom spotu, ko -jega sam gledao za vrijeme Ra ma -zana i koji me je i izazvao da na pi -šem ovaj tekst, vidio sam mo mčiće

u kariranim košuljama kako učetzv. pop pobožne pjesme koje nazi-vaju ilahijama, a u pozadini se ple-šući smješkaju nepokrivene dje -vojke. Prvo, tradicija učenja ilahijenas upućuje na pravilo da ju žene,izvan uskog kruga, nikada javnoni su izvodile. Međutim, kada je toprošlo, nastavak se ogledao u tomeda ih pjevaju (ne da ih uče) nepok -rivene. Zatim se pojavilo postoja-nje jazz ilahije, r’nb ilahije, rockila hije i slične gluposti. To nije ila-hija! Neka pjevaju i vesele se, patko bi se tome mogao usprotiviti,ali ako to nazivaju ilahijama i topo stane općeprihvaćeno - imamooz biljan problem.

Šta je kanon ilahijeIlahije su učili odabrani derviši

ili isključivo šejhovi u tekijama(uče se i danas). Pisane su samo saizu nom (dozvolom) na temelju ilha -ma (nadahnuća). Taj ilham se kodturskog pjesnika Junusa Em reapo t vrđivao dvadeset godina, da bimu se na koncu pokazalo da je darod Allaha Uzvišenog, a ne od šejta-na. Ne može doktrinarnu is pra -vnost teksta ilahije potvrditi ni ti

jedan svjetovni književni kritičar.Primjerice, svjedočili smo da je is -pravnost i vjersku utemeljenostromana ‘Jevrejsko groblje’, pozna-tog bosanskog alima i prevoditeljaKur’ana Enesa Karića, potvrđivaoknjiževni teoretičar i politički ana-litičar prof. dr. Enver Kazaz. To nedrži vodu. Kada bi se turske ilahijeprevele na bosanski jezik, po mjeri-lu suvremene književne kritike,dobivamo patetične pjesmuljke, aliti pjesmuljci po tzv. šah bejtu saop-ćavaju poruku koja je naj ve ćeduhovne velikane u povijesti isla-ma bacala u nesvijest. S drugestra ne ilahija ima svoje me kame(gla zbene ljestvice), s kojima je rije-tko koji bosanski izvođač ilahijaupoznat. Riječ je o domenu strogogglazbenog obrazovanja i ima vezesa učenjem i izvođenjem pojedinevrste ilahije, a razvijan je od 12./13stoljeća, od pojave Hazreti MevlaneRumija, kada je postojalo dvanaestpoznatih mekama, pa do 14. stolje-ća kada ih je bilo četrdeset, zatim19. stoljeća kada ih je bilo devede-set i šest i na ko n cu do 20. stoljećakada mekama i podmekana ilahijaima preko stotinu. No, svedemo litemeljnih dvanaest mekama nanjihove izvorne korijene dobivamotri: rast, ušak i saba. Dakle, ovo jepovezano sa gla zbom a ne sa pisa-njem teksta ilahije.

Ilahije se, ako se strogo držimonjene tradicije i kanona, ne bismjele izvoditi u koncertnom obli-ku. Ili može biti koncert ili mogubiti ilahije. Upravo zato, krajnje

30

KOLUMNA

Mnogi Bošnjak će doista priznati, sjećajući se onih krasnih mladića idjevojaka koji su u bosanskoj narodnoj nošnji u Hadži-Sinanovoj tekiji uSarajevu učili ‘zašto ječiš moj dolape... dert ja imam pa ti ječim...’, da sustvari otišle nizbrdo. No, ta stvar koja je otišla nizbrdo nikada ni nije bilailahija. Ne mogu se ilahijama zvati pop i narodnjačke pjesme sapobožnim karakterom. Ili pak neki popularni izvođači tinejdžeri koji ličena (blažu) bosansku verziju zapadnih boy bendova ili spice girlsica.

Da li mogu biti bosanske one ilahije koje su prepjevane ili prepisaneod turskih, arapskih ili perzijskih pjesničkih i duhovnih velikana?Netko bi napokon trebao glasno reći: ne dam bosansko, ne dam svojuilahiju, ali onu autentičnu nastalu ispod bosanske bukve, ne dam je zaonu prepisanu koja je nastala ispod arapske palme ili turskogčempresa, ne dam.

neprihvatljivo zvuči naziv “koncerttradicionalne ilahije“. Koncert ila-hija pogotovo ne bi trebao biti uZetri, Skenderiji, Koševskom sta-dionu... Također, treba naglasitida iskustvo ilahije jednog dervišaiz 14. stoljeća ne mora biti iskustvoBošnjaka u suvremenosti. Napro-sto nije pošteno tražiti od svakogBošnjaka da razumije ono što nijesvojim ušima čuo i svojim očimavidio. No, bez obzira na to, negdjeu svojoj svijesti bi trebao imati datradicija i kanon ilahije nije nastaou njegovom vremena i da ono što jebilo puno sveto u prošlosti ne možebiti manje sveto u sadašnjosti –barem kada je riječ o islamskimvrijednostima Isto kao što je neobi-čno da govorimo o malim i velikimgrijesima – jer ima samo grijeh –ali postoji i nešto što zovemo iskre-nim i neiskrenim pokajanjem kojeBog prima ili ne prima. Nejse!

Imamo dvije vrste pobožnihpje sama – jedna je ilahija, a drugakasida. U Bosni i Hercegovini svese svodi pod jedan pojam – ilahija.Taj pojam u sebi sadrži arapsku ri -ječ ila što znači Bog. Shodno tomeilahije bi mogli prevesti kao Bo go -ugodne pjesme (odražavaju zaljub-ljenost ljudske duše u robovanjeBo gu u svim naredbama i zabra -na ma). Kaside bi mogli prevestikao pjesme ode (one koje pohvalju-ju) pisane u čast duhovnih velika-na. Poslaniku islama Muhamme-du a.s nije smetalo da mu se pišuode (kaside), a bilo ih je. Hasan ibn

Sabit, nakon što je izrecitirao pje-smu u kojoj je usporedio Poslanikasa punim mjesecom i arapskomsabljom, dobio je na dar Poslani-kov ogrtač. Šejh Busejri je, nakonPoslanikovog preseljenja, napisaonajčuveniju kasidu pod nazivomKa side-i Burda, a ispjevao ju je uča st Poslanikove hrke. AlauddinSa bit Užičanin je svoje pjesme, je -di ni za osmanskog vakta, dva putare citirao kraj ka’benskih vrata. Po -d sjetimo na Kul Nesimija i SejjidNe simija, koji su zbog svojih ilahi-ja završili isto kao i Mensur Ha -lladž – rašćerećeni, spaljeni, obje-šeni...

Kad povlačimo paralele dolazi-mo do saznanja da su Junusu Em -reu u rijeku bačene tisuće perga-mena ispisanih ilahijama, da suneki zbog svojih ilahija bili ubijania da je u Bosni netko na ilahijamazarađivao. Dakle, primjere navodi-mo da bi, sa aspekata samih teme-lja islama, poslanstva Muhamme-da a.s, duhovnih velikana koji suus lijedili, ali i onih ishodišnih to -ča ka koje nazivamo bosanski is -lam, uozbiljili kontekst izvođenja ipisanja ilahija i kasida. One se ne

mogu potrbušiti pa pisati - nemasa ilahijama i kasidama pomodar-skih igranja – prije svega tekstomali niti glazbom. Ilahija je vrstmolitve, u njoj je sadržan zikr, tef-sir, dova, salavat. I zato svi oni kojimisle da ona podnosi tzv. moderni-zaciju... grdno se varaju. Prije da jeriječ o desakralizaciji, profanizaci-ji, komercijalizaciji, vulgarizaciji,blasfemizaciji...

Šta radimo, bolan? Treba reći i da osim komercija-

lizacije i teferičizacije vjere, misvjedočimo i teferičizaciju nacije:bo sansko ovo, bosansko ono... pasmo došli i do bosanske ilahije. Usuštini ona je samo višnja na šlaguispod koje se krije čitava torta –dakle, bosanska ilahija ima svojutradiciju, a ona ne počinje od deve-desetih godina prošlog stoljeća –što neki Bošnjak može pomisliti.Bošnjaci se otimaju za bosanskuilahiju, a istom Slovenci registrira-ju pod svoju nacionalnu kuhinju‘slovenački ćevap’, nadalje, netkoje ustvrdio da je među namabosanski Junus Emre, a za to vri-jeme su Hrvati registrirali vlaši-čkog ovčara pod svoju autentičnuvrstu. Šta radimo, bolan? Jedan jebošnjački političar, iz svoje bujnepameti, ustvrdio da je ‘kvantitetzaseban kvalitet’ ponavljajući Sta-ljinove riječi iz Drugog svjetskograta. Šta je to? Da nije glasačkilistić! Šta je to? Da nije roba kojase prodaje. I oko čega su se nakraju posvađali i razišli ti silni

31

KOLUMNA

BEHAR 105­106

Kada bi se turske ilahije prevele na bosanski jezik, po mjerilusuvremene književne kritike, dobivamo patetične pjesmuljke, ali tipjesmuljci po tzv. šah bejtu saopćavaju poruku koja je najvećeduhovne velikane u povijesti islama bacala u nesvijest. S druge strane ilahija ima svoje mekame (glazbene ljestvice), skojima je rijetko koji bosanski izvođač ilahija upoznat.

Treba reći i da osim komercijalizacije i teferičizacije vjere, mi svjedočimo iteferičizaciju nacije: bosansko ovo, bosansko ono... pa smo došli i dobosanske ilahije. U suštini ona je samo višnja na šlagu ispod koje se kriječitava torta – dakle, bosanska ilahija ima svoju tradiciju, a ona ne počinjeod devedesetih godina prošlog stoljeća – što neki Bošnjak možepomisliti.

producenti i menadžeri i rockeri ipjesnici, ti ovovremeni baštiniciilahija – oko para. Tražimo krivcaza komercijalizaciju ilahija, želimoli u nekoga uperiti prst - pogledaj-mo u svoj novčanik – ime mu je no -vac, prljavi novac. Uostalom, ko -me rcijalizacija ilahija nikada ne bibil a provedena da to narod nije na -ivno prihvatio.

Vrhunac komercijalizacije dose-gnut je onog trena kada su samiautori na koncertima “tradiciona-lnih bosanskih ilahija“ sjeli u prvired i gledali tu divnu mladost, kojaće ih naslijediti, kako sa rumenimobrazima i zacakljenim očima iz -vo di njihove ilahije. Šta bi bio ulti-mativni ulizica, kojega bi mogliprispodobiti sa ovakvim slučajevi-ma? Onaj koji nekom načelnikuopćine (po svoj prilici bosanskom)napiše govor, sjedne u prvi red, iza tim, nakon što ovaj održi govor,tapša ga po ramenu i kaže: uh, štosi ti pametan. Upravo to rade nekiod suvremenih pisaca i skladateljailahija: napišu, skladaju, režiraju ionda sjednu u prvi red i plješćusami sebi. Ne počinje tradicija odnjih, nisu oni kanon: oni ga mogupoštovati, u skladu s njim djelova-ti, na njega se oslanjati, nasljedo-vati ga... ali od njih ne može zapo-četi.

Pronašao sam okean u kapi vode

Komercijalizacija ilahija je,dakle, služila da netko zaradi naon ome što nema cijenu. Šta je on -da tradicija bosanske ilahije, kojanema cijenu i koju srećom (Božjimdavanjem) još uvijek taj komercija-lizator nije prepoznao, vjerojatnoniti neće, jer ne zna kojim se to taj-nim alkemičarskim postupkom odbremenite bosanske zemlje – stva-ra duhovno zlato? Pada nam napa met, među ostalima – jedno

ime: Aburrahman Sirri-baba, šejhsa Oglavka kod Fojnice (1775. –1847.), poznat i kao Tajanstveni.“Pro našao sam okean u kapi vo -de...“ njegove su riječi. Dakle, akogovorimo o bosanskoj ilahiji ondagovorimo o tekstu ilahija. Glazbaje manje važna, jer ona varira, za -visno od usula ili mekama, a svojko rijen vuče od prvih dvanaest, od -nosno, već spomenuta tri mekama.Lakše je shvatiti o čemu pričamoako za primjer spomenemo melo-diju sevdalinke “Kad ja pođoh naBentbašu.“ Ona se može svesti namelodiju sevdalinke, ali u njoj suele menti kasida napjeva na araps -kom jeziku, te njene elemente na -la zimo i u melodičnosti sefardskeli turgijske pjesme za ispraćaj Ša -bata. Teško je ustvrditi kojoj tradi-ciji ta melodija pripada, kao što jete ško ustvrditi kojem mekamu po -jedini napjev bosanske ilahije pri-pada.

Ne možemo očekivati da ćemo udanašnje doba graditi džamije ka -k ve su se gradile u osmansko do -ba, ali isto tako ponekad nas zbu-njuje da to arhitektonsko osuvre-

32

KOLUMNA

Šta je onda tradicija bosanskeilahije, koja nema cijenu i kojusrećom (Božjim davanjem) jošuvijek taj komercijalizator nijeprepoznao, vjerojatno niti neće,jer ne zna kojim se to tajnimalkemičarskim postupkom odbremenite bosanske zemlje –stvara duhovno zlato? Pada namna pamet, među ostalima – jednoime: Aburrahman Sirri-baba, šejhsa Oglavka kod Fojnice (1775. –1847.), poznat i kao Tajanstveni.“Pronašao sam okean u kapivode...“ njegove su riječi.

menjavanje često završi u neprim -je renom arhitektonskom kiču - ko -ji nema nikakve veze sa sakral-nom arhitekturom zemlje u kojojse gradi, ali ni zemlje koja je doni-rala novac za njenu izgradnju. Is -lam karakterizira jednostavnost usvim domenima života te kao štoponekad ostanemo zatečeni nadsu vremenom arhitekturom džami-ja, isto tako smo zatečeni pred gla -z benom arhitekturom nekih tzv.suvremenih ilahija. Postavlja sepi tanje, da li je nužno islam mo -dernizirati da bi ga približili su v -re menom čovjeku. Da li je mogućemodernizirati Kur’an i hadis, kaošto neki tvrde – sveti tekst ne mo -žemo mijenjati, ali tumač bi se tre-bao poslužiti ovovremenim, samoizvanjskim, prispodobama. Onošto je nekad bio konj danas je auto,ono što je nekada bio plug danas jetraktor itd. Isto tako je i sa ilahi-jom – izvanjski glazbeni modeli suse promijenili, ali izvor nadahnuća(ilhama) je ostao isti. Ono što težida bude glazbena potrošačka robane može biti ilahija.

Ne dam bosansko, ne dam svoje

A čemu služi ilahija? Ilahija nesluži za zabavu. Svaka ilahija kojaprobudi vjeru, od koje prisutniima ju dobrobiti u vidu lijepih osje-ćaja koji se mogu svesti na tihiuzvik: Tobe ja Rabbi, Tobe ja es ta -g firullah – za nju možemo reći daje utemeljena na tradiciji i isprav-nom kanonu, da se nadahnuće izkojega je proizašla tajanstvenopreljeva i postaje novo nadahnuće itako u nedogled dok god postojiiskrena čovjeka koji ne razmišlja oautorskim pravima i prihodu odko ncerata ‘tradicionalnih’ bosan-skih ilahija. Dobar primjer za tutvrdnju je ilahija “Kad procvatube hari“, koju je u suvremenosti na -

pisao, uz još neke poznate autor-ske ilahije, i skladao Šaban Gadžo.Tko je taj čovjek? Da li ga je itkovidio na televiziji, da li je itko čuoda se pojavio na koncertu ilahija?Ne, za sebe skromno kaže da ne bipuno govorio o okolnostima nadah-nuća u kojima ju je napisao i skla-dao, ali da je on, onako, amater.Njegovu ilahiju koriste profesiona-lni glazbenici i filmadžije, a da nine znaju tko je on, da ga nisu nipitali smiju li je koristiti ili ne. AŠaban šuti jer njegovo nadahnućenije podrazumijevalo prodaju, nijenadošlo iz komercijalnih pobuda.

Pretpostavljamo da su ti i samoti uvjeti mogli poslužiti za pisanjei skladanje ilahija svejednako uprošlosti i suvremenosti. Šaban jesvo ju ilahiju pustio da propjeva tu -đim nadahnućem, nije se ni potpi-sao pod nju, netko drugi je to uči-nio u njegovo ime. Upravo su iz ve -d be ilahije “Kad procvatu behari“dobar primjer neprimjerene ko me -r cijalizacije. U bosanskom filmu“Na faka“ ilahija se koristi dok seglavni muški i ženski lik napadnoljube, a zalijevaju ih mlijekom. Akonekome nije posve jasno u čemu jeproblem poslužiti ćemo se uspore -d bom: zamislimo da se u američ -kom filmu ljube glumci Brad Pitt iScarlett Johansson dok se u poza-dini čuje glazba gregorijanskog ko -ra la protkana sa glasovima žens -kog zbora Saint George. Brad iSca rlett se ljube uz riječi: “O Isuse,Isuse, srce moje pati za tobom, oIsuse pomiluj nas griješne...“ Ne -ma šanse. Svega se dosjetila ame-rička filmska industrija, ali ovogajoš ne. Eto, dosjetio se jedan reži-ser Bosanac.

Da li mogu biti bosanske oneila hije koje su prepjevane ili prepi-sane od turskih, arapskih ili perzi -j skih pjesničkih i duhovnih velika-na? Netko bi napokon trebao gla-

sno reći: ne dam bosansko, ne damsvoju ilahiju, ali onu autentičnunastalu ispod bosanske bukve, nedam je za onu prepisanu koja jenastala ispod arapske palme ili tu -r skog čempresa, ne dam. Bosanskeilahije Abdurrahmana Sirri-babeje prepisao i preveo njegov unuk dr.Šaćir Sikirić (bio je i šejh). Ka ko toda Šaćira na taj način nisu na -dahnule ilahije njegovog dede, m -ogao je reći da ima i pravo da ihpot piše, ali nije. Zašto? Jer se dr žaopravila, jer je poštovao tradiciju.

Nameće nam se primjer kon-certa turskog šejha Džafera Tajja-ra i njegovih derviša u Španjol-skoj prije nekoliko godina. Koja jerazlika između njegovog koncertai ko n cerata koje su izvodili bosan-ski komercijalizatori? On je izvo-dio iz v orni derviški rif’ajiski usuliz 13. stoljeća, uključivši i učenjeilahija. Ništa se u tom usulu nijeosuvremenilo, a izvođenje je slu-žilo samo za njegovo predstavlja-nje onima ko ji nemaju prilikudolaziti u tekiju i slušati ga u nje-govom izvornom ambijentu. ŠejhTajjar nije ko ristio električnegitare i sintesa j zere, koristio je udi kanun i nije na plaćivao ulazni-ce. A opet šejh Ta jjar je od Španjo-laca doživljen kao vrhunac trendatzv. world mu sica, jer on pretpo-stavlja da što je izvedba utemelje-nija u tradiciju – to je bolja. Zaštoonda Bosanci um je sto defa kori-ste sintesajzer i ele k tričnu gita-ru? Zašto, kada od sna ge defa, bezikakvog pojačala, može zadrhtatizemlja, može se ‘po maknuti’ pla-nina. Zar onda tre ba čuditi da suneki velikani bo sa n ske alhamija-do književnosti, da k le oni kojećemo nazvati našom au tentičnomtradicijom, u prošlosti odlučili daimenom postanu Ga j bi (Nevidlji-vi), Lamekani (Bez mje sni), Laze-mani (Bezvremeni)...

33

KOLUMNA

BEHAR 105­106

34

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

Intervju: Hazim Akmadžić

Razgovarao: Mirza Sinanović

DOSTA JE naše kuknjave s pozicije žrtve

DOSTA JE naše kuknjave s pozicije žrtve

Hazim Akmadžić rođen je 7. 4. 1954. godine u Cazinu. Zastupljen je u više panora-ma, pregleda i antologija bh književnosti. Djela su mu prevođena na engleski,francuski, njemački i turski jezik. Roman “Mislio sam da je mjesec žut“ nominiranza Godišnju nagradu Društva pisaca BiH 1989. godine. Knjiga poezije “Soneti“nominirana je za Godišnju nagradu Društva pisaca BiH 2000. godineZa roman “Mimar“ od strane Poslovne zajednice izdavača i knjižara BiH Akmadžić

je proglašen za najboljeg autora u 2002. godini a roman proglašen romanomgodine. Roman “Gazi Husrev-beg“ nagrađen je od Fondacije GAZI HUSREV-BEG zastipendiranje studenata sa sjedištem u Dortmundu u Njemačkoj. Roman “Gazi Isa-beg“ nominiran je za književnu nagradu “Meša Selimović“ 2007. godine.Profesionalni je pisac. Živi i radi u Sarajevu.

Kakve su reakcije na Vaš dvo-tomni roman ENDERUN & NaDrini ćuprija? Nije li on svoje-vrsna protuteža Ivi Andriću sobzirom da je on u svome ro -manu Bošnjake prikazao kaosmrdljive i glupe, sa mental-nim i fizičkim nedostacima.Čak i gazija kao što je AlijaĐer zelezez je ocrnjen, njegovine dostaci su ismijani predoku pljenim narodom. Zna seda je Andrić motiv nabijanjaRadisava na kolac doslovnoprepisao od jednog francu-skog putopisca... Pretpostav-ljam da ste prilikom pisanjakoristili izvorne dokumenteiz osmanskog perioda? Kakoporediti ova dva romana? Vaši Andrićev?

Mislim da Andrića ne treba po -d cjenjivati niti njegovo književnodjelo banalizirati. Neosporno je dase radi o jednom izuzetnom i zna-čajnom piscu. Složio bih se s Vamada u nekim njegovim djelima po s -to ji na izvjestan način animozitetpre ma muslimanima. Međutim,ako to posmatramo s psihološkogas pekta – ipak sam ubjeđenja daje kod Andrića bila evidentna kri -za identiteta. Ta kriza identiteta jepostojana od njegovog najranijegdjetinjstva, pratila ga je cio život, aevo vidimo i poslije njegove smrti.

Dakle, Andrićevo književno dje -lo ne treba ni glorificirati, ali ni od -ba civati. Šta god mislili naši susje-di, on je bosanski pisac i jedini bo -sa n skohercegovački dobitnik No -be love nagrade za književnost.

Ne bih se složio s Vama da je on“pre pisao“ motiv nabijanja na ko -lac od Francuza. On je taj motiv je -d nostavno preuzeo od njih. Naime,u najkraćem, poslije jedne pobuneArapa u Egiptu Francuzi su uguši-li pobunu a Napoleon je naredio dase vođa pobune nabije na kolac.

Ma nje je poznato da su francuskivoj nici tada ujahivali na konjima uunutrašnji molitveni i univerzitet-ski prostor Al Azhara. Često zabo-ravljamo da je kazna “nabijanja nakolac“ stara najmanje 2000 godineprije Krista/Hrista/Isa a.s.

Mi stalno zaboravljamo da jean imozitet prema muslimanimakod naših susjeda postojao i posto-ji danas, kako u književnosti, takoi na filmu. Cijela plejada pisaca,pri mjerice crnogorskih: Njegoš,Mihailo Lalić, Božidar Živković,srpskih Vuk Karadžić, DobricaĆosić, Vojislav Maksimović, RajkoPetrov Nogo, Gojko Đogo, VukDrašković, hrvatskih... Mažuranići drugi, imala je arogantni odnospre ma muslimanima i islamu ba -zi ran isključivo na mitologizaciji ineprovjerenim usmenim predaja-ma. Uzmimo recimo savremeni

srpski ili hrvatski film – “BanovićStr ahinja“, oba susjeda ga pris va -ja ju, u kojem je jedna snažna poet -s ka poruka praštanja zanemarenakao umjetnički doživljaj i preusm -je rena je da muslimane predstaviu najružnijem svjetlu (gdje jedanod glavnih likova u filmu – Alija,nabija rođenog brata na kolac), ilihrvatski film “Jahač“. Dakle, u ku -l turološkom smislu ove pojave u li -t eraturi i na filmu treba posmatra-ti šire i sveobuhvatnije. Da ne raz-vlačim, ali ne treba iz ovoga isklju-čiti ni ulogu medija.

Na dio Vašeg pitanja o odnosuči talaca i književne kritike, višesam nego zadovoljan. Skoro mi jeja vljeno da je prof. dr. Rašid Durićn apisao veliku studiju, ne samo oovom nego i mojim prethodnim ro -m anima. Imajući u vidu činjenicuda se radi o uglednom slavisti uni-verziteta u Bohumu i Minhenu,sva kako da me ova njegova studijainteresira.

Uostalom o mojim djelima supi sali najuticajniji bh književno-kri tički autoriteti: akademik Tvr-tko Kulenović, prof. dr. FahrudinRizvanbegović, akademik, prof. dr.Rešid Hafizović, prof. dr. ZilhadKljučanini, prof dr. Enver Kazaz,prof. dr. Muris Bajramović, knjiže-vnici Goran Samardžić, ŽeljkoGrahovac, Fehim Kajević i drugi.

Vi ste se koncentirali na živo -to pis Mehmed-paše Sokolovićai time, za razliku od Andrića,ma rginalizirali radnju oko gr -a dnje mosta. Nije li ovo klju č -na razlika? Koje ste dokume n -te koristili ne samo za životo-pis Sokolovića, već i za grad -nju ćuprije na Drini? Mislite lida u svoje vrijeme Ivo Andrićnije mogao doći do dokumena-ta koji bi sva događanja učinioautentičnim, ili je svjesno stva-rao svoj, književni svijet kojiumnogome nije bio povezan sastvarnošću. Dakle, da li je ovoumjetničko djelo imalo nekupolitičku pozadinu ili političkicilj kojim se htjelo nešto posti-ći? Zanimljivo da je Andrić ro -man objavio neposredno izaDru gog svjetskog rata, nakončet ničkih pokolja nad musli-manima...

Dobro ste to uočili. Ovo uistinujeste životopis Mehmed-paše So -ko lovića. Gradnja ćuprije nijemar ginalizirana, mislim da je čak

35

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Mislim da je neoprostivo da senagrada “Meša Selimović“olahko daje u Beograd, Zagreb iPodgoricu a svjesno zaobilazebh pisci. Ko daje bh piscimaknjiževne nagrade u susjednimzemljama? Toliko o nagradama.

proširena s motivima gradnjećuprije na Žepi, Arslanagića ću p -ri je u Trebinju i Kozje ćuprije uSa rajevu. Iza svih ovih projekatapo sredno ili neposredno stajao jeveliki vezir Mehmed-paša Sokolo-vić. Istovremeno je bio jedna odnaj moćnijih političkih ličnosti 16.sto ljeća. Ako zanemarimo srpskupro pagandu, veliki vezir spadame đu najstabilnije stubove Os -man skog carstva.

Ja sam u Osmanskom arhivu uIstanbulu vidio, recimo, dokumentna koji je način kupljeno zemljišteza gradnju višegradske ćuprije iko liko je plaćeno. Toga nema kodAn drića. S druge strane od Andri-ća i Kiša učio sam kako se služitidokumentom kao predloškom zaro man i niko me ne može uvjeritida Andrić nije znao za taj doku-ment. Naravno, pisac nije dužanda u svom djelu piše istinu, ali jeoba vezan da je ne preinaćuje i pro -iz voljno interpretira. To je već laža ne književna imaginacija.

Svakako da su meni za moje ro -mane pored već spomenutog is ta -m bulskog arhiva bili dostupni ar -hi vi u Sarajevu, Dubrovniku, Za d -ru, Karlovcu, Zagrebu, Beogradu,Beču, Budimpešti, Pragu, Moskvi iSankt Peterburgu. U vrijeme dokje Andrić kao diplomata radio ura znim evropskim centrima, nje -mu sigurno neki od ovih arhiva ni -su bili dostupni. Ne smijemo zane-mariti značaj modernih informati-čkih tehnologija i veliki broj histo-rijske građe koji nije bio dostupanAndriću i koji je otkriven nakna-dno.

Moram se složiti sa DanilomKi šom da “pisac sa mudima“ opi-suje stvarnost onakvom kakvom jedoživljava, a to ni u kojem slučajune isključuje njegov moralni kredi-bilitet, politički ili ideološki uklon.

Vas čudi da je Andrić svoje ro -

mane “Na Drini ćuprija“ i “Travni-čka hronika“ objavio neposrednoposlije Drugog svjetskog rata, a pritom zaboravljate da ih je nediranod njemačkih okupacionih vlastipi sao mirno u Beogradu tokom ra -ta, nikada ne osudivši zločine oku-patora ni prije, ni tokom, ni poslijerata. Ne treba zaboraviti da je ondvije decenije proveo u diplomacijiKraljevine Jugoslavije, da je u imeVlade Kraljevine Jugoslavije pot -pi sao pakt o nenapadanju sa Hit-lerovom Njemačkom marta 1941.godine. Kao diplomata poslije trimje seca nakon bombardiranja Be -o grada, vraćen je u zemlju. Trebaomu je pobjednik. I dobio ga je1945. godine. Pobjednik, po čijimje direktivama morao isključivo pi -sati. Sjetite se njegovog agitprop

teksta iz 1950. godine “Elektro -privreda BiH“. Zašto nešto sličnoni je napisao veliki ruski Solženji-cin spreman da brani svaku svojuispisanu rečenicu?

Krleža je bez problema pisao usvoj vili u Zagrebu za vrijeme tzv.NDH pod Pavelićevim režimom.Na ravno, kad je riječ o ovoj dvojici(i ne samo njima) komunisti kojisu preuzeli vlast u socijalističkojJu goslaviji, tražili su (čitaj, zahti-jevali) “vraćanje dugova“. Oni suna to pristali. Šteta, jer se radi zai-sta o književnim veličinama, s timšto Krleža nikada nije imao krizuidenditeta.

Kakav je to histrorijski usudBo sne o kome ponekad govori-te? Radnja Vaših romana, “Mi -mar”, “Gazi Husrev-beg” i “GaziIsa-beg”, smješteni su u 15. i 16.,ali se vraćate i u 14. sto ljeće,vri jeme satiranja slje d benikaBo sanske crkve. Kao da su sesva politička pre vi ra nja izme-đu Istoka i Za pada pre lamalapreko Bos ne. Ili se historija su -ro vo poigrala samo sa jednimnarodom - Bošnjacima... Ka koda nas vidite Boš njake, ra nijekri žarski ratovi, a nakon od la -ska Osmanlija - genocidi. Da lisu se Bošnjaci mogli iz vu ći izovog historijskog procjepa?Nije li začuđujuće da su op s taliu ovome vi še stoljetnom tra - gičnom procjepu?

U posljednjem ratu naučio samjednu, po mome mišljenju značaj-nu stvar – a to je: za Bosnu se tre -ba boriti. Svako na svoj način. Uje-dinjenim, ta će borba dati rezulta-te. Vidite, maločas sam spominjaoAndrića i Krležu i u kakvim su us -lo vima radili i živjeli tokom Dru-gog svjetskog rata. U sličnim uslo-vima su živjeli i radili bošnjački pi -sci Edhem Mulabdić i Rešad Ka -dić. Poslije oslobođenja završili suu komunističkim zatvorima. Hipo-tetički postavljam pitanje: da li jenjihova krivnja veća od Andrićeveili Krležine?

Dakle, ne treba govoriti žalopo -

36

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

Za nekakav odnos postiđenosti i srama prema značajnim historijskim ikulturnim događajima i ličnostima nema opravdanja. Naprotiv mi smodio velike kulture i tra di cije i to trebamo s ponosom isti ca ti. Činjenica jeda nam je to do b rim dijelom nametano, ali smo i sa mi tome doprijeliinferiornim odnosom prema sopstvenoj povijesti, kulturi i tradiciji.Islam ne mo že biti nazadan, ali mogu neki loši interpretatori islama.

j ke o “usudu Bosne“, nego iznalazi-ti načine da se pokaže njena sna -ga. Da budem iskren. Dosta je ina še kuknjave s pozicije žrtve. Svi-jet, u političkom i profitabilnomsm islu ne voli slabe. A mi Bošnja-ci, često ostavljamo takav dojam.Spa dam među rijetke bh pisce kojisu mnogo putovali po svijetu. Sre-tao sam u mnogim zemljama ve o -ma uspješne i uticajne Bošnjake...ali, tamo ne pomaže kukanje, negorad. Rad i obrazovanje.

Drugi dio Vašeg pitanja je mno -go kompleksniji. U najkraćem, Bo -š njaci imaju sasvim dovoljno razvi-jenu vjersku svijest, i imali su je iranije; ali ono što je nedostajalo ijoš uvijek nedostaje je naročito iz -ra žena državotvorna svijest. Da sene zavaravamo, još uvijek možemo

čuti od velikog broja Bošnjaka “onitamo u Prijedoru“ ili “oni tamo uČapljini“. Dokle god svaki dioBosne ne budemo doživljavali kaoneotuđivi dio vlastitog teritorija,dotle će progres u Bosni biti uspo-ravan.

Da li je Evropa mogla zaustavi-ti agresiju na BiH? Sigurno dajeste. I danas se svijet hvali mrvi-cama humanitarne pomoći koju sunam slali. Namjerno kažem “mrvi-cama“ jer je Bosna i Hercegovinakao federalna jedinica BrozoveJugoslavije ulagala značajna sred-stva za humanitarne aktivnostiUN koje su nam bile dužne i oba-

vezne uzvratiti pomoć dovoljnu zaživot dostojan čovjeka. Zatim ne p -r avedni embargo na uvoz naoruža-nja, isključivo Armiji RBiH i sli-čno...

Dalje, ne tako daleka povijestopominje. Razjedinjenost Bošnja-ka (muslimana) kroz historiju če -sto nam se obijala o glavu. Treba-mo i te kako biti svjesne da veliko-srpske, manje velikohrvatske aspi -ra cije prema dijelovima suvereneBosne i Hercegovine su i danas iz -ra žene. Zbog takvog odnosa našihsusjeda dobar ako ne značajan diokrivice snose pojedini bh političarinaklonjeni jednoj ili drugoj opciji.

Duboko sam uvjeren da će Bo -sna i Hercegovina opstati, ali u bo -rbi za njen opstanak morat ćemouključiti sav politički, intelektualni

i ekonomski potencijal i iznaći rje -šenja zasnovana na sistemskimpravnim normama, vladavini pra vai poštivanju nacionalnih i vjerskihprava na svakom njenom dijelu.

Treba li Bosna danas Kulina,mudrog vođu koji je diploma -t ski, bez mnogo ratova, vodioBosnu, čak i onda kada je mo -rao potpisati onaj dokumento odricanju od bogumilstvana Bijelom polju, ali se ništani je promijenilo. Ponekad, tovrijeme, i njegova stalna bor -ba za Bosnu, podsjeća na ovodanašnje...

Ne samo u vrijeme Kulina-ba -na, nego mnogo puta se Bosna mo -rala na neki način odricati nekogod svojih suvereniteta. Vrijeme jeda se s time prestane. Za dobrobitBosne i Hercegovina i svih njenihgrađana. Pristali smo na Vašing-tonski i Dejtonski mirovni spora-zum i šta smo dobili? Karikaturuod države.

U Bosni je ostalo mnogo turbe-ta i mezara iz osmanskog pe -rioda. Kada se prevedu spo -men-natpisi na nišanima i po -tom dođe do dokumenata oonima kojima su ti natpisi po -svećeni, u velikom broju slu-čajeva se vidi da je riječ o du -ho vnim velikanima koji i da -nas svojim humanim djelom

svijetle dunjalukom. Otkudato liko velikana u jednom ma -lom narodu u Bosni? Nisu lisvi, bez obzira na vjeru, u os -mansko vrijeme dobili šansuda se iskažu i kao ratnici, i po -litičari, i duhovne vođe? I mo -gli su napredovati, samo sulta-ni nisu mogli biti. Veliki brojpjesnika je pisao pjesme na tu -r skom, arapskom i perzijskomjeziku i po izrazu i sti lu nisuzaostajali za velikanima pjes -ničke riječi tog vremena.

Treba biti nedvosmislen. Multi -ku lturalnost, multinacionalnost imu ltireligioznost su budućnost

37

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Mi stalno zaboravljamo da je animozitet prema muslimanima kod našihsusjeda postojao i postoji danas, kako u književnosti, tako i na filmu.Cijela plejada pisaca, primjerice crnogorskih: Njegoš, Mihailo Lalić,Božidar Živković, srpskih Vuk Karadžić, Dobrica Ćosić, VojislavMaksimović, Rajko Petrov Nogo, Gojko Đogo, Vuk Drašković, hrvatskih...Mažuranić i drugi, imala je arogantni odnos prema muslimanima i islamubaziran isključivo na mitologizaciji i neprovjerenim usmenim predajama.

Bo sne i Hercegovine. Bosanskohe -r cegovačka kultura i tradicija civi-lizacijske su vrijednosti svih nje-nih građana. U tom konglomeraturazličitosti ima mjesta za sve, alipro blem je ko to želi. Prisajedinje-nje srednjevjekovne Bosne Os ma -n skom carstvu treba posmatrati sviše aspekata. Osvajačke aspiraci-je njenih susjeda Germana i Uga -ra sa zapada i Bizanta sa istokaprekinute su, a Bosna opstala podzaštitom jednog moćnog carstva,daleko pravednijeg od onih koji supro gonili bogumile iliti “dobre Boš -njane“. Pazite paradoksa! Da liVam je poznato iz svekolike povije-sti da je ijedan narod nazivan“dobri“? Velika osmanlijska civili-zacija naravno da u Bosni ostavljavelike povijesne tragove na svimpoljima njenog razvoja: političkom,ekonomskom, vjerskom, kultur-nom, istovremeno stapajući se sasvim vrijednim kod domicilnogsta novništva.

Drugo, Turska je bila ozbiljnadržava i sve do početka opadanjasvo je moći znala se nositi sa razli-čitim etnosima i religijama na pro-storima koje je pokrivala njena up -ra va, pa tako kad je riječ i o Bosni,koja je recimo u vrijeme sultanaSulejmana Kanunije imala većiste pen suvereniteta na svom teri -to riju nego ga ima danas. Ondanas nikakav razvoj i procvat Bosneu to vrijeme ne treba čuditi.

Možemo li reći: Bošnjaci suna rod koji sporo pamti, a br -zo zaboravlja? Već stoljećimazatiru se tragovi njihovog vje -r skog i nacionalnog identite-ta. U svim krajevima spaljujuim se biblioteke, ruše mezar-ja, džamije. Naprosto, zbog“uzvišene“ multikulturalno-sti Bošnjaci dolaze u pozicijuda se stide svojih velikana iz

prošlosti, svoje kulturne hi s -to rije, kao arhaične i nadiđe-ne, da bi prihvatili ono mo -derno i napredno? Da li mul -ti kulturalnost i sekularizampo drazumijevaju odricanje iodbacivanje svoje vjere i tra-dicije?

Bošnjaci pamte i ne zaboravlja-ju. Pogotovo poslije posljednje ag -re sije. Ali da trebaju izmijeniti svojodnos prema izgradnji vlastitebudućnosti – to svakako. Već samnegdje rekao da je zajednički životuz uvažavanje svih različitosti nje-nih građana – budućnost Bosne iHe rcegovine. Ko god multikultu -ra lnost i sekularizam tumači kaood bacivanje svoje vjere i tradicije,naj blaže rečeno je neuk u demok -ra tskom smislu. Oni koji su rušili iruše džamije, prekopavali ili pre -ko pavaju mezarja, najrječitije go -vore sami o sebi i to je za svakuosu du. Ali, to se odnosi na dest ru -ktiva ponašanje svakog pojedincama kom narodu ili vjeri pripadao.I Allah dž. š. je protiv svakog obli-ka destrukcije.

Za nekakav odnos postiđenostii srama prema značajnim historij-skim i kulturnim događajima i lič-nostima nema opravdanja. Napro-tiv mi smo dio velike kulture i tra -di cije i to trebamo s ponosom isti -ca ti. Činjenica je da nam je to do b -

rim dijelom nametano, ali smo isa mi tome doprinijeli inferiornimodnosom prema vlastitoj povijesti,kulturi i tradiciji. Islam ne mo žebiti nazadan, ali mogu neki lošiinterpretatori islama.

Nije tajna da se neki nemusli-mani na Zapadu oduševlajva-ju porukama Hazreti MevlaneRumija, čak se i križaju predme zarom nekog duhovnog ve -li kana, iako iznad njegove gla -ve stoji veliki zeleni turban.Nije li ljubav prema Bo gu istaza sve ljude, što je i Mev laninaporuka. Ljubav ne ma vjeru,ona je ljubav u na j čistijemobliku, kaže da nas jedan odbošnjačkih šejhova.

Zašto nas treba čuditi što se ne -muslimani na Zapadu s poštova-njem odnose prema Rumiju – jed-nom od najvećih pjesnika u povije-sti čovječanstva. Kao što je nor-malno da mi čitamo antičke grčkei rimske pjesnike, srednjevjekovnuevropsku književnost pa sve do sa -v remenih svjetskih pisaca, nije lino rmalno da čitaoci Zapada čitajuRumija, ali i savremenika poputOr hana Pamuka ili bh pisaca Ne -džada Ibrišimovića, Dževada Ka -rahasana, Tvrtka Kulenovića idru ge. Nama ne treba ushit Zapa-da nego poštovanje.

38

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

Vas čudi da je Andrić svoje romane “Na Drini ćuprija“ i “Travničkahronika“ objavio neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a pri tomzaboravljate da ih je nediran od njemačkih okupacionih vlasti pisaomirno u Beogradu tokom rata, nikada ne osudivši zločine okupatora niprije, ni tokom, ni poslije rata. Ne treba zaboraviti da je on dvije decenijeproveo u diplomaciji Kraljevine Jugoslavije, da je u ime Vlade KraljevineJugoslavije potpisao pakt o nenapadanju sa Hitlerovom Njemačkommarta 1941. godine. Kao diplomata poslije tri mjeseca nakonbombardiranja Beograda, vraćen je u zemlju. Trebao mu je pobjednik. Idobio ga je 1945. godine. Pobjednik, po čijim je direktivama moraoisključivo pisati.

U potpunosti bih se složio sasta vom uvaženog šejha čije riječinavodite.

Da se Vratimo vašim romani-ma. “Gazi Isa-beg“ je pohva-ljen od književne kritike alini je dobio “Nagradu Meša Se -limovića“. Prof. dr. FahrudinRizvanbegović sa Filozofskogfakulteta u Sarajevu je napi-sao: “Kvalitet romana je fasci-nantan.“

Prof. dr. Muris Bajramović mojro man “Mislio sam da je mjesecžut“ svrstava među nekoliko naj -bo ljih ratnih romana u historiji bhknjiževnosti. Taj roman je bio no -mi niran za Godišnju nagraduDru štva pisaca BiH. Nije prošao.Go dinu kasnije za istu nagraduno minirana je moja knjiga “Sone-ti“. Nije prošla. “Mimar“ i “GaziHu srev-beg“ su nominirani zaknji ževnu nagradu “Skender Ku -le nović“. Nisam nagrađen.

I za to imam svoje mišljenje.

Mi slim da su neki članovi žirija unacionalnom ili ideološkom rasko-raku. Ali, mislim da je neoprostivoda se nagrada “Meša Selimović“olahko daje u Beograd, Zagreb iPodgoricu, a svjesno zaobilaze bhpisci. Ko daje bh piscima književnenagrade u susjednim zemljama?To liko o nagradama.

Nagrade niste dobili, ali zatoimate veliki broj čitalaca...

S ponosom mogu reći da samako ne najčitaniji a ono među naj-čitanijim piscima u Bosni i Herce-govini, ali i van nje. Na nagovormog izdavača za drugo izdanje“Mi mara“ ubacili smo pored izvo-da iz recenzija i književno-kritič -kih studija i izvode iz nekoliko pi -sa ma čitalaca upućenih meni sauti scima o romanu. Dirljiva je i fa -s cinantna iskrenost u njihovim pi -s mima. Čitaoce, ma kako dobrovla dao zanatom ne možeš zavara-ti. Jedan jedini čitalac mi je važni-ji od ma kakve književne nagrade,

po gotovo kad znam sastave žirija.Do bro je biti čitan a nenagrađivanpi sac. Ako te pri tom sudski progo-ne, još bolje.

Roman o gazi Isa-begu, s obzi-rom na vrijeme, trebao je pre t -hoditi ovome o Husrev-begu,ali se to nije desilo. Kada ihdanas posmatramo kao histo ri -jske ličnosti, možemo li reći daje Isa-beg bio osnivač Sa ra jeva,a Husrev-beg ga je eko nomski ipolitički razvio u šeher? Ovegodine smo obilježili 550-tu go -dinu Isa-begove va kufname.Ka kve su bile njihove osobinekao insana, njihov odnos pre -ma nemuslimanima?

U pravu ste. Dok sam prikup -ljao arhivsku građu za “Mimara“ i“Gazi Husrev-bega“ nedostajao mije znatan broj relevantnih činjeni-ca o Isa-begu. Otuda taj redoslijed.Prvobitna ideja je bila još 1997.godine, da napišem “ENDERUN& Na Drini ćuprija“, ali za to sutre bale godine priprema i sakup -ljanja građe.

Na ovako malehnom prostoruto je teško odgovoriti. Svaki na svojna čin su me opčinjavali svojim ka -ra kterima i osobenošću. Recimo,kad sam pisao “Gazi Husrev-bega“i moja porodica je bila iznenađenamojim ponašanjem. Također i pri -ja telji i poznanici. Jednostavnotoplina i plemenitost Gazi Husrev-begova nalazili su mjesto u mojojduši. Lično, za mene je to najvećiuspjeh, jer važim za poprilično“ters“, kako Vi velite, insana.

Od Isa-bega sam usvajao nje-govu ličnu hrabrost da razmišljami govorim bez ograda. Da k le, oboji-ca mogu biti uzori svim gra -đanima Bosne i Hercegovine bezobzira na vjeru i naciju, ali i po -kazatelj kako se čini dobro za svo -ju zemlju. Mis lim da sam dijelove

39

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Jedan jedini čitalac mi je važniji od ma kakve književne nagrade, po gotovo kad znam sastave žirija.Do bro je biti čitan a nenagrađivan pi sac. Ako te pri tom sudski progone, još bolje.

njihovih karaktera otkrivao sje-dinjene kod velikog vezira Meh-med-paše Sokolovića.

Svjedoci smo bili nedavno obi -lje žavanja 550 godine potpisivanjaGazi Isa-begove vakufname. Slije-deće godine navršava se 550 godi-na od kada je Sarajevo postalo sje-dištem bosanskog sandžaka ilitisa ndžak Bosna. Mislim da se takviili slični događaji ne bi trebali obi-lježavati stereotipima koji su sveučestaliji.

Poslovna zajednica Izdavača iknjižara BiH proglasila Vas jenajboljim autorom a roman“Mi mar“ najboljim za 2002. go -dinu - štivo o Hajrudinu Mi -maru koji je gradio ćupriju uMostaru. Ovo je prvi roman izove Vaše trilogije? Možemoustvrditi da se Vi već više odde set godina bavite historijomosmanskog perioda kroz 15. i16. vijek. Nakon toliko godinaistraživanja, možete li nam re -ći, s obzirom na stoljeća u koji-ma je raslo ovo carstvo, šta jebilo razlogom procvata, ali inje govog pada?

Ja to jesam u početku zamisliokao trilogiju. Ali već ste spomentu-li da je objavljen i “ENDERUN &Na Drini ćupriji“, dakle već može-mo govoriti o četvrtom romanu izove serije, a uveliko radim naromanu “Svjedok“ koji obuhvaćaperiod od 1832. do kraja 1995.godine. Kao što sam u prethodnače tiri ukazao na razloge procvataBo sne u svakom smislu pod os ma -nskom upravom, u “Svjedoku“ ćuukazati na razloge njene stagnaci-je u razvoju.

U najkraćem, u svim svojim ro -manima mene je interesirao feno-men vlasti i ljudske potrebe dabudu moćni i častohlepni. To bi biosuštinski odgovor na vaše pitanje.

“Gazi Husrev-bega” na turskijezik prevodi jedan od trenu-tno najboljih turskih prevodi-laca, Suat Englü. O kakvomse projektu radi? Hoće li bitipromocija u Turskoj? Ovajprojekt, koliko znam, je tre-bao biti završen još krajemprošle godine. U čemu je pro-blem?

U svakom slučaju objavljivanje“Gazi Husrev-bega“ na turskom je -ziku očekujem s nestrpljenjem. Is -tina, roman je trebao izići još pro -šle godine, ali razloge treba tražitiu bolesti gospodina Suata Eng lüa,zatim na mom insistiranju da une-sem izvjesne dorade u roman. Zasada stvari dobro idu i mislim daje ovo godina kada će ovaj moj ro -man na turskom jeziku ugledatisvjetlo da na.

Svako poglavlje romana u na -zi vu nosi jedno od Allahovihimena, tako da imamo 99 po -glavlja. Jednom ste objasnilida to nije Vaša ideja, nego Ga -zi Husrev-bega? Govore li oto me dokumenti?

Mislim da je sve u romanu u te -

o rijsko-književnom smislu urađe-no i da se ne može dalje istraživatinego u njegovoj strukturi i kompo -zi ciji. Svjestan veličanstvene sim-bolike u svakom od 99 lijepih Boži-jih imena odlučio sam da naslovimpoglavlja u romanu imenima Alla-ha dž. š. Prije toga sam konsulti-rao neke od najistaknutijih bošnja -č kih islamskih učenjaka, da bihbio siguran u ispravnost svoje na -ka ne s islamskog aspekta. Dakle,ideja je moja, a moje istraživanje itraženje novih strukturalno-kom-pozicionih rješenja u romanu nas -ta vljam i dalje.

Nije Vam bilo teško da otputu -je te, recimo, u skandinavskeze mlje i promovirate svoje ro -ma ne...

Već sam rekao, volim putovati.Ali važnije od toga volim se srestisa svojim čitaocima. Bez direktnekomunikacije čitalac – pisac u trži -š nim uslovima teško je prodatiknji gu. Srećom, ja takvih proble-ma nisam imao ni u Evropi ni uSAD. Da ne budem neskromanmi slim da su moji romani stvorilizavidnu čitalačku populaciju koja

40

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

Za nekakav odnos postiđenosti i srama premaznačajnim historijskim ikulturnim događajima iličnostima nema opravdanja.Naprotiv mi smo dio velikekulture i tradicije i to trebamo sponosom isticati. Činjenica je danam je to dobrim dijelomnametano, ali smo i sami tomedoprijeli inferiornim odnosomprema sopstvenoj povijesti,kulturi i tradiciji. Islam ne možebiti nazadan, ali mogu neki lošiinterpretatori islama.

se mjeri i hiljadama. Volio bih datakvo nešto pođe za rukom i nekimmojim drugim kolegama.

Ja čitaoca uvažavam, ali uvaža-vam i primjedbe i sugestije ne doz -vo ljavajući ipak da to preraste upo pulističko dodvoravanje. Mislimda se moji čitaoci i ja odlično ra zu -mi je mo.

Ako ne griješim, iduća godinaje 40 godišnjica Vašeg knjiže -v n og stvaralaštva. Zbirku po -

ezije “Grijeh pjesme” objaviliste davne 1973. godine. Nakonnje ste objavili još dvadeset idvi je knjige (poezija, radio-dra ma, publicistika, dokume -ntarni TV film, TV drama, po -zo rišne predstave, romani).Za ista, veliki opus. I cijelo vri -jeme ste profesionalni pi sac,živite od onoga što napišete.Da li je moguće danas ži v jetiod pisanja?

Znate, četrdeset godina je ciojedan ljudski vijek ispunjen uspo-nima i padovima, srećom i nesre-ćom, ali literatura u mome slučajuje nešto što sam intenzivno živiosve to vrijeme. Vidite, godine 1973.ja sam bio najmlađi pisac u bivšojJugoslaviji sa objavljenom knji-gom. Sam i bez generacijske podr-ške. Stariji su bili ispred mene, amoji vršnjaci pristizali tek nekoli-ko godina kasnije. Generacije pisa-ca rođena od 1945 – 1950. godinebili su snažna i kompaktna cjelina,a ja sam među njih zalutao, družiose i boemisao. Ne mogu reći da menisu prihvatali, ali ipak se osjećaogeneracijski jaz. U suštini bio samsam da samlji ne mogu biti. Sje-

ćam se jednog davnog razgovora sapokojnim Danilom Kišom na ovutemu. Sjedili bismo u jednoj caffebašči u Dubrovniku ispred Kneže-vog dvora. Pamtim da mi je rekao:“Akmadžiću, sve što si napisao išto budeš napisao, sve će izlaziti iztvoje usamljenosti i pustoši.“

Taj nauk i danas nosim i inten-zivno proživljavam. Što se tiče dije-la Vašeg pitanja kako uspijevampreživjeti kao profesionalni pisac –jednostavno, zahvaljujući mojimčitaocima.

Pretpostavljam da se odmara -te nakon dvotomnog romanao Me hmed-paši Sokoloviću.Ipak, na kraju, neizostavno jepi tanje: Kakvi su Vaši daljnjiknji ževni planovi?

Pisac se ne odmara. Isuviše jeizazova, a život mi se čini sve kra-ćim. Već sam natuknuo da pišemnovi roman “Svjedok“, a do krajagodine trebao bih završiti monog -ra fiju “Sarajevo – Stari Grad – ju -čer, danas, sutra“ povodom 550 go -dina osnivanja Sarajeva i njegovogproglašenja šeherom i sjedištemsa ndžaka Bosna.

41

HAZIM AKMADŽIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Objavio:

“Grijeh pjesme“, poezija, 1973.“Dječak i ptica“, radio drama, 1980.“Usamljeno pročelje“, poezija, 1981.“Zarobljeni vjetar“, radio drama, 1981.“Prijatelji“, radio drama, 1982.“Tiše, probudit ćeš Ivana“, TV drama, 1983.“Gola slika“, poezija, 1988.“U zemlju ukopan“, poezija, 1990.“Zelene beretke“, publicistika, 1993.“Zelene beretke“, dokumentarni TV film,1993.“Mors mortis“, priče, 1997.“Kristalni predak“, poezija, 1997.“Izabrane pjesme“, poezija, 1997.

“Zločin je zaboraviti zločin“, (zajedno sa Z.Ključaninom) publicistika, 1998.“Tajna dvorske lude“, pozorišna predstava,1998.“Mislio sam da je mjesec žut“, roman, 1999.“Tajna dvorske lude“, roman, 2000.“Mala enciklopedija“, priređivač, 2000.“Soneti“, poezija, 2001.“Mimar“, roman, 2002.“Gazi Husrev-beg“, roman, 2005.“Gazi Isa-beg“, roman, 2007.“ENDERUN & Na Drini ćuprija I-II“, 2010.“Mimar“, drugo izdanje, Connectum, Saraje-vo, 2012.

Dakle, ne treba govoritižalopojke o “usudu Bosne“, negoiznalaziti načine da se pokaženjena snaga. Da budem iskren.Dosta je i naše kuknjave spozicije žrtve. Svijet, u političkomi profitabilnom smislu ne volislabe. A mi Bošnjaci, čestoostavljamo takav dojam. Spadammeđu rijetke bh pisce koji sumnogo putovali po svijetu.Sretao sam u mnogim zemljamaveoma uspješne i uticajneBošnjake... ali, tamo ne pomažekukanje, nego rad. Rad iobrazovanje.

BIJELI ZID

Sputani su dani i noći. Kročim iz vlastitog kruga U oboljele ulice dok bijeli zid moli za ples riječ Nasmijanu. Dolje, u dnu čestara, naoštreni zupci lome Kosti onih što od straha raspamećeni mrtve broje sate.Svaki je povratak nesiguran u misao što se protiv mene Okreće. Mrci što putuju bez ruku, nogu, očiju, zaposjeli Drumove su, i odavno sam ništa, osim običan cinik Zaokupljen teretom svoje oholosti, a to je, znam, suviše malo.

1992.

gorčinu ispljuni

ako živ se vratišako dovučeš skladni skeleti mesoispij čašu dobrog sufijskog vinaprepariranu kožu svojurazastri po stolukao tetoviranu vojnu kartupa gorčinu ispljunis raskošima mrakaodbij jatakešto ti glavu krijuposljednji metakispali u vrijemeili nevrijemeproslavi se zagonetkomkoju nosiš dugoti ne plačeš višekatkad samo rosiš

1992.

42

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

Poetski glasovi: Hazim Akmadžić

Akmadžicev književni opus, barem do sada, ni pri-bližno nije istražen na način kako to to svojim kvalite-tom zaslužuje. Za ovakav odnos književne kritike pre -ma njegovom djelu poštoji više razloga. Među najvaž-nije svakako bih ubrojio jedan razlog koji po mommišljenju zaslužuje du b lju analizu i objašnjenja.

Akmadžić je, naime, pisac iz van svakog generacij-skog odre đe nja, jedan od rjeđih pisaca sa ovih prosto-ra koji nije podlijegao pomodnim trendovima, niti do -zvoljavao da njegova poezija os tane na razini pukogefektiranja.

Činjenica je da se 1973. godine javlja svojom prvompjesničkom knjigom “Grijeh pjesme“ sa tek navršenihosamnaest go di na. Ta knjiga je tada nagovješ ta valapjesnika izrazitog talenta koji je svoj, za mladića tihgodina, iznenađujuće tragični doživljaj svijeta, lomiou pjesmi. Naravno da ga je to odmah svrstalo međuone malobrojne pjesnike koji pored nesumljive darovi-tosti svojim “crnilom“ nisu mogli za do biti simpatijeondašnjih so ci ja lističkih higijeničara svega što je nabilo kakav način odudaralo od “poletnosti duha, soci-jalne an gažiranosti i kolektivistič kog op timizma“.

S druge strane, Akmadžić se kao književna pojavajavlja u trenutku kada je već bio zatvoren jedan pje-snički i generacijski kru g poznat pod imenom “sud bo -nosni dječaci“. Ruku na srce, većina se njih svojim pje-sničkim ostvarenjima i potvrdila, ali je za nimljivo dase Akmadžić pojavljuje u međuprostoru između ovegeneracije i generacije pjes nika koja će stasati teknekoliko godina kasnije poput Slobodana Blagojevića,Hamdije Demirovića, Feride Duraković, Mire Petrovi-ća, Željka Ivankovića, Hadžema Hajdarevića, Džemalu-dina Latića, Vladimira Srebrova i drugih. Do godilo seda je svaka od ovih generacija zaobilazila Hazima Ak -madžića, a ni on nije činio niš ta da se njima približi.

Goran Samardžić

Mjesto gdje skupa spiju

smijeh

ćutim kako mlohava sjećanjamašu iz daljinei treperavi august usne ledikako kroz one punjeneEliotove ljudeslijepo tumaraju ulicesmiju se ministri i ministricebivših sadašnjih i budućih vladasmiju se krezubi delegatičinovnici s pivskim trbusima i slinamasmiju se djeca zanesena igromsmiju se novinari-cinicipisci se smijuvojnicipolicajcismiju se mislim doušniciubice i žrtvezatvorski stražarimalo ko da se ne smijesmiju se i mrtvi oslonjeni na bašlukeusred šehitlukana svim stranama svijetadok obezglavljenumire i ovaj dan kao što uz tarabe u zavičaju umire slijepi ostavljen pas

1992.

oči u oči

greblja su puna vojnika i vrijeme oblikuje sumahnutost u ranjenoj glavi iz koje izlaziš modar od krvinema opasnosti

43

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

vrijeme je da podigneš hrdajući pogled preobražen iz nemoći

u svijet treba da kročišrazuman ili nerazumansvejednoako jeoči u oči

1992.

ŠEHITLUCI

Ne libeći se ni časka čučnuli smo i molili se Dok se oko nas širio miris oznojenih konja. Čuli smo ne tako glasnu šutnju meleka. Neko je spomenuo pretke. Neko se među nama Nasmijao isturivši bradu i usne poput rasječene naranče. Koplje se pobodeno u zemlju prestalo njihati.Nišani su podsjecali na bijela jedra,Mezarja na male lađe.Jedan se šehid pridigao, sablju pripasao,Složio čalmu oko glave,Pogledao desno i lijevo,Potom iskoračio iz kabura.

Zapucketao je pijesakPod njegovim čizmama.Skoro da se mogao nazrijeti kraj pričeKadli molitva naša utihnuBaš dok je uzjahivao ataI potjerao ga, tek vrhom mamuzaDotaknuvši mu sapi.

1993.

zmija i ruža

MAGLA, POGLED

Stigao niotkud dok mu se s tijela otapaju ledenice.Sve je zamišljeno: cijev uperena u moju glavu,Prst na obaraču, oko na nišanu, okrvavljeni pamuk uglavi,Jezero u kojem sedmoglave aždahe i moj didNagnuti nad kantarom važu dane i godine, riječiŠto frcaju iz svakojakih usta i svako zlo od njihPočinje; pa ni beni dobra ni pametnu sreće.

Jedemo svakodnevno. Izjedamo bližnjeg svoga ibližnji Izjedaju nas poredane pred ulazom u bioskop. Nestrpljivi smo i omamljeni živim slikama utonulimu tamu Pitamo za leglo opsjena na koje reže zvijeri –Metabolizam i krv što ih izravnavamo s vodom.

Riječi u toplim košuljicama kriju doba i nedoba –Dušnik proboden vrhom noža davno preslikan sazidova Špilja u kojima smo odsjedali kao u najluksuznijim Hotelima jedući iz kristalnih činija crvene trešnje –Moru naših ribolikih predaka.

Zbog toga su u nas glasoviti iskidani dječiji udovi, Razbacane cipelice sa krvavim flekama i čudesnom Spremnošću da vidimo a ne vidimo, čujemo a nečujemo Zavučeni u svoje kružnice koje radije nazivamo Mentalnim sklopovima. Sve je to naš soj, naša slika I prilika, pa se ti onda razumi kako ćemo dalje.

1993.

44

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

LJETOPISCI SU PO BOSNI BILJEŽILI ČUDA

Nisu drumovi samo za časne: Prolaziše njima vojne, sile, kuge, bijeda. Historija i ratišta odmarali su se na kaljavoj praznini. Duž njih izrastala su vješala od kestenova drveta Pa čovjek nije mogao biti siguran da li je više povješanihIli kestenja na granama.

Razbojnici ogrnuti teškim pancir-košuljamaOtimahu drumarinu i mostarinuKreveljeći se idiotima od bakra i baršuna.Svi su samo zavađali braću,Sinove vraćali majkama na tabutima,A sestre su u noćima puna mjeseca sjekle ruse koseDok su duge tmice putnike zavaravale snom.

Ljetopisci su po Bosni bilježili čuda: kletvu Isusovu, Plač Muhammedov, žal Mojsijev. Gledali su kako kurjak S noćnog praga priziva vukodlake u kolo i u naše postelje Nagoni one što nam u gvožđa utjeruju muda.

Psi su crkavali otrovani ljudskim mesom, Topovi kano satanini pijanci bljuvali vatru Iz daljine noseći kužni smrad nepoznatih predjela, Ledenih mrtvačnica, kurvanjske mistike. Baš su po Bosni ljetopisci bilježili čuda.I danas ljetopisci po Bosni bilježe čuda: Jajoliku glavu političkog diletanta spominju često, Krv što se s drugom krvlju miješa, jagmu o kamenove, šume, Rijeke, jezera, more, drumove. Bilježe plač rasute djece što Pronose porodične hamajlije - djeliće napuštenih ognjišta.

Još mnogo šta bilježe ljetopisci po Bosni. Ali, nikako kalemov trag da ostane o mirisu ruže Što se od zgarišta širi usred sunčanog dana Dok putnik nevoljko glavu okreće od kamena Gdje zmija se gnijezdi, gdje skupa spiju zmija i ruža.

1995.

45

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)

Mimar11.

Prošlo je nekoliko dana otkakoje Husein-paša napustio Mostar.Čaršijom još uvijek nisu prestajalekružiti priče o njegovom susretu sašejh-Ishakom. Bijaše u tim govor-kanjima pretjerivanja i različitihvi đenja događaja. Svako je susretuHusein-paše i šejh-Ishaka doda-vao nešto od onoga što je samo onvidio i čuo; pa i pored brojnih svje-doka, sve ono što se tada desilo,malo je sličilo stvarnom događaju.Nisam mogao dokučiti da li je uljudima bilo svjesne želje da svo-jim kazivanjima mijenjaju smisaoi tok dešavanja od prije nekolikodana, ili su oni to činili bez ikakvesvijesti o tome da se bitno razliku-je ono što kazuju i ono što se stvar-no dogodilo.

Sve se zapravo zbilo nekakonenadano i bijaše toliko nevjerova-tno da mi i sada izgleda u potpuno-sti besmisleno pokušavati pronik-nuti u suštinu onoga što su svi mo -gli tada vidjeti i čuti. Rahim-aga,koji je stajao na nekoliko korakaiza Husein-paše, iskoristio je tre-nutak šutnje, nakon što se pašaprestao smijati čuvši od šejh-Isha-ka kako na magarcu obilazi car-stvo, te sasvim neodređeno, niko-me se posebno ne obraćajući, rekaokako je nedolično da neko takav,ko na magarcu obilazi carstvo, ko -lje ovna za žrtvu i sretan početakzidanja ćuprije. Rekao je još da ta -kav milodar treba da pripadne sa -ndžak-begu, i da on, mostarski diz-dar, moli u ime Mostaraca da Hu -

sein-paša učini takvu čast. Ljudiokupljeni oko gradilišta glasnimpo vicima podržaše Rahim-agu, apaša, prije nego je bilo ko od nas imogao stići da nešto kaže, iskora-čio je izvadivši handžar iza pojasai krenuo ka drvenim merdevina-ma koje su bile prislonjene uz liti-cu i spuštale se ka dnu skele, gdjesu stajali dječak čudotvorac, Alija,Aziz i jedan irget, pored ovna što jeležao na stijeni i kome su sve četi-ri noge bile vezane užadima. Pog -le davši odozgo, paša je vratio han-džar za pas i počeo se spuštati, aza njim i Rahim-aga. Njegov brat,ko ji je predvodio pašinu pratnju,dao je znak rukom četverici vojni-ka da svojim tijelima sačine živištit na uzanom platou ispred ske -le. Ono što će se dogoditi svega ne -ko liko časaka kasnije, mogli smovid jeti samo mi koji bijasmo uzske lu, vojnici na platou i ljudi oku -p ljeni na desnoj obali. Šejh Ishakje stajao po strani, nezainteresira-no gledajući preko Neretve, a dani ko, u to sam bio siguran, nijemo gao odrediti u šta je upro svojpogled.

Vidjeli smo kad je Husein-pašasi šao. Irget koji je čuvao ovna, ne s -pretno je prišao paši i poljubio ga uruku. Zatim je sandžak-beg klek-nuo na lijevo koljeno, oslanjajući sestopalom desne čizme na uzani ob -ra đeni kameni plato, lijevom ru -kom iskrenuo ovnujsku glavu, adesnom isukao handžar, krenuvšioštricom ka životinjskom vratu.Tad smo svi začuli šejhove riječi:

- Pašo, ruka koja je prolila ljud-sku krv ne može i ne smije zaklatikurbana.

Husein-paša, čuvši šejhove rije-či, zastao je za trenutak dok se oš -trica noža bjelasala. Zatim je sna-žno zamahnuo prema ovnujskomvratu. Ali ma koliku silinu da jeunio u taj zamah, sječivo handžarazaustavilo se tik iznad vrata živo-tinje, i ma koliko da se paša trudio,ruka i nož niže nisu mogli.

Husein-paša se upinjao iz svesnage da spusti oštro sječivo navrat ovna, ali mu to nije uspijeva-

“Mimar” Hazima Akmadžića nijenikakav tradicionalni istorijskiroman. Akmadžić je istražio spisei dokumente, zaronio u istoriju,ali njegov duh je duh pjesnikakoji bićem ponire u nekolikosvjetova; u svijet Bosne iHercegovine, u svijet islama, usvijet čovjekovog graditeljstva, anaročito svijet ljudsklh sudbina,uvijek istih i uvijek različitih. (...)Akmadžić se već ranije dokazaokao dobar romansijer, ali“Mimar” je izuzetan domet kojiće ga dovesti među najboljebosanskohercegovačkeromanopisce.“

Prof. dr. Tvrtko Kulenović

*

“Na (...) znanstvenoj mrežiAkmadžić gradi (uključujući i njusamu) proznu tvorevinu. Tu većdolazi do izražaja piščevaimaginativna raskoš (doistaraskoš!) kao i inovativnost uposve modernom(postmodernom) proznompostupku.“

Prof. dr. Zilhad Ključanin

46

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

lo. Mi koji smo stajali gore, sasvimjasno smo mogli vidjeti kako mu seod siline napinju žile na vratu, aliruka je i dalje bila nepomična. Šej-hov glas je bio još razgovjetniji ijasniji:

- Allahova je to volja, pašo. Alla-hova, i ne možeš ništa promijeniti.Gospodar svega na zemlji i nebesi-ma neće primiti žrtve od onogakoji je ubijao nevine... Džabe ti ješto se upinješ, pašo.

Silinom kakva se nije moglaočekivati u njegovim godinama, aimao ih je blizu šezdeset, Husein-paša se uspravio, šutnuo nogompo valjenog ovna, vratio handžar zapas, bijesno pogledao u prestrav-ljenog irgeta, promrmljao Rahim-agi nom bratu nešto što nismo mo -g li čuti, i počeo se uspinjati uz me -r devine, i da dva vojnika nisu gorena platou kleknuli i rukama pridr-žavali njihove krajeve, siguransam da bi se skupa s pašom strmo-glavile. Vojnici mu pomogoše, prih-vativši ga za ruke da se ispne, ičim se uspravio, bijesno je pogle-dao po okupljenim ljudima, mah-nuo da mu privedu konja, uzjahaoi, pun srdžbe, snažno ga podbovšipetama svojih čizama u slabine,potjerao između okupljenog naro-da. Vojnici u galopu krenuše zanjim. S obje strane rijeke na njezi-nim obalama, sve dok se paša nijedo kopao druma, vladao je múk iniko od okupljenog naroda nijepro zborio ni riječi. Kad je pašinako lona počela zamicati drumom,Ra him-aga, bijesan i crven u licuod srdžbe, naredi dvojici svojih ne -fera da vežu šejha Ishaka i da gaot preme u tvrđavu. U tom času is -tu piše Abas i peterica njegovih je -ni čara, stadoše ispred šejha, a Ra -him-aga se ukoči u mjestu, iznena-đen i uplašen prijetnjom koju jeizgovorio Abas.

- Dizdare, šejha niko neće ni g -

dje voditi. On je pod zaštitom veli-kog vezira. Za njega sam ja odgo-voran. Šejh Ishak je došao ovdje dauči dovu i zakolje kurban za sretanpočetak radova na ćupriji, i on ćeto, zahvaljujući milosti Allaha,dž.š., i učiniti.

- U Mostaru, Abase, mene sepi ta.

- Ti i tvoji neferi trebate biti ukulama, a kadijino je da krivceoglašava krivima i nevine nevini-ma. Nije li tako, kadijo?

- Baš tako, alajbeže, a ti se,Rahim-aga, okani ćorava posla ipu sti šejha Ishaka da dovrši onošto je naumio.

- Kadijo, zar si i ti protiv mene?- Nisam ja protiv tebe, samo

sam na strani Šerijata i pravde, aoboje su ovoga puta na strani šejhaIshaka.

- Ali, nije li on maločas osramo-tio Husein-pašu?

- Koliko znadem, a svi su tovidjeli, Husein-paša je otišao neoptuživši nizašta šejh Ishaka.

- Ali, kadijo...- Nema ništa “ali“. Svi smo

vidjeli da je Husein-paša odjahao ada šejh-Ishaku nije uputio nijedneriječi prijekora ili optužbe. Čini seda je i paša ovaj događaj prihvatiokao volju Allaha, dž.š., i ne vidimrazloga da ti tu išta mijenjaš, nitite je bilo ko za to ovlastio.

- Ti si, kadijo, svjedok da je ovajovdje, Abas, nedavno napao mojeljude i nekoliko ih ubio.

- Ja, opet, znadem da su tvojineferi napali njegove janičare i dasu se ovi samo branili, a u borbi bi -li vještiji. Koliko znadem, ti si pre -ko svoga brata, dizdara Broda naDrini, izvjestio Husein-pašu, a vi -dio si, sandžak-beg nijednom ri je č -ju nije optužio alajbega Abasa zabi lo kakav zločin, što znači da unje ga i njegovih ljudi nema krivi-ce.

- Meni se čini, kadijo, da ti voduokrećeš na Abasov mlin.

- Krivo ti se čini. Već sam ti re -kao, dizdare, ja se samo držim Še -rijata i pravde, a na to sam se za k -leo Allahu, dž.š., i svijetlom caru,čijim sam beratom i postavljen zakadiju u ovom šeheru.

- A možda, kadijo, ti nisi bašupo znat sa svim, pa ti nije pozna-ta prava istina?

- Kako to misliš?- I sam znadeš da u Šerijatu ne -

ma milosti za magije i proricanja,a nije li ovaj ovdje, što se nazivašejhom, maločas baš to činio?

- Nije, dizdare, nije. Bio si svje -do kom da je samo opomenuo pašuda onaj koji je okrvario ruke nećemoći zaklati ovna za žrtvu.

- Kadijo, ti optužuješ sandžak-bega da je okrvario ruke?

- Nikoga ja ne optužujem. I ti, ai svi vi ovdje koji ste se okupili,zna te da je sandžak-beg Husein-pa ša prošao mnoge bojne prije ne -go je došao sijeliti u Hercegovinu.A u svakom boju čovjek mora okr-vaviti ruke, nije li tako, dizdare?Šejh Ishak je jasno rekao da za po -če tak ovog hair posla, žrtvenog ov -na ne može zaklati onaj koji je pro-lio ljudsku krv.

- Ali, Husein-paša je vojevaoprotiv din-dušmana.

- Slažem se. Međutim, ti zabo-ravljaš da je i din-dušman stvorenpo Allahovoj volji, i da On jedinizna de pravu istinu. Kad treba pro-liti i dušmansku krv, prije togatre ba odvagati ima li mogućnostida se ona ne prolije, da se i sa ino -vje rnim živi u miru. Tako nas učinaš Kur’an Časni, a tako kazuju išerijatski propisi.

- Savjetuješ mi, kadijo, da nediram nijednog od ove dvojice?

- Baš tako.- Rahim-aga, ne treba meni ka -

dijine zaštite od tebe. Niti smiješ

na mene i moje jeničare udariti,niti te se mi bojimo. Ja sam ovdjedošao po nalogu velikog veziraRustem-paše, a uz znanje presvije -t loga cara. lako već svi znate, do -bro je da još jednom ponovim. Mojeje da osiguram na sve moguće na -či ne, računajući tu i silu, da se ću -p rija završi. Gradnja ćuprije jeodo brena carskom voljom, i zato ćeonaj ko se tome usprotivi biti kaž-njen, pa bio to i ti, dizdare.

- Tako je - javio se Uzeir-beg -tako je, i drukčije ne može ni biti;a ja, kadijo i dizdare, svjedočim daje ovo što kazuje alajbeg Abas car-ska volja, a on i berat o tome ima.Ona se mora izvršiti.

- Kako ću ja upravljati ako se viprotivite mojoj volji?

- Dizdare, urazumi se, u ovomslučaju nema tvoje volje, i nas onane zanima. Ima samo Allahova icarska. Pametan si čovjek, carskisi sluga, nemoj prenagliti, pa da sekasnije kaješ.

- Uzeir-beže, ja, ja... Ja poslijeovoga svijetu i svojim neferima uoči ne mogu pogledati od sramote.

- Rahim-aga, zar ti smatrašsramotom izvršavati carske nared-be?

- Nikako, to nikako!- Pa onda pusti da svako radi

svoj posao. Ne miješaj se u ono štonije za tebe. Budemo li trebalitvoju pomoć, a trebat ćemo, budisiguran da ćemo je tražiti od tebe.

- Znadeš... Znadeš, Uzeir-beže...Ja...

- Kazat ću ti nešto, dizdare, pada završimo ovaj razgovor. Mislina ovaj šeher, na dobrobit sviju, inapose na nagradu i milost kojimanas je obasuo car. Zanemari zlosutkoja stiže od Foče i od onih koji tepodstiču na neposluh, ma od kogadolazila. Gospodar najmoćnijeg ca -rstva na zemlji, budi siguran, zna -de šta se dešava i u najudaljenijem

dijelu njegove carevine. Za odanu ipokornu službu on nagrađuje, a zaneposluh kažnjava. Volja ti je izab -ra ti put. Nije li vrijeme, Zaime Me -h med-beže, da privedemo krajuovu našu hair nakanu i prinesemožr tvu uzvišenom Allahu, dž.š., zasre tan početak zidanja ćuprije?

Masa se s obje obale oglasi po -vi cima odobravanja, a zbunjeni di -z dar povuče se skoro neprimjetnoiza nekolicine svojih nefera, i onise skupa, provlačeći između svjeti-ne, izgubiše putem prema kuli.Šejh Ishak je silazio niz drveneba sa mke, one iste niz koje je sišaoi uz koje se uspeo Husein-paša ada nije uspio zaklati kurbana.Svjetina se nije mogla načuditi.Šejhove ruke bile su raširene, baškao u pti ce krila; činilo se da sto-palima uopće ne dodiruje basama-ka. Prije bi se moglo reći da je ontonuo u pra zninu ispod sebe, sigu-ran kud će i šta mu je činiti. Ljud-sko ga ču đe nje nije zanimalo. Spu-stivši se, zastao je nekoliko časa-ka. Potom je iz njedara izvukaonož, okrenuo ga ka nebesima,držeći vrh okrenut ka dolje, i otpo-čeo glasno izgovarati riječi molitvekoju niko do sada nikada nije čuo,niti je razumio njezina značenja.Jedino u to me su se svi kasnijesložili. Završi vši molitvu, šejh je,isto kao maločas Husein-paša,kleknuo na lijevo koljeno oslonivšise desnim stopalom na onaj malikameni plato, a ovan lijepo izdižeglavu, nasloni obrazinu na dlanšejhove lijeve ru ke, i šejh desnomsijevnu nožem pre ko ovnujskogvrata, baš ispod grk ljana. Krvšiknu po kamenu te meljcu, okrva-vivši ga svega a da nijedna kapnije uprskala nijedan dio šejhovatijela. Svjetina na obje strane rije-ke, pogotovo oni s desne obale kojisu sve to mogli vidjeti rođenimočima, poprati završetak rituala

tekbirima koji su nadaleko odjeki-vali, šireći se nad šeherom, koji jetonuo u jesenju suton, i niko odprisutnih nije primjećivao da sela gahno spušta večer, da se na ne -bo navlače crni, teški oblaci punivlage i nekakve neobjasnjive teži-ne, od koje me sveg obuzeše strep-nja i zlosut kojima nisam znao iz -vo rišta ni razloga. Uzeir-beg prvipogleda iznova dolje, i zaprepašte-no povika:

- Nema šejha, pogledajte, nemašejha Ishaka! I odista, dolje, pokrajkamena, stajali su Alija, Aziz, dje-čak čudotvorac i irget koji je čuvaodo maloćas živa ovna; na kamenu,crvenom od krvi, ležala je ovnuj-ska glava, a ispod, na platou, opru-ženo tijelo, runa bijela poput snije-ga. Od tog časa, o šejhu Ishakuniko u Mostaru više ništa nije čuo,niti ga je iko vidio.

* * *Može biti da listine koje ispisu-

jem, ove nesretne četiri stotinedva deset i sedme godine otkada senad Neretvom izvio luk kamenećuprije, što je trebala sličiti Lejli-noj obrvi, a voda boji njezina oka -može biti da ih vjetar odnosi neka-mo kamo je onda otišao šejh Ishak,jer mi se one vraćaju uvijek iznovaispravljene, a tamo gdje me sjeća-nje usmjerilo varljivim putem ne -is tine, a bivalo je toga pokatkad,na lazio sam riječi dopisane nečij -im tuđim rukopisom: “Ne zabora-vi, obaveza je ljudska govoriti isti-nu.“

A riječ je češto neukrotiva usvo jem traganju za ljepotom, papre vidi, uljepša, nakiti i opiše do -ga đaj ili misao, zaboravljajući pritom da ima samo jedna istina, do -ku čiva onome ko se u traganju zanjom prepusti isključivo i jedinoGo spodaru života i smrti svega naze mlji i nebesima.

47

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

ES-SABURStrpljivi, koji ne žuri s kaznom.

Husamudina i Ibrišima na časaksam vidio na prelazu izmeđ’ sna ija ve, jopet, utonuvši u beskrajesnoviđenja pokušavajuci u svijestiza d ržati sliku tog kratka susretas oni ma što dveri znanja otvarahusvi ma obuzetim strašću da umomza di ru u najskrovitije tajne ljud-skih sa znanja; strpljivi i beska-harni pred preprekama koje senenadano ja vljahu nad otvorenimkitabima što višesmislenošću izagonetkama da vahu težinu zakakvu znadu sa mo oni u kojimažeđ za znanjem i spo znajamanadvladava svaku žud nju.

Nenadano sam se probudio bis -tra uma i čiste svijesti, osjetivši ka -ko mi bílo otkucava s prekidima i,sve sporije. U odaji pred ispruženimovnujskim kožama sjedili su Mu -rad-beg, Gerzelez i hekim. Bijašedan i ljetna zapara već se uvukla usobu, pritišćući dah i gušeći u pr si -ma; više šapatom i mičući usnamanego li glasom, jezika otežala odsuhotinje, istovremeno, pokazujuciočima promrmljao sam i pokazao daotvore pendžer. Gerzelez hitro sko čiraskrilivši ga širom, a hekim pri đepostelji, nage se nada mnom uzevšimi ruku i tražeći palcem mje sto gdjese moglo osjetiti pulsi ra nje i brže-bolje raskopča mi košulju podgrlom, a ja osjetih, udahnu v ši neko-liko puta duboko, da mi se sna gavraća. Pogled mi se na časak naonom materinu prstenu ustavi štomi ga darova u svojim predsmrtnimčasima i, po prvi put, obuze mežalost, jer nemadoh evlada od svojekrvi, pa pokazujuci hekimu oči ma

da ga svuče, a kad on to učini je dvasvlađujući zadebljanja na pr stu, a jašutke, trpeći bol, pogledom prationjegove pokrete, pruži mi ga okreću-ći glavu i skrivajući suze. Po z vahMurad-bega i za čudo, ne više ša -patom, nego jasno i razgovjetno, baškao da kakvu zapovijest izdajem,pružih mu prsten kazujući da ev -lada svojeg nejmam i da ga on imanositi za zemaljskog života svojeg ida je dužan, kao mutevelija va ku famojih, kad čas preseljenja njegovana bolji svijet dođe, predati ga onomkoji iza njega mutevelijom bu de i,tako, redom sve dok Božijom vo ljommojih vakufa bude i mutevelijeupravljahu njima.

On ga šutke natače na prst i sr cemoje razgali i dušu obveseli muje zi -nov glas, dok je muslimane šeherana podne-namaz pozivao. Pridigohse i rekoh da mi donesu leđen i vo deda abdesta uzmem i skupa po d neklanjamo. Hekim zausti da se us -protivi, ali ne reče ništa, valjda vi -deći odlučnost u mojem pogledu.Slu ga i oni pomogoše mi da svježinuabdeske vode osjetim, pa kad se op -rah, poredasmo se i spremni za mo -litvu bijasmo.

Klanjao sam s lahkoćom kakvesam malo kad osjetio i kad na krajujedan drugom selame uputismo izahvalnost Allahu na milosti, osje-tih slabost u nogama i bol u grudi-ma i držeći se za Murad-bega i Ger-zeleza dovukoh se do postelje, a onime opružiše zašuškavajući perina-ma koje ja namah svukoh sa sebe,više gutajući nego udišući vazduha.

Da li je bol uminula ne bijahviše si guran. Tijelo moje ležalo jena po s telji i jasno sam ga vidio

48

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)

Gazi Husrev-beg“...Bilježeći jedno odvećbremenito i za sudbinu Bosnebeskrajno važno vrijeme,utjelovIjeno u lik i djela slavnogGazi Husrev-bega, (...) autorromana sve to smješta uperspektivu devedeset i devetLijepih Božijih Imena, (...) a taImena Božija, pored toga štočine poluge svekosmičkog bitka,ona također predstavljajulistove, stranice i negaženusnježnu površinu u kojoj svojetragove ostavljaju svi oni bezčijeg djela i imena rodoslovljeBosne skoro ne bi bilo vrijednojedno pomena...”

Prof. dr. Rešid Hafizović

*

“...Ovaj roman je strpljivovođena fikcijska, poetska GaziHusrev-begova biografija. Nelibeći se da lik izgradi, kaomožda niko do sada u našojliteraturi, na dubokoj podloziVjere, na iskonskom osjećajupripadnosti Vjeri kao smislupostojanja, (...) Hazim Akmadžićje ostvario djelo koje se čita udahu i ne ostavlja lahko. Romanje zadržao fabulu koja vežečitaoca da je dograđuje. Onuspostavlja čitaočevu tijesnusaradnju sa sobom, a da čitalac ine primijeti da je toliko uvučen utkivo strukture. Taj kvalitetromana je fascinantan. (...) Prednama je roman koji će postatiklasičan i nezaobilazna lektira...“

Prof. dr Fahrudin Rizvanbegović

49

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

kao što sam vidio i moje ožalošćeneprijatelje kako nad njim stojepogeti. Čuo sam i Murad-begakako mi ra h met pre daje, a ostaliponavljaju za njim i mole Boga da memilošću svo jom na gradi i džennetskedveri za me ot vori.

Vidio sam kad je hekim sklopiomoje oči a Murad-beg, poput djeteta,zajecao dok je Gerzelez nemoćno ste-zao šake ne skidajući pogleda s mojegtijela. Odaja bijaše ozarena svje -tlošću koja se prelivaše preko li camojih prijatelja što bdješe nadamnom za mojeg zemnog života. Sva -ki od njih zadužio me bratskom lju -bavlju dijeleći sa mnom najteže ča -sove na zemlji, ali i radosti, kojih,Allahu hvala, ne bijaše malo.

Melek smrti uzeo je dušu moju,jer u njoj je život, a tijelo je nešto štoza sobom na zemlji ostavljamo, pa zanjim ne treba ni žaliti. Odlazi du šamoja pred Onog koji joj je život ud -ahnuo, a kad su zemaljski časi od -brojani, na rukama meleka uzdi za lase ka nebesima i tako će još pe deset idva dana i noći lebdjeti nad zemljom;sve čuti i vidjeti, a potom pred Gospo-dara i Stvoritelja njezina za dobro-činstva i grijehe odgovarati. PredNjim bit će otvorene listine Knjige ukojoj tajni nejma.

Na svaki upit Vječnog odgovor ćeistinit bivati, a niko neće moći sk ritini dobro ni zlo koje na zemlji uči ni.Pedeset i dva dana i noći Az ra il ćepustiti duši na volju, a onda, Allahdž.š. otvara dveri smiraja njezina; jal’radost Dženneta, jal’ strahote Džehe-nema. Spram zasluga.

Neka je sabur svakom ko različi-tim kušnjama na zemlji biva izložen.Bog često nagrađuje kad mislimo dasmo kažnjeni, a kažnjava kad vjeru-jemo da smo nagrađeni.

Upisujem u Knjigu i svjedočim:Allah je onaj osim kojeg drugog Bo ganejma; i ne velim da je misao mo ja;nego je Objava u koju sumnje nemože biti i grijeh čini svako ko nevje-ricom sumnju u Objavu pod stiče.

Dan prviU času kad je melek Azrail

uznio moju dušu krijepeći je mi -lo šću Tvorca, jasno sam čuomisao: Svi smo Allahovi i svi seNje mu vraćamol Onaj, pred Ko -jim će je raskriliti, još jedaredot vori zemaljske dveri vraćajućije u najskrovitija mjesta na ze -m lji gdje za zemnog života činihdobro i zlo, slažući na desni tassve one u čija srca radost une-soh, a na lijevi one, koje tugomonespokojih.

Ako za svojega zemaljskogaživota katkad i mišljah da njimemogu upravljati pritežući ili po -pu štajući dizgine i kajase; odovog trena, ta iluzija za svagdaiš čeze. Nadnijet nad vlastitimmr tvim tijelom, trpim udarceko je mi poput kandžije nanosesu ze onih koji me oplakaju. Sva -ki uzdah, jauk i plač podstičubol kakav je teško istrpjeti. Suzeza mehrumom nisu mile Bogu.

Uznoseći dušu nebeskim vi -si nama, melek ne izmiče moje-mu vidokrugu. Gledam ga, likmu nedokučiv; osluškujem agla sa mu ne razaznajem; dotičeme, mjesta njegovih dodira neosjećam.

Lebdi nad kamengradskomutvrdom. Pod njom musala sul-tana Mehmeda Ebul Fetha.1 Ončelom dotiče travnato tlo činećisedždu Gospodaru svega na ze -m lji i nebesima. Za njim dvijesto tine pedeset hiljada ratnika

HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)

Gazi Isa-beg... Povijesni likovi Akmadžićevih

romana, koji sada postaju i ključnijunaci u njegovu književnom tekstu,istinski su u mjeri u kojoj se krećuunutar sopstvenog povijesnogkonteksta (Sitz im Leben), adopadljivi i zanimljivi u mjeri u kojojih sam autor uspijeva, snagom svojeimaginacije, osvijetliti svjetlom isjajem onih najblistavijih detalja koji,makar su sitni i neznatni u usporedbisa silnom maticom kojom struji rijekauzburkane povijesti Balkana i Bosnekao negdašnjeg zapadnog krajištagolemog Osmanskog carstva, tupovijest čine romantičnom, katkadaidiličnom i ljepšom negoli se ona,često, kao slika u iskrivljenomogledalu, mada je u povijesnimkronikama naših istočnih i zapadnihsusjeda. Akmadžićevi glavni junacinisu puke romansijerske i romantičnetvorevine i jednoobrazno uokvirenalica viteza samjerljiva sa bilo kojimtako vrsnim likovima iz romana kojisu nastajali u našem bližem ili daljemhitoriografskom i književnomokruženju. Naprotiv, makar je riječ opoznatim i prepoznatljivim po -vijesnim likovima i identitetima,njegovi junaci su, ipak, svojevrsne“islamizirane freske” na povijesnomplatnu Balkana i njegova bližegokruženja, “freske” koje su mozaičkisklapane i hijeropovijesnimnanosima višeslojno prekrivane oniminicijacijskim udarima unutarnjedrame, kao povijesti sopstvene duše,koju u sebi nosi, živi i ozbiljuje svakiod Akmadžićevih glavnih junaka…

Prof. dr. Rešid Hafizović 1 Sultan Memed Drugi El Fatih.

klanjaju Bajram-namaz. Desetproljeća ranije, silni han darovaKonstantinopolis, prijestolnicu bi -za ntskog cara Konstantina i učinije sjedištem osmanskim vladarimai ispuni, što posljednji Božiji Posla-nik Muhammed a. s. ashabimakaza: Čuli ste o gradu kojem je je d -na strana kopno, a druge dvije mo -re?; ashabi potvrdiše, a Vjerovjes-nik rasipljući riječi poput biserja iod radosti nadimljući grudi drugo-va svojih nastavi misao: neće doćizadnji čas, a da ovaj grad ne osvo-ji sedamdeset hiljada Ishakovih si -nova. Kad u taj čas budu došli, ne -će se boriti oružjem i strojevima zaizbacivanje katnena, nego riječi-ma: nejma Boga do Allaha, Allahje najveći! Tad će se srušiti jednastra na zidina s morske strane, podru gi put će se srušiti i druge stra-ne, a treći put će se srušiti kopnenestra ne i oni će veselo ući u grad (...)oni će osvojiti Konstantinopolis,najbolji vladar bit će onaj koji gaosvoji i njegova vojska bit će najbo-lja!

