I ova godina je protekla u intenzivnom tempu sa 56realizovanih akcija od kojih je pet vikend-akcija, dvavišednevna putovanja ili akcije u Hrvaskoj i nedjeljaskijanja na Kopaoniku u Srbiji. Jedan smo od ri-jetkih klubova koji isprati brojne akcije iz Kalendarazbivanja PSCG i akcije u organizaciji drugih klubova– memorijale, pohode i takmičenja, a u protekloj go-dini bilo ih je devet. Izdvajamo učešće na 2. Planin-skom festivalu 2018. u dolini Grebaje u organizacijiPSCG, sa usponima na Popadiju i Volušnicu, i učešćena 41. Memorijalu generala Danila Jaukovića naDurmitoru, uz otkrivanje spomen-ploče planinaruJovanu Lauševiću povodom 130 godina od pohodana Durmitor i Bobotov kuk. Planinarka Olivera Božanović je bila uspješna na

Bjelasičkom maratonu sa krpljama i osvojila 2.mjesto u ženskoj konkurenciji, a 2018. godinu jeobilježila i uspješnim pohodima na najviše vrhovePoljske i Rumunjske. Nastavili smo da planinarećiupoznajemo otoke južne Dalmacije i dugo ćemopamtiti prošlogodišnje putešestvije po otoku Mljetuza vrijeme prvomajskih praznika (http://pkgorica.me/otok-mljet-hrvatska/). O zbivanjima na 21. Susretima planinara Balkana uGorskom kotaru ukratko kroz tekst koji je priređeni za Planinarske novine:21. Susreti planinara Balkana održani su uHrvatskoj u mjestu Tršče, Gorski kotar, 8-10. juna2018. godine. Sa svih strana Balkana okupili su se

planinari iz 15 klubova i društava –članica Susreta i još 5 društava - gostiju,ukupno 195 planinara iz 7 zemaljaBalkana (Bosna i Hercegovina, Bugarska,Crna Gora, Hrvatska, Makedonija,Slovenija i Srbija). Delegaciju iz CrneGore činilo je 16 planinara iz PK „Gorica“iz Podgorice i predsjednik PSCG DraganBulatović sa porodicom. U dva dana in-tenzivnog planinarskog programa idruženja upoznali smo se sa ljepotamaovog planinskog područja i Nacionalnogparka Risnjak. Organizator susreta bilo jePlaninarsko društvo „Kamenjak“ iz Ri-jeke, koje u Tršću ima svoj planinarskidom „Frbežari“, a glavni centar druženja

je bio restoran „Brvnara“ kraj skijaške staze. Naja-traktivniji je bio uspon na vrh Veliki Risnjak (1528mnv) dolinom Lazac do Šloserovog doma i dalje dosamog vrha. Lakša tura je bila kružna staza Rudnik-Sokolanske stijene-Tršće. Radni sastanak pred-stavnika klubova i društava održan je u ciljupredstavljanja i razmjene aktivnosti među plani-narskim klubovima i društvima. Dogovoreno je dase 22. Susreti održe u junu 2019. godine uBugarskoj, u gradu Etropole i u organizaciji TD„Etropole“. Nakon svečane večere i druženja dokasno u noć, planinari su sjutradan, prije povratkakući, posjetili još jedno prelijepo mjesto u Nacional-nom parku Risnjak – izvor rijeke Kupe. Za puto-vanje u Hrvatsku pomogla su nam sredstva dobijena