Pred kamengradskom utvr-dom, askeri kako dolikuje musli -ma nima, proslavljaju Kurban-baj-ram, Dan žrtve i sjećanje na Ibra -hi ma a. s. i njegova sina Ismaila.Iz la zim pred uzvišenog sultanaMe hmeda Ebul Fetha, Ja sin Is -hak-begov, gospodar Bosanskogkra jišta, dopanuh časti biti pretho -d nicom hanovim pobjedonosnimče tama. Sa zidina utvrde nadalekose pruža krajolik gdje devet rijekaiz vire i uvire, pogledom prelazimiz vorišta i uvirišta. Među mnošt -vom ratnika klečim na zemlji iskr ušen u molitvi predajem sela-me.

Vidim, a ne vide me. Mrtavsam i melek dušu uznosi. Od zem-lje nisam daleko, a nebo blizu. Pre -da mnom ni život ni smrt dok se neotvore listine Knjige među kojima

je sve upisano da svjedoči na Su -dnjem danu. Sudija, Jedini i Pra-vedni, pitat će spram onoga što nalistinama Knjige neizbrisiv tragostavlja. Moje je kazivati. Bilogovorom, bilo šutnjom. Za Njega nijedna izgovorena ili prešućenamisao, tajna neće biti.

* * *Zamor utihnu. Sultan Meh-

med Ebul Feth diže desnu ruku,malčice povijenu u laktu, dlanaokrenuta ka licima svojih jeniča-ra, stoji pred musalom. Lagahanljetni po vje tarac, jedva da muljudsko oko pogledom može uhva-titi treptaj, mrsi dugu bradubacajući blagu sjenu, na njegovosuncem opaljeno lice. Pogledomprodire u dušu i sr ce, svakog odaskera, Skutonoša mu namičecarski ogrtač i sapinje srebrenomkopčom ispod isturene jabučice.Okolo njega veziri, tjeles ni čuvarii vojskovođe. Prije nego ot počekazivati kao što očevi sinovimakazuju, jogunastim ali spre m nimmakar i na najnezamjetniji, samonjima prepoznatljiv znak na sva -ku žrtvu, moćni han uputi riječizahvalnosti Allahu dž. š. Potomse, poput kakva golema oblaka,nad dolinom gdje izvire i uvirede vet rijeka, natkrili mudrostnje gove riječi:

Ja, sultan Mehmed Ebul Feth,gospodar na zemlji Osmanima iha lifa svim muslimanima, ostav-ljam ovu musalu svima onima kojisu na Allahovom putu i koji će musedždu činti. Ne harajte i ne paliteovu zemlju jer nad njom i žiteljimanjezinim Gospodareva je milost, nezlostavljajte i ne ubijajte nejake ne -go ih učinite jakim u vjeri u Jed-nog i Jedinog. Din, milosrđem ane, sabljom u duše ljudske usaduj-te...

* * *Duša je nad Bosforom. Na oba -

li, iskićen bajracima i okruženmrkim čuvarima, razapet sultanovčador upravljen naspram Karzia-sa. S kopna, vojska ušančena okoKonstantinopolisa, od Drvenih doZlatnih vrata palače. U kapiju Ka -r ziasa uperen veliki top dovučen izEdrena, koji izli oružar i topioni-čar Orban iz Ugarske. Za trud, su -l tan ga bogato nagradi. Tomu do b -ra no doturi i veliki vezir Halil-pa -ša. On ga i dovabi iz Budima davšimu službu u carskoj livnici.

Pedeset pari volova jedvavuku top. Po dvije stotine ljudi gapridržava s jedne i druge straneda se ne prevrne. Čudo od topa,do tada, ne viđeno prati dvije sto-tine kolara. Pred njima cestariravnaju drum, mje stimice ga pro-širujući i štiteći od odrona, Do b -rom jahaču ne tre ba više od dvada na da prevali taj put. Ovimašto dopremaju veliki top ka Kons -ta ntinopolisu, bilo je po t rebitope deset i devet dana i no ći. Šez -de setog, uspinjući se sjevernom ijužnom stranom, duž obala Cr -nog i Mramornog mora, stigošedo odredišta. Bez borbi tokomovog dugog i mukotrpnog puta,su ltanovoj vojsci redom se pre -dado še: Mi s viri, Ahioli, Vifa, bra -ni telji kule Sv. Stefan, Bivados; uborbi istra ja še samo branioci ut v -r de Selivri. Znan po svojemu lu -ka vstvu i is tra j nosti da svaku vo -lju sultanovu bez oklijevanja i upo tpunosti izvrši, Karadža-beg,či ja dužnost bijaše dopremiti top,na spram zidina Ko ns tan tino po -lisa, u širokom luku za obiđe ovuprepreku da bi šezdesetog dana,u predvečerje dok se su nce gubilonegdje iza tanjuhne crte horizon-ta kamo se stapaju mo re i nebo,upravio cijev velikog to pa u Kon-stantinov grad.

50

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

51

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

Jedno đule koje veliki top iz b -lju je teži blizu tri stotine, a onimanji izbacaju kugle teške stotinui dvadeset kila. Za veliki, topdžija-ma treba dobra dva sahata da gana pune. Tokom dana iz njega jemo guće ispucati sedam puta. Usvi tanje kada gruhnu osmi put, apu canj označi početak carskim or -di jama da napadnu sa sviju stra-na, krenuše ožalošćeni jer top, ubionoga koji ga dade izliti, glavnogto pdžiju Ugarina, Orbana. Topov-ska cijev napuče, i oni najbliži,sku pa s njim stradaše. Oružari i li -vci su punih pet dana rastopljenimžeIjezom nalijevali napuklo mje-sto. Šestog, top jopet sedam putana dan poče bljuvati đulad razbija -ju ći čvrste bedeme Konstantino po -li sa. Zidine su svakodnevno podrh-tavale obrušavajuci se i izazivljućistrah među braniteljima.

Konstantin, car Bizanta poslaug arskog izaslanika Hunjadija su -l tanu Mehmed Ebul Fethu sa zah -t jevom da moćni han odustane odop sade, jer ima hiljadu godina, ada niko ove utvrde ne osvoji. Prila-zeći sultanovu čadoru, Hunjadi os -motri svu silu i svjestan premoćisu ltanove vojske, stupivši pred nje - ga odluči iskazati svoju pokor no st,ali i pripomoći da Konstantinovgrad brže i lakše padne u ruke Os -manima. Vidjevši kako topdžija navelikom topu nespretno cilja, po - gađajući uvijek jedno te isto mje -sto, pouči ga da drugačije okreneci jev topa; svaki put tuče po se dam-osam lakata udesno ili ulijevo, po t -om između u sredinu. Top dži ja sp -r am njegovih uputa poče te š kimđu ladima omekšavati be de me štose pokaza dobrom prepo ru kom, aBo žijoj volji zahvaljujući, dva Ug a -ra oružar Orban i bizantski izasla-nik Hunjadi uveliko pripomogošeda se neprobojne zidine Konstanti-nopolisa počnu obruša va ti pod

udarima kugli sultanovih to pdžija.Mehmed Ebul Feth zadovoljan

kako Hunjadi obuči topdžije nave li kom ali i na ostalim, priupitaga za rad čega pripomaže padu bi -za n t ske prijestolnice. Hunjadiob znani da su mu znane Vjero -vje snikove riječi: “Najbolji će voj-skovođa i najbolja vojska zasluži-ti čast i ući u Konstatinopolis.” Aboljeg od silnog i dičnog sultanaMehmeda Ebul Fetha nejma, nitivojske moć ni je od njegove. Njegovodgovor za dovolji sultana, alikada ga Hunjadi, skrušeno kleče-ći na koljenima, lju beći skute car-skog ogrtača, da de umoliti da mudozvoli biti mu s li manom i slijeditiput Objave; da je voljan služiti mo -ć nom hanu, sul ta nu ne preostadeništa drugo, ne go pozvati glavnogtaborskog ima ma koji najsvečani-jim činom, pres lu ša želju Hunjadi-jevog srca na dje nuvši mu imeAbdulatif.

Kazuje novi sljedbenik Mu ha -mmedova umeta o svakodnevnimmu čninama dva suprotstavljenata bora unutar zidina Konstanti-nova grada: onih za sjedinjenjegrčke i rimske crkve, i onih kojise tome su protstavljaju. Veli,dvor, kler, ka pe lani i opati slijedecara koji pris u stvuje bogosluže-njima što ih vodi ri mski kardinalIzidor, a đakoni, igu mani i arhi -ma ndriti slijede pat ri jarha Gena-dija kojega ortodoks Pa ntokratorodasla u manastir, a he ntikon osjedinjenju crkava oglasi svetogr-đem i činom uperenim pro tiv Bo -ga. Uza sve, sv. Tomu Ak vi nskogproglasiše krivovjernikom. Dodali se tome golema mržnja spramLatina što je iskaza ad mi ral Lu -kas Notaras, najmoćniji čovjekne moćnog carstva, koji obi ča vašego voriti: U Kons ta n ti no po li su vi -še bih volio vidjeti os ma nski tu r -ban negoli latinski šešir, neka on -

da sultana ne čudi što će se on, doskoro znan pod imenom Hunjadi,od sa da odazivati na ime Abdula-tif. Či sta srca i bistra uma odlu-čio se sta viti u službu vladara odči je mo ći strahuju na istoku izapadu, jugu i sjeveru.

Tako sultan doznade kakva jemržnja među Grcima i Latinima.Crkva, skoro uništena unutar-njim ra skolom, ne dozvoljava sve-ćenicima, umirućim davati sak -ra menta ni pomaza ako se ne pri-klone jednoj od strana. Hunjadipo tvrdi, da je jedna od opatica,og orčena ra s ko lom u Crkvi, tajnopo stala mu sl imankom i nadah -nu ta Objavom i Istinom slijediPut Allaha dž. š. i Poslanika Mu -ha mmeda a. s.

Godinu prije nego će krenuti naKo nstantinopolis, sultan MehmedEbul Feth s pratnjom ujaha namje sto okupljanja vojske i svegapo t rebitog za opsadu, a naspramtvr đave Gizelhisar, što je dade iz -gra diti Bajazid Jildirim na azijskojstrani gdje je Bosfor najuži. Poče-tak suženja nazivan je Grlo, a krajUsta. Predavši mimarbaši nacrttvr đave, na kojem bijaše ucrtanop seg njezinih zidina, tako da mo -raju imati izgled i oblik harfova ko -ji ma se ispisuje ime Muhammed, ata mo gdje je određeno mješto zaha rf M, takvim se znakom ima iz -graditi jedna od kula.

Slijedim, nevidljiv ljudskomoku, stamenu sultanovu prilikuko ja zamače zajedno s velikim ve -zi rom Halil-pašom. Dvije hiljadedu nđera i irgata u trudu i znoju iz -gra diše ovu tvrđavu za vrijeme,dok su tri džuma-namaza zaredomsva kog petka klanjana. Odatle sul-tan Mehmed Ebul Feth, navođenPo slanikovom uputom, krenu naKo nstantinopolis da ga prjestolni-com svim Osmanima i muslimani-ma učini.

Žalobne odoreTekar po konačnom zauzeću

Sigeta, veliki vezir Mehmed-pašaotpravio je ulaka Hasana, sultan-zade Selimu u Kutahiju s viješćuo Sulejmanovoj smrti, koja se odvojske još uvijek tajila. Poslanicuje ispisao Feridan, najpovjerljivijislužbenik velikog vezira, a ulakuHa sanu je rečeno da sultan nećekrenuti dok se Siget ne obnovi zaodbranu.

I pored proljetnih kiša, stude-ni i nevremena, koji su ga pratilisve vrijeme puta, ulak Hasan jetako brzo jahao, a osmi dan bio jekod Selima u Kutahiji.

Ovaj je istog dana isplovio sasvojim najpovjerljivijim ljudima.Treći dan, uplovio je Kadiköju,nedaleko od prijestolnice. Dok jestajao na palubi carske galije,prijestonasljednikov brod se uko -t vio u stambolskom pristaništu,dočekan i pozdravljen topovskimplotunima. U prijestolnici se većdo znalo za sultanovu smrt. Pri is -k rcavanju, bostandžibaša je prih-vatio novog sultana ispod mišiceda bi ga, kako etikecija serajatraži, uspeo na konja. To vrhovnikonjušar ne htje dozvoliti, ali seSelim prijateljski obrati bostan-džibaši:

- Pusti, on nije odgojen u sera-ju i ne zna ceremonijal; idi napri-jed i pokaži nam put.

Na kapiji seraja, dočekao ga jekapuaga i pripomogao mu dasjaše. Jednom rukom pridržavaoje uzengije a drugom Selimaispod miške.

Nesporazum sa stambolskim

52

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)

ENDERUN & Na Drini ćuprija I-IIPasionirani čitatelj i svaki ljubitelj književne besjede, za dva naslovljena

toma romana sa svojih ravno osam stotina stranica, trebat će “dobro

zaleći“, uzevši sebi najmanje dva do tri dana, da bi do kraja iščitao, sa svom

svojom sviješću i osjećajima meračio u doista izvanrednom umijeću

pripovijedanja Hazima Akmadžića. Da bi tek negdje u posljednjoj četvrtini

svoga iščitavanja, sa “trećom knjigom“ dospio u onaj temat ili u onu

psihološko-čitateljsku magmu, u žižu koja je mene privukla, i koja je za

bosanskoga čitatelja najzanimljivija - u temu podizanja ćuprije na Drini. U

Akmadžćevu narativu se radi o spajanju tri tradicionalna žanra romana –

povijesnom, realističkom i kriminalističkom. O spoju koji u književnom

tekstu funkcioniraju kao jedinstven produkt. Radi se o postupku

oblikovanja romana koji je relativno originalan, o žanru romana koji je u

bitnoj mjeri novum. Sa posljedicom žanrovske inovativnosti, u strukturi, i

u komponiranju sižea. Sa dogadjajima i sa njihovim sudionicima u kojima

su ujedinjini povijesno vrijeme sa sadašnjim, povijesni prostor sa

današnjim, i povijesne ličnosti sa književnim likovima iz našega

vremena.Taj trostruki narativ, kojim se kroz motive, kroz jedinstvenu

idejnost i kroz jedinstvenu ideologiju ostvaruje ovaj roman, zahtijeva od

čitatelja naročit umni napon. Sa neizvjesnošću da li će prosječni čitatelj

smoći sve to spojiti u jedinstvenu racionalnu cjelinu. Spajanje slojeva

književnoga teksta, od najsitnijega motiva do ideje, u jedinstvenom

vremenu i prostoru, ostvaruju likovi iz druge polovice 16. stoljeća i likovi i

iz našega vremena.

“Enderun & Na Drini ćuprija“ je sižejno ili sadržajem pretežito povijesni

roman, tipa Waltera Scoota. Povijesne su epizode međutim

ispripovijedane klasičnim književnim realizmom. Taj književni realizam

isijava objektivitet, pouzdanost, istinitost. Sa snagom u umjetničkoj

uvjerljivosti. To su bitni kvaliteti romana. U ta dva narativa – u

književnopovijesni i u klasično realistički - utkane su epizode sa

sudionicima i sa opisima koji su žanrovski karakteristični za suvremeni

kriminalistički roman. Onog tipa i dinamike kriminalističkoga romana

kojega nalazimo u Agate Cristi, najčitanije spisateljice našega stoljeća, sa

najviše prodanih knjiga u 20. stoljeću. Prof. dr Rašid Durić

53

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

namjesnikom Iskender-pašom, ko - ji nije znao za sultanovu smrt, Se -lim je izgladio pravdajući ga ne -obavješćenošću. Tada predanj’ is -tu pi muftija Ebusuud; za njim idrugi uglednici da mu se pokloneuz rukoljub. Potom, kako običajinalagahu, obišao je grebnice svo-jih znamenitih predaka; najprijeturbe Poslanikova bajraktara i as -haba, hazreti Ejuba, zatim tur be -ta i kabure prapradjedaMe hmeda Ebul-Fetha, pra - djeda Bajezida i djeda Seli-ma. Nakon molitve nadsva kim od mezara, stamb o -lski glavni imam dobio jeza svaku od molitvi dar odpo šest stotina dukata. Po s -lije obilaska mezarja, Se -lim je naredio da se u prije-stolnici obznani smrt sulta-na Sulejmana.

Dva dana kašnje Selimje na pu stio prijestolnicu iza puti se pre ma granici. Iz - van zidina gra da upriliči,uz rukoljub, prijateljs kuaudijenciju za francus kog ive necijanskog izaslani ka.

Prvi duži odmor učinioje u Sv. Sofiji, negdanjojprijestolnici Bulgarije, iodatle razaslao glasnike uVeneciju, Raguzu, Francu-sku i Perziju s viješću oočevoj smrti i svom ustoli-čenju. Desetog dana pris ti -gao je u Dar-ul-Džihad1 i, nezadržavajući se, odmah nastavioput prema Vukovaru gdje ga jedočekao ulak velikog vezira Meh-med-paše s porukom, da mu jebolje boraviti u Dar-ul-Džihadu,nego dolaziti u tabor, jer vojska,prema starom običaju očekujedarove u čast ustoličenja, a tabor-ska riznica je poprilično is p -ražnjena. Selim se okrenuo i vra -

tio u Dar-ul-Džihad, odlučivši dasačekat povratak vojske u Baj-ram-begovoj kući.

***

Vijest o Selimovu dolasku na -prečac se raširi među vojskom,iako im zvanično Sulejmanovasmrt još nije bila obznanjena.Nje govo tijelo nosili su u zatvore-

noj nosiljci Mehmed-pašini naj-odaniji ljudi, i sve je činjeno nauobičajen način, kanda je padi-šah jošte živ.

Veliki vezir je zapovijedio ca r -skom hekimu2 Arslanu da izvadiSulejmanovu utrobu i tajno je po -kopa, a tijelo balzamovahu najbo-lji balsameri u carstvu.

Četiri etape pred Dar-ul-Dži -ha dom, veliki vezir Mehmed-pa -

ša pozvao je hafize i učače Kur’a -na. Dogovorio je s njima da u no -ći, četiri sahata prije svitanja - ato je bilo vrijeme kada je sultanSulejman prije ravno četrdesetos am dana preselio na bolji svijetokruže nosiljku i naizmjenice učeiz Knjige nad knjigama.

Kad su se hafizi s desne stra-ne oglasiše ajetom: “Sva vlast ne -s taje, sve ljude čeka smrtni čas“,

oni s lijeve odgovoriše: “Je -dino Njega, posvuda živo-ga, ni vri jeme ni smrt nemogu savladati“, među voj-skom se osjetiše prvi zna-kovi tu ge i bola; ordije senaglo za ustaviše a njihovisu za po vjednici s nevjeri-com os lu š kivali me lo dičneglasove hafiza čiji je ehodugo od zvanjao, a po tomnestajao u noćnoj tmini.

Veziri se odazvaše pozi-vu na divan kod velikog ve -zira. Oni, koji u posljednjihdan-dva bijahu upućeni utajnu, s istom nevjericomkao i oni koji tekar dozna -do še, dočekaše Mehmed-pa šinu obznanu o sultano-voj smrti.

Završivši s jutarnjommo litvom, veliki vezir seus pravio. Prije nego će pro -go voriti, pređe pogledompreko vojničkih redova po s -trojenih u dvorede i četve r -

orede, haman unedogled i, svje-stan da je došao od su dan čas isti-ne - glasom koji je podrhtavao, štood uzbuđenja, što od bola i žalosti,kanda da se kazuje svakom aske-ru ponaosob - obratio se vojsci:

- Braćo u vjeri i oružju, zaštosto jite i zašto nećemo ići dalje?Zar ne bi trebali radije slavitipadišaha koji je tolike godine vla-dao? Zar nećemo zaučiti: “Allah je

jedan!“ i “Slava pripada Allahu!“On je Ugarsku učinio Kućom

islama i svakog od nas je hraniodobročinstvima. Zar da mu to bu -de nagrada; zar ne bi radije nje-govo tijelo nosili na rukama nadnašim glavama njegovu sinu i na -s ljedniku ususret, sultanu Seli-mu, koji nas čeka kod Dar-ul-Dži-hada da izvrši posljednju voljusvog oca, koji vam je oporukomostavio darove i povećao plaće?

Budite odvažni. Neka ga hafi-zi prate uz molitve, a vi, kako i dosada činiste, nastavite put!

Uzjahavši, Mehmed-paša jejoš jedared prešao pogledom pre -ko dvoreda i četveroreda golemevojske ispred sebe i, uzdigavši seu sedlu, desnom rukom dao jeznak za pokret. Muk prekinušere ske komande i, poput kakva go -lema mora, bajraktari, veziri,pra tnja, jeničari, pješaci, topdži-je, uz njisku konja, mukanje volo-va i revu deva, krenuše jedni zadru gim. Nigda ovim zemljama ni -je prošla veća i žalobnija povorka.

U naredne tri etape svečana ila gahna hoda stigoše do Mitrovi-ce. Iz ovog tabora Mehmed-pašaje odaslao ulaka s poslanicom no -vo ustoličenom sultanu, uputivšimu poniznu molbu da izvoli pri -mi ti poklonjenje velikog vezira svezirima iz pratnje.

- Nosimo Ti zlatan prijesto kojije sa sobom u posljednju pobjedo-nosnu vojnu ponio sada preminu-li sultan, tvoj dični otac Sulejmanel-Kanuni. Tvoje je carstvo i tvojje carski tron. A mi smo tvoji po -ko rni podanici. Vojska s gorljivomnestrpljivošću iščekuje da te vidiustoličenog na prijestolju i nadase da ćeš ih po starom običaju svo -jih časnih predaka, darivati pri -godom preuzimanja prijestolja.

Narednog jutra, namah prije

sabah-namaza, vojnici obukošeža lobne odore, a veziri i velikodo -stoj nici oviše oko svojih kapa bije-le čalme. Solaci ukloniše svoje pe -r janice i umjesto njih, fesoveomo taše modrim čalmama. Ča u -ši, stolovnici, age i begovi bijahuu odorama od kostrijeti, a svo pu -čanstvo Dar-ul-Džihada iziđe dadočeka žalobnu povorku.

Pred Selimovim šatorom goreupaljene baklje. Znakovlja žalostimogahu se prepoznati i među voj-skom u njegovu taboru. Kada iz -grija sunce, novoustoličeni sultanSelim iziđe iz svojega čadora uruhu od crnog atlasa. Kapa od cr -nog sukna bijaše omotana bije-lom čalmom. Zastade pored kolas očevim tabutom koji je čuvalapočasna ordija solaka. Stajao jenekoliko časaka nijem i gluh zasve oko sebe, a potom digao rukeu visini prsa i glasno izgovorioFa tihu.3 Molitvu je završio dlano-vima prešavši preko brade, a nje-gov učitelj Ataulah i vrhovnidvorski upravitelj Lala Mustafa-pa ša, pridržavajući ga za mišice,povedoše ga kroz špalir.

S desne strane stajali su vezi-ri, a ostali dostojanstvenici s lije-ve. Mujezin, držeći desni dlanpri slonjen uz uho, salavatima4) jeog lasio padišahovu smrt. Kadmu jezinov glas utihnu, Selim jeza jedno sa svima ponovio malop -re đašnju molitvu. Po završetkuse okrenuo i nijemo zaputio u ša -tor praćen tišinom.

Ali, muk i tišina ne potrajašedugo. Odmah po Selimovu ulaskuu čador među vojskom se začu tihžamor, koji ubrzo pređe u glasnonegodovanje i povike zbog nepo-štivanja starog običaja darivanjavojske prilikom preuzimanja pri-jestolja. Vojnici posebice bijahuogo rčeni i ljuti, jer jedan u nizu

pohoda završi pobjedom, a izosta-de uobičajena nagrada. Nezado -vo ljstvo su iskazivali kako spramve likog vezira, tako i spram na s -ljednika carskog trona Selima,pri jeteći pobunom.

Mehmed-paša je sazvao divani naredio vojnim zapovjednicimada daljnje negodovanje vojskemo raju po svaku cijenu spriječiti.Za to vrijeme, vrhovni dvorskiup ravitelj Lala Mustafa-paša sa -s tavio je listu onih koji će pohodi-ti sultana Selima i biti počašćenida mu poljube ruku.

Poslije ceremonijala rukolju-ba, tokom kojeg sultan Selim nijeizgovorio ni jedne riječi, Lala Mu -s tafa-paša, nadmen poput pauna,pri polasku reče da velikom vezi-ru Mehmed-paši i Dželal-paši,pre thodnom defterdaru za lena,5)

os tanu u šatoru, jer to je to voljasultanova.

Sultan Selim Drugi se raspi-tao kod Dželal-paše o pojedinosti-ma vezanim za neka od pripada-jućih lena, i kada je dobio odgovo-re otpustio ga je ničim ne pokazu-jući niti zadovoljstvo, niti nezado-voljstvo. Za razgovora sa velikimve zirom, sultan je otpustio i LalaMustafu-pašu. Mehmed-paša minigda nije kazao čemu su Selim ion tada razgovarali nasamo.

1) Beograd;2) liječnik;3) sura, molitva;4) molitva kojom se objavljuje pre-

seljenje (smrt) muslimana.5) povlastica u zemljištu po uspje -

š no završenim vojnim poho di -ma koja su dodjeljivani is ta k -nutim pojedincima.

54

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

55

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

Dan prviTereza Vilhelm je o svojoj obi-

telji uvijek razmišljala kao ozajednici čiji članovi su na sve-tom putu Is ku šenja stoljećimaprolazili stazom Pokajanja, pri-zivajući sina Božijeg Isusa Kri-sta da dade oprost njihovu grije-hu i ukine kaznu koju su proni-jeli i kao žig prokletstva nosilinjezini preci. Nije to prokletstvobilo u tome što je ova kršćanskaobitelj u svakoj generaciji imalapo jednog du hovnika koji se uta-pao u suzama i molitvama, skru-šeno klečeći pred Gospodaromsvih svjetova i njegovim Sinomna križu razapetom.

Za jednog od svojih predaka,prečasnog Dominika, Tereza jesigurno znala da je lično putovaou Rim na po ziv svetog oca, i todva puta, ali se na rečeni prečasniDominik u oba slu čaja, nakonpodužih izbivanja, vra ćao natmu-ren i neraspoložen zbog onog štomu je papa izgovorio op tužujućiga za otpadništvo od crk ve.

Nekako za prvih jesenjih kiša1811. ili 1812. godine, prečasniDo mi nik nađen je prerezana grlau jednom malom samostanu ukojem je ko na čio, nakon što je većsedam da na dr žao propovijedipozivajući na mi lo s r đe prema

HAZIM AKMADŽIĆ (ulomak iz romana)

Mislio sam da je mjesec žutHazim Akmadžić možda je i ponajbolji predstavnik ratnog pisma,prvenstveno u romanu Mislio sam da je mjesec žut. Ovaj roman pratipriču njemačkog novinara Alberta Harta i njegovog stradanja ujednom od srpskih logora. Posveta na početku romana direktno sepovezuje s biografskim podacima: knjiga je posvećena EgonuScotlandu, novinaru Suddeutsche Zeitunga, iz Bona, ubijenom uhrvatskom gradiću Glini od strane srpskih fasista 1991. Priča je krajnjeintimistički ispričana, s dosta emotivnih naboja u kojima iskrenostizbija u prvi plan, tako da se poetički roman naslanja na poetiku noveosjećajnosti. U dva dijela romana Mislio sam da je mjesec žut prati sesudbina njemačkog novinara kojeg ubijaju, ali se ujedno prati istradalništvo bošnjačkog naroda. Prvi dio predstavlja povratak pnči ukojem se iznosi pojedinačna priča novinara i pojedinaca koje ubijaju ulogoru. Ona demistificira i demaskira fašizam na kraju stoljeća ipokazuje ko je žrtva, a ko je zločinac. Akmadžić prati stradanjenovinara i tako je odmaknut od nekih oblika ideologije koje bi mu se,eventualno, mogle pripisati.U drugom dijelu romana pratimo Albertov duh u simboličnihčetrdeset dana i nastojanje da se zločin zabilježi. Akmadžić pribjegavafantastičnom modelu pripovijedanja i na taj se način naslanja naprozu fantastičara, ali ipak samosvojno i na osobit način. Albertov duhkao kakva fantazmogorija luta Bosnom i Njemačkom i pokušava ukontaktu s medijem Terezom uspostaviti kontakt i novinarski prenijetiistinu o dešavanjima u Bosni. Tako je njegova lična tragedija zapravominimalna u odnosu na druga stradanja. Akmadžić prati nekolikoljudskih sudbina koje su međusobno isprepletene, ali ujedno idekonstruira čitav niz motiva u kojima se fašizam realizira u najgorimmogućim oblicima...

Prof. dr. Muris Bajramović

bližnjem svom i na jav ljujući svo-jim gromovitim glasom kaznu zasvaki neposluh, posebno onih štosu, u svećeničkim odorama, grije-sima svojim srdžbu Gos podnjuizazivali.

Godine 1974. petnaestogodiš-nja Tereza Vilhelm, ležeći u svo-joj djevojačkoj sobi, ugledala je uodrazu ogromnog starinskogogledala, koje je zauzimalo skoročitavu površinu zida, lik postari-jeg muškarca ogrnutog u dugusvećeničku odoru. Bio je gologlavi posve bez kose. Mlada djevojkanije bila uplašena niti iznenađe-na, nego je s pažnjom i zanima-njem gledala neznančev lik u og -ledalu. Tog časa bila je mi r na ispokojna, i kao da je već du goočekivala ovaj susret.

Neznanac je imao tamno pla -ve oči i prodoran pogled. Lik je utrenu oživio, pa iako mu niječula glasa, sasvim do b ro je razu-mjela, čitajući s njegovih usana,poruku koju joj je izgovarao:

- Prenijet ćeš prečasnom Di -ja bolisu, najmlađem bratu tvoje-ga oca, riječi vašega pretka, pre-časnog Dominika, da ga je usamostanu Sv. Benedikta ubioJosip, vlasnik krčme što se u tovrijeme nalazila negdje na sredi-ni puta između samostana ivaroši. Josip je dijete grijehasamostanskog duhov ni ka Ivanai duhovnice, prečasne Valerije.Sve ćeš ovo izgovoriti ovako, odriječi do riječi, kako sam ti kazao- završio je lik u ogledalu, dižućidesnu ruku na kojoj se sjajiočudesno lijep prsten nataknutna kažiprst.

Neznančev lik je potom ne s -tao, a Tereza, ne dvoumeći se ničaska, ogrnula je kišnu ka ba -nicu i zaputila se svojem st ri cu usamostan. Najzanimljivije u

svemu ovome bilo je da ona nijeni jednog časa bila u ne doumicida li da prenese poruku; da nijetražila dodat na objašnjenja,nego je želju svog davno upokoje-nog pretka, pre časnog Domini-ka, nastojala istog trenutkaispuniti.

Prečasni Dijabolis s pažnjomje saslušao poruku koju mu jeprenijela njegova nećaka Tere-za. Izvjesno vrijeme je šu tio, aonda je mladu djevojku ispratiodo glavne samos ta n ske kapije.Pažljiviji posmatrač mogao je nanjegovom licu otkriti tragove pri-krivene za bri nutosti. Međutim,ispraća ju ći Terezu, on se jedinointe re sirao kako je pronašla putdo sa mostana.

- Da li te ko dovezao auto mo -bilom?

- Ne, striče. Sama sam doš la.Niko me nije dovezao.

- Nisam nikoga pitala za putdo samostana.

- Onda si dugo pješačila?- Jesam, ali ne osjećam umor.- Čudno, to je veoma čudno i

za nimljivo - ponavljao je preča-sni Dijabolis - a, da li ti je ne konekada govorio o našem da -lekom pretku, slugi Božijem,prečasnom Dominiku?

- Nikada mi niko nije govorioo njemu. Toga se zaista ne sje-ćam, striče.

- Možeš li mi opisati kako jeizgledao prečasni Dominik?

- Njegovog se lika sjećam do -sta jasno. Bio je gologlav i ni jeimao kose. Bio je odjenut uodoru sličnu vašoj, striče. Nadesnoj ruci, baš na kažiprstu,kao i vi... - djevojka je za trenu-tak prestala govoriti, zagledalase u prsten na njegovoj ruci izbunjeno nastavila - baš kao i vinosio je prsten sa velikim crve-

nim kamenom. Taj sam detaljdobro upamtila. Prs ten mi seneobično dopao.

Duhovnik je pogledao u Te re -zu, nasmiješio se, svukao prs tensa kažiprsta i pružio joj ga,dodavši:

- Uzmi. Tvoj je. Čuvaj ga. Dokne dođe vrijeme da ga no siš naruci, stavi ga na vrpcu i veži okovrata.

Mlada djevojka i nećaka pre -časnog Dijabolisa uzela je po -nuđeni prsten sa izrazom ra -vnodušnosti na licu kao da joj jeuvijek pripadao.

- Striče, željela bih da mi ob -jasniš cijelu ovu misteriju.

- To je duga priča, draga mo jarođako. Drugi put, sve ćeš saz-nati. I više nego možeš naslutiti.

- Tako sam radoznala...- Sve u svoje vrijeme. A sa da

ostaj mi u zdravlju, i dođi miopet u posjetu - izgovorio je sve-ćenik, zastavši pred ogromnomželjeznom kapijom u či jem des-nom krilu bijahu ugra đe najedna manja vrata. On ih je otvo-rio i Tereza, bar se nje mu takoučinilo, jednostavno odleprša, iprije nego ih je zatvorio, uhvatioje pogledom kra ji ćak njezinekišne kabanice koji se blagolahorio za njom.

Tereza je sada, sjedeći u is tojsobi u kojoj je u ogledalu ugleda-la lik svog pretka, prečasnogDominika, prije toliko godina, snježnom ljubavlju ra z mišljala osvom stricu s kojim se nastaviladružiti sve do njegove smrti.Stric je, nakon smrti Terezinihroditelja, živio još nekih dvanae-stak godina. Majka je umrla bašu času dok je Tereza u kupeuprve klase putovala iz Austrijeza Italiju, zureći u tamu krozprozor. U kupeu je sjedio još

56

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

samo jedan stariji gospodin ispavao glave zabačene na naslo-njač sjedišta. Osjetila je bubnja-nje u gla vi, samo časak-dva, azatim je ugledala majčin lik uprozorskom oknu. Nije joj ćulaglas, ali je jasno razumjela poru-ku s njenih usana: - Siđi u Trstu.Sačekaj slijedeći voz i vrati sekući. Misli na to da otac mora re -dovito nastaviti sa uzimanjemlijekova. Tereza Vilhelm je saz-nanje o majčinoj smrti prihvatilaneuobičajeno mirno, moglo bi sereći ravnodušno. U Trstu je sišlas voza i u staničnoj restoracijiispila nekoliko ša lica jake espre-so kahve. Slutila je da je, uzzamor i neispavanost, to bio gla-vni razlog mu čnine koju je osje-ćala u že lu cu i koja je nagonilana po v raćanje. Već je tri putaodlazila u toalet, zbog čega jeuvijek tražila od konobara sitniš,os je ćajući pritom nelagodu. Dodo laska voza preostalo je jošnešto manje od četrdesetak mi -nuta i ona se još jednom za putilau toalet. U ogledalu je pogledalau svoje umorno i bli je do lice, og -ro m ne i tamne ko lutove ispodočiju i neurednu ko su. Izvadila ječe šalj i pustila da po njemu tečetanak mlaz vode iz česme nadumiva o nikom. Zatim je mokrimče š ljem počela da dotjeruje isređu je svoju frizuru. Dodiri zu -baca po tjemenu postajali su svebolniji. Iznova je osjetila bu -bnjanje u glavi i usima. Po tom seu ogledalu pojavio majčin lik.Lice joj je bilo mirno, a usne uko-čene i čvrsto stisnute. Gledala jemajčino lice iza ko jeg se u ogle-dalu nazirala ne kakva praznadubina, tako da više nije bilasigurna da li je majčin lik nestaou toj dubini ili je jednostvno išče-zao iz njezina vidokruga. Pomi-

slila je ka ko treba telefoniratiocu.

Vratila se u restoran i ponovozamolila konobara za sitniš. Onje sa žaljenjem slegnuo ra me ni -ma, objašnjavajući joj da nemasitnog novca. Preostalo vrijemedo polaska voza, provela je nape ronu. Bilo je hladno. Među-tim, ona nije željela da se vrati ure storan. Dva su je policajca su -m njičavo gledala, ali nisu joj pri-lazili. Voz je stigao tačno na vri-jeme i Tereza je zauzela mjestou jednom praznom kupeu. Odgo-varalo joj je što s njom u kupeunije bi lo drugih putnika. Do sva-nuća je preostalo nešto vise odtri sahata. Sjela je do prozora iza gledala se u tamu. Kada je vozkrenuo, ugledala je očev lik ustaklu. Sada je bila sigurna da jei on mrtav, ali nije zna la da suga slučajno upucali jugosloven-ski emigranti, Bo ra i Zule. O to -me će saznati vi še, nekoliko da -na kasnije, čitajući u novinamaono što je o tome napisao AlbertHart, njezin dobar znanac i pri-jatelj, ko ji je ranije već pisao onjezinim čudesnim sposobnosti-ma da komunicira s mrtvima.

Ovoga puta, Tereza Vilhelmje osjećala da je neko priziva iz.velike daljine; da je taj nekomrtav, i da joj pokušava saopšti-ti nešto važno. Pritisak u gla vi ibubnjanje u ušima bili su snaž-niji nego ikada ranije. Dok je sje-dila u kožnom naslonjaču, prekoputa velikog starinskog ogleda-la, osjećala je klo nulost od zamo-ra. Crpila je iz sebe svu skrivenusnagu da primi poruku. Bol joj jeprožimao sve tijelo, obuzeo jedrhat, a krupne graške znoja sli-vale su se niz njezino lice. Ipak,i da lje je širom otvorenih očijuzurila u ogledalo.

Kad je prepoznala lik Al be rtaHarta koji se počeo nazirati uogledalu, istovremeno je osjetilabol i stezanje u grudima. Što jebol postajao jači, ona je svejasnije razaznavala cr te na nje-govom licu. Pratila je micanjenjegovih usana. Šta je govorio,nije mogla odgonet nuti. U jednoje samo bila si gu rna: AlbertHart, njezin pri ja telj, i biće kojeje jedino mo g lo shvatiti njezinužas, bio je mrtav.

Znala je za njegove čudne ve -ze i prijateljstva koja je održavaosa, za obične ljude, ne s h va t -ljivim osobama. Bili su to ju nacinjegovih novinskih pri ča, oni štosu posrnuli i živjeli tajne i polu-tajne živote krimi na laca, podvo-dača i ubica, Ta ko je upoznala inekoliko minhenskih prostitutkiiz Jugoslavije, Rumunije, Čeho-slovačke i Poljske koje su njihovizemljaci, još kao mlade djevojke,do ve li u pustoš ovog velikog gra -da. Albert Hart je bio proniknuou te kanale i oštro pisao bra nećite jadnice, dok se nje ma čka jav-nost zgražavala. Al be rtu su na -kon toga prijetili, čak su u dvanavrata pucali u njegov automo-bil. On je i dalje uporno nastav-ljao po svome, ura njajući u tajsvijet i trazeći u njemu ona zr -nca istine koja bi uzdrmala ra v -no dušnost Ni je maca a koji su utom svijetu vidjeli samo balkan-ski šljam i ljudski otpad.

Kad bi se nalio viskija ili ma -rtinija, Albert Hart je pokatkadobičavao bahnuti kod nje. Iz nje -ga bi tada progovarao očaj, kojije jedino ona mogla shvatiti jerje i sama u sebi nosila gomilulju dskih nesreća, i oboje su tadaosjećali da su baš oni, njih dvoje,ta čudesna nit koja povezuje živei mrtve.

57

KNJIŽEVNI PORTRETI: HAZIM AKMADŽIĆ

BEHAR 105­106

Bosna i Hercegovina1 nalazese u središnjem dijelu Balkan-skog poluotoka koji je historijskioduvijek bio izložen različitimkuturnim, religijskim i etno-jezi-čkim utjecajima, budući je samsredozemni bazen neprestano biopod utjecajem različitih eu ro p -skih, sjevernoafričkih i srednje is -točnih civilizacija, uključujućimu slimansko-arapsku. Insistira-nje na jasnoj kulturnoj i civiliza-cijskoj odijeljenosti Azije i Euro-pe, islama i Zapada, čini znača-jan dio europskog svjetonazora.Me đutim, rezultati skorašnjih is -tra živanja dokazuju postojanjeza jedničkog historijskog i civili -za cijskog naslijeđa cijelog Sredo-zemlja, po čemu su JugoistočnaEu ropa, Sjeverna Afrika i Levantsastojci iste kaše znakovito boga-tije od hvaljenog i slavljenog bo -sa nskog lonca. Oblasti koje okru -žu ju Balkanski poluotok omeđe-ne Crnim, Mermernim, Egej-skim, Sredozemnim, Jonskim iJa dranskim morima, šire je geog -rafsko okruženje i Bosne iHecego vine koja - sudeći po nala-

zima istih istraživanja - u ovomkon tekstu predstavlja paradigmuEu rope: u ovom predmetnom i hi -s torijskom okruženju Bosna i He -r cegovina ima dugu i bogatu hi -sto riju susretišta i sukobišta raz -li čitih kulturoloških, društvenih ireligijskih težnji strijemljenja isporenja.

Derviški tarikati kaozaštitnici, branitelji ipropagatori islama

Pitanje bosanskog islama,koje se u posljednjoj deceniji dva-desetog i prvim godinama dvade-set i prvog stoljeća, ponovo aktua-liziralo, još uvijek je otvoreno izaslužuje posebnu pažnju, ne sa -mo u okvirima ovoga rada negouo pće. Složit ćemo se da je to izu-zetno osjetljivo i osobito pitanjepo svakom osnovu, ponajprije poos novu porijekla i sudbine bosan-skih muslimana, a potom i po os -no vu ideje ‘bošnjaštva’ i prava navla stito samoopredjeljenje. Istota ko, to je i pitanje kojemu se ne -pr estano vraćaju, ne samo politi-čari i proto-političari u dnevno-po litičkom kontekstu, nego imno gi drugi koji nemaju (ili ma -kar, ne bi trebalo da imaju), nika-kvih očiglednih dodirnih tačakasa politikom. Jasno je da pitanjebo sanskih muslimana i bosans -kog islama za sobom povlači cije-li niz novih/starih pitanja na koja

teško da ćemo dobiti odgovor kojibi zadovoljio sve i svakoga, budu-ći da su polazne osnove, pa čak isa aspekta dobre (nepristrasne ineumoljive) historije, nepomirlji-vo različite.

Kada bi se na tren napraviopre sjek stanja i situacije u Bosnii Hercegovini s kraja petnaestog ipr ve polovine šesnaestog stoljeća,vi djelo bi se da se slika vjerskogživota sastoji od sunnitsko-me d -re sanskog islama i elitnih tarika-ta u gradskim sredinama i rijet-kih predstavnika populističkihta rikata među ruralnom popula-cijom; s tim u skladu i propagira-nje islama odvijalo se s jedne str -a ne obrazovanjem jednog sloja st -a novnika urbanih sredina u ško - lama/medresama, a s druge str a -ne oralnom tradicijom, legen da -ma i kultu svetih ljudi (evlija), štou stvari odslikava i dva različitanačina življenja, urbani i ru ra lni.

Na Balkanu (a to je slučaj i udrugim muslimanskim zemljamai područjima), spomen primarneuloge derviških tarikata kao za š -ti tnika, branitelja i propagatorais lama ne može proći bez dodatnenapomene. Može se, bez uvijanjai potpuno nepristrasno, reći daup liv islamskog socijalnog poret -ka u ovom dijelu Europe uopće nebi bio moguć bez doprinosa kojisu dali derviški šejhovi (kako upro šlosti tako i trenutno), i njiho-vih sljedbenika organiziranih u

58

ISLAM NA BALKANU

ISLAM U BOSNI(ulomci iz knjige “Islam na Balkanu“ u izdanju KDBH Preporod, Zagreb, 2012.)

Edin Urjan KUKAVICA

1 Bili smo u dilemi da li je čak i u histo-riografskom djelu poput ovoga dne-vnopolitički korektno zemlju Bosnuzvati njenim historijskim imenom(strahujući da ne izazovemo neraspo-loženje Hercegovaca). Hercegovina jeu periodu o kojem je ovdje riječ bilapoznata kao Hum ili Zahumlje poplaninama Zahum i Zalom, u okoliniNevesinja.

de rviške halke. Derviši osmans -kog Balkana u mnogome su do p -rinijeli i ojačali razvoj islama naintelektualnoj razini, kao i ‘na -rodnog’ islama sela i prigradskihpo dručja. Uprkos činjenici da jeto sada svedeno na puku sjenkune kada neuporedive pojavne ma -ni festacije, derviški utjecaj jošuvijek se osjeti u sveukupnoj po -ja vi balkanskog islama. Jačinautiska i njegova funkcija u musli-manskom društvu vidljiva je i pobroju i raznovrsnosti tarikata kojisu stoljećima djelovali na ovompo dručju, od kojih mnogi još uvi-jek djeluju. No, činjenica je da ita rikati u Bosni i Hercegovini -bez obzira o kojem se radilo - ima -ju autentičan ‘miris’ koji mnogimis tražiteljima ovog fenomena jošuvijek nije sasvim jasan.

Zvanični/službeni islam kojisu u Bosnu i Hercegovinu donije-li osmanski Turci bio je islam su -nn itskog opredjeljenja, za koji sei danas tvrdi da je ortodoksan,bez ikakvih primjesa stranih vje -ro vanja. Međutim, činjenica je daje islam, makar u embrionalnojfa zi, ipak bio prisutan na ovimpro storima i prije masovnog dola-ska osmanskih Turaka, i to po -naj prije zahvaljujući dervišima,misionarima i ratnicima. Islamko ji su oni donijeli, narodni islamko ji je već bio apsorbirao dio pre -d islamskih religioznih zaostata-ka iranskih i turkmenskih naro-da.2 Po dolasku na Balkan, islamje u doticaju sa civilizacijamakoje je tu zatekao, ‘prepoznajući’elemente vjerovanja koji se ne su -pro stavljaju temeljnim načelima

is lamskoga vjerovanja, toleriraood ređeni broj zatečenih elemena-ta prethodnih religijskih tradici-ja, ali i usvojio određeni segmentna rodnoga vjerovanja i prilagodioga svojim potrebama. Nije rijet-kost da je ‘bosanski pučki islam’ ina stavio sa njegovanjem određe-nih aspekata narodnoga vjerova-nja.3

Eventualne osobitosti bosans -kog islama ne mogu se razmatra-ti u kontekstu nikakve autokefal-nosti, samostalnosti ili neovisno-sti o središnjici ili matici, kako jeto slučaj u nekim autokefalnimcrkvama. Naime, u slučaju bo sa -n skog islama, ako smo već usvoji-li tu nesigurnu imensku odredni-cu, razlike se odnose na lokalneobičaje, tradiciju i određene oso -

be nosti koje se pod jednim zbir-nim imenom mogu nazvati sink -re tizmom, zatim na elemente su -fijskog učenja koji čak i nesvjesnopro žimaju sve segmente, čak ionoga što bi se moglo nazvati slu -ž benim džamijskim islamom, tesa mom institucijom reisu’l-ule-ma’a, koji se u izvjesnim funkcio -na lnim domenima može identifi -ci rati (poistovjetiti) sa položajemve likog muftije u nekim drugimdi jelovima islamskog svijeta.

Ipak, u kontekstu ovoga rada,tre ba spomenuti nekoliko među-sobno neovisnih naznaka kako izhis torije tako i kod savremenihau tora koji su pisali o ovom i ne -kim drugim fenomenima. Ponaj-prije, tu je pitanje veze izmeđubosanskih hamzevija i bosanskih

59

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

Mapa Bosanskog pašaluka iz 1593. godine

2 Hadžijahić, M, ‘Sinkretistički elementi u islamu u Bosni iHercegovini’, POF, XVIII-XIX (1978-79.), Sarajevo, 1980.,str. 301-329.

3 Vjerovatno najkraći opis bosanske heterodoksne struje u is -la mu po viđenju konzervativne bosanske uleme sažet je u n -azivu poglavlja u publikaciji Hadžijahić M, Traljić M, Islam

i muslimani, pogl. ‘Slavensko-bogumilsko-islamski sinkre-tizam’, Istanbul, 1994. Zanimljivo je da prvo izdanje ovepublikacije pojavilo u Sarajevu još 1977. godine uz još jed-nog koautora, Nijaza Šukrića, koji u reprintu iz 1994. nijespomenut, iako se radi o istom sadržaju.

bogumila te pripadnika Crkvebo s anske, samo sa aspekta bo sa -n skog kontinuiteta bez upuštanjau pitanje razlike i sličnosti. Ha -mid Algar, baveći se istim pita-njem, odnosno sagledavajući ipro cjenjujući da li je hamzevijskipo kret ostavio traga u individual-nom, a posebno u kolektivnomsje ćanju Bošnjaka prije svih, teako jeste kakvu je ulogu to sjeća-nje moglo imati u prošlosti, a ka -kvu ima danas, piše,

Ozbiljna historiografska istra-živanja u nekim slučajevima išlasu ‘pod ruku’ sa tendencijama ko -je su se kretale u smjeru produže-nja trajanja i uvećanja značajaha mzevijskog pokreta i njegovimeg zaltiranjem u izražaj bosans -kog ‘nacionalnog duha’. To je zasvr hu imalo isticanje transhis to -ri jske bosanske suštine, sa korije-nima u predosmanskoj prošlosti,što je razumljivo sa aspekta geno -ci dnih ambicija Srba i Hrvatasve jednako.4

Bosna i Hercegovina u cjelini,

ma koliko to nama začudno izgle-dalo, za ogromni Osmanski sulta-nat predstavljala je samo jednuma lu krajinu, vojnu krajinu akoho ćete, na izuzetno bitnom prav-cu i granici prema kršćanskoj Eu -ro pi. Uspostava tvrde vjerske or -to doksije u Bosni značila je sigur-nu granicu, ali i odskočnu daskuza dalje napredovanje prema eu -rop skoj nutrini. Stoga je pojavaoz biljnog, organiziranog i sve bro -jnijeg reda, pokreta ili grupe, tvr -di mo da nije bitan oblik ni poza -di na, koji su se lahko mogli otetiko ntroli Istanbula, a da u istovri jeme nisu bili stavljeni pod ko -n trolu lokalnih (mislimo na cijeluBosnu i Hercegovinu), predstav -lja la je realnu opasnost koju jeos manska vojna i državna admi -ni stracija smatrala ugrožava-njem vlastitog autoriteta i integ -ri teta, te gubljenja teritorija. Ne -po sredan uzrok nije bio bitan, bi -lo da se radilo o potencijalnomsla bljenju granice do mogućnosti,ma kar i u potencijalitetu, otcje-

pljenja dijela teritorija, ili pakkre iranjem stanja nereda i pobu-na koji su neposredno ili posred -no ugrožavali ovaj mali ali bitandio teritorija sultanata. Šesnae-sto stoljeće u Osmanskom sulta-natu, izuzevši čak i trvenje okovla sti, zahvaljujući prije svih nje -go voj ženi Anastasiji Lisovskoj,po znatijoj kao Rokselana odno-sno Hurem (Karima),5 nakon pre -se ljenja Sulejmana Zakonodavca(Kanuni) i dovođenja na prijestonje govog nezainteresiranog i ne s -po sobnog sina Selima,6 znakovitoje obilježeno cijelim nizom pobu-na i neprestane nestabilnosti.

Prelazak na islamNoel Malcolm piše:Jedna od omiljenih teorija o

is lamizaciji Bosne, tvrdi da jeisla mizacija bila posljedica ma -sov nog prevjeravanja pripadnikaCrkve bosanske - koji su, premasvim verzijama ove teorije, navod -no bili bogumili. Na prvi pogled

60

ISLAM NA BALKANU

4 Algar, H, ‘The Hamzeviye: A Deviant Movement in BosnianSufism’, Islamic Studies, Islamabad, 36:2-3, 1997., str. 256.Vidi također, E. Kukavica, Bajramijje - melamijje Hamze-vijje, ITD "Sedam", Sarajevo, 2009.

5 Anastasia Lisovska (oko 1510-1558., negdje Alexandra, poz-natija kao Roxelana, Rossa), te po svome islamiziranomimenu Hurrem ili Karima, žena Sulejmana Zakonodavca.Kćerka pravoslavnog svećenika iz dijela Europe koji je tadabio dio Poljske, a kasnije Ukrajine, vjerovatno u gradićuRohatyn. Uhvatili su je krimski Tatari 1520., tokom jednogod njihovih čestih upada na teritorij Ukrajine i odveli uIstanbul kao robinju, gdje je zbog svoje ljepote odabrana zaSulejmanov harem i uskoro postala omiljenom Sulejmano-vom prilježnicom. Godine 1534. iskoristila je svoj utjecaj nasultana da najprije svog prvorođenog sina pošalje na duž-nost provincijskog guvernera, a potom i da ga da zadaviti.Hurem je Sulejmanu rodila petero djece postavši, narušava-njem osnovne tradicije Osmanlija, njegovom ženom, vodećijednog od svojih sinova, Selima, ka naslijeđivanju prijesto-lja i sultanata. Hurem je vremenom svome mužu Sulejma-nu, koji je na nju bio nevjerovatno slab, postala glavnisavjetnik za državna pitanja kako na unutarnjem tako i navanjskom planu. Hurem je bila prva žena koja se angažira-la i na građevinskom polju, podigla je nekoliko velikih gra-đevina od Mekke do Jeruzalema i prva žena koja je sagra-dila džamiju u Istanbulu. Hurrem je umrla 18. aprila 1558.,ukopana je u istom turbetu sa svojim mužema Sulejmanom.

6 Selim II. (28. maj 1524 – 12. decembar 1574., vladao od1566. do 1574.), sin sultana Sulejmana I. Zakonodavca iRokselane. Bio je prvi osmanski sultan kojega nije zanima-la vojna aktivnost sultanata, pa čak ni vlast, budući je radovladavinu sultanatom prepustio svojoj administraciji, aprije svih svome sposobnom i moćnom velikom veziru Meh-med-paši Sokoloviću (Sokollu, Tavil - Visoki). Zahvaljujućinjemu, 17. februara 1568. u Istanbulu je potpisan časni spo-razum između Habsburga i Osmanlija, imperatora Maximi-liana II. i sultana Selima II., kojim se imperator obavezaodavati godišnji ‘poklon’ od 30,000 dukata sultanu, te prizna-ti osmansku vlast u Moladaviji i Vlaškoj (Walachia). SaRusijom je imao manje sreće i sve je najavljivalo skori sukobširih razmjera. U Istanbulu je načinjen plan ujedinjenjaVolge i Dona jednim plovnim kanalom, a u ljeto 1569. broj-na osmanska armija poslata je da postavi opsadu Astraha-na s namjerom otpočinjanja radova na kanalu, dok je za tovrijeme osmanska flota opsjedala Azov. Međutim, opsadaAstrahana je osujećena nakon što je 15,000 ruskih vojnikarastjeralo radnike, ali i Tatare poslate da ih štite, a osman-sku flotu je uništila oluja. U prvoj polovini 1570. ambasado-ri Ivana Groznog u Istanbulu su potpisali ugovor o ponov-nom uspostavljanju prijateljskih odnosa između sultana icara. Iako su preuzeli Kipar od Venecije, a Tunis od Špani-je, vrijeme vladavine Selima II. obilježava prvi veliki porazod kršćana u pomorskoj bici kod Lepanta 1571.

ima nečega vjerodostojnog u tojtvr dnji, Crkva bosanska i velikpo rast islamskog naroda u Bosnidvi je su najizrazitije značajke bo -sa nske historije, a prva završavago tovo istovremeno kada drugaza počinje. Što bi moglo biti priro -dnije nego pretpostaviti da jednoobjašnjava drugo? Ipak, ta je teo-rija u svojoj najjednostavnijoj fo r -mi očito netačna. Ta se dva feno-mena mogu dovesti u neku vezu,ali je ta veza tek posredna.

Proces islamizacije trajao je …kroz više naraštaja. Ako su glavniizvor novopečenih muslimana usvom tom razdoblju bili pripadni-ci Crkve bosanske, onda bi valja-lo očekivati da ćemo u defterimanaći podatke o velikom broju tihpri padnika - koji se postupnosma njuje - ali defteri pokazuju daje za gotovo 150 godina bilo u Bo -s ni manje od 700 registriranihpri padnika te crkve. Već smo vi d -je li da ima valjanih razloga davje rujemo da se Crkva bosanska

ug lavnom ugasila još prije dola-ska Turaka, i da broj njenih svje -to vnih pripadnika u godinamapri je njene propasti ionako nijebio bogzna kako velik. Možda sune ki od tih ljudi zaista, kao štone koliko savremenika daje nazna nje, objeručke prihvatili Tur -ke kako bi napakostili svojim ka -to ličkim progoniteljima. Ali, pri -h vaćanje Turaka bilo je nešto sa -svim drugo od takvog prihvaća-nja islama. Pojedinci koji su seta ko ponijeli zbog svoje silne priv -r ženosti Crkvi bosanskoj jamačnobi bili posljednji od svih ljudi kojibi se odrekli svoje vjere. Bilo je ipo kušaja da se pronađu neke du -b lje duhovne veze između teologi-je bosanskih bogumila i mističketra dicije u islamu, navlastito u te -sa vvufu derviških redova.7 Među-tim, ako odbacimo, kao što mora-mo, bogumilsku teoriju o Crkvibo sanskoj, onda i taj argumentpa da u vodu.

Jedina veza koja se može otkri-

ti izmedju Crkve bosanske i isla -mi zacije jest posredna i priličnonegativna. Ono što slučaj Crkvebo sanske pokazuje, to je da jeBos na imala neobično krhku i iz -lo mljenu crkvenu povijest u raz -do blju prije dolaska Turaka. Nane kim područjima (u Hercegovinii u srpskom pojasu u istočnoj Bos -ni), nadmetale su se među sobomtri različite crkve. U većem dijelusa me Bosne nadmetale su se dvi -je, Crkva bosanska i Katoličkacrkva. Ni jedna od njih, sve do po -s ljednjih desetljeća Bosanskogkra ljevstva, nije isključivo podu -pi rala državnu politiku, i ni je -dna nije imala pravu teritorijal-nu podjelu na župne crkve i žup-nike. Zacijelo su mnoga sela bilada leko i od franjevačkih samosta-na i od hiža Crkve bosanske, pasu ih u najboljem slučaju obilazi-li jedanput godišnje fratar ili krs -t janin. Ako ovakvo stanje uspore -di mo s prilikama u Srbiji ili Bu -gar skoj, u kojima je postojala je -dinstvena, snažna i dobro organi -zi rana nacionalna crkva, uočit će -mo jedan od glavnih razloga veli-kom uspjehu islama u Bosni.

Ako uzmemo u obzir da u mno-gim dijelovima Bosne nijedna cr -k va nije odlučno zastupala kr š ća -n ske interese, postat će nešto jas -nija psihologija preobraćenja nais lam. Nema smisla govoriti otom preobraćanju onako kako bi -smo govorili, recimo, o MartinuLu theru ili kardinalu Newmanu.Na seoskim područjima na koji-ma je bilo premalo svećenika, krš -ća nstvo (u bilo kojem obliku) vje -ro jatno se svelo samo na niz na ro -d nih običaja i ceremonija, od ko -jih su jedni bili vezani uz rođenje,vje nčanje i smrt, a drugima je

61

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

Mapa Bosanskog pašaluka iz 1606. godine

7 Balić, S, Das unbekannte Bosnien,str. 92-94.

svr ha bila da odvrate nesreću, iz -li ječe od bolesti, osiguraju dobreprinose, i tako dalje.8

Čak i moderna, da ne spomi -nje mo tradicionalnu sociološku ian troplošku znanost i istraživa-nja, neprekidno dokazuju da, ka -da jedna osoba ili grupa ljudi is -tog religijskog zaleđa, primijenere ligijski okvir, odnosno konverti -ra ju, oni u prvi mah, a u dobrojmje ri i kasnije, ne napuštaju u po -t punosti svo naslijeđe prethod nekulturne, civilizacijske i religi j sketradicije. Naime, iako nastoje iz -vanjski, manifestaciono, us vo jiti ipokazati svoju potpunu pri pa d -nost novo-prihvaćenog vje r skogok vira, oni u stvari, u prvi mahna puštaju odnosno odriču se sa -mo onog dijela vjerovanja i tra di -cije koji se neposredno protivi te -meljnim načelima prihvaćene re -ligijske tradicije. Reći ćemo ne ki,a u stvari mnogi elementi nji ho veprethodne kulture, čak i ne s v je s -no, i dalje nastavljaju biti dje latnii zaklonjeni izvanjskom fo rmomnove religije. Naravno, vre menomi saznavanjem, zadrž a ni dijelovistare tradicije ili se po tpuno na -pu štaju kompenzirani no vim ili seu određenoj mjeri sta paju sa no -vim vjerovanjima. Me đutim, tajpro ces, od slučaja do slučaja, mo -že biti duži ili kra ći, različitogintenziteta i obuhvata, neuravno -te ženog kvaliteta unu tar svih za -o stavština iz proš losti, te potpunoovisi o nekoliko či nilaca u raspo-nu od individualne snage vjere doob razovne odnosno socijalne sku-pine i razine.

Gotovo da je gore navedena tvr -dnja u potpunosti tačna za sva kivremenski period, svako ge og raf -

sko podneblje, te za svaki et ničkuodnosno socijalnu skupinu koja jeprihvatala islam širenjem Os ma -n skog sultanata. Bilo bi sasvimnerealno i pomalo uto pi stički po v -j erovati da je islam dobrih Bošnja-na koji su se, na vod no, hvatali zauzengije konja su ltan Fatih Meh-med-hana II. pod razumijevao ma -ni festaciono ili suštinski išta višeod svjedočenja Božijeg Jedinstva(kelime-i tev hid). U stvari, savre -me ni his to ričarski i filološki nala-zi umnogome ispravljaju nacional-romantičarske tvrdnje o toku, in -te nzitetu, obimu i kvalitetu novihmu slimana.

Nema znakova ni podataka o to -me da su se starješine ili pripa d niciCrkve bosanske priklonili Os ma -nlijama. Naprotiv, poznato je da segost Radin, jedan od naj u gle d nijihpreostalih crkvenih sta r je ši na iutjecajni dvorjanin her cega Stje pa -na, obratio 1466. Ve neciji s mo lbomda sa 50-60 pri padnika svo je sljed-be i zakona pređe na nje nu teritori-ju, uz uvjet da tamo za dr že svojuvje ru. Izgleda da mu se pa stva sve -la na svega 50-60 slje d be nika, uk -lju čujući tu, vje ro va t no, i onih četr-deset ‘naj tvr do kor ni jih’ (ko ji su1459. po tražili utočište pred prisil-nim pre obraćivanjem na ka to li ča n -stvo ko je je provodio bo sanski kraljTo maš).9

Jasno da prihvataćanje i odba-civanje drugih vjerskih tradicijanije djelo jednog trenutka, napro-tiv, to je proces, i to proces koji tra -je stoljećima, pa i danas. Sa as pe -k ta ovog rada, osobito ovog po -glavlja, međutim, zanimljivostsku pine novih muslimana ne pre -staje njihovim deklarativnim pri -hva tanjem nove vjere, ona tu tek

počinje. Naime, temeljem op tužbiizrečenih protiv hamzevija, u obavelika procesa, u prvi plan iz bijanavodna heterodoksija na z načenacijelim nizom izvanjskih ele me na -ta koji u velikoj mjeri po d sjećajuna sinkretistički uobličeno pona -ša nje i djelovanje, prije ne go navjerovanje.

Zablude o islamizaciji BosneValja spomenuti još jednu po g -

re šnu teoriju o islamizaciji Bosne- teoriju u koju još mnogi vjerujuiako su je opovrgnula historijskaistraživanja još u tridesetim godi-nama dvadesetog stoljeća - a pre -ma kojoj je, nakon turskog osva ja -nja Bosne, lokalno kršćansko ple -m stvo en bloc prešlo na islam ka -ko bi zadržalo svoje feudalne po -sjede. Ta teorija, koju je u de ve t - naestom stoljeću propagirao i po - pularizirao franjevac i slavens kina cionalist Ivan Franjo Jukić, po - najprije u svojoj historiji Bosneko ju je 1851. objavio pod pseudo-nimom Slavoljub Bošnjak, u kojojse, među ostalim, o muslimans kojaristokraciji u Bosni tvrdi da su,

…potekli od loših kršćana kojisu se pomuslimanili zato što susa mo tako mogli očuvati svoju ze -mlju... Nova vjera osigurala im jevlasništvo i bogatstvo, oslobodilaih je svih nameta i dažbina i omo -gu ćila da se slobodno odaju svak -om poroku, svakom zlodjelu, a sveradi toga da mogu živjeti kao veli-ka gospoda bez truda i muke.10

Ovo, jasno, brojni su pokazate-lji, nipošto nije tačan opis položa-ja nijednog bosanskog plemićako ji je zadržao svoje imanje: zem-lja mu je pretvorena u timar, a on

62

ISLAM NA BALKANU

8 Malcolm, N, Bosnia: A Short History, (u priredbi prof. Hamde Ćame), Nev York University Press, Nev York, 1994.9 Imamović, M. Historija Bošnjaka, Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Sarajevo, 1998., str. 91.10 Jukić, I. F, Zemljopis i poviestnica Bosne, str. 143, u Andrić, I, Razvoj duhovnog života u Bosni, str. 20.

je bio dužan provoditi veći dio go -dine u aktivnoj vojnoj službi. Tri-desetih godina 20. stoljeća histo-ričar Vaso Čubrilović zapazio jeda su neki stari bosanski zemljo -po sjednici zaista postali spahije izadržali neke od svojih posjeda,ali je isto tako napomenuo da ni -su morali radi toga prelaziti naislam. U prvim godinama osma -ns ke Bosne spahije kršćani bilisu sasvim uobičajena pojava; je -dan se od njih proslavio postavšidžerah-baša (glavni vidar) u kućibo sanskog namjesnika u Saraje-vu sedamdesetih godina petnaes -tog stoljeća, a zvao se Vlah Svi -nja rević, očigledno izrazito ne -mus limanskog imena i prezime-na.11

Jedna od zabluda Ivana Fra-nje Jukića bila je i njegova pret-postavka da je postojao nepreki-nut niz nasljednog plemstva izpredosmanske Bosne preko isla-mizacije do muslimanske zemljo-posjedničke vlastele u njegovodoba. Čubrilović i drugi dokazalisu da je bilo toliko prekida i pro-mjena u historiji zemljoposjedni-štva u osmanskoj Bosni da ta teo-rija nikako ne može objasniti nas -ta nak veleposjeda u Jukićevo do -ba, a koji su se pojavili kao poslje -di ca kasnijeg društvenog i politi-čkog razvoja ponajviše u sedam-naestom i osamnaestom stoljeću.No, ako se vratimo i u šesnaestosto ljeće, vidjet ćemo da je Jukiće-va teorija više nego neispravna.Jedna savremena historičarkade taljno je proučila porijeklo 48po rodica koje su pripadale zem -ljo posjedničkoj vlasteli u Bosni

še snaestog stoljeća, sa krajnjimza ključkom da su pet od tih poro -di ca pouzdano, a dvije vjerojatno,pripadale starom (predosmans -kom) visokom plemstvu, da ih jesedam pouzdano, a sedam vjero -ja tno, pripadalo starom nižemple mstvu, da je sedam tih porodi-ca bilo običnog bosanskog porije-kla, da ih je četiri-pet bilo nebo-sanskog slavenskog porijekla, daih je četiri-pet bilo neslavenskogporijekla, a u jedanaest slučajevaporijeklo se nije moglo tačno utv -r diti. Mnogi su pripadnici bosan-skog plemstva izginuli ili izbjeglipred turskom najezdom; neki suod nižih plemića otjerani u roblje.Nije bilo nikakvog sporazuma iz -među velike gospode i Turaka o

žrt vovanju kršćanstva za lagodanživot i vršenje zlodjela.

Teško je zanijekati opću pret-postavku da su ljudi prelazili naislam kako bi popravili svoj eko-nomski ili društveni položaj -upravo zato što je tako općenita.Zacijelo je bilo mnogo slučajevakoji su se mogli podvesti pod ova-kav zajednički imenitelj. Ali eko-nomska motivacija ne može seograničiti - kao što je učinjeno ujednoj popularnoj teoriji o islami-zaciji Bosne - na puko pitanje iz -bj egavanja plaćanja poreza za ne -muslimane (džizje), izvjesne vrs -te obaveznog godišnjeg poreza uvi du gradirane glavarine, koja jeu 16. stoljeću iznosila četiri duka-ta za bogataše, dva dukata zasre dnje imućne ljude i jedan du -kat za sirotinju.12 Mnogi od naj -su mornijih izvještaja o patnjamakrš ćana pod osmanskim jarmompo tiču iz onih razdoblja kad supo rezi bili znatno povećani tokom

63

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

11 Skarić, V, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrugarske oku-pacije, str. 42.

12 Skarić, V, Sarajevo i njegova okolina, str. 76. Prema pouzdanim podacima Mauri-cea Braudela (Mediterranean, l, str. 420-421, 595), u to doba za mletački dukatmoglo se kupiti otprilike 20 kilograma žita u Mlecima, a za austrijski dukat neštomalo više.

Karta jugoistočneEurope sa

naznačenimpravcima

naseljavanja iteritorijalnog

širenjamuslimanskih

naroda i plemenau 8. i 9. stoljeću.

ra ta protiv Mletaka ili Habsbur -go vaca. U nekim razdobljima, tajse porez odnosio i na muslimane,te stoga izbjegavanje plaćanja togna meta nije mogao biti glavni ra -z log za prevjeravanje; a ne smijese zaboraviti ni činjenica da sumu slimani, za razliku od kršća-na, plaćali i zekat, godišnji vjer-ski porez koji je jedna od osnov -nih obaveza u islamu. Muslimanisu, isto tako mogli očekivati da ćebiti pozvani na vojnu dužnost, bi -lo u gradskoj miliciji bilo u sklopura tnog doprinosa svoga spahije,dok su kršćani izvan graničnihpo dručja obično bili oslobođeni teobaveze. Isto tako nije istina da ječovjek u Osmanskom sultanatumo rao biti musliman da bi se mo -gao obogatiti; bilo je mnogo imuć-nih trgovaca - Grka, Vlaha, Ar -me naca - koji se nikad nisu odre-kli svoje kršćanske vjere. Ali isti-na je da je, barem nakon prvihde setljeća šesnaestog stoljeća, bi -lo potrebno biti musliman da bise napravila karijera u aparatusa me osmanske države. Zahva -lju jući sistemu devširme (plaća-nje danka u djeci), potekla je …si lna bujica balkanskih mladacau vojsku i u carsku upravu. Na -vod no su Bosanci među njima biliposebno cijenjeni.

Utjecaj tarikata na društveniživot

Za sve vrijeme osmanske vla-sti, tesavvufu na Balkanu poma-gale su neke tendencije koje sumu dale znakovit i istinski kvali-tet. Prvo, gotovo svi šejhovi pro-o -r todoksnih tarikata halvetija, na -kšibendija, i kadirija pripadali sunajvišoj kasti uleme’. Mnogi še j -ho vi koji su sobom donijeli ta ri -ka te na Balkan bili su, uglav-nom, obrazovani na utjecajnimte ološkim institucijama Istanbu-

la, Bagdada, Kaira, Damaska iMe dine. Ova pojedinost mogućeda je u određenoj mjeri nekim odta rikata dala ekskluzivne moguć-nosti. Brojni su sljedbenici tari -ka ta, naročito mevlevija i bektaši-ja, bili izvanredni prozni pisci iau tori teoloških djela koji su pi -sali ne samo na arapskom, perzi -j s kom, i osmanskom turskom, ne -go isto tako i govornim jezicimaze malja i krajeva u kojima su ži v -jeli. Primjera radi, Umar Kasha-ri, koji je bio kadirijski šejh, napi-sao je prvi albansko-turski leksi-kon (1804.). Takve ličnosti balka -n skog tesavvufa bile su među naj -ob razovanijim i najučenijim lju -di ma ne samo Balkana ili Os ma -n skog sultanata, nego i cijelog is -la mskog svijeta, koji u to vrijemenije bio mali.

Što se tiče običnog muslima-na, stanovnika Balkana, socijal-no okruženje u kojoj je živio odre-đivala je osobenosti tarikata kojiće imati najveći utjecaj. U urba-nim središtima Grčke, Bugarske,Makedonije i Srbije, (koji su bili unajvećoj mjeri turkofoni), tarikatihalvetije, rifa’ije i kadirije, do ka -zali su svoju prihvatljivost kodonih koji su bili naklonjeni slije -đe nju duhovnog puta. Glasni i fi -zički snažni obredi zikra ovih ta -ri kata neupitno su bili naročitopri vlačni masama sljedbenika,na suprot mnogo tišim i izvanjskipo vučenijim ceremonijama nak -ši bendija, a pogotovo visoko inte -le ktualnoj filozofiji mevlevija. Na -dalje, osobito ova tri tarikata, os -ta li su unutar konvencionalnogsunnitskog svetonazora (za razli-ku od, recimo bektašija), što ih jeu velikoj mjeri odbranilo od opće-društvenog žigosanja.

Uvjeti življenja u ruralnim po -d ručjima, često daleko od obra zo -v nih i naučnih institucija i es tab -

lišmenta, uzrokovali su potpunodrukčije naklonosti. Tarikati ko jisu se ovdje pokazali nadmoć ni - jim, posjedovali su određene oso -bine heterodoksije i sinkretizma.U cilju umekšavanja procesa pre -la ska sa kršćanstva na islam,sta novništvo je povremeno za dr -ža valo izvjesne elemente starogpu ta (koji su nerijetko imali i pre -t kršćansko porijeklo). Na prim -jer, hamzevije, koje su imale izu -zetno snažan utjecaj duž dolinerijeke Drine u šesnaestom stolje-ću, us to ličili su se u ovom re gi onune du go nakon što je stanov ništvopri hvatilo islam. Vjersko-po li tič -ki pokret Bedruddina Si ma vijaiz kasnog četrnaestog stoljeća,bio je ograničen na dijelove Bu ga -r ske veoma udaljene od sva ke ci -vi lizacije. Iako su Osmanlije pre -sjekli svaku aktivnost oba spo -menuta tarikata, mnoge od ide jakoje su bile temelj njihovoga vje-rovanja, uočljive su i bektašijskimdoktrinama, tarikata koji je imaoizuzetno snažan utjecaj ši rom ru -ra lnih područja rustičnog Ba l -kana.

Islam, koji je u Bosnu i Herce-govinu stigao sa osmanskim Tur-cima, osim što je već bio temeljitodefiniran unutar nekoliko pone-kad suprostavljenih sljedbi, bio jei iznimno opterećen cijelim nizomfikhskih obaveza, akaidskih pra-vila, mezhebskim razilaženjima iunutarmuslimanskim prijepori-ma na različitim razinama. Te sa -vvuf koji je u Bosni i Herecegovi-ni poznat na svojoj prakticiraju-ćoj razini kao tarikat gotovo odsa moga svojega početka nikadani je bio cijenjen od strane konzer-vativne uleme, te ni ovi krajevini su bili pošteđeni sukoba na re -laciji ulema-i zahirin i ulema-iba tinin.

Međusobni odnosi dvije skupi-

64

ISLAM NA BALKANU

65

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

ne poznavalaca respektivnih do -me na islama uglavnom su se od -vi jali na relacijama prigovora opro fesionalizaciji imamske - ho -dži nske službe s jedne, i o pretje -ra lnom liberalitetu i nedovoljnomzna nju s druge strane.

Kult svetih ljudi i narodnepredaje

Činjenica je da je iz predmet-nog vremena mali broj autentič-nih dokumenata bilo koje vrsteko ji bi mogli poslužiti kao svjedo -ča nstvo - bilo doktrinarnih pos t -avki, bilo djelovanja ovih, nazovi-mo ih radi lakšeg razumjevanjahe terodoksnih tarikata. Kao je -dan od mogućih razloga za to,vje rovatno može poslužiti i činje -ni ca da je ova verzija islama na s -tala, živjela i razvijala se uglav-nom među neobrazovanim i vje -ro vatno nepismenim stanovniš -tvom, uglavnom kao vid usmenepre daje i tradicije. To je zasigur-no i jedan od razloga zbog kojihpi sana pravila, čak i ako su po s -tojala, nisu mogla biti u potpuno-sti primjenjena, odnosno nisuimala gotovo nikakvu svrhu usre dinama u kojima niko nije čakni govorio jezikom kojima su tapra vila mogla biti pisana, araps -kom, odnosno prije turskom i per -zi jskom. Dakle, usljed nedostat -ka pisanih izvora, učenja velikihUči telja u različitim dijelovimais lamskog svijeta prenošena suug lavnom usmeno, uglavnom uvi du pripovjesti o čudima i na d -na ravnim djelima svetih ljudi,ne izbježno s posljedicom da se is -ta priča halifa u različitim dijelo-vima sultanata razlikovala u mj -e ri u kojoj su se međusobno razli -ko vale osobenosti područja u koji-ma su djelovali. Bez pisanih knji-ga vjerozakona i pravila, ili ma -kar propagandnih materijala, ko -

ji bi pomogli uobličavanju stava imišljenja u skladu sa osnovnimto kom ortodoksije, koja je vladalau prijestolnici, vremenom se raz-vio cijeli niz vjerovanja i manifes -ta cionih oblika u kojima je mogu-će prepoznati osobenosti i najdu-blje korijene lokalne tradicije.

Kako se uglavnom radilo o ru -ral nom, slabo pismenom stanov -ništvu, koje je svoju viziju vjero-vanja gradilo u okvirima usmene,pripovjedačke tradicije, onakoka ko se je babe i dede prenosili,ži vjelo s njom, nikada se ne upu-štajući u teološke dubine niti is -tražujući osnove svoga vjerovanjai vjere uopće, to je ujedno bio i na -jbolji način prenošenja vjerskihistina stanovništvu osnovu čijegkolektivnog i pojedinačnog pam-ćenja ionako jesu činile narodnepredaje, te je stoga prilično lahkozamisliti situacije i okruženja ve -če rnjeg sijela, poslijepodnevneka hve, zajedničkog rada na poljuu kojima su postavljani temeljivje rovanja. Nije to bila sredina zagovor o kompliciranim teološkimi filozofskim, odnosno teosofskim

postavkama vjerskih istina, te jestoga, isto tako lahko zamislitima kar neke od tema koje su natim skupovima, nekad dužim anekad kraćim, prepričavane - ču -da velikih svetih ljudi dosegnutavla stitom predanošću i Božijommi lošću, a najbolji zamisliv vid ina čin ponašanja jeste oponašanježivota i djela svetih ljudi. Pret po -s ta viti je stoga, da je prvi sinkre -ti čki element u kontekstu ovogra da kult svetih ljudi. Stupovivje rovanja, islamski i imanski ša -r ti, akaidske doktrine, fikhskeza brane i stroge zapovjesti, teškoda su ikada nazivani tim imeni-ma ili obrađivani kao teološke po -stavke, kao uostalom ni šeri’at nisunnet, te oni i nisu, u tom siste-mu razumijevanja vjere vjerovat -no nikada jasno definirani us -taljenim pojmovnikom.

Vremenom, čini se, pokazavšisv oju praktičnost, ovaj metod po -stao je popularan, te je zasigurnosvaki Bošnjak u stanju, makarsje titi se ako ne i ispričati cijeliniz poučnih priča punih preporu-ka, savjeta, zabrana i strogih za -po vjesti čiji glavni likovi često va -ri raju od jednog do drugog krajazemlje, ali u kojima je, nakon ma -lo udubljivanja lahko prepoznatipredaju (hadis) Allahovog Posla-nika Muhammeda (s.a.v.a.), fikh-sko pravilo, elemente akaidskedok trine, ali i narodnu mudrost ido sjetljivost. Središte ovoga kruž-nog omotača nije fiksirano, a pro-stor između labilnog središta iobo la priče, odnosno od religijs -kog povoda i načina njegovog pre -no šenja često je prazno, te takoni je nemoguće da se u tom pros -toru nađu i elementi lokalne tra-dicije, likova i događaja nepozna-tog porijekla, i drugih osobenostikoje karakteriziraju prilagođava-nje datoj situaciji.

Umjetnički prikaz jeničarskih aga iz 15.stoljeća u svečanim odorama (Gentile Bel-lini 1479.–1481.)

Činjenica je da se način življe-nja, pa u određenoj mjeri i načinis poljavanja vjerovanja (ne i su š ti -na samog vjerovanja!), nekih de -rviških grupa petnaestog i še s na -estog stoljeća u Bosni i Hercegovi-ni, u izvjesnoj mjeri pokazivaoizvjesne razlike u odnosu na onošto bi se sa aspekta stroge i pre -ovlađujuće teologije moglo na z vatitakozvanim ortodoksnim is la mom.Ta razlika možda je naj oči gle dnijau naporedoj analizi svih okolnosti iuvjeta, pa način ma ni festiranjavjerovanja tarikata, čiji su sljedbe-nici bili iz redova obrazovane soci-jalne elite, mu derisi i ule ma uopće,veliki trgovci i viši slo jevi urbanogstanovništva, te koji su slovili kaoorto dok sni, s jedne, i po praviluma nje ili nikako obrazovano ili čaknepismeno stanovništvo ug la v nomruralnih sredina s druge stra ne,koji su slijedili drukčiji put, te sustoga ne minovno morali biti pro-glašeni heterodoksnim. Isto tako,poznato je da je nakon prvog tala-sa progona i suđenja, te egzekuci-ja, u pe ri odu 1573-1582., tarikat-ihamzevije, premda je slovio kaoheterodoksni i čak heretički, une-koliko pobrisao tu granicu, jedna-ko kao što su svo jevremeno tu gra-nicu bri sale baj ramije-melamije uOs mans kom sultanatu.

Sa aspekta ovog rada, zanim-ljivo je pokušati dokučiti u čemuse sastojala, odnosno šta je bilo tošto se u manifestacionim oblici-ma ‘heterodoksnih’ tarikata takora z likovalo od središnjeg toka is -lama, to jest u kojoj mjeri se toraz likovalo od ortodoksnog su -nni zma?

Sinkretističke pojave ubosanskom islamu

Sinkretizam13 niti u jednojvje rskoj tradiciji ne predstavljane uobičajenu pojavu, budući dasve vjerske tradicije u svome for -m ativnom periodu neminovnoap sorbiraju dio pozitivnog nasli-jeđa prethodne (ili prethodnih),na poredo s tim odbacujući nega -ti vne elemente koji se protive no -vo objavljenom vjerozakonu. Na -ime, posmatrajući religijsku tra -di ciju kao neprekidan tok od Ade -ma (a.s.), prvog čovjeka i prvogBožijeg poslanika do Muhamme-da (s.a.v.a.), posljednjeg Poslani-ka i donositelja u potpunosti usa-vršene vjere, čini se sasvim nor-malnim da su određene kompone-nte prethodno objavljivanih ‘vje -ra’ ostale nepromijenjene od prvedo posljednje Objave. Dakle, sin-kretizam napose, nije neophodnone gativna pojava, iako se vrlo če -sto ili gotovo po pravilu tako po i -ma i tumači, nije obavezno oneč i -š ćenje odnosno miješanje tuđihtra dicijskih i drugih elemenatasa našim. Ne mora se pojmiti usm islu heterodoksije, hereze, ne -vje rstva vlastitoj religijskoj tradi-ciji, osobito kod muslimana, koji,napominjemo, u svojoj, proširenojvjeroispovjednoj izjavi potvrđuju,ne samo jedinstvo Boga, Vrhuna-ravnog Načela, Stvoritelja i Obja-vitelja, nego i kontinuitet Objavei vjerozakona, neprekidan slijedBo žijih poslanika, prenositeljaOb jave, primjera ljudima i upu -tite lja načina provođenja objav-ljenih vjerozakona. Određeni hi s -to rijski periodi bilježe različite

odnose prema zatečenim i na s li -je đenim elementima pretho dnihvjerskih i religijskih tradicija, odgotovo potpune apsorpcije i prila-gođavanja vlastitom svjetonazorui potrebama, uglavnom u smislupri lagođavanja situaciji u svrhuširenja vjeronazora i vjeronauka.

Postojanje sinkretističkih ele -me nata u bosanskom islamu, mo -guće je ispitati ne upuštajući se udaleke historijske dubine, budućida je i manje pažljiv, ali puritani-stički obrazovan posmatrač u sta-nju i u eksternim manifestacija-ma bosanskog islama pronaći ci -jeli niz elemenata vjerovanja ipra kse koji nisu postojali u Posla-nikovo vrijeme. Historija bosan-ske heterodoksije je na izvjestanna čin historija usmene predaje;iz vanjski islamski izgled udomioje cijeli niz predaja čije historijske,geografske i religijske korijene te -ško da je iko u stanju dokučiti.

Osim sinkretizma, vjerovatnoje dna od najuočljivijih osobenostinarodnog, pučkog islama je nje -go vo utemeljenje, površno gleda-no, izvan okvira teoloških doktri-na i postulata, ali ne i neophodnoprotiv njih. On je proizvod vreme-na i trenutka, uslovljen socijal-nim, ekonomskim i političkim uv -je tima vremena, te je stoga uzroč -no-posljedično nesistematičan,prilagodljiv, tolerantan, pomalomi to loški i možda i nedorečen.Nje gova prilagodljivost vremenui situaciji i životnost su, osim spo -me nutih, još neke od osobenostinarodnog, pučkog islama koja jeza sigurno umnogome doprinijelanje govom lakšem prihvatanju i

66

ISLAM NA BALKANU

13 Sinkretizam (grč. synkretismos), fil. nesustavno i nekritičko spajanje dijelova različitih filozofskih sustava bez otklanjanja nji-hovih proturječnosti (najniži stupanj eklekticizma (grč. eklego, biram, eklektikos, koji bira; fil. način mišljenja kojim neko nestvara svoj vlastiti sustav, nego bira iz drugih sustava ono što mu se čini tačno i prikladno, pa onda od toga gradi cjelinu isustav). Sinkretistički (grč. synkretizo), ujedinjujući, miješajući; eklektički. Sinkretist, fil. član skupine filosofa u šesnaestomstoljeću koji su htjeli spojiti Platonovo i Aristotelovo naučavanje; nekritičan eklektičar. Anić, Klaić, Domović, Rječnik stranihriječi, tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze, IKP Evro, Beograd, 2001., str. 349.

ši renju u ruralnim sredinama.Ta kođer, uzročno-posljedičnim sečini i činjenica da su u takvomod nosu teološki sistem i priličnoto lerantna teološka i doktrinarnastruktura, jer je u predmetnomslu čaju teško odrediti šta je stari-je, ali u svakom slučaju jasno jeda je u uskoj vezi sa svojom sin-kretističkom prirodom. Dervišipet naestog stoljeća u Bosni i Her-cegovini nisu bili stroge asketeko ji su se bilo čime, od izgleda dopo našanja, razlikovali od drugihljudi u sredinama u kojima suživjeli. Kako bilo, sigurno je da suse prenosioci i propagatori islamana ovaj način vidjeli neupitnimmuslimanima, iskrenim vjernici-ma, i dobrim robovima Božijim,što drugu skupinu jednako do b -rih muslimana koji su islam učili,razumijevali i poimali na drukči-ji način, nije sprječavalo da odvre mena do vremena, najistak - nu tije predstavnika pučkog isla-ma proglašavaju hereticima, nji-hova učenja heterodoksnim, anji hove sljedbenike nevjernicimai raskolnicima.

Kao opći zaključak možemo us -vojiti da su se u predmetnom vre -menskom, prostornom i situacio-nom periodu i okolnostima u koji-ma su djelovali, kao i u konte k stucilja i svrhe, šejhovi i derviši sma-trali dobrim muslimanima, te vje-rovali da prakticiraju i pro pa girajubožansku stvárnost na svoj, možda‘mistički’, ali u svakom slučaju is -pra van način, ba ve ći se prije sve gasadržinom na uštrb površine od -nosno manifes ta cionih, pojav nih,izglednih ka rakteristika. Njihovna izgled bez b rižan stav i odnospre ma određenim načelima vjero -za kona, od nosno njihovoj ekster-noj pojavnosti, ne čini se naročitoznačajnim u usporedbi sa neupit -no mnogo zna čajnijom unutar-

njom porukom Božijeg sunneta ko -ju su na stojali i uspijevali prenije-ti svojim sljedbenicima i simpati -ze rima, a u isto vrijeme ne čini seda je to u prvi mah bio i zabrinja -va jući izazov zagovornicima druk-čijeg, formalnijeg i manifestacionočišćeg islama i sunneta.

Temeljem činjenice da je i u ta - ko zvanom ortodoksnom bosan s -kom islamu danas lahko uočiti pri-sustvo određenih elemenata ko jise sa aspekta pravovjerja mo gusma trati sinkretističkim, mo že seza ključiti da je sinkre ti za cija bo sa -n skog islama bila, u naj manjem,dvo stepen proces. Na ime, prvi dioprocesa, koji je ko nzervativna sun-nitska ulema’ ami novala, odvijaose u domenu su pstitucije odnosnozamjene sta rih običaja i vjerovanjanovim; dru gi dio procesa podrazu-

mijevao je preuzimanje civilizacij-skih, ku l turnih i religijskih eleme-nata za tečenih civilizacija, kultur-nih cje lina i religijskih tradicija, tenji hovo apsorbiranje u vlastito vje - rovanje, kao jednakopravnih i pu - novažnih elemenata vjere, bez ob -zi ra na njihovo porijeklo i poza di -nu, sa ili bez preispitivanja va lja -nosti i/ili ispravnosti, što bo sa n skakonzervativnna ulema ni ka ko nijemogla i nije tolerirala. Noel Mal-colm14 (u priredbi prof. HamdeĆame), piše,

Prelazak s narodnog kršćan-stva na narodni islam nije preds -ta vljao veliku promjenu; mnogisu se običaji mogli mirne duše na -

67

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

14 Malcolm, N, Bosnia: A Short History,New York University Press, NewYork, 1994.

Historijska karta Bosne i Hercegovine u različitim epohama njenog postojanja. Bosna iHercegovina je u svojim najvećim granicama bila u vrijeme vladavine kralja Tvrtka I.Kotromanića.

s taviti, samo uz malko drukčijeriječi i imena. Bez nadzora crkveko ja bi upozoravala vjernike naop asnost što prijeti besmrtnoj du -ši, taj prelazak nije uopće moraobiti težak. Ozbiljni protestantskiposjetioci na Balkanu bili su čestozgranuti nad time kako ljudi ne -hajno shvaćaju to prevjeravanje.Engleski liječnik George Wheler,koji je u sedamdesetim godinama17. stoljeća posjetio Korint, zapa-zio je kako ovdašnji kršćani, koji-ma nedostaje dobra poduka, spo-sobni i odani pastori koji bi ih po -dučili, otpadaju svakodnevno odvje re, odriču se svoje religije u ko -rist turskog praznovjerja kad godih snađe kakva god nezgoda iline ugodnost.

Neki od običaja iz narodne re li -gije koji se spominju u prvim iz vo -rima, postoje odvajkada i u krš ća -nskoj i u islamskoj tradiciji. Vje -rovanje u zaštitnu moć pločica ilipapirića s religioznim natpisima -bilo kao amulet ili nešto što se za -kapa u polju da štiti ljetinu - bi jašeuobičajeno u Srednjem vi je ku ioču valo se do dana današ njega imeđu kršćanima i među mu sli ma -nima. Jedan je putnik 1904. godi-ne bio iznenađen činje ni com što sui muslimani i kršćani po djednakobili praznovjerni i vje rovali u moćamajlija, koje su mus limanima če -sto blagoslivljali fra njevci i kojedjeca nose oko vra ta, na odjeći ilina lešu, zmije, ri be, orlovske pan-dže, jelenske rogove i tako dalje.Mno ge svetkovine i blagdane slaveobje religije, među nji ma Jurjevo iIlinden, koji mu s li mani zovu Ali-đun. A ondje gdje je osnovni stavpre ma religiji pra k tično-magijski,je dna religija mo že posuditi oddruge čak i naj va žnije obredne ele-mente, ili, bo lje reći, pogotovo one

najvažnije jer se vjeruje da oniposjeduju naj veću moć. Zabilježenisu sluča je vi kad su kršćani poziva-li mu s li manske derviše da čitaju izKur’ana nad njihovim teškim bo le -snicima ne bi li ih izliječili. U stu -diji o tom predmetu koja je obu -hvatila svekoliki Osmanski sul -tanat rečeno je. Dakako da je ten -dencija saradnje ... najjača on djegdje se sve sljedbe susreću nazajedničkoj osnovi…

Jedina relevantna studija o si n -kretizmu u bosanskom islamukoja postoji je ona Muhameda Ha -džijahića, pod naslovom Sink -retistički elementi u islamu u Bo -sni i Hercegovini.15 Iako smo miš -lje nja da se u ogromonoj većinionoga što se naziva sinkretizmomu punini značenja toga pojma, ustvari, krije nastavak svete tradi ci -je, koja ni po čemu ne ovisi o tre -nutno važećoj ili preovlađujućoj re -ligijskoj tradiciji. Istina je da jebosanski islam, kao i svaka dru gareligijska tradicija na jednom ge -ografskom, kulturološkom i ci vi -lizacijskom prostoru, adaptirao isusptituirao određeni broj ele me -nata prethodnih religijskih tr a -dicija novim, ponekad čak mijenja-jući im samo izvanjski obol u smi-slu povoda i namjene odnosnonamjere. Hadžijahić kaže da je’…islam kakav su Osmanlije do ni -jeli na Balkan, bio već apsorbiraodio predislamskih religioznih osta-taka iranskih i turkmenskih naro-da. Na Balkanu i u Bosni i He -rcegovini islam, u doticaju sa civi-lizacijama s kojima se tu sreo, ta -ko đer nije mogao izbjeći izvjes nestrane infiltracije. I dio Bosa na ca,koji je prihvatio islam, unio je unovu religiju dosta elemenata ra -ni jih svojih vjerovanja i ob re da,pri je svega stare slavenske re ligije,

za tim bosanskog bogumi l stva, pa iortodoksnog kršćans tva, kao i dru-gih kultova koji su ostavili traga ujužnoslavenskim ze mljama.’ Na -da lje, Hadžijahić ka že da se gornjatvrdnja odnosi na takozvani naro-dni islam, od nosno ‘kompleks vje-rovanja, nazi ra nja i obreda svoj-stven širokim na rodnim slojevima,kojemu na su prot, doslovno, je sta-jao islam za koji su predstavnicivjerskog ko nzervativizma i puri-tanizma - ho dže, vjerovali da pred-stavlja ‘islam u njegovom izvor-nom obliku’. Derviši su, nastavljaHadži ja hić, unosili izvjestan no n -ko nfo r mi zam i produhovljenje uus taljene religiozne forme i sadrža-je. Isto tako, jedan dio hodža, i toon ih koji su se bili najviše srodili spukom, nije smatrao odveć zazor-nim kult paganskih tradicija… ko -je su kao kompleks relikata oz na -čavane jednim nazivom zemljin za -kon, a koji je održavao tole ra ncijuprema narodnim tradici ja ma.

Kontinuitet između ranije za te -čenih s jedne i islamskih religi j s kihtradicija s druge strane, naj oči g -lednije je uprimjeren mjestima tra -dicionalnih kultnih-obrednih obi -lježavanja, proslava i svet ko vi na, apriroda sinkretizma, naj la k še jeutvrdiva utvrđivanjem porijeklapredmetne svetko vi ne, odnos nonjenoga korijena u ne koj drugoj,ranijoj ili prethodnoj religijs koj tra-diciji. Činjenica je da se ha m ze -vijska heterodoksija, makar njenbosanski ogranak (b udući je, te -meljem brojnih po u z danih izvora,postojao i ogranak koji se razvijao,naporedo ili zas e b no, i u ostatkuOsmanskog sul t a nata, pa čak i usamom Istanbulu), najčešće ve zu jeza izvjesne tradicije bosans kihkrstjana koji se još uvijek če s to, ipogrešno, na zivaju bogumilima.

68

ISLAM NA BALKANU

15 Hadžijahić, M, ‘Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini’, POF, XXVIII-XXIX, 1978-79., Sarajevo, 1980.

Hadžijahić u svome radu dijelikultna odnosno obredna mje sta navisove, stara groblja i gro bljanskekapele, ‘hramovi’ ka ko se ta mje-sta nazivaju u bosanskoj predis-lamskoj tradiciji, vrela, pećine,jezera, crkve i slično, obrazlažućisvaki od ovih to po nima kroz sin-kretizam između prethodne iislamske tradicije; a kultove napo-se, osobito one vezane za pretho-dnu religijsku tradiciju u Bosni,na kultove posvećene paganskimbožanstvima Og nju, Piru, Turu,Didu (Dje du) i Radogostu, kojipripa da ju panteonu božanstavapras la venske mitologije; nadalje,sve t kovine na (1) svetkovine kojeslu že u svrhu sezonskog računanjavremena, nevezane za bilo koji

kult, (2) kršćanske svetkovine ukojima su bosanski muslimani uzi-mali aktivnog učešća, ali samo upravcu apotropejskog djelovanja ito protiv svetkovine kao takve i, (3)svetkovine koje muslimani sma-traju svojim, koje se opet mogupodijeliti u dvije podkategorije,svetkovine koje općenito usvajajumuslimani (kao što je slučaj saJurjevom i Aliđunom), i one kojesu više lokalnog značaja (poputVidovdana i Spa so vdana). Što setiče predislamskih religijskih tra-dicija u Bosni i Hercegovini, odno-sno kako se one p o grešno nazivajubogumilskim, vje rovatno jedan odnajznačajnij ih je onaj koji podsje-ća, odnosno ko ji je u sebi zadržaotragove me te mpsihoze.

Naime, po naziranju pojedinihbo gumilskih sljedbi, posebno ka -tara, nije bilo dopušteno ubiti biloko ju životinju. Opravdavalo se toti me da je u svakoj životinji moglabi ti čovječija duša, koja se tu na š -la da čini pokoru za grijehe koje jedo tični učinio dok je bio živ. Jedi-no u zmije nije moglo biti čovječijeduše, pa se zato zmija mogla ubi -ti… Bo sa nski bogumili također sumogli usvajati stav o me tem psi -hozi, in te r pretiran na izloženinačin. Ipak, s obzirom na sta -roslavenski kult, takozvane ku ćnezmije, pretpostavljamo da je u p -ogledu kućne zmije, ali ne i zmi jeuopće, bosansko bo g umilstvo iovdje učinilo ustupak staroj sla-venskoj religiji.16

69

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

16 Hadžijahić, M, ‘Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini’, POF, XXVIII-XXIX, 1978-79., Sarajevo, 1980., str. 323.Čehajić piše: Neke bektašije vjeruju u prelazak duše na samrti u tijelo iste vrste (metempsihosis). Ima ih koji vjeruju da je dušaubice Huseina ušla u zeca, zbog čega oni ne love niti jedu, pa i ne dotiču se zeca. Čehajić, Dž, ‘Bektašije i islam u Bosni i Hercego-vini’, Anali GHB, V-VI, 1978., Sarajevo, 1978. Naime, spomenuta doktrina koja se najčešće pripisuje bektašijama, nikada se nepominje u vezi sa hamzevijama, ali isto tako treba spomenuti da ona nema nikakve veze sa objašnjenjem koje nudi Ćehajić. Radise o dijelu učenja o dairetu’l-vudžudu, a u neposrednoj vezi sa određenim učenjima iz domena islamske kozmologije, za čije bipojašnjavanje trebalo puno više prostora nego što je ovdje predviđeno, a isto tako odvelo bi nas u potpuno drugom smjeru.

Karta teritorija podkontrolom osmanskihTuraka s kraja 14.stoljeća.

Domen sinkretizma u bosan-skom islamu, koji se posebno tičeove studije, nalazi se u odjeljku ukojemu Hadžijahić piše:

I znatan interes kod bosanskihmuslimana za Parakleta iz Iva no -va evanđelja mislim da ima ko ri -jen u bogumilstvu. Rycaut (1668.)opisujući poture (Potaren) iz Bosnedoslovce piše, ‘Ma koliko se sma-tralo mudrim, oni ne pres ta ju vje-rovati da je Muhammed ‘Sve ti duh’kojega je obećao Isus Kri st i da jesilazak Duha svetog na Duhove biotip i lik njegov (Mu hammedov),tumačeći na sve na čine riječ Parac-letus svojim pro rokom kojemu jebijeli golub ta ko često na uho pri-šapnuo naj po uzdaniji način, dastekne raj i da uživa u sreći koja jenjemu obe ćana. Poturi iz Bosne svisu ove sekte, ali oni plaćaju taksekao i kršćani…’ (Engleski i fran cu -ski tekst donosi A. Solovjev u studi-ji, Engleski izvještaj XVII. vi jeka obosanskim poturima, Gl. Z. m. NSII Sarajevo, 1952., str. 104-105).

Poturi su, razumije se, oni ob ra -zovani, kako svjedoči Rycaut, po -drazumjevali da Paraklet, na go -viješten u Ivanovom evanđelju(XIV., 16 i 26; XV., 26; XVI., 7-8 i13-14), nije isto što i Duh sveti. Zarazliku od ortodoksne crkve, danisu isto učila je i Crkva bosanska.(‘Spiritus sanctus et spiritus parac-litus non sunt idem’). (Upor. Fra-njo Šanjek, Bosansko-humski (her-cegovački) krstjani i katarsko-dua-listički pokret u srednjem vijeku,Zagreb, 1975, str. 134). S ovim uvezi indikativno je da je u bo -sanskim evanđeljima riječ Pa ra -kletos iz originala ostala nepreve-dena (kako je upozorio Solov jev).Učenje o ‘Obećanom’ sigurno je do -bro došlo islamskim misionarimau Bosni, koji su mogli uv je ravatibogumile da je Obećani zapravoMuhammed. Da je taj ko ncept nai-

šao na plodno tle pokazuje preoku-pacija potura sa Para k letom. Donajnovijeg vremena me đu širokimslojevima muslimana u Bosni po -ka zivao se interes o pitanju nago-vještaja Parak leta (u Ivanovomevanđelju) (Još u XIX. stoljeću isla-mizirani Bo sa nci operisali su sargumentom da je Isus u evanđeljunavijestio Mu hammedov dolazak.Antun Knežević je (1870.), zabilje-žio razgovor koji je imao s jednimobičnim muslimanom iz Bo sne(Kne žević ga naziva ‘Ćo som’). Ka -da mu je u ra zgovoru Kne žević re -kao da ‘vjeruje u Isusa i njegovnauk’, Ćoso mu je odgovorio, ‘Lažešk’o pas, da ti vjeruješ u Isa, pej-gambera (Isusa Proroka), ti bi vje-rovao i u Muhammeda; on je prore-kao da će Muhammed doći i zapo-vijedio u Indžilu (evanđelje) da gavi svi poznate za pravog proroka.’Bo sa n ski Prijatelj, IV., u Sisku,1870., str. 115, učenje o Parakletuigralo je važnu ulogu i u manihej-stvu. Ma ni je također smatran daje obe ćani Paraklet.) Govoreći o po -turima, Rycaut spominje vojnike‘koji borave na ugarskim i morav-skim granicama’, pa nastavlja,‘Oni čitaju Novi zavjet na slavens -kom jeziku, koji dobivaju iz Mo ra v -

ske i Dubrovnika. Drago im je dasaznaju o tajnama Kur’ana i da gačitaju na arapskom i čak se pr -etvaraju - da ne ispadnu nez g ra pnii neuki - da znaju perzijski, koji jedvorski jezik…

Da su Rycautove informacijeta č ne, potvrđuje i jedan dubrova-čki izvještaj od 30. marta 1596.,kao i okolnost da se nekoliko eva -nđelja našlo u muslimanskoj sre-dini. Uka zano je da su poturi posvoj prilici nabavljali za svoje po -trebe ćirilska evanđelja i to najvi-še štampana. Pri tome je uglav-nom dolazio u obzir Novi zavjet upri jevodu istarskih protestanatana čakavskom, štampan 1563.(Bliže o ovome, Hadžijahić, M, Ovezama islamiziranih bogumilasa hrvatskim i slovenskim prote-stantima, Historijski zbornik,XXIX-XXX, 1976/1977., str. 127-132, Zagreb).

Pišući o stanovnicima Beogra-da Evlija Ćelebi kaže:

Premda su beogradski musli-mani poturi, oni ipak znaju srp ski,bugarski, bošnjački i latinski na -čin govora (istilah)… Sva beograd-ska raja i povlašteni građani(beraya) su Srbi. Premda su blizubošnjačkog i bugarskog vilajeta,

70

ISLAM NA BALKANU

Umjetnički prikaz panorame grada Beograda, Srbija, iz 1717. godine.

oni imaju svoj zaseban nepravilannačin govora… Mnogi znaju ta -kođe i hrvatski, halijski (ga li ye),slovenski (islovos) i talijanski jezik.Imaju svoje uvažene i pošto va neistorije. Brojevi su im, opet, kao ubošnjačkom jeziku: jedno (yed lo) =1, dva (divva) = 2, tri = 3…17

Bosanski poturiBosanski poturi su prije takoz-

vane poturice nego potareni, a nji -hovo vjerovanje u Parakleta, naja -v ljenog slijedećeg i posljed njeg Bo -ži jeg poslanika, Muhammeda(s.a.v.a.), potpuno se poklapa sa te -meljnom islamskom ortodoksijom,bez obzira na sljedbu, po kojoj jesuština evanđelja’ u zna čenju ‘do -bra vijest’ u stvari na java dolaskaObećanoga od pra iskona, Hvalje-noga - Ahmeda, Iz bavitelja i Isku-pitelja - šefa’atčiju, kako bi reklistari Bošnjaci… Noel Malcolm18 (upriredbi prof. Hamde Ćame), piše,

Poturi, tajanstveni element uvje rskoj historije Bosne, koji, pomi šljenju nekih autora, upućuje navezu između islama i srednjovjeko-vne Crkve bosanske. Prvobitnozna čenje ove riječi nije jasno. Obi-čno se odnosilo na islamizirane ilipoturčene bosanske Slavene prili-čno rustikalne i provincijalne sortekoji su možda zadržali neke krš -ćanske običaje. Neki su autori tvr-dili da riječ potur potiče od riječipataren. Ova se pretpostavka moraodbaciti iz jednostavnog razlogašto je pataren talijanski ili dubro-vački izraz i što ga sami Bosancinikad nisu upotrebljavali. Potur je,s druge strane, izraz koji su od 16.do 18. stoljeća upotrebljavali Bo -

sanci i Turci. Narodna etimologijadrži da je to skraćena verzija bo -sanske riječi Polu-turčin, što imaneke veze s načinom na koji se upo-trebljavala u tom razdoblju. Drugoje slično mi šljenje, da je riječ potek-la od bo sanskoga glagola poturčitise. Me đutim, u najstarijim sačuva-nim zapisima ta riječ nije navede-na na hrvatskom ili srpskom, ne gona turskom jeziku. Pošto su bo san -ski muslimani 1515. godine sk lo -pili s državom poseban sporazumda šalju svoje sinove na izobrazbuu Istanbul, osmanski su slu žbenicisvrstali tu djecu pod za jednički na -ziv potur kad su ih upu ćivali u sul-tansku palatu. Vi še carskih ukazaiz razdoblja u pe riodu 1565-1589.,omogučilo je po turima da im sino-vi postanu adž emi (acemi) oglani,članovi el ite birane iz redova nova-ka sistema devširme, riječ poturup otreb lja va se u tim ukazima kaoopći na ziv za islamizirane bosan-ske Sla vene.

Najraniji pisani izvor koji upo t -rebljava taj naziv jest niz zakonadonesenih (1539.) isključivo za Bo -snu. I tu potur jednostavno zna čimuslimanski narod u Bos ni. Je dandrugi turski izvor, za pi snik tu rskeparnice vođene u Sa ra jevu 1566.,razlikuje poture, ko ji su očito lokal-ni stanovnici Bo s ne, od drugih mu -slimana. A tursko-bo sanski rječnikMakbuli ‘arif, Mehmeda HavajiUskufija, iz 1631.,19 riječ potur pre-vodi jednostavno kao seljanin. Sobzirom na ovo svje dočanstvo,čudno je što ni jedan od naučnikakoji su razbijali sebi glavu oko togpitanja nije ni kad ponudio naj jed -nostav nije rješenje, a to je da izraz

po tur dolazi od turske riječi potur.Ta riječ oz na čava vrstu vrećastih,naboranih hlača (tur. pot značibora), kakve nose seljaci i kakve subile uobičajene na zapadu Balka-na. Riječ je prešla i u albanski je zikkao poture, što albanski Aka de mi -jin rječnik definira kao širokemuške hla če kakve se nose u nekimdijelovima Albanije, iz ra đene odgrubog bi jelog pusta ili sukna. Tur-ska ri ječ poturlu, koja označavanekoga ko nosi potur, također imaopće zna čenje seljak, te se stogačini vje rojatnim da je to prvobitnobio tek pogrdan iz raz za one bosan-ske Sla vene koji su, iako preobraće-ni na islam, oči to ostali primitivci uosmanskim očima.

Temeljem toga, i s obzirom naono što znamo o mješavini krš ća n -skih i islamskih običaja u Bosni,neka kasnija spominjanja potura uBosni ne izgledaju nam više ta kotajanstvena. Jedan je katolik iz -vijestio habsburški dvor (1599.),da u pograničnim oblastima Bos neima mnogo potura koji su zadržalikršćanska imena i ostali u dušikršćani. Dodao je da bi se oni, kadbi se oslobodili Turaka, drage voljeponovo pokrstili. Nije nikakvo ču -do ako je to izjavio neko ko se na -dao da će ga osloboditi susjednakršćanska velesila; a ne smijemosmetnuti s uma ni činjenicu da jeto zapisano negdje usred du gogosmansko-habsburškog rata, kadje bio znatno povećan teret nametai vojnih obaveza na bosanske mu s -li mane. Jednostavno je suvišno uovaj iskaz učitavati bilo kakavznak ezoterične kriptobogumil-ske vje rske tradicije. Jedan drugi

71

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

17 Ćelebi, E, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, 1996, str. 91-92.18 Malcolm, N, Bosnia: A Short History, New York University Press, New York, 1994.19 Prvi rječnik bosanskoga jezika (iz 1631. godine) spominje i Evlija Ćelebija: Učenjaci i pjesnici šeher-Sarajeva napisali su jedan

rječnik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma. Ćele-bi, E, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, 1996., stranica 121.

ka tolik, koji je posjetio Bosnu udvadesetim godinama se da -mnaestog stoljeća, zapisao je neštoslično:

…Malo koji od Turaka koji ob -rađuju zemlju (to jest, musliman-ska raja u Bosni), zna turski; a kadse ne bi bojali ognja, gotovo bi sesvi oni pokrstili jer dobro znaju dasu im preci bili kršćani.

I taj je putnik sastavljao izvje-štaj za Habsburgovce nastojeći ihnagovoriti da ponovo osvoje Bo snuradi katoličanstva. Čini se da jepoveći broj takvih izvještaja uv je -rio Austrijance da će ih svekolikostanovništvo dočekati raširenihru ku ako ikad poduzmu in va zijuve ćih razmjera na Bosnu, ali su segrdno razočarali kad su napokon(1697.), pokušali nešto slično. Da -kako da je moguće da je u Bosni,kao i u drugim dijelovima Osman-skog sultanata, bilo slu čajeva pra-vog pritajenog krš ćanstva - naime,da se iza vanjskog očitovanja isla-ma skrivala osobna privrženostkršćanskim vjerovanjima i običaji-ma. Ali to je mnogo rjeđa pojava,posve različita od one vrste miješa-nja kršćanstva s islamom kakavsmo netom opi sali. To se javlja sa -mo onda ka da postoji odlučna poli-tika pri si lnog preobraćanja - a vi d -jeli smo da se takva politika opće-nito ni je u Bosni vodila.

Najposlije, tu je zagonetna pri -m jedba Paula Rycauta iz 1668. go -dine o poturima. On ih spominje uonom dijelu svoje knjige u ko jemgovori o kadizadelijama (ka di za de -ler), puritanskom i ul tra ko n zer va -tiv nnom islamskom pokretu koji jebio vrlo utjecajan u Istanbulu napo četku sedamnaestog stoljeća,prije nego što su ga (1656.) vlastiugušile. Rycaut piše o krajnjoj kon-zervativnosti to ga pokreta, kažeda su oni strogi i vrlo savjesni upri državanju vje rskih propisa, ali

do daje da su uveli i posebne moli-tve za pokojnike.

Radi toga su im se pridružili imnogi Rusi i kojekakvi drugi krš -ća nski otpadnici koji su, među svo -jim zbrkanim i gotovo zabora v lje -nim pojmovima o kršćanskoj vjeri,sa čuvali nekakvo sjećanje na poje-dinosti čistilišta i molitve za pokoj-nike. Ali, među pripad ni ci ma sektekoji su na čudan način izmiješalikrš ćanstvo s muhamedanstvomima mnogo vojnika koji borave nagra nicama Bosne, i koji čitaju Eva -n đelje na slavenskom jeziku... osimtoga, iz radoznalosti uče misterijeKur’ana/zakonitosti arapskog jezi-ka; a da ih ne bi sma trali neotesa-nima i nepisme ni ma, govore tobožedvorski perzi jski. Piju vino u mje -se cu posta zva nom Ramazan...Osjećaju mi lo srđe i naklonost pre -ma kršćanima i spremni su ih bra-niti od po grda i nasilja Turaka.Ipak vjeruju da je Muhamed Duhsveti koga je navijestio Krist... Ovoj

sekti pripadaju poturi iz Bosne, alioni plaćaju namete kao i kršćani;groze se slika i znaka križa; obre-zuju se i navode Kristov primjer zatakav postupak…

Vodeći zagovornik teorije bo gu -m i lske tradicije Crkve bosanskeAle ksandar Solovjev, Rycautovaza pa žanja navodi kao dokaz da supo tu ri i bogumili bili isto.20 Među-tim, je dino što se ovdje sla že sbogumils kim načelima jest re -čenica groze se sli ka i znaka kri ža,ali je smisao te re čenice ja san -poturi su u tom po g ledu po štivalimuslimanska načela.

Očito je da je Rycaut ovdje iz mi -ješao tri sasvim različite skupineljudi povezavši ih prilično pro iz -voljno onom zajedničkom oz nakomna početku kršćanski ot pa dnici.Prvu skupinu sačinjavaju ultra-ko nzervativni kadizadelije (kadi-

72

ISLAM NA BALKANU

20 Solovjev, Le Temoignage de PaulRycaut.

Karta teritorijalnog prostiranja određenih naroda i plemena u jugoistočnoj Europi u dru-goj polovini 9. stoljeća.

zadiler). Druga se sastoji od vojni-ka u Ugarskoj i Bosni koji čine štonijedan ultrakonzervativni musli-man ne bi nikad ni u snu učinio,kao što je recimo da pije vino o ra -ma zanu. S obzirom na njihovu pi -s menost i učenje ara pskog i perzij-skog jezika, mo ra da je riječ o janji-čarima koji su stekli temeljitu nao-brazbu u Is ta nbulu. Nedvojbenosu neki od njih po svom porijeklubi li poturi u uobičajenom smislu teriječi. Su deći po njihovoj ne dis ci p -lira nosti i zanimanju za krš ća n skute ologiju, reklo bi se da su bili bli-ski tarikat-i bektašiji, najslobo-doumnijem i najsinkretičnijem odsvih tarikata, koji je bio poseb nopo pularan medu janjičarima. Ryc -aut na jednom drugom mjestu na -po minje da su kadizadelije žestokoosuđivali taj tarikat zbog njihovenediscipliniranosti. I tre će, tu supoturi, koje Rycaut ubacuje ovamo,čini se, bilo zbog geografske asoci-jacije s vojnicima na granicama...Bosne, bilo zbog to ga što su i onikršćanski otpadnici koji su sačuva-li nekakvu narodnu vezu s kršćan -s tvom. Rycaut nije nikad bio uBosni pa navodi taj podatak zacije-lo iz druge ru ke; kod njega se čo v -jek ne može osloniti na svakidetalj.21 Ali slučajno njegova tvr-dnja da oni plaćaju namete kao ikršćani (džizju, glavarinu koju pla-ćaju nemuslimani) možda je zaistatačna. Je dan službeni bosanski do -ku ment iz 1644. i 1645. godinespo minje kako poturi plaćaju džiz-

ju, a poznato je da se i od muslima-na mo glo zahtijevati da plaćaju tajna met kad bi se ukazala iznimnapo treba za većim prihodima radivo đenja rata.

Rycautov izvještaj nema nikak -ve veze s bogumilstvom, i premdaje statistički moguće da su ne kipoturi bili nekad pripadnici Crkvebo sanske, nikako se ta cr k va nemože poistovjetiti sa svim seljač -kim stanovništvom bosans kihmuslimana. Isto tako ne mo že bitinikakve veze između ostataka tecrkve i dalekih skupina no -minalnih ili formalnih kršćana skojima su se pokatkad susretalikatolički posjetitelji: s ljudimabijednih kvaliteta, toliko ne o s -viještenim u vjerskim stvarima dasamo zbog činjenice što nisu obre-zani mogu smatrati sebe kršćani-ma. Takvi su ljudi mogli biti osta-ci bilo koje kršćanske zajednicekoja kroz više naraštaja nije pri-mala usluge svećenika ili crkve.Što god oni inače bili, poturi nisubili - poturi jednostavno bijahu obi-čni slavenski muslimanski seljaciu Bosni.

Svakodnevni život i vjerski propisi

Postoji određeni broj izvora uko ji ma se tvrdi da su u Bosni, oso -bito u gradovima, pravljeni iz -vjesni us t u pci u odnosu na vjerskepropise, ka da je u pitanju trošenjei proizvo d nja alkoholnih pi ća; utom je do m e nu često tradicionalna

kultura na d vladavala stroge vjer-ske propise, jer je, uprkos vjerskojzabrani, ra ki ja bila u izvjesnomsmislu ‘na ci o na l no pi će’ Bošnjaka,svejednako kao i os talih slaven-skih naroda. Vino se ug lavnomizbjegavalo, ali su se tro ši le raznešire. Tako, na prim jer, Ev li ja Ćele-bija među pićima koja se pi ju uSarajevu i okolini, na prvom mje -stu pominje ‘ne va reno vino’, od no -sno muselez, što na arapskom zna -či šira ili mošt. Slično piće Evlijanalazi i u Bl agaju, gdje se sprav lja -lo od divljih šipaka. U Sarajevu se,piše Će lebija, trošila, i hardalija,je d na vrsta mladog vina kojem sudo davani gorušica i drugi začini, ako ju u drugom kontekstu pominjei Paul Rycaut. Kao specijalitetSarajeva Ćelebija ističe ramazani-ju, pi će koje se pravi od grožđa i snogu ob ara čovjeka, tvrdeći pritomda na j bolju vrstu ovog pića imajuimami. Onaj koji pije pravo vino,kaže Ćelebija, nesrećnik je ko jegstanovnici Sa rajeva izbjegavaju.Među glasovitim pićima Banje Lu -ke,22 Ćelebija po mi nje peloniju,vjer o vatno ek s trakt trave pelina,te nane-rakisi. U Bosni se još spra -v ljala i pila medovina, poznato pi -će starih Sla vena.

Moglo bi se sa izvjesnom re ze r -vom reći da je u Bosni u jednomra zdoblju došlo do obuhvatnijegpr ihvaćanja islama u svim njego -vi m vidovima i domenima ljuds -kog življenja, iako se još uvijek os -je tila izvjesna razlika izmedju se la

73

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

21 Godine 1676. George Wheler upoznao se s Poljakom muslimanske vjere koji je radio kao dragoman ili tumač i koji mu je rekaoda je on bio jedan od glavnih Ricautovih informatora. Journey into Greece, str. 202.

22 Bošnjake u Banja Luci Ćelebi opisuje vrlo slikovito, spominjući i jela koje vole: Kupus, koji zovu “kopuska” ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu sočni kao tanki listovi nišeste. Bošnjak za ovaj kupus kaže: ”Allah mi je din (vjera), a kupus imam (vjerovanje) - i jede gado crkavanja. Od pića im je glasovito kozje mlijeko, surutka, medovina… Na sedamdeset mjesta imaju izletišta. Od svih najglasovitijeje Ferhad-pašina bašča. Svega pet hiljada vinograda i bašča plaćaju porez na vinograde (dunum hakki). Jedan dio stanovništva sutrgovci. Oni dolaze i odlaze u Beograd, Skoplje (Uskup) i Solun (Selanik). Drugi dio opet su gazije, borci za vjeru. Jedan stalež su služ-benici časnog šerijata, jedni su baštovani, jedni su ulema, a drugi stalež su privrednici i zanatlije… Sve im žene nose čohane feredže, ana kape stavljaju jašmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno. Jezik im je bosanski. Oni svoja imena skraćuju pa Hasanu kažuHaso, Musau - Muso, Memiji - Memo. Ćelebi, E, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo Publishing, 1996., str. 216.

i grada. Dok je u gradovima islam,makar u pogledu vjerskih dužnostii životnih pravila i običaja dosljed-nije poštovan i prim je njivan, dotlese u zabačenim se li ma često sreta-la heterogena vje rska praksa. Ta -ko se za podveleške muslimanekra jem 19. stoljeća billježi da ‘nevr še redovno pro pise Muhamme -do ve vjere’, ‘ne ku paju se često’ i‘ri jetko idu u dža miju’, zatim da ‘nekriju žene kao drugi muslimani’ ida tu mu s limanke idu ‘otvorena li -ca’, oba vljaju sve poljske radove,čuvaju stoku i pri tome uz kakavru čni rad pjevaju da se razliježubr da i doline, a u kući slobodnostu paju u razgovor sa strancem, pama kar to bio i inovjerac, gledajućiga ravno u oči… Savremenici suza bi lježili da se u mnogim krajevi-ma Hercegovine, zatim u okoliniCazina, dolini rijeke Rame i dru g -dje, muslimanke nisu krile sve dopred kraj devetnaestog stoljeća. IĆelebija pominje ljepotu i rumeni-lo Bosanki po gradovima.

Doista, djevojke se u određenimso cijalnim slojevima nisu kri le svedo udaje. O tome svjedoče i pismaAhmed Dževdet-paše, koji je kaocarski mufetiš (inspektor) boravio uBosni 1864. s na m je rom reorgani-zacije vojske, u ko ji ma piše kako uBosni djevojke od dvadeset, dvade-set i pet godina hodaju i ašikuju bezferedže. Um jesto feredže Bo sanke‘pokrivaju glavu šalom, i je dnomru kom pridržavajući oba kraja podbradom idu vrlo uljud no’. Čini se daje običaj pokrivanja lica kod mus li -manki u Bosni i Hercegovini uv e -den tek nakon au stro-ugarske oku -pacije, na što ukazuje i navod sa -rajevskog arhimadrita Kosanovića,da se do okupacije ‘ma lo ko ja tur-ska djevojka zakla nja la’ i da su svedo tada išle zagrnu te šarenim boš -ča ma i otvorena lica.

Ibrahim-beg Bašagić, je po se li -

ma Bosne i Hercegovine zaticaopo vršno islamizirano stanovniš t -vo, temeljeći svoje zaključke, po redos talog, i na činjenici da se ‘ni suvje nčavali pred kadijom, ne go pre -ma svojim mjesnim običajima,pred nedoučenim seoskim ho -džom’.

Ćelebija bilježi još jednu znako-vitu osobitost Bošnjaka. U pr vomre du imena, tvrdeći da Bo š njaci,za razliku od ostalih muslimana,svo ja imena skraćuju, te je Me h -med - Meho, Ibrahim - Ibro, Su le j -man - Suljo… Također navodi i je -dan ratnički običaj kod mu s limanai kršćana po Krajini, Lici i Herce-govini: davanje svoje vjere (riječi) iuzimanje tuđe, kao jamstvo navjernost i pomoć u nevolji. Zarob-ljeni kršćani i muslimani su jedandrugom davali svoju vje ru koja seposlije vraćala tek ako je dan dru-gog izbave iz ropstva(!).

Uprkos gore spomenutom, zais -ta je teško povjerovati da je bilo kojielement kršćanskoga mišljenja, os -obito u domenu temeljnih do k tr i na- dogmi kršćanske cr k ve, pri hvaćeni smatran isprav nim u mje ri koja biderviša, bilo ko jeg - or todoksnog iliheterodok snog - mo gla izvesti iz is -lama, kao što je je dnako nemogućeda je dna osoba u isto vrijeme budede rviš i ateista(!).23

Premda se za vjerovanja mno-gih sljedbi u kršćanstvu, koje jezva nična Crkva odbacila kao he re -

ti čka ili heterodoksna, kao i zamno ga znana i ona koja teško da ćeika da biti publicirana apokrifnadje la iz gotovo svih razdoblja od pr -vih dana ‘kršćanstva’ do danas, vrločesto može čuti da su ‘čišća i pravo-vjernija’ nego zvanična crkvena do -g ma. Iako isto vrijedi i za vjerova-nja Crkve bosanske, te ih u smislukontinuiteta ‘objave’ i ‘vjerovanja’možemo sma trati, u najmanjemseg ment a rno i fragmentarno, isp -ra vnim, sv ako miješanje islama sabi lo ko jom religijskom tradicijom,pa i sa samim kršćanstvom, možese smatrati u izvjesnom smislu rije-či sinkretizmom.

Šta je to ‘bosanski islam’?Historijski trenutak u kojem će

Bosna postati većinski musliman-ska zemlja potrajao je bezmalo 150godina, od petnaestog do sedam-naestog stoljeća. Bosna nije terito-rijalno velika zemlja, te sama spo r -o st procesa umnogome svjedoči i oprirodi procesa širenja islama, po -bijajući sve tvrdnje o nasilnosti iprinudi primanja islama u ovomdi jelu svijeta. Ko m pleksna prirodasre dnjevjekov ne islamske kulturena stala je na temelju integriranjazatečenih pre dislamskih tradicijau već po s tojeću mješavinu araps -kih, turskih i perzijskih tradicija,pri če mu bi - ovisno o geografskompo dručju - preovladao jedan koji bise pokazao najdominantnijim: ara -pski u zemljama i područjima kojasu garanitirala zemljama sa većin-ski arapskim stanovništ vom, tur-ski u većini zemalja koje će pastipod vlast ovog ogromnog Sultana-ta, perzijski u regionima koji će -na ročito od petnaestog sto ljeća pot-pasti pod vlast i utjecaj safavidskePerzije. Nesporno je da je Turskaimala najdužu gra nicu te stoga inajviše konta ka ta sa krš ća n skomEuropom, ali je uprkos to me uspje-

74

ISLAM NA BALKANU

23 Stoga se potpuno besmislenim čini na -s lov jednog od pot po glavlja djela Ihs a -n oğlu, E, Osmanlı Devleti ve Mede-niyeti Tarihi, I-II, Istanbul, 1994.,1997. Hi s torija osmanske države i civi-lizacije, Ori jentalni institut, Sarajevo,IRCICA, Istanbul, Sarajevo, 2004.,‘Sufijski po k reti s ateističkim tenden-cijama (zendeka i ilhad): bajramijskemelamije i gulšenije’, str. 751, bilo dase radi o izvornom naslovu ili pakpogreški u prijevodu.

la zadržati i sa čuvati os nov tradi-cionalnih is la mskih vrije dnosti.

Ni obostrani duhovni utjecaj sene smije zanemariti, naročito ka daje riječ o tesavvufu - zasigurno naj -fle ksiblinijem i najpri je mčivijemdo menu islama - čiji je utjecaj uBo sni naročito izražen, a čime jeune koliko objašnjiva tolerantnostbo sanskih muslimana prema dru-gima, muslimanima i nemuslima-nima svejednako. Sve spomenuto,ali i mnogo to ga nespomenutog,ut jecalo je na formiranje pojave ko -

ja će ponijeti naziv bosanski islam!- au ten tičnog bosanskog is la m s -kog-ku lturnog razvoja u Bosni, ko -je će se polahko, ali sigurno početiprelijevati i izvan bosanskih grani-ca i utjecati na formiranje ili većformirane islamske tradicije udru gim zemljama regiona i ši re.Koliko god pozitivno zvučalo, trebaimati na umu da je bosanski islamvrlo često optuživan za opasno ko -ke tiranje sa predislamskim tradi-cijama, civlizacijama i kulturamana granici sa heterodoksijom. Čim

se spomene heterodoksija prva sli-jedeća asocijacija jesu tesavvuf itarikati.

Prema predaji sultan Fatih je uBo snu namjenski doveo četrdesetpro vjerenih i pouzdanih šej ho vago tovo svih tarikata, koji su u tomhistorijskom trenutku po s tojali idjelovali u osmanskoj prijestolnici.Energičnom promocij om i - odprvih dana obuhvatnim prisus t -vom provjerenih pravnih i te o lo -ških škola, a uz potporu središnjeosmanske vlasti - predstavniciovih institucija uspješno su seborili protiv pri sustva bilo ka kvihneortodoksnih elemenata i praksi.Osmanski upravitelji i fe u dalnisocijalni sistem je na me tnuo i pro-vodio politiku za štite i pro mo vi -ranja isključivo sunnits kog islama,ha ne fitske pravne ško le. U tomsmi slu, neposredno po dolasku izva ničnoj uspostavi dr ž avnog i vje -rskog adminis tr a tivnog sistema,institucije države postarale su seda se svaki trag ne ortodoksije suz-bije i iskorijeni. Treba li spominja-ti da su napori u tom pravcu uči-njeni znakovito prije zvaničnogdolaska sultana cijelog sultanata:pr va zavija - ia ko u većini izvorastoji tekija - podignuta na te ritori-ju Bosne i Hercegovine povjerenaje šejhovima i der vi šima tarikat-imevlevije, čiju pravovjernost poka-zuje či nj enica da je prvak tog ta ri -ka ta obavljao središnji ob red inau-guracione ceremonije os ma ns k ihsu ltana, naime opasivanje sabljomutemeljitelja dinastije sultanaGazi-Osmana. Osim mevlevija zapra vovjernost islama na ovom po d -ru čju starali su se i tarikat-i halve-tije, koje još uvijek po s to je u Bosni,Kosovu i Makedoniji; ta ri kat-i ri -fa’ije, tarikat-i nakšibe n dije, sa his -torijskim porijek lom u srednjeazij-skom islamu, ta rikat-i kadirije, ka -s nije i neki drugi tarikati.

75

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 105­106

Vjerovatno najpoznatiji umjetnički prikaz ulaska sultana Fatiha Mehmed-hana II. uKonstantinopol 1453. godine.

Slika prva

Š kabrnja – žrtva i heroj? Ilitek zaostalo selo izbjeglicakoje je dobilo kultni status

u Hrvatskoj, zahvaljujući tadapukovniku Ratku Mladiću koji jeposlao četničke divljake na nami-renje potreba za ljudskom krvljubaš tamo, a ne negdje drugdje. Ilije možda nešto više. I opasnije.Se lo koje živo svjedoči cionističkisin drom gdje žrtve fašizma, hra-njene mitologijskim obrascimapo staju fašistima ili su to neki odnjih možda oduvijek bili. Ne za b -rinjava toliko priglupi i prizemni,neznalački rasizam hrvatskogpri mitivca, već način na koji je po - licija postupila, a država kasnore agirala protiv zastrašujućeg za -t varanja ljudi u bodljikavu žicu inji hove deportacije s vlastita ze m -lji šta, uz policijski kordon kao“za štitu“. Takvu zaštitu pruža re -dovno i mafija malim podu zet ni ci - ma po većim gradovima. Za mi s -lite da kupite zemlju, uz sve do -ku mente koje vlasnik prikaže(na ravno upitne jer je korumpira-na lokalna birokracija u zemljiš -no-knjižnom odjelu nadležnog su -da baš tog prodavatelja upisala za

vlasnika, uz određenu šuštavunadoknadu), dođete s obitelji naono što s pravom smatrate vašim,a onda vas počnu šikanirati, pri je -titi vam i na kraju vas i vašu obi -telj zatvore u logor iza bodljikavežice, sveudilj kličući i vrišteći odzadovoljstva očuvanja rasne čis -toće hrvatskoga čovjeka. Uz pu nupodršku demokratski izab ra nogopćinskog vodstva. I nikomu niš -ta. Javni mediji “neutralno“ o to -me izvještavaju, policija ne reagi-ra na prijave o uznemira va nju iprijetnjama koje redovito ša ljetekroz barem mjesec dana stalnihšikanitranja i rasističkih is pada,već vam na kraju dostavlja kordonkoji vas štiti pri deportaciji s vla-stite nekretnine. Prije toga, akoveć ne dozvoljava, ne sp riječavaodr žavanje rasističkog skupa gra-đana (ili seljaka, ili se lja čina), štoje valjda i po Ustavu dužna učini-ti. Državno odvjetniš tvo dugo nepoduzima ništa jer ipak, zaboga,riječ je o selu heroju, žrtvi, simbo-lu tzv. domovinskog rata, metafo-ri patnje hrvatskog naroda. Kakose to, ono zove – razularena masarasističkih di v ljaka s podrškomtzv. institucija sustava? Fašizam,nacizam,...?

Čist jezik za nečiste misliStrašno je bilo slušati u Stu-

diu 45 RTL 2 televizije 8. majastanovnicu Škabrnje, koja je1991. pobjegla sa svoga, čekajućidruge hrvatske građane da njoj inje zinim muškarcima oslobodeoku pirano selo, kako proziva Ro -me koji nisu, po njoj, ništa drugodo Srbi, gdje su bili te 1991? Nekisu bili i na frontovima, od Zadrado Vukovara, izjavio je gotovo po -nizno, opravdavajući se, romskizastupnik u Saboru Veljko Kajta-zi. A gdje je dođavola, ona bila,gd je su do tog istog hudiča, bilinje zine balkanske, rvacke mu š k -a r čine. I kakve veze ima mjestobi vanja 1991. s pravom na slobo-du kretanja i rada, trgovine i oda -bi ra boravišta ili prebivalištagra đana Republike Hrvatske?Ra sizam, domaći, primitivan, ne -s kriven ili teško skriven, šikljaoje iz svake riječi izgovorene u ka -me ru u prilogu RTL-a te večeri.Strašno, zabrinjavajuće, tjeskob -no. Ali ne i prvi puta. Sjetimo seMeđimurja i protesta čistokrvnihroditelja čistokrvne hrvatske dje -ce, prije samo par godina, koji sutra žili da se njihova djeca ne mi -ješaju u učionicama s “cigans -

76

KOLUMNA

zoon politikon Piše: Faris Nanić

Dvije plošne slike monodimenzionalne svijesti

Mitologija žrtve – zlo u zametkuStatus žrtve baš dobro služi kao opravdanje za nasilje, ali vremenom devalvirakao i njegove stjegonoše i postaje univerzalno opravdanje za zaostajanje

kom“ koja ionako ne govore hrv a -tski jezik. Kao da ga njihova go -vore. Kao da ga i oni govore, akobrbljanje na nikome razumljivomdijalektu, s vokabularom završe-ne pučke škole ne smatraju jezi-kom. Kako je sveta nam država,čiji je simbol mukotrpnog rađanjapitomo selo radišnih i marljivihhr vatskih težaka, Škabrnja, rea-girala? Tako što je udovoljila zah-tjevu čistokrvnih roditelja čisto-krvne djece koja govore čistim je -zikom i odvojila “Cigane“ u poseb -na odjeljenja kako bi naučila hrv -a tski jezik!!! Je li itko reagirao.Nije, naravno jer su institucije,na opće zadovoljstvo odradile po -sao. Integracija u punom smislute riječi. Kako je to moguće? Je -dan od gostiju u RTL-ovu studiju,profesor Ivo Banac, predsjednik

Hrvatskog helsinškog od bora nato pitanje ima jednostavan odgo-vor – društveno je prihvatljivo jerje dobra stara tradicija ponižava-ti Rome, diskrimini ra ti ih, jersankcija naprosto ne ma niti ih jeikada u praksi bilo. A kako suRomi ionako Srbi, po mišljenjuheroine domovinskog rata iz Ška-brnje, logično je da na etnički či s -tom (ili očišćenom) teritoriju ne -ma niti potonjih. Pa on da niti bilokojih drugih ili, ne daj Bo že, dru -k čijih. Onih koji ne go vo re (priča-ju po novogovoru mla dih Hrvata)čistim hrvatskim je zikom ili neslave čiste hrvatske, katoličkebla gdane. I tako pro go njeni pos -ta doše progonite lji ma. Uz našusr čanu ravnodušnost. Ins ti tu cio -na lizirane žrtve pretvoriše se ugraditelje konc-logora. Is to vre -

me no, sebe su zatvorili u du hovnilogor isključivosti i dosade, za mo -rne istosti i naporne pre d vid lji -vosti koja nikada neće voditi uavanturu razvoja jer je us pješno itemeljito amputirala sva ku mo -gu ćnost kulturne i civi li zacijskeinterakcije s drukčijima. Petrifi-cirali su se u ideološ koj paradig-mi iskrivljene svijesti o sebi isvome narodu. Status žr t ve bašdo bro služi kao opravdanje za na -silje, ali vremenom de valvira kaoi njegove stjegonoše i po staje uni-verzalno opravdanje za zaostaja-nje. Takvo zaostajanje ra đa i pro-dubljuje podozrenje prema drugi-ma, razvija mržnju i vo di u zlo-čin. Zločin se osvećuje. Po novo iponovo... Što je najgore, okolinane ma nikava razumijevanja, neos jeća čak ni sažaljenje, a kamolisućut. Od mnogo ponav ljanja, po -se bno ako su ona uniformna, sta-tistička, postaje podozriva iodbojna.

Slika druga Članice udruženja Majke Sreb -

re nice traže pravdu, izmjenjujućibody language poruke s optuženimRatkom Mladićem u sudnici Ha š -kog tribunala. Prije toga u ka merugovori jedna od njih kako za njihpravde nikada neće biti i ka ko ni ka -k va kazna koju Sud od mjeri Mla - diću njih ne može zadovoljiti. Uzsvu sućut s boli i poniženjem ko jesu pretrpjele, ne mo že se ne za pi -tati - Kakva je to po ruka? Prvo su16 godina demonstrirale tražećipri vođenje optuženih sa haških tje -ra lica. Sada kada im se sudi nisuza dovoljne jer nikakva kazna ne li -je či njihove rane. Logikom opte re će -ni, ra zu mom obdareni imaju ba re mdva pitanja. Prvo, sudi li se op tu že -nima za strašne zločine zbog li je -čenja rana ili zbog zadovoljenja pra - vde, na temelju univerzalnih vri -

77

KOLUMNA

BEHAR 105­106

Nema dugo da je predsjednik Stranke demokratske akcije SulejmanTihić apelirao na Bošnjake da izađu iz stanja samosažaljenja žrtve isuoče se sa izazovima vremena. Kada je 1992. započeo genocid nadBošnjacima u svrhu njihova trajnog iseljavanja s određenih teritorija uBosni i Hercegovini, počelo je objavljivanje niza tekstova različitihautora o Bošnjacima kao narodu koji je preživio deset genocida uposljednjih tristotinjak godina. Počela se stvarati slika o permanentnomgenocidu nad narodom žrtvom koji baš zbog toga što je stalna žrtva nemože naprijed, ne može čvrstim korakom u razvoj.

jednosti i međunarodnog su s ta vapo stizanja maksimalne pravično-sti, ali i prevencije budućih zlo čina?Apsolutna pravda ne po stoji naovo me svijetu. To bi žene iz udrugetre bale znati. Drugo, što onda čla-nice udruženja Majke Srebrenicehoće? Povremenu pažnju medijaim aju, ali i sve veću od bojnost, bezob zira na plemenitost početno po s -ta vljenih ciljeva. Prestale su govo -ri ti kao žene, žrt ve rata, a počelesu se sve više slu žiti reduciranimdnevno-poli ti čkim rječnikom, do b -ra no odre đe nim i ograničenim jef -ti nom novinskom frazeologijom.Pa su ne ki počeli sumnjati u cilje-ve, a dru gi su počeli sumnjati u bolžrt ve. Treći su pak počeli propiti-vati smisao perpetuiranja jedno di -menzionalnih fraza koje se u svoje-mu redukcionizmu svode na sin-tagmu narod-žrtva, gotovo kao no -vi frazem u bosanskomu jeziku.Ne ma dugo da je predsjednik Str -a nke demokratske akcije Su le j -man Tihić apelirao na Boš nja ke daizađu iz stanja samosaža lje nja žrt -ve i suoče se sa izazovima vreme-na. Kada je 1992. započeo ge nocidnad Bošnjacima u svrhu njihovatrajnog iseljavanja s određenih te -ritorija u Bosni i He r ce go vini, po -če lo je objavljivanje niza te k stovarazličitih autora o Bošnjacima kaona rodu koji je preživio de set geno-cida u pos ljednjih tristotinjak go -di na. Počela se stvarati slika o pe -r manen tnom genocidu nad naro-dom žrt vom koji baš zbog toga štoje stalna žrtva ne može naprijed,ne može čvrstim korak om u razvoj.Pro blem, naravno nije u činjenica-ma. Zaista, prema definiciji ge no -ci da iz Ženevske konvencije i ka s -ni jih međunarodnih do ku menata,zločini ubijanja, silovanja, pljačkiimovine, deportacija i iseljavanjaBo š njaka koji su se u ne koliko nav -ra ta dogodili Bošnjacima u Hrvat-

skoj nakon 1718., Srbiji nakon1838., Crnoj Gori na kon 1878., Sa -ndžaku nakon 1912. te u Bosni iHercegovini na kon 1918. jesu ge -no cid. Problem je u au topercepcijii deceleraciji, pa i um rtvljenju ži -vo tnih nagona za pro gresom ko juona izaziva. Jer ako se cijeli narodpo d v rgne ko le k tivnoj psihoterapijiide n tifikacije po žrtvi, ako se žrtvai žr t vo vanje, genocid pretvore una j s na žniji iz raz identiteta, u do -mi nantan obrazac prepoznatljivo-

sti i poistovjećenja sa sunarodnja-cima, polako će se gubiti ostale ka -ra kteristike id e n titeta, ali i krea-tivne sposobnosti ko gnitivnog umakoji identitet do življava di na mi č -no, spremna da ga i modificira, do -pu njuje i obogaćuje. Zaustavljenespo sobnosti kognitivnog uma umr -t vljuju pojedinca i ko le ktiv, identi -te ta izgrađenog na žrtvi, čak imitologiji žrtve te ih čine podložni-ma novim zločinima ili ih navodena zločin. Zlo u za metku, poten ci -ja lno zlo koje se mo že kinetizirati isla bijim im pu l som. Istovremeno,os tavljaju um na ra zini već doseg -nu tog i spoznajno og ra ničenog, ne -

s premnog na susrete s drugima,već i najboljem slučaju, na toleran -ci ju drukčijeg, poželjno u getoizira-nim sredinama, selima, gradskimče tvrtima. Baš ono u što se pokida-no so cijalno tkivo Bosne nastojitra n sformirati. Baš ono u što se go -to vo potpuno metamorfodirala drž -a va koju zovu Izrael. Država naro-da žrtve.

SuprotnostU metodologiji savladavanja

mnogih stranih jezika rabi se jed-nostavno učenje suprotnih pridje-va u paru. Jednostavno, a efikas -no. Brz – spor, pametan-glup, li je -pa-ružna, marljiva-lijena. S ime -ni cama je već teže, u većini slu ča -je va teško je imenici odrediti su -pro tnost. Prijatelju je doista su -pro tstavljen neprijatelj, iako jeova potonja imenica nekako teknegacija, a ne opisuje i aktivnost.Su borcu je suprotstavljen protiv-nik, a žrtvi? Olak, brzoplet odgo-vor bio bi – krvnik. Onaj koji uzi -ma krv. No, krvnik je egzekutorizvršitelj naređenja o ubojstvu ko -je može biti i smrtna kazna za ne -ko teško djelo. U tom slučaju ubi-jeni nije žrtva, a ni institucionalniubojica nije njegova suprotnost.Pažljivijim pristupom suo ča va sesa sve većim brojem dilema i ne -mo gućnosti da se suprot na imeni-ca žrtvi odredi sa svim im p li ka -cijama i potrebnim kara k te ris ti -ka ma. Nešto poput onog sta rogpi tanja iz enigmatskih iz da nja –što je suprotno od žedan?

Poneseni metaforičnošću, mo -g li bismo pomisliti kako uglavlji -va njem u status žrtve pojedinacni ti kolektiv ne mogu mu pronaćisu protnost, pa se iz takve hudesu dbe ne mogu izvući, iz tih sa -mo nametnutih okova osloboditi.Os u đeni da stalno budu žrtve.Svo jih i tuđih predrasuda.

78

KOLUMNA

Strašno je bilo slušati u Studiu45 RTL 2 televizije 8. majastanovnicu Škabrnje, koja je1991. pobjegla sa svoga,čekajući druge hrvatskegrađane da njoj i nje zinimmuškarcima oslobode oku -pirano selo, kako proziva Ro mekoji nisu, po njoj, ništa drugo doSrbi, gdje su bili te 1991? Nekisu bili i na frontovima, od Zadrado Vukovara, izjavio je gotovopo nizno, opravdavajući se,romski zastupnik u SaboruVeljko Kajtazi.

Uvodni dioMoja (znanstvena) namjera je

ukazati na “nevidljive” rane, od no -sno na problem posttraumatskogstresnog poremećaja (PTSP) i sa -moubistva u Bosni i Hercegovi ni.Na osnovu predmetnih rezultatamoći će se efikasnije djelovati naprevenciji posttraumatskog stres -nog poremećaja i samoubistva ubosanskohercegovačkom društvu,ali i doprinijeti konačnoj “debloka-di Bosne i Hercegovine“.

Rat je namjerno izazvan ljud-ski čin, koji ostavlja teže psiholo-ške posljedice - kod 80% žrtava os -ta ju dugotrajne posljedice u doživ-ljavanju i ponašanju (Krizmanić,1993. godine). Prema procjenamaSvjetske zdravstvene organizacijetrenutno postoji preko 50 milionažrtava rata u svijetu.

Sadržajnom teorijskom anali-zom istraženo je i opisano društve-no obilježje posttraumastkog stre -s nog poremećaja i samoubistvakao (društvenih) pojava, sa poseb-nim osvrtom na bosanskohercego -va čko društvo i državu. Puna paž-nja posvećena je empirijskim činje -ni cama koje se odnose na samo -ubi stva, ali i njihovo dalje korište-nje za uobličavanje teorijskih obja -š njenja i strukturalnih veza poje -di nih dijelova (bosanskohercego va -č kog) društva i ukupnih društve-

nih procesa povezanih sa samoubi-stvom kao društvenom pojavom.

Različitost teorija i stavova opo sttraumatskom stresnom pore -me ćaju, suicidalnom ponašanju,sa mom suicidu i prevenciji suicida,na meće zaključak o kompleksnostizna nstvenog proučavanja navede-nog. Značajan metodološki prob -lem u istraživanju suicida je činje -ni ca da je onemogućeno ispitivanjasu bjekta - izvršioca suicida.

Rezultati istraživanjaproblema posttraumatskogstresnog poremećaja (PTSP) isamoubistva u Bosni iHercegovini

Suicidalnost je najčešće prisut -na u sljedećim poremećajima: post -traumatski stresni poremećaj (PT -SP), depresivni poremećaj, shi zo - frenija, anksiozni poremećaji; an -ksiozno-depresivni poremećaji; de -mencije; ovisnosti...

Samoubistvo je problem per ma -nentno prisutan u svim druš t vi makroz historiju. Malo je opsežnih isve obuhvatnih radova koji mo guda nas poslužiti ozbiljnijem ist ra ži -va nju i sagledavanju problema sa -mo ubistva u savremenim dru št -venim okolnostima. Ukratko, mo žese konstatovati da je samo ubi stvotragičan ljudski čin, znanstveno

79

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

BEHAR 105­106

“NEVIDLJIVE“ RANE opsade i odbrane Bosne i Hercegovine

Brutalna agresija(1992. – 1995.) ispisalaje traumatičnu pričukoja i dvadesetgodina poslije držiBosnu i Hercegovinuu opsadi. Radi“deblokade“ i pomoćinjenim žrtvama, ali izbog istine i mira ubudućnosti, Beharpredstavlja sociološkustudiju o ‘nevidljivoj’opsadi, psihološkimtraumama, izraženmsimptomima PTSP-a istopi samoubistavakoje znakovitovariraju međurazličitim etničkiskupinama u BiH.

Piše: Zemir Sinanović

nedovoljno ispitan, iako je poznattokom cijele historije ljudskog roda.

Brutalna agresija na Bosnu iHe rcegovinu dovela je do strada-nja cjelokupne populacije njenogstanovništva i izazvala je nesagle-dive posljedice. “Čovjek se razliku-je od životinja po tome što je uboji-ca; on je jedini primat koji ubija imuči članove svoje vrste bez razlo-ga, bilo biološki bilo ekonomski, ipri tome osjeća zadovoljstvo. Tabiološka neprilagodljiva i nefiloge-netski programirana “maligna“ag resija sačinjava bit problema iopasnost po održanje čovjeka kaovrste“ (Fromm).

Poslijeratne štete, u vidu pore -me ćaja mentalnog zdravlja stavno-vništa u BiH, ogledaju se u1.750.000 osoba koje imaju psihi-čki problem povezan sa stresom.Prema procjenama Svjetske zdrav-stvene organizacije (WHO), post-traumatski stresni poremećaj, poz-natiji kao PTSP, u BiH ima više od10 posto stanovništva, odnosnooko 400.000 ljudi. Najugroženiji sudemobilisani borci i ratni invalidi,pa se procjenjuje da trećina ove

populacije boluje od nekog simpto-ma PTSP. Mnogi oblici PTSP, akonisu liječeni ili to nije učinjeno upravo vrijeme i na pravi način, mo -gu dovesti do agresije prema sebiili drugima.

U Bosni i Hercegovini u perioduod 1985. - 2005. počinjeno 10.219samoubistava (prethodna tabela),od čega: 3.583 samoubistva uperiodu od 1985.-1991. (prije agre-sije na BiH – period stabilnog dru-štvenog ambijenta za život); 1.637samoubistava u periodu 1992.-1995. (agresija na BiH – period to -ta lne društvene destrukcije); 4.999samoubistava u periodu 1996.-2005. (nakon agresije na BiH –period produžene društvene des-trukcije/društveni ambijent kojegkarakteriše kolektivno nezadovolj-stvo, nepravda, poniženje...).

Iz prethodne tabele vidljivo jeda su stope samoubistava u Repu -b lici Srpskoj 1994.-1997. i 2000.godine bile kritično visoke, što jeviše nego alarmantan podatak nesa mo za Republiku Srpsku već i zabosanskohercegovačko društvo i

državu, ali i za Svjetsku zdravstve-nu organizaciju. Odgovor na viso-ke i kritično visoke stope samoubi-stava u Republici Srpskoj - poseb -no na kritično visoke stope samou-bistava kod demobilisanih boracaVojske Republike Srpske (37,2)treba tražiti (i) u činjenici da supripadnici Vojske Republike Srp s -ke bili (i) nosioci planiranja, nare-đivanja i izvršavanja brojnih rat-nih zločina, a njih 19.473 je uče-stvovalo (i) u zločinu genocida nadBošnjacima u i oko Srebrenice.

Navedeni problem ne smije bitisamo problem Republike Srpske,(zvanično i nije: na brojnoj skalipro blema u Republici Srpskoj ovajse problem uopšte ne nalazi), ovomo ra biti problem države Bosne iHercegovine, ali i međunarodnipro blem (posebno Svjetske zdrav-stvene organizacije), budući da uslučaju nedostatka adekvatne dru-štvene predikcije i prevencije, kodnavedene kategorije lica, možemoimati ekspanziju (najtežih oblika)PTSP i samoubistava, ali i drugihoblika društvene destrukcije.

Karakteristično je da se brojča-ni pokazatelji, uzroci i motivi sa -mo ubistava demobilisanih boracaVojske Republike Srpske “stidljivo”čuvaju i rijetko se o tome otvoreno isa egzaktnim pokazateljima govo-ri. Stiče se utisak da se radi o “or -ga nizovanoj stigmi” predmetnogproblema. Na drugoj strani, još jekarakterističnije stanje, gdje sebroj samoubistava demobilisanihbo raca - pripadnika Armije Re p u b -like Bosne i Hercegovine prikazujeznatno uvećan, nego što su to poda-ci ovoga ali i još nekih re levantnihistraživanja pokazali. Iznošenjemuvećanih podataka o sa mo ubi s t vi -ma demobilisanih bo ra ca ArmijeRe publike Bosne i He r cegovine do -pri nosi se još većoj ago niji navede-ne kategorije, ali se “ne svjesno” do -

80

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

p rinosi i stvaranju po grešne slikekod onih koji imaju ne jasnu pred-stavu o “čudu bosans kog otpora”.

Očekivani trend samoubistavau Bosni i Hercegovini nastavljen jei od 2006.-2010. godine, kada je za -bi lježeno ukupno 2.525 samoubi-stava ili u prosjeku 505 samoubi-stava godišnje. Republika Srpska idalje se kreće na nivou preko 270samoubistava godišnje. Posebno jekarakteristično da su u RepubliciSrpskoj u 2006. i 2007. godini sto -pe samoubistava bile visoke. U pe -riodu 2006.-2010. godina stope sa -moubistava u Federaciji BiH bilesu niske.

Specifične okolnosti življenjagra đana Bosne i Hercegovine(1992.-1995.) imaju zdravstvene,sociološke, duhovno-religijske, ma -

te rijalne i političke dugoročne im -pli kacije na život svakog pojedincau zemlji. U studiji koju su predsta-vili Đapić i Stuvland, 78% bosan-ske djece je izjavilo da su doživjelabarem šest traumatskih iskustavatokom rata. Primjer: Djeca koja suizbjegla iz Sarajeva su imala ma -nje traumatskih iskustava od dje -ce koja su morala ostati (Karačić iZvizdić, 2000; Osmanovići, Zvizdić,2000.). “Trajnost pamćenja perci-piranog uveliko zavisi od bogatstvadetalja koji čine jednu cjelinu.Agresor je, u mjerama surovosti isadizma, našao rješenje za svojeunaprijed pripremljene planove.Planovi su bili jasni: Sarajevotreba da umre, ali ne odmah, većdo zirano, u strahu, u mukama, ube zizlazu. Građanima Sarajeva

treba uskratiti sve što život činiživotom: i hranu i vodu i san i stru-ju i informaciju i komunikacijui...“ (Karavelić & Rujanac, 2008.,str. 181). U Sarajevu u opsadi iznanost je ostala zbunjena.

Izvršeno je empirijsko istraži va -nje1 zastupljenosti simptoma po st -traumatskog stresnog pore me ćajakod stanovnika Grada Sa ra jeva učetiri općine (Stari Grad, Ce ntar,No vo Sarajevo i Novi Grad) trina -est godina nakon zavr še tka agresi-je na BiH, tačnije, is pi tano je prisu-stvo posttraumatske stresne simp-tomatologije u od nosu na tri skupi-ne simptoma i to: intruzije, izbjega-vanje i iritabilnost. Rezultati istra-živanja pokazuju da je 32,8% ispi-

81

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

BEHAR 105­106

Odgovor na visoke i kritično visoke stope samoubistava u RepubliciSrpskoj - posebno na kritično visoke stope samoubistava koddemobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba tražiti (i) učinjenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosiociplaniranja, naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina, a njih 19.473je učestvovalo (i) u zločinu genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice.

Karakteristično je da se brojčanipokazatelji, uzroci i motivisamoubistava demobilisanihboraca Vojske Republike Srpske“stidljivo” čuvaju i rijetko se otome otvoreno i sa egzaktnimpokazateljima govori. Stiče seutisak da se radi o “organizovanojstigmi” predmetnog problema.Na drugoj strani, još jekarakterističnije stanje, gdje sebroj samoubistava demobilisanihboraca - pripadnika ArmijeRepublike Bosne i Hercegovineprikazuje znatno uvećan, negošto su to podaci ovoga ali i jošnekih relevantnih istraživanjapokazali.

1 Brigadir dr. Zemir Sinanović, mr. sciprim. dr. Nermana Mehić-Basara,mr. sci prim. dr Senadin Ljubović,prim. dr. Aida Hadžibajrić, prim. dr.Mu hamed Hasanbegović i dr. EminaKurtagić-Pepić, (2009.), Projekat ist r -a živanja zastupljenosti posttraumat-skog stresnog poremećaja (PTSP) kodsta novnika Kantona Sarajevo, Sara -je vo: Ministarstvo zdravstva Kanto-na Sarajevo.

tanika ispoljavalo blage simptomevezane za psihološku traumu,30,6% umjerene simptome trau-matizacije, a 18,6% vrlo izraženesimptome PTSP. Iz svega proizlazida u ovom istraživanju 82% građa-na, u četiri gradske općine Kanto-na Sarajevo, ima neki sa stresompovezani simptom. Dobiveni rezul-tati ovog istraživanja nedvosmisle-no pokazuju da sta novnici Kanto-na Sarajevo ispoljavaju kliničkiuobličene znake hroničnog post-traumatskog stresnog poremećaja(PTSP) u znatnom većem procentuu odnosu na sredine gdje nije biloratnih stradanja.

Provedeno je i drugo empirijskoistraživanje u populaciji demobili-sanih boraca i logoraša Sarajeva uopsadi. Analizom i statističkomobradom dobivenih rezultata možese zaključiti da 62,2% ispitanika –demobilisanih boraca i logorašaSarajeva u opsadi ima simptome iznake posttraumatskog stresnogporemećaja.2

Sarajevo u opsadi (1992.-1995.)bilježilo je niske i srednje stopesamoubistava (prethodna tabela),što je ispod znanstvenog očekiva-nja. Najmanja stopa samoubistava– 8,2 zabilježena je 1992. godine(početak agresije na Bosnu i Her-cegovinu, odnosno stavaljanja Sa -ra jeva u opsadu), tačnije, kada jebio najviši nivo destrukcije Saraje-va u opsadi od strane agresora –ubistava, rušenja objekata... Naj-veća stopa samoubistava u Saraje-

vu u opsadi, ali ipak u okviru sre-dnjih stopa, bila je 1993. godine ito 16,1.

Iz tabele je vidljivo da su, u pe -ri odu 1996. – 2005., u Sarajevubile srednje stope samoubistava(što je takođe ispod znanstvenogočekivanja, budući da se očekivalo,kao i poslije svakoga rata, da sepo većavaju stope samoubistava).Us ljed neviđenih ratnih strahotako je su pogodile Sarajevo u opsadi,prisutan je bio i tzv. “tamni broj“samoubistava - kada su žrtve svje-sno tražile smrt – npr. izlazak izza klona i svjesno izlaganje snajpe -ri ma agresora koji su koristili sva -ku priliku.

ZaključakNajveće mogućnosti za objaš -

nje nje posttraumatskog stresnogpo remećaja i samoubistva imajuone znanstvene discipline koje sena laze na granici gdje se individu -alno i društveno prožimaju. Nitije dna od teorija, kao i rezultatimno gih empirijskih istraživanja,ni su dali konačan odgovor: zaštose ljudi ubijaju? Aktuelne teorije iem pirijska istraživanja, svaka nasvoj način, nam pomažu da što bo -lje shvatimo fenomen samoubis t -va. Sklop društvenih, psiholoških,psihijatrijskih, porodičnih i drugihfa ktora, uz moguću dominaciju je -d nog nad drugim ili njihovo kumu-

82

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

2 Brigadir dr. Zemir Sinanović, mr. sciprim. dr. Nermana Mehić-Basara,mr. sci prim. dr Senadin Ljubović,prim. dr. Aida Hadžibajrić, prim. dr.Muhamed Hasanbegović i dr. EminaKurtagić-Pepić, (2011.), Projekatistraživanja zastupljenosti posttrau-matskog stresnog poremećaja (PTSP)kod demobilisanih boraca KantonaSarajevo, Sarajevo: Ministarstvozdravstva Kantona Sarajevo.

Usljed neviđenih ratnih strahota koje su pogodile Sarajevo u opsadi,prisutan je bio i tzv. “tamni broj“ samoubistava - kada su žrtve svjesnotražile smrt – npr. izlazak iz zaklona i svjesno izlaganje snajperimaagresora koji su koristili svaku priliku.

lativno djelovanje, imaju značajnuulogu u etiologiji pojave samoubi-stva.

Pored navedenog, prisutni su istavovi da odgovor na samoubistvopostoji. Naime, moguće je spriječi-ti samoubistvo u mnogim slučaje-vima, preokrenuvši tok emocija,misli... odnosno suicidalnih namje-ra pojedinaca koji autodestrukcijusmatraju jedinim mogućim izla-zom. Procjena je da odgovor leži upredikciji i prevenciji. Prevencijasu icida se neminovno nameće kaonu žni prioritet svakog društva,budući da su brojke neumoljive ida svakim danom imamo sve višenovih slučajeva samoubistava.Tra umatsko iskustvo agresije naBiH je još snažniji razlog da se ibo sanskohercegovačko društvo oz -bi ljnije pozabavi prevenciji i predi -k ciji suicidalnog ponašanja svojepopulacije. Bosanskohercegovačkiprimjer potvrđuje da država i dru -š tvo nedovoljno tretira rastući pro-blem samoubistva. Mogli bi reći dase organizirana prevencija i pre-dikcija i ne poduzima. Ustalilo semi sliti da je to je nešto na društve-noj margini, što je “tabu tema”.

Znakovit i ilustrativan primjerje naredba ratnog zločinca RatkaMla dića, izdata početkom maja1992. godine, podčinjenim oficiri-ma, od kojih se rezolutno traži dabo mbardiraju stambene četvrtiSa rajeva sve dok tamošnjem sta-novništvu “ne razvuče pamet“!

“Nad žrtvama su nasilno vršenibrojni zločinački akti, čime su imna nesene i teške tjelesne povrede.Posebno treba ukazati na silovanjedje vojčica od šest-sedam godina.Ta ko je, primjera radi, ‘najmons t -ru oznije silovanje izvršila grupaod dvadeset Srba u vogošćanskomlo goru ‘Kod Sonje’, gdje su silovalidvije djevojčice od 7 i 13 godina i tou prisustvu njihove majke. Djevoj-

čice su umrle od posljedica silova-nja’“ (Zločini nad djecom Sarajevau opsadi, p.133).

Snage odbrane BiH od agresije,ipak, bilježe mali broj samoubista-va, u odnosu koliko se (znanstvenogledano) očekivalo. Tačnije, prisu-tan je nesrazmjer između obima ijačine traume (kroz koju su prola-zile snage odbrane) i broja realizi-ranih samoubistava. Možda odgo-vor leži u sljedećem: “Bosanci supreživjeli nerazuman rat pomoćuda ra mentalnog integriteta. Svakiis taknuti novinar koji je bio u Bo -sni u toku rata svjedočio je i izvje-štavao o ovom daru mentalnog in -te griteta, daru nasljeđenom iz vjer-ske tradicije i kulturnih običaja uBosni“ (Doubt, 2003., pp. 27-35).

Prema islamskom učenju: svešto se odnosi na veliki grijeh ubis -t va, odnosi se i na samoubistvo -pošto je to oduzimanje nečijeg ži vo -ta (Qardawi, 1997., p. 418). Premaistom učenju, ko se ubije bilo kojimsredstvom, ubio je dušu koju jeBog zabranio ubiti bez opravdanograzloga. Čovjek nije vlasnik svogaživota, jer nije on stvorio sam sebe,nije stvorio čak nijednu ćelijusvoga tijela; njegov život je blago-dat koju mu je dao na čuvanje Bog.Čovjek nema pravo da život zapu-sti, da mu nanese štetu ili da gauništi. U Kur’anu stoje riječi: “Isami sebe ne ubijajte! Allah je doi-sta prema vama milostiv. Onogako to učini iz nasilja i neprijatelj-stva - Mi ćemo u vatru baciti, to jeAllahu lahko” (sure En-Nisa, 29-30). Većina komentatora Kur’anase slaže da se sa ovim brani ubija-nje drugih ljudi, kao što se njimezabranjuje i samoubistvo, ili činje-nje nečega što može dovesti dosmrti.

Oni koji su napadali državuBiH, a posebno oni koji su počiniliratne zločine, prema povjerenim

83

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

BEHAR 105­106

pričama, imaju noćne košmarepraćene teškim i dugim neprospa-vanim noćima i krikovima žrtava,a prema rezultatima istraživanjave ćina ih je oboljela od posttra -uma tskog stresnog poremećaja us -ljed čega su mnogi počinili i sa mo -ubistvo.

LiteraturaBandžović, S.: Genocid: slučajevi, pore-

đenja i savremene rasprave, Pregled,Sarajevo, 2008.

Cigar, N.: Genocid u Bosni-politika “etn -i čkog čišćenja”, BKC, Sarajevo, 2008.

Čekić, S.: Agresija na Republiku Bosnu iHercegovinu, knjiga 1 i 2, Institut zaistraživanje zločina protiv čovječnosti imeđunarodnog prava, Sarajevo, 2004.

Čavoški, K.: O neprijatelju, Prosveta,Beograd, 1989.

Doubt, K.: Sociologija nakon Bosne,Buybook, Sarajevo, 2003.

Durkheim, E.: Samoubistvo, Bigz, Beo-grad, 1997.

Dizdarević, I.: Barbari su bili bolji,Sarajevo, 1998.

Fromm, E.: Anatomija ljudske destruk-tivnosti I, Naprijed, Zagreb, 1989.

Institut za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava:Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi,Moare, Sarajevo, 2010.

Karavelić, V. & Rujanac, Z.: Opsada iod brana Sarajeva 1992.-1995., Insti-tut za istraživanje zločina protiv čo -vječnosti i međunarodnog prava uni-verziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.

Brigadir dr. Zemir Sinanović, et. al.:Pro jekat istraživanja zastupljenostiposttraumatskog stresnog poremećaja(PTSP) kod stanovnika Kantona Sa -ra jevo, Ministarstvo zdravstva Kanto-na Sarajevo, Sarajevo, 2009.

Brigadir dr. Zemir Sinanović, et. al.: Pro-jekat istraživanja zastupljenosti post-traumatskog stresnog poremećaja(PTSP) kod demobilisanih boracaKantona Sarajevo, Ministarstvo zdr av -stva Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2011.

Sinanović, Z.: Ljudska prava i odbranabosanskohercegovačkog društva i drž -ave od agresije, magistarski rad,Fakultet političkih nauka Univerzite-ta u Sarajevu, Sarajevo, 2009.

Sinanović, Z.: Samoubistvo – izbor poje-dinca i (ili) posljedica krize, Institutza istraživanje zločina protiv čovječ-nosti i međunarodnog prava, Saraje-vo, 2012.

84

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Posljednja stanica Beograd...“Dragi, nepoznati čitaoci, vi do

ko jih dopiru ovi redovi, čitajte, pa -mtite, učite i praštajte! Surovi rat,koji sam ja najmanje želio napra-vio je od mene zvijer bez kontrole i,ako neko može zbog toga da žali,onda sam to ponajviše ja. Naravno,nije mi žao sebe, moja smrt je naj-manja kazna koju sam zaslužio:žao mi je zbog onih zločina kojesam u bezumlju počinio, žao mi jeonih života koje sam ja oduzeo, ži -vota nevinih koji se nikako ne mo -gu povratiti. Zatekao sam se u tomratu neželjno, ali i svjesno, sma-trajući, tada, da niko ne smije dase skloni kada se rješavaju pitanjabitna za njegov narod. U nešto mo -ra mo vjerovati, a u šta ćemo akone ćemo u sopstvenu otadžbinu, uso pstveni narod? Dakle, uzeo samučešće u borbama, a zbog svojihstre ljačkih sposobnosti i dobrogpo znavanja grada u kojem sampro veo cio život, postao sam indivi-dualni borac, snajperista. Mijenjaosam položaj svakog dana. Noću sepre bacivao iz zgrade u zgradu, iza uzimao najvišu, najskriveniju inaj zaklonjeniju poziciju, a onda,ka da zora svane, vrebao neprijate-lja. Pazio sam, prije svega, na pro -ti vničke snajperiste, bilo je važnoda njih eliminišem. Bila je to igraživaca i onaj ko bi popustio, poka-zao se prije vremena, u pogrešnom

trenutku, taj bi stradao. Ja sam utom ratu bio dobar. Bio sam strahi trepet za protivnike i malo je njihposlije okršaja sa mnom, preživje-lo. Naravno, imao sam i drugeciljeve. Kada su mi bili dostupni,gađao sam i ‘redovne’ borce koji suse motali po ulicama. Nikad, pona-vljam NIKAD nisam gađao one zakoje je postojala sumnja da su is k -lju čivo civili. Ne znam kakav je đa -vo ušao u mene tog dana. Sjećamse, bio je vreli ljetnji dan, av gust1992., rano popodne. Kroz magi-čno oko durbina oprezno sam po s -matrao ulice. Vidio sam civile.Uglavnom starce i žene, kako op -re zno izviruju iz kuća. Nastalo jeza tišje i oni su se uputili na česmu,na obali Miljacke, da dopune zali-he vode. Vidio sam jednu starijuže nu kako odmiče od česme i jednuženu sa djetetom, djevojčicom, ka -ko brzo potura balone pod lulu če -sme... Uhvatio sam lice djevojčice ishvatio sam da se ona smije, baškao da se oko nje ne dešava nikak -vo ludilo. A onda je ludilo, iznena-da, uhvatilo mene. Šta se ona sm i -je, mislio sam, da li se ona to menismije?! Ja se tu zlopamtim, krva-vim u životu bez života, a ona sesmije kao da mi prkosi – kako, uos -talom, smije biti toliko zadovoljna isretna, mislio sam. Nećeš ti menivala, rekao mi je neki paklen glasi ja, u tom trenu, shvatih da mi se

Oproštajno pismo ratnog zločinca

SLUČAJ SRPSKOG SNAJPERISTE, kojeg je duh ubijene djevojčice Dijane progonio osam godina

prst, baš kao da ga ja ne kontroli-šem, spustio na obarač i počeo daga stiska... Zaustavi se, zaustavise, vikao sam u sebi, ali moj sop-stveni prst me nije više slušao...Nisam više ni nišanio, samo samosjetio trzaj puške, a onda sam jeodbacio, sav u goloj vodi. Sve je toličilo na noćnu moru, kao neki sanna javi. Ma, tješio sam se, ko i jesteneki san, ništa se od toga nije desi-lo... Uzeo sam dvogled i pogledao upravcu česme: djevojčica je ležalana zemlji, u krvi, a njena majka jesta jala pored nje, sa urlikom nazgrčenom licu. Nikad poslije togaviše nisam bio isti. Tajnim kanali-ma pobjegao sam iz Sarajeva i ile-galno prešao granicu. Živio sam ujednom njemačkom gradići, radećikao perač ulica, krijući se, izgleda,i od samog sebe. Vrijeme sve odno-si, pa tako i moju nesreću. Znao

sam da strašni zločin nikada nećuzaboraviti, znao sam da sam poči-nio zločin koji se ne može nikakookajati, ali pokušao sam da živimdalje... Tako sam dočekao i kraj ra -ta i povratak u Sarajevo. U počet -ku je sve teklo gotovo normalno.Uspio sam da povratim svoj stan,našao sam i posao, miran, siguran,u pošti. Počeo sam lagano da zabo -ra vljam, trudeći se, prije svega, daizbjegavam obalu Miljacke, kolikoje to bilo moguće. Naročito onu ko -bnu česmu... Jedne noći, tihe i lije-pe, zatekao sam se u kafani. Piće –dva sa društvom i vrijeme je nepri-mjetno prolazilo. Bilo je dva sataposlije ponoći kada sam se, pripit,uputio kuću. U tom stanju, zabo-ravio sam se i prošao obalom Mi -ljacke... Nisam toga ni bio svestansve dok, odjednom, nisam shvatioda stojim pored one, za mene stra-

šne česme. Bio sam nepokretan,od jednom potpuno trijezan, nespo-soban da se pomjerim ili reagujem.Pogled mi je pao na pločnik osvije-tljen titravom svjetlošću uličnelampe i tada mi se učinilo da sto-jim usred krvave lokve. Strah iužas su prostrujali u mojim vena-ma i tada mi se učinilo da čujemglas, mili dječiji, koji dopire negdjeiza mene. ‘Zašto si mi to učinio,zašto si me povrijedio? ‘... A tadasam već bezumno trčao, bježao odmjesta mog zločina, od mjestastrave i užasa. Uletio sam u stan,ne znam ni kako, nategao rakijudirektno iz flaše i pokušao da sesmirim. Sjeo sam u fotelju, zapaliocigaretu, a tada mi je pogled paona cipele: bile su krvave! Još jed-nom me užas protresao, a tadasam, jasno i glasno, začuo mili dje-čiji glas: ‘Zašto si to učinio’? Okre-nuo sam se u magnovenju i na vra-tima ugledao djevojčicu sa krva-vom rupom na grudima, blijedoglika i užarenih očiju. Tada sam seonesvijestio i slijedeće čega sambio svjestan je jutro i ja u fotelji,zgužvan, sa strašnom glavoboljomi krvavim cipelama... Od tog danaza mene nije bilo mira, posjećivalame utvara nevine djevojčice svudai na svakom mjestu. Ne znam ka -ko, odjednom sam pomislio da tre -ba da odem u crkvu Svetog Markau Beogradu i da me tamo čekaspas. Stigao sam, već je bila noć,ali crkvi nisam prišao: kad sam po -kušao, preda mnom bi se ispriječioduh djevojčice. Ovo pismo pišemuz treperavu svjetlost uličnog os v -j etljenja u parku pored Željezničkestanice, a kada ga okončam, prere-zaću vene džepnim preorezom. Nevidim nikakav drugi izlaz... ‘Moli-te se za moju dušu, Predrag O.“(Zločini nad djecom Sarajeva uopsadi, pp. 128-130).

85

SOCIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

BEHAR 105­106

O autoru

Brigadir Zemir Sinanović kroz Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine,aktivno sudjeluje u pripremi odbrane Bosne i Hercegovine od agresi-je. Aprila 1992. godine, sa još dva lica, bio je zarobljen od strane pri-padnika agresorske bivše JNA, kada je preživio strijeljanje. U aprilu1992. godine dobrovoljno pristupa Armiji Republike Bosne i Herce-govine, u kojoj je obavljao visoke vojne dužnosti. Učesnik je značajnihvojnih operacija u odbrani bosanskohercegovačkog društva i državeod agresije (1992.-1995.). Magistrirao je na temu: “Ljudska prava iodbrana bosanskohercegovačkog društva i države od agresije“. Doktor-sku disertaciju odbranio je pod naslovom “Sociološki aspekti samoubi-stva u Bosni i Hercegovini (1985. – 2005.)“. Sudjeluje u radu Stručnogtima za izradu i implementaciju “Programa praćenja, prevencije i liječe-nja demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica od PTSP”. Dao jeznačajan doprinos u radu Instituta za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Autor jeknjige: Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili) posljedica krize. Koautor jeosam knjiga i priručnika. Objavio je dvadeset stručnih i naučnih rado-va. Izvršio je recenziju pet knjiga. Trenutno se, u činu brigadira, nalazina dužnosti načelnika Uprave J-2 (Vojnoobavještajne službe) Oruža-nih snaga Bosne i Hercegovine. Izabran je u znanstveno - nastavnozvanje docenta nauka.

86

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

Dr. Midhat Riđanović je profesor emeritus engleskog jezika i lingvistike Uni verziteta uSarajevu. Magistrirao je i doktorirao iz opšte lingvistike na Mičigenskom univerzitetu uSAD 1969. godine. Predavao je na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Saraje-vu nepune četiri decenije. Školske 1984-85. godine bio je gostujući Fulbrajtov profesornašeg jezika i lingvistike na Ohajo univerzitetu u SAD. Pozivan je da drži predavanja nauniverzitetima bivše Jugoslavije, u Zagrebačkom lingvističkom krugu, na Hrvatskoj aka-demiji znanosti i umjetnosti, te na Oksfordskom univerzitetu. Objavio je pet knjiga (odkojih jednu u SAD) i preko 50 naučnih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisi-ma. Nosilac je više priznanja za naučni rad, među kojima su i godišnja nagrada sarajev-ske Svjetlosti za knjigu Jezik i njegova struk tura i nagrada za najbolje stručno djelo nasarajevskom Sajmu i Bijenalu knjige za Praktičnu englesku gramatiku. Jedan je od pioni-ra simultanog prevođenja u bivšoj Jugoslaviji - bio je prevodilac na oko 40 međunarod-nih skupova, prevodio je i Dejtonske pregovore i suđenja na Tribunalu u Hagu.

Intervju: Midhat Riđanović

Razgovarao: Sead Begović

NAZIVIJEZIKA

nisu putokazmeđusobnom razumijevanju ljudi

Profesore Riđanoviću, dobrodo šli u Behar. Vas ne treba po -sebno predstavljati, svi koji sezanimaju za jezik znaju da steglasoviti lingvist koji je objaviopet knjiga i preko 50 znanstve-nih radova. Poznati ste i po čla -n cima koje ste objavljivali ubo sa nskim dnevnim listovima itje dnicima. U svojoj posljed -njoj knji zi O bosanskom jeziku,o pro padanju Bosne, i ... o va -ma re kli ste da ste po nacional -nosti čovjek. Da li uz tu širuidentifikaciju imate još neku,vezanu za naše podneblje? Imevam je Midhat, pa biste trebalibiti Bošnjak.

Da, pored svoje glavne pripad-nosti ljudskom rodu, ja pripadam iljudskom kolektivu koji govorimoj im jezikom. To je za menejedan je zik, koji se samo nazivaraz ličito u raznim geografskimoblastima gdje se govori. Zato samja – osim što sam čovjek - i Bosa-nac i Hrvat i Srbin i Crnogorac.Dva starosla ve nska plemena, Srbii Hrvati, go vo rili su potpuno istimjezikom kad su prije hiljadu i višegodina na seljavali Balkan, pa sumorali pri padati istom narodu, čijese ime zatrlo u vihoru vremena.Do šavši u kontakt sa različitim ci -vi lizacijama, Srbi i Hrvati su ume đuvre me nu poprimili neka ose -buj na svo jstva, koja su uglavnompo vrši n ske naravi i koja ne naru -ša vaju zna čajno njihovu ogromnuza jed ni čku kulturološku potku.Sve ka s nije podjele tog naroda po -ti cale su od moćnika i silnika, kojisu razbijali taj homogen narod, na -di jevali mu zasebna imena, i stva -ra li feude i države da bi vladali nji -ma prema isprobanoj formuli Divi-de et impera (Podijeli pa vladaj).

Ako su bosanski, hrvatski, sr p -ski i crnogorski jedan jezik, ka -

k vog smisla ima koristiti po je -dinačne nazive kao “bosanski“ili “hrvatski“. Može li se on da,ako uvažimo vaše pret po sta v -ke, reći da se u Zagrebu go voribosanski, a u Sarajevu sr pskiili hrvatski?