BILTEN 23

2

Aktivnosti Kluba u 2018. godini

Mljet - Montokuc

Planinski festival - Dolina Grebaje

od Ministarstva sporta na konkursu zasufinansiranje programa sportskih sub-jekata. Održavanje planinarskih staza nastavl-jeno je i ove godine kroz 9 radnih akcijana dijelu planinarskih transverzala PPTi CT-1, te prigradskim stazama Gorica-Malo Brdo-Duklja, Vežešnik i na staziKorita-Grlo Sokolovo. Glavni nosiociovih akcija su Rajko Mićković, MiraKostić i Velizar Rašović, a u pojedinimakcijama učestvovali su i GoranMićković, Miljenko Novaković i EditaFiles Bradarić.Najteži zadatak rukovodstva Kluba u2018. godini bio je priprema opsežnedokumentacije za preregistraciju Kluba iusklađivanje akata Kluba sa novim Zakonom osportu. Održana je Vanredna skupština u oktobrumjesecu na kojoj je donešen novi Statut Kluba i iz-abrani novi organi upravljanja Klubom, odnosnoreizabran je Upravni odbor sa dosadašnjimčlanovima kao i predsjednica Kluba, a izabrani sunovi članovi Skupštine Kluba (15 članova) na čelusa predsjednikom Skupštine BranislavomPerovićem. Iako smo ispoštovali svu proceduru pre-registracije, rješenje o registraciji od Ministarstvasporta još čekamo. Najaktivniji planinari za 2018. godinu bili su MiraKostić sa rekordnih 46 akcija, Rajko Mićković 40,Tanja Krgović 35 i Petar Vujačić sa 33 akcije. Nanarednoj Skupštini Kluba ovim planinarima će bitiuručeni prigodni pokloni kao podstrek da i u 2019.godini nastave istim tempom. Uspješno realizovaneakcije vodilo je 13 vodiča od kojih ističemo RajkaMićkovića sa 10 vođenih akcija, Editu Files Bradarićsa 9 akcija, Miru Kostić sa 5 akcija i DragoljubaKrgovića sa 5 akcija. Uz najaktivnije članove Klubamoramo pomenuti i najzaslužnijeg člana VukaŠestovića koji se prihvatio najzahtjevnijeg zadatkaKluba u 2018. godini – izvođenja radova na izgrad-nji Planinske kuće Petrović na Bukumirskom jezeru.Na kraju, kao uvod u naredni članak, pomenimo inašu klupsku manifestaciju 17. Dane Gorice naBukumirskom jezeru. To je ujedno bila prva radnaakcija na izgradnji Planinske kuće Petrović jer smotada iskopali i postavili temelj za kuću.

Edita Files Bradarić, predsjednica Kluba

BILTEN 23

3

Susreti planinara Balkana - Gorski kotar

Blizu neba

Snijeg, pa snijeg, pa snijeg... prostrla se svjetlucava bjelina. Pa planinski vrhovi zavrhovima, sve bljeđi. Puklo bezgranično prostranstvo - nebo je blizu.

Vjetar fijuče i brije. Kovitlaju ledene iglice.Osjećam - tako Zemlja juri kroz svemir. A u svemiru se vrijeme drukčije broji,možda ni ne postoji.

Sve je otvoreno, beskrajno. U mrvici vre-mena koje mi pripada ja - jedna pahulja. Zahvalna za svoj tren.

(Jahorina, mart 2018.)

Vesna Lakuš

“Odluke koje napravimo, dovode nas do određenihiskustava. Ipak, jedna je stvar odlučiti da se popnešna planinu, a sasvim druga je stvar biti na njenomvrhu.” – Herbert Simon, američki ekonomist

Planinari su ljudi koji stalno donose odluke. Prirodanjihovog hobija, načina života, okolnosti i situacijeu kojima su aktivni – htjeli to oni ili ne – tjeraju ihda bude tako. To ih, između ostalog, čini tolikorazličitim od ostalih ljudi. I nijedna od tih odluka nedolazi kao proizvod pukog slučaja, već kao rezultatpotrebe, iskustva, razuma, spremnosti, znanja,razmišljanja – a sa namjerom da planinara dovededo novog životnog iskustva.

Kao dječak, slušao sam priče od mog pokojnog ocao našoj planini, o velikim stadima ovaca koje jeporodica tamo imala, o vukovima koji su prijetili,dugim hladnim noćima pokraj vatre, o kiši, o sni-jegu, o vjetru, o suncu, druženju... Koliko je dječijamašta mogla doseći, pitao sam se:Kako su izgledale te planine? I kako je sigurnostrašno i surovo boraviti u takvom kraju!Godinama kasnije, sve su te priče otišle u zaborav,sve dok 2000. godine nisam ponovo otkrio planinu.I još mnogo godina kasnije sa svojim prijateljima, apotom i klubom počeo obilaziti iste one staze po ko-jima je otac u svom djetinjstvu čuvao stada. Proveosam sedam dana sa svojim drugom, fotografom,

spavajući u šatoru pokraj ruševina„glade” planinske kolibe koju je mojđed počeo graditi. Na tom i tako zapal-jenom ognjištu, buknule su neke novevatre, nove čežnje i nova maštanjapovezana sa planinom, ljudima,prošlosti i budućnosti…

Ali, ova priča je o odlukama, i o tomekako one mijenjaju život.

U 2017. godini moja supruga i jadonijeli smo odluku poslije razmišl-janja, razgovora i uzimanja u obzir svihprednosti i mana: predložićemo našemPlaninarskom klubu „Gorica” dauđemo zajedno u projekat izgradnje

Planinske kuće na lokaciji Bukumirskog jezera. Ciljovog predloga je da se ostvari višegodišnji san Klubasa jedne strane, i naš cilj da imamo jedno mjesto uplanini u koje ćemo moći slobodno da dovedemonašu djecu, naše prijatelje, porodicu i tu impokažemo ličnim primjerom – šta je planina. I –zašto planina. Željeli smo da naša djeca rastu saplaninom i sa planinarima. Željeli smo da pokažemoda vjerujemo da se mnogo može postići kada se ljudiudruže, kada dijele zajedno ono što imaju. I uradilismo tako.