Svaki od naša četiri podjezika,ka ko ih ja zovem, ima neke svojespecifičnosti, koje su, istina, mini -ja turne u odnosu na zajedničkusrž tih podjezika. Te minijaturnespe cifičnosti dovoljne su na Balka-nu da se dotičnom idiomu da sta-tus jezika i nadjene mu se posebnoime. Ne zaboravite da je Balkanpo dario engleskom jeziku glagol toba lkanize, koji, prema Oksfords -kom rječniku, znači ‘podijeliti u

ma nje, međusobno suprotstavljenegrupe’. Diobe su najveća strastBalkanaca, daleko veća nego fud-bal ili bilo kakav drugi sport ili ho -bi. Engleski se kao maternji jezikgovori u nekih dvadeset standard-nih varijanti, od kojih svaka imajoš niz lokalnih i socijalnih vari -jan ti, pa ukupan zbir zasebniheng le skih idioma seže i do par sto-tina. Ipak, nikad niko nije pokušaoda engleski jezik zove drukčijenego engleski.

Godine 1985. objavili ste knjiguJezik i njegova struktura, ko jaje nagrađena godišnjom na g ra -dom izdavačke kuće Svje t lost

za najbolje naučno-pu bli cis ti -čko ostvarenje. Može li se neštood vaših analitičkih pro miš lja -nja u toj knjizi primi je niti nanašu situaciju?

Ta knjiga je proizašla iz moježelje da napišem univerzitetskiudž benik za nastavu opšte lingvis -ti ke, sa naglaskom na kod nas ma -lo poznatoj modernoj lingvistici,koja je revolucionisala shvatanjajezika karakteristična za tradicio-nalno jezikoslovlje. Nisam, dakle,imao većih naučnih pretenzija.Nje na najveća vrijednost je u tomešto se modernolingvistički pojmovipo prvi put kod nas ilustruju prim -je rima iz našeg jezika. Prematome, ta knjiga nije naučno djelo u

smislu u kojem je to Ajnštajnovate orija relativiteta ili Darvinovate orija evolucije. Kod nas se suvišeolako upotrebljava riječ ‘nauka’, pase ponekad sasvim prizemna istra-živanja nazivaju naukom. Što setiče vašeg pitanja o tome da li sene što iz te knjige može primijenitina našu jezičku situaciju, želim daistaknem da današnji lingvisti nevje ruju da se može niti da se trebadirati u sponatanu jezičku praksu.Svaki jezik je savršen onakav ka -kav je ‘Bogom dan’. Intervencije je -zi koslovaca radi uvođenja vještač -kih kovanica potpuno su deplasi -ra ne sa gledišta moderne lingvisti-ke, i uglavnom su napuštene u

87

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Srbizacija i kroatizacija bosanskih Hrišćana trajala je sve do današnjihdana (ja poznajem veći broj bosanskih Pravoslavaca i Katolika koji jošnisu “preobraćeni“ u Srbe i Hrvate). Zajedničko istorijsko ime za svestanovnike Bosne bilo je Bošnjani prije dolaska Turaka, a nakon izvjesnogvremena po njihovom dolasku, Bošnjaci, što je u stvari turska riječ zastanovnike Bosne. Obje ove riječi su u međuvremenu postale arhaične injihov pandan u savremenom bosanskom je Bosanac.

naprednom svijetu. U nekim zem-ljama, među kojima je na žalost iHrvatska, još se uvijek pokušavajunaturiti narodu ružne kovanice,tobože radi očuvanja čistote jezika.Većinom se radi o tome da se ‘stra-ne’ riječi zamijene domaćim. Da -nas lingvisti smatraju da u jezikune može biti stranih riječi, jer širo-ke narodne mase ne poznaju jezi-ke iz kojih dolaze te riječi, pa ih nemo gu ni izgovoriti. Naravno, svakijezik ima riječi stranog porijekla,ali kad bismo išli dovoljno dalekou istoriju bilo kojeg jezika, otkrilibi smo da je najveći dio leksikesvakog jezika stranog porijekla.Treba li turcizme poput boja, kat,čamac, majmun, sanduk, kutija,šamar i be har izbaciti iz hrvats -kog i srp skog i zamijeniti ih do -ma ćim rije či ma? Ne treba većzbog toga što su se potpuno adap -ti rale fo netici i gramatici našegje zika, pa ih više i ne prepoznaje -mo kao str ane. Kom p juterski čipje postao di vna hrv a t ska riječ, ni -š ta manje hrvatska ne go dom, za -s tava i zemlja, što po kazuje i či nj -e nica da ima hrvatsku množinuči povi (kao do movi), a ne engles -ku čips. Onog trenutka ka da se“strana“ riječ po čne izgovaratigla sovima jezika pri maoca i gra -ma tički ponašati kao domaća ri -ječ, ona prestaje biti st rana. Ova-kav stav je oduvijek va žio u engle-skom jeziku, pa zato nikad u nje-govoj istoriji nije objavljen nijedan rječnik “stranih“ riječi, iakoje engleski dosad preuzeo manjiili veći broj riječi iz preko 350 jezi-ka. Re kao sam i da moderni ling -vi sti sma traju da se jezik možesam o se bi brinuti, i da in te r ve n -ci je jezi ko slovaca mogu samo šte-titi jeziku. Ovakav stav je bio pri -su tan kod Anglosaksonaca du gopri je na s tanka moderne lingvisti-ke, pa Englezi nikad nisu imali

pra vopis, a nemaju ni riječ koja bisa svim od govarala našem “lekto-ru“. To od sustvo “popovanja“ u je -zi ku si gu rno je jedan od faktorako ji su do prinijeli da engleski po s -tane pr vi međunarodni jezik. Na j -zad, proklamacije jezikoslovaca o“pravilnom“ i “nepravilnom“ u je -ziku, o “stranim“ i “domaćim“ ri je -čima ma hom se “ne primaju“ u na -rodu, ta ko da se već zbog toga mo -gu sma trati unaprijed promaše-nim. (Koliko običnih ljudi u Za g -rebu go vori perilica, brzoglas, no -siglas (mo bitel), dalekozor, zra k o -mlat, pa i računalo?) Govor is pu - njen ob licima što ih propisuju je -zikoslovci ne ma onu dušu kojuima nepatvoreni narodni jezik, onzv u či drvenasto i odbojno, a kori-ste ga uglavnom samo lingvistič kene z nalice i politički poltroni (na -rav no, i osobe koje to moraju: na s -tav nici maternjeg jezika, spi ke ri,no vinari i ja v ni djelatnici). Pomeni je unošenje vještačkih ob likau hr vatski zagađenje tog je zika,pa umjesto da slavimo je zi ko s lo v -ce koji to rade, tre ba ih osuditi kaolingvističke ne z na lice i neprijate-lje lijepog narodnog go vora.

Mi Bošnjaci u Hrvatskoj, naro-čito oni koji smo odrasli u ovojzemlji, govorimo hrvatski. Dali je to ispravno ili bi moždatre bali govoriti bosanski? Me -ni se redovno na tribinama uSarajevu znaju nasmijati kadakao rođeni kajkavac počnemiz govarati riječi arapskog ilitu rskog porijekla u bosans -kom jeziku. To čak ispadne sim patično pa me srećom jošnit ko nije ismijao, a ja jesamdru ge nasmijao.

Svaki čovjek prirodno govori je -zikom sredine u kojoj je odrastao,jer se jezik fonetski i gramatičkioblikuje do adolescencije. Može sepreuzimati leksika iz drugih vari-janti istog jezika (kao što danasmnogi Bosanci preuzimaju hrvat-ske riječi), ali ona ne utiče znatnona opći dojam o jeziku date osobe.Zagrepčanin u Sarajevu odmah seprepoznaje kao Zagrepčanin, kaošto se Sarajlija u Zagrebu identifi-kuje kao Bosanac čim progovori.Ne samo da ne treba mijenjati je -zik sredine u kojoj smo odrasli ne -go to većinom nije ni moguće. Po -ne ki Bosanac koje je živio u Beog -

88

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

Što je to čisti bosanski jezik i koje su njegove odlike?

Moderni lingvisti ne vjeruju da postaji “čist“ i “prljav“ jezik. Ranije sevjerovalo da je čist jezik onaj koji nije bio izložen uticaju drugih jezikapa je sačuvao svoj prvobitni, izvorni oblik, te da se takav jezik moranjegovati kroz škole i čuvati od stranih uticaja. Vuk Karadžić jeproglasio govor istočne Hercegovine takvim “čistim“ jezikom. Zaista jetačno da u krševitu i pasivnu istočnu Hercegovinu nisu puno zalazili nistrani osvajači, jer tamo nije bilo ničeg što bi im bilo interesantno, pase tako govor tamošnje populacije sačuvao u “najčistijem“ obliku.Danas lingvisti ne vjeruju da je jezik koji nije primao riječi iz drugihjezika “čist“, a onaj koji je pretrpio uticaj stranih jezika “prljav“ ili“zagađen“. Po tom prevaziđenom kriterijumu engleski bi bio“najprljaviji“ jezik na svijetu. Meni je čist svaki jezik u kojem su misliizražene jednostavno i jasno.

89

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

ra du i tamo naučio ekavicu nasta-vi da govori ekavski kad se vrati uSarajevo, ali ekavica ne pristajeak centaskoj strukturi, melodiji re -čenice i drugim obilježjima tipičnobosanskog izgovora, pa ti ljudi po -nekad zvuče smiješno. Meni susmiješni i Hrvati iz Hercegovineko ji u svoj inače savršen bosanskije zik ubacuju hrvatske riječi izgo-varajući ih na bosanski način, pakažu “tišća“ umjesto “tisuća“ jer seu današnjem bosanskom redovnogu be visoki vokali i i u u nenagla-šenim slogovima (nijedan Bosanacne će danas reći pokušaj, svi kažupokšaj!) Glavna poruka modernihlingvista glede upotrebe jezika je -ste: što manje intervenišemo u je -ziku, to bolje po jezik. Kad ja ovokažem, ljudi me pitaju da li je on -da ispravno govoriti more umjestomože, tuj umjesto tu, ondak umjes -to onda, nako umjesto onako. Da,odgovoram ja, ti “nepravilni“ oblicisu sasvim “pravilni“ u spontanomra zgovoru sa (prisnim) prijatelji-ma, ali ne u javnim nastupima.Sva ki jezik ima govornu varijantu,koju ljudi koriste u svakodnevnojnezvaničnoj komunikaciji, a, na -

rav no, i jedan “ulickani“ jezik ko -jim se služe u zvaničlnim prilika-ma. To važi kako za evropske jezi-ke, tako i za jezike pacifičkih oto -ka. Svi normalni ljudi sami pode-šavaju svoj govorni stil situaciji ukojoj se nalaze, jer svaki čovjekpored gra mtičkih intuicija (kojemu ka žu, recimo, da veliki kuća imala krevet nisu prihvatljvi) nosi usebi, a da često toga nije svjestan,i stilske intuicije (koje mu kažu,recimo, da je ne mere neprihvatlji-vo u javnom nastupu u Bosni, alida je sasvim prihvatljivo – čak ipoželjno – u spontanoj komunika-ciji sa blis kim osobama). Naravno,ne ma ju svi ljudi dovoljno istanča-ne in tu icije, pa kad dođu u glavnigrad govore ondak i iz razloga što,kao što su govorili na selu, umjestoon da/zatim i jer. Ipak, većina ljudiima osjećaj za jezik primjeren da -toj situaciji i zato lektori čestouna kazuju naš prirodni izraz, paih teba što više izbjegavati.

Što je to čisti bosanski jezik iko je su njegove odlike?

Moderni lingvisti ne vjeruju dapostaji “čist“ i “prljav“ jezik. Ranije

se vjerovalo da je čist jezik onajkoji nije bio izložen uticaju drugihjezika pa je sačuvao svoj prvobitni,izvorni oblik, te da se takav jezikmora njegovati kroz škole i čuvatiod stranih uticaja. Vuk Karadžić jeproglasio govor istočne Hercegovi-ne takvim “čistim“ jezikom. Zaistaje tačno da u krševitu i pasivnuistočnu Hercegovinu nisu puno za -lazili ni strani osvajači, jer tamonije bilo ničeg što bi im bilo intere-santno, pa se tako govor tamošnjepopulacije sačuvao u “najčistijem“obliku. Danas lingvisti ne vjerujuda je jezik koji nije primao riječi izdrugih jezika “čist“, a onaj koji jepretrpio uticaj stranih jezika“prljav“ ili “zagađen“. Po tom pre -va ziđenom kriterijumu engleski bibio “najprljaviji“ jezik na svijetu.Meni je čist svaki jezik u kojem sumisli izražene jednostavno i jasno.

Što za vas kao lingvistu i spek t - ralnog intelektualca znači etno -nim Bošnjak?

Ja sam svoje mišljenje o etnoni-mu Bošnjak izložio i podrobno ob -ra zložio u ranije pomenutoj knji zi.Meni je prihvatanje etnonima

Današnji lingvisti ne vjeruju dase može niti da se treba dirati usponatanu jezičku praksu.Svaki jezik je savršen onakavkakav je ‘Bogom dan’.Intervencije jezikoslovaca radiuvođenja vještačkih kovanicapotpuno su deplasirane sagledišta moderne lingvistike, iuglavnom su napuštene unaprednom svijetu. U nekimzemljama, među kojima je nažalost i Hrvatska, još se uvijekpokušavaju naturiti naroduružne kovanice, tobože radiočuvanja čistote jezika.

Boš njak umjesto Bosanski Musli-man s jedne strane znak poslovi-čne bo sa nske gluposti, a s drugestrane i in direktan signal jednogčesto po d svjesnog stava krajnjeodbojnosti današnjih bosanskihMuslimana pre ma svemu što unazivu ima le k seme Musliman iIslam ili njihove pridjevske izvede-nice. Sve do 1992. godine stanovni-ci Bosne koji su ispovijedali Islamzvali su se(be) Bosanski Muslima-ni. To kom 400 i više godina niko odbo sanske uleme a kasnije bosan-skih intelektualaca sa musliman-skim imenom nije doveo u pitanjetaj na ziv. U osmanlijskim defteri-ma (po reskim knjigama) koji seodnose na Bosnu spominju sesamo bo sa nski Pravoslavci, Katoli-ci i Mu s limani, nema ni traga odSrba i Hr vata, koji su kasnije“napravljeni“ od bosanskih Pravo-slavaca od no sno Katolika. Srbiza-cija (ili ‘po srbljenje’) bosanskihPravoslavaca počela je u poslje-dnjoj deceniji 18. vi jeka, a kroati-zacija bosanskih Ka tolika u četvr-toj deceniji 19. vi jeka. U početkusu ova dva “proje kta“ sprovodili udjelo uglavnom sveštenici i učiteljiiz Srbije odnosno Hrvatske, akasnije su se u njih uključili i broj-ni lokalni “pre ob raćenici.“ Srbiza-cija i kroatizacija bosanskih Hriš -ćana trajala je sve do današnjihdana (ja poznajem veći broj bosan-skih Pravoslavaca i Katolika kojijoš nisu “preob raćeni“ u Srbe iHrvate). Zajedničko istorijsko imeza sve stanovnike Bosne bilo jeBošnjani prije do laska Turaka, anakon izvjesnog vremena po njiho-vom dolasku, Bo š njaci, što je ustvari turska riječ za stanovnikeBosne. Obje ove riječi su u među-vremenu postale ar ha ične i njihovpandan u savremenom bosanskomje Bosanac. Ovaj se etnonim zamene odnosi i na He rcegovce, jer

se ova zemlja to kom najvećeg dije-la svoje istorije zvala samo Bosna,a Hercegovina je pridodata nazivuzemlje “zahvaljujući” veleizdajiAli-paše Rizvanbegovića, koji jestao na stranu sultana u velikojpo buni bosanske vla stele protivosmanske vlasti 1831. godine. Dabi se odužio Riz va nbegoviću zanje govu izdajničku “uslugu”, sul-tan je izdvojio Hercegovinu iz Bo -sa nskog Pašaluka i od nje napra-vio zaseban Hercegovač ki Paša-luk, a Rizvanbegovića po s ta vio zave zira. Tim činom je iniciran dvoj-ni naziv zemlje, koji je ka snije ilegaliziran.

Naravno, mnogi pošteni i pa -me tni Bosanci protivili su se “od -narođivanju“ Bosanaca, tj. prihva-ćanju tuđih imena za svoj nacio -

90

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

Snježana Kordić je ‘odjeknula’ i u bosanskim medijima, gdjejoj se gromoglasnoaplaudiralo. U časopisu Dani

objavljena su tri odlomka iznjene knjige Jezik i

nacionalizam, kao ipodugačak intervju s njom.Amer Tikveša, novinar koji juje intervjuisao i glavniurednik Dana Faruk Borić,ispoljili su poslovičnubosansku glupost jer nisu niprimijetili da u njenomnazivu za naš zajednički jezik– a to je srpskohrvatski –nema atributa bosanski!

nal ni identitet i jezik. Među njimaje najelokventniji bio franjevac fraAntun Knežević, koji 1870. godineobjavljuje članak u časopisu Bo sa -n ski prijatelj, u kojem se oštro ob -a ra na svoje sunarodnjake zbognji hovog olakog prihvatanja stra-nih naziva za svoj nacionalni iden-titet i jezik. (Kneževićev članakbiće integralno objavljen u mojojsljedećoj knjizi.) Svi dobro znamoda postoji jako veliki broj Hrvata iSrba u Hrvatskoj i Srbiji sa prezi-menom Bošnjak, ali ja sam se prvisjetio da se poslužim telefonskimimenicima da ustanovim njihovbroj, i našao sam da ih ima na sto-tine. U Slavoniji, na Savi, odmah“preko puta“ Bosne, postoji ovećeselo koje se zove Bošnjaci. Otkudtoliki Bošnjaci izvan Bosne? Jasno

je otkud: bosanski Hrišćani bježaliod turskog zuluma (koji je njimabio teži nego Muslimanima) i podolasku u Hrvatsku odnosno Srbi-ju govorili da su Bošnjaci. Da suoni tada bili Hrvati ili Srbi, zar nebi na granici govorili “Mi smoHrvati/Srbi, bježimo od turskogzu luma i vraćamo se svojoj prado-movini“ – sigurno bi nakon takveiz jave bili objeručke primljeni odsvoje hrvatske/srpske “braće.“(Mo guće je da mnogi od njih nisuni znali u ta davna vremena dapostoje Srbi i Hrvati!) E sad nascenu stupa naš vajni “akademik“Muhamed Tunjo Filipović, koji je,kao što je dobro poznato, izgradiokarijeru na ateizmu (između osta-log je napisao i knjigu o Lenjinu,za koju je dobio nagradu i u kojojtog zadrtog bezvjernika slavi kaojednog od najvećih umova svih vre-mena). Neukim širokim masamate ško je razdvojiti apelativ Musli-man u vjerskom smislu od Musli-mana kao pripadnika nacionalnogkorpusa čija je dominantna religi-ja Islam, mada se danas u svijetuto radi u mnogim nacionalnim za -jednicama (u Izraelu se postataksekularno orijentisanih ljudi krećeod 40 do 80 posto, ali ni jedan iz -raelski Jevrej neće za sebe reći daje išta drugo osim Jevrej). Kad jepo čeo posljednji rat u Bosni, Tunjoje poželio da ugrabi što veći komadratno-profiterskog kolača, ali sebo jao da ću mu neko u novoj, naglo“mu slimaniziranoj“ Bosni podast -ri jeti njegovu raniju misionarskičvrstu ateističku prošlost. Zato onvadi iz naftalina preživjeli turskietnonim ‘Bošnjak’ i lansira ga kaonovo nacionalno ime bosanskihMus limana. Vjerovatno zbog togašto je Zapad sve do prije pedesetakgodina (tačnije do otkrića nafte uarapskom svijetu) smatrao Musli -ma ne primitivnim, neobrazova-

nim i zatucanim, široke muslima -n ske mase u Bosni jedva su doče-kale priliku da se oslobode “sram-nog“ muslimanskog identiteta. Tosam i lično iskusio jer je na mojčlanak o neprimjerenosti nacional -nog naziva ‘Bošnjak’ i o prednosti-ma naziva ‘Bosanski Musliman’,objavljen u Oslobođenju 2006. go -dine, reagovalo nekoliko “obrazo-vanih“ bosanskih Muslimana, kojisu me grdili što im ne dam da sezovu Bošnjaci. Ako se malo odmet-nete u udaljenija muslimanksasela u Bosni, otkrićete da se selja-ci i dalje ponosno nazivaju Musli-manima, a lično sam se osvjedočioda ‘Bošnjak’ upotrebljavaju u smi-slu ‘korumpirani bosanski Musli-man’. Mislim da je to pun pogodak.

Znamo da imate i svoje mišlje-nje o policentričnosti standar -dnog jezika kojim govore Srbi,Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.Što zapravo mislite o tom izu -mu Snježane Kordić? Mislite lida Bošnjaci, zbog interetnič -kih animoziteta izazvanih po s -lje dnjim ratom, ne bi trebaligo voriti jezikom svojih dojuče-rašnjih “neprijatelja“?

Snježana Kordić je najveći hoh-štapler koji se ikad pojavio na bal-kanskom lingvističkom prostoru.Ona je privukla pažnju javnostizato što je prvi hrvatski jezikoslo-vac koji se javno zalaže za policen-trični srpskohrvatski jezik, koji bipo njoj trebao biti, kao i prije rat-nih zbivanja 90-tih godina, zajed-nički naziv za nešto različite idio-me jednog jezika što se govori uHrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercego-vini, i Crnoj Gori. Naravno, to jebio šok za hrvatsku kulturnu jav-nost, koja ju je dočekala na nož. Aliona je to upravo i htjela, jer dobroje poznato da šokantni događajidižu veliku medijsku prašinu, i

91

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Snježana Kordić je najveći

hohštapler koji se ikad pojavio

na balkanskom lingvističkom

prostoru. Ona je privukla

pažnju javnosti zato što je prvi

hrvatski jezikoslovac koji se

javno zalaže za policentrični

srpskohrvatski jezik, koji bi po

njoj trebao biti, kao i prije

ratnih zbivanja 90-tih godina,

zajednički naziv za nešto

različite idiome jednog jezika

što se govori u Hrvatskoj,

Srbiji, Bosni i Hercegovini, i

Crnoj Gori.

92

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

Snježa je postala medijska zvije-zda. U jednom periodu rijetko suse mogle otvoriti novine na našimprostorima da u njima nije bilonešto o Snježi. Slavili su je jugo-nostalgičari, a hrvatski nacionali-stički orijentisani lingvisti pripre-mali joj linč. Ja sam objavio članako njenom hohšapleraju, koji je, ubo sanskoj verziji, objavljen u sara-jevskoj dnevniku SAN, a u pohrva-ćenoj verziji, u Jeziku, uglednomča sopisu za kulturu hrvatskogknji ževnog jezika. U Jeziku je na -slov mog članka bio ‘Lažna lingvis -tika Snježane Kordić’. Ona, na ime,tvrdi da u lingvističkoj nauci po s -toje egzaktni kriteriji kojima seodređuje kada dva ljudska idiomapredstavljaju dva dijalekta jednogjezika, a kada su oni dva različitajezika. Takvi kriteriji ne postoje, toje prvorazredna laž. Izmislila jekri terij po kojem su dva idioma je -dan jezik ako imaju 81% ili više za -jedničkih riječi! Ne treba biti ling-vist da se vidi da to ne stoji. Jedi-no mjerilo sličnosti odnosno razli-čitosti među jezicima je uzajamnarazumljivost njihovih govornika.Da bismo pak mjerili razumljivost,morali bismo izmjeriti koja količi-na značenja je prenesena od jed-nog do drugog govornika, jer jezikpostoji samo da bi prenosio znače-nje od čovjeka do čovjeka. A znače-nje nije krompir da se može vagatina kantaru. Tu bi trebalo uraču-nati i faktor komunikativnosti su -di onika u dijalogu: poznato je daima veoma komunikativnih osoba,koje su u stanju da kažu mnogo samalo riječi (i koje znaju vješto upo-trijebiti i jezik tijela (body langua-ge)), kao i da, nasuprot njima, imaosoba koje su skoro nemušte i kadgovore sa osobom iz iste jezičkezajednice. Da ne dužim: lingvisti-ka ne posjeduje znanstvenu apara-turu kojom bi se strogo razgraničio

dijalekt - ili bilo koja jezička vari-janta - od jezika u širem, nadređe-nom smilu. Štaviše, ni jedan ozbi-ljan lingvist nikad nije ni pokušaoda stvori takvu aparaturu, jer bisam cilj takvog napora bio apsur-dan. Nazivi jezika nisu nikakavpu tokaz međusobnom razumijeva-nju ljudi. Svijet je pun slučajevagdje su osobe koje navodno govoreistim jezikom međusobno ne raz-

miju (lično sam slušao tri dijalektamog hrvatskog jezika – podravskidijalekt kojim govore Gruntovčani,izvorni dijalekt otoka Hvara, i je -zik hrvatskog sela Bednja – kojenisam razumio), kao i slučajevagdje dvije osobe govore istim jezi-kom i savršeno se razumiju, alisva ka od njih svoj jezik zove druk-čijim imenom; to je slučaj u selimauz holandsko-njemačku granicu –holandski seljak kaže ‘Ja govorim

holandski’, a njemački kaže ‘Jagovorim njemački’, a u stvari govo-re potpuno istim jezkom! Da i negovorimo o kineskom, koji se sasto-ji od sedam međusobno potpunone razumljivih jezika ali koji se tra-dicionalno nazivaju dijalektima,iako bi Kinez iz Pekinga, koji govo-ri mandarinski dijalekt kineskog ikoji zna nešto ruskog, bolje razu-mio Hrvata nego svog sunarodnja-

ka iz Honkonga, koji govori kan-tonskim dijalektom!

Snježa je ‘odjeknula’ i u bosan-skim medijima, gdje joj se gromo-glasno aplaudiralo. U časopisuDa ni objavljena su tri odlomka iznjene knjige Jezik i nacionalizam,kao i podugačak intervju s njom.Amer Tikveša, novinar koji ju jeintervjuisao i glavni urednik DanaFaruk Borić, ispoljili su poslovičnubosansku glupost jer nisu ni primi-

Svaki od naša četiri podjezika, kako ih ja zovem, ima neke svojespecifičnosti, koje su, istina, minijaturne u odnosu na zajedničku sržtih podjezika. Te minijaturne specifičnosti dovoljne su na Balkanu dase dotičnom idiomu da status jezika i nadjene mu se posebno ime. Nezaboravite da je Balkan podario engleskom jeziku glagol to balkanize,koji, prema Oksfordskom rječniku, znači ‘podijeliti u manje,međusobno suprotstavljene grupe’.

jetili da u njenom nazivu za našzajednički jezik – a to je srpskohr -va tski – nema atributa bosanski!To podsjeća na 1907. godinu, kadasu austrijske vlasti, pod pritiskomno vopečenih bosanskih Srba iHrv ata, naredbom Zemaljske vla -de zabranile višestoljetni naziv bo -sanski jezik i odredile da se jezik uBosni zove srpskohrvatski. Sav ot -por bosanskih Muslimana sveo sena pismenu izjavu Egzekutivnogodbora Muslimanske narodne or -ga nizacije da “naziv srpskohrvat-ski znači protežiranje Srba i Hrva-ta i povredu konfesionalnog karak-tera islamskog narodnog elemen-ta.” Zbog takve pasivnosti i nebri-ge bosanksih “prvaka” za pitanjaod opštenarodnog interesa, bosan-ski Muslimani su skoro 100 godinazvali svoj jezik imenima dva naro-da čiji su ekstremni predstavnicina stojali da ih zbrišu sa lica zem-lje.

Da se vratimo Snježani Kordić.Šta je njoj trebalo da nakon skorodeset godina profesionalnog bav -lje nja hrvatskim jezikom, tokomkojih je svoj jezik zvala hrvatski,krene da mu mijenja ime u srpsko-hrvatski? U traganju za odgovo-rom na ovo pitanje pošao sam odak sioma da ogromna većina “ug le -dnih” balkanskih intelektualacara de samo ono što je u njihovomličnom interesu, ali da to prikriva-ju parolama koje zvuče kao zalaga-nje za šire narodne interese. Vidje-li smo to na primjeru Tunje Filipo-vića. A evo kako sam ja prozreoSnje žanin hohštapleraj. Mnogi od -sjeci za slavenske jezike na univer-zitetima širom svijeta zadržali sunaziv srpskohrvatski jezik u svojimstudijskim programima i nakonšto je taj jezik na teritoriji bivšeJu goslavije rastočen u četiri jezikasa posebnim nacionalnim imeni-ma. Takvi su bili i skoro svi njema-

čki univerziteti, na kojima je Snje-žana počela da predaje 1994. godi-ne. Nastavnici tog jezika koji su sezalagali za njegove posebne nacio-nalne nazive (srpski, hrvatski itd.)nisu bili dobro viđeni na njemač -kim univerzitetima. Ali pošto Bal-kanski intelektualac podređuje isvoj narod i svoju državu svojim li -čnim interesima, Snježa kreće uofa nzivu da “dokaže” da je naš je -

zik jedan (ali da je policentričan –zna ona da neobrazovani balkan-ski puk “pada” na ovakve krupneriječi!), i da ga treba zvati srpsko-hrvatski, naravno sa ciljem da sedo dvori svojim novim poslodavci-ma. Ja sam sve ovo rekao u člankukoji je dosad objavljen na tri mje-sta: u sarajevskom dnevniku SANoktobra 2010. godine, na bloguZvo nimira Despota (zvonimir.des-pot@vecernji.net) novembra istego dine, i u zagrebačkom časopisuJezik marta 2011. Isti članak sam

po slao i na njenu privatnu e-mailadresu. Nije mi odgovorila ni pri -va tno ni ‘javno’. Koliko ja znam,od govarala je na sve kritike i usvim polemikama uglavnom izla -zi la kao pobjednik. Mislim da jegla vni razlog taj što njeni oponentiu polemikama nisu poznavali ling-vističku “literaturu” koju je ona ci -tirala da bi pokazala da je u pravu,ili se nisu kritički postavljali pre -ma takvoj literaturi. Iako sam je janajžešće napao i na stručnom i namoralnom planu, nikad mi nijeodgovorila. Zašto? Očito, zato štonije imala pravih argumenata.

Imali ste zanimljivu polemikus Noamom Čomskim. Kako jeona tekla i kako je primljena uja vnosti kod nas i u svijetu?

Noam Čomski je vodeći svjetskilingvista. On je revolucionisao jezi-čku nauku na način na koji to nikoprije njega nije uradio. Moglo bi sereći da je on lingvistički Darvin.Njegova generativna gramatika jedanas ‘zakon’, nema ozbiljnog ling-viste u svijetu koji je barem dobrone poznaje, a ogromna većina vršiist raživanja u okviru njegovog lin -g vističkog modela. Imao sam kra-tak susret s njim daleke 1966. go -dine, a vjerujem i da je čitao bardijelove moje doktorske disertacijeobjavljene u Americi. Politički jeaktivan još od mladih dana (sadasu mu 84 godine) i dosad je napi-sao preko 100 knjiga na političketeme. Njegovi politički stavovi sueks tremno lijeve orijentacije, i mo -g lo bi se reći da su neki njegovi po -g ledi više lijevo nego odgovorajućipogledi Marksa i Lenjina. Ali, nazaprepaštenje cijelog svijeta, on umi nulim balkanskim ratovimasta je na stranu agresora! Jedinomo guće objašnjenje je njegov tvr -do korni stav protiv američkog im -pe rijalizma, a pošto se Amerika u

93

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

BEHAR 105­106

Američki mirovni aktivistaPeter Lippman, koji seisključivo posvetio Bosni (zna ibosanski, a sad piše i knjigu oBosni), rekao je da je mojaprepiska sa Čomskim višedoprinijela istini o bosanskomratu nego sve mirovnekonferencije. I pored kritikakoje su mu ranije upućivane,Čomski je nastavljao dapodržava srpske agresore(između ostalog je tvrdio da jeTrnopolje bio običniizbjeglički logor!), ali nakonprepiske sa mnom, dakletokom minulih 6-7 mjesecinije se ni jednom oglasio natemu bosanskog rata.

94

MIDHAT RIĐANOVIĆ - INTERVJU

jednoj fazi rata stavila na stranužrtve, on je, kao po nekom automa -tizmu, pristao uz agresora. Kažemda je to samo moguće objašnjenje,jer logika tog objašnjenja vodi usuludu pretpostaku da bi Čomskistao uz Hitlera da je ovaj napaoAmeriku! Naravno, mnogi ljudikoji se izbliza posmatrali bosanskirat zgražavali su se nad njegovimstavom, pisali mu pisma i nastoja-li da ga dezauvišu na svaki mogu-ći način, ali to njega nije ušutkalo.Ja sam se, moram priznati, i suvi-še dugo premišljao da mu pišem,pa sam to učinio tek pred kraj pro-šle godine. On mi je odmah odgo -vo rio, kratko i dosta nemušto, na -

kon čega sam mu ja ponovo pisao,ali sam ovog puta ostao bez odgo-vora. Cijela prepiska je objavljena(naravno, u prevodu na naš jezik(da bi je mogli čitati naši političa-ri!)) novembra 2011. u sarajevs -kom časopisu Slobodna Bosna. Do -bio sam nekoliko pisama hvale odpojedinaca i mirovnih organizaci-ja. Američki mirovni aktivista Pe -ter Lippman, koji se isključivo po -svetio Bosni (zna i bosanski, a sadpiše i knjigu o Bosni), rekao je daje moja prepiska sa Čomskim višedo prinijela istini o bosanskom ra -tu nego sve mirovne konferencije. Ipored kritika koje su mu ranijeupu ćivane, Čomski je nastavljao

da podržava srpske agresore (iz -me đu ostalog je tvrdio da je Trno-polje bio obični izbjeglički logor!),ali nakon prepiske sa mnom, dakletokom minulih 6-7 mjeseci nije seni jednom oglasio na temu bosan-skog rata.

Naravno, ni jedan bosanski po -litičar nije se udostojio da mi kažeba rem jedno kratko ‘hvala’ (aznam da su svi čitali moju prepi-

sku). Ljudi kojima to kažem običnose zgražaju u nevjerici, ali ja ličnoni sam nimalo iznenađen jer samsvjestan da naši političari rade sa -mo ono što je u njihovom ličnomin teresu, a narod za njih postojisa mo kad im zatreba kao glasačkama šina ili topovska hrana. Dana-šnji bosanski političari u stvarivrše ‘tihi genocid’ nad bosanskimna rodom – zvanične statistike go -vore o hiljadama ljudi na ivici gla -di, o armiji nezaposlenih i bespo-moćnih, a zvanične statistiske suredovno blaže od stvarnih. Bosnaje po broju samoubica po glavi sta-novnika u samom vrhu Evrope, aveć imamo i slavni “rekord” da suse čak četiri bivša vojnika živi spa-lili da bi skrenuli pažnju javnostina svoju bezizlaznu situaciju. A tiisti vojnici su ratovali i život riziko-vali da osiguraju ministarske fote-lje političarima koji su ih doveli ubezizlazan položaj. Svjetska zdrav-stvena organizacija (WHO) neda-vno je izvršila istraživanje o psihi-čkom zdravlju Bosanaca i ustano-vila da 80% posto bosanskog sta-novništva pati od manjih ili većihpsihičkih trauma. Analitičari izWHO pripisuju to stanje isključivoratnim zbivanjima, ali ja mislimda griješe i da je čak broj psihičkitraumatiziranih osoba sada većinego odmah poslije rata, jer je ratsa neimaštinom, koji je uslijedionakon ‘pravog’ rata, također uzeotežak psihički danak. Ja vjerujemda je samo pitanje vremena kadaće se ovaj tihi genocid pretvoriti u‘glasan’ topovski genocid, jer rat jeza političare ipak najbolji biznis, apolitčari su ‘vlasnici’ rata. Svjesnisu da neće ići na front i da njihovfizički integritet neće biti ugrožen,a u saradnju sa “neprijateljskim”političarima (sjetimo se Karađor-đeva!) mogu mirno dijeliti ratniplijen.

Današnji bosanski političari ustvari vrše ‘tihi genocid’ nadbosanskim narodom –zvanične statistike govore ohiljadama ljudi na ivici gladi, oarmiji nezaposlenih ibespomoćnih, a zvaničnestatistiske su redovno blažeod stvarnih.

Osmijeh - proljeće 1939,proljeće 1941.

Njen osmijeh… Ah, šta bih sa -mo dao kad bih mogao spjevati odutom rajskom ukazanju sa tako obi -č nim imenom! Ali kako bih mogaoi nagovijestiti riečima onu bujicuemocija koje mi je taj osmijeh slaopod kožu i veselio cijelo moje biće!?Po put kakve zanosne simfonije,njen osmijeh je imao uvertiru, dvado tri “stava”, i finale. Uvertira –titranje usana koje je postajalo sveizraženije, otkrivajući sve više i vi -še lelujavu bjelinu njenih zuba štoobasjavaju dušu posmatrača, svedok se crte njenog lica ne bi pret-vorile u kantatu koja opjevava to -plotu njenog unutarnjeg bića…Kako da nazovem pojedinačne sta-vove simfonije njenog osmijeha ka -da mi se čini da nikakve riječi nisudostojne njihove blistave ljepote?Ali siguran sam u jednom: svi tistavovi su bili “cantabile,” jer su umom tijelu proizvodili onu istu he -miju koju bi proizvela lijepa melo-dija. Jedan od tih stavova zaista jei bio pjesma u koju bi utkala “Mi -mile”, ime koje mi je dala iz milja.Finale njenog osmijeha bilo je car-stvo blaženstva, što se oslikavalona svakoj crti njenog lica, od vrhače la do vrata, u kolu slatkoće, lje -po te i razdraganosti koja me je hi -pnotisala. Bio je to osmijeh La urePapo Bohorete, ili tete Laure, ka ko

sam je ja zvao. Laura Papo Bo ho -reta bila je jedan od rijetkih se -fardskih pisaca koji su pisali ju -deo-španskim jezikom (poznatim ikao ladino), jezikom španskih Je v -reja iz šesnaestog stoljeća, kada suoni protjerani samo zato što nisuslijedili istu religiju kao kraljicaIzabela.

A onda… u proljeće 1941. godi-ne, nacisti dođoše u Bosnu i odve-doše moju tetu Lauru. Stradalaje... Nije stradala od ruke živih, jerživi bi prepoznali ljubav i ljepotu usvakoj ćeliji njena tijela, već jestra dala od ruke živih mrtvaca. Ži -vot u svom najuzvišenijem oblikuprekraćen smrću - djelo mrtvoro-đenih hominoida. “Gdje je tu prav-da?”, pitalo se šestogodišnje dijeteu meni. Kako iko može oduzeti dje-tetu cijelu galaksiju njegovog emo-cionalnog kosmosa, galaksiju kojuje porodila Priroda, kao što je poro-dila i Mliječni put? Ipak, teta La -ura i ja smo na neki čudnovat na -čin trijumfovali nad tim mrtvoro-đenim hominoidima: njen osmijehjoš uvijek grije moju dušu, dok nji-hovi ledeni kosturi hlade zemlju ukojoj su zakopani. Njena ljepotajoš uvijek osvjetljava moje emocio -na lne staze, dok njihovi ostaci one-čišćuju božiju zemlju. Sjećanje nanju i dalje živi kao spomenik ljepo-ti i magiji života, a na njih kao ko -smički izmet.

Šetnja - ljeto 1940, ljeto 1992. Gdje su te riječi koje bi mogle

opisati osjećanja petogodišnjegdje čaka dok u ljetnje jutro šeta smajkom kroz mrežu ulica i sokakaBa ščaršije, starog sarajevskog ba -zara? Da li i u jednom jeziku nasvijetu postoje riječi koje bi mogleproizvesti muziku opčinjenosti štoprožima cijelo biće djeteta dok ko -rača bajkovitim svijetom?

Prvo, zrak ranog jutra u Saraje-vu - svjež i srebrnast, treptav isvje tlucav, čini ti se kao da pleše uri tmu tvog vlastitog razdraganogsrca. Zrak što obiluje umirujućimmi omirisima: miris zimzelenog dr -veća sa okolnih planina, reski mi -ris patine vječnih crkava, džamijai sinagoga, očaravajući mehlem-mi ris hrane sultana i radža, koji seširi iz osunčanih, širom otvorenihaš činica…

Zatim sâm prostor, ta poetičnageometrija različitih ali uzajamnokomplementarnih linija i oblikaos manske, mavarske, austrougar-ske i secesijske arhitekture. Nika-da se nisam slagao sa kritičarimau oblasti umjetnosti koji ne volemješavine arhitektonskih stilova.Arhitektura u Sarajevu trebala biih uvjeriti da mješavine građevin-skih stilova mogu, baš kao i mješa-vine ljudi, proizvesti neočekivanu,nepredvidivu ljepotu. Ono što činiSa rajevo jedinstvenim jesu besko-načna iznenađenja koja nam pri-ređuju novi i neobični oblici, jedanza drugim. Čak su i u “turskom”dijelu grada oduvijek postojale

95

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

MIDHAT RIĐANOVIĆ (Iz djela)

Donosimo nekoliko članaka iz književno-publicističkog opusa Prof. Riđanovića, koji su većinomobjavljeni u periodu od 2006. do 2010. u dnevniku Oslobođenje i u sarajevskim časopisima Dani, Slo-bodna Bosna i Start. Prvi članak, “Sjećanje na Sarajevo” napisan je na engleskom pod naslovom“Remembering Sarajevo” dok je profesor radio kao simultani prevodilac na Tribunalu u Hagu.

Sjećanje na Sarajevo

96

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

varijacije na osnovnu temu. Nekidu ćani nalazili su se bliže ulici,neki dalje, neki su bili u ravni saulicom, a neki pod uglom. Čini seda je svaki graditelj u svakoj svojojtvorevini nastojao prikazati svojujedinstvenu ličnost.

Tu je, zatim, i ljubavna priča osu nčevim zracima što grle krovovekuća, koji, nasumice naslonjeni je -dan na drugi, izgledaju kao da su isami stopljeni u kaskadi zagrljajâ.Preko krovova - stari dimnjaci na -lik na ljude, munare i crkveni tor-njevi što plešu aleluje u slavu su -nca. Izvan i iznad ovog prizora lju-bavi i slavlja - okolne planine omo-tane blagom izmaglicom, da ih nezaslijepi velelepna predstava štose bez prestanka odvija dole u kot-lini…

A onda… jednog sunčanog jun-skog dana 1992. godine, nakon štoje grad bio svakodnevno granati-ran više od dva mjeseca, ponovoprolazim Baščaršijom. Mnogi odsta rih malih dućana ostali su bezkro va. Velika kupola veličanstveneGazi Husrev-begove džamije pro -bo dena granatama. Stara pravos -la vna crkva također jako oštećena.Gdje god pogledam, prah i ru še vi -ne. Kameni zidovi starih raz ru še -nih zgrada pocrnjeli od zapaljivihraketa bačenih sa okolnih brda.Baščaršija lije gorke suze, nje nolice je oskrnavljeno, njeno srce jepo gođeno i slomljeno.

Ipak, osjećaj sažaljenja u meniprema onima koji su uništili ljepo-te Baščaršije snažniji je od osjeća-ja užasa i gorčine koji me je obuzeokad sam prvi put vidio te ruševine.Jer gradovi mogu biti uništeni iponovo izgrađeni, ali zlo koje je na -ne seno Baščaršiji nastaviće daživi. Svaki metak ispaljen na Sara-jevo istovremeno je ispaljen i napotomka onog koji ga je ispalio: todijete će biti obilježeno kroz cijeli

svoj život kao pripadnik iste grupe– nacionalne, vjerske ili bilo kakvedruge – onih koji su ubijali sve štonije njihovo i tako zavještali svompotomstvu nezaslužen teret krivi-ce. Krivice koju ništa, ništa, bašništa ne može okajati.

Džamija – jesen 1943, ljeto1992.

Neki se događaji izdvajaju u na -šim sjećanjima po tome što su senekako dotakli najdubljih slojevanaše duše. Jedan takav događaj umom životu bila je posjeta četiristo ljeća staroj Gazi Husrev-bego-voj džamiji u Sarajevu u pratnjimog oca, koji se, kao duboko pobo-žan čovjek, osjetio dužnim da svogosmogodišnjeg sina povede na džu -mu.

Bilo je blago jesenje podne, dvi -je visoke lipe u dvorištu džamijeprosule svoj žućkastosmeđi nakitdole na kamene ploče. Pomjerajućise tamo-amo na povjetarcu, lišćena podu popločanog dvorišta ličiloje na pokretni mozaik. Tamnozele-ni paviljon na sredini dvorišta na -t krivao je fontanu zaštićenu ele-gantno uvijenim metalnim šipka-ma što su tvorile kupolu, dok ježubor vode u fontani prizivao slikeiz Hiljadu i jedne noći...

Premda sam i ranije bio u GaziHusrev-begovoj džamiji, tek mi seovom prilikom, iz nekog neobja-šnjivog razloga, ljepota njene unu-trašnjosti po prvi put ukazala usvojoj punoj čaroliji.

Posjetio sam mnoge bogomolje(mo ja omiljene znamenitosti napu tovanjima), ali mi se čini da se nijedna od njih ne može mjeriti saskladom i proporcijama glavne sa -ra jevske džamije. Centralni dio podkupolom je velik ali ne prevelik,bojâ je mnogo ali ne previše, zi dovisu ukrašeni bogatim ali ne pre -bogatim dekoracijama. Maleni pro-

zori smješteni odmah ispod ku po lenemaju obojena stakla, što om o -gućava da prirodna, blistavo bi jelasvjetlost obasjava kaleidos kop bojau džamiji, boja što pletu svoje putepo ćilimima, zidovima i ka lig ra f -skim napisima. Uzdignuti tri je -movi bočno od ulazne kapije sa ele-gantnim talasastim stupcima svo-jih balustrada od crveno sme đe ora -ho vine pružali su dobro do šlicu do s -tojnu božanske harmo ni je i kontra-punkta unutar džamije.

Kada je imam počeo učiti Ku -r’an na arapskom, kao da se sámonebo spustilo u džamiju. Njegovemelizme - krilate kočije što nose uneki drugi svijet, njegov treptavglas - otkucaji srca što kuca u ek s -tazi, stanke između ajeta - tišinašto majestozno odjekuje. Raskošniukrasi prosuti po džamiji – gran-diozni hor što se pridružio imamuda pjeva u slavu Boga. Lica klanja-ča ozarena poetskom pobožnošću.Sam vazduh u džamiji plamti odzvukova što nebom odjekuju …

Od tada sam čuo imame u mno-gim dijelovima muslimanskog svi-jeta kako uče Kur’an, ali mi se činida se nijedan od njih ne može upo -re diti sa imamom Gazi Husrev-be -gove džamije iz vremena mog dje-tinjstva. Jednom prilikom sam čuosljedeće objašnjenje jednog musli-mana iz Turske: Osmanlije su pre-nijele bosanskim muslimanimakiraet (stil recitovanja Kur’ana) odprije više od četiri stoljeća, koji suTu rci uglavnom napustili. Ne poti-če li nevjerovatna ljepota bosans -kog kiraeta iz vremena kada jetra ganje za ljepotom bilo fokus lju -d skog života, života u kojem je lje -po ta bila u srcu svakog ljudskogpregnuća?

Onda… ljeta 1992. godine, na -kon četiri mjeseca granatiranja ihi ljada granata bačenih na moj vo -ljeni grad, prošetao sam Baščarši-

jom i prošao pored Gazi Husrev-be gove džamije. I dan-danas semo je cijelo biće grči od boli zbogonog što sam vidio. Dvorište sanje govim lipama, fontana, muna-ra, stubovi, vanjski trijem, kupola– sve je bilo oskrnavljeno ožiljcimaod granata, svuda su bile rupe štosu vonjale mržnjom i vandaliz-mom. Cijeli prizor je ličio na kadariz kakvog horor filma snimljen na -kon prolaska vanzemaljskog čudo-višta kroz zemaljsku građevinu,ču dovišta koje nema nikakvog os -jećaja za ljudske vrijednosti …

Čini mi se da su zločini pričinje-ni bogomoljama najodvratniji odsvih zločina protiv čovječnosti. Ka -kav god da je naš odnos prema bo -go vima, nepobitna je činjenica da

su za milione običnih smrtnika bo -go molje svetišta transcendentalnenade, glavni oslonci života, oltaritradicije i kolektivnog identitetašto hrane sámo srce kulture, svetamjesta koja pružaju utočište odpatnje i agonije. Ubiti crkvu, dža -m iju, sinagogu ili bilo koju bogo-molju znači prekinuti pupčanuvrpcu nade, kulture i identiteta.

Zastanimo na trenutak i pomi-slimo na one koji su mogli zausta-viti ubijanje svega što se nazivabosanskim – od ljudskog tijela doljudske nade – ali to nisu učinili.Nastavimo istim mislima misliti oonima koji su mogli zaustaviti ubi-janje svega jevrejskog prije polastol jeća, svega protestantskog pri -je nekih dvije stotine godina, svega

indijanskog prije nekih pet stolje-ća, svega… čini se da ovoj listiskoro da nema kraja. Da li su onikoji nisu zaustavili genocid i svakidrugi oblik “-cida” koji je čovjekkadar počiniti ikad pomislili da bii oni jednog dana mogli postatižrtve, da bi i oni mogli vapiti zapomoći koja ne stiže, pa ne stiže?Hoće li iko prekinuti ovaj zatvore-ni krug indiferentnosti, ili će on nakraju dovesti do uništenja čovje-čanstva, tog jedinog svjetla nakraju tunela ispunjenog moralnomtamom, tunela u kojem, izgleda,danas živimo?

Engleski original ovog eseja objavljen je uameričkom književnom listu The

Bookpress (god. 6, broj 6) oktobar 1999, kojiizlazi u gradu Itaci, u državi Nju Jork.

97

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

O imenu (našeg) jezikaU svojoj novoj knjizi O bosan-

skom jeziku, o propadanju Bosne, i... o vama, odlomak o imenu jezikapočinjem ovom rečenicom: “Kaošto psa ne vodite veterinaru da munadije ime, tako ni lingvistu netre ba pitati kako nazvati jedanjezik.” U daljem tekstu ja kvalif i -ku jem ovu tvrdnju govoreći daana logija između veterinara i ling -vi ste ipak nije potpuna - izmeđuostalog, pas nikad neće saznati ka -ko mu je ime, niti je u prilici da ka -že da mu se ne sviđa. Kad je u pi -ta nju ime jezika, posebno je važnoistaći da je jezik kolektivna svojinagrupe ljudi i da zato njegovo imetre ba da odražava želje i tradiciješto većeg broja ljudi koji govore da -tim jezikom.

Dosta je rasprostranjeno vjero -va nje da svaki narod ima svoj jezikkoji je isključivo njegova svojina i

da, ako to nije slučaj, treba težiti ta -kvom stanju. Ovo vjerovanje ne manikakve osnove u stvarnosti i odnosjedan jezik – jedan narod skoro daviše ne postoji nigdje u svi jetu. Imajedna izvrsna knjiga na našem jezi-ku koja iscrpno go vo ri o odnosu iz -me đu jezikā i ljudskih zajednica ko -je se njima služe; to je knjiga JeziciRanka Bugarskog (izd. Maticasrpska, Novi Sad, 1993). Čitanjeove nevelike knjige, koja vrvi od ko -risnih i interesantnih podataka, ot -va ra pogled na jedan sociolingvisti-čki kaleidoskop od kojeg skoro dahstaje – čini se da ne postoji zamislivodnos iz me đu jezika, njegovogimena, ime na ljudskog kolektivakojem služi, imena ljudske (drža-vne) zajednice ili teritorije u kojoj segovori koji nije ostvaren u realnosti.Evo sa mo nekih frapantnih podata-

ka ko je navodi Bugarski:- Ako broj jezika u svijetu (oko

6.000) podijelimo sa brojem danaspostojećih suverenih država, dobi-ćemo prosječnu vrijednost od ne -kih 28 jezika po državi.

- Računa se da najveći brojdržava ima između 10 i 50 jezika.

- Prema najstrožijim kriterijimabrojanja, na ukupnoj evroazijskojteritoriji bivšeg Sovjetskog Savezagovori se oko 130 jezika, u Indiji bar170 , u Indoneziji oko 300, u Ni -geriji oko 400, a u Papua Novoj Gvi-neji, koja je prostorno znatno ma -nja od prethodnih, blizu 750 je zika.Jedine evropske zemlje za koje bi semoglo reći da su jednojezične jesuIsland i Portugal. Ali u Portugalužive brojni doseljenici iz bivših kolo-nija te zemlje, koji govore svojim je -zi cima. Čak su i mini ja turne drža-

ve kao Andora i Lu k se mburg troje-zične. (U Luksem bur gu se možedesiti da svjedoci u nekoj parnicigovore luksemburškim dijalektomnjemačkog jezika, da se raspravameđu advokatima vodi na francu-skom, a da se presuda formuliše nastandardnom njemačkom.) Pokušajda se u višejezičnim zajednicamaustanovi ko se kome obraća na ko -jem jeziku i u kojoj prilici bio bi vje-rovatno sizifovski posao. Adminis -tra tivna rješenja, kojima se jedanili više jezika proglašavaju “službe-nim”, takođe su veoma raznovrsnai nikad ne mogu potpuno zadovolji-ti sve stanovnike višejezične zemlje.

Život u višejezičnoj zajedniciobi čno zahtijeva znanje barem dvaje zika. Kao rezultat toga, tri četvr-tine ljudi na svijetu govore dva iliviše jezika. Ne računajući jezikekoji se uče u školi, u Evropi imanaj manje multilingvala (osoba ko -je govore dva ili više jezika).

U intervjuima i u drugim jav -nim prilikama ljudi se obraćajume ni kao lingvisti s pitanjem koli-ko kod nas ima jezika, očekujućiva ljda da lingvistička nauka ima“aršin” kojim može egzaktno odre-diti kada su dva govora dijalektije dnog jezika a kada različiti jezici.Obično se razočaraju kad im ka -žem da lingvistika nema takav ar -šin. Razlog je u suštini jednosta-van: komunikacija se ostvarujepre nosom značenja od jedne dodru ge osobe, a značenje je najslo -že niji aspekt jezika, koji se ni nako ji način ne može mjeriti. Jedanjezik je lingvistima isto što i svimos talim ljudima: kada svaka oddvi je osobe s lakoćom govori svojje zik i bez imalo napora razumijedru gu osobu. Ovaj kriterij nećenam nipošto dati isti broj jezikaka kav bismo dobili brojeći jezikepre m a imenima kojima se oni zva -ni čno identifikuju. Zato bismo re k -

li da su srpski, hrvatski, crnogor-ski i bosanski nominalno četiri je -zi ka, ali, sa stanovišta komunika-cije, jedan jezik. Da li će zvaničanbroj jezika i njihovi nazivi biti od -re đeni po nominalnom principu ilina osnovu njihovog komunikacij-skog potencijala stvar je političkeod luke. Prije nemilih događaja 90-ih godina prošlog stoljeća, naš je -zik se zvao jednim imenom i smat -rao se jednim jezikom sa dvije va -ri jante, da bi se poslije tih događa-

ja “izrodio” u četiri jezika. I poredma lih razlika između srpskog ihrv atskog, govornici ta dva jezikase savršeno razumiju, što se poka -za lo i u nedavnim razgovorima Ta -di ća i Josipovića. Svaki od njih ćeka tegorički tvrditi da je govoriodrukčijim jezikom od svog sagovor-nika i da zato njegov jezik moraimati i drukčije ime. Pošto su raz -go varali bez prevodioca, očito je dasu govorili jednim jezikom u komu-nikacijskom smislu (ili je jedan odnjih prije pregovora imao “brzins -ki” kurs jezika svog sagovornika).In sistiranje da su srpski i hrvatskira zličiti jezici i u komunikacijskom

smislu ponekad dovodi do apsurd-nih situacija. U Hrvatskoj ni jednazvanična ustanova neće prihvatitidokument pisan srpskim jezikom,a i u Srbiji sudovi ne prihvatajudokumente pisane na hrvatskom.Tekstovi se onda prevode sa “istog”na “isti” jezik i nije rijedak slučajda sudski tumač naplati lijepu svo -tu novca zato što nije ništa uradio!

Ali čudnih rješenja ima i u dru-gim zemljama svijeta u kojima segovore dva ili više jezika. Pošto jevećini ljudi jezik ponajvažniji sim-bol nacije, u demokratskim zemlja-ma se insistira na tome da se drža-vnici i ostali predstavnici zemlje usvojim zvaničnim obraćanjimaizvan zemlje služe naizmjenično saba rem dva najvažnija jezika njiho-ve zemlje. Zato je belgijska kra ljicapri likom posjete Jugoslaviji izbro -ja la rečenice u svom pozd rav nomgo voru i pola rekla na ho lan dskom(fla manskom), a pola na francu-skom. Prema tom obrascu, in do ne -žan ski državnik bi svoj go vor mo -rao podijeliti na 300 dijelova i svakiizgovoriti na posebnom jeziku!

Ni pojam dijalekta ne tumači sesvugdje na isti način. Najčešće di -ja lekt označava varijantu jezikako ja ima neke fonetske, gramati-čke i leksičke specifičnosti koje ni -su takve da bi osujetile komunika-ciju sa govornicima drugih dijale -ka ta istog jezika. Ali u Kini se go -vori osam jezika koji su međusob -no potpuno nerazumljivi, pa ipakse, zbog zajedničkog ideografskogpi sma i višestoljetne zajedničkeku lture, nazivaju dijalektima ki -ne skog jezika. Jezik kojim su govo -ri li likovi u televizijskoj seriji Gru -n tovčani, iako “dijalekt” (srp s -ko)hrvatskog, bio je teško razum-ljiv mnogim stanovnicima Saraje-va (pa i meni). Zato je sa stanovi-šta komunikacije jezik Gruntovča-na bio drugi jezik. U ljudskom jezi-

98

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

99

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

ku je sve fantastično složeno i is -pre pleteno, i ne treba ni pokušava-ti da se sve stavi u odvojene jasnode finisane pregrade.

Prije nego što pređem na glav -nu tema ovog članka, imena je -zikā, biće interesantno da pogleda-mo kako se imenuju ljudi u raznimkulturama, jer tu ima zapanjuju-ćih pojava. Opet je naš obrazac,ime plus prezime, dosta rijedak usvijetu. Vrlo često postoji i trećeime, koje može biti “srednje” imeko je se daje pri rođenju, ili ime iz -ve deno od očevog (tzv. patronim),kao kod Rusa. Često su snažna vje -rska osjećanja ili ideološka ostraš -ćenost navodila roditelje da dajuimena inspirisana vjerom ili ideo -lo goijom pa su, recimo, američkipu ritanci nadjevali ženskoj djeciimena kao Chastity (čednost, nevi-nost), Felicity (sreća, blagoslov),Prudence (razboritost, opreznost),dok su sljedbenici nekih animisti-čkih religija nadijevali imena kojaznače ‘bogalj’ ili ‘rugoba’ kakodjeca ne bi bila na meti zlih duho-va. U ranim godinama nakon us -pos tvljanja Sovjetskog Saveza lju -di su iskazivali svoju lojalnost vla-stima nadijevanjem imena kao štosu Petoljetka, Traktor, pa čak i Me -ls (akronim za Marks-Engels-Le -njin-Staljin). Ipak, najinteresant-nija imena nalazimo kod američ -kih Indijanaca: ona skoro redovnoimaju određeno značenje u savre -me nom jeziku, većinom su duža odjedne riječi (barem u prevodu naengleski), i nerijetko su veoma po -e tična. Evo primjera ženskih ime -na u raznim jezicima američkihIndijanaca: Behar, Žuti list, Sjedîkod kuće, Veliko stablo, Grašak,Do lina cvijeća, Frizura, Ponavljaples, Vila, Vigvam, Moja kuća,Ona koja plače. A evo i nekih mu š -kih imena: Veliki jelen, Crvena pti -ca, Dječak koji se smije, Glina,

Šumski lovac, Prati veliku životi-nju, Jastreb koji napada, Humkablata, Antilopa, Sastavljen vodom;dodajmo ovom spisku i dobro poz-natog Bika koji sjedi, kojeg smogle dali u istoimenom filmu.

U narodu Ašinabe dijete u ra -noj dobi dobija jedno ili više imena,a tokom života daje mu se još zva-nično ime, nadimak, ime kojim će

ga zvati kad je bolestan i, na po -seb noj ceremoniji u početku puber-teta, glavno ime, koje mu daje ple-menski starješina i kojim se redo-vno opisuje neko svojstvo njegoveili njene ličnosti.

Jezici su se tradicionalno nazi -va li imenom naroda koji njime go -vo ri, ali je i ovde situacija danas

ve oma šarolika. Osim toga, tu seja v lja i jedan semantički problem:da li se atribut kojim se naziva je -zik odnosi na narod ili na ze m -lju/državu u kojoj se govori? Da lije francuski, na primjer, jezik Fra -n cuza ili jezik Francuske? Ako ka -že te da je jezik Francuza, onda sepo stavlja pitanje kojim jezikom go -vori preko šest miliona Arapa kojižive u Francuskoj i od kojih mnoginemaju drugi jezik. Ima mnogo je -zi ka u svijetu čije ime potiče od ge -o grafskog naziva teritorije na ko jojse govori. Možda je najbolji pri mjerteritorijalnog naziva jezika ameri-čki engleski (koji se razli ku je dale-ko više od britanskog eng leskogne go bilo koji od naša če tiri “jezi-ka” od bilo kojeg drugog). Kad bi seamerički engleski na zivao premanacijama koje ga go vore (a Ameri-kanci se u novije vri jeme identifi-kuju kao Talijan Ame rikanac, GrkAmerikanac, Sr bin Amerikanac,Arap Amerikanac itd.), taj bi jezikmo rao u nazivu imati preko 350atributa!

Pogledajmo sada neka neobič -na imena jezika. Mnoge ljudskeza je d nice nemaju poseban nazivza svoj jezik, pa ga zovu prostonaš je zik ili naš narod. To je čestoslu čaj u Africi, gdje se čitava jed -na po ro dica jezika zove prostolju di; to su bantu jezici, na koji-ma se ‘čo v jek’ kaže ntu, a ‘ljudi’ba ntu (mno ži na od ntu). U Cent -ral noj i Južnoj Americi ima Indi -ja naca čiji se jezici zovu karib‘lju di’, tapuja ‘neprijatelj’ i maku‘šum ska plemena’. Ne ka indijan-ska plemena u tom di jelu svijetana zivana su imenima koja u pre -vo du znače ‘rod pa sa’, ‘stranci’ i‘barbari’; iz ovih naziva su kasni-je izvedeni i nazivi njihovih jezi-ka. Pripadnici nekoliko au s tra lij -skih domorodačkih ple me na svojjezik nazivaju riječju ko ja znači

Narod u BiH govori jednimjezikom, koji svojimspecifičnostima odmah“upada u uši” svim ljudimaizvan naše zemlje. On se sadzove trojako – srpski, hrvatskii bosanski – pa ne postojinačin da se ime nu je tajbosanski jezički specifikum (okojem je tako lijepo iponeseno pisala IsidoraSekulić), jer se srpski ihrvatski govore i izvan BiH.Naravno, bilo bi logično da setaj jezik nazove premateritoriji na kojoj se govori, ato je Bosna. Međutim, unašem današnjem političkomtrenutku atribut bosanski

krajnje je nepoželjan. Nekimpojedincima, naročito upolitičkoj vrhuški, smeta svešto je bosansko i vjerujem dabi oni i nadaleko poznatogbosanskog konja radijenazvali “srpsko-hrvatsko-bošnjački konj”!

100

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

‘ovo’. To je frustriralo an tro pologekoji su proučavali njihovu kultu-ru pa su nastavili da tra ga ju za“prav im” imenom jezika, ali je je -di ni odgovor koji su mogli do bitibio ‘ovo’! Ima indijanskih ple me -na sa više imena, a time i vi še na -zi va za svoj jezik. Pored ime nako jim sami sebe zovu, pripadnicita kvih plemena mogu imati su s -je de koji ih zovu drukčijim (pone-kad i ne veoma laskavim) imeni-ma. Treće ime su im dali španskiili portugalski istraživači, a čet v -r to antropolozi koji su ih prouča-vali i koji su ih ponekad nazivaligeografskim terminima, kao ‘uz -vodni’ ili ‘nizvodni’ narod/jezik.Uostalom, ni Evropa nije imunana ta k ve višestruke nazive naro-da i jezika. Mi zovemo austrijskupre stolncu Beč, a zemlju sjevernood Aus tri je i Švicarske Njemač ka,iako su ovi nazivi potpuno stra nistanovnicima tih lokaliteta.

Narod u BiH govori jednim jezi-kom, koji svojim specifičnostimaodmah “upada u uši” svim ljudimaizvan naše zemlje. On se sad zovetro jako – srpski, hrvatski i bosans -ki – pa ne postoji način da se ime -nu je taj bosanski jezički specifi-kum (o kojem je tako lijepo i pone -se no pisala Isidora Sekulić), jer sesrp ski i hrvatski govore i izvanBiH. Naravno, bilo bi logično da setaj jezik nazove prema teritoriji nako joj se govori, a to je Bosna. Me -đu tim, u našem današnjem politi-čkom trenutku atribut bosanskikrajnje je nepoželjan. Nekim poje -di ncima, naročito u političkoj vrh -u ški, smeta sve što je bosansko ivje rujem da bi oni i nadaleko poz -na tog bosanskog konja radije na z -va li “srpsko-hrvatsko-bošnjačkikonj”! Pošto u ovoj zemlji vlada vi -še partijska nacionalistička dikta -tu ra, ja ne vidim da će se u dogled -no vrijeme išta promijeniti.

Kako “Akademijanauka” bruka Darvina

U srijedu je u tzv. Akademijinauka i umjetnosti BiH održanskup pod nazivom SIMPOZIJUM– PANEL “DARWIN DANAS“ po -vo dom 200 godina rođenja ČarlsaDarvina (Darwin). Trebale bi mistranice da napišem šta je sve bilonaopako na tom skupu. Pošto ovajte kst ne može biti duži od oko6.500 “karaktera“, moram se ogra -ni čiti na “antologiju“ gluposti i pro -vala kojima su me naši akademicizabavljali dok sam sjedio u njiho-vom udobnom amfiteatru.

Moram ipak reći da je bilo i fi -nih stvarčica. Uvodno izlaganjeprof. Ljubomira Berberovića bilo jevrlo pismeno i, bar za mene, ve o -ma informativno. On je inače, zara zliku od ostalih naših akademi-ka, poznat i van granica naše zem-lje, a trefio se i među 200 poznatihevo lucionista, među kojima je 12No belovaca, u svedunjalučkoj an -ke ti o idejnoj vrijednosti i značenjuteorije evolucije danas. Dopalo mise i izlaganje zagrebačkog akade -mi ka Pavla Rudana (koji je rekaoda DNK analize pokazuju da je ti -pi čan današnji Hrvat samo jednudva desetosminu Hrvat (tu negdje),dok su ostalih dvadest sedam dva -de setosmina “namirili“ razni dose-ljenici i osvajači. Nisu loši bili nire ferati Sarajlija Ivana Cvitkovićai Nerzuka Ćuraka (Ćurka?). Veći-na ostalih referata bili su “srednjaža lost“, ali su dva referata bila ve -li ka žalost za mene, koja me je du -boko pogodila.

Jedan od ta dva referata proči-tao je Prof. (kad prije?) Asim Muj-kić, čijoj nepismenosti sam veliko -du šno posvetio nekoliko strana usvojoj najnovijoj knjizi O bosans -kom jeziku, o propadanju Bosne, i ...o vama. Referat mu nije bio pu nobolji od njegovog jedva čitkog čla -nka objavljeng u Oslobođenju o ko -jem govorim u knjizi. Nemam sad“vremena“ da se potanko ba vimMu jkićevim “nastupom“ na re če -nom skupu, niti Mujkić zavre đu jemo ju dalju pažnju.

Drugi od dva po mene skoro ko -b na referata održao je Damir Ma -rić, docent na ‘Bem-ti-mater fakul-tetu (čiji je zvaničan naziv “Filozof-ski fakultet“, ali budući da je barpola nastave na tom fakultetu ilina opako ili zastarjelo, taj fakultetpo meni ne zaslužuje epitet “Filo -zo fski“, a pošto njegovi nastavnicipro vode bar pola radnog vremenau svađama, ja sam mu dao i odgo -va rajuće ime). Marić je uglavnomhva lio Darvina, ali to svi rade pato nije ništa novo. Siguran sam dabi sam Darvin više volio da mu ne -ko ukaže na greške, da mu eventu -a lno sugeriše kako može popravitisvo ju teoriju. To ću ja probati daura dim.

Poznato je da je genijalni Dar-vin još prije 150 godina postavio iob jasnio svoju teoriju evolucije ta -ko dobro da ni jedan temeljni prin-cip te teorije nije obezvrijeđen nido dan-danas. On je inače imao vi -so ko mišljenje o životinjama (kao i

ja – meni smeta kad neko vrijeđaži votinje poredeći ih s ljudima); tv -r dio je, između ostalog, da je jezikkojim se služe pojedine životinjskevrste drukčiji od ljudskog jezikasamo po stepenu složenosti, a nepo svojim temeljnim svojstvima.Ali njemu onda nisu bila dostupnasilna znanja o čovjeku koja danasposjedujemo. Lingvistika i njojsro dne discipline u međuvremenusu fantastično uznapredovale, pavi še niko ne sumnja da je jezikNAJ VAŽNIJE svojstvo koje nasrazilukuje od (ostalih) životinja,jer se ljudski jezik, po svojoj fanta-stičnoj složenosti i (bez)brojnim fu -n kcijama, ne može ni upore-diti sa oskudnim sistemimamahom zvu č nih signala koji-ma se služe razne životinje.Čomski je jednom rekao da jesvaka druga upotreba pojmajezik metaforična (npr. jezikprirode, govor/jezik hercego-vačkog kr ša, pa i jezik pčela,delfina, maj mu na i sl.). A onošto je ponajviše doprinijelonastajanju čuda ljuds kog je -zika jeste gramatika, ta vol -še bna algebra pohranjena umoz gu svakog čovjeka kojamu omogućava da proizvodineograničen broj re čenica odsasvim ograničenog, uis tinunevjerovatno malog brojagla sova (u havajskom ih jesvega 12). Zato antropolozidanas čovjeka zovu i homo gram-maticus, uz tra dicionalni nazivhomo sapiens tj. “mudar čovjek“,koji je po meni i netačan (ljudskaistorija je uglavnom istorija glupo-sti i nasilja) i aro gantan (šta misli-te šta bi životi nje rekle da znajukakvo smo ime se bi dali?).

Prosto su smiješne malobrojnepo ruke koje su životinje kadre pro -i zvesti (i koje su uglavnom ograni-čene na ono što jest ili se dešava

sa da i ovdje) u odnosu na beskona-čan broj rečenica kojima čovjekmo že govoriti o onome što se deša-va ne samo sada i ovdje, nego ionome što je bilo ili se desilo u pro -š losti, što će se desiti u budućnosti,ili što se neće nikad desiti. Bertr a -nd Rasel (Russel) je jednom duho -vi to rekao: “Ma kako elokventnola jao, vaš pas ne može reći da sumu roditelji bili siromašni ali poš -te ni.“

Da bi “dokazao“ da Darvin ni -je pogriješio ni u svojoj ocjeni raz-like između ljudskog i životinj-skih jezika, Marić navodi primje-re nekih ma jmuna (Vošou, Koko),

koje su po jedini naučnici pokuša-li naučiti lju dskom jeziku, kao ijednog koji je, navodno, sam pro-govorio (Kan zi). Neki od tih maj-muna su uspjeli naučiti da signa-liziraju poruke koje inače ne sig -na liziraju u džungli (jer im tamoni su trebale!), a neki su slali po -ru ke a da sami nisu znali šta “go -vore“ niti kakvu funk ci ju ima tošto “kažu“. Radi se ug la vnom one uspjelim pokušajima da maj-

muni savladaju bar rudime n telju dskog jezika, ili o senzacio na l -nim, netačnim vijestima. O ne u s -p jehu “majmunskih lingvista“ go -vore vrhunski britanski naučniciu emisiji BBC-ja koju možete na -ći na linku http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/403756.stmOzbiljni lin g visti danas uglav-nom samo prave viceve na računtih pokušaja. Evo, i ja predlažemda se Kanzi, koji po Mariću govo-ri engleski, izabere za ministra una šoj vladi... Uh, ne mere, našima jmuni u Vladi ne znaju engles -ki. Nema veze, nek’ Kanzi naučibosanski/hrvatski/srpski!

Svako sijelo na kojem samikad bio bilo je bolje organizo-vano od sijela u Bistričkojaka demiji o kojem pričam.Ha jde, počelo je na vrijeme,ali je sve ostalo išlo naopako.Go vornike je najavljivao aka -de mik Taib Šarić, kojem jeevo lucija podarila neki “dah-tav“ glas što se teško razumi-je i kad govori bez mikrofona.Predviđena satnica, po kojojje pojedini govornik trebaoimati na raspolaganju 15 do20 minuta, potpuno je ignori-sana. Skup je završen hamansat kasnije nego što je bilopre dviđeno. Ali najgore odsve ga, gore i od svih netačno-sti i nepismenosti kojima je“obi lovao“, skup je (vjerovatno

namjerno) onemogućio narodu izpublike da postavlja pitanja govor-nicima. Do mene je sjedio “tehnič -ki“ organizator skupa, koji mi jere kao da se za diskusiju treba pri -ja viti pismeno. Ja sam uzeo odgo -va rajući papirić i na njemu ispisaosvoje pitanje, kao i ime izlagačako jem je upućeno. Kad je počela“di skusija“, jedna žena iz NovogSa da je upitala zašto među izlaga-čima nije bilo žena. Na to pitanje je

101

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

Drugi od dva po mene skorokobna referata održao je DamirMarić, docent na ‘Bem-ti-materfakultetu (čiji je zvaničan naziv“Filozofski fakultet“, ali budući daje bar pola nastave na tomfakultetu ili naopako ili zastarjelo,taj fakultet po meni ne zaslužuje epitet “Filozofski“, a pošto njegovinastavnici provode bar pola radnog vremena u svađama, jasam mu dao i odgovarajuće ime).

odgovorio zagrebački akademik(znači skup je organizovan uZagrebu??) da je to zato što suže ne drukčije od muškaraca(do bar razlog, zar ne?), a druk-čije su zato što rađaju djecu a tomuškarci ne mogu (što nije sa -s vim tačno jer ja sam se u tomtrenutku od muke metaforičnoporodio). Ja dižem ruku do pla-fona tražeći riječ, ali me niko nešljivi i skup se proglašava zat -vo renim. Poslije ja potražim“te hničkog“ da mu se požalim,ali je čovjek bio pametan pa nava kat zbris’o.

Narode, u svojoj knjizi samvas zvao da barem izađete naBistrički trg sa transparentimana kojima će pisati NAPOLJELOPOVI! i NAPOLJE IZDAJ-NICI!. Knjiga je u prodaji višeod dva mjeseca pa ju je neko iznaroda morao pročitati, ali nikodosad ni prstom nije mrdn’o.Sad vas pozivam da uradite ne -što što realno možete uraditi išto će sigurno imati efekta: od -bi jajte da plaćate dio porezakoji dugujete ovoj “državi“ i kojiodgovara procentu budžeta Fe -de racije što se izdvaja za “na u -ku i kulturu“. Ovaj vid nenasil-nog protesta prvi je primijenioMa hatma Gandi, vođa otporapro tiv kolonijalne vlasti u Indi-ji, a poslije njega brojni i naro -či to istaknuti Amerikanci i En -g lezi, te stanovnici drugih za -pa dnoevropskih zemalja. Mno -gi od njih su rizikovali zatvor-sku kaznu, neki je čak i “odle-žali“, ali su bili zadovoljni jer jeprotest uspio. Mi u tom pogleduimamo ludu “sreću“ jer u našimza tvorima nema mjesta ni zapra ve kriminalce, a kamoli zaoso be čija “djela“ dobar advokatmo že na sudu okarakterisatikao sitni prekršaj!

102

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

Eto, krenula je još jedna televi zi -ja. Haj’, nek’ bude hairli! Prog ramje zvanično počeo 26. avgusta i, kaošto se i pristoji, početak je sve čanoproslavljen emitovanjem za bavno-ko ljačkog šoua pod nazivom “Bat -ko.” Toj zvijeri ukazana je ča st dabude protagonista dvoiposatne emi-sije. Kao i o svakoj televizijskoj zvi-jezdi, o Batku je ispričano puno pi -kantnih detalja iz njegovog privat-nog života: kakvim oružjem je ubi-jao, kakvim noževima je klao, kojamu je bila omiljena tehnika klanja.Ako je vrijeme od petnaestak godi-na nekoj Batkovoj žrtvi ipak maloza liječilo rane, tv 1 se potrudila daih ponovo otvori kako bi svi koljačiko ji su gledali šou “Batko” mogli će -ifiti čestitajući sebi na dobro urađe-nom “poslu.”

Scheveningen – hotel sa trizvjezdice

Ljudi iz tv 1 su ovim šokantnimprogramom pokazali da ne mare zaemocije svojih gledalaca i da im jebi znis na prvom mjestu, jer je do b -ro poznato da je šokantna i senza-cionalna vijest najbolja novinarskaroba. Ja ne vidim ni jedan moralnovaljan razlog za emitovanje ovakveemisije. Je l’ da se ne zaboravi?Ama zato su se pobrinuli Batko inje govi kompanjoni, oni su nevinimlju dima nanijeli takve udarce da ćeih i osoba sa pola mozga pamtiti dokra ja života. Zar silovana žena mo -že zaboraviti da je bila silovana?Zar Nataša Čengić može zaboraviti

da je izgubila sina k’o zlatnu jabu-ku? Zar i jedan čestit čovjek na svi -je tu koji je vidio na televziji šta radifa šistička neman u Bosni može iz -bri sati iz glave slike njihovih zvjer-stava?

Svi mi vrlo dobro znamo šta sedešavalo u Bosni u minulom ratu.De talje o tipovima upotrijebljenogoru žja i dimenzijama Batkovih no -že va treba ostaviti sudskim istraži-teljima. Ali nemojte misliti da će

pra vda biti zadovoljena kad ih osu -di haški Tribunal. Kad sam za vri -je me rata počeo raditi u Tribunalukao prevodilac, dobio sam da za bo -sa nsku vladu prevedem sa engle-skog opis zatvora u Scheveningenu.Kakav zatvor kakvi bakrači! – mahotel sa tri zvjezdice. Kad sam šefi-ci predavao prevod, pitam ja nju:“Ima te li vi neku vezu da me smje-stite u ovaj zatvor?” (ko će k’o duho-viti Bošnjo). Ako ne vjerujete, “iz -gu glajte” Scheveningen prison naIn ternetu, pa ćete dobiti i ovaj te k -st, koji vam nudim u skraćenoj ver-ziji u prevodu na bosanski:

Zatvor Tribunala smješten je upri jatnom primorskom predgrađu

Šou “Batko” na (novoj) tv 1Ako je vrijeme od petnaestak godina nekoj Batkovoj žrtvi ipakmalo zaliječilo rane, tv1 se potrudila da ih ponovo otvori kako bi svikoljači koji su gledali šou “Batko” mogli ćeifiti čestitajući sebi nadobro urađenom “poslu”

Grebe se Bosancima što imlopovi prodaju zemlju – oni ovočitaju i samo nastavljaju srkat’kahvu i odbijat’ dimove pitajućise u čudu: “Pa zar je Bog stvorioinsana i zbog čega drugog osimda kahveniše?.”

Ha ga oko 2 km od Suda i oprem-ljen svim aparatima visoke tehnike.Na lazi se u zgradi redovnog ho la n -dskog zatvora u kojem su nekadNa cisti držali borce holandskog po -k reta otpora. Svaki zatvorenik imasobu od 15 m2 sa kompletnim mo -de rnim komforom. Između ostalog,sva ka soba ima tuš kabinu, toalet,la vabo i udoban krevet, kao i pisaćisto, aparat za kafu, police za knjige,ra dio i satelitsku televiziju. Zatvo-renici provode veći dio vremena iz -van svojih soba. Na raspolaganjusu im i kompletno opremljena gim -na stička sala, dvorište, biblioteka,soba za rekreaciju (pored gimnasti-čke sale!), prodavnica, i soba zamo litve. Postoje i posebne veće sobeu kojima zatvorenici razgovarajusa rodbinom kad im dođe u posjetu.Zatvorenici mogu razgovarati te -lefonom sa porodicom 10 minutadnevno, mogu kuhati za sebe (akoim zatreba sastojak koji se ne moženabaviti u zatvoru, mogu tražiti daim se donese iz grada!), slikati ilisvirati klavir ili gitaru. Atmosferau zatvoru je neformalna i zatvore ni -ci se mogu slobodno družiti. O nji -hovom fizičkom i mentalnom zd -ravlju brinu se ljekari i psihijatri, aako je nekom potrebna i ma saža,dovoljno je da je naruči.

Federacija BiH ili JugoistočnaHrvatska

Moglo bi se mirne duše reći daje Hag još veća nepravda od onenanesene Bosancima u ratu. Jerboravak u pritvorskoj jedinici uScheveningenu – dakle u hotelu satri zvjezdice – redovno se računakao dio zatvorske kazne na koju jezvijer “osuđena,” a to ponekad bu -de i 5-6 godina. Kad se Srebrenič -ke majke tješe govoreći kako će zlo -či nce stići pravda, one, jadne, neznaju da Hag nije kazna već na g -ra da – za mnogu zvijer koja je ro -

đe na u jazbini i rasla u straćariHa ški zatvor je civilizacijski skok okojem je samo mogao sanjati!

Zato ja mislim da treba presta-ti sa teve emisijama u kojima seprikazuju gnusni detalji zvjerskihzločina i umjesto toga organizovatiemisije u kojima bi upućeni ljudigovorili zašto nam se desilo ratnozlo i šta učiniti da nam se opet nede si. Ne sjećam se da sam vidio i

jednu takvu emisiju. Naši novina-ri najčešće razgovaraju sa istaknu-tim fašistima (imam pravo da ihtako zovem jer nacionalizam redo -v no vodi u fašizam) koji pričaju ka -ko štite “vitalne nacionalne intere-se” svog naroda iako svi dobro zna -mo da je njima narod zadnja rupana svirali i da bi sutra cijeli taj na -rod prodali za sitne pare.

Ali ja nemam nimalo nade daće išta u Bosni krenuti nabolje. Usvom prošlom članku u ovom listudao sam svoju ocjenu o današnjimBo sancima, dodajući da, takvi ka -kvi su, oni su “najbolji” grobar sebisamima. Evo te ocjene: “Bosancisu narod sa vjerovatno najvećimprocentom lažova, lopova, glupaka,javašlija, primitivaca, prevrtljiva-ca, sveznajućih neznalica, politi-čkih šićardžija, neodgovornih ne -ra dnika, đonobraza, zavidnika isko ro svega drugog što ne valja ulju dskom rodu.” Evo jednog prim -jera kako Bosanac prodaje svoju

ze mlju. Džemal Šabić, direktor Fe -deralne TV i odani član SDA, us -pio je da se izbori da se sa bosan-ske televizije izbaci što više bosan-skih riječi i da se zamijene hrvats -kim riječima; po mojoj gruboj ra -ču nici na njegovoj televiziji se tije-kom, tjedan i nazočan čuju otprili-ke triput više nego tokom, sedmicai prisutan. Za mene kao lingvistuentitet zvani Federacija BiH već jeprodan Zagrebu i ja sam, kao rea -li sta, naručio vizit-kartu sa adre-som na kojoj će umjesto Bosna pi -sa ti Jugoistočna Hrvatska. Vi ćete,naravno, na sljedećim izborima po -letit’ da glasate za nacional-fašist -i č ke partije i tako pomoći lopovimaiz tih partija da vas prodaju komši -j skim državama. Ali grebe se Bo -sa ncima što im lopovi prodaju ze -m lju – oni ovo čitaju i samo nastav-ljaju srkat’ kahvu i odbijat’ dimovepitajući se u čudu: “Pa zar je Bogstvorio insana i zbog čega drugogosim da kahveniše?.”

103

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

Svi mi vrlo dobro znamo šta se dešavalo u Bosni u minulom ratu. Detaljeo tipovima upotrijebljenog oružja i dimenzijama Batkovih noževa trebaostaviti sudskim istražiteljima. Ali nemojte misliti da će pravda bitizadovoljena kad ih osudi haški Tribunal. Kad sam za vrijeme rata počeoraditi u Tribunalu kao prevodilac, dobio sam da za bosansku vladuprevedem sa engleskog opis zatvora u Scheveningenu. Kakav zatvorkakvi bakrači! – ma hotel sa tri zvjezdice. Kad sam šefici predavao prevod,pitam ja nju: “Imate li vi neku vezu da me smjestite u ovaj zatvor?” (ko ćek’o duhoviti Bošnjo).

104

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

Prodaje se Bosanski kuhar - zgodan, crnomanjast

Nedavno se u sarajevskim knji -ža rama pojavila ovelika i skupaknji ga debelih korica i lijepog di - zaj na pod naslovom Bosanski ku -har (u daljem tekstu Kuhar) auto-ra La mije Hadžiosmanović. Uz bo -sa n ski original može se kupiti i nje-gov engleski prevod naslovljen BO -S NIAN COOK, koji je sigurno naj-gori “engleski“ tekst u hiljadugodiš-njoj istoriji pismenosti na tom je -ziku. Ja vam garantujem da ni ma -lo ne pretjerujem. Svaka stra ni caprosto vrvi od nevjerovatnih gre ša -ka, a na 202. strani se nudi in fo r -macija da u Bosni ljudi jedu pi tu odljudskih fekalija, jer je pita cri je -va ra prevedena kao bowels pie;bowel(s) je na engleskom debelo cri-jevo, a pošto je jasno da se od sa mogdebelog crijeva ne može na p ravitipita, čitaocu jedino ostaje da zaklju-či da se radi o piti čija je ju fka ispu-njena... znate čime!

Ako ste još pri sebi, slušajte da -lje. Dok naša riječ kuhar ima dvazna čenja jer može označavati oso -bu koja kuha ali i knjigu koja sadr-ži recepte za kuhanje (posebnih)jela, engleska riječ cook, upotrijeb-ljena u naslovu našeg “remekdje-la“, odnosi se samo na osobu kojakuha (na engleskom je kuhar kaoknjiga cookbook). Prema tome, nijeisključeno da neka Engleskinja ili

Amerikanka, koja nalazi da su Bo -sanci zgodni muškarci, vidi u izlo-gu Bosnian Cook i uđe u knjižaruda kupi knjigu koja bi trebala sa -državati slike zgodnih bosanskihkuhara. Razočaraće se do... povra-ćanja, jer je to vrlo vjerovatna fizi-loška reakcija normalnih ljudi kadpročitaju da Bosanci jedu pitu odljudskog izmeta!!!

Zamolio sam jednu veoma obra-zovanu Engleskinju (koja je i priz-nati pisac) da pogleda engleski“pre vod“ Kuhara i iznese svoje mi -š ljenje. Evo njene ocjene: “The Bo -s nian Cook je prava katastrofa –ne ma u toj knjizi ni jedne rečeniceko ja bi se mogla spasiti. Najbolješto se o njoj može reći jeste da samse, listajući je, nekoliko puta gro-hotom nasmijala (naročito mi sedo pala “pita od debelog crijeva“).“

U engleskom “prevodu“ Kuharaima toliko katastrofalnih grešaka

da se pitam koje još “bisere“ izab -ra ti za ovu priliku. Stoga će bitizgo dno da ih podijelim na vrste iilu strujem.

1) Najveći broj tipičnih bosan-skih jela nije ni preveden ni objaš -njen. Tako na 101. strani imamood jeljak sa naslovom “Uljevaci, bu -ra nije and kljukuše“, a na 117.stra ni čitamo naslov “Kalja andpirjan“!! Valjda glupi “prevodioci“

misle da je svih 300 miliona izvor-nih govornika engleskog jezika naovoj planeti odraslo na sarajev-skom Bistriku pa znaju šta je klju -ku ša i kalja još od malih nogu! Evojoš nekoliko novih “engleskih“ rije-či, koje svakako treba uvrstiti usljedeće izdanje Oksfordskog rječ-nika engleskog jezika: škembe, do -l ma, sarma, burek, zahlade, ičija,muhalebija, sutlija, šerbe, halvu-ša, ružice, ćetenija. Neka tipičnona ša jela i prehrambeni proizvodimo gu se lijepo prevesti na engleski(na primjer kajmak je clotted cre -am), ali se onda treba potruditi iprelistati koji rječnik da se nađuta kve riječi; naši “prevodioci“, me -đu tim, kao tipični Bosanci, nisuse bi dali zahmeta. Oni se nisu, na -ra vno, sjetili ni da Anglosaksoncine znaju pročitati naša slova kaošto su č, š i ć, ali tako nešto ne tre -ba ni očekivati od osoba sa izrazitoograničenom sposobnošću mišlje-nja.

2) Još nešto što “krasi“ engleskiprevod Kuhara je užasna nedos lje -dnost i totalni javašluk u “pre vo -đenju“. Uvjereni da Englezi znajune samo nazive naših tradiciona-lnih jela nego i gramatiku našegjezika, “pre vodioci“ često upotreb-ljavaju na še imenice u množini.Pored već spo menutih uljevaka,bu ranija i klju kuša, na 111. stranipo javljuju se čimburi, a na 167. iči -je. A razne sarme i dolme dobijajuengleski nastavak za množinu ipo staju sarmas i dolmas! Javašlu-čki odnos prema prevođenju ogle-

Uostalom, i sama pita od fekalija o kojoj je riječ nastala je od slične pitekoju su nam spremili oni što su pisali školski program za nastavu(maternjeg) jezika.

da se u brojnim glupostima u ovojknjizi, ali ponajviše pada u oči či -njenica da su neke biljke za kojepo stoje riječi u engleskom zadrža-ne u bosanskom originalu; takonam se na 253. strani osam putase rvira smreka, a samo se jednomu zagradi stidljivo daje engleskari ječ juniper. Isto je urađeno sa pe -k mezom od drenjina, koji je nastrani 311 preveden kao Drenjinema rmalade. Ne samo da će jadniEn glez biti totalno zbunjen riječjudre njine, nego će pomisliti da je toneko voće iz porodice citrusa jer sesamo od takvog voća pravi marma-lade, svi ostali pekmezi su u engle-skom jam (džem). Ali dosljedni usvojoj nedosljednosti, oni za drenji-ne nekad upotrebljavaju “engles -ku“ riječ drenjine, a nekad i Euro-pean cornel.

3) Rečenici značenje daje gra -ma tika, bez nje riječi ništa ne ko -municiraju. A gramatika je u en -gleskom Kuharu užas nad uža si -ma, najviše zato što su gramatičkapravila našeg jezika prenesena uengleski. Tako mi često upotreblja-vamo komparativ pridjeva i kadništa ne kompariramo (recimo kadk ažemo viša škola), što nije ka -rakterstično za engleski. Među-tim, u Kuharu su, na primjer, ma -s nija junetina i dublja šerpa preve-deni sa fattier beef i deeper pot (str.46), pa je Engleskinja koja ga ječitala upitala fattier/deeper thanwhat?? (‘masnija/dublja od čega?’).Evo još jedne gramatičke smijuri-je. U originalu stoji na 9. strani:Mla da bi, kako se nazivala djevoj-ka koja se udaje... (zar se ta djevoj-ka danas zove drukčije??); to jepre vedeno Mlada (young bride),how they called the woman gettingmarried... Ono young bride u za g -radi znači ‘mlada nevjesta’. Prvo,ne ma nikakvog opravdanja da seza država bosanski original (mla -

da) kad engleski (kao i svaki jezik)ima riječ za ‘mladu’. Engleska riječbride je data u zagradi, i to sa pri -d jevom young (mlada), a (današ -nje) mlade nisu baš uvijek mlade!Drugo i puno gore, ‘kako’ je preve-deno sa how, iako je samo upitnoka ko na engleskom how, a u origi-nalu nema ni traga od pitanja!(Tre balo je reći as.) Ima u Kuharui stilskih i kolokacijskih i svih dru-gih grešaka, ali da bismo ispisalisve greške trebali bismo napisatiknjigu veličine samog Kuhara!

Autori engleskog prevoda sune ka Azra Aličić i neki Tarik Ča -

nić. Kažem ‘neka’ i ‘neki’ jer na en -g leski mogu prevoditi samo izuzet -ni profesori tog jezika sa višegodiš-njim iskustvom u prevođenju, kojiće, ako su savjesni, svoju verzijuprevoda obavezno dati obrazova-nom Englezu ili Amerikancu na le -k torisanje. Pošto se takvi profesoriu našoj zemlji mogu izbrojati napr ste i pošto ih ja lično znam, očitoje da navedeni “prevodioci“ nisutre bali ni pomisliti da prevodeteški tekst Bosanskog kuhara. Me -đu tim, u zemlji vjerovatno najpri -mi tivnijih ljudi na zemaljskoj ku g -li, takve stvari se rutinski dešava-ju jer se primitivac definiše, izme-đu ostalog, kao neko ko misli dazna sve o svemu. Kad se tom pri-mitivizmu doda naš lopovluk, kojinam već kola u genima (a naplati-ti neki posao koji ste potpuno nao -pa ko uradili i te kako je lopovluk),onda i ne možemo dobiti ništa dru -

go do pitu od g..... . Ali dobro bi biloda je to jedina pita od fekalija kojusmo dobili. Takve nam pite svako -dnevno serviraju raznorazni “hin -te lektualci“, nadri stručnajci i kva -zi političari. Uostalom, i sama pitaod fekalija o kojoj je riječ nastala jeod slične pite koju su nam spremi-li oni što su pisali školski programza nastavu (maternjeg) jezika. Za -h valjujući tom programu, ni najbo-lji naš đak ne nauči u školi da sko -ro svaka riječ u svakom jeziku imavi še značenja, da se (bez lektorisa-nja) može prevoditi SAMO na ma -ternji jezik (u Ujedinjenim nacija-

ma je propisima zabranjeno prevo-diti na strani jezik), da se maternjijezik ne može govoriti negramati-čno (a to od nas traži većina pravo-pisnih pravila, koja zahtijevaju dasilujemo svoje jezičko osjećanje go -vo reći teLEvizija, sve Sarajevo, dje -jstvo i Ona je trebalo da dođe), daje naša jezička sposobnost instink-tivna pa da zato svako normalnodijete savršeno nauči jezik sredineu kojoj živi (obično maternji) do 5-6. godine života, da svako dijete, doseksualne zrelosti, može savršenonaučiti više jezika za kratko vrije-me (ali ih i brzo zaboraviti ako ihne održava), te da učenje jezika uranoj dobi nije ni u kakvoj vezi sainteligencijom djeteta. Eto, da sunaši “prevodioci“ znali samo jednuod ovih elementarnih činjenica olju dskom jeziku, ne bismo zasmija -va li napredni Zapad prodajomzgod nih bosanskih kuhara!

105

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

Prema tome, nije isključeno da neka Engleskinja ili Amerikanka,koja nalazi da su Bosanci zgodni muškarci, vidi u izlogu Bosnian

Cook i uđe u knjižaru da kupi knjigu koja bi trebala sadržavati slikezgodnih bosanskih kuhara. Razočaraće se do... povraćanja, jer je tovrlo vjerovatna fiziloška reakcija normalnih ljudi kad pročitaju daBosanci jedu pitu od ljudskog izmeta!!!

Moje prvo pismo Čomskom(23.09.2011):

Poštovani Profesore Čomski,Ja sam Midhat Riđanović, pro -

fe sor emeritus engleskog jezika ili n gvistike na Univerzitetu u Sara -je vu. U jesen 1966. godine došaosam u SAD kao Fulbrajtov stipen-dista na postdiplomski studij ling-vistike na Mičigenskom univerzi-tetu, gdje sam, u junu 1967, stekaostepen ma gistra. Zahvaljajući do -ta daš njem uspjehu, dobio sam na -g radnu sti pendiju istog univerzite-ta, koja mi je omogućila da nasta-vim studije radi sticanja doktorataiz lingvistike. Doktorirao sam u ju -nu 1969. Mo ja doktorska diserta-cija o glago l skom aspektu objavlje-na je u SAD 1975. Moja ljubavprema lingvistici inspirisala jemno ge moje stude nte da nastavesvoje lingvističko ob razovanje ipos tanu lingvisti sa me đu na rod -nom reputacijom. Je dan od njih jeŽeljko Bošković, ko jeg vi lično poz-najete i koji je dao zna čajan dopri-nos razvoju minima li stičkog pro-grama u generativnoj gramatici.

Uskoro po dolasku u SAD pri su -s tvovao sam neformalnom druže-nju poznatih američkih lingvista uku ći porodice Halle u Bostonu, gdjeste bili i vi. Bio sam vam predstav-ljen i razgovarali smo ne kih desetmi nuta (dali ste mi koristan savjetza izbor teme za moju doktorsku te -zu).

Formirao sam se kao lingvista uvrijeme kad je američki struktura-lizam bio na vrhuncu. Smatraosam da taj lingvistički pravac imamnogo nedostataka i spremao seda podvrgnem kritici neke njegoveos novne postavke. Tada izlazi vaša

knjiga Sintaksičke strukture i ja jedo življavam kao novo jarko suncena lingvističkom horizontu. Od togvremena pročitao sam sve vaše gla -v ne knjige iz lingvistike i nakonsva ke nove knjige sve više cijeniova še briljantne ideje. Napisao samviše članaka i održao nekoliko pre-davanja o generativnoj gramatici uSa rajevu i drugim većim gradovi-ma bivše Jugoslavije pa sam, u iz v -je snom smislu, postao vaš ambasa-dor u ovom dijelu svijeta. A ondasam počeo čitati vaše političke knji-ge i članke i uskoro ustanovio da suva ša politička gledišta skoro iden -ti čna mojim (mada bih se ja višeza lagao za samoupravljanje jersma tram da je to politički okvir ko -

ji se najviše približava utopijskoj“vla davini naroda”). Vi ste postalimoj idol, kako na lingvističkom ta -ko i na političkom planu.

Kada su 1992. godine suverenuBosnu napali srpski fašisti, koji suveć u početku svoje agresije počini-li zločine što ih mnogi svrstavajume đu najgore u istoriji Evrope, svisu očekivali da vi stanete na stranune vinih žrtava. Umjesto toga, vi stestali na stranu fašista, podržavaju-ći njihove tvrdnje o “tobožnjim” ko -n centracionim logorima i ostalesmi ješne navode koje su lansirali usvijet ne bi li prikrili svoje zločine.Kad sam pročitao vašu šokantnuiz javu “Trnopolje je bio izbjegličkilo gor, svako je mogao da ode iz nje -ga ako je želio,” nisam vjerovao svo-jim očima. Do ovog trenutka, na -kon 18 godina rada Haškog sudaza ratne zločine u bivšoj Jugoslavi-ji, ispisano je stotine hiljada strani-ca sa nepobitnim dokazima da seono što su srpski fašisti uradili uBosni ne može nazvati nikako dru -k čije nego agresija i genocid. Međutim dokazima su i neoborive činje-nice koje govore da je Trnopolje bioužasan koncentracioni logor, čijizatvorenici su bili mučeni i ubijani.Ljudi koji vrše genocid ne mogu senazvati drukčije nego fašisti. Vi steviše puta osuđivali fašizam u svo-jim djelima – zašto ste ovog putasta li na stranu fašista? Da li zatošto ste zakleti kritičar američkogim perijalizma pa se automatskista vljate nasuprot američkoj vladi,na ročito ako je u pitanju i ameri-čka vojna intervencija? To je zadr -to st i slijepa privrženost svojoj ide -o logiji bez ikakva obzira za poslje -di ce, ma kako one bile pogubne.

106

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

Moja prepiska sa Čomskim

Vi ste više puta osuđivalifašizam u svojim djelima – zaštoste ovog puta stali na stranufašista? Da li zato što ste zakletikritičar američkogimperijalizma pa se automatskistavljate nasuprot američkojvladi, naročito ako je u pitanju iamerička vojna intervencija? Toje zadrtost i slijepa privrženostsvojoj ideologiji bez ikakvaobzira za posljedice, ma kakoone bile pogubne. Stavljajući sena stranu srpskih agresora, viste potpomogli i podstaklimučko ubistvo najmanje100.000 nevinih ljudi, grozno“etničko čišćenje” velikihdijelova Bosne, kao i cijepanjeBosne, koja je stoljećima bilauzor vjerske tolerancije. Zar vasnije stid što jedan broj liberalnoorijentisanih bosanskihintelektualaca, među koje i samspadam, pišu o vama kao osaučesniku tih gnusnih zločina?

Sta vljajući se na stranu srpskihag resora, vi ste potpomogli i pod -sta kli mučko ubistvo najmanje100.000 nevinih ljudi, grozno “etni -č ko čišćenje” velikih dijelova Bo s -ne, kao i cijepanje Bosne, koja jesto ljećima bila uzor vjerske tolera -n cije. Zar vas nije stid što jedanbroj liberalno orijentisanih bosans -kih intelektualaca, među koje isam spadam, pišu o vama kao o sa -uče sniku tih gnusnih zločina?

Najviše informacija o Bosni kojese šire u zemljama Zapada potičeod radova bosanskih pisaca i istori-čara sa nacionalističkim uklonom.Prava je istina da Bosna nije multi -e tničko i multikulturalno društvo –do prije nekih 150 godina nije biloSrba i Hrvata u Bosni, a današnjiSrbi i Hrvati su potomci Pravosla-vaca i Katolika koje su sveštenici iučitelji pristigli iz Srbije i Hrvatskenagovorili da se zovu Srbima i Hr -va tima kako bi im Srbija i Hrva t s -ka mogle priteći u pomoć ako ihTu rci budu zlostavljali. Od tada iSr bija i Hrvatska pokušavaju – podis prikom da brane bosanske “Srbe”i “Hrvate” – da podijele Bosnu iz -me đu sebe; u posljednjem ratu nji-hova “pomoć” došla je u vidu vojskekoja je izvršila invaziju na Bosnu.Srbija i Hrvatska imaju pravo naBo snu isto onoliko koliko imajupra vo na SAD (gdje žive velike po -pu lacije srpskog i hrvatskog pori -jek la). Ako izučite pravu istorijuBo sne, otkrićete da je jedini ciljsrp skog napada na Bosnu u proš -lom ratu bila agresija radi osvaja-nja ove zemlje.

Profesor Robert Donia sa Miči-genskog univerziteta, istoričar čijaspe cijalnost je istorija Bosne, napi-sao je u jednoj svojoj knjizi da Bo -sa nac nije nikad digao ruku nadru gog Bosanca zato što je drukči-je vjere. Najbolji dokaz tradiciona-lne vjerske tolerancije među Bo -

san cima nalazimo u priči o jedana -est Jevreja, istaknutih stanovnikaSarajeva, koje je u tamnicu bacioRuždi paša, novi bosanski vezir po -s tavljen 1820. godine. Paša je za t -ra žio ogromnu otkupninu za utam-ničene Jevreje i prijetio da će imodrubiti glave ako mu se ne uruči500 kesa groša do određenog dana.Otkupnina je bila tako velika da jesarajevski Jevreji nisu nikako mo -gli sakupiti. Stoga je jedan od nji-hovih vođa zatražio pomoć od sara -je vskih Muslimana. Sljedećeg da -na preko 3000 Muslimana dolazipred pašinu palaču i, rizikujućivla stite živote, zahtijeva da pašaoslo bodi zarobljene Jevreje, što jeon i uradio. Ova priča prvi put je is -pri čana u knjizi Sefardi u Bosni sa -rajevskog nadrabina Morica Levi-ja, a kasnije prenesena u Jevrejskiglasnik, koji izdaje Jevrejska zajed-nica u BiH. Želio bih vas podsjetitida se ovo desilo u vrijeme kad je an -ti semitizam harao Evropom i kad

je jevrejski narod diljem svijeta biolišen osnovnih ljudskih pra va.

Prof. Midhat Riđanović

Odgovor Čomskog na mojepismo (24.09.2011):

Hvala na vašem pismu, i na po -zivu. Na žalost, ne sjećam se našihranijih susreta.

Volio bih znati koji su izvori va -ših uvjerenja o mom stavu premaužasnim zločinima počinjenim nateritoriji bivše Jugoslavije. Ja ihuopšte ne prepoznajem.

Vi citirate jednu moju navodnutvrdnju: “Trnopolje je bio izbjegli-čki logor, ljudi su ga mogli napusti-ti ako su htjeli.” Ja to ne mogu dana đem ni u jednom svom tekstu.Ako ste tu rečencu uzeli iz tzv.intervjua, ja bih vam predložiooprez. Bilo je jako puno laži u vezis ovim. U jednom drastičnom slu-čaju, londonski Gardijan je povu-kao jedan intervju koji je bio obja-

107

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

BEHAR 105­106

Dr. Čomski, bojim se da ste kompromitovali svoj politički kredibilitet. Nesamo da ste na taj način obezvrijedili svoj doprinos progresivnoj analizidanašnjeg društva, nego ste postali sumnjivi i zbog vaše implicitnepodrške srpskom nacionalističkom ekspanzionizmu.

108

LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ

vio, priznajući da je bio pun užasnih izmišljotina –mnogo više nego što je javno priznato.

Međutim, u posebnom slučaju koji vi spominjete,bilo da je tačan ili nije, ja ne razumijem šta želite reći.Jedine meni poznate informacije o Trnopolju potiču odizvještaja očevidaca – dopisnika koji su posjetili logor.Pri marni i najpoznatiji izvor, barem u štampi na engle-skom jeziku, je Ed Vulliamy iz Gardijana. Evo šta je onnapisao: “Trnopolje se ne može nazvati ‘koncentracionilogor’... Tog jutra je stigla jedna grupa lju di iz Kerater-ma koji su govorili da su ih tamo tukli, ali nisu pokazi-vali znakove tuče. Međutim, sažaljivo kaže mršaviFikret Alić: ‘Gore je nego ovdje. Nema hrane’. Ostali ugrupi izgledali su bolji. Drugi mladić, Icić Budo, kaže:‘Ubili su 200 ljudi u Keratermu i puno više u Omar-skoj’. On sam nije vidio leševe, ali je drugi mladić rekaoda je vidio jedan leš pored glavne kapije.” (“Shame ofCamp Omarska,” Guardian, August 7, 1992). Kasnijeje izmijenio svoju priču [nejasno ko je izmijenio priču],ali. kao što je priznao, nije imao do dat nih dokaza, inikad nije povukao svoj prvobitni iz vje štaj tako damoramo zaključiti da su njegove kasnije tvrdnje bileizmišljene. Ja nisam vidio nikakvo reagovanje na ono očemu je on izvjestio sa lica mjesta.

Ako mislite da su njegovi direktni izvještaji neta-čni, trebate stupiti s njim u kontakt.

Moje drugo pismo Čomskom (kao odgovor nanjegov odgovor; 03.10.2011):

Hvala vam na brzom odgovoru. Vaš pokušaj da od -branite svoj stav prema ratu u Bosni samo je ojačaomoj utisak da vi u stvari skrivate zločine agresora naBosnu da biste ga zaštitili.

U odgovoru na moje pismo vi tvrdite da niste rekli“Trno polje je bio izbjeglički logor, ljudi su ga mogli na -pu s titi ako su htjeli.” E sad kliknite na

http://www.youtube.com/watch?v=AapFe-C6tB4&NR=1da čujete sebe samog kako izgovarate upravo te

riječi u intervjuu Srpskoj televiziji. Slučaj je htio dame do tog linka dovede čitanje teksta The Sha me ofCamp Omarska (Sramota logora Omarska), na kojiste me vi uputili u svom odgovoru!

Dr. Čomski, bojim se da ste kompromitovali svojpo li tički kredibilitet. Ne samo da ste na taj načinobezvrijedili svoj doprinos progresivnoj analizi dana-šnjeg društva, nego ste postali sumnjivi i zbog vaše

implicit ne podrške srpskom nacionalističkom ekspan-zionizmu. U svojim lingvističkim radovima često semijenjali mišljenje, sigurno u svjetlu novih činjenica inakon pažljivog razmišljanja i analize. S obzirom nato, zapanjuje me činjenica da i pored ogromnog do -kaznog ma te rijala niste promijenili mišljenje o bosan-skom ratu. Niste se predomislili nakon što je iz pouz-danih izvora utvrđeno da je u Trnopolju mučeno imučki ubijeno na stotine zatvorenika. Niste se predo-mislili ni nakon svje dočenja desetina svjedoka naSudu u Hagu – od ko jih su mnogi bili zatočeni u jed-nom od par stotina srpskih koncentracionih logora –o neopisivim zločinima počinjenim u tim logorima. Sdruge strane, uzimali ste neke izjave bosanskihMuslimana – logoraša ili drugih - kao tačne, iako sa -vršeno dobro znate da su izrečene pod prijetnjom ili ustrahu od srpske osvete.

Trudili ste se na svaki način da se strogo pridrža-vate sumnjivih podataka koji odgovaraju vašem stavu,a zanemarivali ste more drugih podatataka koji govo-re protiv vas.

Najveći dio vašeg odgovora na moje pismo napisanje smušeno. Vi često pišete nejasno, to ste čak i priz-nali u intervjuu koji ste dali jednom indijskom novi-naru (koji sam ja preveo na bosanski za jedan lokal-ni časopis), govoreći da talenat za lingvističlku anali-zu ne mo ra podrazumijevati talenat za pisanje. Aličini se da vi svoje iskaze namjerno činite višesmisle-nim kad branite svoje stavove, pa kad vas neko napa-dne, uvijek možete reći “Nisam to imao na umu.”

Treba da priznate da ste bili zavedeni i dezinformi-sani o ratu u Bosni. Svi mi griješimo, ali samo pleme-niti ljudi priznaju greške. Ja lično cijenim velike ljudekako po broju puta kad su bili u pravu tako i po brojuputa kad su rekli da nisu bili u pravu.

Zahvalili ste mi se na pozivu da dođete u Sarajevo.Ako dođete, ja ću vam organizovati susret sa FikretomAli ćem i drugim preživjelim logorašima, sa srodnici-ma nastradalih u ratu, sa Bosancima koji još pate odposttraumatskog stresnog poremećaja, kao i sa sva-kim drugim s kim želite razgovarati.

Šaljem vam četiri linka iz kojih ćete vidjeti šta sune ki istinski prijatelji bosanskog naroda rekli o vašemstavu prema ratu u Bosni. Oni su samo djelić osudeva ših gnusnih navoda o agresiji srpskih fašista na mo -ju zemlju, osude koja poprima planetarne proporcije.

http://www.david-campbell.org/2009/11/14/chomskys-bosnian-shame/http://www.david-campbell.org/2009/11/27/the-fundamentalist-defence-of-chomsky-on-bosnia/

http://samaha.wordpress.com/2009/10/29/open-letter-to-amnesty-international-regarding-chomskys-invitation-to-speak-by-ed-vulliamy/http://www.bosniak.org/open-letter-from-ed-vulliamy-to-amnesty-international/

109

DIJALOG

BEHAR 105­106

U susret ratu

Da bi se bolje razumjela situa-cija međusobnih odnosa narodako ji su u velikoj izmješanosti živje-li u Sarajevu, neophodno je krenu-ti malo unazad i vratiti se u periodkoji je prethodio samom početkusu koba. Otkako su počele burnije“aktivnosti duha“ svih naroda, ikad se već vidjelo da je socijalisti-čko-komunistički društveni pore-dak na izmaku, nekako su iznena-da počeli da izrastaju glasnogovor-nici i “veliki Srbi, veliki muslimanii veliki Hrvati“. Bilo je to pomalo ismiješno, budući da su to velikimdijelom bili ljudi kojima je, unazadpet ili deset godina, bilo normalnoda budu članovi partije (Savezakomunista).

Naravno, ne bi se moglo reći dasu svi današnji akteri i subjektirazgranate vlasti bili komunisti,ali više od polovine njih su nekadabili članovi partije. Dakle, društve-ni poredak se mijenja, ali sa istimljudima. Mi sveštenici, koji smo tosvojevremeno precizno pratili, svesmo ih dobro znali poimenice.Tako se, u nemalom broju slučaje-va, dešavalo da visoki funkcioner

Dragomir Ubiparipović, paroh sarajevski

Dnevnik života Crkve i ličnih doživljaja tokom rata u Sarajevu 1992. godine

Biblioteka Zakletva životu, Beograd, 2011.

Originalni rukopis dnevnika pohranjen je u Letopisu parohije Sarajevske i smješten u ormar biblioteke Muzeja stare Crkve u Sarajevu

Odlomke izabrao i pripremio: Dženan Ajanović

Sarajevski sveštenik Dragomir Ubiparipović u svojem dnevni-ku iznosi svoja zapažanja o događajima i ljudima koji su zadešenipočetkom ratnog svestradanja i pustošenja u Sarajevu. I sam za -te čen novonastalim prilikama, sveštenik se prima zapisivanja, že -leći da ostane trag svjedočanstva o užasu koji se počeo uvlačiti uljudske duše. Iz namjere da sačuva hram i dragocjenosti Crkve, dabude uz vjernike i nevoljnike, on u gradu provodi 140 ratnih dana.Posljedni sarajevski sveštenik je tih ratnih dana uspostavljao i odr-žavao kontakte sa poznatim ličnostima tog teškog vremena u hti-jenju i nastojanju da se pronađu razumna rješenja u korist mira.

U tom svom poduhvatu postepeno se sunovraćuje iz simbo-la razuma u reinkarnirani glas huškača; tomu je zaslužan njegovprijeratni tekst o tobožnjem genocidu nad pravoslavcima Saraje-va. S jedne strane Dnevnik je hronika toka misli i djela od unutar-njih moralnih propitivanja do skrušenog pristajanja na “nošenjeslatkog krsta“, između sebevlastitog zasnivanja i sljepovidog tla-čenja rastuće nacionalističke ideologije, u raspelu vapaja zaBogom i pobjega od fijuka granate.

S druge strane pak, kroz prepričavanje humanih gesti i ljud-skih istupa nailazimo na onu jedinstvenu snagu sarajevskog fi la -n tropskog duha koji je nadjačao svaki pokušaj trovanja i podme-tanja. Na ravno, dnevnik je moguće čitati iz mnoštva perspektiva.

Osim toga Dnevnik postavlja brojna pitanja i iznosi neke ne -ugodne istine o ulozi Pravoslavne crkve u ratu u Bosni i Hercego-vini.

Behar Vam predstavlja neke od ulomaka iz “Ratnog dnevnikasarajevskog sveštenika“

Ratni dnevnik sarajevskog sveštenika

110

DIJALOG

nove nacionalne srpske vlasti budečak i nekršten!

Veliki broj takvih ljudi odjed-nom je bio najaktivniji u naciona-lnim kulturnim društvima i parti-jama, pa čak i u prvim crkvenimredovima. Tako da je dosta našihčestitih pravoslavnih Srba bilo ti -me iznenađeno i gnušali su se po -je dinih ličnosti, jer je bilo slučajevada su ih ljudi, koji su sada barjak-tari naciona, prije nekoliko godina(kao značajan faktor one vlasti)pozivali na odgovornost, i, poneg d -je i kažnjavali. To je bilo, istina,rje đe, i kod drugih naroda.

Odjednom je nacionalna pripa -d nost postala najveće mjerilo, inaj važnije je bilo ko je ko po nacio-nalnom opredjeljenju? Zaboravilo

se na ljudske kvalitete, i sve tiše sepominjala prošlost ljudi i njihovara nija pripadnost i kvalitet. U po -če tku, to se činilo nestvarnim i liči-lo je na nekakvu bajku. Niko odnas nije mogao povjerovati da bi tomo glo prerasti u okosnicu takvihneprijateljskih sukoba!

Ipak sam, još uoči rata, drugompolovinom 1991, insistirao da ne -što učinimo sa tolikim bogatstvomnaše riznice. Prvo smo se zvaničnoobratili mitropolitu Vladislavu, aon je obećao da će odgovor datiSve ti arhijerejski sinod. Na kraju,os tali smo bez odgovora. I sve je os -ta vljeno našoj savjesti.

Potom sam insistirao da odemokod dr. Karadžića i saznamo da liće biti pucnjave, kako bismo zaštit -i li ljude u Sarajevu, kojih je u ne -kim opštinama, kao u Starom gra -du, bilo samo nekoliko procenata!Karadžić je, primivši nas u Klubudelegata, počeo “okruglo – pa naćo še“, sugerisao je “da bi bilo dobroda se iznese riznica?!“ A što se tiče

porodica, da će se dati uputstvapre ko jednog od ljudi iz izvršnogodbora stranke. Kasnije je dolazioJ.T. i obećavao evakuaciju porodi-ca, ali “u filmskom stilu“. Rečenoje da ćemo na dva sata prije suko-ba biti obaviješteni i izvedeni. I,što je bilo još smješnije, da trebada se branimo oružijem (a svakado bijena puška imala je 150 meta-ka) šest sati, dok ne stignu “speci-jalne jedinice vojske JNA iz Niša“!Kad sam počeo da se smijem tojko ncepciji, proglasili su me plašlji-vim.

U to vrijeme pričalo se o zloslu -t noj namjeri muslimana u Saraje-vu da (u stilu “vartolomejske noći“)naprave pokolj nad svim Srbima.

Čak i mi u Staroj crkvi naivno smoprihvatili da se, radi značajamuzeja, njegove odbrane i ličneodbrane, naoružamo.

Bilo bi nezgodno pominjati svaimena i detalje, iako su mnogi,svojim odnosom i ponašanjem utoku rata, to istinski zaslužili. No,poštediću obraz srpske crkve.

Ta pomisao rezultirala je time dasu mnogi, bez obzira na zvanje iob razovanje, pohitali da obezbije-de oružje. Tako da se naš narod,kao i drugi, uveliko naoružavao. Osve čanostima ili značajnim utak-micama čulo se mnogo pucnjave.Sve je zavisilo od toga ko je u ko -jem dijelu grada prisutniji, pa sepo pucnjavi znalo ko se čime odu-ševljava, i šta proslavlja. Svi su bilizabrinuti zbog tog oružija, ali ganisu mnogo odbijali. Svi smo seubrzo na njega navikli.

Čak i mi u Staroj crkvi naivnosmo prihvatili da se, radi značajamuzeja, njegove odbrane i lične od -b rane, naoružamo. Bilo je smiješ -nih situacija kada starješina crkvezamoli da se dostavi naoružanje,pa se, plašeći se da ne bude opa-snosti, izgubi, a onda ljudi zaduže-ni za taj posao, kad donesu oružije,obično noću, nalaze nas koji nismoni znali o čemu se radi, s molbomda se to prihvati i smjesti da bi iz -bje gli opasnost i rizik!

Bilo bi nezgodno pominjati svaimena i detalje, iako su mnogi, svo-jim odnosom i ponašanjem u tokura ta, to istinski zaslužili. No, po š -te diću obraz srpske crkve.1

Aprilski događaji 1992.godine u Sarajevu i život uparohiji sarajevskoj

Vidjeli smo da se ratna zbiva-nja sve više nadvijaju i nad našimprostorima. Narod i sveštenstvouve liko su bili svjesni toga, i svi su,i jedni i drugi, negodovali što seništa ne preduzima u vezi sa pla-novima za otklanjanja ratne opa-snosti, niti se misli o tome šta će sesačuvati, niti iko daje bilo kakvauputstva za spasavanje vjernih,hramova, riznice, crkvene opštine,

ka ncelarije i ostalog. Mi smo, ug -lav nom, poštujući poredak, čekaliuputstva i naloge od vrha Crkve!Izuzev jednog dijela blaga, koji jekrajem ljeta 1991, na naš rizik ot -premljen u jedan manastir u Srbi-ju (gdje se još uvijek nalazi, znajusva četiri paroha i uski krug crkve-nih službenika), ništa drugo nijezbrinuto, ni osigurano, pa ni obuh-vaćeno nekakvim rezervnim pla-novima i varijantama, a stradanjasu se već strahotno nazirala!

Neizvijesnost je rasla uglavnomzbog bespomoćnosti i defetizma, sjedne strane zbog sporog reagova-nja vrha Srpske pravoslavne crk -ve, a s druge strane i zbog dileme:ko smije da preuzme odgovornostda sam nešto uradi? Zna se i crkve-ni poredak, a tu je i sveštenička sa -vjest pa kako te Bog uči, i sve sezavršavalo takvim komentarima.

Naše bratstvo se posljednji putsastalo 1., 2. i 3. aprila 1992. Već 3.aprila proto Novica Janjić otišao jeu Rudo. Otišao je jer se 4. aprilaočekivalo da će bajramsko slavljebi ti propraćeno pucnjavom, a on tonije ni skrivao. Odnosno, već uočiBajrama, u petak 3. aprila kad sezavršavao post muslimanskih vjer-nika, očekivalo se da može bitipucnjave.

Međutim, te se večeri nije bilomnogo pucnjave. Inače, već mjese-cima se svake večeri puca (“šenlu-či“), da bi se pokazalo da su jedniprema drugima “neustrašivi“ 2

Odlmoci iz dnevnika,hronološki slijed;

Dileme poslije privođenjazbog posjedovanja oružija i su -gestije episkopa žičkog Stefa-na; “Djeco, mene je iskustvo izDrugog svjetskog rata naučiloda – ko je pobjegao, on je gla vuspasao!“3

Četvrtak, 9. aprilSvi smo otišli u kancelariju, ta -

mo smo popili kafu, crkvenjaci subili radi da ostanemo u gradu i danastavimo sa bogosluženjima. O.Du šan je unio dosta panike sa su -ge stijama episkopa Stefana i epi-skopa Vasilija, o. Vojo je pojačaopa niku, i moralna snaga za nasta-vak crkvenog rada i služenja pono-vo je opala, ostavljajući neizvijes -no st.

O. Dušan je govorio da bi oncrk veni život prenio u Novo Saraje-vo, da idemo tamo i da zajedno slu -ži mo, a da po potrebi dolazim uČa ršiju, čak je pominjao da bi od -mah iznio mošti i odnio ih u NovoSa rajevo!

Opirao sam se ovome, uvjerava-jući ga da se još može služiti i daniko još uvijek nije našao nijednostaklo razbijeno niti katanac nacrkvi, domu, ili našim stanovima,a da su provala i pretres kancelari-je motivisani drugim razlozima,koje sam čuo još pri hapšenju, kadsu me pitali da li znam DragišuPlemića, i kad sam kazao da mi toime nije poznato, onda me je speci-jalac ponovo upitao – zar od tolikih

111

DIJALOG

BEHAR 105­106

1 Dragomir Ubiparipović, “Ratni dnev-nik sarajevskog sveštenika“, StariBanovci, Beograd, 2011., str. 7-9,

Biblioteka Zakletva životu.2 Ibid., str. 123 Ibid, str. 15

Odjednom je nacionalna pripadnost postala najveće mjerilo, i najvažnijeje bilo ko je ko po nacionalnom opredjeljenju? Zaboravilo se na ljudskekvalitete, i sve tiše se pominjala prošlost ljudi i njihova ranija pripadnost ikvalitet. U početku, to se činilo nestvarnim i ličilo je na nekakvu bajku.Niko od nas nije mogao povjerovati da bi to moglo prerasti u okosnicutakvih neprijateljskih sukoba!

Dragišinih dolazaka na sastanke unaše prostorije baš ni jednom ni -sam vidio tog čovjeka. Vidio samda je sve to, u stvari, bilo izazvanoradom SDS-a u našim kancelarija-ma. I još uvijek sam bio ubijeđenda ni MUP-u Stari grad, a ni spe-cijalcima, nije bio cilj da provaljujuu crkvene arhive, nego su planira-li da se dokopaju oružija iz kase, zakoje im je rečeno, i eventualnihmaterijala SDS-a Stari grad, kojije svoj rad obavljao u tim našimka ncelarijama. I tada sam upozo -ra vao da drugi ne manipulišu na -šim slučajem, jer bi nas to samoonespokojilo i navuklo osudu i kri-vicu, a da za sada nema ataka nacrkvu, riznicu, blago, sveštenstvo iostalo.4

Utorak, 21. april (Veliki Utorak)Ovo je jedan od najtežih dana

ko ji nas je zadesio u Sarajevu. Predosvit, oko 5.00, počele su eks p lo zijegranata u našem dijelu grada. Tra-jalo je to do oko 11.00, kad su seeksplozije prenijele u do nje dijelovegrada.

U 9.00 sam odslužio Pređeosve-ćenu Liturgiju, bili su samo Neđo,Todor i dr Vera, a Mara je bila usvj e ćarnici. Grad pust i tužan uod jecima eksplozija. Naroda nijebi lo na ulicama cijeli dan. Dežura-li smo do 13.40, ali naroda nije bi -lo. Čak nismo bili u stanju da izvr-šimo sahranu Ilije Jeftovića iz Tre-bevićke 34, trebalo je da bude sa -hranjen na Lukama, na Trebević;porodica ga nije mogla iznijeti izmrt vačnice, jer niko i ništa ne ra -di.

Negdje oko 18.30, dok smo Neđ -o, Todor i ja sjedili u našem dvori-štu, čuo se zviždik, a potomdetona cija granate. Mislili smo daje riječ o Medresi ili Begovoj dža-miji, jer se otuda i čulo, ali smo vi -

djeli da je negdje u blizini Sahatku le, odakle se vidjela prašina.

Ulazimo u noć, strašnu noć,stre pimo od granata, a one padajusvakih desetak sekundi. Gdje smo,tu smo, Bog nas može spasiti, akosmo dostojni da još ostanemo živi.Bože, povidi s nama. Djecu namsačuvaj, a nama neka bude po voljiTvojoj.

O. Dušan nije dolazio iz stana,kaže da su ga vratili sa barikade.Da nas se molimo za sutra, odno-sno do sutra, a sutra, ako nas Go s -pod poživi, možda za prekosutra.Svi smo tužni što ne vidimo nika-kav opravdani cilj ovakvog rušenjasvega, a posebno zbog ljudskihžrta va, kojih ima i danas, a kojihće vjerovatno biti i večeras.5

Utorak, 5. majAko odemo, neće biti nikog da

barem proviri i da vidi šta se deša-va oko hramova? I da smo već oti-šli, ko zna u kakvom stanju bi bilido sada? Ne znam. Eto, opet čovjekne može da uradi ništa pametno.Velika je stvar ljudska savjest. Iako su drugi, kojima je bilo prilič-nije da ostanu – pobjegli, ja opetrazmišljam, kakva im je savjest?Da li iko misli da je ovo nama odBo ga povjereno: i ljudi, i hramovi!?Ra zgovaraćemo na ovu temu vje -ro vatno sutra. I O. Duško je u pra -vu, naroda nema. Ali, muzej, mo -šti, hramovi, sve to, ko će to pazitii čuvati ako odemo? Ja ne mogu daodem. Mogu samo tu, do na krajgrada, ali nikako ne daleko. Kakoostaviti narod? Barem da se može-mo biti u blizini, Bože, daj namsnage da se i ovo iskušenje prebro-dimo. Daće Bog, ostaćemo još.6

112

DIJALOG

Ne razumijemo ciljeve ovakvogbombardovanja, koje je, u stvarigađanje po ljudima nasumice.

*

Mi se krijemo i trpimo, ali akojednom stane pucnjava, a nekoće i to doživjeti (u ovimstradanjima motiv je toliko jak) –revolt koji se u ljudima sakuplja inarasta može dovesti samo doteške osvete. Moje riječi izazvalesu smijeh i komentar; “Pope,tvoje je da popuješ, a moje daratujem!“

*

Na početku rata objavljeno je saPala “da Srbi ne idu na posao, i daizlaze iz grada!“Niko nije kazao kuda da idu tiSrbi. Gdje ih čeka autobus kojimda pođu? Gdje će biti smješteni?Šta će da rade sa djecom ilistvarima? Ko će im obezbijeditihranu, lijekove, odjeću?4 Ibid, str. 16

5 Ibid, Str. 366 Ibid, str 50

Dragomir Ubiparipović

Nakon izvjesnih dilemasveštenik se odlučuje daizmjesti porodicu vangrada, na Palama se srećesa akterima rata,nalogodavcem medijskihlaži i slikama općemobilizacije.

Ponedjeljak, 11. majOtišli smo u opštinu, u vojni

sekretarijat. Službenik koji jeizdao potvrdu znao me je od ranije(krstio sam ga). Mislim da se pre-ziva Lasica. Pokušao sam da mupredočim stradanje ljudi u gradu.Rekao sam da mi ne razumijemociljeve ovakvog bombardovanja,koje je, u stvari gađanje po ljudimanasumice. “Ako hoćete Hadžibajri-ća – svi znaju da je u vrtiću “Ne -ven“. Ovako gađate sirotinju i civi-le. Mi se krijemo i trpimo, ali akojednom stane pucnjava, a neko će ito doživjeti (u ovim stradanjimamotiv je toliko jak) – revolt koji seu ljudima sakuplja i narasta možedovesti samo do teške osvete. Mojeriječi izazvale su smijeh i komen-tar; “Pope, tvoje je da popuješ, amoje da ratujem!“

Odatle sam otišao u agencijuSRNA, a direktora, Todora Dutinusam znao od ranije. Dutinu samopo menuo da ne prenosi pogrešnevijesti o nama, jer će vijest, kad odedo naših porodica nanijeti velikuštetu, a mi ih ne možemo de ma n -tovati. On je odvažno rekao: “Va šeje da se molite, a moje je da na mje -stu novinara izmišljam i la žem“.

I pored velikog gostoprimstvaljubaznih domaćina, bio sam stra-hovito uznemiren. Svi mi, trauma-tizovani sarajevskom pucnjavom,nismo smjeli da pogledamo krozprozor, niti smo igdje drugdje sje-dali nego u ćoškove. O svemu sampričao, ali se nisam upuštao u jalo-ve razgovore, jer su svi bili bespo-trebi. Oni “odozgo“ bi trebalo da

budu u gradu bar tri dana, da bimogli uopšte da shvate da se stra-danje obrušava na sarajevsku siro-tinju (među kojom smo i mi bespo-moćni). Zato nisam ništa naročitopričao. Osjetio sam da smo se mi -mo ilazili, svako je sa ogromnomželjom najradije očekivao mir. E,tu se moglo malo realnije razgova-rati, ali očito, opet sa dvije supro-tne pozicije; nas, koji smo iznureniratom, i njih koji to gledaju sa stra-ne i doživljavaju kao pobjedu. 7

Sarajevski Srbi, trostrukistradalnici

Nedjelja, 17. majRazmišljam, Bože, kako je ne -

pravedno osuđivati ovdašnje Srbe iprebacivati im zašto ne izlaze izgrada? Mnogi ih osuđuju da “čuva-ju stanove“. Mnogi ih zovu “Aliji-nim Srbima“. I mnoge druge op -tužbe...

Grijeh je bilo šta reći protivnjih. Mnogi su razlozi ostajanja uSarajevu: istorijski – čovjek je tuoduvijek živio; zavičajni – neki suse tu i rodili; ima i taj da neko nezna gdje bi i kod koga otišao, jed-nostavno nema kuda da ode kadizađe... ili mu je neko drag ovdjesahranjen; ili nema ništa već tuku ću ili taj stan – pa i to je ljudski;ili čovjek prosto nema drugačiji

osjećaj patriotizma nego da trebada sačuva svoj stan i posao... Ali,glavni razlog ostajanja u gradu jesasvim drugačije prirode. Naime,na početku rata objavljeno je saPala “da Srbi ne idu na posao, i daizlaze iz grada!“

Niko nije kazao kuda da idu tiSrbi. Gdje ih čeka autobus kojimda pođu? Gdje će biti smješteni?Šta će da rade sa djecom ili stvari-ma? Ko će im obezbijediti hranu,li jekove, odjeću? A poseban i ne p -re mostiv problem je – kuda, kojimputem izaći? Kažu: “Probaj na Na -horevo!“ Pa do Nahoreva ima barde setak punktova i prepreka, ta -man da nema granata i metaka?Pa ko to da prođe? Ja sam izlaziona Nahorevo, a ulazio preko Vracai Grbavice. Pa moji motivi izlaska iulaska bili su jači od života ( za iz -la zak – djeca, za ulazak – Staracrk va, mošti, obećanje ljudima) pasam ih jedva ostvario. Pa to nemo že da uradi svaki Srbin. Neko ine smije.

Zato neka niko i nikada ne osu -di te mučenike. Oni su dvostrukistradalnici, pa čak i trostruki: tu -ku ih granate, tuku ih muslimani,a onda ih smatraju odbačenim, azovu ih “Alijinim“.

Naša najveća srpska greška uovom ratu su upravo ogrešenja osa rajevske Srbe koji su ostali zato-čeni u Sarajevu. To važi i za ljudepo drugim gradovima, svakako, alisu sarajevski Srbi najveći i više-struki stradalnici.

Oko 16.30 silazimo u kancelari-ju na spavanje, čini nam se da jemalo sigurnije.8

Srijeda, 10. junUstajemo kao i obično. Jutros

se ponovo oglasio mitropolit Niko-laj. Bio je kraći nego prošli put.Pomenuo sam mu da se o njego-vom dolasku u grad govorilo u

113

DIJALOG

BEHAR 105­106

Da nas se molimo za sutra,odnosno do sutra, a sutra, akonas Go s pod poživi, možda zaprekosutra. Svi smo tužni što nevidimo nikakav opravdani ciljovakvog rušenja svega, aposebno zbog ljudskih žrta va,kojih ima i danas, a kojih ćevjerovatno biti i večeras.

7 Ibid, 58-60 8 Ibid, str. 67-68

Predsjedništvu. Ostao je neodre-đen što se tiče termina, jedino jegovorio o dodatnim garancijamakoje bi morale da prethode. Kazaosam mu: “Evo mene - ja sam Vamgarancija. Ja spavam do prozora, aVi spavajte do zida. Ako granatapogodi – prvo će mene, a tek ondaVas. Ja imam troje djece, a Vi ne -mate. Pa ako meni nije žao dazaložim život, onda očekujem daćete Vi, za čiji život garantujemsvojim, imati dovoljno garancija.Uostalom, više od 70.000 Srba uovom gradu valjda je dovoljna ga -ra ncija da nam je među njima mje-sto i u ratu, a ne samo u miru.“Nastao je muk! Još je samo kazaoda planira u nedjelju da služi u Vi -še gradu. Ja ostadoh očajan zbognje gove površnosti i straha. Poslijetoga, razgovor se nije nastavio. Onje bio nezadovoljan ovakvim mojimstavom.

Uobičajeno prelazimo u stanovei idemo na jutrenje u 9.00. Posljed -njih dana mnogo smo usamljenijine go ranije, što znači da je sve gorei teže.

O. Dušan služi a ja pjevam saNe đom i Jokanovićem, Mara je usvje ćarnici.

Kad smo svršili jutrenje i pre-šli u svjećarnicu, počela je žestokakanonada granata, i to blizu crkve.Ne jedna, već desetak, i više. Ondasu malo prorijedile, ali nisu pres -tajale do 13,00 tada su prešle nadrugu stranu prema Miljacki. Etojoš jednog dana neizlaženja.

Agonija rata sve je dublja. Sveje gore i teže. Evo, struje nema, vo -

de nema, mira nema, prestankapu c njave nema, a danas dođe i jošjedno veliko zlo – telefonske veze izSarajeva su prekinute. Dakle, odsa da se sa svojim najrođenijim nemo žemo čuti ni telefonom. Ovo is -klju čenje pogodilo nas je teže negoi voda i struja. Sjedimo u kancela-riji i čekamo. Čekamo prestanaksvih ovih zala. Bog zna kad će tobiti.9

Sveštenik je još ranijeupozoravao na pojavuuvlačenja politike u Crkvu.

Četvrtak, 11. junUostalom, ja sam pisao teksto-

ve o odnosu države i pravoslavlja.To ću opet ponoviti: pravoslavac uParizu, Minhenu, i slično, postoja-će dok bude istinski aktivan u svo-joj vjeri. On tamo nikada nećeimati svoju državu, ali će moći da

bude dobar vjernik i dobar Srbin.Tako je i ovdje! To i jeste naš do -men djelatnosti. Ali... Postoje onina ši stari nesložni tabori i klanovi– “uobraženih“, onih “koji sve zna -ju“, onih koji su do juče bili prvefotelje “Udruženja sveštenika“, asad su prvi u nacionalnim stran-kama, i pokušavaju “da svemu da -ju ton“. I što je najtragičnije, us pi -jevaju u tome, i nameću to ostali-ma. Te nagle transformacije i ta k -ve zaokrete čine ljudi koji će uvijekdominirati i uvijek “pretrčavati“, i

biti uz novog mitropolita, ali isto-vremeno i najgrlatiji sudionicirata. U proteklom periodu – najve-će socijalističke režimlije, a sada –naj veće patrioti i srpski rodoljubi!Ako bi Bog dao da izađem živ izsvih ovih strahova ( u šta se svi na -damo i prepuštamo Božijoj volji),već zamišljam kako “heroji sjede“ i“ispovijedaju protekla mučeni-štva“. Oni će da pokupe odlikova-nja, a ja ću biti suvišan. Još ću mo -rati da se udaljim, biće im tako la -k še. A ja sam oduvijek tako živio imeni je moj krst sladak. Sladak,jer Bog vidi i zna koliko stradanjasvakome treba da se da.

Bože, ovoliko mnoštvo dušakoje se skriva po skloništima, opetje podređeno nekoj politici podjela,ratova, nadmoći. Pa zar rod ljudskimora na ovaj način da se protiviBogu? Zar neko ima pravo na neči-je živote? Niko! Kao vjerujući čo -vjek ne mogu da zaboravim dačovjek nije u stanju da da život nimravu, a kamoli čovjeku (život jedar Božiji), i niko nema pravo dataj život oduzme. Ali, otkad ratima logiku, pravdu, jasan moral,sa milost? Ima, ali to se vrlo rijetkosusreće u ovim vremenima.10

Na Gospodu je da presudišta je dobro a šta nije

Nedjelja, 28. jun (Vidovdan)

Pred veče sam se čuo sa o. Du -ša nom. Da sam znao šta ću sazna-ti, ne bih ni dohvatio telefon.Naime, iz dosadašnjih razmišlja-nja, koja su zabilježena, vidi se dasam strašno opterećen mislima;šta će ko reći? Da li je ovo našestrahovanje i mučenje stvarnoshvaćeno i prihvaćeno onakvimka kvo ono zaista jeste? Da li komo že da bude zloban kao što mi

114

DIJALOG

Ne znam zašto je mitropolitu ovo trebalo? Prvo, to ne da nije istina,nego je besmislena laž! A ono što je katastrofalno je to što se ovomizjavom može izazvati osvetnički revolt, pa da baš sad muslimanioštete hramove i da tako zaista budu neupotrebljivi! Čemu onda svaova moja ponižavanja i molbe Predsjedništvu da se obezbijedislobodan crkveni život?

9 Dragomir Ubiparipović, “Ratni dnev-nik sarajevskog sveštenika“, StariBanovci, Beograd, 2011., str. 94 10 Ibid, str 96

115

DIJALOG

BEHAR 105­106

mo žemo? Zaista ne može! Niko, inigdje – i tu je ključ naše propasti!

Svako razuman znao je da je svešto smo podnijeli učinjeno sa mo izodanosti i ljubavi prema Cr kvi, i daje sve učinjeno sa takvim pobuda-ma i da se i sada tako čini. Znaosam da će sve ovo biti minorno,odnosno, da ipak kao pravilo trebaprihvatiti onu “izbjeglu većinu, iprema njoj oblikovati javno mnje-nje i javni stav. Doduše, mož dasam se i sam malo zanio misleći, daje svima na srcu ono što i me ni.

To javno mnjenje i javni stavCrkve, koji svakako biva kreiranna osnovu mišljenja kolega: o. Pe -riše, o. Novice, o. Lazara, o. Voje idrugih, iskrivljeno predstavlja na -še žrtvoprinošenje kao želju za lič-nim dokazivanjem, a ne kao nasu-šnu potrebu u datom trenutku uratnoj nesreći! Jedino čime se miovdje rukovodimo je: mnoštvo up -la kanih koji su u našoj crkvi utje-šeni, mnoštvo žalosnih kojima ježalost ublažena, mnoštvo onih kojisu se još dublje ocrkvenili, mno-štvo poluvjernih koji su tu popuni-li vjeru, mnoštvo optuženih za“krvninu“ još tokom turskog rop-stva koji su zbog toga na vratimasvetinje obješeni (barem kako za -pi si i istorija zapisaše), mnoštvodrugih koji su svetim pričešćem,is poviješću, molitvom i Svetim Li -tu rgijama oblagodađeni... Da nepričam koliko je ljudi za ova bez-malo tri mjeseca, prolazeći poredcrkve i videći njena vrata otvore-na, osjetilo toplinu u duši, i takouma njilo svoju teškoću. Da smous pjeli da zvonjavom zvona samoogrijemo makar jedno hrišćanskosrce, i da čak nikom nismo omogu-ćili nijednu molitvu, niti službu – ado danas smo svaku održali – izvo nom, i molitvom... I da nikog doda nas nismo pričestili, a to smoučinili. Od 5. aprila do danas ovdjesu se ljudi molili, pričešćivali, pris -lu živali svijeće... I da dalje ne na -brajam...

Ne bih da govorim o tome štaznači jedna od stotine ikona kojesu ostale netaknute, a možda je ibolje ništa ne govoriti, nego samoreći da je juče na vidovdan priče-šćeno sedmoro vjernih, a na SvetojLiturgiji bilo je 40-50 duša.

Pa, da je do juče sve stajalo, ada je juče to učinjeno – ja sam seti me moralno opravdao, ako nepred Bogom, onda barem, pred “la -žljivim svijetom“ i, svakako, predsvojom dušom.

Bolje da ne govorim šta je uči -nje no dobro, jer je to izvan hrišćan-skih načela, jer je na Gospodu dapresudi šta je dobro i korisno, a štanije.11

Na sahrani

Ponedjeljak, 6. julU 10.45 otišao sam na Vojno

gro blje (ovo privremeno, “Kod la -va“) da sahranim jednog mladića(rođen 1970. poginuo 13. juna, a iz -vučen prekjuče). Njih četvorica iliše storica je nastradali su u sukobi-ma na Jevrejskom groblju i tolikovremena nije moglo da im se priđe.Bože sačuvaj, toliko dana. Čak sedešavalo da su ih životinje nagrđi-vale, a da ne govorimo o tome dasu tijela mecima razrovljena. Zatonisam mogao da udovoljim željimajke da otvori sanduk. Tužan jelelek majke za jedincem. Sve jeopšta tuga. Tu nema ni jedne rije-či prave utjehe. (Saborci poginulogbili su vrlo korektni i solidarni. Toje neka jedinica MUP-a BIH. Prvosu jednog dana došli da najave sa -

hranu, a drugog dana došli su pomene autom. Kad smo bili na gro-blju (“Kod lava“) organizovana jesahrana za svu četvoricu. Od togatrojica su muslimani a jedan Sr b -in. Molili su me da malo pričekamdok se obave propisane molitve za

Muslimane, da bi svi oni učestvo -va li na opelu Srbinu. Jedan unifor-misani ostaje da mi pravi društvodok oni ne završe. Kad su došli biloih je dvadesetak, svi su prihvatilida za vrijeme opela drže svijeće urukama i učtivo su pratili molitvu.Po slije su me uredno prevezli uStaru crkvu).

Sve je u ovom ratu postalo be z -u mno. I to groblje je najbolja slikanaše tuge. Već je skoro ispunjenata ogromna tišina. Čovjeka uhvatistrah kad vidi kako se sve to puni.A kad vidi godine rođenja nanadgrobnim obilježjima, tek ondavidi da je sve bez uma i bez logike.Ta mladost neće moći da se povra-ti ili obnovi. Svaki čovjek dobio jeod Gospoda jednu ulaznicu u ovajsvijet. Eto, oni je tuđom voljomizgubiše. Znam da je izlišno reći iline reći da i s druge strane imatakvih grobova. Međutim, svakakrv je krv i svaki mladić je mladić.Svi gubimo i nestajemo zajedno.12

Demantovanje izjava oporušenim hramovima uSarajevu

Ponedjeljak, 13. julOko 12.00 zvali su iz Zavoda za

zaštitu grada Sarajeva (A. Lipa,

Razmišljam, Bože, kako je nepravedno osuđivati ovdašnje Srbe iprebacivati im zašto ne izlaze iz grada? Mnogi ih osuđuju da “čuvajustanove“. Mnogi ih zovu “Alijinim Srbima“. I mnoge druge optužbe...Grijeh je bilo šta reći protiv njih.

11 Ibid, 126 12 Ibid, 136

Dž. Gološ) i tražili da se demantujeizjava mitropolita Nikolaja na radi-ju da su hramovi u Sarajevu tolikooštećeni da su neupotrebljivi zabogosluženje? A radio je to javio ukontekstu mitropolitovog sas ta nkasa Kecmanovićem. Ne znam za štoje mitropolitu ovo trebalo? Prvo, tone da nije istina, nego je be -smislena laž! A ono što je katastro-falno je to što se ovom izjavom možeizazvati osvetnički revolt, pa da bašsad muslimani oštete hramove i datako zaista budu neupotrebljivi!

Čemu onda sva ova moja ponižava-nja i molbe Predsjedništvu da seobezbijedi slobodan crkveni život?

Rekao sam direktorici Gološ;“Da li Vas može da demantuje va -ša službenica?“ Ona se nasmijala.Zatim sam priznao da ja vršim bo -go služenja u hramovima, i da, akooni hoće da demantuju da su “ra -zo reni“, neka samo pusti snimkekojih ima na pretek, jer su dostaputa snimali hramove tokom rata.

Ova izjava, demantovana ili ne,um nogome je otežala ovdašnji crk -v eni život. Javljalo se još mnogolju di telefonom, grdeći me i psuju-ći pitali su gdje se onda vrše bogo-služenja? Pominjali su porušenedža mije i pobijene hodže na srp s -koj teritoriji. Počeli su da prijeteme ni. O, Bože, mi se toliko upinje-mo da održimo sve koliko-tolikono rmalnim! Ne znam, ako je ovaizjava istinita, onda je mitropolitNikolaj takođe podlegao najsram-nijim metodama, da, pravdajućisvo ju slabost i strah, pravi još većuštetu. Ne osuđujem već i sam po -ku šavam da se stavim u njihovukožu. Međutim, čim mitropolit Ni -kolaj nije nijednom pozvao telefo-nom već mu je i proteklo javljanje“iznuđeno“ vidio sam koliko mu jestalo. Osjećam nekakvo nadima-nje, od muke teško dišem, muke odsvega preživljenog.13

Karadžić onemogućujedostavu humanitarnepomoći srpskomstanovništvu u gradu, timevrši pritisak i želi ubrzatinjihovo iseljenje

Četvrtak, 16. julBilo je važno dočekati jutro, i

ono polako budi život. Naš uobiča -je ni redoslijed. Već četri dana ne -ma vode i struje. Opet neki kolaps.

Staru crkvu držimo otvorenukao i dosad. Opet navala na svijećezbog nestanka struje. Svi smo,hvala Bogu, zdravi i čitavi i nismomnogo utučeni. Pokadkad ima ineke vedrine. Padne neka sumornašala, ali nakratko. U 10.00 od la zimsa ljudima iz “Dobrotvora“ u Pred-sjedništvo. Sastanak je organizovaodr. Pejanović. Tu je još g. Pa muk izskupštine grada, Braco Ko sovac izForuma građana, pa g. StjepanKlju jić, dr. Andrija Gvozdenović, dr.Dra goljub Popović, M. Tutnjević,ka snije je stigao prof. Muhamed Fi -

li pović, a pred kraj dođe Goran Mi -lić (bivši direktor JUTEL-a) i novi-nar Rajko Živković.

Ne poznajem dobro politiku po -d jele humanitarne pomoći u hrani,ali iz onog što je rekao čovjek izskupštine grada, vidim da postojipokriće za slab rad humanitarnihdruštava. Reče da su humanitarnadruštva Srba, muslimana i Hrvatatako prihvatila situaciju i da oninjihovu autonomiju neće da dirajuniti uskraćuju.

Kad sam protestvovao – zaštone ma hrane kad stiže u Grad – on -da je ustao g. Pamuk i rekao: “Vi se,gospodine, obratite svom dr. Ka ra -džiću. On uzima svoj dio hu ma -nitarne pomoći i 45% (ili 41%, ni -sam siguran) ukupne hrane pre maprocentu srpskog stanovništva –vozi u Rajlovac. On računa da oviSrbi u gradu nisu Srbi. Jer, da suSrbi – ne bi bili uz Aliju. Znači, Va -ša hrana se uzima, a što je Vaše nedaju Vama – to im vi recite. Ne mo -že te od tuđih usta otimati hranukad je ionako ima malo, a Vi ste jeveć dobili!“ Bio sam preneraženovim, okrenuo sam se dr. Popoviću iTutnjeviću da mi kažu da li je toistina! Kad rekoše da jeste, ja za ću -tah. Dođoh u situaciju da se još iizvinjavam. Tako smo odmah napo četku dobili po nosu! Nisam imaopojma da je to tako: da se hr a naodvozi i skladišti za srpsku vo j sku,za ratnu rezervu, i da je to je dan odvidova pritiska na srpsko sta -novništvo da izađe iz Sarajeva!14

Kod gradonačelnika g.Kreševljakovića

Četvrtak, 23. julRučao sam, pa sam u 15:30 oti-

šao autom (koje su poslali po me -ne) u posjetu gradonačelniku Kre-ševljakoviću. Tu sam primljen vrlosrdačno. Više od jednog sata smo

116

DIJALOG

“Vi se, gospodine, obratite svomdr. Karadžiću. On uzima svoj diohumanitarne pomoći i 45% (ili41%, nisam siguran) ukupnehrane prema procentu srpskogstanovništva – vozi u Rajlovac.On računa da ovi Srbi u gradunisu Srbi. Jer, da su Srbi – ne bibili uz Aliju. Znači, Vaša hrana seuzima, a što je Vaše ne daju Vama– to im vi recite. Ne možete odtuđih usta otimati hranu kad jeionako ima malo, a Vi ste je većdobili!“ Bio sam preneraženovim, okrenuo sam se dr.Popoviću i Tutnjeviću da mi kažuda li je to istina! Kad rekoše dajeste, ja zaćutah.

13 Ibid, 149-150 14 Ibid, str. 158

razgovarali i razmijenili mišljenja.Ponovo nisam diplomatisao, ne gosam iskreno govorio o svim proble-mima koji muče mene i narod.Doduše, više o mojim ličnim, jer donaroda ne mogu da dođem. Mojglavni utisak je da je Kreševljako-vić dosta realan čov jek. I on je svje-stan važnosti Srba u ovom gradu,Srba koji su ovdje bili vijekovima,

ali i teškoća koje su otprilike istekao one poslije Vidovdana 1914.godine. Ohrabrenje mi je da imaljudi koji realno razmišljaju osutrašnjici, i da upoređuju istorij-ske prilike, u kojima su se pokaza-le i pozitivne i negativne stranezajedničkog življenja. Naime, ovoje podneblje sa dugogodišnjomzajedničkom tradicijom, saživo-tom, i teško će u ovakvom gradudoći do naglog presjeka tog saživo-ta. I ako se to desi, grad će to teško

da podnese, i to će se mnogo osjeti-ti. To je politika grada i politikadržave. Moj napor je usmjerensamo na to da, koliko mogu, ola-kšam položaj crkve i svog naroda,a sada se ponovo postavlja pitanjekako ga ja mogu olakšati?

Čak mi je g. Kreševljaković uči -no malu čast i zamolio me da svojizlazak ne sakrijem, i da mu seoba vezno javim. Takođe razmišlja-li smo i o nekakvoj propusnici kojubi dobili predstavnici svih vjerskihzajednica. Ljubazno su me odvezlido naše kancelarije.15

Karakter teksta iz “GlasaCrkve“ (br. 4/88) “Kulturnii vjerski genocid nadpravoslavnim SrbimaSarajeva“ DragomiraUbiparipovića

Nedjelja, 26. julI tokom dana bilo je pucnjave,

nažalost i u našoj blizini, tu okoSebilja. Dizala se ogromna praši-na, a čuo sam da je bilo i žrtava.Danas je do mojih ruke došao pri-mjerak “Muslimanskog glasa“(glasilo SDA) u kojem je izašla mo -ja fotografija i naslov “Jedini srp -ski sveštenik“, a tekst me je pred-stavio kao “mezimca vlasti u Sara-jevu“. Kao protivteža neželjenomepitetu zbog posjeta dr. Pejanovi-ća, Simovića i kontakata sa ostali-ma, objavili su u njoj tekst iz“Glasa Crkve“ (br. 4/88) pod naslo-vom “Kulturni i vjerski genocidnad pravoslavnim Srbima Saraje-va“, i zaključak da su takvi teksto-vi bili “signal onima koji nas sadaubijaju...“. neko je pronašao mojtekst iz “Glasa Crkve“ iz 1988., ukojem sam napadao muslimane,koji su našu kulturu, koja je bilana vrhuncu, unazadili i nametnulinam tursko ropstvo...16

Dijelovi iz Ubiparipovićevogteksta “Kulturni i vjerski geno-cid nad pravoslavnim Srb imaSarajeva“ koje je prenio “Musli-manski glas“, 27. jul 1992.:

“Grad Sarajevo, sa prebogatomslobodarskom i kulturnom prošlo-šću pravoslavnih Srba (koji i danasčine nadtrećinu njegovih građa-na), nesrazmjerno više forsira za š -titu kulture (i donijete vjere) našihvjekovnih porobljivača Turaka kojisu punih pet vjekova unazađivalivisoke domete hrišćanske kultureBalkana. To je jasno primjetno usvim oblastima kulturnog života;istoriografiji, književnosti, umjet-nosti, muzici i dr. Zaplavljujući sveostale prisutne narode...“

I dalje:“nazivi ponekih važnih ulica

svojim imenima nas podsjećaju nateške dane naše prošlosti. HadžiLoja, u čijoj ulici je smješten kom-pleks domova univerzitetske omla-dine, je upamćen po velikim zulu-mima prema srpskom stanovni-štvu. Ljetopisi bilježe da se Srbi te -škom mukom odupriješe napadi-ma njegovih ljudi prilikom osveće-nja Saborne sarajevske crkve. Biv -ša ulica “Logavina“ je dobila u no -vije vrijeme ime Kaukčije Abdula-ha efendije – imama koji je čuvšida su Srbi nabavili zvona za starucrkvu – oštro protestvovao kod pa -še iznalazeći Kur’anske citate koji-ma se to mora zabraniti...“17

Dugo očekivani susret sareis ul ulemom

Srijeda, 29. julOko 11.00 pozvao sam g. reis ul

ulemu hadži Jakuba Selimovskog idogovorili smo se da me auto meši-hata odveze do njegovog kabineta.Kod reisa sam ostao više od jednogsata u zaista ljudskom razgovoru.

117

DIJALOG

BEHAR 105­106

Kod reisa sam ostao više odjednog sata u zaista ljudskomrazgovoru. Iz razgovora vidim dasam u njemu zaista našao vrlodostojnog sagovornika, koji imaširinu, i sav razgovor je, što sevidjelo i s njegove i s moje strane,bio ljudski i iskren. Pokazao mi jespisak od 20, što zatvorenih, štonestalih, imama. Tek tada sam seosvijestio i promislio: ovi ljudi nemogu da brane život, jer je utuđim rukama, a ja hoću da sebranim od pisanja“Muslimanskog glasa“?! Takosam se prosto postidio kolikomnogo tražim u odnosu na onošta bi moglo da me snađe. Eto,odoh s jednom namjerom, avratih se dosta utučen.

15 Ibid, str. 169-170 16 Ibid, str. 174 17 Ibid, str. 175-176

118

DIJALOG

Iz razgovora vidim da sam u nje muzaista našao vrlo dostojnog sa -govornika, koji ima širinu, i sav ra - zgovor je, što se vidjelo i s njegove is moje strane, bio ljudski i is k ren.Pokazao mi je spisak od 20, što zat-vorenih, što nestalih, ima ma.

Čim sam uzeo spisak, vidimprva dva imena, hodže iz Ljubije iOm arske – znam da su odavno po -z nati kao nestali. Možda i ubijeni?Ostale nisam poznavao, ali samznao da su, ili u zatvoru, ili podzemljom. Tek tada sam se os vi -jestio i promislio: ovi ljudi ne moguda brane život, jer je u tuđim ruka-ma, a ja hoću da se branim od pi -sanja “Muslimanskog glasa“?! Ta -ko sam se prosto postidio kolikomno go tražim u odnosu na ono štabi moglo da me snađe. Eto, odoh sjednom namjerom, a vratih se do -sta utučen.

Zaista žalim što se politika i po -litičari nisu imali razumijevanja išto se nisu izdigli iznad svega. Tobi bilo u interesu svih strana. Istotako, njegove pretpostavke o širinijugoslovenskog prostora koji ova-kvom kratkovidom politikom nesamo da dovodi do gubitka života,već i osujećuje naše namjere o na -pretku svih vjera, to su, u stvari imoje konstatacije, koje su izgubilenadu u ono što nam je svima gla-vni interes. Zahvalan sam mu štoje odvojio toliko vremena da poraz-govaramo, a nije to morao.18

Zaključne mislisarajevskog sveštenika

Ako neko nekada bude ovo čitaoi koristio kao neku građu, moždaće između mojih redova pokušatida pronađe odgovor zašto se uovom dnevniku nigdje ne okomlju-jem na muslimane onako kako jeto u ovdašnjim medijima propagi -ra no koji tom propagandom na -mje ravaju da opravdaju ratni vi -hor protiv muslimana. Nije u pita-

nju zaštita muslimanskih intere-sa. Ne branim ja Aliju Izetbegovi-ća, nego po urođenom poštenju i iz -građenim kriterijumima hrišćan-skog morala i razumijevanja bliž-njeg, moram da se unesem i u pro-blem muslimana, koji su ovoga pu -ta isto kao i mi, izmanipulisani isa mi bili žrtve ovog nesrećnog ra -ta. Čak, mogu da kažem da jemuslimanski lider Izetbegović uzanosu precijenio situaciju i mislioje da je došao momenat da svomna rodu obezbijedi sve, pa čak i dr -ža vu. Nije računao, niti vidio da tabajna Evropa ovog puta zaustavljaeuforiju islama preko nas jadnihnaivnih Srba. Našim rukama svr-

šava nečastan posao. Nas su uzelikao najpogodnije (pazite, Hrvatini su prihvatili da po dugi put buduge nocidni), i mi smo objeručke pri -h vatili da iskoristimo tobože isto-rijsku šansu da napravimo i “zaok -ru žimo svoju državu“, i da uz, rat -na razračunavanja i čišćenja pro-stora, zaustavimo euforiju islamakoji nadire ka Zapadu. Na krajuove “unaprijed prodane utakmice“,mi Srbi otišli smo u brda, bez ika-kve infrastrukture, prihvatili smošume i goleti, ostavili najelitnijisloj svog intelektualiteta u grado-vima da se asimilira, a sav pedese-togodišnji razvoj, industriju, insti-tucije, ostavili muslimanima, i ta -ko budzašto dali srce potencijala iperspektive. Dakle, do juče je Sr -bin kukao da mu je u petovjekov-

nom ropstu mjesto bilo po zabitimbrdima, a sadašnja politika je uime srećnog srpstva ponovo to pri -h vatila i tamo ga vratila. Srbin jeopet u zabiti i pustoši. Jedna odposljedica rata će biti da će se uni-štiti autohtonost Srba u gradovi-ma (Sarajevu, Mostaru...), a pravo-slavlje će se ponovo vratiti u noć,da sebi gradi istoriji i kulturutamo gdje mu predstoji posao odnarednih sto i više godina. Mislimda svako treba razmišljati kaopametan čovjek, a ne kako mu na -la že “kolektivna hipnoza rata“ te š -ko mi je zato što niko tokom cijelogdosadašnjeg perioda rata “nijeimao uši da čuje“ ovaj moj vapaj.

Zato ne mogu da se smirim, niti daovo što činimo prihvatim kao spa-sonosno za srpski narod, već mi sečini da je to natragičnije rješenjenaše sudbine. Kao da jedino mi nevidimo da u Evropi gase vojsku,brišu granice, objedinjuju valute,unificiraju pasoše, udružuju eko-nomske zajednice, prave svjetskezajednice. A mi hoćemo svoje, i voj-ske i pasoše i granice... i što je naj-gore, Crkva se upliće i pomaže dastvaramo granice...

Dnevnik završavam krajemaugusta 1992. godine i svi prizori,komentari, zapažanja i mišljenja oratu, likovima i zbivanjima odnosese samo na ovaj period.19

Dakle, do juče je Srbin kukao da mu je u petovjekovnom ropstu mjesto bilopo zabitim brdima, a sadašnja politika je u ime srećnog srpstva ponovo toprihvatila i tamo ga vratila. Srbin je opet u zabiti i pustoši. Jedna odposljedica rata će biti da će se uništiti autohtonost Srba u gradovima(Sarajevu, Mostaru...), a pravoslavlje će se ponovo vratiti u noć, da sebigradi istoriji i kulturu tamo gdje mu predstoji posao od narednih sto i višegodina. Mislim da svako treba razmišljati kao pametan čovjek, a ne kakomu nalaže “kolektivna hipnoza rata“ teško mi je zato što niko tokom cijelogdosadašnjeg perioda rata “nije imao uši da čuje“ ovaj moj vapaj.

18 Ibid, str. 18019 Ibid, str. 237-238

119

STAV

BEHAR 105­106

Uprkos sve češćem i sve besti ja l -nijem nasilju u mnogim dijelovimasvijeta od Irske do Pacifič kog baze-na, sa akterima svih reli gi jskih idrugih tradicija od krš ćan stva pre -ko hinduizma do pot pu nog ateizma,Zapadni svijet - oso bito od 11. septe -mbra (prim. prev.) - islam više negobilo šta dru go asocira sa nasiljem ite rorom. Muslimansko osvajanjeŠpa ni je, križarski pohodi - koje nisuinicirali muslimani - te osmanskavla da vina IstočnomEu ropom osiguralisu historijsko sje ća - nje o islamu ne po s -redno identifici ra -nom sa silom i na si -ljem. Štaviše, ne ko -li ko posljed njih de -ce nija na Sre dnjemis toku te bro jni po k -re ti koji u svojim na -zi vima imaju pojamislam ili neku is la msku asocijaciju -najčešće džihad - te pokušaji da seproblemi is lamskog/muslimanskogsvijeta - uz rokovani utjecajimaizvan mu sli manskog vjerskog iduhovnog okruženja - riješe pono-vo ne uob zi rujući muslimanskobiće, samo su (p)ojačali ideju kojadominira Zap adom da je islam usvojoj su štini povezan sa nasiljem.

U cilju razumijevanja islama,te provjere tačnosti tvrdnje da suis lam i nasilje nerazdvojivo pove -za ni, važno je razmotriti ukup-nost pitanja neprestano imajući

na umu činjenicu da riječ i pojamis lam znači mir te da historija is -la ma nije ništa nasilnija nego hi s -to rija drugih religijskih ili civili-zacijskih tradicija, osobito zapad-nih. No, u tekstu ćemo se baviti is -la mom kao vjerom, njenim načeli-ma i idejama/idealima a ne poje -di nim slučajevima, historijskimili savremenim.

Prije svega - ia ko izgleda po ma -lo be smisleno - potre b no je de fi ni -

ra ti šta se to po d ra -zu mijeva pod pojm -om na si lje. Po s tojine kolicina ustalje-nih i op će pri hva će -nih de finicija poput‘žu stre i intenzivneup o trebe sile’, ‘gru -be ili smrtonosnefizičke snage ili ak -cije’, ‘neopravdaneili bez upozorenja

primjene sile naročito protiv pravadrugih’, ‘grubost ili neumjerenostu primjeni sile’ te ‘povrede nastaleizvrtanjem značenja ili činjenica’.Ako se navedene definicije za nasi-lje usvoje kao važeće, potrebno jepostaviti pitanje veze i odnosa isla-ma i definicija napose. Što se tiče‘sile’ islam se ne protivi njenoj upo-trebi, ali i insistira na njenoj pot-punoj kontroli u skladu sa Vjeroza-konom (šeri’at). Svijet u kojem živi-mo svakodnevno je prizorište upo-trebe sile, od prirode do ljudskogdruštva, među ljudima kao i unutar

Sejjid Husein NASR

ISLAM i nasilje

Budući da je islamobjavljen ukupnomživotu - ne pravećirazliku izmeđusvetog i profanog -dio njegovogzanimanja je i sila (ili sile) kojekarakteriziraju ovajsvijet napose. Ali,islam, insistiranjemna kontroli upotrebei primjene sile usmislu uspostaveravnoteže i sklada,ograničava i protivise (zabranjuje) nasiljekao čin agresije inarušavanja pravadrugih, Boga,Uzvišenog i Njegovihstvorenja, definiranihislamskimVjerozakonom.

Prijevod i obrada s engleskog: Edin Urjan Kukavica

Objavljen svijetu ičovječanstvu u cjelini,a ne samo ‘cezareji’,islam preuzimaodgovornost za cijelisvijet - sve svjetove - ukojima se sila kaopojava pojavljuje iprimjenjuje.

čovjeka kao jedinke. Cilj i svrhaislama je uspostava ravnotežemeđu svim poljima ispoljavanjabilo kakvih sila. Islamski konceptpravde/pravednosti potpuno je uskladu sa tom ravnotežom, čemuzorno svjedoči i etimološki identi-tet i korijen riječi pravda (al-’adl) iravnoteža (te’adul). Primjena sileu skladu sa nalozima i zabranamaVjerozakona, a u cilju (ponovne)uspostave narušene ra v noteže jeprihvatljiva - čak po že ljna - jer toznači osiguranje uvjeta za uspo-stavu i provođenje pravde. Štavi-še, ne koristiti silu u ovom smisluznačilo bi postati plijenom drugihsila što je ništa dru go nego naru-šavanje ravnoteže, a što gotovo popravilu rezultira, ili može rezulti-rati, većom nepravdom. Da li ćeupotreba sile u konk re tnom sluča-ju biti žustra i intenzivna ili pakblaga i umjerena us lo vljeno jeokolnostima; u svakom slučajusila se može i smije primijenitisamo s ciljem i svrhom uspostaveravnoteže i sklada, a nipošto zaosobne ili pak interese određeneskupine; bez obzira na značaj ivažnost interesa oni se moraju od -nositi na zajednicu u cjelini.

Objavljen svijetu i čovječans t -vu u cjelini, a ne samo ‘cezareji’,is lam preuzima odgovornost zacijeli svijet - sve svjetove - u koji-ma se sila kao pojava pojavljuje iprimjenjuje. Upravo toj činjeniciza hvaljujući, ili njome napose,og raničava se upotreba sile upr-kos svim ratovima, osvajanjimai/ili napadima kojima historijasvje doči. Islam je bio i jeste u sta-nju osigurati stanja mira, ravno-teže i sklada koji su dio onog oso-bitog ambijenta koji vlada u svimsredinama u kojima je nešto odtradicionalnog islama sačuvano.Mir kojim odišu dvorišta džamija,tekija ili bašči/cvijetnjaka svejed-nako od Marakeša do Lahorea ni -pošto nije slučajan, nego napro-tiv, rezultat kontrole sile s ciljemus postave sklada ravnotežom si -la, prirodnih, društvenih i/ili psi -ho loških.

Što se značenja pojma nasiljeti če, kao ‘grube ili smrtonosne fi -zi čke snage ili akcije’, islamskiVje rozakon protivi se i najstrožijeza branjuje bilo kakvu (svaku) up -o trebu sile u ovom smislu osim uslučaju rata (odbrane od napada)ili pak kažnjavanja kriminalaca

u skladu sa nalozima Vjerozako-na. Međutim, treba spomenuti,čak ni u ratu nije dopušteno - za -b ranjeno je - bilo kakvo nasiljenad ženama i djecom, kao i upot -re ba (vojne) sile protiv civila. Siluje dopušteno primijeniti samopro tiv boraca/ratnika na bojnompo lju ali i tada samo dok se nepre daju ili onesposobe za daljera tovanje; ubijanje i/ili masakri -ra nje ranjenih i poginulih nije do -pu šteno. Još jednom, nanošenjebi lo kakvih povreda izvan ovogko nteksta ili izvan konteksta ka -ž njavanja kriminalaca, opet i is k -lju čivo u skladu sa nalozima Vje -ro zakona, zabranjeno je samimVje rozakonom.

Što se tiče upotrebe neoprav-dane i nepravedne sile protiv pra -va drugih, islam to potpuno za b -ra njuje. Prava ljudskih bića defi-nirana su i zaštićena islamskimVjerozakonom; pritom treba ima -ti na umu da se vjerozakonski na -lozi i zabrane odnose ne samo namuslimane nego i na pripadnike isljedbenike drugih religijskihtra dicija koje se smatraju Sljed -be nicima Knjige (ehlu’l-kitab). Uskla du sa navedenim, pojavu na -si lja od strane islamskih/musli -ma nskih skupina ili pojedinaca,bez obzira na to da li je nasilje is -po ljeno prema muslimanima iline muslimanima, nipošto nije mo -guće ni opravdati a kamoli legali-zirati učenjima islama i Kur’ana- zato što je ono rezultat nepotpu-nosti i nesavršenosti ljudskog pri-matelja Božanske Poruke. Čovjekje (samo) čovjek i nijedna vjera nireligija nije u stanju potpunoneu tralizirati urođenu nepotpu-nost i nesavršenost njegove priro-de. Značajno je, međutim, ne tošto nasilje u spomenutim defini -ci jskim slučajevima postoji umuslimanskim društvima, nego

120

STAV

U cilju razumijevanja islama,

te provjere tačnosti tvrdnje

da su islam i nasilje

nerazdvojivo povezani,

važno je razmotriti ukupnost

pitanja neprestano imajući

na umu činjenicu da riječ i

pojam islam znači mir te da

historija islama nije ništa

nasilnija nego historija

drugih religijskih ili

civilizacijskih tradicija,

osobito zapadnih.

121

STAV

BEHAR 105­106

to što uprkos teško nabrojivommno štvu negativnih socijalnih iekonomskih faktora - usljed kolo-nizacija, industrijalizacije, mo de r -nizacije - koji su rezultirali kul tu -rnom dislokacijom i brojnim dru - gim elementima, manje je ne p rav -ednog i neopravdanog nasilja i/iliupotrebe sile prema ‘drugima’ uve ćini muslimanskih zemalja negona Zapadu (ili pak, odnedavno odstrane zapadnih sila prema islam-skim/muslimanskim društvima izemljama, prim. prev.).

Nadalje, ukoliko se nasilje po -j mi kao ‘grubost ili neumjerenostu primjeni sile’ treba znati da seislam tome potpuno protivi, odno-sno, zabranjuje to. Islam je ute -me ljen na umjerenosti a njegovaetika i moral na načelima izbje -ga vanja ekstrema u svakom smi-slu - i držanja ‘zlatne sredine’. Ni -š ta nije neprimjerenije i nespoji-vije sa islamom nego pretjeriva-nje u bilo kojem smislu, da i nespominjemo neumjerenost u pri-mjeni sile. Čak i kada se sila pri -mje njuje islamski Vjerozakon za -povijeda umjerenost.

Konačno, ako se pod nasiljempo drazumijeva ‘izvrtanje znače-nja ili činjenica što rezultira po v -re dom drugih’ i ovaj vid primjenesile islam potpuno zabranjuje. Is -lam je zasnovan/utemeljen na Is -ti ni koja spašava, a koja svoj naj-uzvišeniji izražaj nalazi u svjedo-čenju vjere, la ilahe illa’llah (ne -ma božanstva osim Boga). Zabra-njeno je bilo kakvo (svako) izvrta-nje osnovnih učenja vjere čak iako niko neće biti povrijeđen ti -me. Slijedi da je ‘izvrtanje znače-nja ili činjenica što rezultira po v -re dom drugih upravo izvrtanje či -nje nica o učenjima Kur’ana i sun-neta Allahovog Poslanika Mu ha -mmeda (s.a.v.a.)!

Umjesto zaključka treba još

jednom naglasiti: budući da jeislam objavljen ukupnom životu -ne praveći razliku između svetogi profanog - dio njegovog zanima-nja je i sila (ili sile) koje karakte-riziraju ovaj svijet napose. Ali,islam, insistiranjem na kontroliupotrebe i primjene sile u smisluuspostave ravnoteže i sklada,ograničava i protivi se (zabranju-je) nasilje kao čin agresije i naru-šavanja prava drugih, Boga, Uz -vi šenog i Njegovih stvorenja, de -fi niranih islamskim Vjerozako-nom. Cilj i svrha islama je ostva-renje mira, ali mira koji je rezul-tat primjene napora (truda i na s -to janja) koji počinje samodiscipli-niranjem, a vodi življenju na svi -je tu u skladu sa nalozima i za b -ra nama Božijeg Zakona. Islamna laže i omogućuje čovjeku živ -lje nje u skladu sa njegovom teo -mo rfnom prirodom, a nipošto i ni -ka ko protivno toj prirodi. Islam

op ravdava upotrebu sile samo ra -di suprostavljanja centripetalnimte ndencijama koje čovjeka okrećuprotiv onoga što čovjek jeste usvojoj nutarnjoj stvarnosti. Upo-treba sile opravdana je samo usmislu vlastitog protivljenja i su -p rostavljanja svojoj prirodi te ne -redu nastalom kao rezultat gubi -t ka ravnoteže. Ali, tada upotrebasile nije nasilje u smislu gore na -ve denih definicija; tada je to pri-mjena silne volje i truda u smisluusklađivanja sa Voljom Božijomte upokoravanje i potčinjavanjelju dske volje Božanskoj Volji. Iztog pokoravanja i potčinjavanja(teslim) dolazi mir (selam), odatleislam. Samo sa takvim islamommo guće je kontrolirati nasilje iup okoriti zvijer urođenu u priro-du posrnulog čovjeka, da bi čo v -jek mogao živjeti u miru sa so -bom i svijetom, jer živi u miru sBo gom, Uzvišenim.

Pojavu nasilja od strane islamskih/muslimanskih skupina ili pojedinaca,bez obzira na to da li je nasilje ispoljeno prema muslimanima ilinemuslimanima, nipošto nije moguće ni opravdati a kamoli legaliziratiučenjima islama i Kur’ana - zato što je ono rezultat nepotpunosti inesavršenosti ljudskog primatelja Božanske Poruke.

1996. godine objavljena je knjigaGreenpeace, Message and the Media, ukojoj je autor, Stephen Dale, na pri -mjeru Greenpeacea pokazao što toznači “razumjeti medije“. Prema svje-dočenju čelnih ljudi ove organizacije,primjerice Boba Huntera ili Pa ulaWatsona, tek uvidom u Mc Lu hanoveteze o medijima i akcepti ra njem nje-govih stavova - Greenpe a ce je krenuoputem izrastanja u pla netarno poznatekološki pokret. Wa tson štoviše tvrdi,prema svjedo če nju autora ove knjige,da je Green pe ace zapravo prva takvaorganiza ci ja koja je razumjela - priro-du me di ja.

Da bi postala takvom organizaci-jom, bilo je potrebno raskinuti s ri gi d -nim jednolinijskim razmišljanjem,korištenjem metoda izraslih na starimiskustvima i navikama, te okrenuti semedijima i novim oblicima me dijskiosviještene prakse. Trebalo je razu-mjeti da postajemo “globalno selo“ teda Sputnjikov obilazak oko zemlje iprve slike zemlje kao ob jekta - otvara-ju prostore da ze ma lj ska kugla posta-ne predmetom um jet ničke odnosnoekološke obrade. Mc Luhanovu najavuekološke di me n zije ljudske svijestiGP-ovci su sh va tili ozbiljno.

Greenpeaceovci su, također, ra zu -mjeli dobre i loše strane novog sre -dišnjeg - živčanog sistema (tehnologi-jom umreženih medija). Reakcija jepostala trenutnom na cijelom podru-čju zemaljske kugle. GP-ovci su prih-vatili Mcalauhanovu sugestiju o nuž-nosti izlaska intelektualaca iz kule odslonove bjelokosti. Dapače, njegov pri-jedlog o ulasku u studije i radionice,dogradili su i razvili izlaskom na dru-štvenu, političku, od nosno medijsku

scenu.Iskustvo Greenpeacea stavlja nas

pred alternative: Biti objektom me -dijskih posredovanja, zavođenja pa imanipuliranja, ili biti povremenim ilistalnim sudionikom medijskih pro -boja;

Ili ćemo, dakle, nesvjesni medijabiti objekti podsmjeha, ili ćemo s no -vom medijskom pismenosti - otvaratinova područja aktivizma; Ili će nasmediji koristiti kao skladišta za svo jepodatke odnosno strojeve koji re a gi ra -ju na njihove impulse – ili ćemo mi ra -zumjeti prirodu medija te tako st voritipretpostavke za nji ho vo smislenouključivanje u vlastite projekte.

Svi smo svakodnevno svjedoci sra -za starih i novih tehnologija, starih inovih iskustava.

Kad s video kamerom odemo na se -lo ili u predgrađe, nerijetko će nam sepred video kamerom “slagati ljudi“ kaoda ćemo ih fotografirati. Ob jekti sni-manja svrstavaju se u po lukrug i zau-zimaju tipične fotog ra fske poze. Dajudo znanja kako zn aju da se trebajuskupiti, približiti jedni drugima da bistali u kadar. Daju, zapravo, do znanjada ne ra zu miju prirodu novog medijakoji traži pokret, dinamiku, promjenu,spontanost. Komična strana ovogpodešavanja za fotoaparat pred videokamerom zadobiva tragikomičnedimenzije usporedbom s aktivistimaGreenpeacea koji jurišaju na bro dove sopasnim teretom, pent ra ju se po dim-njacima prob le ma tič nih tvornica, izla-žu se ha pšenjima i privođenjima. Nesto je u polukrugu i ne kasne jednu teh-nološku generaciju.

Svaka nova tehnologija utječe naljudsko iskustvo, mijenja ga i dresira.

122

MEDIOSFERA

Pred vratima smo neslućenih mogućnosti komuniciranja. Zašto nam se ta vrata takosporo otvaraju?

Kraj jednopartijnih medija

Jednolinijska,jednopartijinatehnologija razvila jetehnologijuposlušnosti ipasivnosti:emitiranje programa- emitiranje je istine.Emitiranje laži -emitiranje jeprograma protivkojega se ‘ne moženišta’. Nakon samopola stoljećatelevizije čovjek jepostao šizofrenobiće koje gleda, pratii sluša ono u što nevjeruje; prihvaća kaoneminovno onoprotiv čega se bunicijelo njegovo biće.

Piše: Sead Alić

123

MEDIOSFERA

BEHAR 105­106

Ekstenzije, odnosno naši tehničkiprodužeci - postaju dio nas samih.U bliskim susretima sta rih navika inovih tehnologija, utjecaji dresurepostaju bolno ili komično vidljivi.Navika fotografiranja i način foto-grafiranja izranjaju na površinukao sjećanje na staru tehnologiju. Unovim zrcalima pojavljuju se našestare navike.

Proizvodi novih strojeva/kamerapojavljuju se kao nove ikone pa ra -lelnog virtualnog svijeta koji pre -uzima vodeću poziciju u našim ži -votima. Znakovit je primjer ma j kekoja na pohvalu ljepote njezina si nauzvraća: A tek da vidite nje go vufotografiju!? Ono lijepo i vri je dnopri pada dakle, tehničkoj za bi lješcitre nutka, a ne trenutku kao tak vom- slici osobe a ne samoj ži voj oso bi. Unerazumijevanju pri ro de me dijazaborav je naše vlastite prirode.

Istovremeno, snaga te iste foto-grafije koja majku čini sretnom,mo že izazvati, proširiti, probuditi,sre ću mnogih ljudi u određenom ko -ntekstu i u posebnim okolnostima.Samo, za to je potreban prijelaz izstanja hipnoze u stanje bu đe nja, isebe i okoline; prijelaz od gle -dateljske fotelje do aktivnog su d -jelovanja u globalnom procesu.