U 2017. godini i naš klub se suočio sa ovim predlo-gom, ali, čini se i još više, sa svojom dugogodišnjomdilemom – šta da se uradi povodom sna o planin-

BILTEN 23

4

Planinska kuća Petrović

Sve je završeno, očišćeno i spremno za zimu

Radovi napreduju uprkos problemima na terenu

skoj kući i sa određenim budžetom koji Klub posje-duje za tu namjenu? Kakve nas prepreke očekuju, ida li je to pravi potez? Pred Klub je stavljena oduka– prihvatiti poziv za partnerstvo ili ne? Ta odluka,bila je kudikamo složenija i teža od one koju smo midonijeli. Ipak, Klub je odlučio da prihvati rukusaradnje.

No, jedna je stvar odluku donijeti, a sasvim drugasprovesti je u praksu.

Ali, planinari donose odluke. Jedna za drugom sli-jedile su prirodno: odluka da Skupština većinomglasova podrži predlog; potom odluka da se formiraOdbor za izgradnju Planinske kuće koji će sprovestiideju u djelo; odluka našeg planinara i člana OdboraVuka Šestovića da se ponudi da on predvodi gradnjuprve faze kuće; odluka da mu se ukaže puno pov-jerenje; odluka da svakodnevno, puna tri mjeseca,odvojen od porodice i privatnih poslova i obaveza –ovaj neimar čvrsto ustraje u svojoj namjeri da ispuniono što je, kako sam kaže „obećao” i završi započeto,uprkos teškim okolnostima koje su bile česte tokomrealizacije projekta.

Došlo se prošlog ljeta, počev od 26. juna 2018. pado kasne jeseni – ne do jednog objekta pokrivenogi zaštićenog od nadolazeće zime, snijega i leda – štosu bile često pominjane riječi –nego do materijali-zovanja jedne ideje, jednog cilja, jedne misli otoplom domu u planini u kome će ljudi dijeliti svoje

živote, prijateljstva, ciljeve, planinarskepohode… Dobili smo jedan centar našegokupljanja u planini. Centar koji trebasvima nama, članovima našeg kluba dasluži kao siguran dom. Došli smo na tačno pola puta. Još mnogelične i zajedničke odluke moramodonositi prije nego budemo mogli reći –naša kuća je završena. Ali sada znamo, itreba da osjećamo da to jeste NAŠA kuća,kuća dobrih namjera i još važnije – ost-varenih snova.Dobro došli u Planinsku kuću Petrović,kuću dobrih domaćina – porodicePetrović i planinara Planinarskog kluba„Gorica”!

Saša Petrović

BILTEN 23

5

Od temelja do krova - neimar Vuk na visini zadatka

Pogled koji će nam često oduzimati dah

Porodica Petrović želi da iskaže ovim putem za-hvalnost PK Gorici, i posebnu zahvalnost našemdragom planinaru Vuku Šestovću i njegovoj poro-dici za sve što je svojim ličnim zalaganjem uradiona podizanju Planinske kuće.

Da bi razbili monotoniju jednoličnih uspona tokomzimskog perioda planirana je Tura iznaneđenja kao svo-jevrsna kombinacija izleta sa sadržajima planinarenja.Ovoga puta to su bile staze i atrakcije na južnimobroncima Orjena. Drugi detalji učesnicima nisu saopš-tavani sve dok nisu ušli u minibus koji je i ovoga puta biopun (22). Nakon uvoda predsjednice Edite, čija je i bila

ideja za ovakve ture, vodič je saopštio da ruta „plani-narskog izleta“ vodi preko Nikšića i Grahova, Morinja,Herceg Novog i Borića sa usponom na vrh Sniježnica,1104 mnv, a zatim novouređenom planinarskom stazompreko sela Žljebi do Podi, 150 mnv (H.NovI).

Sa ustaljenog zbornog mjesta krenuli smo 07.05. Vri-jeme oblačno, prognoza – bez kiše. Tokom puta pljušteinformacije o mjestima kroz koja prolazimo – ospomenicima iz NOB, manastiru Ostrog, tvrđavi Ono-gošt, starom mostu na Zeti, Kapinom polju – aero-dromu, rimskom mostu, vještačkim jezerima Krupac iSlansko, trasi stare pruge za Bileću, o Bjelim Rudinamai stećcima. Nakon sat i po preko Vilusa i