U našem podešavanju pred fo -toaparatom ili video kamerom dioje ljudskog priznanja odredbenihutjecaja novih tehnologija. “Izgle da -ti“, već odavno nadomješta “bi ti“,odnosno, biti korisnim. Podešavatise prema zahtjevima starih me dijau situacijama posredovanja novihmedija, znači onemogu ći ti pravurazinu komuniciranja, i bi lo kakvumogućnost utjecaja na ob likovanjevirtualnih svjetova u ko jima se kre-ćemo, a posredno i me dijima posre-dovane zbilje. Gree n peaceovci sugodinama mog li nastaviti pisatidopise i držati tri bine. Tribine i do -pi si bili bi nji ho va granica. Ula-skom u kadar vi jesti globalnih kor -po racija - ušli su u živčani sistemglobalnog svijeta. Njihova je grani-

ca postao Svijet.McLuhan je zamijetio da su za

smrt Lee Harweya Oswalda (čovje-ka optuženog za smrt Kennedyja)krive i kamere i novinari, jer su, na -kon njegova hapšenja, ljudi osi gu ra -nja više brinuli o tome kako će iz -gledati u reportažama i na fo to gra -fijama, nego na to da korekt no od ra -de svoj posao i zaštite uhi će nika.

Zaštitari su razumjeli snagu do -lazećih medija. U njihovom se drž a -nju već može očitati: Budućnost ćepripasti onima koji će se znatipostaviti prema potrebama prirodenovih medija.

Mediji se hipnotički utiskuju unašu svijest. Sa znanjem i osjeća-

njem starih ekstenzija/produžeta-ka/tehnologija u sebi, pokušavamose koristiti novima. Neke od prvihtiskanih knjiga ljudi su odmah nosi-li na prepisivanje. Još uvijek je tekposjedovanje knjige u rukopisu zna-čilo – stvarno posjedovanje knji ge.Sigurnim se i tada činilo samo onošto je već bilo u obliku navike sadr-žano u iskustvu.

Stoljeća učenja napamet i izgo -va ranja teksta naglas, u skladu spra vilima govorništva, rodila su ču -đe nje kod promatrača kada su vi d je -li da pojedinci čitaju knjigu ne iz go -varajući ni riječi. Prvih stotinu inešto godina u pravilu su se ti s kale

knjige u kojima su otisnuti ru kopisiprošlih stoljeća. Kao u si tu aciji predvideo kamerom, pred ti ska ra ma suse “gužvali“ stari ru kopisi če ka jućisvoju novu odjeću. Navika pi sanjaza novi medij doći će, kako bi lježiMcLuhan, tek iza 1700. godine.

Skolastičko odbijanje medija ti s -ka ponovno se javlja u nerazumije-vanju prirode novih medija, nji ho vihopasnosti ali i benefita. I da nas smo,dakle, svjedoci odustajanja od novihmedija i njihova nerazumijevanja.Dio intelektualaca, i danas, ili odbi-ja koristiti nove tehnologije ili ih nekoristi na način i u opsegu koje oneomogućavaju. Vje rni olovci, linear-noj rečenici, sa branosti trenutka u

kojemu pi šu, usuglašenosti brzinepisanja i br zine mišljenja, na kom-pjutorske programe gledaju kao naglasnike nove pustoši.

Dijelom su čak i u pravu. Ali sa -mo jednim dijelom i to onim ma -njim. Ne možemo se uz film sabrationako kako to možemo uz knjigu.Ali niti s knjigom nismo toliko bli zuučenju koliko su bili skolastički uči-telji i učenici koji su spise čitali ali idopunjavali. Filmovi sa svoja 24frema u sekundi ne dopuštaju namdistancu, ali niti usmeni ep izvođenuz gusle u trajanju od cijele jednenoći svojim slušate lji ma takođernije dopuštao od mak.

Televizija je vjerojatno zadnjimedij jednopartijinog

emitiranja programa.Televizijska je antena zadnjeoružje otvorenogjednolinijskog porobljavanjasvijesti i vremenasuvremenih građana kaogledatelja. Televizijski studiomonumentalna je piramida ukojoj politički faraoniizgovaraju svoja zadnjaobećanja bez pokrića.

Pismo je smanjilo našu sposob-nost pamćenja, ali je otvorilo prostorcivilizaciji pisma. Knjiga je stv orilapubliku i dovela u korice ne kadanezamislive sadržaje, ali da nas nanju gledamo kao na te melj civilizaci-je koji nam se ljulja ispod nogu…

Svaka, naime, nova tehnologijabo li. Svaka nova tehnologija res tru -kturira odnose znanja, poslovanja idruštvene moći. Svaka nova tehno-logija porađa i novu genera ci ju um -je tnika koje su tu da bi nam se ubla-žio šok novih tehnologi ja.

I premda mnoge tehničke nap ra -ve ne zažive ili se njihova rješenjauključe u neka druga još novija –osuđenost na posredovanja tehnikesudbinsko je za sadašnjost i buduć-nost čovjeka. I dok će neki od nas idalje pred video kamerom zauzima-ti statičnu pozu objekta fotografira-nja, drugi koristiti laptop kao šala-bahter – ključni zadatak za trećepostaje upravo ovladavanje novompi smenošću, odnosno razvijanje kre -ativnosti u novim tehnologijama.Prenijeti poruku da nas ne značišapirografirati dvi je i pol misli ili triprimisli, u obliku rečenice prepoz-natljivo naredbodavnog diskursa.

Vrijeme je interakcije. Držanjetijela, nekad važno za socrealističkeparade danas je važno za političareili neke druge glumce. Poza neupu-ćenoga u tehniku pjev je mišljenjanesvjesnog određenosti nekom sta-rijom tehnikom.

Kraj televizijeSve je povezano i svi smo pove za -

ni. I onda kada se naši stavovi odbi-jaju, kada ih se ignorira, oni su izre-čeni i imaju svoj učinak. Ma li va loviu sebi razvijaju prepoznatljive obli-ke velikih. Povijest čo v jeka, po vijestje suodnošenja ljudskog bi ća sa nje-govim ekstenzijama, koje ga osloba-đaju ili zarobljavaju. Tko je u svojimrukama imao snažnije eks tenzijeodređivao je pra vila, po stavljao ideo-logije, do no sio svjetonazore, obliko-vao interesne grupe...

Ako je papirus omogućio pok re -tnoga Boga onda je jednako takoumnožio i hijerarhije svećenika ko jisu tog pokretnog Boga približa va liljudima nesposobnima da Bo gaodčitaju i dožive iz papirusa. Ako jepapir omogućio Rimsko Ca rs tvo ka -ko u širenju tako i u njegovom ne s -ta janju onda je on sobom donio i hi -je rarhije državnih službenika, hi je -ra rhije članaka rimskog građan-skog prava, knjižnice i arhive kaoma gijske izvore snage njihovim vla-snicima i korisnicima.

Ako je pojava elektroničkih me -di ja podigla glavu recipijenta s te -ksta (i papira na kojemu je tekstpri kovan), oslobodila oko za boje(ko je su sredinom prošlog stoljeća‘ek splodirale’) omogućila istovre me -nost informiranja/oblikovanja maseprimatelja informacija (ko jim jestvorena nova generacija re ci pi je -na ta nesklonih pisanom i tis ka nomte kstu); ako je taktilnost te levizijedo nijela ono što McLuhan nazivame đudjelovanjem svih osjetila; ko -načno, ako umreženost ide putemdvosmjernog komuniciranja – ondasu McLuhanove najave bile blago-vremene i predskazivačke.

Svaka hijerarhija (partijska,stra načka, religijska, korporacijs -ka), razvija komunikaciju koja imagla vu Janusa. Lice je zategnutoinje kcijama načela, prihvatljivihop ć ih mjesta, dakle onoga što semo ra otkriti ili reći. Naličje najboljeos li kava poznata uzrečica o birok ra -ciji koja onemogućuje upravo onošto bi trebala omogućiti. Googleovarevo lu cionarna tražilica uzrokovalaje osnivanje mnoštva fiktivnih po -du zeća nakon što se sh vatilo da sulinkovi jedan od klju čnih parameta-ra te tražilice. Al pha će naše priva-tne datoteke mo ći pretraživati po s -ta vljajući (se bi) pitanja. Svaka novaekstenzija do nosila je nova pravilaigre - rušila i uzdizala.

Francuski impresionistički sli-kar, Seurot (kojega McLuhan naziva‘prorokom televizije’) nije mo gao

znati za točkice i linije sprave kojaće se pojaviti nakon njegove smrti,ali je prikazivanjem igre svje tlostina točkicama kojima je sli kao - otvo-rio prostor razmišljanju o djeljivostibudućeg ekrana, ob likovanju slikesvjetlošću, te na taj način – anticipi-rao ekran elekt ro ničkih medija.

Uz Baudelaireov stav da je i či -tatelj uključen u poetski proces idei nova činjenica medicinskih, biolo-ških i neurolingvističkih istraživa-nja koja (pojednostavljeno rečeno)pronalaze da je više živčanih trasaprenošenja informacija od mozgapre ma oku nego od oka prema mo -zgu. Kreiramo dakle sliku. Aktivnismo, uostalom poput najsitnijihčestica koje mijenjaju svoje ponaša-nje dok ih gledamo. Osuđeni smona poetičko ustrojstvo logosa.

Kada govorimo o kraju televizijegovorimo o približavanju kraju utje-caja paradigme jednosmjernog ko -municiranja koje je raslo i razvijalose od prvih glinenih pločica i Mojsi-jevih kamenih ploča, preko pis ma,rukopisa, knjige do tiska op ćenito,te do radija, filma i televizije.

Govorimo o kraju dominacije te -h nike koja svijet postavlja/ute me - lju je/gradi između emanatora (pro -iz vođača svjetlosti, istine i in fo r ma -ci ja) i primatelja zaduženoga da in -fo rmaciju dobivenu odozgo pretvoriu vjeru, zakon, nacionalni zanos,ideologiju, kulturu, civilizaciju…

Svaka je tehnologija imala svo jauska grla. Pisari su u početku bilirobovi. I bilo ih je tek toliko da popi-šu vlasništvo svojih vlasnika, pismoreligijskih hijerarhija, u počecima,kastu je svećenika više odvajalo odpuka nego što ga je pu ku približa-valo. Sve knjige svijeta, prvih stolje-ća Gutenberga stale bi danas najedan dobar digitalni no sač podata-ka. Pa, ipak stvarale su intelektual-ce, umjetnike, znans t ve nike - gru-paciju koja se smatrala upućenijomod upućenih, odnosno, koja je misli-la kako ima dovoljno informacija skojima može biti alternativa religij-

124

MEDIOSFERA

125

MEDIOSFERA

BEHAR 105­106

skim hijerarhijama. Tehnologijaumnažanja knjiga, umnažala jeintelektualna zanimanja.

Onako kako su institucije kojesu odlučivale o objavljivanju ili ne -ob javljivanju neke knjige bile uskogrlo na identičan su to način i ure -dnici prvih novina, radijskih i tele-vizijskih emisija.

Čin odluke svjedoči o uskom gr -lu. Svjedoči o postojanju kreatorajavnog mnijenja, ljudi zaduženih zaoblikovanje svijesti jedne zajednice.Novi medij, novi programeri, novidecision makeri, nove navike.

Televizija je vjerojatno zadnjime dij jednopartijinog emitiranjapro grama. Televizijska je antenaza dnje oružje otvorenog jednolinij-skog porobljavanja svijesti i vre me -na suvremenih građana kao gle da -telja. Televizijski studio mo nu me n -talna je piramida u kojoj po litičkifaraoni izgovaraju svoja za dnja obe-ćanja bez pokrića. Televizijski suurednici zadnji profesionalni medij-ski egzekutori koji ja v no mo gu ruši-ti vlade, s njima zaje d no za po činjatiratove, glumiti an ga žman i istovre-meno odrađivati po sao za nekedruge, iste takve.

Cenzura se povlači u pretraži va -če naših baza podataka. Od njihćemo uskoro moći saznati i svojevlastito mišljenje.

Satelitska je tehnologija u sa momalom postotku, omogućila daupoznamo male i siromašne zemljei njihove kulture ( u svijesti su namprisutne kao zemlje-problemi odno-sno zemlje u ratu). Satelitska jetehnologija većim dijelom služila zaotvaranje novih tržišta i prostora zaapliciranje ideologija vlasnika sate-lita. Satelitska je tehnologija napadna najniže strasti slikom, te konzu-merizam kao rezultat kreiranjaljudi kao sretnih stro jeva, pokopav-ši time ideju socijalizma. Zapad sedo te ideje tek tre ba uzdići.

Gledatelj komercijalnih televizi-ja je, potpuno pogrešno, još uvijekuvjeren kako gleda televizijski pr -

ogram a u predasima konzumirareklame. Ne razmišlja o odluci ko - rporacija da kreiranje programa po -dvrgnu interesima oglašivača. Pro - grami su samo nastavak oglas nogvremena onako kako je ta ko z va noslobodno vrijeme radnika sa mo pro-dužetak neslobodnoga ra da.

Jednolinijska, jednopartijinatehnologija razvila je tehnologijupo slušnosti i pasivnosti: emitiranjeprograma - emitiranje je istine.Emitiranje laži - emitiranje je pro-grama protiv kojega se ‘ne moženiš ta’. Nakon samo pola stoljeća te -levizije čovjek je postao šizofrenobiće koje gleda prati i sluša ono ušto ne vjeruje; prihvaća kao nemi-novno ono protiv čega se buni cijelonjegovo biće.

Svaka tehnologija razvija svojpsihološki ekvivalent u čovjeku. Ge - neracija ropstva televizijskih gle - datelja teško će razumjeti slo bo duodabira generacije internet skemreže, ali i njihovu tjeskobu predtihim bratom, koji nečujno pre - tražuje datoteke, kreira profile ievidentira svoje potencijalne ne p ri -jatelje. Političke vlastodršce nećerušiti nove političke ideje nego odlu-ke novih generacija određenih

novim medijem, nove horizontalnekomunikacije. Političkim vlastodr-šcima još jedino mogu pomoći noveuredno sortirane baze podataka ukojima će svaki oblik mišljenja isvaka duša imati svoje mjesto.

Blogovi su u svijetu počeli stva-rati neovisne platforme informira-nja javnosti. Nova mrežna umjet-nost ostat će vječnom tajnom jedno-linijskoj generaciji knjige i televizije.Pred vratima smo neslućenih mo gu -ć nosti komuniciranja. Zašto nam seta vrata tako sporo otvaraju? U ko -me ili čemu je problem?

Dio problema je u našoj navici:ro pski raditi ako imamo posao, rop-ski se odmarati za sljedeći po sao.Ropski preuzimati slike koje se oda-šiljaju iz TV centara bliskih središ-njicama moći, ropski ih pronositislažući se s njima ili suprotstavlja-jući im se.

Političari i vlasnici korporacijaračunaju na našu naviku. Navikugledanja i slušanja iz jednog centra,televizije su u nama razvijale dese-tljećima. Nerijetko pobunu pro tivvlastitih navika, pa, makar one bilei loše razumijemo kao po bunu pro-tiv nas samih. Otuda šutnja i prih-vaćanje neprihvatljivog.

Sve knjige svijeta, prvih stoljeća Gutenberga stale bi danas na jedandobar digitalni nosač podataka. Pa, ipak stvarale su intelektualce,umjetnike, znanstvenike...

126

MEDIOSFERA

Gledajući političke emisije mida nas ne provjeravamo lažu li namili ne. U pravilu pratimo kako namlažu. Špica, svjetlost, šminka sce -nografija i osmjeh - rijetko dobijemoviše od toga.

Mi znamo da su prehrambeniproizvodi u katalozima proizvedeniphotoshopom a ne uzgojeni u priro-di. No, tu smo laž prihvatili kaojednu u nizu civilizacijskih te ko vinai rijetko ćemo se pobuniti kada vidi-mo da kupljeno nije obrađeno pho-toshopom. Civilizacijski gledano,mi smo uistinu pojeli pro i zvoddotjeran programom za obraduslike. U nesavršenom svijetu real-nih prehrambenih proizvoda gotovoda i ne želimo sudjelovati. Iluzija jeuvijek dobro došla, na njoj smoodgajani a protiv želučanih tegobaborimo se tabletama.

Odnos centar - periferija u na -šim se psihologijama strukturirakao naviknutost na pasivnost.

Desetljećima razvijamo pasivanoblik primanja vijesti i udaraca, od - luka i kazni, ideologija i laži. An de - rsovoj ocjeni da je laž u televiziji pro-našla sredstvo kakvo nikada ni jeimala na raspolaganju, s ne što op -reza treba pridodati da će u bu du -ćnosti pitanja vjerodos to j no sti pro -cjena profila osoba, na te me lju ta j -nih pretraživanja njihovih datoteka,biti još monstruoznije sre d s tvo.

Kraj televizije, kraj je urednič k ihjednoumlja. Njihov kraj, početak jekraja najgrubljeg oblika pos re d ni -čke demokracije. Bez kanala jed no -umlja, bez stare navike novih ge -neracija teško će se moći istovre me -no smiješiti i lagati, prodavati ide -ologiju kao znanje a znanje sro za -vati na razinu marketinških upu ta.

Suvremeni je građanin, koji nale đima nosi desetljeća medijske dre - sure, razapet između svijesti o či -njeničnom stanju i nepostojanja rje - šenja. Ponaša se poput pacijenta ko -ji liječnicima ne vjeruje, ne bi išaona sistematski pregled ali bi od liječ-nika volio čuti od čega boluje.

Živimo u prijelaznom vremenutehnologija. Ideologija horizontalnekomunikacije bit će novo područjeinteresa velikih korporacija. Ske -nirani svijet uskoro će se moći do - biti na više adresa. Brzinom svjet -losti naša će misao biti dijelom bazepodataka na raspolaganju cijelomsvijetu.

O istini i laži neće odlučivati čla -novi zainteresiranih političkih stra-naka ove ili one saborske ko mi sije,ove ili one državice. Jednopartijskikanali oblikovanja svijesti građanagubiti će iz dana u dan svoju snagu,razlog postojanja, a sa mim time ipostojeće oblike. Nacionalne televi-zije će nestati jer će nestati genera-cije kojima je ta kav program potre-ban kao doping. Na početku smosamoga kraja.

Jedno od središnjih pitanja filo -zo fije medija može se uobličiti i naovaj način. Zašto je još uvijek tele vi -z ijski dnevnik u prosjeku najgleda-nija televizijska emisija? Na ime, svevijesti koje ćemo vidjeti na dne v niku,već su objavljene. Radio je pu no brži,a internetski portali vijesti koje će sekasnije pojaviti u sre di šnjim dnevni-cima, znaju ob ja viti i dvadesetak satiranije. Što očekuje vje rni gledateljkoji svoje slobodno vri jeme darujemarketingu između dne vnika i spor-ta i spo rta i vremena?

Zašto taj ritual toliko podsjeća naodlazak u bogomolju rezigniranogvjernika koji više ne očekuje ču da,ne očekuje buđenje nade, os m jeh nalicu ili novi polet? Ne po d sje ća lipomalo sjaj ekrana na sjaj zlatnogateleta kojemu se klanjao Moj si jevnarod čim bi izgubio kontakt s ri -ječju Mojsijevom? Zlatna telad zla -tne televizije navikavaju nas vjero-vati u način komuniciranja u ko je -mu su oni izvor, a mi velikodušnove liko more koje će prihvatiti i razg -ra diti sve korpora ci jske fekalije.Onako kako se narod Mojsijev mo -rao 40 godina os lobađati navike ro p -stva, danas s li ca zemlje polako od -lazi generacija naviknuta na rop s ko

primanje programa iz jednog cen traDemokracija je društveno ure đe -

nje nastalo u antičkoj Grčkoj. Za -mišljena je kao vladavina većine uuvjetima gradova-državica (polisa)koji su bili tako veliki (mali) da se sjednog kraja države na drugi moglonekoga doviknuti. Je li ovaj okolnostbila slučajna ili je ona u temeljumogućnosti demokracije kao takve?

Kakva je demokracija moguća uoblicima organizacije u kojimaposrednici preuzimaju više nego jeza njih predviđeno?

Razlika između neposredne i po -sredničke demokracije nije u vre -menu nastanka ili zastarjelostineke kulture ili civilizacije. Pi tanjeneposrednosti pitanje je medija kojito omogućuje ili ne omogućuje.Neposredno su se Atenjani dogova-rali na Agori, ali i po sredno u sku -pštini. No svaka po s redno do nesenaodluka još za da na bila je na Agori itemeljito prodiskutirana od svihpolitički ak ti vnih (slobodnih) člano-va zajednice

Pitanje političke korektnosti pi -ta nje je otvorenosti prema mediji-ma, komunikaciji, informiranju,dijeljenju procesa odlučivanja s gra-đanima. Nedostatak ove ko re k t -nosti proizvodi tajne fileove, krimi-nalističke dnevne novine, osjećajapatije, povlačenje biračkog ti jela uilegalu.

Mijenjaju se mediji kroz povije -st. Postoje zanimljive razlike me ha -ničkih, električnih i digitalnih me -di ja. Suvremene digitalne platfor-me umreženosti promijenit će nači-ne komuniciranja do te mjere da ćesa mo nove generacije moći od go vo -riti tom izazovu. Stoga je kraj tele-vizije kao medija manje va žan odkraja jednolinijske komunikacijeemitiranjem iz središnjica. Digital-no doba donosi praktič na rješenjanaših teorijskih pitanja i nedoumi-ca koje nas muče.

Za novu dimenziju slobode tre babiti nezarobljen, nehipnotiziran ineorijentiran na antene.

127

RATNI DNEVNIK

BEHAR 105­106

ŽI VOT U DŽA MI JI I OKO DŽA MI JE

Če tni ci su prvo ušli u se lo Umo lja ni na Bje lašni -ci. I sve sruši li i po pa li li. Ta mo gdje je bi lo selo, sa daje ve li ka go mi la ka me nja. Kao da ni ka da ovdje ni subi le pla ni nske bo sa nske kuće, ni ti su ži vje li Bošnja -ci!?

Za pa lje na su i se la Ra ki tni ca, Do nji i Go rnji Ša bi -ći, Lu ko mir... Zga rišta na brdo vi tim visoravni ma.

I, ču do ne vi đe no! Dža mi ja po red pu ta. Ne ta -knu ta. Kao oa za iz dru go ga svi je ta. Nje na mu na ra,do građe na, kao da je pri slo nje na sa stra ne, na dvi -su je užas... A ži vot je baš ovdje u i oko dža mi je.

Dođu bo rci i oba ve na maz. Bje lašnički pu te vido ve du i pu tni ke iz dru gih po ha ra nih se la u koji masu če tni ci prvo sruši li dža mi ju... Že ne i sta rci ču va juovce oko dža mi je. Dje ca se igra ju na li va di ispoddža mi je...

Tek u pri kra jku je pri ča o to me za što če tni ci ni -su sruši li ovu svje tlo st ko ja svi je tli muslimanima,ka ko je to je dan bo rac po kušao opi sa ti svo me sa bo -rcu. Dvi je su pri če. Pre ma jednoj, ho dža iz ovo gadže ma ta svo jim za pi som spa sio je srpsko di je te ko -je je bi lo na umo ru. Pre ma dru goj, srpsko di je tespa sio je do ktor Mu sta fa Pi ntol.

Se lo Si na no vići na do ve zu je se na Umo lja ne. Ipu tem i stra da njem. Ali ni je sve kao u Umoljani ma.Ispod kro vnih ko nstru kci ja vi se po lu sruše ne zi di ne.Došli su pr vi Si na no vići na svo je zga rište. Pr vi na -kon oslo bođe nja se la. Za bo rci ma do la ze že ne i dje -ca, ali i kiša i vje tar. Na Bje lašni ci je i zače ta ona na -ro dna: Ništa te že, a ni go re ne mo že se de si ti pu tni -ku na mje r ni ku nego ka da mu ko sti ču va ki ša, a prsabje lašnički vje tar. Odu vi jek je ta ko.

Pu tni ku va lja sti ći pri je mra ka u dža mi ju i sklo -ni ti gla vu. I po red kiše i vje tra, ako mo že bi ra ti, ići ćepješke, a ne u vo jničkom dži pu ili ka mi onu. Jer dži -pom upra vlja ju i sti je ne i bla tne du bo doline. Mo gu

ga la hko sa ple sti i ra zbašti ni ti. Sa mo, ži vot tra je iobna vlja se u dža mi ji i oko džami je.

SINE, KAKO TI JE NA ONOME, DRUGOM SVIJETU?

Na noć pri je ne go što je otišao u akci ju, osje-ćam da mi ho da po ku hi nji, a ja le žim. To sam gasanja la.

I ka da su došli da mi kažu da je ne sto, ja sam gaopet sa nja la. Ka ko sam ga sa nja la? Osje tim njego -ve hla dne no ge, leži... I sad ga sa njam, ali ko da ležiu dru goj so bi. Dođe na na, i ja joj kažem:

- Došao nam Armin sa ono ga svi je ta. Pro vi rim u tu dru gu so bu, a on sje di. Ka žem mu: - Ma ma ti je bra tu ja vi la da si ti po gi nuo. Ja sla -

ga la. Vi di, ti sa da na ma došao. On se sa mo smi je. Tu noć pro bu di la sam se pred sa bah. Sa nja la

sam da je Armin došao sa vo jskom i kaže me ni: - Usta ni, ma jko, da kla nja mo sa bah.

Pi tam ga gdje se na la zi, a on mi sa mo po no vi:- Usta ni, ma jko, proći će sa bah.

Ta da sam se i pro bu di la. Sa ba hsko vri je me sa -mo što ni je prošlo i ja sam po hi ti la kla nja ti.

Pi tam ga:- Ha jde ti na ma kaži ka ko je na ono me ta mo

svi je tu? Je si li u Dže nne tu? On se sa mo smi je i ništa ne priča. - Pa ko ti je, si ne, otvo rio vra ta, ka ko si nam

došao? Ka že: - Ma jko, vra ta mi je otvo rio Boži ji Po sla nik. On

svim še hi di ma otva ra vra ta. Onda ga pi tam: - Bo ri te li se vi ka da je akci ja. Šu ti, kao da nije pametno pitanje. Istom, dođe

mi i ne na. Sad će, mi slim se, on ne sta ti, ku dli onadođe? Ni je ne stao. Jo š sje di. Ru men. Ne pri ča. Sa moja pričam, a on se me ni smi je. Ja sam nje ga tu no ćta ko sa nja la. Svu no ć. Ka da sam usta la, ko mši je mikažu:

Mirza SINANOVIĆ

Ratne priče i zabilješkeratnog reportera (1992. - 1995.)

128

RATNI DNEVNIK

- U te be je svu no ć go rje lo svje tlo u so ba ma.Ta ko ti je go rje lo svje tlo da ti se vi dje la sva kuća.

A ja sam svu noć spa va la. I ne ću da im kažemda sam svo ga Armi na sa nja la. Ali mi šćer predsvima kaže:

- Ma jko, da zna š šta sam ja sa nja la? - Šta si - re koh - sa nja la? - Svu noć sam bra ta sa nja la. Sve me žu ljo nje -

gov la kat. Le žao je među na ma. Išli smo i uzstepeni ce mo joj ko le gi ci Ha ti dži, ali mi Armin kažena po la ste pe ni ca: “Ne ću Ha ti dži, ja sam se za mo riopa bih išao u me zar. Ha jde i ti sa mno me da vi dišgdje ja odoh.” Me ne, ma ma, bi lo strah pa sam ti sepro bu di la. Kad smo ušli u ga su lha nu, s vra ta nas za -pu hnuo li jep zrak. A ka da ga otkriše, jo š jači mi risosje ti smo. Iz ra ne na gla vi te kla je krv. A ti je lo?Su bha na llah, kao da ni je od me jta. Ha run gaona kvog mi ri snog sve mi lu je:

- Ja Ra bbi, Ja Ra bi! Uka bu li mi do vu da i jaidem za njim.

Armi no vi ja ra ni do ni je li su mi te ku u ko ju jepi sao šta je ra dio, pa i pred sa mu akci ju, pri je ne -go li će pre se li ti. Na kra ju piše: Ba bo, ne tu guj štosam po gi nuo. Ja ni sam po gi nuo, ja sam se sa mopre se lio na bo lje mje sto. Ma jko, ne ža lo sti se, većse za hva ljuj Alla hu, dže le ša nu hu, jer nam On kro jisu dbi nu. On nas na građu je dže nne tom i kažnja vadže he nne mom. Za hva lju jte Alla hu što mi je po da -rio ča st da po gi nem u Nje go vo ime. Ma jko, ti znašda še hid ima pra vo da u dže nnet uve de 70 oso ba.I ja ću, ma jko, oče, vas uve sti, ako Bog da. Sa momi ha la li te.

Znao je da će preseliti, pa je sve napisao. Sa -nja la sam ga i ne ko li ko da na na kon dže na ze. Pi -tam ga:

- Otku da ti, si ne? A on se na smi ja i kaže: - Mi mo že mo doći ka da god hoće mo. Pi tam ga, opet: - Ko ti je, si ne, otvo rio vra ta? - Po sla nik - odgo vo ri on me ni. - Si ne, ka ko ti je na ono me, dru gom svi je tu? On se, kao u sva kom mom snu, sa mo smi je. Ne

go vo ri ništa. Ja ga sve ispi tu jem, a znam da je pre -se lio. U snu mu sta lno vi dim bo se no ge. Su bha na -llah, i da nas osjećam hla dnoću s nje go vih taba na...Je dnom, ja sje dim, a on me pi ta:

- Učiš li ti, ma jko, za Ahi ret? Ako me ni neštobu de, ne mo jte se si ki ra ti, i ne mo jte mi za ti je lomža li ti. Ti je lo tru hne, ono je ze mlja i ide ze mlji, aduša ži vi na Ahi re tu.

OSMAN I TE NK

Ko god da dođe na Igman, sta ri ji bo rci mu pri-ča ju ka ko je Osman sa vla dao či tav te nk. To i ne bibio ne ki po dvig da se bo rba sa če tni ci ma ni je za vrš -ila be riće tno. Ova ko, ispa lo je da je Osman spa sio či -ta vu pla ni nu Igman i sve naše bo rce... Bi lo je to napri je la zu iz to plog ju na u to pli ji ju li. Če tni ci su bi lipo di gli ve li ku silu ka ko bi sa svih stra na opko li li Sa -ra je vo. I že ne, i dje ca, i bo rci bi li bi ta da za tvo re ni.Pre ko uzvi še nja Ro goj i ma log mje sta Trno vo, i sdru ge stra ne pla ni ne Bjela šni ce, če tni ci su kre nu lipre ma Igma nu. A naši bo rci, že ne i dje ca mo gli susa mo pre ko Igma na izla zi ti iz Sa ra je va i ići u dru geslo bo dne gra do ve...

I, eto, če tni ci su kre nu li si lnim te nko vi ma. Baškao ažda he. Ništa im ni je mo glo osta ti na pu tu. Usva kom se lu na ko je su na ila zi li pa li li su ku će, šta lei si je no. Ne ne i ma jke sa dje com u ko lo ni bježa li supre ma Pa za riću i Ta rči nu. Odra sli ja dje ca tje ra la suovce i sto ku ispred se be. Iz ovih dana i po ti če Osma -no vo ju naštvo. Da se kaže: Osman ni je sam sa vla -dao neprijatelje, ni ti je sam spa sio že ne i dje cu, alije u ovoj bo rbi ispao pra vi ga zi ja... Ka da su če tni cipo pa li li se la, na mje ri li su se na je dno po ve li ko brdona Igma nu ko je je na rod ovo ga kra ja zvao Pro skok.Tu su ih če ka li naši bo rci.

Če tni ci su pri je mra ka, na kon za tišja, na pa li

izne na da, ali ovaj put sa mno go te nko va. Ove gvoz-de ne grdo si je gru ha le su i bre kta le da se šu ma pro -la ma la od bu ke. Sva ko živ bi se ska me nio od stra ha.Sve se krši lo i lo mi lo. Ba š kao da de set ažda ha pla -me nim je zi ci ma ho će sve sprži ti i satra ti. Iza te nko -va, kao đo je, kri li su se neprijateljski vojnici. Mi sli lisu da će sa kri ve ni po bi je di ti naše bo rce i osvo ji tiPro skok i da će se po pe ti na vrh Igma na... Našimbo rci ma sve je kre nu lo naopa ko. Ne ki su se, be li, iuplaši li ovih gvo zde nih smrto no sni ca, što i ni je sra -mo ta. I onim najhra bri jim ni je bi lo pra vo ka da im jeko ma nda nt Ha nja li ć re kao da su po tro ši li svu muni-ciju za tenko ve. Pa, ha j’ ti sad? Ka ko bez municije?Po go to vo šta sa te nko vi ma? I bo rci su pre sta li puca-ti. Šu tje li su i če ka li.

I, ta ko, dva te nka, pri je dru gih, došli su doro vo va u ko ji ma su bi li naši bo rci. Mo gli su ih čaki pre ga zi ti. U tim du ga čkim se ku nda ma, ka da seodluči va lo o ži vo tu i smrti, ko ma nda nt Dže vadupi ta bo rca do se be:

- Osma ne, gdje ti je top?- Ka kav top, ko ma nda nte!? Znaš da nji me

ni sam gađao te nko ve, sa mo ro vo ve, i to s brdana brdo. Ta ko su u nje mu po deše ni niša ni. Znaš isam, ko ma nda nte...

- Osma ne, uzmi top i gađaj te nk!- Ama, pobogu si, komandante...- Osma ne, uzmi top i ga đaj te nk!- Ra zu mi jem, ko ma nda nte!Oči bo ra ca bi le su uprte u Osma na. Zna li su

da ih če ka bo rba prsa u prsa, ali su če ka li da vi dešta će on ura di ti. Osman je, kao da je puška, po -di gao ki ne ski be strza jni top na ra me i počeo ni -ša ni ti. Tražio je po go dnu po zi ci ju. Ali se ci jev naku po li te nka po la hko okre ta la pre ma Osma nu.Našao se oči u oči s te nkom. Ko će pri je opa li ti.Bo rci ma su se se ku nde či ni le kao sa ti. I, Osman

prvi opa li. Po go dio je to čko ve-gu sje ni ce, a na konto ga ku po lu. Te nk se za pa lio. S to pom na ra me nu,po trčao je pre ma dru gom te nku...

Naši bo rci, ko ji su ovaj me jdan uspla hi re no po -sma tra li, trgli su se iz oba mrlo sti ko ja im je prikova -la no ge za ze mlju i kre nu li. Neprijateljski vojnici sukao bez gla ve bje ža li ni zbrdo, pre ma se lu De jčići.Mlađi bo rci, ko ji su mo gli do bro trča ti, go ni li su po -da le ko neprijatelje, a oni sta ri ji, na če lu sa Osma -nom, osta li su na po loža ji ma... Eto, što je Osmanva ljao u ovoj bo rbi! Če tničkoj ažda hi po lo mlje ni suzu bi na Pro sko ku.

- Na jviše ža lim što mi dru gi te nk umače - pri-

129

RATNI DNEVNIK

BEHAR 105­106

čao je te noći Osman bo rci ma. - Okre nuo se na zad ipo bje gao ko li ko ga gu sje ni ce no se. Da se mo glo,uprtio bih top i sti gao ga do kra ja ko se. Ali šta je - tuje. Je ste da to ne ma u vo jnim ško la ma, ali u pra vuje ko ma nda nt: može top pro tiv te nka. Vi dje lo se damo že...

Osman je ra to vao na go ražda nskom bo jištu.Spe ci ja lno st su mu bi li unište nje mi tra lje skih gnije-zda i ro vo va iz to pa. Ali, na kon ovo ga po dvi ga naIgma nu, sve ove spe ci ja lno sti su mu propa le. Bo rcisu ga pro zva li ra znim na di mci ma: Osman Te nko -ubi ca, Gra di telj Oba le Tenkovače, To bdži ja s Ra me -na, Ki nez Be strza jac.

A ka da se pri upi ta bo rce o ovo me do ga đa ju,oni lju bo mo rno odgo vo re:

- Pa, na mje rio se te nk na Osma na i te nk je vi -dio ko je Osman.

MOJI KURBANI

Si nko, ha jde, bu jrum, sje di. Do la zi li su jo š ne kitvo ji. Ne ka, ne ka. Sje di. Eto me ne. Sa mo da pri sta -vim ka hvu. Svi ne gdje hi te. A ti ra vno, va mo? Jah...Otka ko nas na padoše ovi ne lju di. Ka ko ih, ono zo -vu? Agre sor. Otka ko nas na pa de agre so r, mo ra mohi ti ti. Pa, šta nam Allah da de... Ja čekam ka da će miko ji od si no va na vra ta.

Ro di la sam ih de vet. Tro ji cu mi uze crna ze mlja.Je dan je inva lid... Uvi jek je bilo ka ko On ho će... Evo,poše će ri, ko u svo joj kući... Kad mi si no vi dođu, kaoda su mi me le ki ušli u kuću. Sve bih da im bu dempri ru ci. Da im šta ne usfa li. Po le tim sad ta mo, sadva mo. A, opet bih htje la što duže da ih gle dam. Ra -do st mi je dok ih iz pri kra jka gle dam...

Onda sam ih bu di la po la hko. Da se ra za be ru.Sta ri ji mo mci bi prvi išli na umi va nje. A kad bi seobu kli, sta li bi ra do sni pred ba bu. On bi ih obi la zio ipre gle da vao. Ko u vo jsci... Omer je uvi jek ne štoizvo dio. Svi bi mu se smi ja li. Sa ba hu din bi se na dvi -si vao iznad nje ga; be li, da je vi ši. Me ho bi s ru ka mavra go lio Sa lki iza le đa. Mu ha med je mi rno če ko. Po -ne kad bi se gro ho ta li. Nešto bi izme đu se be mu ha -be ti li. Kao, ima ju ne kih ta jni. Kao, da ih ja neznam...

Sje ćam se i Ku rban-ba jra ma. Ba bo je bi raocrnog ovna, a pri je to ga bi ih po duča vo. Svi bi mu sesmi ja li, jer su zna li šta će priča ti. Mu ha mmed bi sena do ve zao ka ko je vje ro vje snik Ibra him htio žrtvo -va ti Isma ila, a onda mu Allah po da rio ovna, da ga

za ko lje umje sto si na... Pri je je bio običaj da mu ška dje ca iza ba jram-

na ma za idu sa ze le nim ba jra kom i pri je mra kaoblete sve mu sli ma nske kuće. Utrča va li su u sva kuavli ju. Ne ko bi od njih na glas pro učio Euzubillu i Bi -smi llu... Svi bi ga pra ti li sa: Amin. Ka da bi od do -maći na do bi li ba jra mluk, trča li bi u dru gu avli ju. Ta -ko, sve re dom, dok ne obi đu sve ma ha le...

Moj Ku rban-ba jram i ha dž su mo ji si no vi Ra -miz, Omer i Mu nib. Ku rba nom se njih sjećam. Mojihše hi da i ga zi ja. Oni su moji kurbani.

Evo ova ko: Me ho, Ismet, Su vad, Sa lko, Ra miz,Omer, Mu nib, Mu ha mmed i Sa ba hu din. Če kaj dapo no vim, glu ho bi lo da ko ga za bo ra vim... Je ste,de ve te ri ca...

Ne ka da kre nem u so bu da nešto uzmem i za -bo ra vim što sam ušla. I po no vo se vra tim...

Ni kad ih ni sam ra zdva ja la, pa neću ni u pa me -ti. Ali ih je Allah ra zdvo jio. Mu nib je prvi oti šao naAhi ret, na po če tku ra ta, u še sto me mje se cu. On jeprvi kre nuo da bra ni Bo snu... Ni je pro šlo ni dvamje se ca, a ode i Omer. Nje go vi dru go vi ka žu da seni su bri nu li, jer su na vi kli da ga ne vi de i po ne ko li -ko da na, pa bi se po ja vio sa oružjem na na ra mku...Ni je prošlo ni dva mje se ca, a ode mi i Ra miz... Sa ba -hu din je ostao inva lid. Allah ga je sa ču vao, ka ko jebio teško ra njen. Kao da je jučer bi lo... Mu nib kre -nuo na stražu i čim je došao pred ko ma ndu, pa lagra na ta. Pa la je i dok je Omer po la gao za kle tvu. Do -tad su se sva ki dan bi li u bi tka ma, a po gi nu še odgra na ta... Ra miz je bio kod ku će, na do pu stu. Ne lju -di na pa do še Stup. On se uzvrtio. Kao da mra vi iduuz nje ga. To ne znam opriča ti. Ona ko, te re sli, li čio jena ba bu. Kao da ga sad gle dam. “Ma jko”, kaže, kre-

nuli su na Stup te nko vi ma”. Mo li la sam Alla ha dapo mo gne naši ma na Stu pu. Ta mam što sam završi-la, Ra mi za više ne bi. Če ka la sam ga na pro zo ru...Ra miz se ni je vra tio. Izvla čio je ra nje ne dru go ve...

Ra mi za sa njam. On pod jo rga nom, a nje go vadje ca oko nje ga. Ne da ju mu spa va ti. Ja, ko, ula zimu so bu, da istje ram dje cu. Dje ca ko dje ca, sja ti li seoko nje ga i hi ho ću se. A ja ih ne mo goh istjera ti ivra tim se. Ovo sam ne ki dan sa nja la. A ka da sa njamOme ra, uvi jek ve li ka li va da sa cvijećem... Omerspa va na li va di. Cvi jeće mu mi riše iznad gla ve, a le -pti rići mu kri li ma za hla đu ju. On se za ja pu rio, crvenu li cu, kao se rdža da na seći ji.

BA RBI KA I MO TO RO LA U BA BI NU KO FE RU

Na Žuči sve se po tre sa lo od eksplo zi ja i de to na -ci ja. Kao da ovo brdo proždi ru i ze mljo tres i vulkan.Sve se ko vi tla: i ze mlja i drve će... Pri je ti la je opa sno -st da če tni ci siđu u Ve lešiće. Sarajevo bi ta da la hkopo di je li li...

*Pri čao mi je suprug Enver da je sa njao ru žan

san. Ne ke ve li ke zmi je su ga na pa da le. Izu tra gle dame ne, pa De li lu. Onda je došao nje gov šo fer. Kaže:

- Mo ram ići, Žuč će pa sti... Po šao je Enver ni za ste pe ni ce, a za bo ra vio ključ

od ula znih vra ta. Vra tio se. Grli me ne, pa Li li... Če ka la sam da do đe. Sluša mo, tu tnji na Žuči.

Go ri Žuč... Ne mo gu da spa vam... Ni ka da ga ni samče ka la ovo li ko... Ču jem, au to. Vi dim Ta li ja na, Isme -ta, Ali ju... Vra ti li su se bez Enve ra...

130

RATNI DNEVNIK

*- De li la, gdje ti je ha lji na za Ba rbi ku? - Mo žda je u ba bi nom ko fe ru. Ta mo je bi la i Ba -

rbi ka. - Otku da u ko fe ru? - Ta mo ja ču vam Ba rbi ku. To je u ba bi noj so bi. - Šta još ima u ko fe ru? - Ba bin pištolj, ova mo ja Ba rbi ka bu de, i pa pi ri.- A otkud i pi štolj i Ba rbi ka u ko fe ru? - Pišto ljem je ba bo bra nio Žuč. Sa da ga ja u ko -

fe ru ču vam. A s Ba rbi kom se igram... Vra tit ću Ba -rbi ku u ko fer. Ta mo i nju ču vam. I sve igračke su uko fe ru.

- A pi štolj? - Ja ne di ram pištolj. On je ba bin... - A, ako nas na pa dnu če tni ci? - Pu cat će mo iz ba bi na pišto lja?- A, ka da ne sta ne me ta ka?- Neće ne sta ti.- A ako ne sta ne?- Ima Nu ra bo mbu. - I?- Ba cit će je Nu ra na če tni ke.- I onda...- Šta?- Ka da Nu ra ba ci bo mbu, ka ko će mo se bra ni ti?- Ne će bo mbe ne sta ti.- A šta ako ne sta ne?- Pa, fi no. - Ka ko, fi no? Ne ma mo oru žja, a če tni ci nas

na pa li?- Ima jo š?- Šta?- Mo ro to la.- Ko ja ?- Ba bi na. - Šta je to?- To je ono što se priča. - Pa, gdje je? - I ona je u ba bi nom ko fe ru. To sam za bo ra vi la

reći. I pi štolj. I mo ro to la. I Ba rbi ka. I sve mo je igra-čke. Sa da je sve u ko fe ru.

- I, šta će mo s njom?- S či me? - Pa, sa mo to ro lom? - Ja ću zva ti ba bi ne bo rce da nam po mo gnu.

Oni će doći. - Svi?- Svi. I ba bi ni ko ma nda nti. I dru go vi. I Ra sim. I

Za jko. I Ne d`ad. I Va hid. I Ta li jan.

ME MKO

Do bri nju su če tni ci opko li li sa svih stra na. Našiko ma nda nti ni su zna li šta da ra de, a če tni ci sa mošto ni su ušli u ovo na jveće sa ra je vsko na se lje. Ta daje dva de set na jhra bri jih bo ra ca, ko je je vo dio Me -mko, kre nu lo u Do bri nju. Kao po jača nje. Ima li supo vje re nja u ko ma nda nta Ke ri ma. On je imao planula ska u Do bri nju...

Do šli su na večer na Mo jmi lo. Bi la je mje seči na,če tni ci su ovo brdo osvje tlja va li i ra ke ta ma. I, kao zainat nji ma, gu sti obla ci oku plja li su se sa svih stra -na i kruži li iznad Mo jmi la. Na dvi li su se iznad sa -mog brda. Mrak je po stao to li ko gu st da mu ni sumo gle na udi ti ni svje tleće ra ke te. Ni prst pred okomni je se vi dio kad su naši bo rci kre nu li ni zbrdo, po redče tničkih ro vo va. Za dva de se tak mi nu ta došli suiznad ce ste pre ma Do bri nji, a onda su utrča li u sa -mo na se lje. Doče kao ih je Ismet. Ni je bi lo vre me naza ra do st. Ke rim je bio si gu ran da će če tni ci u sa bahna pa sti Do bri nju 5.

I, to se de si lo. Iz Ne đa rića u pra vcu Do bri nje 5 kre nu li su ozlo -

glaše ni spe ci ja lci iz Niša. Ni su se kri li. Iši su slobo -dno. Ni su oč eki va li da će im ne ko sta ti na put. Oku -ra ži li su se na kon osva ja nja Aerodromskog na se lja.Ni su ni po mi šlja li da je u Do bri nju došlo dva de setdo bro vo lja ca na č elu sa Me mkom i Ke ri mom.

Sve na pa de naši bo rci su odbi li i kre nu li u ofa -nzi vu. Če tni ci ma ni je mo gla po mo ći ni je di ni ca saoklo pnim tra nspo rte ri ma. Me mko vi dru go vi bi li suto li ko srča ni, da su če tni ci mo ra li uzma knu ti...

Otklo nje ne su i ba ri ka de ko ji ma je bio blo ki ranulaz u na se lje. Na večer je u Do bri nju, na kon tri mje -se ca, ušao prvi ka mi on sa hra nom. Ovo je poče takde blo ka de, a če tni ci su pre ko Do bri nje htje li po ve -za ti Ili džu, Ne dža riće i Lu ka vi cu.

Onda je pa la gra na ta. Me mku su ru ke ma hi na -lno otišle uvis. Na pi pao je dvi je ve li ke ru pe u gla vi.Krv mu je cu ri la izme đu prsti ju. Ru ka ma je mo gaoza usta vi ti. Pri trčao mu je He la ć. Svo jim velikim ša -ka ma vraćao mu je mo zak u gla vu...

U bo lni ci u Do bri nji do ktor Ha džir uka zao mu jeprvu po mo ć. Me mko je ope ri ran u Koše vskoj bo lni -ci... Danas ima radnju na Baščaršiji

ALI JA ĐE RZE LEZ

Tek što se po peh na Bi je lu li je sku, na ba sah nako nja ni ka na vra ncu. Na oštrio uza stra nu kao da gagro mo vi go ne. Umje sto to pu za, za me tnuo se mu -ni ci jom, zo ljom i si jačem smrti. Pra vi ga zi ja.

- Esse la mu ale jkum, Đe rze lez Ali ja!- Ale jku mu se lam. Ne go, mo mak, mo ra da si ti

me ne za mi je nio. Ja sam ti, bo lan, Ethem. I toEthem iz se la Ja bu ka. Opći na Foča.

- Ni si Ali ja Đe rze lez?- Jok, va la. Kažem ti, mo ra da si ti me ne za mi -

je nio. Ja sam Ethem, a me ni se či ni da sam ti to gaAli ju viđo u trno vskom ba ta ljo nu.

- Be li sam te za mi je nio. Isti si mi on. A oklen tikonj i oružje?

- Otku da bi bi lo?! Iz De jčića, od če tni ka. - Ha jd’ do va le, Đe rze lez Ale.- Ej sa ha ti le, po bra ti me, ali re koh ti da si me za -

mi je nio - odgo vo ri ljutito ju nači na Ethem.

BIOGRAFIJA Mirza Sinanović rođen je 1955. godine u Foči. Osnovnu i srednju školu završio u

rodnom gradu, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Diplomirao je na odsjeku “Istorija jugosla-venskih književnosti i savremeni sh/hs.jezik temom “Historijska podloga rodoljubive lirike idramskog rada Safvet-bega Bašagića” kod profesora dr. Muhsina Rizvića. Krajem 1997.godine objavio je knjigu ratnih reportaža “Smrti i pobjede” koja svjedoči o agresiji na Bosnui Hercegovinu i velikim bitkama Bosanske armije. Knjiga je objavljena u više izdanja. Počet-kom 1998. objavio je knjigu političkih eseja “Bosna između Wahingtona Daytona”

2003. godine izašao mu je roman “Žrtvovanje vuku” o genocidu nad bosanskimmuslimanima tokom agresije na BiH. Izašao je u pet izdanja. Na arapskom jeziku objavila

ga je izdavačka kuća “Daru Selam“ iz Kaira, a na engleskom Bošnjako-američka kulturnaasocijacija iz Čikaga (SAD).

U augustu 2005. godine izdavačka kuća “Conectum“ objavljuje mu roman “SanHasana Nazira” o čuvenoj Aladži džamiji i njenom graditelju Hasanu Naziru. Preveden je naturski jezik, objavila ga je izdavačka kuća “Timaš” iz Istanbula pod naslovom “Sinan in gizlieseri”. Roman “Kulin” (izašao 2007.) govori o bosanskom srednjovjekovnom vladaru. Udramskoj izvedbi premijerno ga je predstavilo Narodno pozorište iz Mostara. 2008. godineizašao mu je roman “Ajvaz u Akhisaru” o gaziji, alimu i evliji Ajvazu Dedi.

S familijom živi u Sarajevu.

131

FILM

BEHAR 105­106

Prije nekoliko godina u Beharo-vom tematu predstavili smo brojnamu čna svjedočanstva silovanih Boš -njakinja u periodu agresije na BiH(1992.-1995.). Očekivano, u čitača,bez obzira na etničku pripadnost,broj je izazvao šok i nevjericu. Sto ga,redakcija je smatrala da je te ma tuspio jer je podsjetio na doga đa njakoja se rijetko spominju – da k le, silo-vanja kao poseban vid ratnog zločinakoji je sistematski vršen nad Bošnja-kinjama u proteklom ra tu. Međutim,nemalo smo se izne na dili kada smonaišli na članak je dne mlade bosan-ske studentice. Na ime, ona se u sklo-pu svoje studijske gru pe, na Filozof-skom fakultetu u Sara je vu, pozabavi-la temom silovanja kao nekom vrstmuškog inicijacijs kog grupnog čina uvrijeme rata. Da ne duljimo, međuostalim, zabri nja vajuća je njena kon-statacija: svjedočanstva koja su pred-stavljena u Be ha ru su romantičar-sko-nacio na lnog karaktera. U silnojželji da za dovolji svoje mentore, jerupravo su oni kr e ator takvog stavakoji bi tre bao do ka zati postojanjebošnjač ke nacio na lne mitomanije usvim sfe rama ku lture i društva, ali iih i de ko n s truirati – studentica je za -k ljučila da je svjedočanstvo o silova-nju bošnjač ki nacional-romantizam.Nevjerojatno!

Romantični silovatelj jeznanstvena fantastika

Upravo sam se tog događaja sje-tio nakon što je u javnosti odjeknu-la vijest da hollywoodska zvijezdaAngelina Jolie snima film o ljubavi

između Bošnjakinje i Srbina u srp -s kom logoru za silovanje. Eto ga,pomislih, ono što nije uspjelo Beha-ru, napokon će ugledati svjetlo da -na – prikaz romantičnog odnosa si -lo vatelja i silovane. No, kao i u ne -pri mjerenoj konstrukciji sarajevskestu dentice, bez sumnje ćemo zak -lju čiti da u silovanju nema ništa ro -ma ntičnog! Šta ima romantičnog utome da vas siluje vod raspameće-nih vojnika?

No, raduje da je Angelina Joliepre poznala zapostavljenu ratnu rak -ranu te je upravo tu temu izab ralaza svoj scenaristički i redateljski de -bi. I ne ulazeći u detalje, brojka odoko 30 000 silovanih Bošnja ki njanikoga ne može ostaviti ra v no du š -nim. U medijima, od svjedoka kojisu preživjeli, svakodnevno saznaj-emo o svireposti zločina, o detaljimagenocida i etničkog čišćenja, o meto-dologiji klanja i ubijanja, ali je rijet-kost da se otvoreno čuju svjedočan-stva silovanih žena. Neosporna je irazumljiva osjetljivost Bošnjakinjana temu silovanja. Zato je i shva t -ljiva prva reakcija udruženja Že nažrtava rata na film “U zemlji kr vi imeda“, još u pripremnoj fazi, ali izabrana vlasti Federacije BiH da sefilm snima u toj zemlji. Na i me, po -stavlja se opravdano pitanje: kako jemoguće da se žrtva zaljubi u si -lovatelja. To jest, bez obzira na uvidu scenarij, nitko nije mogao zna tikako će film izgledati nakon finalneobrade. Jedan od argumenata je dase izrazito naivno pristupa ljubav-nom odnosu dva glavna lika – to jest

Izvini što si me silovao(Osvrt na film “U zemlji krvi i meda“, režiserski prvijenac Angeline Jolie )

I šta je ostalo od sve tegalamdžijske euforije?“Anđeo od Bosne“ sevratio u svoju vilunegdje na BeverlyHillsu ili Provanci iligdje već, a stanovniciBiH su nastavili svojturobni postratni život.Kako čujemo, glumica“sa najljepšim bedromna svijetu“ pripremanove projekte, negdjeu daljem Trećemsvijetu: u Afganistanu,Sierra Leoneu, Ruandi,Iraku... negdje naNičijoj zemlji. A tko ćeznati? Možda jednomodluči napraviti i film oameričkim ‘slučajnim’bombardiranjimanevinih ljudi širomIstoka. Mo’š mislit!

Piše: Filip Mursel Begović

132

FILM

nekoj vrst bizarne ljubavi iz međužrtve i silovatelja. Dakle, u takvimokolnostima (govorimo o stvarnimdogađajima) pričati o ljubavi iromantici može izgledati kaoznanstvena fantastika ili – teška iponižavajuća filmska uvreda.

Stockholmski sindromNo, Angelinin film scenaristič ki

se bazira na činjenici da su se žrtvai silovatelj poznavali ot p ri je. Riječje, dakle, o paru koji se na kratkoupoznao pred po če tak rata, a pono-vno se su sreo za vrijeme utamniče-nja glavnog žens kog lika uženskom logoru za silovanje.Rekli bismo, u ho lly woods -kom smislu, tuž na je to pr i čao dvoje lju ba v nika ko je ne -obično, gotovo na st ra no, spa -ja i razdvaja et ni čka ili vje -rska ili klanovs ka uvje to -vanost. Pritom, prikazuje sei kolebanje glavnog muš koglika koji je razapet izmeđuosjećaja ljubavi i odanostivla stitoj naciji te okrutnompa trijarhalnom liku oca.

Manje je poznato da jesni mljen film “Kao da mene ma“ irske re dateljice Jua-nite Wilson po ro ma nu knji-ževnice Slavenke Drakulić –također na temu intimnihdrama silovanih musliman-ki. No, on je baziran na st va -r nim svjedo ča nstvima kojisu u romanu lite ra rizirani,a time je suodnos likovarealniji, opravdaniji i gledatelju selakše identificirati sa žrt vom,shvatiti njena psihološka sta nja, ažena zatočena u logoru za silova-nje neočekivano se za lju bljuje usilovatelja i postaje njegova ljuba-vnica. Dakle, ima mo sličnu situa-ciju kao i u filmu Angeline Jolie,no, žrtvini razlozi su drugačijeprirode: nema prikaza ro ma -

ntičnog zbližavanja sa zločincem,nema artističkih golišavih lju -bavnih scena - žrtva je izabrala daju siluje jedan muškarac, a ne njihčetrdeset. Nesumnjivo da je kodDrakulićke riječ o opisu Stoc k -holmskog sindroma, emocional neveze i indentifikacije s agresorom.Bez obzira na to ne treba su mnja-ti da je Angelina Jolie, kao i Sla-venka Drakulić, ovim projektom,kroz faktografsku fikcionalizaciju,željela napraviti posvetu ili spo-menik silovanim ženama i uo pćežrtvama rata. Već time je na neki

način onemogućila zloupo-trebu filma. Ipak, neki ame-rički filmski krugovi loše suocijenili Angelinin film “Uzemlji krvi i meda“, a jednaod glavnih zamjerki se krijeu pitanju: “a gdje joj jebalans u prikazivanju sukob-ljenih strana“?

Angelinin odgovor do ka zu - je ko liko se saživjela sa pri - čom koju je pre točila na fi l -msko platno: “Pa nije bilo niba lansa za vrijeme ra ta!“ –zaista je hrabro odgovarala ustranim medijima. No, da li jebaš tako. Imaju li Srbi razlogaza toliko negodovanje?

Rade Šerbedžija i ‘sveta’Angelina

Ako krenemo od prve sce -ne su sreta dvoje glavnih liko-va u filmu (iako je riječ o fik-

ciji) možemo primijetiti da glavnilik Danijel nosi uniformu tada-šnjeg MUP-a BiH. Govorimo li ovjerodostojnosti nije moguća si tu -acija u kojoj bi Srbin u to vrijemeplesao u nekoj sarajevskoj kafani.MUP BiH je već znat no prije biopodijeljen i Srbi MUP-ovci se nisunala zi li u Sarajevu. Zatim, njihovro man tični ples prekida granataili bomba. U filmu nije vidljivo ni

Izrazito se naivno pristupaljubavnom odnosu dva glavnalika – to jest nekoj vrst bizarneljubavi iz među žrtve i silovatelja.Dakle, u takvim okolnostima(govorimo o stvarnimdogađajima) pričati o ljubavi iromantici može izgledati kaoznanstvena fantastika ili – teška iponižavajuća filmska uvreda.

U filmu nije vidljivo ni jasno tko jeizazvao eksploziju koja označavapočetak rata. Nadalje, Armija BiHse prikazuje kao neka vrstaslabašnog i neuvjerljivog pokretaotpora – ša čice gladnih ljudi kojiposve naiv no spremaju nekušpijunsku za vjeru protiv srpskevojne armade. Sudeći po filmuAngeline Jolie, po stavlja se pitanjeda li je uopće po stojala nekavojska koja se zva la Armija BiH ikoja je godinama pružala junačkiotpor nadmoćnoj Vojsci RS.

133

FILM

BEHAR 105­106

ja s no tko je izazvao eksplozijukoja označava početak rata. Nada-lje, Ar mija BiH se prikazuje kaoneka vr sta slabašnog i neuvjerlji-vog po kreta otpora – ša čice glad-nih ljudi koji posve naiv no spre-maju neku špijunsku za vjeru pro-tiv srpske vojne armade. Sudećipo filmu An ge line Jolie, po stavljase pitanje da li je uopće po stojalaneka vojska koja se zva la ArmijaBiH i ko ja je godinama pružalajunački otpor nadmoćnoj VojsciRS.

Srbi bi mogli vidjeti i pozitivnustranu u liku srpskog generala ko -jega glumi Rade Šerbedžija. On ćeu jednoj sceni ustvrditi da su mu -slimani neki dan ubili pedesetakcivila. Šerbedžijin lik će u razgo-voru sa glavnim ženskim likomAj lom objasniti zašto Srbi imajuop ravdanja da čine što čine: nje -mu su ‘44 ustaše i Handžar di vi -zija na polju ubili čitavu obitelj, dabi, eto, neka muslimanka mo glaslikati i biti gospođa u dimijama.Srbi bi mogli biti zadovoljni što seneki lik u filmu nije raspričao očetničkom klanju muslimana ‘41. i‘42. – u Foči, Goraždu, Vi šegradu,Kulen Vakufu... Četnički pokret je

formalno počeo junskim ustan-kom, ali paljenjem muslima nskihsela. Možda je na to uspio odgovo-riti stvarni Rade Šerbedžija, glu-mac koji je nakon premijere biozatečen agresivnom reakcijom Sr -ba na film te je u medijima ne -rvozno izjavljivao da je upravo nje-gov lik ta protuteža – taj famozniba lans jer se dokazuje da, iako ne -ma opravdanja za zločine, postojepovijesne uzročno-posljedične ve -ze. Možda je upravo Šerbedžija bioprvi koji je utjecao na scenarij iforsirao ro ma ntičnu priču – nekona karadno pomirenje u kojem si -lovana na kra ju filma svome tam-ničaru pa te tično kaže: Izvini! - ido bije me tak u glavu. Zatim taj si -lovatelj-nesretnik, skrhan zbogne umitnosti sudbine koja ga je za -desila, od la zi na prvu nadzornutočku UN-a i predaje se uz prizna-nje: ja sam ratni kriminalac. Bez-beli smo čuli za ratne profitere iratne zločince, ali nismo za kate-goriju ratnog kriminalca do pojaveAngelininog prvijenca.

I sve ostalo u javnosti vezanouz Angelinin film bilo je s bošnjač -ke strane ili nacional-romantičnoili euforično i patetično, a sa srp -

ske, dočekano je na nož što je fil -mu donijelo veliki interes i regio-nalnih i svjetskih medija. MiloradDodik voždovski je ustvrdio da suSr bi preživjeli i gore stvari od togfi lma, pa će preživjeti i tu hollywo -o dsku trebu. I, naravno, preživjelisu. Šerbedžija je mekim glasomsta roga lisca na zagrebačkoj pre -mi jeri objavio Hrvatskoj da jeAng elina Jolie ‘jedna sveta žena’.

Neumjerena bošnjačkaeuforija

Tiražne bošnjačke novine nana slovnicama su prenosile slikuAn geline Jolie uz koju je pisalo‘An đeo Bosne’. U prvom broju ča -so pisa PanBošnjak pojavila seteza da je Angelina, kojoj trebapro mijeniti ime u bosansku inači-cu Meleka, prva bosanska kraljicana kon Katarine Kosače... i sve ta -ko redom nizali su se neumjerenieuforični ispadi. Kao da su se bo š -n jački mediji natjecali u tome tkoće više i bolje javno hvaliti Angeli-nu Jolie – novu bosansku kraljicu.A tek bošnjački političari? Natje-cali su se tko će se brže-bolje slika-ti sa “Anđelom od Bosne“, ne bi likojim slučajem dio tog izmišljenogfilmskog ‘evlijaluka’ prešao i nanjih. Rekla bi mlada bosanskastudentica, ovoga puta s pravom,jedan prikaz nacional-romantiz-ma – i tuge, i tuge.

I šta je ostalo od sve te galam -dži jske euforije? “Anđeo od Bo s -ne“ se vratio u svoju vilu negdjena Beverly Hillsu ili Provanci iligdje već, a stanovnici BiH su na -s tavili svoj turobni postratni ži -vot. Kako čujemo, glumica “sanaj ljepšim be d rom na svijetu“pri prema nove projekte, negdje uda ljem Trećem svi jetu: u Afgani -sta nu, Sierra Le o neu, Ruandi,Iraku... negdje na Ni čijoj zemlji.A tko će znati? Mo ž da jednom od -lu či napraviti i film o američkim

Možda je upravo Šerbedžija bio prvi koji je utjecao na scenarij i forsiraoro ma ntičnu priču – neko nakaradno pomirenje u kojem silovana na kra jufilma svome tamničaru pa te tično kaže: Izvini! - i dobije me tak u glavu.

134

FILM

‘slučajnim’ bombar di ranjima ne vi -nih ljudi širom Is toka. Mo’š mislit!

Ništa se nije promijenilo – Srbise nisu posuli pepelom zbog okrut-nih silovanja koje su činili pripadni-ci Vojske RS, a Bošnjacima su osta-li pogolemi računi. Naime, pro -mociju filma u Zetri i gostovanjehollywoodske zvijezde (režiserkedebitantkinje) platilo se iz proraču-na Federacije. I to su gledali i b os a -n ski oskarovac Danis Tanović i vi -šestruko nagrađivane bosanske re -dateljice Jasmila Žbanić i Ai da Be -gić. I morali su šutjeti, i plje skati, ismješkati se, i zaboraviti da su ta le -n tiraniji redatelji, i da nisu main-stream svjetske filmske scene, i danikad neće biti. Oni su Bosanci i

trebaju biti sretni ka da im u posje-tu stigne Hollywood. Što više, Ange-lina Jolie je godinu dana prije pre-mijere nagrađena na neviđeno.

Angelini Jolie je 2011. u Na ro d -nom pozorištu primila prestižnunagradu “Srce Sarajeva“ – a da ni -je bilo ni filma ni uloge koji bi toopravdavali. Dobili smo pojašnje-nje da je nagradu dobila kao festi-valski gost iznenađenja zbog veli-kog utjecaja na filmsku industriju izbog “inzistiranja na aktivnom su -djelovanju u kompleksnosti stva - rnog života u kojem živimo“. Opa,šta je značila ova zamršena jezičnakonstrukcija, osim što ukazuje nanepostojanje ni zrna dostojanstva –ni nacionalnog ni profesionalnog?Ma bilo je dovoljno da se pojavi tatreba, kako reče Dodik, samo da

pro šeta crvenim sarajevskim festi -va lskim ćilimom, pa da počne gru -pno slinjenje. Jedan od tako očig le -dnih dokaza snishodljivosti i manj-ka samopoštovanja nekih naših fi -lmskih stvaraoca.

A šta misle žrtve silovanja?Bez obzira na navedeno film

Angeline Jolie ne bi se trebalo shv -atiti kao arbitražu ili naručenopolitičko svrstavanje, ali može jojse zamjeriti zamjetna režiserska,scenaristička i dramaturška nedo-rađenost. Dakle, govorimo isključi-vo o zanatu, a ne o politici. Nikometo nije ni bilo važno, to što je ri ječo zanatski loše urađenom fi lmu,pa nećemo ni ovaj tekst opterećiva-

ti sa filmsko-kritičarskim detalji-ma. “U zemlji krvi i meda“ je počeoi završio u domeni politike. Jasmi-la Žbanić je puno prije AngelineJolie na sličnu temu na p ravilazanatski kudikamo bolji film.“Grbavica“ je također doče ka na nanož od srpske strane te joj zabra-njeno prikazivanje u RS-u. Kakogod okrenemo, Srbi se još uvijeknisu spremni suočiti sa či nje ni ca -ma – masovna silovanja su se do -go dila. Također, “Grbavica“ nijebio film o izravnim ratnim do ga đa -njima nego o postratnim po s lje -dicama silovanja. Glavna glumica‘Grbavice’ Mirjana Karanović i re -dateljica Jasmila Žbanić su, name-će se samo od sebe, puno hra brijeod Angeline Jolie. I Karanovićkisu prijetili, ali ona nije mo gla, uz

zaštitu vojske tjelohranitelja, utećiu svoju američku vi lu – eto je idan-danas živi u Beogradu. Svakajoj čast! Dakle, film o silovanimBošnjakinjama je već snimljen, arežirala ga je sjajna Jasmila Žba-nić. Film “U Zemlji krvi i meda“bila je hollywoodska intervencijakoja, kada se svede račun nepunih6 mjeseci nakon premijere, nikomenije donijela ni premoć, ni istinu,ni pobjedu, ni poraz, ni zadovolj-stvo, a bome niti utjehu.

Voljeli bismo znati da ćemo2012. godinu pamtiti po dostojan-stvenom obilježavanju 20 godinaod početka Opsade Sarajeva,uspjelog Referenduma za nezavis-nost BiH i primanja BiH u puno-pravno članstvo UN-a. Potonji jedogađaj, bez obzira na svoju važ-nost, potpuno zapostavljen. Filmhollywoodske dive je, na žalost, re -zu ltirao masovnom bošnjačkomnacionalnom euforijom, slično kaošto nastane adrenalinsko naciona-lno veselje kada nacionalna mom-čad zabije gol u kvalifikacijama zaSvjetsko prvenstvo u nogometu.Veselje traje samo neko vrijeme –a onda stignu računi za struju,vra ćamo se stvarnom životu i eu -fo rija nestaje istom brzinom ko -jom se pojavila. Filmovi neće po -mi riti Bošnjake i Srbe, a posebicene oni hollywoodski. Nije ni An ge -lina kriva, jednostavno na taj na -čin funkcioniraju odnosi malih ivelikih naroda i odnosi malih i ve -likih filmskih industrija.

Ako netko doista želi mišljenje oAngelininom filmu, onda je najboljeupitati žene žrtve silovanja. No, onesu ostale nijemi svjedoci, njih nitkonije pitao za mišljenje. Sve ostalošto je pratilo film, a tiče se politi-čkih prepucavanja, svodi se naizrabljivanje izrazito bolne te me zabošnjački narod – i riječ je o nekojvrsti profiterstva – onog fi lmskog.

Glavna glumica ‘Grbavice’ Mirjana Karanović i redateljica Jasmila Žbanićsu, nameće se samo od sebe, puno hra brije od Angeline Jolie. IKaranovićki su prijetili, ali ona nije mo gla, uz zaštitu vojsketjelohranitelja, uteći u svoju američku vi lu – eto je i dan-danas živi uBeogradu. Svaka joj čast! Dakle, film o silovanim Bošnjakinjama je većsnimljen, a režirala ga je sjajna Jasmila Žbanić.

135

MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA

BEHAR 105­106

Poetski glasovi: Enes HALILOVIĆ

Uz novu knjigu Enesa Halilovića: “Pesme bolesti izdravlja“ (Konras, Biblioteka Itaka, knjiga treća,Beograd, 2011., str. 143

Impresivni naslovi pjesama nako je Enes Halilović ima aluzivnepo etske odgovore istodobno poeti -ko loški graniče s uvijek novom ži -vo tvornom silom, bez apatije, tenas pjesnik u krajnjoj instanci us p -je šno poantirane pjesme, jednosta-vno navikne na “prvo čitanje“, naizuzetnu specifičnu težinu narativ-nog rasporeda bez imalo ideologi -za cije i na neko osebujno čulno pri -s ustvo bez “međa“ već s premosti-vim jedinstvom stvari i pojava, ali ina začudnu vezu jedinstva koje na -po sljetku (u poantiranom klimak -su) doseže pozitivnost zajedničkeeg zistencije u rasporedu zbivanja –jer, po srijedi je uvijek ono što hoćepj e snikov jezik. To se očituje u in -tu itivnim iluminacijama izričajnihi sintaktičkih figura koje postvaru-ju čisti sluh za diskurzivnim situa-cijama i to u izričito komunikacij-skim sferama.

U tom smislu i programatskina slov knjige upućuje na kliničkusi mbolizaciju biološkog i etičkog re -da (“Pjesme iz bolesti…“), dok ćedrugi dio naslova upućivati na mi s -

te rij zdravlja – vjerojatno u inter a -k tivne svrhe samoizlječenja. No,po redak prema vremenu, bez nje -go ve fragmentarizacije, izvrsno oc -rtava mnoštvo različitih ambijena-ta i sudbina kao životno književnihtrauma. Višeznačnost svake situa-cije ne dopušta nam da je sagleda-mo iz jedne perspektive (trivijalnogi samotničkog iskustva) već nas nu -t ka na sve ono što nas osjećajno us -kraćuje. Mogli bismo zaključiti iš či -ta vajući pjesnika Halilovića: Vje ru -jem u sebe, u svoju imaginaciju te usve ono “šta sam čuo i šta ni samčuo“ (kao u istoimenoj pjesmi). Pri-mjerice, pjesma “Slavuj“ (pri sjetimose da je Osip Mandeljš tam u nemo-gućim uvjetima socijalističkih ko n -c logora pjevao upravo o slavujima),živim jezikom želi os t variti baš jezi-čni pokret putem gla golskih prilogate afektivno sti li stičkom maniromostvariti staru mitološku scenu lo v -ca koji (iako pre pun zlotvornih tež-nji) na kraju bi va ispunjen duhov -nim traganjem: “Kljuvaće tebe, pe -vali mi ne pe vali, / kao što mi peva-mo, lovio ti ne lovio.“

Po srijedi je traženje novihisku s tvenih i govornih uporištakoja nam sugeriraju dobrog pje-snika sa snagom ekskluzivnostivlastita pro jektivnog govora. Na -oko svako d nevni, rečeni govor, uovoj se poeziji želi po svaku cijenuodrediti s pomoću novih načela sviškom refleksija i napetosti o re -ceptivno promatračkoj aktivnostikoja zaista ne sjedi u nijemoj tiši-ni pukih parafraza o svakodnevi-ci i metafizičkoj kombinatorici.Prikazivanje događaja u poetskojmašti Enesa Halilovića postajemje stimice sve više psihološko, amanje referencijalno, i to, s mno -go jasnih projekcija gle de metafo-ričkih značenja.

Uopće nas ne začuđuje što jeovaj pjesnik prepoznat od srpskeknji ževne kritike (naravno, ne kaome kokrvni potčinjenik, već kao us -p ješnik) te je u tom smislu i obilnohonoriran, primivši u kratkom raz-doblju dvije prestižne nagrade:“Bra nko Miljković“ i “Đura Jakšić“za najbolju pesničku knjigu 2011.god ine.

Zato što moram da se okrećem tamo kud vetar duva

Piše: Sead Begović

POLIS

Šta je meni što ja sanjam jedan grčki polis, mali, slavljem izidan i zagledan u more? Kapije tog polisa vazda otvorene, za putnikei zaljubljene. U njemu zakonik u mermer urezan, izdignut do ljudskog oka, kao u Gortini. I četiri broda na mirnom moru, tri da trguju, a jedan da gusare goni. U hramu najtiši neko o pravdi da zbori, a vladar padežima da ne gađa. Jedan teatar za tragediju, sve kuće za komediju i žito da se u tom polisu uzima na reč. Robovi da su slobodni jednom Bogu da robuju. Na trgu da se glasa kao u Atini, ali obućar samo obuću da pravi, nikad tužbu da diže. I štitovi tvrdi da se kuju, kao spartanski. I vazda da su igre olimpijske da ne bi ratovi počinjali, a onaj što polje maratonsko pretrči nek javi da su planinari Olimp osvojili. Ponekad Homer u taj polis da svrati, za ep što kazuje da mu se plati. Šta je meni danas što ja o tome sanjam?

BUSTROFEDON II

Ispeo se petao na kuću,stao pred vetrokazkoji škripii pita petla limenog

Zašto ti ječiš?Zašto nikad ne pevaš?

A ovaj veli Zato što moram da se okrećem tamo kud vetar duva.

BUNAR IZ KOJEG MI JE PITI

Maku

Neki mudrac je iskopao dubok bunar u pustinji– našao je vodu.

On je taj bunar prozvao imenom Ponesi Uže.Pokraj bunara je ostavio kofu i otišao u legendu.Hodeći kroz dugačku pustinju putnici su ostajali bez vode.Jedina im nada beše taj bunar.

Ali, bilo je onih koji su na put poneli prekratko užei bilo je onih koji su znali za bunar, al ne i za ime njegovo.

Nekada nije dovoljno imati vodu.Nekada nije dovoljno biti žedan.

IZBRISANE VESTI

Moj otac, proučavao je kamen i čitao mu istoriju.Disao je u dve tamnice,hleb zarađivao u tri grada.Na planine se peo,sagradio dve kuće,voće kalemio,ponekad je i pevao.

Moj ded, zidar beše.Mostove gradio.Rano siroče ostao. Sadio ječam. Držao konje.Devet puta mu se vezivala creva.Sa deset prstiju desetoro othranio, ženu jedanaestu.Voleo je konje i orahe.

Praded moj, Redžo se zvao.Četiri čoveka ubio. Disao u dve tamnice – pet godina u Solunu.Jednu ženu ostavio – dosadila mu.Imao plave oči.

Njegov otac – Halil se zvao.Od njega je prezime nama.Ugalj je kopao.Toliko o njemu znamo.

A otac Halilov? Znamo tek da Emin se zvao. I znamo jednu trešnju što je zasadio.

Svi ostali su izbrisani spiskovi činjenicai izbrisane vesti. Sve do Adema koji je prognan iz raja.

136

MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA

Enes Halilović: Pesme iz bolesti i zdravlja

137

MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA

BEHAR 105­106

Spreman sam da u potomcima ostanemprost i premali zbir činjenica.Tamnicu nisam okusio – i nemam neku petlju.Još voćku nisam zasadio.Most nisam gradio, ni kuću nemam.A crevnu bolest nosim već godinama.

Kao novinar radim. Pitam za mišljenje gluplje od sebe.Dolaze mi nemoćni, od mene pomoć traže - javnu reč koja odavno nije pravda ni uteha.

Ponekad, sklapam slova u niz koji pokušava nešto da znači.

Belinu papira poštujem – šarm stvarne mogućnosti da se kaže nešto veliko.Belinu papira poštujem kao nevinost detetapo kome očevi pišu skraćene lične istorije i običaje koji blede.

Belinu papira poštujem, danas,dok mislim o prohujalim očevima

i o nekom dalekom, budućem

koji će doći možda za tri hiljade godina,koji će negde istresti zemlju i pepeo davno ohlađeni otkriti moja slovana jeziku koji tada niko neće znati.

On će držati list u ruci,on će držati možda baš ovaj list u ruci i pitaće se

da li je to poezija il zapis neki, nebitan, nikom potreban.

I mene to pitanje mori,jutrom i s večeri. Danas i uvek.

ŽAR

Držim li ga – tad prži me.Ispustim li ga – ispržen ja sam.

Danima evo,godinama,decenijama već

(od prvog koraka,čak od vriska prvog),

žar jedan gori na mom dlanu,

a zlousti,a zloprstivazda duvaju

i ruža vetrovatako je podešenada ga raspiruje vazda.

Danima evo,godinama,decenijama već

žar jedan na mom dlanu gori

i kud god idemprati me miris paljevine.

Da ga ispustim ( a mogu tosvakog časa),

da ga ispustim lako je:

lakše bih jeo,radioi pisao,

lakše bih milovao ženu i sina.

Svi što mi u žar duvajudoneli bi meleme razne da ga ispustim jednom samo.

Kunem se:dok žar na dlanu nosim,

nikad mirno ne jedem,nikad mirno ne spem

(žar prži, nikad ne spe).

Al za tren samo da ispustim ga,Ispušteno je sve.

KRASTA

U kafani bejasmo(a gde bi drugde – mladi i mrzovoljni),gledasmo sparušenu ruku kelnericei krastu koju nije skrivala,nastalu nasilnim gašenjem cigarete.

I pitasmo se, mi pesnici,da imamo kakavu spravu, da uveličamoonu krastu,

možda bi prekrasne oblike videli,izglačane kristaleili rascvetale korale,možda uspavan venac planina ili pupoljak.

Ili je svaki deo te kraste ružan kao i celina,jer, reče neko među nama, jadrađa samo jad.

Pa ipak,želeli smo da verujemo:

negde iza očaja porađa se lepota.

ZVEZDARA

13. presuda

Nakon operacije, nešto mesa i nešto krvi iz moje utrobe završi na đubrištu kraj bolnice.

U snu, obretoh se se na Saboru pasa.

Hiljade puštenih pasa oko mene, a ja u lancima. Sude mi za zločin - ubistvo jednog psa.

I rekoše da je dana tog i tog, pas taj i tajpojeo kraj bolnice meso iz moje utrobe,od mojeg jada otrovan - ostao na mestu mrtav.

I pročitaše optužnicu:Zato što je ovaj čovek živeo psećim životomkriv je za pseću smrt.

Psi u publici očekivali su pravdu i oštru kaznu. Behu prisutni i brojni psi iz sedme sile zbog velikog interesovanja javnosti.

Sudija, pas tužnih očiju, gledao me u oči.

Kada ste rođeni?Kad je nikao jedan zub vremena.

Da li ste osuđivani?Da. Na pisanje.

Recite nešto u svoju odbranu?Deo mene bačen je na bolničko đubrište,ali ja sam daleko, na đubrištu istorije.

Imate pravo na završnu reč.Reč je moja nezavršena.

Konačno, da li se kajete?Da. Vidim, nije lipsao neki pas sa pedigreomnego lutalica, kao ja.

Kriv je, saopšti porota i izrekoše kaznu:Nek pati kao do sada. Kud god da ide, dok god da živi,ljudi će na njega lajati, psi ga olajavati.

februar 2011.

PULA

Zanesen, pesnik ulazi u arenukao gladijator.

Brižan, arheolog čisti zidovekao mačka repom.

Umoran, galeb sedi na vodikao kokoš na jajima.

novembar 2007.

138

MLADA BOŠNJAČKA POEZIJA

139

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

Narativni okvir romana “Ka ta -rina kraljica bosanska“ ostvarenje kroz upotrebu povijesnih doku-menata, koji na razini metatemekorespondiraju s postmode r nistič -kim zahtjevom propitivanja onogašto se doista dogodilo, a kroz funk-ciju nefiktivnih tekstova, na krajuromana, razotkriva se prava isti-na o uroti i pogubljenju kraljaStje pana Tomaša Ko t ro manića iVojačinog posinka ko jeg su smak-nuli kako ne bi bio svj edokom kra-ljevog ubojstva. Iz p ožutjelih listi-na na svjetlo dana iz ađoše junacibosanskog sred njovjekovlja (Kot -ro manići, Kosače, bogumili, inkvi-zicija, itd.) koje autor u pojedinimsegmentima priče sijenči lirskimkoloritom, a na ontemskoj razinirazumijevanja ovaploti u bosanski(opći), ali i bilo koji pojedinačni(individualni) usud.

Dubravka Ugrešić u Knjizi“Ku ltura laži“ između ostalog is -tiče kako se u ime sadašnjosti vo -dio rat za prošlost, u ime buduć -no sti rat protiv sadašnjosti. Ka -jan u ovom romanu ne govori iz -ra vno o ratovima i okršajima ne -go u ime budućnosti želi prezenti-rati osnovna načela po kojima fu -nkcionira ne samo dnevno-politi-čka društvena scena nego i povi-jesna zbilja ovih prostora. Premate meljnim fabularnim elementi-

ma ovaj roman možemo odreditiro manom lika, iako je nastao napo vijesnom narativu u kojemu sene minovno zrcali i govor o identi-tetu, bilo govornika ili onoga o ko -me se pripovijeda. Autor je svje-stan kako se ne može govoriti obo san skohercegovačkom/boš nja č -kom identitetu bez ozbiljne refl e -k sije o traumatskim posljedica-ma identitarnih katastrofa u po -vi jesti, a posebno onih koje su sedo godile u kaotičnom vremenu90-tih godina 20. st.

Kajanova odluka da se uhvatiu koštac s poviješću upletenom usvijet još nesigurnije sadašnjostiizaziva niz pitanja. Jedno od njihje kako ući u problematiku povi je -sti, a da se u iskazivanje i oživ lja -vanje prošlosti umjetnički ug ra dei psihološke osobine lika/o v a , štose ne odnosi samo na romanes k -nu tehniku nego i na autorove os -jećaje duboko vezane za ono vre -meno, ali i za nedavno prošlo tu -rbulentno vrijeme ovih prostora,što bi značilo da ovaj roman imanaznaku i autobiografskog ro ma -na. Autor govori o srednjovjekov-lju, a u povijesnu priču, na stils -koj razini njenog uobličavanja,ug rađuje maštoviti mitski koloritkoji je opterećen zavjerama, lice-mjerjem, smaknućima, pro tje ri -va njima itd.

Kajan je liku Katarine Kosačepredodredio da bude inicijalnato čka konstrukcije narativnog id -e ntiteta, preko kojega će se refle -k tirati različiti identitarni oblicikoji služe za odgonetavanja uni-verzalnih vrijednosti čovjekovogop stojanja.

Iz bogate bosanske srednjovje-kovne povijesti, u romanu su sa motri lika izravno oslikana: Ka ta rinaKosača, inkvizitor don Fra ncisko iPaula. Ostali likovi: Stje pan To -maš, Ishak-beg, Ah med-paša He -rcegović, Mrvac, Je le na, Vojačaitd. posredno su prikazani i izve -de ni na scenu iz svijeta kraljičineautobiografije (sjećanja), a preds -ta vljaju temu razgovora kojeg vo -de don Francisko i Katarina, štozna či da su predočeni kroz dvijevi zure gledanja, vizuru bosanskekra ljice i vizuru inkvizitora, čiji suži votni stavovi već na početku uap solutnom razmimoilaženju.Am in Maalouf u knjizi “U ime ide -n titeta“ govori: “Ako je u nekoj sre-dini ugrožen je zik ili etnička pri-padnost, onda se ljudi divlje boreprotiv pripadnika vlastite vjere.“Katarina je do vedena u situacijuda brani pred predstavnikom krš -ć anske vje re, iste kojoj i sama pri-pada, svoj etnički identitet, onajkoji je u njenu osobnost ugrađenkroz niz stoljeća bosanske opstoj-

Čovjek bez domovineje mrtav čovjekIbrahim Kajan, Katarina kraljica bosanska, roman, Hena com, Zagreb, 2012.

Piše: Ajka Tiro Srebreniković

140

PRIKAZI I KRITIKE

nosti i koji u sebe apsorbira pata-rensku, kršćansku i islamsku kul-turnu trad iciju. Kraljičin identitetje po lisemičan, slojevitost povijes -nog vremena, prostora iz kojeg do -lazi odredio je ono što u biti onajeste, a jeste čovjek koji po s je dujevrlo visoki stupanj tolerancijeprema drugome. Katarina je kra-ljica, majka, supruga i izbjeg licate njen lik funkcionira i u okvirusociemskih figura kraljevstvo, obi-telj, izbjeglice. U iz rav nom suče-ljavanju sa don Franciskom (ink -vi zicija) Katarina (že na) našla seu situaciji da obrazlaže i brani pi -ta nja pravde, izdaje, ljubavi, do -moljublja, vjernosti itd. Autor jojje namijenio nezahvalnu ulogu dakao žena u vremenu “lo va na vje-štice“ bude brani te ljicom vlastiteosobnosti, obitelji i domovine. Up -ravo zbog toga Ka tarina osjeća ka -ko je njen identitet kao žene, ma j -ke i kraljice ugrožen. Vo di se okru-tni proces protiv krhke kraljice unjenoj po sljednjoj životnoj noći. Upitanju su personificirana kraljiči-na sta nja izolacije, očaja, besmi-sla, stra ha i neizvjes no sti. Katari-na, glavni lik ovog ro mana, svojuum jetničku afirmaciju ostvaruje umitskom svijetu, a au torova in ter -vencija na razini je zi ka, posebnoje zika simbola (me ta jezika) ovajro man stavlja u kontekst pos t mo -dernog vremena, či me se gra di be -s konačna semioza prim je njiva ukulturalnoj metodi iščitavanja te -k sta, iz čega proizilazi za ključakkako se radi o fu n kcio ni ranju raz-ličitih kulturoloških odnosa u ok -viru sučeljavanja li ko va don Fra -ncisko/Katarina, Bo sna /inkvizici-ja. Preplitanje ne fi ktivnih oblika -autobiografija, do kument, oporu-ka kroz tkivo fik tivnog ro ma n s -knog svijeta - mogli bi navesti nazaključak da ovo dje lo protu ma či -mo kao neprikosnovenu is tinu.

Ali, čitatelj is tinu kao ta k vu nemože dosegnuti zbog pripov j e da -čeve prisutnosti, umjetnič kog ob li -kovanja njegovih iskaza, vje štogza diranja u svijest i podsvije st li -kova.

Autor je priču smjestio u pros -tor Rima, u kraljičin izbjegličkistan, sa reminiscencijama na sre -t no vrijeme njenog djetinjstva imla d osti, provedenih u Bosni.Pri rodnost bosanskog prostora uod nosu na zatvoreni Katarinin iz -b jeglički stan u Rimu, ne preds -tavlja samo razlikovnu oznaku tadva prostora nego je i pokazateljdru štvenog stanja u dvjema sre -

di nama, ali i element koji upu ćujena odnos bosanski znak/in k vi -zicija. Autor tradicionalnu konce -p ciju lika, kao pokretača ra d nje,napušta. Katarini su se događajidešavali bez njenog udjela i djelo-vanja. Kraljica posjeduje is ta n ča -nu lirsku svijest i uznemireni os -jeć aj kako život sve više pada podvla st bezličnih sila. “Vlast be z li č -nih sila“ neki čitatelji će označitikao nesreću, a izraz taksirat jeona riječ koja, možda, najbolje od -go vara njegovom značenju, čijute žinu može razumjeti i osjetitisa mo bosanski čovjek. Kajan sene laća tematike srednjovjekovneBo sne zbog nje same nego zbogdu hovne zbiljnosti tog vremena.

U zadnjoj noći života kraljicabo sanska intenzivno proživljavasvoju prošlost. Katarina kategori-ju prostora sagledava iz pozicijeslo bodnog čovjeka, a kroz prizmuvla stite umjetničke sklonosti po -ku šava objasniti inkvizitoru što toznači ljepota, sloboda, pravda, lju-bav itd. Pojam inkvizitorove lje -pote, slobode, ljubavi je jednozna-čan, zarobljen u mreži krutog dog-matskog poimanja svijeta i čovjekau njemu. Kraljica svoju li rsku pri-rodu i potrebu za kreativnim ost -va ruje kroz umjetnički oblik, a in -k vizitor motive na kraljičinom sto -l njaku i dijelove njene autobiogra-fije ismijava. Pokušava Katarinaob jasniti kako je to jednostavni bo -sa nski vez..., motivi iz Bosne. Tu jei Kraljeva Su t je ska gdje je djecusvoju porodila, Šimuna i Katarinu.Inkvizitor se poigrava s nesretnomkraljicom pa će prokomentirati ka -ko je nje no tijelo u Rimu, a duh uBosni koje više nema. Katarinaod govara kako je čovjek bez domo-vine mrtav čovjek. U autobiografi-ji don Francisko prepoznaje samodokaze i potvrdu propasti bosan-ske državnosti. Hrabrost inkvizi-

Katarina pokušava objasniti dakruna, plašt i mač su samopredmeti, oni nisu Bosna, onjenoj vlasti odlučuju bosanskevojvode i stanak bosanski. Naove Katarinine riječi donFrancisko kroz srdžbu odgovara:“To je Oporuka. To jevjerodostojan dokument! Kakvabosanska gospoda? Stanak? Štovam je sad to?“

tor pokazuje u zatvorenom prosto-ru što je neprimjereno junačkom(epskom) vremenu u kojemu živi,gdje vodi pravi psihološki rat pro-tiv jedne žene i majke. Autor jegenerala inkvizicije, koji ima malesitne oči, i njegovu “hrabrost“ zau-vijek zarobio u tekst, predajući gasuvremenom čitatelju da na osno-vama moralnih i etičkih principado nese krajnju presudu, u nadi daće bilo koji oblik inkvizicije u bu -du ćnosti biti sankcioniran upravood strane osvještenog čitatelja.Ka tarinin ispitanik i tužitelj lice-mjerno joj je pružao pomoć u izbje-gličkim danima, a sve s određenimciljem. Don Francisko će prisilitiKa tarinu da potpiše presudu vlas -ti toj domovini kako bi Rimska Cr -k va polagala političko pravo na Bo -s nu.

Inkvizitor komentira kako senje gov bibliotekar Mateo namučiopri prijevodu nekih riječi iz kralji -či ne autobiografije, npr. stanak,da žd, mrganj, varda itd., a one di -je love koje je kraljica pisala na la -ti nskom jeziku komentira kako susjajni. Katarina pokušava objasni-ti da kruna, plašt i mač su samopre dmeti, oni nisu Bosna, o njenojvla sti odlučuju bosanske vojvode istanak bosanski. Na ove Katarini-ne riječi don Francisko kroz srdž -bu odgovara: “To je Oporuka. To jevjerodostojan dokument! Kakvabo sanska gospoda? Stanak? Štova m je sad to?“ Naime, Katarina jeu autobiografiju napisala da akose njen sin Šimun, koji je prešaona islam i dobio ime Ishak, ne od -re kne nove vjere vlast u Bosni pre -uzima Rimska Crkva. Majka je tozapisala samo za sebe, pisala u ti -šini besanih noći ko prijetnju i opo-menu nemirnom djetetu, ali svenapisano kod inkvizitora ima te -žinu, veću od izgovorenog. Na konpotpisivanja oporuke, na papir je

pala kraljičina suza. Shrvana i sla -ba komentira da joj je potrebanmir. Kako ga pronaći kad je u dušigor čina i potreba za pravdom? Ink -vi zitor se poigrava, komentirajućikako Katarina nije upisala u živo-topis svoje bizantsko, raško, plavo-krvno serbsko porijeklo. Kraljicaodgovara: “(...) da se ljudi nisu mi -je njali još bi bili u spilji.“ U ovomodgovoru skriva se tolerancija pre -ma drugome proizišla iz zasebnogku lturalnog identiteta njene Bo s -ne, sretnog susretališta kultura itradicija. Za kraljicu bosansku

pro žimanje različitosti ne pred-stavlja nikakav hendikep, naprotivi u srednjovjekovlju to je bio najja-či adut bosanskohercegovačke op -st ojnosti. Kulturolozi su s ret i suži-vot različitih kultura na zi vaju mu -lti k ulturalnost, multiko n fesio nal -nost i jezikom znanosti pi šu rado-ve na tu temu iz kojih lju di uče ozajedništvu, a bosanski čovjek jeoduvijek živio po principima mul -ti kulturalnosti i multikonfesiona-lnosti. Srednjovjekovni ink vi zitorkao i neki današnji inkvizitori čijiumovi funkcioniraju u okviru sit-nih interesa to ne mogu ili ne želerazumjeti.

Katarina u posljednjoj životnojno ći biva svjesna da su njena os -no vna ljudska prava na život, lju - bav, izbor itd. već davno bila us -kraćena. Komentira kako je vrije-me u kojem je živjela bilo vrijemekad su djevice slušale očeve, a

supruge muževe. Samo Bog slušasrca zaljubljenih. Bila je očev bru-šeni dijamant koji je imao cijenu.Udali su je za Stjepana TomašaKo tromanića, bosanskog kralja,bez njenog znanja i pristanka. Toje bio brak sklopljen iz interesa.Ispovijeda udana žena kako je bilostid. “Bosanski kralj je već imaoženu... I sina je imao.“ Razumjelaje prazni Vojačin pogled kad jedošla na Bobovac. Vojača je prise-gla Tomašu na vjernost po bosan-skom običaju, kao što su se svibosanski brakovi sklapali. Rimska

Crkva nije priznala paganski brakizmeđu Tomaša i Vojače. Uvjet daPapa prizna Tomašu krunu nadBosnom, a samim time i bosanskudržavnost bio je da napusti pata-rensku vjeru, patarene protjera tese ponovno oženi. I jedna i drugažena bile su gubitnice. Katarinase u zadnjoj noći života izjašnjavada je voljela svog muža, ali to iznje progovara tradicija. Tu izjavuopovrgava pojava Mrvca, mladićakojeg je uistinu voljela. Simbolikatunela koji se ukazuje na krajuKa tarininog života označava iluzi-ju o ponovljivosti ljudskog duha,što u biti predstavlja i svrhu čovje-kovog života. Svijet Kajanovogromana je težak jer nas prisiljavada dugo, ponekad i neugodno, pro-mišljamo o sebi i svijetu koji nasokružuje, a lakoća mu proizilazi izskoro zaboravljenog mitskog svije-ta i ljubavi prema čovjeku.

141

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

Preplitanje nefiktivnih oblika - autobiografija, dokument, oporuka kroztkivo fiktivnog romansknog svijeta - mogli bi navesti na zaključak da ovodjelo protumačimo kao neprikosnovenu istinu. Ali, čitatelj istinu kaotakvu ne može dosegnuti zbog pripovjedačeve prisutnosti, umjetničkogoblikovanja njegovih iskaza, vještog zadiranja u svijest i podsvijestlikova.

Esad Zgodić1, u svojoj novoj knji-zi Kultura patriotizma, kritički raz-matra standardna znanstvena i ne -z nanstvena shvaćanja patriotizma.Knj iga sadrži 4 poglavlja, obimnubi b liografiju i bilješku o autoru. Ba -veći se kontroverzama patriotizma,autor se pita je li patriotizam vrlinaili porok, raspravlja o euroatlants -kom i bosanskohercegovačkom kon -te kstu patriotizma2; o odnosu nacio -na lizma i patriotizma; o poimanjupa triotizma, o patriotizmu i politič -koj socijalizaciji, o psihologiji pa t ri o -ti zma, te o alternativnom shvaćanjupatriotizma.

Pojam patriotizma Zgodić, u analizi i poimanju pa t -

riotizma, eksplicitno ili implicitno,polazi od kulture kao vrijednosnogapitanja.3 I patriotizam je, poput kul-ture i identiteta, složena multidi-menzionalna, promjenljiva, struktu -r no razvojna društvena pojava –svje tonazorska, nacionalna, politič -

ka, ideologijska, moralna, vrijednos -na, kulturalna pojava. Može bitiego istički, pragmatički, nacionalisti-čki, militantni, umjereni, ekstrem-ni, altruistički, provincijalni, kozmo -po litski.

Dva su osnovna Zgodićeva pola-zišta u poimanju patriotizma:

Prvo, patriotizam je proizvoddruštvenih odnosa, unutar kojih seob likuju – patriotska svijest, pat rio -t ska osjećanja, patriotska volja, eti -ka patriotizma, patriotski identitet(345. str.).

Drugo, patriotizam podrazumije-va građansko-državljanski, odnosnocivilni patriotizam – patriotizam os -lo bođen, primjećuje Nenad Miščević,“... od konotacija podrijetla i krvi.“(345. str.)4.

Autor, u razmatranju patriotiz-ma, razlikuje i definira pojmove pa -t riotizam, lojalnost i legitimacija(246. str.).

Patriotizam je odnos odanostiprema državi (domovini/domolju-

blje, op. a.) kao državi, bez obzira napostojeći tip države, vrstu političko-ga režima (diktatorski, autokratski,demokratski), oblik vladavine (mo -na rhija, republika). (346. str.). (Pa t -ri otizam je i rodoljublje – ljubav pre -ma svome narodu, op. a.).

Lojalnost je eksplicitna ili pre -šu tna (implicitna) tolerancija posto-jeće vlasti u državi, spremnost da seravnodušno (pasivno) ili aktivno, po -državaju ili trpe institucije države injihove politike, bez otpora, sabota-že ili orijentacije na prevrat unutareta bliranoga političkog režima.(346. str.).

Legitimitet vlasti. Vlast se te -me lji na uvjerenjima (i pristanku,op.a.) građana da slušaju autoritetevlasti i pokoravaju se instituciona-lnom poretku. Promjenljivost i razli-čiti intenziteti vjerovanja čine pro-blem legitimnosti vlasti. Legitimno -st vlasti mora se stalno po tvrđi va -ti/do kazivati – vlast mora stalno do -ka zivati opravdanje vlastita postoja-

142

PRIKAZI I KRITIKE

Proturječno biće patriotizmaEsad Zgodić, Kultura patriotizma: o vrlinama i porocima jedne ljubavi, BZK “Preporod“, Sarajevo, 2011., 384 str.

Piše: Fahrudin Novalić

1 Esad Zgodić je redoviti profesor na Fakultetu političkih naukaUniverziteta u Sarajevu na predmetima Historija socijalne i poli-tičke misli u Bosni i Hercegovini i Savremene teorije vlasti. Višegodina predavao je Uvod u politologiju i, nakon što je promijenjennaziv i koncept toga predmeta, i Opštu politologiju. Nadzirao jerealizaciju nastave iz predmeta Retorika, sudjelovao u realizaci-ji nastave predmeta Demokratija i ljudska prava kao i programapostdiplomskih studija na više fakulteta. Na postdiplomskomestudiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu predavao je i bioodgovorni nastavnik na predmetima Globalizacija i nacionalniidentiteti, Političke ideologije, Savremene političke teorije i Teo-rije militarizma.

2 Je li, i u kojoj mjeri je, Bosna i Hercegovina država bez patriotiz-ma? Riječ je, prije svega, o vremenu tijekom rata 1992.-1995.godine i nakon njega u postsocijalističkoj i dejtonskoj Bosni i Her-cegovini, kada se, posebice, u političkom javnom mnijenju snaž-nije i agresivnije pojavljuje ethos nacionalnih i nacionalističkihpatriotizama. Bosanskohercegovački patriotizam, ponajviše,određuju nacionalni i vjerski identiteti naroda koji žive u BiH, ali

on ima i svoj podijeljeni identitet i lojalnost. Korijeni takvapatriotizma su, poglavito, u vjekovnoj averziji prema Bosni i Her-cegovini prožetoj političko-nacionalističkim ideologijama. Njego-va su obilježja vulgarno-iracionalni antipatriotizam primitivneisključivosti i poricanja smisla Bosne i Hercegovine kao države ibosanskohercegovačkoga patriotizma kao više univerzalne politi-čke, kulturne i moralne vrijednosti. Odnos pojedinačnoga, poseb-noga i općega u političkoj nacionalnoj, kulturnoj i religoznojstrukturi Bosne i Hercegovine može biti i međusobno uvažavanjei intersubjektivno komuniciranje, a ne samo isključivost i mržnjakoja ponekad poprima i obilježja tribalizma i tribalističkogapatriotizma.

3 “Kultura se može“, kaže T. S. Eliot, “najjednostavnije opisatikao ono što život čini vrijednim življenja.“ (u: Terry Eagleton,Ideja kulture, Zagreb, Jesenski i Turk, 2002., 135. str.).

4 Miščević, Nenad (2004.): Patriotizam i nacionalizam; u: Pri-morac, Igor (2004.), priredio, Patriotizam, Zagreb, KruZak,163. str.

nja kroz građansko povjerenje u njusa mu. U svrhu vlastita legitimira-nja – da podanicima bude prihvatlji-va, vlast koristi različita sredstva ime tode – moć medija, funkcionira-nje vlastite ideologije, moć autorite-ta – pojedinaca, političkih stranaka,re ligijskih organizacija i njihove hi -je rarhije, državnih institucija s ci -ljem uvjeravanja građana u vlastitulegitimnost.

Za vlastito legitimiranje vlast ko -ris ti i instituciju patriotizma obrazo-vne svijesti (350. str.). Obrazovnasvi jest je svijest koja zna što su i uče mu su supstancijalne svrhe samedr žave iz čega se izvodi i poimanjepa triotizma kao patriotizma obrazo-vane svijesti.

Od više vrsta patriotizma kojeZgo dić analizira, ističemo sljedeće če -tiri – teološko, republikansko, us ta v -no i kozmopolitsko shvaćanje.

Teološka shvaćanjapatriotizma

Poput svjetovnih shvaćanja pa t ri -otizma u društvenim i humanistič -kim znanostima, teološka shvaćanjapa triotizma kreću se unutar recepci-je ključnih komponenti običajnogapa triotizma, dodajući im utemeljenjebožanske volje i neizostavnoga au -toriteta teološkoga socijalnog na uka,uključujući i etiku dužnosti žrt vo va -nja za domovinu. I učenjaci krš ćan s -ko ga socijalnoga nauka i islamskiuče njaci patriotizam shvaćaju kaovje rsku vrlinu i svetu dužnost, a nekao porok (187.-197. str.). Sažeto će -mo razmotriti odnos islama i pa t rio -tizma.

Zgodić u bosanskohercegovač komshvaćanju odnosa islama i pat rio -tizma polazi od stajališta dvojice is -lamskih učenjaka – Kasima Do b ra čei Mehmeda Handžića. “Islam je...“,podsjeća Dobrača, “po svojoj su štini,internacionalna vjera, vjera za svenacije, učenje i veze, koji prelaze gra-nice nacija i koji nalaze i okupljajusvoje sljedbenike iz svih na roda svi-jeta. Tako islam zapravo izgrađuje

širu nadnacionalnu zajednicu, kojabi se mogla nazvati islamski ili Boži-ji narod... koji dakle nema svoje og -ra ničene domovine ili nacije jer pri -pada svim nacijama i njihovim do -mo vinama. Zato se islam ne možepo istovjećivati ni sa jednom nacij -om...“. (192.-193. str.). Dobračaodmah podsjeća da islam nije ravno-dušan prema naciji, ali osuđuje na -cionalizam koji uspostavlja i progla-šava egoizam i kult nacije. “Takaveks tre m ni nacionalizam“, kaže Do b -rača, “u islamskoj literaturi nosiarapski naziv asabijje.“ (193. str.).

Prema Mehmedu Handžiću, pa t -rio tizam je “...prirođena ljubavprema svome narodu i svome zaviča-ju...“ (194. str.). Zgodić, u takvom dis-kursu o patriotizmu, primjećuje dase u muslimanskoj patriotskoj ljuba-vi mora održati “ravnoteža između

vjere i svjetovne odanosti domovini.“(195. str.). “Za pravilan lju dski iislamski život“, naglašava Dobrača,“potrebno je obadvoje (do mo vina ivjera, op. a.). Toga valja da je svje-stan svaki musliman.“ (195. str.).5“...nacija, (tzv., op. a.) umjereninacionalizam, domovina i patrio ti -zam, priznaju se za vrijednosti spoji-ve sa islamom.“ (196. str.).

Islam, vrijednosno-normativno,za g ovara i preporučuje intersubjek -ti vne odnose sa svojim sugrađanimarazličitih vjera, nacija i ideologija.To je osnovni uvjet građanske soli -da rnosti i prijateljstva, ali i uzročno-posljedično – osnovna pretpostavkazdrave političke, državne i opće dru-štvene zajednice. “Dobar muslimannema i ne smije imati mržnju premadrugima (i različitima, op. a.).“, citi-ra Zgodić Dobraču (196. str.). Je litako uvijek u praksi, uključujući idobroga pripadnika bilo koje vjere?Što znači: “dobar musliman“, “dobarkršćanin“, “dobar židov“...? Što zna -či, općenito, “dobar čovjek“? Odgovormožemo potražiti polazeći i od shva-ćanja konstruktivnoga patriotizma,o čemu će biti riječi u ovome tekstuu razmatranju pojmova konstruk-tivni patriotizam, kozmopolitskipatriotizam, kritički patriotizam.

Republikanski patriotizam.“Jedan od temeljnih elemenata re -pu blikanski shvaćenoga patriotizmaje ljubav prema zemlji-državi kaopolitičkoj zajednici slobode. Takvo se“stajalište izvodi iz poimanja vezaizmeđu individua kao građana,nacije kao etnokulturne i države kaopolitičke zajednice.“ (205. str.).

143

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

Dobrača odmah podsjeća daislam nije ravnodušan premanaciji, ali osuđuje nacionalizamkoji uspostavlja i proglašavaegoizam i kult nacije. “Takavekstremni nacionalizam“, kažeDobrača, “u islamskoj literaturinosi arapski naziv asabijje.“

5 Nameće se pitanje: Može li pojedinac, zakojega neki misle da nije vjernik, biti pa -t riota, ukoliko se istinski moralno pona-ša, živi, radi i djeluje, uključujući i uzor-nu odanost domovini, narodu i zavičaju?A takvih je bilo uvijek, posebice onih kojisu dali i svoj život za domovinu. Ili: Moželi netko biti istinski patriota koji doslje-dno ne živi vjeru, nego to čini manifesta-ciono, a u njegovom životu i radu prevla-dava licemjernost, prijevara, nepravda,kriminal?

144

PRIKAZI I KRITIKE

Ustavni patriotizam je patrioti-zam kao patriotizam spram ustavomustanovljene slobode. Dolf Sternber-ger kaže: “Bit stremljenja ustavnedržave jest osiguravanje slobode.“(209. str.). Primjeri su iskustva Švi-carske, Sjedinjenih Američkih Drža-va... – multijezične, multietničke,(mu ltikonfesionalne, a s time i multi-kulturalne op. a.) zemlje čije građaneujedinjuju njihovi ustavi i patriotskaosjećanja koje imaju spram tih usta-va. Pritom se ne smiju, kako to nala-žu Sternbergerovi i Habermasoviuvidi, “do kraja obezvrijediti ili elimi-nirati smisao i značenje etničkihidentifikacija i nacionalne kulture.“(210. str.). Svaka zemlja ili zajednicazemalja, po sebi, ima u tom smislu isvoje specifičnosti.

Kozmopolitski patriotizam.Postoje poteškoće u definiranju koz -mo politizma, ali proces kozmopoliti-zacije svijeta života neprestano na p -re duje. Kozmopolitska ideja, posebi-ce, se počela razvijati nakon Drugo-ga svjetskog rata, a prekretnica je bi -lo suđenje ratnim zločincima. Re -cepcija aktualnih kozmopolitskihvrij ednosti jesu dostojanstvo i jedna-ka vrijednost svih ljudi, povezanostizmeđu međunarodnoga prava i mo -rala, uspostavljanje regionalnih iglo balnih sistema upravljanja, te sveizraženije uvjerenje da javno do bro iplanetarna međuovisnost zah ti jevausaglašenu međunarodnu akciju,kao što su opasnosti i strah od ekolo-ških, ekonomskih, teroristič kih i inihrizika (228.-229. str.). To je po ticaj zanovo kozmopolitsko shva ća nje svijetai njegovu recepciju u praksi.

U poglavlju Alternativno shvaća-nje patriotizma, Zgodić razmatra ikulturu kritičkoga patriotizma.

Kritički patriotizam“U vrijeme rata najbučniji pat ri -

oti postaju najveći profiteri.“, rekaoje August Bebel.

Patriotizam je za mnoge postaosredstvo mitologiziranja i manipuli-ranja u ostvarivanju pragmatičnihinteresa, ponajviše, lažne avangarde

koja sebe smatra besmrtnom i neza-mjenjivom. O lažnoj avangardi lažnevječne države – o lažnom patriotiz-mu, na primjeru Republike Hrvat-ske, Vlado Gotovac kaže:

“Državni Hrvat uvijek je ispra-van, nedodirljiv i na usluzi vlasti; pr -o tiv njega su samo neprijatelji Hr va -tske; nepopustljiv je jer je uvjet njego-va postojanja – onemogućiti drugevrijednosti;...“ “Državni Hrvati prog -las ili su se avangardom fatamorgane‘vječne Hrvatske’, i onda taj simboli-čni kapital pretvorili u devizni, kori-steći sve ostale sugrađane kao sred-stvo bogaćenja.“6 Ovakvi primjeri la -ž noga patriotizma planetarna su po -java, a najaktualniji su u zemljamatzv. tranzicije i privatizacije.

“Kada i pod kojim pretpostavka-ma kritika vlasti jest patriotska kri-tika, koje i kakve kritike možemosmatrati izrazom i potvrdom kriti-čke kulture patriotizma? (357). Kri-tička kultura patriotizma je samoona kritika “koja se odnosi na vladi-ne ili nevladine politike s kojima seugrožava sam opstanak države ilinjeno bivstvovanje kao slobodne dr -ža ve. Sve ostale tipove kritika vlastipripadaju drugačijim, a ne patriot-skim diskursima“ (357. str.).

U svojoj socijalnopsihološkoj stu-diji Autoritarna ličnost (1950.), Th.Adorno, et al., pisali su o “teorijskimrazlikama između ‘pravog’ i ‘lažnog’patriotizma. Pravi patriotizam jedefinisan kao ‘ljubav prema zemlji iodanost nacionalnim vrednostimakoja je bazirana na kritičkom razu-mevanju’. ...lažni patriotizam je oka-rakterisan nekritičkom krutošću,slaganjem s autoritetima i odbaciva-njem drugih.“, citira Zgodić NebojšuPetrovića (359. str.).

Razlikujući patriotizam i nacio-nalizam, socijalni psiholog Irvin Sta -ub sa suradnicima, zagovara pot re burazlikovanja dvaju tipova domolju-blja – konstruktivno i slijepo. PremaStaubu, konstruktivno domoljublje

predstavlja orijentaciju i recepciju na‘kritičku odanost’ naciji – usmjereno -st na stalno preispitivanje i kritizira-nje postojećega stanja. Slijepo je do -mo ljublje usmjereno na nekritičkupri vrženost domovini. Primjerice, au -to ritarnost je bitan izvor slijepog do -mo ljublja, a sposobnost i orijentacijapojedinca na afirmaciju individual -no sti i autonomiju unutar grupe, bi -tan je izvor konstruktivnoga domo -lju blja. (360. str.).

“Patriotizam podrazumeva podr -ža vanje svoje zemlje uvek“, misliMa rk Twain, “a vlade samo ondaka da to zaslužuje“, citira ZgodićDra gomira Anđelkovića (342. str.).

Prevladavanje lažnogapatriotizma

Procesom kultiviranja – procesi-ma demokratske političke socijaliza-cije, te javnoga građanskog djelova-nja, nužno je oslobađati kulturupatriotizma od nacionalističkoga pa -t riotizma, sveukupnog ideološkoginstrumentaliziranja političkih iinih prisila, te svekolikog iracionali-zma i manipulacije. To znači da se“...patriotizam iz puke prirodnečinjenice...“ razvija u građanskuvrlinu, citira Zgodić Arteta Aurelia,koja ne bi potcjenjivala tuđe i zajed-ničko (343. str.). Riječ je o kultivira-nju javnoga mnijenja i prevladava-nju proturječnoga bića patriotizma,kritičkom, dosljedno odgovornomulogom – obitelji, predškolskoga iškolskoga sustava, znanosti, medija,političkih stranaka, crkava i vjer-skih zajednica, kulturnih i inih aso-cijacija, pojedinaca.

Kultura patriotizma, Esada Zgo-dića, ozbiljan je doprinos znanstve-nom istraživanju fenomena patriot-izma. Informativna je i edukativna,te poticajna i za buduća istraživanjapatriotizma. Može poslužiti struč-nom i znanstvenom krugu čitatelj-stva, kao i širem čitateljstvu, te pose-bice na studijima visokoškolskihustanova, ponajviše, fakulteta dru-štvenih i humanističkih znanosti.

5 Boris Beck, Bauk EU kruži Hrvats -kom, Zagreb, ZAGREBNEWS, 11. 01.2012., 5. str.

Stéphane Hessel je nepokoleb-ljiv subjekt-akter protiv konformiz-ma i ravnodušnosti. To se očituje iu njegovoj knjizi čiji je naslov izvor-nika Indignez Vous! (Pobunite se!).Knjiga je objavljena na fra n cus -kom, krajem 2010. godine, u njego-voj devedeset i trećoj go dini. Smi-sao je Hesselova dis ku rsa po vi je s -no djelovanje. “U pro tivnom os tajebezvremensko trajanje i ve ge ti ra -nje, tapkanje u mjestu praznogništa“, primjećuje Milan Kangrgau svojoj knjizi Smisao povijesnoga.

Tko je Stéphane Hessel? Rođen je u Berlinu 1917., član

Charles de Gaulleove OrganizacijeFrance libre (Slobodna Francu-ska). Kao Židova i heroja fra n cu s -koga Pokreta otpora, Gèstapo gadeportira u logor Buchenwald, od a - kle se spasio uoči vješanja. Na konzavršetka Drugoga svjets kog rataslužbovao je u francus koj di p -lomaciji i u tajništvu Ko mi s ije zaljudska prava u New Yor ku. Je danje od sastavljača UN-ove velikePovelje čovječanstva – Opće de k la -ra cije o ljudskim pravima. Bio jepod velikim utjecajem Sartrea, sta-rijeg školskog kolege, gorljivi je

slje dbenik Hegela još od 1939. go -dine, kada je ušao u École normalesu périeure, jednu od najprestižni-jih francuskih ustanova iz van su s -ta va javnih sveučilišta. Slu šao je ise minare Mauricea Me r leau-Pont -y ja o konkretnom is kustvu tijela inje gove interakcije sa osjetilima.(18. str.). Hessel, u knjizi, poziva nabe s kompromis nu – miroljubivu po -bunu i otpor.

Ravnodušnost je najgorestajalište

Autorova je stajalište jasno –moramo znati što nam temeljemljudskih i građanskih prava pri pa -da i, što je najvažnije – za to se,aktivnim sudjelovanjem, trebamoizboriti. Terry Eagleton, profesorengleske književnosti na Oxfords -kom sveučilištu, u knjizi Ideja ku l -ture, misli slično Hesselu, ka daupo trebljava termin kultura ra di -ka lne pobune. “Kultura nije sa moono sa čime živimo. Ona je ta ko đer,u velikoj mjeri, i ono za što ži vi mo.(156. str.). “... naši kulturalni rato-vi predstavljaju okršaje s če ti ri, ane s tri sudionika. Ako po s toji kul-tura kao uglađenost, kultura kaoidentitet i kultura kao ko me rci ja li -

za cija, postoji i kultura radikalnepo bune.“ (154. str.). No ve vrste do -mi nacije, u tom smislu, svjedoče inovim pojavama – od mi rotvornih iekoloških pokreta do ud ruga za lju -d ska prava, ka m pa nja protiv siro -ma štva i be s ku ć nika. Eagleton, uistom izvoru, smatra da je potreb -no: “Uzdići ku l turu iznad politike –da bismo na j prije bili ljudi, a ondagrađani – znači da politika moraproizlaziti iz dublje etičke razine...“(14. str.).

Svima, koji će živjeti u 21. sto -lje ću, Hessel preporučuje: “St va ra - ti znači oduprijeti se. Oduprijeti seznači stvarati.“ “‘Pobunite se’, na -po kon, dame i gospodo, sta ri ji iosobi to mlađi“, kaže on, “pro tivgolemoga jaza između ja ko siroma-šnih i jako bogatih koji je stalno u

145

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

Miroljubivom pobunom i otporom protiv konformizma i ravnodušnostiStéphane Hessel, Pobunite se!, prijevod: Sana Perić, predgovor: Predrag Matvejević, V.B.Z., Zagreb, 2011.

Piše: Fahrudin Novalić

Autorova je stajalište jasno –moramo znati što nam temeljemljudskih i građanskih pravapripada i, što je najvažnije – za tose, aktivnim sudjelovanjem,trebamo izboriti.

usponu, protiv aktualne međuna-rodne diktature financijskih trži-šta koja prijeti miru i demokraciji...‘Pobunite se’, u ime demokracije, ane ideologije.’“ He ssel poziva na ak -ciju u kojoj je gnjev motiv za miro -lju bivu pobunu i otpor, a ravnoduš-nost – najgore stajalište. “Kazati ‘jatu ni š ta ne mogu, snalazim se’: ta -k vim ponašanjem gubite jedan odbitnih sastojaka koji vas čini čovje-kom...“ (19. str.). Za takvu pobunu iakciju u njoj, autor prepoznaje dvavelika planetarna izazova. Prvi,golemi jaz koji postoji iz među jakosi romašnih i jako bo gatih koji stal-no raste; i drugi, lju dska prava ista nje u kojem se na lazi naš pla-net. Hesselova de mo kratska, hu -ma nistička, bioetička, socijalno -eko loška orijentacija i odgovornostpo tiču na izgrad nju i funkcionira-nje identiteta ot pora i projektnogaidentiteta čo vjeka. Hessel je u slje-dećem pri m jeru, dosljedno postup -io u du hu po znate misli:

“Ako želite promijeniti svijet,po čnite od sebe“

Ističući svoj gnjev u vezi s Pa les -ti nom, Hessel je sa svojom su p ru -gom 2009., posjetio Gazu i iz b jeg -ličke kampove koje je još 1948. po s -ta vila agencija Ujedi nje nih narodaza pomoć palestin s kim izbjeglica-ma (UNRWA), “u ko jima je više odtri milijuna Pa le stinaca koje je Iz -ra el protjerao s njihove zemlje...“(22. str.).

Povod za posjetu bila je izrael-ska vojna akcija “Lijevano olovo“na Palestinski teritorij, koja jetrajala tri tjedna – krajem 2008. ipočetkom 2009. čije su posljedice“...tisuću i četiri stotine mrtvih –uključujući žene, djecu i starce upa lestinskom kampu – naspramsvega pedesetak ranjenih na iz ra -elskoj strani. Dijelim zaključkejuž noafričkoga suca (RichardaGol dstonea, op. a.), inače Židova,

ko ji se čak naziva cionistom. Ne -po dnošljivo je to što Židovi i samimo gu počiniti ratni zločin“, kažeHe ssel (23. str.). Terorizam je zaHessela neprihvatljiv, ali priznaje:“... kada smo okupirani vojnimsnagama beskrajno nadmoćnimanašima, reakcija naroda mo že bitisamo nasilna“ (23. str.). Pita se jeli Hamasu koristilo to što je lansi-rao rakete na grad Sderot? “Odgo-vor je ne. Taj postupak ne služinjegovu cilju, ali ga možemo obja-sniti očajem Gažana.“ (23. str.).

“Možemo reći da je (svaki, pa idržavni, op. a.) terorizam oblik be -z nađa (i besmisla, op. a.)...“, po -tsjeća Hessel i ističe: “Ne bismo setrebali prepuštati beznađu, trebalibismo se nadati. Beznađe je po ri -ca nje nade. Ono je razumljivo, go -to vo bih rekao da je prirodno, aliipak nije prihvatljivo. Jer nji me nepo stižemo rezultate koje bi eventu -alno mogla proizvesti na da.“ (23.-24. str.). Hessel zastupa ideju ne -na silne nade – kao vla s ti tu konce -p ciju pravednije bu du ć nosti. Zatomoderna društva mo ra ju biti spo-sobna nadići sukobe uzajamnimrazumijevanjem i bu dnom strplji-vošću. Tako mi sli i djeluje Hessel.

A što je činiti ostatku čovječan-stva? Danas u svakoj zemlji, i usvijetu općenito, povoda za dobroorganiziranim i jakim građan-skim akcijama ima mnogo. Zatoje nužno živjeti kulturu miroljubi-ve pobune i otpora – temeljito i is -trajno, pojedinačno i masovno.Pro tiv – političke i ine kulture la -ži i tajnoga vladanja, protiv lice m -jerja, nepravde, korupcije i pohle-pe, siromaštva i bijede, socijalneneosjetljivosti, nepoštivanja ljud-skih i građanskih prava i sloboda.Protiv – otvorene i prikrivene ma -ni pulacije života, kojima se degra-dira Dostojanstvo Čovjeka, ali icijeloga živog i neživog svijeta.

146

PRIKAZI I KRITIKE

“ Hessel poziva na akciju u

kojoj je gnjev motiv za

miroljubivu pobunu i otpor, a

ravnodušnost – najgore

stajalište. “Kazati ‘ja tu ništa

ne mogu, snalazim se’:

takvim ponašanjem gubite

jedan od bitnih sastojaka koji

vas čini čovjekom...“

Nakon romana “Kopile Istan-bula“, Zagrebački nakladnik HE -NA COM donosi nam prijevod en -g leskog izvornika novog bestsele-ra nagrađivane turske spisatelji-ce Elif Şafak pod naslovom “Četr-deset pravila ljubavi“. Rođena,od rasla i dijelom obrazovana naZa padu, znanstvenim i književ -nim interesom autorica gradi ipro dubljuje svoj turski i islamskiidentitet. Prisutna u oba svijeta,kako profesionalno, na akadems -koj, publicističkoj i književnoj ra -zini, tako i samim življenjem, Şa -fak nadahnuto, no istodobno pa ž -lji vo i odgovorno gradi mozaikvla stitog složenog identiteta.

Svoje zavidno znanje i razumi-jevanje sufijske tradicije ovim jedjelom dočarala kao istinski pro-življeno osobno čitanje. Roman“Če trdeset pravila ljubavi“ ute -me ljen je na autoričinoj identifi-kaciji s pričom o duhovnoj ljubaviderviša Šemsa iz Tabriza i sufij-skog alima i pjesnika MevlaneDže laluddina Rumija, pa prijevodro mana nosi podnaslov “Roman oRumiju“. Snažna uloga Šemsa izTabriza u nadahnutoj preobrazbifakiha Rumija u pjesnika Rumijaokosnica je svih odnosa u roma-nu, pa bi podnaslov “Roman o Še -msu“ bio, vjerojatno, primjereni-ji. Mnoštvo je dramaturški me đu -uv jetovanih situacija i njihovihkrajnje šarolikih nositelja - likovasvih razina tradicionalne druš t -

vene ljestvice – kojima Şafak bru -si četrdeset pravila Šemsove “vje -re ljubavi“ dokazujući njihovuživotnu zamislivost i ostvarivost.Do duhovnog ganuća dovest ćeŞafak čitatelja nadahnutim Šem-sovim govorom protiv svakog ob -li ka formalizma ili divno prene -se nom alegorijom o “duhovnimča šama“, kojom su se Šems i Ru -mi prepoznali kao tragaoci za is -ti nskom spoznajom i ljubavlju.Svako putovanje, reći će Şafak,za počinje i završava u duši. Ono -ga koji voli, ljubav mijenja. Volje-ti možeš samo ako svladaš, pobi-jediš, “usmrtiš“ svoj nefs, svojego. Jer “ako smo ista osoba prijei nakon što smo voljeli, to znači

da nismo voljeli dovoljno“. Bog je -st prisutan i posvećen je svakomeod nas pojedinačno. No svako odnas mora naučiti takvim Ga i ra -zu mijevati.

Vjerujući da je moguće i u su -v remenosti promijeniti se putempravila Šemsove vjere ljubavi,au torica ovu srednjovjekovnu pr -iču kontrastira paralelnoj suvre-menoj priči, “sapunici“, kako ju jena predstavljanju knjige okarak-terizirao Branimir Pofuk, o neza-dovoljnoj sredovječnoj obrazova-noj američkoj kućanici. Ona dola-zi u susret s pričom o Šemsu i Ru -mi ju preko suvremenog romano -pi sca, zapadnjaka koji je islamprigrlio putem tesavvufa. Prati-mo, dakle, isprepletena dva ro -ma na. Pošto je roman strukturi-ran kao niz svjedočanstava raz-nolikih i brojnih likova, svih pisa-nih u prvom licu jednine, začu-dna je autoričina sposobnost uži -v ljavanja u potpuno različite ulo -ge. Gotovo bipolarna, rekli bismo.Nisu, naime, samo likovi i pričeudaljeni osam stoljeća i tisućamakilometara, nego su i razumijeva-nja pojma ljubavi i posljedičnogoso bnog i društvenog moralamno go udaljenija nego li to kont -rast dviju povijesno i zemljopis noudaljenih kultura ima zahtijeva-ti, iako autorica sugerira parale-lizam duha vremena 13. i 21. sto-ljeća u smislu netrpeljivosti, stra-hova od rata i drugačijeg kao i va -

147

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

Slijedi li ljubav pravila?Elif Şafak, Četrdeset pravila ljubavi, HENA COM, Zagreb, 2012.

Piše: Senad Nanić

İpek Çalışlar, spisateljica, no -vi narka, poznata turska intele k -tualka, nakon tiska biografije At -a türkove žene Latife Hanım, bi va2006. optužena i procesuirana ra -di “uvrede oca domovine”; su d -bina koju dijeli s nekih se d a m de -se tak suvremenih turskih in te le -k tualaca, pisaca, prevoditelja, re -datelja, izdavača, među ko ji masu Orhan Pamuk i Elif Şa fak. Vi -še od pola stoljeća nakon At atü r -ko ve smrti, sve do nedav no, čitavniz “verbalnih delikata” u raspo-nu od genocida Armenaca i jedin-stva republike pa do osobe prvogpredsjednika, državni re p re sivniaparat je tabuizirao. Ça l ışlar, većpočetkom sedamdesetih, ‘usudilase’ opisati, između os talog, bijegAta türka preodje ve nog u čador(že nskoj odjeći) na kon pokušajaza vjere 1923. - zasigurno jedanod neprobavljivih de talja iz životan a rodnog heroja.

Kemal Paša je zasigurno bioje dan od najvažnijih i najkontro-verznijih državnika 20. stoljeća.Us prkos neosporivoj osobnosti,po litičkom talentu, prepredeno-sti, okrutnosti i hrabrosti, čitaju-ći Mangovu upečatljivu visoko p -ro fesionalnu studiju u izvrsnom

prijevodu, teško je oteti se dojmurevolucionarnog scenarija kojinam se u bezbroj epizoda pričinjanekako poznatim, koji nadilazipro tagonistu poput priče u kojojmu je ‘tek’ dodijeljena glavna ulo -ga i koja nam uvijek nanovo, go -to vo poput priručnika, pripovije-da ono što Curzio Malaparte na -zi va već poznatom “tehnikom dr -ž avnog udara”. O čemu je, da kle,riječ u Mangovoj knjizi? Osimnasilnog moderniziranja dinasti-čkog, multietničkog, feudalnog iteokratskog Carstva, Atatürk ra -di kalnim etničkim čišćenjem urekordnom roku uništava ono što

pa ja za ljubavlju. Suvremeni esk -a pizam glavne junakinje, naime,prije je čedo mučnine eg zi ste n ci -ja lizma nego li se može pri pisatisuvremenom čitanju kla sičnogmi stičnog pojma odricanja oddra ži i vezanosti uz ovaj svijet uime ljubavi. Je li moguće da se una šim suvremenim životima us -lo ženih porijekla, identiteta iusa mljenosti - pomirba odvija tekgo lim trpljenjem temeljnih razli-ka u svakome, subjektivitetu po -na osob, pa i po cijenu održanjako herentne osobnosti, bez stvar-nog razrješenja i istinskog duhov-nog rasta? Mora li multikultural-nost biti tako psihološki neodrži-va jer kroz riječi stalno motrimo iautora?

Jezik je lijep. Ne opterećujućiprekomjerno suvremenog čitate-lja sufijskom i islamskom termi-nologijom, tekst ne gubi okus ori-jentalne priče stare osam stolje-ća. No problem je pred urednicuNerminu Husković i prevoditelji-cu Mirnu Čubranić iznesen činje-nicom da je izvornik pisan engle-skim jezikom, a ne turskim. Takoi niz tesavvufskih i općih islam-skih termina ne slijedi dosljedansustav refleksije u jezik prijevo-da, iako taj jezik poznaje odgova -ra jući sustav već stoljećima, iliba rem od Preradovićevog “Muje -zi na“. Tako u turskom, bosans -kom i hrvatskom pravilno reflek-tirani izvorni nefs preko prijevo-da s engleskog u ovom slučaju po -s taje neprihvatljivi nafs. U prije-vodu ispravno reflektirana Božjaimena er-Rahman i er-Rahim su -p rotstavljaju se halife Harunane ispravno reflektiranom imenuar-Rašid. Analogijom, nitko u Bo -sni ne kuha spagete, već u bosan-ski jezik preko dalmatinskog go -vora ispravno reflektirane špage-te. U slast!

148

PRIKAZI I KRITIKE

Atatürkova biogafija: teško razdvajanje činjenica odlegendi

Očuh domovineAndrew Mango, Atatürk – Biografija tvorca moder-ne Turske, prijevod i pogovor dr. Dino Mujadžević,Golden Marketing, Zagreb, 2011., 591 str.

Piše: Mirko Sladek

Masovna strijeljanja, smrt, bijedakao rezultat deportacije grčkogstanovništva s obale Male Azije,nadopunjeni dolaskom“Tribunala neovisnosti” uSamsun 1921., slanje koljačapoput “Hromog Osmana” iokrutnog Nurettin-paše u oblastikurdskih Alevita, izazvalo jezgražanje Zapada do čijegmišljenja je Atatürku naravnobilo stalo.

149

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 105­106

je stoljećima prije njega na tompodručju bila okosnica osman-skog dijela naslijeđa Rimskog Ca -r stva: etnička i kulturna elimina-cija Grka i Armenaca, u to vrije-me većinskog stanovništva Ana -do lije, a potom i manjina poputKu rda te stvaranje laičke nacio -na lističke republike.

Tisućljetni suživot Armenaca imuslimana nestao je početkom20. stoljeća u jednom naraštaju.Kada je 1919. započela njegovavo jna kampanja u Anadoliji glav -ni izvanjski izvor novca i zalihabi li su ruski boljševici iz ‘paralel-ne’ revolucije sa svim gore nave-denim ciljevima, metodama, teh -ni kom, inozemnom potporom, ra -z ličitom ideološkom platformom,ali gotovo istim rezultatima. Ma -so vna strijeljanja, smrt, bijedakao rezultat deportacije grčkogsta novništva s obale Male Azije,na dopunjeni dolaskom “Tribuna-la neovisnosti” u Samsun 1921.,slanje koljača poput “HromogOsmana” i okrutnog Nurettin-pa -še u oblasti kurdskih Alevita, iza -z valo je zgražanje Zapada do či -jeg mišljenja je Atatürku narav -no bilo stalo. Godine 1922., nadan pada bastilje, pukovnik Mou-gin organizira prijem u Ankarigdje se povlače paralele izmeđutu rske i francuske revolucije, noveć početkom rujna vojska ulazi uSmirnu. Armenska je četvrt na -padnuta odmah, a novoimenova-ni vojni zapovjednik Izmira Nu re -ttin osobno izbacuje grčkog arhie-piskopa Hrizostoma iz guverne-rove rezidencije kojega masa lin-čuje pred očima francuske patro-le. 13. rujna u (opljačkanom) ar -me nskom dijelu izbija požar kojiuni štava tri četvrtine grada, apoš teđuje tek tursku i židovskučetvrt. U izvještaju zastupnicimaan karske skupštine početkom

stu denog Kemal Paša požar Izmi-ra uopće ne spominje, ali u pismujednom prijatelju Latifa Hanımcitira njegov komentar za vrijemekatastrofe: “Neka gori, neka sesru ši”. Mango citira dnevnik na -ci onalističkog novinara koji priz -n aje da su požar začeli i namjer-no širili pljačkaši uz blagoslov“za drtog fanatika i demagogaNu rettin-paše”.

Zapadna Anadolija, najbogati-je i najrazvijenije područje Tur-skoga Carstva bila je u ruševina-ma kao rezultat filogrčke politikepremijera Lloyda Georgea, dok jeAndrew Ryan, dragoman britan-skoga visokog povjerenstva op ra -v davao britansku politiku tvrdećida je pokušavala zaštititi kršćan-ske zajednice. Sve je završilo nji-hovim uništenjem, a na upadljivna čin nalikuje onome što se po s -ljednjih desetak godina u tomsmi slu događa u Iraku, Egiptu iSiriji.

Što se tiče islama, Atatürkovoru šenje kalifata, zatvaranje der-viških tekija, sve do radikalnogtotalitarizma i diktata narodnesku pštine čak i u pitanjima odije-vanja (Vlada 25.11.1919. donosiza kon (!) kojim određuje “šeširkao zajedničko pokrivalo glavetu rskoga naroda... i zabranjujeob i čaje tome suprotne”…), njego-va strahovlada - osim što je para -le lna s dobro poznatim srodnimli kovima toga razdoblja u teoriji ipraksi, i nemilosrdnim nasiljemnad vlastitim stanovništvom uime nacionalne socijalističke id e -o logije s primjesama progresisti -čk og politikantskog fraziranja(“napredak”, “budućnost”, “jedna -ko st”, “sloboda” i sl.) - nakon uda -ra na manjine obara se u prvomre du na ‘povijesnog neprijatelja’.Još kao mladi časnik turske voj-ske Kemal Paša njeguje kontakte

Čitav niz mitobiografskihobrazaca neodoljivo asocirajuviše program negovjerodostojnost službenepolitičke hagiografije: nepoznatdatum rođenja; nakon dolaska navlast službeno utvrđen 19.svibnja, do danas u Turskojslavljen sletovima na stadionu izvan “Dan mladosti”; podprijetnjom visokih zatvorskihkazni negiranje ili samospominjanje armenskoggenocida; zabrana derviškihredova; progon religije iz javnogaživota; pretvaranje džamija itekija u muzeje; ukinućesultanata i kalifata (1924.);uvođenje modernog tj.zapadnjačkog načina odijevanja ilatiničnog pisma; članstvo utajnim društvima inacionalističkim grupacijama

150

PRIKAZI I KRITIKE

s europskim tajnim službama.Susret s Lawrencom od Arabije1913. u Jeruzalemu samo je je -dan od glamuroznih biografskihde talja, oni manje poznati dajuiz među ostalog naslutiti britan-sku prisutnost unutar granicaCa rstva te pripremanje i financi-ranje eutanazije “bolesnika naBo sporu”.

U mladosti pohađa vojnu aka -de miju u Solunu i Bitoli, otac Al -ba nac, majka Makedonka, musli-mani. Encyclopaedia Judaica ci -tira kao izvornik mnoge solunskeŽidove koji ‘iz prve ruke’ svjedočenjegovo doehmensko podrijetlo,tj. pripadnost očeve obitelji krip-tožidovskoj kabalističkoj sekti sauporištima u Solunu i Smirni, či -je korijenje seže sve do sredine17. stoljeća i do tzv. lažnoga mesi-je Šabbataja Zwija (Zevija). Neja-snoće oko identiteta njegova stv a -

r nog oca, za “oca svih Turaka”neobična svjetla kosa i plave oči,nepostojeći dokumenti njegovaro đenja uništeni u katastrofal-nom, za neke podmetnutom poža-ru povijesne jezgre Soluna u kolo-vozu 1917., koji pretvara u prah ipepeo dvije trećine grada, pletuoko njega mrežu tajanstvenosti i

vještih manipulacija u rasponuod ideološkog redateljstva cen-tralnog komiteta stranke “Jedin-stvo i napredak”, sve do novijihteorija zavjere.

Jednostranački vojnopolicijskirežim nakon progonstva sultanaMe hmeda VI., kao i njegova ne -raz jašnjena smrt, vjerojatno tro-vanjem, u talijanskom izgnan-stvu San Rema, samo još upotpu-njuju niz neriješenih, priličnomračnih zagonetki oko nastankamo derne Turske republike. Ma n -go citira sjećanja Atatürkova pri-jatelja Nurija Conkera kada muje prilikom jedne pijanke u Solu-nu ‘obećao’ da će ga učiniti premi-jerom. Na Nurijevo pitanje što ćeon biti, Kemal Paša je odgovorio:“Osoba koja imenuje premijere”.

Čitav niz mitobiografskih ob ra -zaca neodoljivo asociraju više pro-gram nego vjerodostojnost službe-

ne političke hagiografije: nepoz-nat datum rođenja; nakon do laskana vlast službeno utvrđen 19.svibnja, do danas u Turskoj slav-ljen sletovima na stadionu i zvan“Dan mladosti”; pod pri jetnjomvisokih zatvorskih ka zni negira-nje ili samo spominjanje armen-skog genocida; zabrana derviških

redova; progon religije iz javnogaživota; pretvaranje džamija i teki-ja u muzeje; ukinuće sultanata ikalifata (1924.); uvo đenje moder-nog tj. zapadnjačkog načina odije-vanja i latiničnog pisma; članstvou tajnim društvima i nacionalisti-čkim grupacijama kao “Mlada Tu -r ska”, “Domovina i sloboda”, “Je -di nstvo i napredak”, koje već u na -slovu nose višestruki déjà vu; vo j -ni čin maršala; privatna jahta Sa -va rona ( tur: “Labud”); mnoštvovila, a prije svega kult ličnosti:gra dovi, trgovi, parkovi, kolodvori,mo stovi, novčanice s njegovim li -kom dugačak su i bolan niz repre-sivnim državnim aparatom sve donaših dana programiranog i silomnametnutog bespoštednog po -litičkog idolopoklonstva. Ma n gove li kako je u Atatürkovu živo to pi -su teško razdvojiti činjenice od le -ge ndi, “a upravo je on bio njihovgla vni autor”. Ali sigurno ne i jedi-ni.

Nedavno se predsjednik RecepT. Erdoğan, u govoru pred člano-vima svoje konzervativne stran-ke, javno ispričao za agresiju tur-ske vojske na Kurde 1937. i1938., zračne napade i vojnu in -va ziju na kurdska područja i ma -so vna strijeljanja nakon toga uis točnoj Turskoj pri čemu jeprema procjenama pobijeno okoče trnaest tisuća Kurda. Erdoğanje te događaje definirao kao “je da -n od najtragičnijih i najbolnijihdogađaja naše novije povijesti”.Početkom siječnja 2012. uhićen jegeneral İlker Başbuğ pod optuž-bom da je kao član ultranaciona-lističke tajne organizacije “Erge-nekon” pripremao državni udar.Po prvi puta od osnivanja Turskerepublike jedan šef Glavnog sto-žera došao je u zatvor pod optuž-bom zavjere bez da je to pokrenuovojnopolicijski aparat...

U mladosti pohađa vojnu akademiju u Solunu i Bitoli, otac Albanac,majka Makedonka, muslimani. Encyclopaedia Judaica citira kaoizvornik mnoge solunske Židove koji ‘iz prve ruke’ svjedoče njegovodoehmensko podrijetlo, tj. pripadnost očeve obitelji kriptožidovskojkabalističkoj sekti sa uporištima u Solunu i Smirni, čije korijenje sežesve do sredine 17. stoljeća i do tzv. lažnoga mesije Šabbataja Zwija(Zevija). Nejasnoće oko identiteta njegova stvarnog oca, za “oca svihTuraka” neobična svjetla kosa i plave oči, nepostojeći dokumentinjegova rođenja uništeni u katastrofalnom, za neke podmetnutompožaru povijesne jezgre Soluna u kolovozu 1917.

151BEHAR 105­106

S perzijskog preveo Namir Karahalilović

MMOOČČVVAARRAA((GGĀĀWWXXŪŪNNĪĪ))

DDžžaa’’ffaarr MMooddaarrrreess SSaaddeekkii((ĞĞaa‘‘ffaarr MMooddaarrrreess SSāāddeeqqīī))

rroommaann

152

ROMAN

1.

Sa ocem i nekoliko mlađih ljudi – ne sjećam setačno koliko ih je bilo, a samo sam jednog pozna-vao: bio je to Golčin, učitelj četvrtog razreda mojeosnovne škole – kupao sam se u rijeci Zajanderud ugradu Isfahanu. Bila je noć i nebo je bilo vedro, bli-stao je Mjesec za vrijeme uštapa. Samo nas nekoli-ko bili smo u vodi. Ni izvan vode niti u njoj nije bilonikoga drugog. Na nevelikoj udaljenosti vidio semost Sijosepol, bio je osvijetljen mjesečevom svjet-losti. Skoro sve je bilo osvijetljeno: drveće na obali,ograda uz trotoar ulice Pahlavi Rudhane; čak se izadrveća vidio i oštri vrh planine Soffe. Voda je bilatopla. Mirna. Kao neki veliki bazen. Ali to je sasvimsigurno bila rijeka, i to Zajanderud. Voda mi jedosezala do vrata. Stajao sam. Svi smo stajali uvodi. Gledali smo naokolo i pričali.

Otac reče: “Uživajte, momci! Ova rijeka jenaša. Uživajte koliko vam duša želi!”

Jedan od ljudi, Golčin – zapravo sam ga takoprepoznao – pokaza na Sijosepol i reče: “Jesu li ioni prolazi naši?”

Svi se nasmijaše. Samo se otac i ja nismonasmijali. Otac se naljutio. I sâm sam bio čuo daprolazi ispod lukova mosta nisu baš dobro mjesto,pa sam se i ja naljutio.

Kasnije, otac skoči na glavu, zaroni i malodalje izroni iz vode.

Golčin povika: “Ne idi predaleko! Tamo ima vir.”Otac s osmijehom reče: “Ne brini. Poznajem

ovu rijeku kao vlastiti džep.” I opet zaroni.Čekao sam da negdje ponovo izroni iz vode.

Ali ništa. Pomislio sam da je možda otišao jakodaleko, znao sam da ima velik dah. Ili da moždahoće da se našali s nama, i ukaže se negdje dru-gdje. Okrenuo sam se ukrug i zagledao unaokolo.No od njega nije bilo ni traga. Vidio sam da onimomci ništa ne primjećuju. Pričali su, ponekadjedni druge prskali vodom i smijali se.

Dvomio sam se da li da im išta kažem. Plašiosam se – ako kažem i nadignem dreku, smijat će mise. Moj otac nije bio neko ko bi se mogao utopiti.Tada sam ugledao nekog: stoji na obali, mašerukom i nešto dovikuje. Prišao sam bliže. Bila je tomajka. Bilo je čudno da je bez čadora i u širokimhlačama koje je odijevala pred spavanje, razbaru-šene kose. Nikada nisam vidio da je bez čadora iza-šla iz kuće. Bilo je jasno da se tek probudila i ovamodošla pravo iz kreveta. Izašao sam na obalu. Majka

je govorila: “Opet ste u vodi? Ujutro – voda; uveče– voda; i kad je vrijeme i kad nije – voda.”

2.

Bio sam posve mokar. U prvi sam mah pomi-slio da sam pomokrio u krevet. U djetinjstvu samto činio kad god bih sanjao vodu. No od djetinjstvaje bilo prošlo mnogo vremena – bile su mi dvade-set četiri godine – i već odavno više nisam mokriou krevet. Mnogo godina nakon što sam prestaomokriti, kad god bih sanjao vodu, još u snu bi meobuzeo strah i pokušavao bih da se probudim. Jošu snu, u bilo kojem njegovom dijelu, ustajao bih iskakao gore-dolje, da se probudim. A kad bih seprobudio, uvidio bih da samo što nisam pomokrioi da moram skočiti na noge i odjuriti u klozet.

Dobro je prošlo. Bio sam se samo oznojio.Nisam mogao da se prisjetim da li sam u vodi –vodi iz sna – stao na noge i skakao gore-dolje. Takoje bilo zbog topline vode. Kad bih od straha stao nanoge, bilo je i mokro i hladno, i baš zbog te hladno-će bi me obuzimao strah. No, u vodi iz ovog sna nijebilo ni traga od mokrine, niti od hladnoće. Ta vodabila je hladna ili topla tačno koliko i moje tijelo.Nisam je osjećao. Možda sam zbog odraza Mjesecau njoj, ili odraza mosta, ili boje i oblika koji je imala,shvatio da je to voda. Stvarno – je li se u njoj odra-žavao Mjesec? Ne sjećam se. Šta još? Kakvog jeoblika bila? Kakve boje? Čak sam zaboravljao i štasmo radili u toj vodi. Trebao bih zapisati ovaj san.Ne bih smio dopustiti da ga zaboravim.

Od hladnoće me uhvatila drhtavica. Bio samsav mokar od znoja. I baš ta mokrina mi je pomo-gla da se napregnem i ustanem iz postelje. Pažlji-vo, da nekog ne nagazim, prošao sam izmeđupostelja prostrtih u sobi, otišao u kuhinju i upaliolampu. Pri svjetlu kuhinjske lampe, na stolu Haša-jara, mog sustanara-pjesnika koji je spavao upostelji ispod stola, našao sam pero i papir. Ušaosam u kuhinju i zatvorio vrata. Sjeo sam kraj pro-zora, na hladnu stolicu poljske proizvodnje, i brzozapisao odsanjani san.

3.

Naš stan imao je samo jednu sobu. Kad bi seotvorila ulazna vrata, ušlo bi se u jednu veliku sobukoja je bila i hodnik i gostinska soba, a i radna i spa-vaća i dnevna. Uz tu sobu bila je priljubljena jedna

mala kuhinja. U jednom uglu sobe stajao je radnisto i Hašajarova – koji je sebe smatrao pjesnikom –mala biblioteka; u drugom uglu su bile postelje; au trećem je bio ormar, većinom ispunjen Hamido-vom odjećom. Hašajar i ja smo imali sasvim maloodjeće i jako rijetko smo se dotjerivali – Hašajarzato što je bio pjesnik, a ja zato što sam uvijek imaomanje para od njih dvojice, a jednu godinu nisamimao ni posao. Hamid je svaki dan odijevao čistu iurednu odjeću, mirisao se i brijao, pošto je htio dase oženi. On je već tada bio muž svoje buduće žene.No, kako nije mogao naći stan pod kiriju, a i da jemogao kirija je bila toliko visoka da sa službeni-čkom platom (i on i Hašajar bili su službenici) nijemogao iznajmiti zaseban stan i sa ženom se smje-stiti u njemu, trenutno je boravio u toj sobi s namadvojicom. Hašajar – koji je, kao i svi pjesnici, imaodugu kosu i brkove što su mu prekrivali usne –govorio je da je oženjen poezijom i da je, kako bisam znao reći, poezijin muž. Iako je ta kuća izgle-dala kao kuća samaca, jedini neoženjen u njoj biosam ja. Kad bismo tražili stan, svi su govorili: “Neizdajemo samcima.” S koliko smo muke, na kraju,pronašli tu kuću, i kako su nam je nevoljko izdali, aporodice u susjedstvu – misleći da smo samci –poprijeko su na nas gledale. Pošto smo kiriju dijeli-li na tri dijela, niko nije plaćao previše. Ali, bilo namje baš tijesno. Kad neko od nas jednu noć ne bidošao kući, ili bi otišao na put, druga dvojica bi seradovali jer bi imali više prostora za kretanje. Namoju nesreću, njih dvojica su većinu noći bili kodkuće i nikada nisu putovali. Hamid je čak i svojuporodicu, koja je bila u Isfahanu, obilazio od godi-ne do godine – jer je ovdje bio okupiran zadaćomda se oženi – a Hašajarova porodica ionako je bila uTeheranu, i on se ovdje bio sklonio samo da bi pisaopoeziju. Ja sam veći dio te godine – od njenogpočetka pa do jeseni – bio u Isfahanu i nisam bioplatio svoj dio kirije, ali to mjesto sam još uvijeksmatrao svojom kućom. (Njima dvojici bio samobećao da ću ubrzo naći posao i postepeno isplatiticijeli svoj dug.) Po svaku sam cijenu želio biti uTeheranu, a znao sam da me niko neće pustiti ni ujednu drugu rupu u tom gradu.

Te noći kad sam sanjao onaj san, bio je poče-tak januara, sedam dana prije godišnjice očevesmrti. Od prošle godine do te noći sanjao sam gabezbroj puta, i u Teheranu i u Isfahanu; ali, samojednom-dvaput sam zapamtio šta sam sanjao.Ujutro, kad bih se probudio, ili uveče, kada bih se

153

ROMAN

BEHAR 105­106

prenuo iz sna, sjećao sam se svih snova; no, tokomdana, ili čim bih opet zaspao, sve sam zaboravljao.Znao sam samo to da stalno sanjam oca. Bilo jeveć neko vrijeme kako sam želio da zapisujem tesnove, ali bi me obuzela lijenost i nisam to radio.Htio sam da sebi razjasnim kakve to snovesanjam, i zašto ne mogu da se oslobodim sjećanjana njega, koje me je sada već gadno mučilo.

Kada sam zapisao ono što sam zapamtio odsna, i kada sam nekoliko puta pročitao ono štosam napisao, sjetio sam se još mnogo drugih stva-rih i silno sam želio da zapišem i njih. Oprezno, danikog ne probudim, otišao sam i iz sobe ponovodonio papir. Sjeo sam na stolicu poljske proizvo-dnje – koja se već bila zagrijala – i počeo dapišem. Upaljena lampa i moje prisustvo poreme-tili su mir bubašvaba u kuhinji. Prvo su bezglavojurile tamo-amo; no, kasnije su se na mene privi-kle i počele mi se verati uz noge kako bi mi poka-zale da, ako budem kao dobro dijete sjedio u uglui ne budem ih gnječio nogama, nemaju ništa pro-tiv mene. Shvatio sam šta mi žele reći; pustio samda se uzveru i nisam obraćao pažnju na njih.

4.

Prvo čega sam se sjetio bilo je nešto što sedesilo prije nekih deset godina. Bilo je rano jutro is ocem sam išao na rijeku. Nekoliko puta sedmi-čno, rano ujutro, izlazili bismo iz kuće s namjeromda odemo u hamam,1 i umjesto u hamam zaputi-li bismo se na rijeku. Otac je volio da se, rano uju-tro, prije izlaska Sunca, kupa u rijeci. To mu jepopravljalo raspoloženje. Dok bismo išli premarijeci, uvijek bi glasno pjevao ovu pjesmu, za kojune znam da li ju je sam spjevao, ili neko drugi:

“Hoću da odem i skinem se s opijuma,Na rijeku da idem i vježbam jutrima.”

Možda je otac nekada pušio opijum i ovu pje-smu pjevao još od tih vremena; no, ja ga nikadanisam vidio da puši opijum. Pušio je samo cigare-

te i pio rakiju. Nekada je, umjesto “rijeku”, govorio“dvoranu”.2 No većinom je govorio “rijeku”. Moždaje ova pjesma nastala u dvorani, a on je, pošto jeišao na rijeku, umjesto “dvoranu” govorio “rijeku”.

Majka nije znala da, umjesto u hamam,idemo na rijeku. Nije joj se dopadalo što se mi –to jest, otac – kupamo u rijeci. “To rade nudisti”,govorila bi. Sjećam se, kad su se jednom žučnoprepirali, majka je upotrijebila baš riječ nudisti.Htjela je reći da uglednom čovjeku kakav je otac,svojevremeno najbolji krojač u gradu, ne priliči dase nađe u blizini kojekakvih tipova i da se idekupati u rijeci. Ta rasprava završila je u majčinukorist, i otac je obećao da više neće ići. Majka jetakođer govorila da to nije dobro ni za njegovozdravlje. Otac je bio sitan i mršav; no, jutrom je,bez po’ muke, u ledenohladnoj vodi junački zama-hivao rukama i nogama. Majka ga nikad nijevidjela kako se kupa. Kad bi izlazio iz vode nijedrhtao, niti je imalo žurio da se osuši. Rikao jepoput lava – recimo, lava bez grive i debelogvrata, čija su izbačena rebra ispod bijele kože iza-zivala gađenje; mahao je rukama gore-dolje;vježbao sa kabadeom i milom;3 okretao se ukrug;pravio sklekove. Majka to nikada nije gledala.Govorila je: “Šta ako te takvog vidi neko od tvojihmušterija?”

Nije znala da u to doba jutra na obali nije bilonikoga. Nije znala ni da otac više nije imao mušte-rije, kako je ona umišljala. Možda joj otac nije nigovorio; no, ja sam znao da više nije imao mušte-rije, kako je majka umišljala. Još u djetinjstvu samčuo da je otac bio najbolji krojač u gradu. Ali kada,to nisam znao. Možda kada se majka udala zanjega – a i majka se tada za njega udala baš zbogtih mušterija koje je spominjala, i zbog toga što jeon bio najbolji krojač u gradu, a ne zbog njegasamog. Jer, otac nije imao ništa što bi se majcidopalo. Ništa njegovo nije joj se sviđalo. I bilo ječudo da se udala za takvog čovjeka. Nikada nije-dno od njih nisam pitao kako su se upoznali (asada je prekasno da pitam), ali mislim da je majka– ili neko od članova njene porodice (pošto ne

znam ni da li je otac ikada šio žensku odjeću ilinije) – bila njegova mušterija. Majka je smatralada potiče iz poznate gradske porodice. Njenaporodica bila je od onih brojnih i dugovječnihporodica koje su živjele u velikim starim kućamašto imaju hašti,4 biruni,5 andaruni,6 panđdari,7

sedari8 i hiljadu drugih besmislenih prostorija;kućama koje su sada urušene i rasparčane međunasljednicima. I svi su živjeli zajedno, a mahala sezvala po njima (i dan-danas se zove po njima). Au ono vrijeme, kada nije bilo automobila, u čitavojmahali samo su oni imali mazgu i kretali se jašućije (ovo zadnje rekla je sama majka).

Oboje su bili stari kad su se uzeli. Otac je biostariji. Majka je bila debela ali uvijek bolesna, jerse stalno srdila na oca. Poslije mene više nijeimala djece. Kasnije sam od strine čuo da je, poštoviše nije mogla imati djece, presvisnula i umrla.Nikada nisam vidio moje tetke, daidže, niti bilokoga od rodbine s majčine strane (zato što oninas, to jest oca i mene, nisu ubrajali među ljude, eda bi pokazali zanimanje za nas). No, čuo sam i daje presvisnula i umrla zbog oca. Kako god bilo, svisu se slagali oko toga da je presvisnula i umrla.

Međutim, presvinula je i umrla bez razloga,jer je otac mnogo popuštao i imao puno obziraprema njoj (dok ona nije imala nimalo obziraprema ocu). Otac je tek ponekad, uveče, s prijate-ljima odlazio na obalu rijeke. Prostrli bi štagod ina mjesečini, ili – ako mjesečine nije bilo – podsvjetlošću uličnih lampi, pričali i pjevali. Na krajuvečeri, pri povratku kući, usput bi galamio i man-gupisao se. Zar su večernji provod i šetnja obalomrijeke mogli proći bez galame i mangupisanja?Možda su kod nekoga i mogli, ali kod mog ocanisu. On svoje večernje šetnje bez mangupisanjanije smatrao potpunim. Ali kad bi stigao kući, jad-nik bi ušutio. Glavu bi zabio u pod i od umora dojutra spavao k’o top. Onda bi na red došla majčinagalama. A nije bilo galame bešćutnije i bolnije odtih ženskih galama. Govorila je: “Šta će biti ako teu takvom stanju vide komšije, ili neko od tvojihmušterija?” Jadnica, zbog tih je izmišljenih

1 Javno kupatilo. (Prim. prev.)2 U izvorniku je ostvarena igra riječi pomoću dviju po obliku sličnih imenica: 1.

rudhune, to jest kolokvijalnog oblika imenice rudhane, u značenju “rijeka”; 2.zurhune, to jest kolokovijalnog oblika imenice zurhane, što je naziv za dvora-nu – obično manje površine – u kojoj se upražnjavaju drevni iranski sportovi.(Prim. prev.)

3 Kabade i mil su nazivi za sprave koje se koriste u drevnim iranskim sportovi-ma. (Prim. prev.)

4 Osmougaoni prostor u dvorištu, ispred kućnih vrata. (Prim. prev.)5 Dio kuće u kojem mogu boraviti gosti. (Prim. prev.)6 Dio kuće u kojem mogu boraviti samo ukućani. (Prim. prev.)7 Soba sa pet vrata prema dvorištu. (Prim. prev.)8 Soba sa troje vrata prema dvorištu. (Prim. prev.)

mušterija presvisnula i umrla. Već neko vrijeme mušterija je bilo malo, ili

barem malo onih pravih, koji naruče odijelo sprslukom. Tada je već rijetko ko nosio odijelo.Ljudi su većinom naručivali samo hlače ili donosi-li odjeću na prepravku. Otac u početku nije prihva-tao da radi prepravke; ali kasnije, kad je posla bilomanje, bio je prinuđen i da prepravlja. Majci nijegovorio da ima manje posla. Nije joj govorio ništa,i baš zato ona ni o čemu ništa nije ni znala. Nika-da nisam vidio da njih dvoje razgovaraju kao ljudi.Ili bi se, bez glasa i pokreta, šćućurili svako u svomćošku, pa je izgledalo da su posvađani; ili bi seprepirali i vikali jedno na drugo. Upravo zato samoboma rekao da su jadnici. Prvo sam to rekao ocu,jer je on imao obzira. Ali majka je samo umjela dazvoca, galami i svađa se. Otac je htio sve da zagla-di i okonča. Naprimjer, kad je počela prepirka okojutarnjih odlazaka na kupanje u rijeci, otac se pre-dao i rekao: “Dobro, više neću ići. U redu?” I tako jezavršio raspravu. Međutim, kasnije smo, pod izgo-vorom da idemo u hamam, rano ujutro izlazili izkuće i išli na rijeku. No, ja se nisam kupao. Stajaosam pokraj očeve odjeće i posmatrao ga. Moždame je otac baš radi toga i vodio sa sobom. Ne dabih stajao pokraj njegove odjeće kako je niko ne biukrao, u to doba jutra na obali nije bilo nikoga;već da ga posmatram. Ali ja sam išao s ocem, nijeme on vodio. Ja sam želio da ga posmatram. Akoje i on želio, opet sam to želio više od njega. Madami je bilo jako teško da se probudim u cik zore iidem s njim. A kad bismo se vraćali i ja bih pokva-sio glavu, kako bi majka mislila da smo išli uhamam.

5.

No, nisam se tih stvari sjetio one noći, nakonšto sam zapisao odsanjani san. Sjetio sam se jed-nog jesenjeg jutra, kada sam imao trinaest iličetrnaest godina – bila mi je zadnja godina osno-vne škole – i s ocem sam išao na rijeku. A tamo,nakon što smo preskočili ogradu koja štiti odpoplava i krenuli prema vodi, vidjeli smo da neko,s torbom u ruci, od obale ide prema nama. Već izdaljine je bilo uočljivo da je to neki kršan mladić.Kad je prišao bliže, otac mu reče: “Dobro jutro.” Utom trenutku sam ga prepoznao: gospodin Gol-čin, učitelj četvrtog razreda moje osnovne škole.Otac ga nije poznavao. Dopao mu se samo zato što

je izgledao kao rekreativac-ranoranilac, a pomokroj kosi i pomodrelim usnama bilo je jasno dase kupao u rijeci, pa mu je otac poželio dobrojutro. I ja rekoh: “Zdravo, gospodine Golčin.”

I Golčin i otac me u čudu pogledaše.“Poznaješ ovog gospodina?”, upita otac.“Bio mi je učitelj u četvrtom razredu”, rekoh.Golčin se osmijehnu. Spusti glavu i upita:

“Kako se zoveš, dječače?”Rekoh svoje ime i prezime. On klimnu glavom, pruži mi ruku i reče:

“Drago mi je.” Potom pogleda našu torbu i upitaoca hoće li se kupati.

Otac reče da hoće. Golčin reče da je ovo dobro mjesto za kupa-

nje. Isprobao je skoro sva mjesta na rijeci, a danasje po prvi put došao ovdje i vidio da je ovo mjestojedno od najboljih.

“Ja uvijek dolazim upravo ovdje”, reče otac. Ne sjećam se šta je odgovorio Golčin. Možda

je rekao: “Ja svakog dana isprobavam neko drugomjesto.”, jer od tog dana ga tu – gdje je, po njego-vim riječima, bilo jedno od najboljih mjesta narijeci – više nismo vidjeli.

Kad je htio da krene, pružio je ocu ruku. Otacmu reče: “Sreća nek’ te prati, junače!”

Kasnije me je pitao: “Onaj magarac je stvarnobio tvoj učitelj?”

Rekoh: “Da.”“Ne izgleda tako”, reče. I zaista nije izgledao. Priličilo mu je da bude

sportist ili pahlevan.9 U vrijeme kad sam bio nje-gov đak, kad bi zvonilo za kraj časa nije, kao drugiučitelji, odlazio u zbornicu da popije čaj; ostajaobi u razredu i djeci koja bi se skupila oko njegovekatedre pokazivao mišiće; ili bi na času pričao osebi, svojim podvizima. Ovo je jedna od njegovihpriča: Kad je tek bio napravljen čelični most i rije-čna voda je još uvijek prolazila kroz uski kanalispod mosta, pošto stubovi mosta još nisu bilizavršeni, s prijateljima se opkladio da će s mostaskočiti u kanal. Kanal je bio dubok najmanje osammetara i voda je – riječna voda – kroz njega pro-lazila pod velikim pritiskom. Bio je toliko uzak, avisina mosta toliko velika da je prijetila i opasnostda se onaj ko skoči s mosta na glavu zabije u

betonske zidove kanala i sebi prospe mozak. Ali,naš je učitelj s te visine skočio na glavu i nije uda-rio ni u šta, niti se utopio, jer je bio veliki junakkojem u čitavom gradu nije bilo ravna. Pričao jejoš i kako je nekoliko puta spasio one koji su seutapali u rijeci, pa kako je nekoliko puta bio zah-vaćen riječnim virovima i kako se s prijateljimakladio da će na jedan ulaz u vir zaroniti, a da će nanjegov drugi ulaz izroniti. I to je činio. Samo je onmogao to izvesti.

Tog dana, od kada sam ga vidio na obali padok smo se vratili kući i doručkovali, i sve doknisam stigao u školu i svoj razred, razmišljao samo tome šta bi rekao kad bi me opet vidio. Rekohsebi da bi prvo što bi pitao zasigurno bilo to da lisam se i ja kupao s ocem. A ako bi pitao to, rekaobih da, naravno, jesam. Jasno je da bi mi se kosa,dok bih stigao do škole, osušila. Njegova kosa istotako. Jedini dokaz da sam se kupao bilo bi to dame je tog istog dana ujutro vidio na obali s ocem,za koga je bilo očito da je išao na kupanje. Naprvom odmoru odjurio sam do četvrtog razreda isačekao da vidim hoće li izaći ili neće. Većina djeceizašla je iz razreda. Sa djecom koja su ga okružilaizašao je i on. Prišao sam i glasno, kako bi krozdječiju galamu do njega doprlo, rekao: “Zdravo.”

Rekao sam to toliko glasno da je čuo. Okrenuoje glavu i dobro me osmotrio. Potom je klimnuoglavom i uputio mi osmijeh bez ikakvog značenja,baš kao i osmijeh na obali. Nije me prepoznao nijutros ni sada.

6.

Sutradan uveče, kad su moji sustanari zaspali,opet sam uzeo pero i papir i otišao u kuhinju.Morao sam upaliti lampu. Svjetlost je prolazilakroz staklo iznad vrata i osvjetljavala sobu. Moglaje probuditi moje sustanare i od toga sam strepio.Nisam htio da me Hamid ili Hašajar vide u tom sta-nju – kako pišem – jer to ranije nisu vidjeli i bilo jemoguće da bi mi se smijali, mada nije bilo ama bašničega smiješnog. Ni ja se uopće nisam smijaoHašajaru kad bi on nešto pisao, i trudio sam se dane podižem buku. No, za razliku od mene, kad godbi bio kod kuće i vidio Hašajara u tom stanju –kako piše ili govori poeziju – Hamid ga je zadirki-vao i galamio, i nije ga puštao da radi. Ponekad bis njim i raspravljao. Njihove su rasprave bile smije-šne, ali meni nije bilo mrsko da ih slušam. Uz svu

154

ROMAN

9 Onaj ko se bavi drevnim iranskim sportovima,prije svega tradicionalnim iranskim hrvanjem.(Prim. prev.)

njegovu tupavost, Hamid je ponekad umio rećistvari koje i nisu bile baš bez veze; ipak, većinom jeometao i govorio koješta na vlastitu sramotu. Znaobi, naprimjer, prigovoriti: “Zašto si u toj i toj pjesminapisao pijetao, a ne patka? U čemu bi bila razlikada si napisao patka?” Ili, naprimjer: “Zašto si napi-sao viče, a ne kliče?” Hašajar bi odgovarao: “Zatošto mi se tako hoće; zato što viče, a ne kliče; zatošto je riječ o pijetlu, a ne o patki.” Hamid bi se zai-natio i rekao: “Ne, siguran sam da kliče; siguransam da je riječ o patki.” Hašajar bi rekao: “Ko si ti dabudeš ili ne budeš siguran?” Hamid bi rekao: “Štase to tebe tiče ko sam ja? Ko si ti?”

Hašajar bi se isprsio i rekao: “Ja sam pjesnik.”“Ko kaže da jesi?”“Ja.”“Dobro, onda sam i ja.”“Gdje su ti pjesme?”“Ja ne pišem pjesme.”“Pjesnik koji ne piše pjesme nije pjesnik.”“Onaj ko nije pjesnik a piše pjesme – isto

tako.”“Ko kaže da ja nisam pjesnik?”“Ja.”“Ko si ti?”“Pjesnik koji ne piše pjesme.”“I bolje ti je da ne pišeš!”“A tebi je bolje da priznaš da su ono što ti

pišeš švrljotine, a ne pjesme.”“Siguran sam da su to pjesme.”“A ja sam siguran da onaj ko umjesto patka

napiše pijetao, i umjesto kliče viče – piše švrljoti-ne, a ne pjesme.”

Na svu sreću, Hamid je u kući bio jako malo,pošto je uglavnom po čitav dan tragao za svojombudućom ženom i uveče bi kući došao samo daprespava. Ja sam većinom bio kod kuće, i kakonisam volio rasprave Hašajar bi mi ponekad čitaosvoje pjesme. Naravno, iz njegovih pjesama ništanisam razumio; tek neke od njih bi mi se dopale, aneke ne. Međutim, nisam znao zbog čega su mi sedopadale, odnosno zbog čega nisu. Ni objašnjenjakoja je Hašajar davao nisu ništa razjašnjavala. No,pazio sam da to ne primijeti, jer mi se više sviđalonjegovo uvjerenje da je ono što čita poezija i da jeon pjesnik, nego same pjesme. Do sada nije obja-vio nijednu pjesmu, iako ih je napisao mnogo. Aliimao je namjeru da, prije svih drugih pjesama,objavi jedan spjev kojeg još nije bio završio i nakojem je upravo radio. Po njegovim riječima, bio

je to ambiciozan i veliki posao koji će moždapotrajati godinama, od kojeg zavisi njegova sud-bina. Kad bi ga mogao privesti kraju onako kakoželi, postao bi neko; a ako ne mogne, bit će pjes-nik kao i svi drugi pjesnici. Namjeravao je čitavuhistoriju Irana, iransku kulturu, pa čak i geografi-ju – sve planine, rijeke, puteve i pustinje – smje-stiti u taj veliki spjev. Kako je sam govorio, tematog spjeva bilo je traganje za nečim što je oddavnina postojalo u ovoj vodi i zemlji, u zraku kojiudišemo; nečim što se kroz historiju uspjelo oču-vati uz sve nedaće koje su na Iran nahrupile i sti-glo je do nas, kako bismo ga prenijeli onima kojiće doći poslije nas. Šta je bilo to nešto, ni sam nijeznao. Govorio je da zna šta je, ali nije mogao unekoliko riječi, rečenica, pa ni u jednoj-dvije pje-sme, iskazati šta je to. I baš zbog toga je pisaotako veliki spjev. Čitav spjev pisan je radi toganečeg. Govorio je: “Ako hoćeš da shvatiš šta je tonešto, morat ćeš pročitati čitav spjev.”

7.

Otac se nije utopio u vodi – umro je za stolomu svojoj krojačnici, radeći. Bilo je prošlo godinu ipo kako je majka presvisnula, i on je živio sam. No,ponekad je navraćala tetka i pospremala mu.Tetka je govorila da on već neko vrijeme ne bi tre-bao ići na posao jer je bio toliko bolestan i bezvo-ljan da je teško i hodao. Koliko god je tetka nava-ljivala da ne ide na posao i na neko vrijeme (dokmu ne bude bolje) pređe u njihovu (tetkinu) kuću,ništa nije vrijedilo. Tetka nije mogla ostaviti svojukuću, preći kod oca i tamo ga njegovati (mada je,kad je otac umro, žalila što to nije učinila). Otac jebio zadrt čovjek. Tetka je upotrebljavala tu riječ igovorila: “Baš tom svojom zadrtošću majku ti jedoveo dotle da presvisne.” Do zadnjeg trenutkanije prešao u tetkinu kuću, niti je digao ruke odposla. Tetki je rekao: “Ako ne budem išao naposao, i ja ću presvisnuti kao ona jadnica.” I otac jeprihvatao da je majka presvisnula. Ali nije prihva-tao da ju je on do toga doveo. Govorio je: “Sama je(to jest, majka) dovela sebe dotle da presvisne.”

Otac je umro s glavom i rukama spuštenim nasvoj krojački sto, držeći u ruci krojačke makaze, snogama na podu. Tijelo mu je bilo toliko slabo ilahko da nije moglo da ga prevagne i obori napod. Nekih sat-dva niko nije ni znao da je umro;nije imao nijednu mušteriju, niti ga je iko tražio. U

podne, kada vlasnici zatvaraju radnje i idu naručak, vrata njegove radnje bila su otvorena; prinjihovu povratku s ručka – isto tako. Otac nikadanije ručao u radnji jer nije bilo nikog da mu kuha,niti je on sam umio kuhati. Vlasnik jedne odsusjednih radnji se zabrine; ode i vidi da se otacpružio na svoj krojački sto, i tako ostao.

Tih dana radio sam u jednoj knjižari. Bilo jetek tri-četiri mjeseca kako sam našao taj posao. IzIsfahana su telefonom javili Hamidu. Pošto u kućinismo imali telefon i niko nije znao gdje radim(jer sam ili bio bez posla, ili povremeno negdjeradio), ako su iz Isfahana htjeli da mi jave neštovažno, nazvali bi Hamidov ured. Kako je Hamidpoznavao mog oca, i on je sa mnom došao u Isfa-han (kad smo bili djeca bili smo susjedi, pa je ondolazio kod oca kad god bismo zajedno išli u Isfa-han). Dok smo mi stigli u Isfahan, tetak i tetić većsu bili obavili sve oko ukopa i priprema za hatmu.Morao sam samo otići na grob, te na hatmi staja-ti na vratima, namjestiti snužden izraz lica, poz-dravljati se s onima koji su dolazili, a s nekima se irukovati i zahvaliti im što su došli. To je bilo vrloteško za učiniti. I kad čovjek uopće ne bi bio tužanzbog očeve smrti, radeći sve to rastužio bi se ipomislio da se desilo nešto uistinu loše.

Sam otac nimalo se nije slagao s tom ceremo-nijom. Mnogo puta je rekao: “Ako umrem, ne pra-vite mi hatmu i ne izvodite koješta.” Sam je govo-rio da nikada nije bio ni na jednoj hatmi. I zaista,koliko sam ja vidio – nije. Ni za majku nije održaohatmu. Majčina porodica za nju je priredila rasko-šnu hatmu u Školi Čaharbag, a otac ni na njoj nijebio. S naše strane, otišli smo samo ja, tetka i tetak.

Nakon hatme, Hamid se vratio u Teheran. No,ja sam, na tetkino navaljivanje, ostao do očevesedmine. U tih nekoliko dana, tetka i tetak su meobrađivali i savjetovali da je došlo vrijeme da seokanim tumaranja i skitanja, i da sredim svojživot. Rekao sam da sam baš prije nekoliko mjese-ci našao dobar posao u Teheranu i da uopće nisamskitnica. No, oni su htjeli reći da dođem u Isfahani radim u očevoj radnji, koja je sad postala mojevlasništvo. O krojačkom zanatu nisam imaopojma, ali radnja se mogla preurediti i u njoj semogao pokrenuti neki drugi posao. Također, bilaje na dobrom mjestu – u jednoj od prometnihgradskih ulica – i vrijedila je mnogo.

Ta radnja bila je jedino što je otac imao. Kućau kojoj je živio s majkom, a u zadnjih godinu i po

155

ROMAN

BEHAR 105­106

sâm, bila je unajmljena. Tokom te sedmice doksam bio u Isfahanu, nešto namještaja koji je bio unjoj odnijeli smo u tetkinu kuću (tetka je naglasi-la: “privremeno, dok se ne vidi šta ćeš dalje”; ali,taj namještaj nije bio vrijedan toga, niti sam jauopće znao šta to u vezi sa mnom nije jasno) ikuću predali vlasniku (koji je otprije želio da jepreuzme i već neko vrijeme se preganjao s ocemda ga izbaci; kad je otac umro, toliko se obradovaoda to nije mogao sakriti). Tačno je da se kirija, uodnosu na dvadeset pet godina ranije, kada ju jeotac iznajmio, povećala ko zna koliko puta, i da zaostarjelog krojača, koji više nije imao mušterija ijedva je hodao, u njoj nije bilo mjesta; tačno je i toda je barem ovih zadnjih godinu i po, koliko je biosâm, mogao provesti kod tetke, ili čak u radnji; no,ta kuća mu se uvukla pod kožu jer je bila blizu rije-ke. I sve donedavno, kada više nije ni mogao daide na kupanje, tamo je bio zbog rijeke. Upravozato nije mogao da se otrgne od te kuće.

Tih nekoliko dana boravio sam u tetkinoj kućii s tetićem – kojeg sam rijetko viđao otkako sambio došao u Teheran (pet godina ranije) – i tetič-nom – u koju sam bio zaljubljen od djetinjstva;koja me, otkad je narasla, čak i prije nego samdošao u Teheran, više nije primjećivala – išaokojekuda. Ovaj put, tetična se preda mnom uopćenije pravila važna; ustvari, to što se nisam saHamidom vratio u Teheran i što sam slušao tetki-ne i tetkove savjete – iako nisam htio da po njimapostupam – bilo je baš stoga što sam vidio da setetična, za razliku od ranije, uopće ne pravi važna,da je sa mnom prisna i da je postala sasvim drugadjevojka (premda je i dalje jednako bila mojadobra tetična). Bila je, približno, moja vršnjakinja(brat joj je bio stariji), i od djetinjstva smo se zaje-dno igrali. No, djevojčice odrastaju brže od dječa-ka; od kada je osjetila da je odrasla, više me nijeprimjećivala. Od vremena kada me više nije pri-mjećivala, te sam je manje viđao, a i kad bih jevidio to bi bilo izdaleka, više sam je volio i višemislio na nju. Mislio sam na nju i kada sam došaou Teheran, i odavde joj poslao nekoliko pisama nakoja nije odgovorila. Sada, kad sam vidio da sepromijenila i da preda mnom ne pokriva lice (jerje i u kući, obično, prekrivala lice pred neukućani-ma), bio sam silno uzbuđen, i kada je trebalo dase vratim u Teheran od nje sam izvukao obećanjeda će mi napisati pismo.

8.

Onog dana kada sam ujutro, nakon sedmiceizbivanja, otišao u knjižaru – zakasnio sam. Svi suveć bili došli, šef i svi prodavači, a još jedan čovjek,kojeg do tada nikad nisam vidio, bio je za pultom.Kad sam ga vidio, noge su mi klecnule; oklijevaju-ći, otišao sam iza pulta i sve ih pozdravio. Niko namene nije obratio pažnju i odzdravili su mi prekovolje. Iznenada mi je sinulo: prije nego je šef rekaoblagajniku Isplati gospodina, shvatio sam da samotpušten. Novac koji su mi dali bio je dio plate štosu mi ga dugovali za rad od početka mjeseca doprošle sedmice, kada sam otišao u Isfahan.

Šef reče: “Dakle, na kraju si odlučio da napu-stiš ovaj posao?”

Rekoh: “Ko je to rekao?”“Ti. Zar se nisi žalio na platu?”“Jesam. Ali nisam htio napustiti posao.”“A što si onda otišao?”“Rekao sam, idem na dva-tri dana i vratit ću se.”“Dva-tri dana, a ne deset dana. Deset dana

nisi došao.”“Ta rekao sam da imam posla!”“Da, rekao si. Ali rekao si, idem na dan-dva i

vratit ću se. No, kad je prošlo tih dan-dva postaosam siguran kako si odlučio da više ne dolaziš, pasam ovog gospodina (pokazao je na novog proda-vača) zamolio da dođe i pomogne nam. Evo, kažisad da čujem, šta ti se to desilo pa se toliko ote-glo? Našao si novi posao?”

“Umro mi je otac. Otišao sam u Isfahan.”Šef je zanijemio. Odmerio me je od glave do

pete. Kao da je htio da vidi liči li na mene da miotac umre ili ne. I prodavači se okrenuše i pogle-daše me.

“Pa zašto, kad si išao, nisi rekao da ti je umrootac?”

“Mislio sam da nije potrebno.”Ustao je i pokazao mi da s njim krenem

prema kraju prodavnice, gdje su bili klozet i osta-va u kojoj je kuhan čaj. Šef je bio pogrbljen, i kadbi ustao bio je niži nego kad bi sjedio; međutim,bio je pronicljiv i spretan; brzo je mi je nasuojednu čašu čaja i stavio je na knjige spakovane upakete, stavljene blizu vrata ostave. Bio je niži odnaslaganih paketa, te je iza njih bio potpuno skri-ven od očiju prodavačâ. No, bacio je pogled nanjih i tiho – što je značilo da ne želi da iko čuje –pitao je li istina da mi je otac umro.

“Naravno”, rekao sam. Ponovo je pitao zašto nisam rekao da ću zbog

toga biti odsutan, jer da je znao da mi je umrootac, koliko god da sam bio odsutan ne bi smeta-lo, i ne bi bilo moguće da umjesto mene dovedenekoga drugog. No, sad je gotovo; doveo je onogmomka i ne može ga izbaciti. Osim ako ne budedobro radio, ili bude griješio, pa da ga mogneuhvatiti u tome. Ako se tako desi, sigurno će gaizbaciti i obavijestiti me, i moći ću da se vratim nasvoj posao.

Dok je to govorio, i usput se raspitivao o uzro-ku očeve smrti, ja sam popio čaj. Potom sam sepozdravio sa svima, pa i s novim prodavačem,uzeo novac i otišao.

Davao sam za pravo šefu: prije nego sam oti-šao, morao sam mu reći da mi je umro otac. Samosam bio rekao da imam nekog posla dan-dva, i dane mogu dolaziti na posao. Kasnije, kada se odu-žilo, imao je pravo da me otpiše. Neko vrijeme snjim sam se prepirao oko toga da mi treba pove-ćati platu. Najvećim dijelom onih nekoliko mjese-ci koje sam tamo proveo prodavali smo udžbenikei imali smo jako mnogo posla. Masa mušterija nijedopuštala da predahnemo niti jedan minut.Crnjelo nam se pred očima. Svi su pričali jedni sdrugima i svaki je kupac htio da obavi kupovinubrže od ostalih, a niko nije mislio na nesretnogprodavača koji je za bijednu mjesečnu platu radiokao magarac od jutra do mraka, a nekad i doponoći (dok nove knjige koje su donosili iz skladiš-ta ne poslažemo jedne na druge, razvrstamo ih ipripremimo za sutra). Morali smo brzo pronalazi-ti razne knjige koje je tražio svaki kupac, brzo ihspakovati i brzo sabrati različite cijene raznih knji-ga. Mogućnost pogreške bila je velika. A pogrblje-ni šef je, u onom metežu, promaljao glavu prekoivice pulta i pratio kako sabireš, i teško tebi ako bipogriješio. Izrugivao bi ti se i više se nije oslanjaona tvoje sabiranje – sam bi umjesto tebe sabirao,motao ti se oko ruku i nogu i nije ti dao da radiš.Sigurno je namjeravao da sve to čini i onomnovom prodavaču. Ako je htio pronaći neku gre-šku, mogao je to jednostavno, pogotovo jednompočetniku. I meni je mnogo puta pronašao gre-šku, iako sam silno pazio. No, tada je bila gužva, asada nije. Već je bila prošla sezona udžbenika,prodavači nisu bili toliko zaposleni i mogućnostpogreške bila je manja. U knjižari je tek tada bilodobro – kad više nije bilo mene. Sâm sam bio kriv

156

ROMAN

157

ROMAN

BEHAR 105­106

što nisam rekao da mi je umro otac. Da čovjekuumre otac, a da to ne kaže? Kakav je samo izrazpoprimilo šefovo lice, kad sam rekao da mi jeumro otac! Kao da se desilo nešto važno. Čovjekkojem umre otac kod drugih dobija na značaju.Dok mi nije umro otac, čak me ni moja tetična nijeubrajala među ljude.

9.

Tri sedmice nakon mog povratka u Teheran,stiglo je prvo pismo od tetične. Napisala je daprema meni osjeća nešto posebno, osjećala je oddjetinjstva, i otkako sam bio došao u Teheran stal-no je mislila na mene, ali nije bilo prilike da samnom o tome razgovara. I kad sam zbog oca oti-šao u Isfahan silno je željela da razgovara samnom, ali kud god smo išli tu je bio i njen brat, inije bilo prilike. Povrh svega, nije znala šta ja osje-ćam za nju; možda o tome uopće ne razmišljam.Sada je skupila hrabrosti i napisala ono što joj bilotako teško reći, i moli da, ako za nju ništa ne osje-ćam, ne kažem njenom ocu i majci kakvo mi jepismo napisala; a ako za nju nešto osjećam, da jojšto prije kažem, kako bi ona znala šta joj je činiti.

Iskrenost i jednostavnost tog pisma mnogo sumi se dopali, te sam odlučio da joj odgovorim.Međutim, ostao je bio tek koji dan do očeve četrde-setine, pa ako bih išao u Isfahan stigao bih brže odpisma. Osim toga, nisam znao da li bi pisanje pismatetičnoj – nakon onih neodgovorenih pisama odprije nekoliko godina – izgledalo dobro tetki i tetku.

Do zadnjeg trenutka sam se dvoumio da li daidem u Isfahan ili ne. Otac je bio i protiv održava-nja hatme za umrle, a kamoli sedmine i četrdese-tine. A ja nimalo nisam želio da opet postupimmimo njegove volje, pogotovo sad kad je umro.Ipak, krenuo sam; iz želje da vidim tetičnu, a i zatošto sam bio besposlen. Naravno, otišao sam tetki-noj kući i tamo konačio. Jedne pogodne prilike,dojavio sam tetičnoj da sam pročitao njeno pismo,i da i ja nju volim.

Sve je sređeno brzo, mnogo brže nego što bise moglo i pomisliti. Tetična mi je dojavila da štagod mislim učiniti – učinim, pošto ona ima proscas kojim su njen otac i majka saglasni i voljni su damu je daju. Takvu taktiku provodi većina djevoja-ka koje se žele udati, to znam; znao sam to i u vri-jeme kada sam to radio; no, i pored svega, učiniosam to: tokom sljedećeg putovanja, deset-dva-

naest dana nakon očeve četrdesetine, otišao samu Isfahan i od tetke i tetka zvanično zaprosio nji-hovu kćerku. Sprva su bili u dvojbi (jer sam bionezaposlen i nisam imao ništa); kasnije, pod uvje-tom da pokrenem očevu radnju i počnem raditi,složili su se s našim vjenčanjem.

Vjenčali smo se10 uoči Nove godine,11 tiho(pošto je prolazilo tek sedamdeset dana od očevesmrti). Prvog dana Nove godine, kao na medenimjesec, došli smo u Teheran. Hamid je za novogo-dišnje praznike obično svake godine odlazio uIsfahan, a Hašajar je, iz obzira prema nama, prvusedmicu u godini proveo kod roditelja, što je obra-dovalo i njegovu porodicu i nas, jer smo tih prvihdana našeg života željeli da oprobamo okussamoće.

S početka smo mislili kako je jako malo dabudemo sami jednu sedmicu, ali već prvih dan-dva mi je dosadilo i želio sam da se što prije vrati-mo. Prvi i drugi dan manje smo bili kod kuće. Ženami je, kao i sve žene iz provincije kada dođu uTeheran, htjela da ide u kupovinu; a kako nijeznala nijedno mjesto u gradu, i ja sam morao ići snjom. A opet, ići od radnje do radnje bilo je boljenego ostati u kući. Mada sam ja bio taj kome jedrugog dana dosadilo hodanje od radnje doradnje, i rekao sam da više nema kupovine. Trećegi ostalih dana, do kraja sedmice, ostajali smo kodkuće. Žena mi je dobro kuhala (dobro je i šila) iredovno je spremala ručak i večeru. Nije punogovorila. Tih nekoliko dana prevrtao sam Hašaja-rove knjige i trudio se da izgledam raspoložen ipun nade; kako god, bio je to početak našeg živo-ta, i ako čovjek na medenom mjesecu nije punnade, kada će biti? Međutim, vrlo brzo sammnogo više volio dane kad sam ostajao sam ukući i nisam imao ni ručka ni večere, nego te prvedane u braku kada sam se morao nasilu smješka-ti, nasilu smijati i igrati ulogu radosnog čovjeka.

Žena mi je bila suzdržan čovjek, i mada je većod prvih dana osjetila da ja nisam dobar muž, touopće nije pokazivala. Kao da je još od tada odlu-čila da se, na svaki mogući način, prilagodi svim

mojim lošim stranama. Bila je dobra žena. Doprije našeg vjenčanja mislio sam da ne postojinijedna žena dobra kao ona; no, tačno od danakada smo se vjenčali uvidio sam da više nije onakodobra kao što sam mislio. Bilo je mnogo žena jed-nako dobrih, dobrih kao ona, i mnogo boljih odnje, koje nisu bile moje žene. No, to što sam senabrzinu vjenčao s njom nije bilo stoga što sammislio da je najbolja i najljepša žena na svijetu;bilo je to stoga što sam od djetinjstva želio dabude moja. Od vremena kad me više nije primje-ćivala, uopće nisam vjerovao da će jednom bitimoja. A kada sam vidio da tako lahko postajemoja, kako sam mogao da se ne oženim njome?

Mučila ju je buka automobila koji su danono-ćno prolazili ispod našeg prozora. Govorila je,kako možeš živjeti u ovom metežu? Nije govorilaprođi se Teherana i hajdemo živjeti u Isfahanu.Žalila se samo na teheranski dim, gužvu i buku.Nije govorila hajde da pokrenemo našu krojačkuradnju. Govorila je: “Je li mi ova haljina lijepa?”

Rekao bih: “Da, veoma je lijepa.”Rekla bi: “Pogodi koliko me je koštala.”Rekao bih: “Ne znam.”Rekla bi: “ Pa kaži neku cijenu.”Kazao bih neku cijenu. Visoku cijenu. Jer sam

znao da to želi.Onda bi ona rekla neku nisku cijenu.Čudio bih se. Jer sam znao da to želi.Tada bi rekla, izašla je tako jeftino jer ju se

sama sašila. A ja bih se opet začudio. Više nego prije. I

pitao bih: “Ozbiljno?”“Ozbiljno”, rekla bi.Onda bih ja rekao: “Kako si ti dobra krojačica!”Ona je baš to htjela. Sav je taj razgovor bio

upravo radi te jedne rečenice. I zbog toga što nijehtjela jasno i otvoreno da kaže: hajde da pokrene-mo našu krojačku radnju; ja ću tamo raditi umjestotvoga oca; umjesto muške, šiti ćemo žensku odje-ću; u tom slučaju, kakav ćemo dobar život imati.

10.

Kao što sam obećao puncu i punici (bivšemtetku i teki), odlučio sam da dovedem u red očevuradnju. No, sâm baš i nisam imao volje za posao;sve je obavio moj šura (bivši tetić), koji je takođerbio nezaposlen. Bio je vješt, a znao je i ljude, te jeza nekoliko sedmica uspio dovesti radnju u red.

10 Islamski vjerozakon dozvoljava stupanje u braksa bližim srodnicima. Vidjeti: Kur’an, 4:23-24.(Prim. prev.)

11 Misli se na Nouruz, novu godinu prema drevnomiranskom kalendaru, koja počinje 21. marta.(Prim. prev.)

Prvo je bilo predviđeno da to bude krojačka radnja,ali onda smo odlučili da bude prodavnica galante-rije (u ovo vrijeme malo ko ima volje za šivanje ikrojenje; u ovo vrijeme bira se lakši put – prodajese i kupuje gotova roba; osim toga, prodavnicagalanterije pruža čovjeku veću slobodu u radu, dokje krojačka radnja samo krojačka radnja). Dogovo-reno je da moja žena šije žensku odjeću i prodaje jeu radnji. U prodavnici galanterije moglo se proda-vati sve i svašta. Na moj prijedlog, dali smo jojnaziv Zajanderud. Predložio sam ga u sjećanje naoca, premda je radnja bila toliko udaljena od rije-ke da taj naziv nije djelovao umjesno.

Ta radnja me je – i prije nego je postala proda-vnica galanterije, a i poslije toga – podsjećala naoca. I baš zbog toga sam nastojao da tamo odlazimšto je moguće rjeđe. Šura je potpuno izmijenioizgled radnje. Umjesto očeva drvenog stola koji jeveć bio dotrajao, postavljen je novi stakleni sto.Izlog (kojeg ranije nije bilo) i staklene stalaže nakojima su se izvana mogle vidjeti svakojake dran-gulije, razni drugi predmeti obješeni na vrata, zido-ve i plafon, ogledala postavljena tamo-amo, kakobi radnja izgledala velikom – sve to davalo je onommjestu novi izgled. Postala je to neka sasvim drugaradnja. Ali, i pored svega toga, za mene je uvijekbila ista ona neugledna očeva radnja. Sa vrata izidova lila su sjećanja na njega. Njegov miris širiose posvuda, i izvan radnje i unutar nje. A on sâm uradnji je stalno bio prisutan, i samo je nedostajaoonaj stari dotrajali sto oguljene boje. Otac se, iz dnaduše, u brk smijao mome mlađahnom šuri. No, onje bio obziran čovjek – kako u vrijeme dok je bio živ,kada je imao obzira prema majci, tako i sada kad jeumro i imao obzira prema svojoj snahi – pa se nijesmijao iz sveg glasa.

Prodavnica galanterije Zajanderud otvorenaje sredinom maja. Uveče je žena kod kuće šila, apreko dana je prodavala u radnji. Šura je sjedio zakasom i nabavljao robu. I ja sam ponekad tamonavraćao. Većinom sam hodao ulicama i kvartovi-ma kojih sam se od djetinjstva toliko nagledao itoliko su mi bili poznati da mi je od njih dolazilamuka. Morali smo tražiti i stan. Kada je brak sklo-pljen, punica je rekla privremeno ostanite ovdje(to jest, u kući moje bivše tetke). Tih nekoliko mje-seci koje sam bio u Isfahanu spavao sam tamo.Međutim, moj pravi dom još uvijek je bio u onojkućici, s drugima iznajmljenoj, u Teheranu, jer sumi stvari i dalje bile tamo. A dok su mi stvari bile

tamo, još uvijek sam morao plaćati svoj dio kirije.Sâm sam više volio da mi stvari tamo budu i daplaćam svoj dio kirije makar tamo i ne boravio,nego da mi dom bude ovdje, u kući bivše tetke, pačak i u zajedničkoj kući mene i moje bivše tetične.

Kad je radnja krenula s radom, manje sam tre-bao bilo kome i od jutra do mraka bio sam bespo-slen. Samo me je žena ponekad podsjećala (nijegunđala; premda je to bilo veoma čudno, ona je bilažena koja nije gunđala) na to da je došlo vrijeme darazmislimo o zasebnom stanu. Kako bih nešto uči-nio, nekoliko puta sam s njom, ili s njenim ocem,išao tražiti stan. Pronaći stan u Isfahanu bilo je ništamanje teško nego u Teheranu, pošto je odnedavno iu Ishafan doselilo mnogo ljudi, a i pored svih izgra-đenih ulica i stanova, širenja koje je grad doživio,teško je bilo pronaći mjesto za život, i to još uzpovoljnu kiriju. A koji god je stan bio izdavan poimalo razumnijoj cijeni i dopao se mojoj ženi i nje-nom ocu, meni se nije dopadao. Nisam želio da mise dopadne. Možda su i oni to osjetili, pa baš zbogtoga više nisu sa mnom tražili stan. Govorio sam daću sâm pronaći nešto. Istini za volju, ponekad bihusred svojih dnevnih besposličarenja i pogledaojedan-dva stana, s namjerom da mi se ne dopadnu,kako bih uveče, kad se vratim ženi, rekao: vidio samjedan-dva stana, ali nisu baš nešto.

11.

Htio sam da se vratim u Teheran. Nije da nevolim Isfahan, volim ga više od Teherana; ali, Isfa-han me mučio. Za Teheran me ništa nije vezivalo;niti sam ga volio, niti sam ga se ticao. Ni on mene,isto tako. Ali, Isfahan ne; ticao sam ga se. A i on seticao mene. Gdje god bih nogom stao, nešto me jemučilo. Kako ono što je ostalo isto kao što sam gaviđao u djetinjstvu, tako i ono što se promijenilo ipostalo nešto drugo. Sve što je bilo u Isfahanuspadalo je u jednu od te dvije vrste. Široke ulicepružene umjesto nekadašnjih tijesnih sokaka bilesu jednako tugaljive kao i netaknuti uski sokaci istare mahale. Otkad sam živio u Teheranu, još iviše; tako bi bilo svaki put kad bih otišao u Isfahanna dva-tri dana, da obiđem oca. Steglo bi me usrcu. Želio bih da se što prije vratim. Otac bi nava-ljivao da ostanem koji dan duže. Ja bih izmišljaoizgovore. Govorio da imam posla. Nikakvog poslanisam imao. Otac bi shvatio i rekao: “Ti više nisionaj prijašnji.”

Rekao je to nekoliko puta, i to s velikom gorči-nom. Kao da je tim riječima želio da kaže: Ovaj gradviše nije onaj nekadašnji; Ova radnja nije ona neka-dašnja; Ovaj život nije onaj nekadašnji. Ovi ljudi,ovaj zrak, ovo drveće, ove ulice, ovi sokaci – ništaviše nije kao nekad. Čak ni netaknute mahale.

Naša mahala bila je jedna od takvih. Baš ona-kva kakva je nekad bila. Isti oni nakrivljeni zidoviod blata, za koje sam nekada – recimo, prijedeset-dvanaest godina – kad bih pored njih pro-lazio, očekivao da se istog trena sruše – još uvijeksu stajali. Opet sam pored njih prošao, ne očeku-jući ništa. Kao da se do sada desilo sve što je tre-balo da se desi. Svaki zid koji je trebao da padne,dosad je pao; a ako nije pao, onda neće ni pasti.

Otvoriše se vrata i na njih izađe neka žena.Moj pogled, koji je klizio po vratima i zidovima,pade na nju. Zastala je. I to je bilo dovoljno da jese sjetim. Čak sam se sjetio i njenog imena, inehotice ga rekoh. Okrenu se i začuđeno mepogleda. I ja sam zastao, kako bi me se prisjetila.No, ona me je i dalje gledala i ništa nije rekla. Bilaje napadno našminkana i veoma dotjerana; no,podočnjaci su joj bili modri i upali, a obrazi blije-di. Obrve tanke, poput dviju linija. Mršava kao štoje i nekad bila. Ali suhonjavija i bljeđa. Mršava iblijeda djevojka, koja je sad već postala odraslažena. Zatvorila je vrata i krenula. Zovnuo sam jeiza nje. Okrenula se. Izgovorio sam njeno ime.

Rekoh: “Ne sjećaš me se?”Reče: “Ne, nažalost.”Opet je krenula.Rekoh: “Naša je kuća bila tamo”, i pokazah joj

na vrata naše nekadašnje kuće. Opet se nije sjetila. “Sjećaš li se da si me jednom tužakala mojoj

majci?”Počelo joj je dolaziti u sjećanje. Upita: “Zbog

čega?”“Poprskao sam te vodom. Pokvasio sam te.”“Aha!”, reče.Potom me odmjeri od glave do pete i reče:

“Ooo! Ti si?”Rekoh: “Da, ja sam.”“Šta radiš ovdje? Živio si u Teheranu, zar ne?”Zatim mi je izjavila sućut zbog očeve smrti.Onda je s osmijehom rekla: “Nisi me poprskao

vodom; bacio si me u vodu.”Zajedno smo bili otišli na obalu rijeke. S koli-

ko ubjeđivanja sam je odveo, pošto djevojke nika-

158

ROMAN

159

ROMAN

BEHAR 105­106

da nisu išle na rijeku iako je naš sokak bio vrloblizu obale. Trebalo je samo da pređemo ulicu ipreskočimo ogradu uz trotoar. Za nju je postojao iduži put, kojim nije trebalo skakati. Ona je pože-ljela da peca. Ja nikada nisam pecao (ponekadsam se kupao; ali, većinom bih hodao pored rijekei posmatrao one koji su se kupali ili pecali); no,kako bih je odveo na rijeku, posudio sam odHamida – koji je bio naš komšija – štap za peca-nje. Dok je sjedila na obali iščekujući ribu i držalanoge do koljena u vodi, palo mi je na pamet da jeotpozadi gurnem u rijeku. To sam i učinio. Raspla-kala se. Bacila je štap za pecanje u vodu i otrčala umokroj odjeći. Voda je odnijela štap za pecanje.Kad sam se vraćao, vidio sam je kako u suhoj odje-ći stoji pored vrata naše kuće i tužaka me majci.Nije joj ništa rekla o guranju i kvašenju, jer kad bito rekla bilo bi jasno da je sa mnom otišla na rije-ku. Samo je rekla da sam htio da pričam s njom.

Od tada, niti smo više zajedno otišli na rijeku,niti smo pričali. U to vrijeme mnogo mi je bila umislima. Ali, zbog onog tužakanja, a još više zbogposuđenog štapa za pecanje koji je odnijela voda,i koji me je ponizio pred Hamidom, prestao samda mislim na nju i počeo misliti o drugim djevoj-kama. No, sada više nisam bio ljut ni na nju niti nadruge djevojke koje su me, jedna po jedna, poni-zile i ostavile (ili sam ja ostavio njih). Čovjeku nakraju uvijek ostane poniženje. Samo poniženje.

Otraga se začuo glas žene koja ju je dozivala.“Još si ovdje? Nemoj zakasniti!”Bila je to njena majka. Promolila je veliku

glavu kroz vrata.Djevojka me je predstavila.Njena majka je klimnu glavom i opet reče:

“Nemoj zakasniti!”Djevojka baci pogled na svoj ručni sat i reče

mi: “Moram ići. Drago mi je da sam te vidjela.”Otišla je. Njena majka me se prisjetila. Pozdravila se sa

mnom i izjavila mi je sućut zbog očeve smrti.

12.

Jednom me je otac pokvasio. Bilo je to jednood onih hladnih jutara, kada smo zajedno išli narijeku. Otac se skinuo i otišao u vodu. Bio je takodobro raspoložen da je i meni govorio dođi uvodu. Ja sam, kao i svakog dana, stajao pored nje-gove torbe i odjeće, a i tu gdje sam bio drhtao sam

od hladnoće. Prvo sam mislio da se šali; ali, vidiosam da je izašao iz vode, i da hoće nasilu da smene svuče odjeću i odnese me u vodu. Uzeo meje za ruku i odvukao do same vode, i u odjeći megurnuo u rijeku. Od hladnoće mi je zastao dah.Izvukao sam se iz njegovih ruku i izašao iz vode.Ali, već sam bio mokar do gole kože i voda jesvuda kapala. Ledio sam se. Gibao sam se i trčaopored rijeke, slušao ga kako se iz sveg glasa smijeiz vode. Toliko me je ta njegova neslana šala bilarazbjesnila da sam njegovu odjeću (koju je, prijenego što je otišao u vodu, uredno složio i staviopored torbe) i torbu (u kojoj je bio njegov peškir)uzeo i bacio u vodu, i ne osvrćući se dao se u bijeg.

Dok sam stigao kući, toliko sam trčao da samse sav ugrijao. Ali, bio sam mokar do gole kože, pase majka prestravila i počela da me ispituje. Dok jeprostirala moju odjeću na sunce, sve sam joj ispri-čao. Rekao sam da smo, umjesto odlaska uhamam, ponekad jutrom odlazili na rijeku, da seotac kupao a ja sam samo kvasio glavu, i da me jedanas, prije nego što sam pokvasio glavu, otacpokvasio od glave do pete.

Otac se vratio nekoliko minuta kasnije, mokreodjeće i torbe. Majka je prostrla na sunce njegovuodjeću. Bez prestanka je gunđala, psovala, kukalai proklinjala. Otac ništa nije rekao. Ni mene nijegledao. Izgubio se, odjenuo suhu odjeću i otišao.

To je bio zadnji put da skupa odemo na kupa-nje. Čak ni u hamam više nismo išli zajedno. Poko-je jutro, prije izlaska sunca, kad bi se poželio hama-ma otac bi uzeo svoju torbu i otišao. Ali, mene sasobom ne bi poveo. Majci je govorio: “Ovaj dječko jenarastao; sâm treba ići u hamam.” Ni majka ni janismo znali ide li u hamam ili na rijeku.

13.

Nakon mosta Hadžu, širina vode rijeke Zajan-derud se smanjuje, a dubina povećava. Tu mi je zaoko zapeo začuđujući prizor: jedan motorni čamacbio je usidren na obali. Bilo je to prvi put u momživotu da na rijeci Zajanderud vidim čamac, i tomotorni. Prvo sam pomislio da sanjam, jer u zadnjesam vrijeme puno sanjao. No, kada sam uveče oti-šao kući, moj šura je rekao on sam nije vidio –pošto u posljednje vrijeme onuda nije prolazio – alije čuo da se odnedavno rijekom plovi u čamcu.Rekao je, to je sigurno izum Huzestanaca12 koji sunakon rata došli u Isfahan. Moguće. Tih dana,

Huzestanaca je u Isfahanu bilo mnogo. Pa kad suveć bili tu, umjesto da budu u svom gradu i svojimkućama, i žive svoje živote, i njihov su čamac, umje-sto u svoj Karun,13spuštali u Zajanderud. Ali – gdjeje Karun, a gdje Zajanderud. Zajanderud, ili Zende-rud, samo je za isušenu pustinju Isfahana bio rađa-lac14 i živ;15 no, za ozelenjelu dolinu Huzestana nijebio ni običan potok (ili, što bi Isfahanci rekli, ruka-vac). Međutim, otac je govorio da je Zajanderudnekada uistinu bio živ i rađalac, te da je voda riječ-nog korita dosezala do polovine nasipa. Štaviše,kad bi padale jake kiše, voda bi prešla nasip i izlilase ulicama i sokacima. Čak u novije vrijeme (otac bigovorio), kada smo stanovali blizu rijeke, voda jenadošla i zahvatila i naš sokak. Nisam se sjećaotoga, niti dâna kada je Zajanderud bio bogatvodom. Bilo je to isto kao kada bi se raspredalo otome da je otac svojedobno bio poznat krojač. Nitisam jedno vidio svojim očima, niti drugo. No, izdužine mostova proizlazi da je nekada (barem uvrijeme izgradnje mostova, prije trista godina) urijeci bilo mnogo više vode nego sada. Sijosepol16 jebio duži; Hadžu je bio kraći zato što su lukove mostapregrađivali, tako da se voda skupljala i iza mostabi nastalo jezerce po kojem su plovili čamci (prijeistih onih trista godina). Ispod mosta, unutar luko-va i na stepenicama, ljudi su sjedili ukrug, jednipored drugih; na donjim stepenicama su rashlađi-vali noge, dok je višak vode iz vještačkog jezeraproticao kroz sve lukove mosta. Koliko ja pamtim, upolovini lukova mosta Hadžu nikada nije bilo vode;a od trideset dva luka onog drugog mosta17 vode jebilo samo u tri-četiri središnja.

Kada sam vidio čamac, sjetio sam se oca i usebi pomislio: šta bi rekao, ili učinio, kad bi vidioovaj prizor? Nasmijao bi se, ili ne bi? Ukrcao bi se,ili ne bi? Prvog dana, čamac sam samo vidio –izdaleka – i nisam mu prišao; i uhvatio me smijeh.Sljedeći dan, nisam vjerovao da ću ga opet vidjeti.

12 Stanovnici provincije Huzestan na jugu Irana,koja je tokom iračko-iranskog rata od 1980. do1988. bila poprište najtežih borbi i pretrpjelaogromna razaranja. (Prim. prev.)

13 Rijeka u provinciji Huzestan. (Prim. prev.)14 Prvi dio imena Zajanderud, tj. oblik zajande,

znači “onaj koji rađa”. (Prim. prev.)15 Prvi dio imena Zenderud, tj. oblik zende, znači

“živ”. (Prim. prev.)16 Čuveni most u Isfahanu (Prim. prev.)17 Tj. mosta Sijosepol. (Prim. prev.)

160

ROMAN

Ali, vidio sam ga. I prišao mu. Stao sam porednjega i pogledao ga. Čamac. Motorni. Od onih kojese moglo vidjeti u Horramšahru,18 dok se tamomoglo otići. I u Abadanu,19 na obali mora. Odnekoliko povezanih buradi, na kojima je stajalaširoka ploča, napravljena je bila mala platforma. Taplatforma bila je prvi dok na Zajanderudu. Služila jeza to da oni koji su htjeli ući u čamac prvo odu nanju, pa da s nje odu u čamac. Stao sam na platfor-mu. Zaljuljala se. Dok si podizao i spuštao noge,zaljuljala bi se i ljuljala bi te. Ali, bila je čvrsta. Vukaosam nogu za nogom, kako bi se zaljuljala i ljuljalame. A dok sam se ljuljao, ljuljali su se i čamac, rijekai drveće na drugoj obali rijeke. Pri svakom pokretu,ploča ispod mojih nogu je škripala.

Iz šatora postavljenog na obali rijeke izašao jedječak od dvanaestak godina. Nešto je žvakao i gle-dao me. Gledajući i mršteći se, prišao je bliže. Kadase sasvim približio, zastao je. Ličio je na nekog komečamac i dok pripadaju. Ili nekom starijem od njega,uz koga je on bio. Čekao sam da se pobuni zbogčega tu stojim. Kad bi to rekao za dok, bilo bi uredu;no, obala rijeke – pa čak i prostor pored čamca –nije ničija. Pripadala je svima, i ja sam mogao sati-ma baš tu stajati i posmatrati, a da se ne ukrcam.

Stajali smo – ja na doku a dječak na obali, apotom u čamcu – toliko dugo dok se nije pojavilonekoliko mušterija za čamac. Bila je to jedna cije-la porodica: muškarac, dvije žene i četvero djece.

“Koliko košta?”, pitali su dječaka. Dječak reče: “Pet tumana po osobi.”Muškarac se neko vrijeme cjenjkao. Na kraju

je dječak pristao da svu djecu zaračuna kao jednuosobu, a i dvije žene kao jednu, te da od njih uzmepetnaest tumana.

Stadoše na dok i on se snažno zaljulja. Ženese uplašiše i vrisnuše. Dječak se nasmija. Djecaposkočiše po doku i zaljuljaše ga. U jednom trenu-tku, na tako malom doku bilo je osmero ljudi, a uzto su se i ljuljali. Muškarac izgrdi djecu i pomožeženama da uđu u čamac.

Putnici se čvrsto smjestiše na čamcu. Dječakupali motor i čamac se trznu s mjesta. Putniciizgubiše ravnotežu, ali opet se čvrsto smjestiše izbiše jedno uz drugo. Gledao sam kako se smiju iuživaju. Vrisak žena niti jednog trena nije presta-jao. Pratio sam vodenu brazdu koja je ostajala iza

čamca. Ta brazda, brazda motornog čamca, naovoj vodi, vodi Zajanderuda – bila je novost. Bilaje neumjesna. Nije pristajala ovoj vodi. Taj motor-ni čamac, koji je žustro brazdao vodu rijeke što jeprije trista godina bila rađalica, a sad je već nekovrijeme u klimakteriju – bio je prava rugoba.

Dok se još nije bio ni smirio od ljuljanja kojesu izazvala djeca, a čamac napravi krug i usidri sena početno mjesto.

Baš tako je bilo! Porodično putovanje poZajanderudu tako se brzo završilo! Treba bitipošten! Petnaest tumana za jedan jedini minut?Međutim, ukrcana porodica nije prigovorila. Nijese ni moglo na nešto prigovoriti, jer se čamac nijemogao odvesti dalje nego što ga je čamdžijaodvezao; dalje se dubina vode smanjivala i čamacbi se nasukao. Tako je rekao dječak-čamdžija, počijem je narječju bilo jasno da nije iz Isfahana.

Pitao sam: “Možeš li mene odvesti malo dalje?Za ovako kratku vožnju pet tumana je previše.”

Odgovorio je da će se čamac, ako ode malodalje, nasukati i polomiti. Ljutito reče: “Da mi daši hiljadu tumana, ne bih te odvezao dalje.”

14.

Iste noći, sanjao sam da sam s ocem u čamcu ida se vozimo po rijeci. Čamdžija je bio gospodinGolčin. Čamac nam nije bio motorni, već na vesla.Veslao je gospodin Golčin. Sjedio je u zadnjem dije-lu čamca, u bijeloj majici kratkih rukava na kojoj jebilo otisnuto uvećano lice Brusa Lija. Pri svakompomjeranju vesala, mišice bi mu se napinjale i bli-stale na mjesečini. Imao je dva vesla; pomjerao ih jeistovremeno i žvakao žvaku. Bila je noć, ali sve se tovidjelo na mjesečini. Vidjelo se da je voda mirna; daje čamac plovio pokretanjem vesala, a ne pomoćuvodene struje. Međutim, u pravcu vodene struje –vodene struje na javi – vidjelo se i da smo odmaklidalje od mjesta gdje je bio usidren motorni čamac,da smo prošli most Bozorgmehr i dalje napredovali.Uplašio sam se. Plašio sam da će se čamac nasuka-ti. Otac reče: “Ne boj se, sine; rijeka je nadošla i možese ploviti čamcem.” Pitao sam kuda idemo. Reče:“Idemo do kraja rijeke.” Znao sam da se na kraju rije-ke nalazi močvara. “Šališ se?”, upitah. Reče: “Ne,sine. Najozbiljnije, idemo vidjeti kraj rijeke; kažu daje tamo močvara, pa da vidimo kako izgleda.” Prem-da sam i sâm silno želio vidjeti močvaru Gavhuni,čije sam ime toliko puta čuo – opet me je bilo strah.

Rekoh: “Potonut ćemo u močvaru!” Otac se nasmija.Reče: “Ne boj se, sine. Kad je iz daljine ugledamo,zaustavit ćemo se.” Otac je sa mnom pričao nekakočudno, kao učitelji. I stalno je govorio “sine”. Prošlismo i ispod mosta Šahrestan; no, on nije bio takooštećen kao na javi. Čak su i kiosci pored mosta biličitavi. Međutim, nisam stigao da ga dobro osmo-trim, pošto je naš čamac brzo napredovao. Voda jebila potpuno mirna. Nije se čuo nikakav zvuk. Samoveslanje gospodina Golčina. Otac i ja smo sjedili naprednjem dijelu čamca i gledali naprijed. Samo bihja, plašeći se i osvrćući oko sebe, ponekad baciopogled na Golčina: i dalje je veslao, gledao naprijedi žvakao žvakaću gumu. Prošli smo i ispod mostaČum. Umirao sam od straha. Sve jednako gledajućinaprijed, otac spusti ruku na moje rame i reče: “Neboj se, sine, nije to ništa. Morali smo ovo učiniti.Prije ili kasnije, svejedno je.” Nije gledao mene, većsamo naprijed. To me je još više plašilo. Mislio samda nije ostalo još mnogo puta. Otac reče: “Tako je,sine, stižemo. Ali, ostalo je još malo; kad stignemo,reći ću ti.” Rekoh: “Tata, hajde da se vratimo.” Reče:“Toliki smo novac dali da nas doveze dovde, a ti sadhoćeš da se vratimo?” “Dovraga i novac koji smodali!”, rekoh. “Kuda više idemo? U močvari se nemašta vidjeti.” Reče: “Kako nema, sine? Čitav naš životu toj je močvari. Sve što jesmo i nismo, što imamo inemamo – uliveno je u nju; sva voda koja je teklapo našim tijelima slila se u nju; i ti onda kažeš da sevratimo?” Rekoh: “Dobro, sad i mi sami idemo u nju;to si htio?” Reče: “Pa šta, dovraga, ako i idemo?”Vidio sam da nema koristi. Šta god sam rekao, nijega se doticalo. Pomaknuo sam se malo unazad. Nijese mrdnuo s mjesta. Okrenuo sam se i pogledaoGolčina. Posmatrao me je, ne trepćući. Iz njegovasam pogleda pročitao da govori: sad je vrijeme. Bioje upravu. To je bila najbolja prilika. Otac je gledaonaprijed, nije se pomjerao i sjedio je tačno na ivicičamca. S obje ruke gurnuo sam ga otpozadi, dapadne u vodu; ali, nije se ni mrdnuo. Opet sam ga,objeručke, gurnuo iz sve snage; no, nije vrijedilo.Kao i da nisam. Čak ni glavu nije okrenuo. Prišaosam naprijed i pogledao ga. Ni on, kao ni Golčin,nije treptao. Tek tad mi je palo na pamet da mu se,sve vrijeme dok je govorio, usne nisu micale. Upi-tah: “Tata, jesmo li stigli ili ne?” Ništa nije rekao. Sti-zali smo. Bio sam siguran da smo stigli, ili upravostižemo. Potrčao sam prema kraju čamca i htio daistrgnem vesla iz Golčinovih ruku; no, ruke su mu sebile gadno slijepile s drškama vesala. Nije bilo kori-

18 Grad u provinciji Huzestan. (Prim. prev.)19 Grad u provinciji Huzestan. (Prim. prev.)

sti ni od toga da ga prodrmam. Samo je radio svoje:veslao, žvakao žvaku i gledao naprijed. Skočio samnaglavačke u vodu.

Udario sam glavom u oštru ivicu stola ugostinskoj sobi kuće moje bivše tetke; toliko sna-žno da se moja žena od zvuka udarca probudila ipreplašena upalila svjetlo. Gledao sam svojuglavu u ogledalu. Nije krvarila. No, malo kasnije jeotekla i počela da boli. Spavali smo u gostinskojsobi. Tamo su bili sto, stolice, namještaj i mnogokojekakvih trica i kučina, a malo mjesta za spava-nje. Smjestili su nas u gostinsku sobu kako bismoshvatili da smo ovdje gosti, te da moramo razmi-šljati o stanu za sebe. Žena je govorila: “Ti noćubaš ružno spavaš: vičeš, plačeš i stalno se prevr-ćeš. Ako budemo imali spavaću sobu s velikimbračnim krevetom, uopće neće biti tako.” Govorilaje to iz suosjećanja, a ne da bi gunđala.

Pričao sam joj san. Zaspala je usred mojepriče.

15.

Od te noći počeli su moji snovi o ocu. Sanjaosam ga svake noći, ili svake druge. Ponekad bihsanjao isti onaj san od prve noći; no, umjesto da nakraju skočim u vodu stizali bismo do močvare, tebih vidio da je na mjestu močvare jedno velikojezero oko kojeg je stajalo visoko drveće, sličnogoblika i jednake veličine, a njegova je voda blistalana mjesečini. Otac je govorio da je to najveće jeze-ro na svijetu jer se sva voda Zajanderuda, otkako tarijeka postoji, tu slila i sabrala, i niko ne zna gdjemu je dno. Zatim bih se ja uplašio, a on bi se smijaoi u šali me bacao u vodu. Ili bi sam skočio, kako binašao dno jezera, a i ja bih skočio za njim. Ili bi namse prevrnuo čamac, pa bismo sve trojica pali uvodu. Ili uopće ne bi bilo nikakvog jezera, bila jemočvara; čamac bi zaglibio u blatu i zastao u moč-vari, a ja bih se, da se probudim, bacao u nju. Ili bise čamac, prije nego što bismo i stigli do močvare,nasukao u rijeci i polomio. A jednom sam uspio dadobro razgledam most Šahrestan. Bio je potpunočitav, kao što je morao biti u vrijeme kada je sagra-đen, kakvog sam ga na slikama mnogo puta vidio.

U većini tih snova bili su i Golčin i otac; među-tim, u nekima je bio samo otac. U većini snova ukojima je bio, Golčin je nosio onu majicu s likomBrusa Lija. Ponekad sam te snove pričao ženi. Akobih ispričao, neko bi mi vrijeme ostali u sjećanju; a

kada bih ispričao san i on bi se ponovio, nisam gatako brzo zaboravljao. Poput onog sna od prvenoći; dok sam ga, tek nakon nekoliko mjeseci,zapisivao, svega sam se, u dlaku, sjećao.

16.

Golčina nisam bio vidio nekih deset godina,otkako sam završio osnovnu školu. Tokom svihgodina srednje škole, premda je njena zgrada bilapriljubljena uz zgradu osnovne, nijednom nisamvidio Golčina. Kasnije, kada sam došao u Teheran,uopće nisam ni pomišljao na njega. No, od prošlegodine, kada je umro otac, sjećanje na njega veći-nom se miješalo sa sjećanjem na oca, i mučilo me.Ne znam kakve je veze bilo između njega i oca. Onje oca vidio samo jednom, i to slučajno. A ni menesamog nije dobro poznavao, čak i kada sam biočetvrti razred i njegov đak. Ja nisam spadao u oneučenike koji su se, tokom odmora, okupljali okonjegova stola i molili ga da pokaže mišiće. Uopćeme nije primjećivao. Samo me je nekoliko putazveknuo štapom, iako nije bio strog učitelj. Bio jepoznat po tome da traži manje od svih ostalih uči-telja, i da daje dobre ocjene. I stvarno je bio takav.Onih nekoliko udaraca štapom bilo je zbog pričanjana času, a ne zbog neučenja. Bio je alergičan nablebetanje. Ko god je blebetao, vikao bi na njega, iniko se nije usuđivao da blebeće na njegovu času.Ja nisam blebetao; ali, ponekad bi mi se prispava-lo, misli bi mi odlutale i bio bih u svom svijetu.Iznenada bi mi se izderao na uho i ja bih prestrav-ljen poskočio s mjesta. Čitav razred bi se smijao.

Bio sam siguran – kad bih ga pronašao i daomu hiljadu naznaka, nemoguće bi bilo da me sesjeti; no, po svaku cijenu želio sam da ga pronađemi barem mu vidim lice; kako priča; trepće li ili ne.

U osnovnoj školi radio je novi podvornik. Nitijedan od starih učitelja tamo više nije predavao, anovi podvornik poznavao je samo jednog od njih –gospodina Ilčija, koji je bio učitelj petog razredaosnovne škole, a onda je postao srednjoškolski pro-fesor i predavao baš u srednjoj školi tu pored osno-vne. Kod njega se moglo raspitati o Golčinu. Bio jeprijatelj sa Golčinom i sigurno je znao nešto o njemu.

Podvornici srednje škole bili su isti oni stari;međutim, mene se nisu sjećali i nisu me puštali dauđem. Ja, kojeg su nekoliko godina svaki dan nasiluzadržavali u ovoj ruini, sada nisam mogao ući u njuni na minut. Na kraju sam rekao da tražim gospodi-

na Ilčija. Više mi nisu mogli braniti da uđem.Morao sam sačekati da zvoni za odmor.

Nisam mogao šetati u školskom dvorištu, bilo jezabranjeno. Rekli su da sjednem u kancelariju idonijeli mi čašu čaja. U kancelariji je bio neki pisarkoji je sjedio za stolom i nešto bilježio u jednuveliku svesku. Istu onu staru svesku. Ram za veli-ku fotografiju, postavljenu na zidu nasuprot vrati-ma, bio je promijenjen, a oko nje su bili okačeninovi posteri. I pisarevo lice bilo je poznato. Bio jeod onih starih. Međutim, ne bi me prepoznao ni uvrijeme kada sam ovdje išao u školu, a kamolisada. U kancelariju sam ulazio samo jednomgodišnje, radi upisa.

“Koliko ima do zvona?”, pitao sam.Ne podižući glavu sa sveske, reče: “Nema

mnogo, pola sata.”Popio sam čaj; ustao sam i pogledao kroz pro-

zor. U donjem dijelu dvorišta bilo je mjesto za bici-kle; još uvijek ih je – kao i ranijih godina – bilotoliko mnogo da su zauzimali sva mjesta izmeđuželjeznih šipki, svaki djelić prostora, u neujedna-čenim, zbrkanim redovima. Čitavo dvorište bilo jeprekriveno žutim lišćem. Podvornik je sigurno jošjutros pomeo dvorište, a sve to lišće je tako brzo –još nije bilo podne – opalo na zemlju. S jeseni,svakog jutra kad bismo ranije došli u školu, vidje-li bismo kako podvornici metu lišće u dvorištu. Idok su još meli, iza njih je bilo lišća što je opadalona tle koje su već bili pomeli. To je bilo lišće za slje-deće metenje, i ostajalo bi na zemlji možda dan-dva. A bilo je i lišća koje je baš tada opadalo sdrveća, i padalo tačno pored podvornikove metle.

Pomislio sam kako ne bi bilo loše da pisarapitam za Golčina. Možda je znao nešto o njemu.

“Poznajete li Vi gospodina Golčina?”, rekoh. Podiže glavu sa sveske i baci pogled na mene.

Nosio je naočale; imao je usko lice i kraću bradu.Reče: “Zar niste tražili gospodina Ilčija?”

“Jesam, tražio sam gospodina Ilčija; ali, neštosam mislio – pa, ja sam išao u osnovnu školu, tupored, a potom i u ovu srednju školu.”

“E? Dakle, Vi ste stari đak ove škole? Kako sezovete?”

Rekao sam ime i prezime.Nije se sjetio.Rekoh: “Da, gospodin Ilči je radio u mojoj

osnovnoj školi. Bio je moj učitelj. I gospodin Gol-čin je radio tamo. Gospodin Ilči je bio učitelj petograzreda. Sada je srednjoškolski profesor.”

161

ROMAN

BEHAR 105­106

162

ROMAN

Reče: “Da, nekoliko učitelja te osnovne školekasnije su postali srednjoškolski profesori i preda-vali baš u ovoj srednjoj školi. Dok su bili učitelji,nisu imali završen fakultet. Za to vrijeme su studi-rali, i kad su diplomirali postali su profesori. Igospodin Golčin je bio jedan od tih učitelja. Pre-davao je ovdje kratko vrijeme.”

“Gospodin Golčin ili gospodin Ilči?”“Zajedno su došli ovdje.”“Vi ga, onda, poznajete?”“Gospodina Ilčija?”“Ne, gospodina Golčina.”“Naravno.”“Je li i on ovdje?”“Bio je.”“Sada nije?”“Ne.”“Gdje ga se može naći?”Pisar spusti pero na svesku koja je bila na

stolu, osloni se na stolicu i reče: “Pa, Vi niste čuli?”“Šta?”“I novine su pisale.”“Koje novine?”“Isfahanske.”“ Ne živim ovdje nekoliko godina.”“Mislim da je pisalo i u ‘Kejhanu’20.”“Šta je pisalo?”“Da se utopio.”“Gdje?”“Ovdje. U našoj rijeci.”“Kada?”“Prije nekih dvije godine.”“Ovdje? Pisalo je da se utopio?”“Da. Tijelo su mu izvukli iz vode u blizini močva-

re. Nije razjašnjeno je li ga voda do tamo odnijela ilije sâm bio otišao tamo da pliva, pošto je to čestoradio. Oni koji su ga poznavali pričali da je svaki putišao na neko drugo mjesto da pliva, i da je čudesnovolio tu rijeku. Ali, to je bilo baš neobično. Čovjek kojije bio vješt plivač, nije se smio utopiti u toj rijeci.”

“Bio je plivač?”“Pa, rekli ste da Vam je bio učitelj!”“Da, bio je moj učitelj. Učitelj četvrtog razre-

da osnovne škole.”“Kako, onda, niste znali da je bio plivač? Bio je

prvak Isfahana u plivanju. Osvojio je nekolikopehara. Baš zato je vijest o njegovu utapanju i

objavljena u novinama.”“Nisam znao.”“Ma, u toj se rijeci ne može plivati. Može se

samo mlatarati rukama i nogama. Ne znam kakvuje to ljubav gajio prema toj rijeci. Prolazio je poredsvih tih bazena, tako dobrih, i odlazio na rijeku. Imamnogo takvih. Eto – dobri, čisti bazeni privatnihklubova nisu dostupni običnim ljudima; ali njemu,prvaku u plivanju, bili su dostupni. Mnogi se ljetiutapaju u toj rijeci; no, svi nisu čuveni kao Golčin,pa da im ime ostane zapisano u novinama. Jadnici.Nemaju nijednog mjesta za kupanje. U javnimbazenima – ne znam da li ste vidjeli ili ne – ljeti jetolika gužva da se ne može čak ni mlatarati rukamai nogama. A tačno je i da ta rijeka nije baš bogatavodom, ali je puna virova. Ta, znate to?”

“Da, čuo sam”, rekoh.Nekoliko puta je rekao: “Puna virova.” Duboko

je udahnuo i klimnuo glavom.Ustao sam. Rekoh: “Hvala Vam puno za čaj.”“Pa, zar niste tražili gospodina Ilčija?”, upita. Rekoh: “Ne”, i izađoh iz kancelarije. Iz jedne učionice čuo se tekbir.21 Složan i glasan.

17.

Nisam više mogao osati u Isfahanu. Bio samtamo sedam mjeseci i bilo mi je dosta. Punčevoj ipuničinoj kući odlazio bih samo da prespavam, a pocijeli dan tumarao bih ulicama. U očevu radnju –koja je sada bila postala “Prodavnica Zajanderud” –rijetko sam navraćao, jer kad god bih tamo otišao,čim bih otvorio vrata, umjesto staklenog stolaugledao bih očev drveni sto, a umjesto žene i šure,koji su bili za pultom, vidio bih oca. Nisam se tamomogao zadržati ni minut. Šmugnuo bih na sokak iulicu, i kojom bih god ulicom pošao završio bih naobali rijeke. Na desetine puta prošao sam pokrajmoje nekadašnje škole, naše prijašnje mahale,pored motornog čamca, preko mostova Sijosepol iHadžu, a jednom sam čak otišao do mosta Šahre-stan, da vidim na šta liči. Nije se nimalo promijenio.Bio je isti onaj trošni most, kakav je i prije bio. A odneoštećenih kioska pored mosta, koje sam vidio uprvom snu, ostala je bila samo ruševina. Od svegagora bila je sama rijeka. Išao sam ulicama za kojesam znao da vode dalje od rijeke, ali opet sam sti-

zao do nje. Ponekad bi mi se činilo da je to nekadruga rijeka; ali, druge rijeke u ovom gradu nema.Pomislio bih da je to neki riječni rukavac; ali, prišaobih bliže i vidio: ne, to je on, naš Zajanderud. Ondabih sebi rekao: pošto rijeka u gradu pravi zavoj,pred očima mi se stalno zeleni; ali, kako bih mogaoprevariti samog sebe? Ja sam u ovom gradu odra-stao. U ovom gradu, uz taj zavoj. Pravi zavoj – alinakratko; ne toliko da obuhvati grad i stegne ga unaručje. Malo-pomalo sam bjesnio. Rijeka mi jebila i u snovima i na javi. Vidio sam, nema drugogizlaza nego da pobjegnem od nje.

Dan nakon što sam odlučio da se vratim uTeheran, sanjao sam da sam ušao u očevu kroja-čku radnju. Bio sam došao s puta (iz Teherana). Uruci sam ima putničku torbu. Otac je bio za svojimstolom, radio je. Stavio je makaze na sto, pružioruke; poljubili smo se.

Reče: “Gdje si ti, sine? Ne daš se vidjeti. Dola-ziš tako rijetko. Šta to ima u Teheranu?”

“Nema ništa”, rekoh.Reče: “Nikad se nećeš promijeniti. Ne znam

šta sam ti to skrivio da si takav prema meni. Tvojamajka onako, ti ovako!”

Potom tegobno uzdahnu, kako se uzdiše samou filmovima i pričama. Onda reče: “A tek prema onojmojoj nevjesti, od svih boljoj! Da mi nije nje, preki-nulo bi me. I dan i noć je uz mene. Ne miče se odav-de. A jako dobro i šije. U cijelom ovom gradu nećešnaći boljeg krojača od nje. Ali, dokle više da vrijemeprovodi sa mnom? Pobogu, mlada je, tek se udala,ima svojih želja, hoće da joj muž bude kraj nje, da jepazi, obezbijedi joj kuću, život. Nisi se, valjda, oženiou Teheranu? Da se nisi tamo zarobio? Ako jesi, kaži!Kaži, života ti! Kaži, da i ja znam šta mi je činiti!”

Puno je pričao. Sve takve stvari. Usred pričeponekad bi se nasmijao, namignuo, podigao i spustioobrve. Do sada nisam vidio da toliko priča. I to u snu.

Kada sam se probudio, bilo je blizu podneva.Otac se bio toliko raspričao i tovario me očinskimsavjetima da nije dopustio da se ranije probudim. Ažena je sad već bila otišla u prodavnicu i nisam jojmogao ispričati san, premda mi se san nije dopa-dao i nisam želio da ga zapamtim. Čak me je i raz-bjesnio. Ne da bih ženi ispričao san, već od silinebijesa, odjenuo sam se i otišao pravo u radnju. Otaci žena bili su za pultom, a šura za kasom. Žena jeposluživala nekoliko mušterija. Otac se osmijehnuoi nagnuo preko pulta, da se rukuje sa mnom; no, jasam, ne osvrćući se na njega, otišao kod žene. Sače-

20 Dnevne novine koje izlaze u Teheranu. (Prim. prev.)21 Arapska imenska rečenica Allahu Akbar, u značenju “Allah je Najveći.” (Prim. prev.)

kao sam da otpravi mušterije. (Posao im je krenuotako brzo; kad god bih tamo navratio, vidio bih daje u radnji nekoliko mušterija.) Onda sam rekaoženi: “Jesi li zadovoljna svojim životom?”

Žena se zacrvenje. Osvrnu se oko sebe i opre-zno reče: “Naravno da jesam. Šta hoćeš time reći?”

S pravom je ostala zatečena, jer ja nikadanisam govorio takve krupne riječi. Prisustvo dru-gih ljudi još ju je više mučilo. Malo se bila i uplaši-la. “Šta ti je?”, upita.

Rekoh: “Vidi, ako si ponekad na mene ljuta,kaži to meni.”

“Nisam ljuta na tebe”, reče.“Kako nisi? Niti idem za poslom, niti brinem o

kući. I nisi ljuta?”“Ne.”“Šta si, onda, rekla ovom starkelji?”“Kojem starkelji?”Uzeo sam očevu ruku, stavio je u ženinu i

rekao joj: “Vidi, ne pravi se mutava! U redu? I višeme ne tužakaj! Ne volim tužakanje.”

Ženino lice opet se zacrvenje. U očima joj zai-skriše suze (kao da su otprije bile spremne) i tihoreče: “U redu.”

Rekoh: “Ne volim te stvari. A u ovom graduhoću da svisnem. Idem u Teheran. Tamo ću naćiposao po mojoj volji. Ovu radnju ćemo prodati iotići da živimo u Teheran. Dobro?”

“Da, dobro”, reče.Rekoh: “Kad nađem posao, javit ću ti.”Dok sam izlazio iz radnje, jecala je. Istog dana popodne autobusom sam došao u

Teheran, kako bih u Teheranu noćio.

18.

Sve vrijeme koliko sam bio muž moje žene nijed-nom je nisam ni dotakao, jer ona je bila moja bivšatetična i ja je nikada nisam volio izbliza, kao neku obi-čnu djevojku. Volio sam je izdaleka, kao da je nekaboginja, i želio da bude moja žena, a ne da nešto snjom radim. Međutim, sve djevojke iz naše mahale,sve djevojke koje sam vidio, za mene su bile drugači-je, i ja sam opasno mislio o svim djevojkama iz našemahale, svim djevojkama iz Isfahana, svim djevojka-ma iz Teherana, svim djevojkama iz čitavog svijeta,koje sam vidio i koje nisam. Uvijek sam mislio, ako seoženim nekom od svih tih djevojaka, možda ćemoživjeti zajedno mnogo duže nego što to inače biva; aako napravimo i desetero djece, nijedno neće ličiti na

mog oca. No, bio sam siguran da će dijete od mene imoje bivše sestrične ličiti na mog oca kao jaje jajetu.

U pismu napisanom lijepim rukopisom, kojeje stiglo mjesec dana nakon što sam otišao iz Isfa-hana, moj punac je napisao:

“Uvijek mi je želja bila da od kćerke dobijemunuče.”

Ta rečenica podsjetila me je na oca. I na to daje svako, uistinu, imao neku želju. Dakle, i ja samimao neku želju. Zapitao sam se šta je bila mojaželja, i sebi rekao: Moja je želja bila da otac...

Moja je želja bila da otac...Moja je želja bila da otac umre; sad kada je

umro, nemam nikakvih želja. Punac je napisao:“S hiljadu nada i želja dao sam svoju kćer sinu

čovjeka koji je čitav život u ovom gradu mukotrp-no radio i vodio uglednu krojačku radnju. Misliosam da će i njegovo dijete krenuti očevim putem,s ljubavlju se posvetiti životu i stvoriti sretnubudućnost za sebe, svoju ženu i djecu. No, avaj –u neznanju sam srljao u grešku.”

Osim rečenog, mojoj nemoći pripisao je to štomu kćer nije ostala trudna, i na kraju uljudno zatra-žio da joj dam razvod. Premda je radnja, ustvari,bila mehr22 njegove kćerke, bio je čak spremanizjaviti da se ona odriče mehra budući da u braknije donijela miraz (jer nismo imali kuću), i takoosloboditi svoju najmiliju. Međutim, kako su i nje-gova kćerka i sin voljeli tu radnju, bio je spreman daje kupi po pravednoj cijeni. Zbog toga je trebalo daotputujem u Isfahan.

19.

Sedmicu nakon povratka u Teheran, svratio samu knjižaru u kojoj sam prije radio. Novi prodavač, kojije došao nakon što su mene istjerali, bio je otpušten.Međutim, posao je išao slabo i nije im trebao noviprodavač. Šef je donio čaj i prema meni se ophodiokao neki stari, prisni prijatelj. Rekao je da više ne pro-daje udžbenike. Ne isplati se, a i tržište knjige tihdana bilo je opalo jer je bio rat i već neko vrijemenove knjige su rijetko štampane. Niko nije kupovaoknjige koje su skupljale prašinu po skladištima. (Koje imao para za kupovinu knjiga? Sav novac koji suljudi imali u džepu trošen je na stomak.)

Rekao je: “I mi sami smo višak.” Mislio je na

sebe i dvojicu prodavača koji su ostali. “Mušterijeni na vidiku”, reče. I stvarno – dok sam tamo sje-dio, nije ušla nijedna mušterija.

Rekao sam da sam se oženio i namjeravam,čim uspijem malo srediti svoj život, dovesti ženu uTeheran.

Šefu se to mnogo dopalo. Dao mi je savjet;rekao je da čovjek mora voljeti svoju ženu i radinje sâm podnositi sve životne tegobe. Rekao je dai on mnogo voli svoju ženu, i premda je oženjenveć trideset godina sasvim je zadovoljan svojimživotom. Kazao je ove stihove:

“Užitak na svijetu zubi su i žene,Bez žena i zuba ovaj svijet zatvor je.”Razgovarao je sa mnom s poštovanjem,

govorio mi “Vi”, iako je ranije govorio “ti”. To sepromijenilo zbog očeve smrti, zato što sam seoženio, a i stoga što me je izbacio s posla.

Kad sam krenuo, došao je sa mnom do vrata irekao da svratim kad god uhvatim vremena.

“Dobro”, rekao sam.Kada sam trebao otputovati u Isfahan zbog

pisma moga punca, otišao sam mu i rekao: “Idemu Isfahan.” Nisam rekao da se razvedem od žene,već samo to da “idem na dan-dva i vraćam se”.

Tog dana u knjižari su bile jedna-dvije mušte-rije i šef nije bio toliko ljubazan. Nije donio čaj, nitiudijelio savjet; nije govorio poeziju, niti mu sedalo da priča.

Rekoh: “Umro mi je otac.”“Rekao si već!”, reče.Rekoh: “Znam, ali onda kad je umro nisam

rekao. Rekao sam kasnije.”“Sjećam se”, reče.“Tada sam rekao da idem na dan-dva i vra-

ćam se, ali nisam rekao da mi je otac umro.”“Znam, znam. Sjećam se. A zašto nisi rekao?”“Ne znam zašto. Bio sam rasijan.”“Nevažno. Bilo, pa prošlo. Osim toga, da se to

i nije desilo, ti bi još tada morao misliti o nekomdrugom zanimanju, jer nam je posao opao baš odprošle godine.”

“Dakle, trebao sam ti privremeno! Samotokom sezone udžbenika, kada si imao poslapreko glave!”

“Eto da je i bilo tako; šta hoćeš time reći?”Nisam time želio ništa reći. Oz početka sam

znao da sam mu trebao samo dok je imao punoposla. A to što, kad mi je otac umro, nisam rekaoumro mi je otac – bio je samo izgovor.

163

ROMAN

BEHAR 105­106

22 Prema islamskom pravu, novčani iznos ili drugaimovina koju muž prilikom sklapanja brakadaruje ženi. (Prim. prev.)

Brak je razveden. Prodavnica Zajanderud upotpunosti je pripala mojoj tetičnoj, bivšoj mi ženi,a meni je samo isplaćen određen iznos kao razlikaizmeđu njene vrijednosti prošle i ove godine.

20.

Od porodice moje bivše žene stiglo je pismo-obavijest da se približava godišnjica očeve smrti,odnosno podsjećanje da tog dana svakako dođem uIsfahan. Kada sam primio pismo, do godišnjiceočeve smrti bila je preostala samo jedna noć, a janisam bio dobro. Toliko nisam bio dobro da, i kadabih htio da idem, ne bih mogao. Povrh toga, već jebilo kasno. Ili su pismo kasno poslali, ili je kasno sti-glo; datum nije imalo. Vidio sam ga uveče, kadasam došao kući. Nisam znao ni da li će se obred odr-žati noć uoči godišnjice – ukoliko uopće bude obre-da – ili sutradan; kako god, jako sam se snuždio.Poslije večere, kada su Hašajar i Hamid zaspali, kaoi prethodnih noći otišao sam u kuhinju, upalio svjet-lo i sjeo da pišem; ali, pisanje me nije htjelo. Vrtjelomi se u glavi. Imao sam groznicu. Bila je peta noćkako sam ostajao budan; preko dana – od jutra domraka – lunjao sam teheranskim ulicama. Tog danapopodne svratio sam kod nekadašnjeg šefa i rekaomu da ovih noći pišem jednu priču. Rekao je, kadgod je završim da je i njemu dam da je pročita, paako bude dobra dat će da se objavi. Ponekad je i onštampao knjige – zbirke zadataka s rješenjima,knjige za samostalno učenje, testove za prijemniispit i slične stvari. Imao je mnogo poznanika međuizdavačima. Međutim, po meni je bilo malo vjerova-tno da se ono što sam ja pisao nekome svidi.

Te noći, pročitao sam sve što sam dotad bionapisao. Vidio sam, skoro sve što sam želio napisati– napisao sam, i više mi ništa nije padalo na pamet.Ustao sam, malo prohodao. Razmišljao o dobrim ilošim stranama onog što sam učinio; no, vidio samda nema svrhe, ili barem tada nije bilo vrijeme zarazmišljanje. Bilo je rano. Htio sam očistiti glavu odsvake misli i uobrazilje, od svega što se nije moglovidjeti, čuti, pomirisati i dotaknuti. Bilo mi je dostasvega. Nespavanje tih nekoliko noći me uništilo.

21.

Prozor je zaškripao i otvorio se. U kuhinju uđeledeni vjetar. Na tren sam se ukočio, očekujući da svjetrom uđe još ko god; no, osjetih da se mrznem.

Kvaka na prozoru bila je zamrznuta a prozor se, odsiline vjetra, teško zatvarao. Opet je zaškripao, akvaka se zatresla u mojoj ruci. Onda se čvrsto zatvo-rio. Međutim, škripa je bila glasna i uplašio sam se daće se moji sustanari probuditi. Ugasio sam svjetlokako ne bi primijetili da je neko u kuhinji, ako se pro-bude. Vratio sam se pokraj prozora, da ga zatvorimako se otvori, jer je opet škripao i činilo se da se pono-vo otvara. Baš u tom času, nešto se začulo pod mojimnogama. Nisam valjda zgazio bubašvabu, pomisliosam, i zastao baš tamo gdje sam bio – pored prozora– da ne bih u mraku pogazio bubašvabe. Razmišljaosam o tome da upalim svjetlo, kako bih vidio ispredsebe, kada se iz sobe začu neki zvuk; potom se čuškripanje kuhinjskih vrata, koja se polahko otvoriše.Pomislio sam, gotovo je – jedan od sustanara meuhvatio na djelu. Da to barem bude Hašajar, u sebisam pomislio, pošto Hamidu nije trebalo mnogo dase počne izrugivati, i sve što je govorio Hašajaru govo-rio je i meni. A meni se to nimalo nije dopadalo. Ali,nije bilo druge; ko god da je bio, otvorio je vrata i ula-zio je u kuhinju. Dobro sam osmotrio: u mraku poredvrata ukazala se očeva sjena.

“A-joj! Opet sanjam”, rekoh. “Upali svjetlo,prekidač ti je blizu ruke!”, viknuo sam.

Ako je to neko od mojih sustanara, koga samzamijenio s ocem, postat će jasno čim upali svjetlo.Po zidu pokraj vrata rukama je nakratko tražio pre-kidač, dok ga nije našao i upalio svjetlo. Sada je bilosvijetlo da ne može biti svjetlije, i jasno se moglovidjeti da je to otac: u opeglanim hlačama i košuljikratkih rukava, sijede kose i glatko obrijan, stajao jepored kuhinjskih vrata i smiješio mi se. Izgledao jekao onih dana kada smo zajedno išli na rijeku.

“Zdravo”, rekoh.Reče: “Šta radiš ovdje?”“Prozor je bio otvoren; došao sam da ga zat-

vorim”, rekoh.Reče: “Ovdje je hladno; prehladit ćeš se.”Rekoh: “Imam groznicu. Jako mi je loše.”“Odjeni nešto. Pazi da se ne prehladiš!”, reče.“Dobro”, rekoh. Ugasio je svjetlo u kuhinji. Otišli smo u sobu.

Svjetlo u sobi bilo je upaljeno. Postelje su bile uuglu sobe, pospremljene i složene. Hašajar je sjediou jednom uglu sobe i obuvao čarape, a u drugomuglu Hamid se češljao pred ogledalom na ormaru.Na sredini sobe bila je prostrta sofra, s komadićimakruha rasutim po njoj, nekoliko šolja čaja, praznihili dopola popijenih, i jednim tanjirom za sir. Bila je

to sofra od našeg pojedenog doručka.Otac me je posjeo na stolicu, ogrnuo me

dekom i rekao: “Dobro se umotaj!”Dobro sam se umotao dekom i rekao Hašaja-

ru: “Jesi li ranije vidio moga oca?”Hašajar podiže glavu i s osmijehom reče:

“Neka ti san izdobri!”I Hamid okrenu glavu i nasmija se.Otac je sjedio na podu, oslonjen na postelje.“A ti, Hamid? Jesi li ti ranije vidio moga oca?”,

upitah. Hamid reče: “Ja? Momak, ti kao da spavaš.”“Kako?”“Nema tu ‘kako’. To što govoriš ne priliči čovje-

ku koji je pri svijesti.”“Kako?”, opet sam pitao.Ovaj put, Hašajar reče: “Nema tu ‘kako’. Tvoj je

otac ovdje već tri-četiri dana naš gost.”“Malo više. Sinoć je bila tačno peta noć”, reče

otac.“Ja ti poznajem oca još od djetinjstva. Bili

smo komšije”, reče Hamid. “Da. Tako je”, rekoh.Hamid reče: “A i otkad sam u Tehranu, kad

god bih otišao u Isfahan obilazio bih ga.”“Ljubazno od tebe”, reče otac. “Sjećate se da sam, prije godinu-dvije, dola-

zio kod Vas? Ja se dobro sjećam”, reče Hamid.“Gdje?”, upita otac.“U Isfahanu. U Vašoj radnji.”“I?”“Bilo je prijepodne. Radili ste. A onda ste pro-

govorili koju.”Otac upita: “Šta sam rekao?”“Rekli ste: nikad se nemoj oženiti.”Otac se nasmija.“Pa ti se ženiš!”, Hašajar reče Hamidu.“Šta još?”, upita otac.Hamid reče: “Kazali ste i jedan distih. Sad ga

se ne sjećam.”“Sigurno je bio ovaj – Žena i aždaha...”, reče

otac.“Ahaa! Baš taj!”, reče Hamid.“Možete li kazati i ostatak distiha?”, reče

Hašajar.Otac reče:“Žena i aždaha – bolje je da obje su u zemlji,Bolje je da svijet čist je od te obje nečisti.”Hašajar zapisa.Hamid reče: “Još... Još ste rekli: pij mnogo

164

ROMAN

mlaćenice. Pogotovo poslije jela. Rekli ste: mlaće-nica čovjeku produžuje život.”

“Mlaćenica uspavljuje”, reče Hašajar.Hamid reče: “Sjećam se da ste još rekli: cijeni

svoju mladost. Kad čovjek ostari, više nije nizašta.” “Pa, to je jasno”, reče otac.Hamid reče: “Još ste rekli: čovjek do tridesete-

četrdeste godine ide uzbrdo; onda krene nizbrdo.Zatim ste rekli: ja sam sada na nizbrdici.”

“Sada?”, reče otac. Malo je razmislio. “Sada samna ravnom putu. Ni na uzbrdici, ni na nizbrdici.”

“Da li biste voljeli da ste na onoj svojoj nizbr-dici?”, upita Hamid.

Otac reče: “Ne. Ne. Volio bih da sam na uzbr-dici. Samo na uzbrdici.”

Hašajar se odjenuo. Zapisivao je.

22.

Ustao sam i otišao u kuhinju. Htio sam da seprobudim. Jutarnja svjetlost ušla je u sobu. A ijutarnja ciča. Prozor je bio otvoren. Zatvorio samga. Čvrsto. Rekoh, hvala Bogu da sam se izbavio iztih ludorija. Ja, stručnjak za snove, znao sam da jejutro u snu bilo znak buđenja; kao hladnoća vode,kao mokrenje. Vratio sam se u sobu. Svjetlo u sobibilo je još uvijek upaljeno. Soba je bila osvijetlje-na; ne baš kao kuhinja, ali osvijetljena. Ona troji-ca još uvijek su sjedila, svako na svom mjestu, a isofra od doručka i dalje je stajala na podu. Hašajarje nešto pisao. Mene uhvati kašalj.

Otac reče: “Nije to ništa. Bit će ti bolje. Samose dobro utopli.”

“Jako mi je loše, izgleda da sam se i prehla-dio”, rekoh.

“Ništa to nije. Mladalačka vatra sve zaliječi”,reče otac.

Sjeo sam i opet se čvrsto umotao u deku.Hamid reče: “Momci, puno vam hvala! Učinili

ste mi veliku uslugu. Neko vrijeme ostat ću ovdje;onda ću se, kad bude prilike, malo raspitati;možda pronađem neki veći stan.”

“Kakvu uslugu?”, upitao sam.Reče: “Veliku! Ne govorim to iz učtivosti. Ovih

dana teško je pronaći stan. Naravno, za vas dvoji-cu ovdje ima dovoljno mjesta; ali, za dvoje koji tekstupaju u brak jako je teško. I ti si, čuo sam, u Isfa-hanu tražio stan. Zasigurno znaš koliko je teško.”

“Ne znam o čemu govoriš”, rekoh.Hamid se nasmija. “Ti kao da baš i nisi pri

čistoj!” Okrenu se prema mom ocu. I Hašajar je

pogledao, da vidi smiju li se i oni. Posmatrali sume i smijali se.

“Mene ste našli zafrkavati?”, rekoh.Hamid suspregnu smijeh i reče im: “Hajde da

mu kažemo. Mora da je toliko rasijan da je zabo-ravio na sve dogovore.” Potom se okrenu premameni. “Dobro me slušaj! Ti ideš s ocem u Isfahan.Dogovor je i da Hašajar ostatak poeme napiše kodsvoje kuće. A ja ću svoju ženu dovesti ovdje.”

“Sa srećom!”, reče otac.Hašajar reče: “Moraš smisliti neko rješenje za

ove bubašvabe.”“Jeste li ovdje uvijek imali bubašvabe?”, upita

otac. Hamid reče: “Ne. Štaviše, sada i nije sezona

bubašvaba. Ali, eto, u ovim rupama od stanova...”“Ne, neko vrijeme nismo imali bubašvabe”,

reče Hašajar. “Ljeti bubašvaba ima svuda; no, kadazahladi...” Pogledao je Hamida i oprezno rekao:“Pravo da Vam kažem, pojavile su se ovih zadnjihnekoliko noći.”

“Zadnjih nekoliko noći?”, reče otac. “Reci oddana kad sam ja došao, olakšaj sebi!”

Sva trojica prasnuše u smijeh. Hamid reče: “Bubašvabe su moja briga! Kad vi

odete, ja ću ih sam srediti.”“Ali ja ne idem”, rekoh. “Ne ideš?”, s osmijehom reče Hamid.Otac reče: “Sine, nema druge. Morate se

pomiriti. Poslali su me iz Isfahana da te vratim.Nemoj učiniti ništa što će ti ocu ukaljati obraz.”

“Neću se pomiriti sa ženom”, rekoh. “U redu, nemoj se pomiriti; ali, vrati se”, reče

otac. Hamid opet reče: “Momci, puno vam hvala.

Žena i ja nikada nećemo zaboraviti vašu uslugu.”Okrenuo sam se prema ocu i upitao: “Tata, je li

istina da je majka zbog tebe presvisnula i umrla?”Otac reče: “Ne. Ja sam presvisnuo zbog tvoje

majke.”“Ali, kad si ti umro majka nije bila živa.”“Nije. Ali sam je svaku noć sanjao.”“I ja tebe sanjam svaku noć.”“Onda pazi da ne presvisneš!”Prasnuše u smijeh.“Šta ti to pišeš?”, viknuo sam na Hašajara.“Ovo što pričamo”, reče.“I šta ćeš s tim?”, upitah.Reče: “Možda će mi biti od koristi.”“Za šta?”

“Za moju poeziju.”“Za poemu koju pišeš?”“Da.”“Možeš li nam pročitati jedan dio, iz dijelova

koje dosad nisi čitao?”“Da, naravno”, reče Hašajar. Ustade i sa stola

podiže pregršt papira. Neko vrijeme je tražio, aonda je iz papira izvukao jedan list.

“Iz dijelova koje dosad nisi čitao”, ponovorekoh.

Hašajar reče: “Dobro. Ovo ti dosad nisamčitao.” Sjede na stolicu i prvo sačeka da se svi uti-šaju; zatim isturi prsa i poče da čita:

“Od mosta do mosta,Sijosepol, Hadžu...”“Taram-taram-tam-taam!” Bio je to Hamid,

koji je davao ritam. Otac prasnu u smijeh. “... do kraja rijeke...”“... do kraja rijeke...”, ponovi Hamid, poče da

plješće i reče: “Bravo! Ovo je bilo izvrsno!” I otaczapljeska, misleći da je čitanje poezije time zavr-šeno; no, Hašajar je sve jednako čitao i otac višenije zapljeskao, ali se valjao od smijeha. Bučnopljeskanje i smijeh njih dvojice nisu mi dopuštalida čujem šta to Hašajar čita, pošto je on i dalječitao ne obazirući se na njih. Nastojao je da čitaglasno, ali galama njih dvojice bila je veća, takoda sam s mukom čuo ovih nekoliko zadnjih riječi:

“Močvara tamo je,onima što na rijeku se zaputiše,bremenita i uzburkana.”Više nije čitao. Podigao je glavu s papira i

nasmiješio se. Bilo je jasno da je pročitao ono štoje želio pročitati, i nije pridavao značaj tome da liga je neko slušao ili nije.

Otac je s mukom suspregnuo smijeh; potrljaoje oči, vlažne od suza, i rekao: “Svaka čast!”

Htio sam nešto pitati, kako bih pokazao dasam barem ja slušao. “Šta si htio reći onim tamoje?”, upitah.

Reče: “Ništa.”“Zar je moguće?”“Prvo ti kaži šta želiš reći tom pričom koju

pišeš.”“Ja?”“Da, ti.”“Kojom pričom?”“Pričom koju su pisao ovih nekoliko noći.

Misliš da ja ne znam? Pravio sam se da spavam,kako bi ti mogao na miru raditi.”

165

ROMAN

BEHAR 105­106

Bilo je očito da je to rekao iz ljutnje. Mislio jeda i ja hoću da ga zafrkavam, pa je uzvraćao otkri-vajući moju tajnu.

23.

Sklopio sam oči i neko vrijeme držao ih sklo-pljene. I držao ih sklopljene. Toliko sam ih držaosklopljene da su mi kapci otežali, i hvatao me jesan. Znao sam, ako je ovo san i ako me u ovom snuuhvati san, i kad se probudim iz drugog sna jošuvijek ću biti u prvome, i moram se i iz njega pro-buditi. Ne smijem dopustiti da me san uhvati.Otvorio sam oči i vidio oca. Zdravog, jakog, bez-brižnog. Još uvijek se smijao.

Rekoh: “Pravo kaži – jesi li ti živ?” “Da. Živ sam”, reče uvjereno.Ustao je i pokazao mi se, od glave do pete.

Micao se. Imao je zapreminu. “Dođi, provjeri!”, reče. Ustao sam. Dodirnuo sam ga. Omirisao ga.

Nije mirisao na mrtvaca. S osmijehom reče: “Hoćeš da idemo na rijeku?”“Otkud ovdje rijeka? Ovo je Teheran”, rekoh.Uvjereno reče: “Provjeri!”Otišao je do vrata. Pored vrata je zastao, čeka-

jući me. Bacio sam deku. Preko odjeće sam navu-kao kaput i izašli smo na vrata. Da sam spavao, sadkada smo izlazili napolje, na ovoj hladnoći s poče-tka jutra, probudio bih se; međutim, izašli smo,bilo je jako hladno, a jutarnja svjetlost veomaoštra; no, nisam se probudio. Dakle – bio sambudan, a čovjek koji je pored mene hodao ulicomuistinu je bio moj otac. U košulji kratkih rukava. Uovo doba godine. U ovo doba dana. Na ovom vre-menu. Na ovoj svjetlosti koja donosi uvjerenost.

Upitao sam: “Zašto nisi odjenuo sako?”“Ne treba. Uopće mi nije hladno”, reče.“Kuda ćemo?”, upitah.“Idemo u Lalezar23”, reče.Pitao sam: “Zašto tamo?”“Imam posla”, reče.“Kakvog posla?”, upitah.“Ne pitaj!”, reče. “Mnogo volim taj kraj. Moj

Teheran je tamo. Raskršće Kont, ulice Lalezar,Eslambul, Ferdusi, Sa’di, Mohberoddoule, Manuče-hri – samo taj kraj dobro poznajem.”

Bilo je toliko rano da uopće nije bilo taksija.

Jedan dotrajao Opel 61 stade nam pred noge.Odvezao nas je prema ulici Ferdusi. Sjeli smo poza-di. Usputne ulice bilo su potpuno puste. Nastojaosam da ne gledam oca, ne bi li ga nestalo. U retro-vizoru, pogled mi pade na vozača Opela: bio je tomoj nekadašnji šef. Pozdravili smo se, predstaviosam mu oca. Ona velika grba koju je imao, i nizakstas, za volanom se nisu previše primjećivali. Sigur-no je nešto stavio pod sebe kako bi se podigao, a itako mu je glava dosezala tek visinu volana. Rekaoje da taksira rano izjutra i krajem večeri jer su ulicetada puste a troškovi na ženu i dijete veliki, i čovjekse mora dovijati kako god može. Okrenuo je glavuprema meni i kazao: “Rekao sam ti koliko je volim.”

“Da, sjećam se”, rekoh. Pitao me je za ženu i rekao: “Pozdravi je!”“Svakako”, rekoh.Izašli smo na početku ulice Manučehri. Nije

htio uzeti novac. Htio je da bude ljubazan. No,teškom mukom uspjeli smo mu platiti.

24.

Zašli smo u ulicu Manučehri.“Ti reče, ovdje imaš posla?”, rekoh.Reče: “Da. Pođi za mnom!”“Kažeš, poznaješ ovaj kraj?”, rekoh.S osmijehom reče: “Ovaj kraj poznajem kao

vlastiti džep. Onaj kraj, malo prema gore, ne poz-najem, ali ovaj poznajem i bolje od tebe.”

Išao je naprijed i bio živahniji i raspoloženijinego ikad (nego svih onih jutara kada smo zaje-dno išli na rijeku). Obuze me smijeh.

“Zašto se smiješ?”, upita.Rekoh: “Koji si ti prepredenjak! Čitavu jednu

godinu svi smo mislili da si umro; ali, ti si zaistaživ. Zar ne?”

“Naravno da sam živ. Zar ne vidiš?”Stigli smo do jednog proširenja i ulica se zavr-

šila. Bili smo na obali rijeke. Tačno naspram nas,na drugoj obali rijeke, bilo je drveće s ispreplete-nim krošnjama, a iza drveća se uzdizala visokaplanina oštrog vrha koju sam brzo prepoznao: bilaje to naša planina Soffe.

Rekoh: “E! Pa, ovo je naša rijeka!”Reče: “Šta je tebi? Ovo je raskršće Kont. A ovo

je ulica Lalezar. Rekao sam da ovaj kraj poznajembolje od tebe!” Pogleda oko sebe i reče: “Odavdeimam mnogo uspomena. Čitav jedan život proveosam ovdje.”

Sunce se podizalo s naše lijeve strane, od

kraja rijeke, iz pravca močvare. Skrenuli smo udes-no. Napravili smo nekoliko koraka.

Reče: “Za vrijeme rata – drugog rata, nara-vno; Drugog svjetskog rata, a ne ovih ratova kojesada vidiš...”

“Da?”“Za vrijeme rata, ovdje je bila jedna kafana.”“Gdje?”“Tačno ovdje.” Vrhom cipele povukao je liniju

po zemlji. Potom je izuo cipele i čarape, skinuokošulju i hlače, i sjeo na kamen koji je stajao poredlinije. Rekao mi je da i ja sjednem kraj njega.

Skinuo sam kaput koji sam nosio i bacio ga nazemlju. Bio je to Hamidov kaput. Postalo mi jehladno. Htio sam da ga obučem. Predomislio samse. Morao sam dopustiti da mi postane hladno,što hladnije. Još se moglo posmatrati Sunce; jošuvijek nije prejako sijalo. Ali, od Sunca čovjekništa nema. Sunce je Sunce. Sunce Zajanderuda;Sunce Lalezara. Sva su Sunca jednaka.

“I?”, rekoh.“Bila je tačno ovdje. Nekoliko stepenica vodi-

lo je naniže. U njoj je služen veoma dobar kebab.Bila je poznata u čitavom Teheranu. Ovdje je pje-vala jedna pjevačica iz Poljske. Imala je predivanglas. Možda su zbog njenog glasa kebabi ovdjebili tako ukusni. U to vrijeme bio sam u Teheranu.Bio sam, otprilike, tvojih godina. Došao sam bio uTeheran da tražim posao, mada je u Isfahanu bilomnogo posla; ali, za onamo me ništa nije vezalo.Mrzio sam Isfahan. Mrzio sam krojački zanat...”

“A rijeku?”“... Kad god sam imao para, odlazio bih u tu

kafanu. Jeo sam kebab i slušao glas te Poljakinje. Toli-ko sam dolazio ovdje da sam se sprijateljio s Poljaki-njom. Ovdje nije imala nikoga. Oca, majku, muža idjecu ubili su joj Nijemci, i samo je ona uspjela dapobjegne i dođe u Iran. U to vrijeme, kad sam ja biotvoje dobi, ona je imala trideset godina. Bila je vrloprijazna i topla žena. Po dobroti joj nije bilo ravne. Janisam bio tako dobar, ali slagali smo se. Tačno je dasam bio mlađi od nje, i da je ona, spram iranskihžena, bila viša; ali, ni ja nisam bio kakav sam sad.Imao sam figuru kao dvije tvoje. Bili smo približnoiste visine. Živjela je sama. Silno je voljela Poljsku.Znala je tek nekoliko riječi perzijskog, ali i s tih neko-liko riječi objasnila mi je kako je živjela prije nego štoje došla u Iran; kakav je odnos imala s mužem; kakosu Nijemci, kada su napali, počinili masovna ubistva.S tih nekoliko riječi rekla bi sve što je željela da kaže.Pokazivala mi je fotografije muža, djece, Varšave i

ROMAN

166

23 Ulica u Teheranu. (Prim. prev.)

ROMAN

167BEHAR 105­106

drugih gradova u Poljskoj. Sve pjesme koje je pjevalaticale su se Poljske, većinom poljskih rijeka. Još uvijekse sjećam imena jedne od tih rijeka – rijeke Visle, kojateče kroz Varšavu. Toliko je obilna vodom da po njojplove i brodovi. Uliva se u more. Tamo se sve rijekeulijevaju u more. Rekao sam, i mi imamo jednu rije-ku koja se ulijeva u močvaru. Silno sam želio da jeodvedem tamo i pokažem joj rijeku, ali nisam uspio.Prije nego se ukazala prilika, rat se završio i ona sevratila u Poljsku. Šta bi čovjek. Voljela je Poljsku. A i jasam se vratio u Isfahan.”

“I ti si volio Isfahan?”“Ne. Mrzio sam ga. Ali, Poljakinja više nije

bila ovdje; zašto bih onda ostao u Teheranu?” “Kamo sreće da si otišao s njom. Ili da je ona

s tobom došla u Isfahan.”“Ne bi išlo, dragi moj. Ona je bila Poljakinja, a

ja Isfahanac; ona pjevačica, a ja...”“Ta, još nisi bio postao krojač.”“Ne. Ali, otac mi je bio krojač. Kad je Poljaki-

nja otišla, i ja sam se vratio u Isfahan i postao kro-jač.”

“Šteta.”“Krojački zanat me je postarao. Dobro je da si

izgubio radnju.”“Izgubio?”“Zabadava! Utrapili su ti kćerku kako bi ti

uzeli radnju. Dobro su te nasankali. Ali, nemaveze. Ja od te radnje nisam vidio nikakva dobra;ne bi ni ti.”

“Ja neću ostariti?”Nasmijao se. Ustao sam.“Nego, jesi li to stvarno ti?”, upitah.“Da. Naravno da jesam”, reče s osmijehom.Rekoh: “Kaži mi istinu.”“Zašto bih ti lagao?”, reče.“Spavaš li ili si budan?”, upitah.Reče: “Kakvo je to pitanje? Prije minut si pitao

jesam li mrtav ili živ; sad pitaš spavam li ili sambudan. Šta hoćeš time reći?”

Rekoh: “Pa, dobro. A ja? Spavam li ili sambudan?”

“Otkud ja znam?”, reče. “Pitaj sebe.”“Ne znam”, rekoh.“Kako to?”, upita. Rekoh: “Hajde da provjerimo!”“Hajde!”, reče.

“Opali mi šamar!”, rekoh.Opalio mi je šamar.Ništa se nije promijenilo. Bio sam na istom

mjestu. S ocem. U ulici Lalezar. Na obali rijekeZajanderud. Iznad stepenica koje su prije nekihčetrdeset godina vodile prema jednoj kafani upodrumu.

Poskočio sam. Opet se ništa nije promijenilo.Bio sam na istom mjestu. I otac je. Pomokrio samse. Baš tako je bilo. Mokrih hlača stajao sam naistom mjestu. A otac se vrtio u krug, kako to radepahlevani.

Opet sam poskočio. Počeo sam da trčim. Ska-kao sam i trčao. Bacio sam se u vodu. Zaronio sam.Voda mi je prešla preko glave. Išao sam sve dublje.Koliko god dublje sam išao, noge mi nisu doseza-le dno. I tako sam išao sve dublje i dublje, i što godsam dublje išao voda je postajala sve toplija. Nasamom dnu, voda je bila topla tačno po mjeri –po mjeri moga tijela. Kada sam stigao na dno, umojim je ušima bio samo zvuk pjesme neke žene.Zvuk neke neobične pjesme iz daleka.

Novembar 1981.

Bilješka o piscu

Dža’far Modarres Sadeki (Ğa‘far Modarres Sādeqī) rođen je 1954. uIsfahanu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. 1972. upisao je studijengleskog jezika i književnosti na Univerzitetu Teheran. Njegova prva krat-ka priča objavljena je 1973. u mjesečnom časopisu Rudaki (Rūdakī).

Prva njegova zbirka, koja sadrži osam kratkih priča i nosi naslov Djecase ne igraju (Baċċehā bāzī namīkonand), objavljena je 1977. Iste godinenapisao je novelu pod naslovom Predstava (Namāyeš), koja je objavljena uljeto 1980. Osim dviju navedenih knjiga, objavio je još četiri zbirke kratkihpriča i jedanaest romana.

Zbirke kratkih priča:- “Sudbina drugih” i druge priče (Qesmat-e dīgarāwa dāstānhā-ye dīgar)

(1985.)- Dvanaest priča (Dawāzdah dāstān) (1990.)- Na moru, odmor i sloboda (Kenār-e daryā, moraxxasī wa āzādī) (1997.)- S onu stranu ulice (Ān taraf-e xiyābān) (2001.)

Romani:- Močvara (Gāwxūnī) (1983.)- Balon Mehta (Bālon-e Mehtā) (1989.)- Carevo putovanje (Safar-e kasrā) (1989.)- Nigdjegrad (Nākoğā Ābād) (1990.)- Konjska glava (Kalle-ye asb) (1991.)

- Saučesnik u zločinu (Šarīk-e ğorm) (1993.)- Predstavka (‘Arz-e hāl) (1997.)- Šahkelid (Šāhkelīd) (1999.)- Budan sam do jutra (Man tā sobh bīdāram) (2003.)- Voda i zemlja (Āb o xāk) (2005.)

Romani Carevo putovanje, Konjska glava i Saučesnik u zločinu čine tri-logiju.

Osim pisanja kratkih priča i romana, bavi se još i prevođenjem, te pri-ređivanjem za štampu klasičnih tekstova na perzijskom jeziku.

1992. pod naslovom “Lutrija”, “Čehov” i druge priče (Lātārī, Ċexow wadāstānhā-ye dīgar) objavio je prijevod na perzijski jezik zbirke koja sadržisedam kratkih priča od Shirley Jackson, Anne Tyler, Ann Beattie, JohnaUpdike-a, Raimonda Carvera, Tobiasa Wollfa i Kazuo Ishiguro-a.

Dosada je priredio za štampu sedam klasičnih tekstova na perzijskomjeziku. To su:

- Prijevod Tabarijevog “Tefsira” (Tarğome-ye tafsīr-e Tabarī) - Rumijeva kazivanja (Maqālāt-e Moulānā)- Šemsova kazivanja (Maqālāt-e Šams)- Historija Sistana (Tārīx-e Sīstān)- Životopis Allahovog poslanika (Sīrat-e Rasūlollāh)- Knjiga o čudesima (‘Ağāyebnāme)- Kazivanja Šejh Išraka (Qessehā-ye šeix-e ešrāq)- Historija po Bejhakiju (Tārīx-e Beihaqī)

BERIĆET RIJEČI

Sinoć kad se vratih iz toplog javnog kupatila,

Prođoh pokraj vrta starog voditelja Islamske molitve.

Kad tamo, u vrtu, u hladu jasmina,

Sa vrčom u ruci stajaše Emina.

Isuse što je lijepa! Tako mi Islamske vjere,

Stid je ne bi bilo da je kod imperatora!

Pa još kada šeće i plećima kreće...

Ni zapis učitelja Islamske škole više mi

pomoć’ neće!

Ja je uljudno pozdravih, al’ moje mi

Islamske vjere

Nije htjela ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren vrč zahitila vode

Pa po vrtu ruže zalivati ode;

S grana vjetar zapuhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa k’o Hyacinthus orientalis plavi,

A ja doživjeh blaži vertigo u glavi!

Malo ne posrnuh, Islamske mi vjere,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti mari, bezobraznica jedna, što za njome crkoh!...

Midhat Riđanović

Ima pojedinaca u ovoj zemlji, čak i među ‘lingvistima’, koji smatraju da suturcizmi u našem jeziku trag nemile strane okupacije pa ih treba izbjegavati.Evo kako bi oni pjevali prelijepu Šantićevu Eminu: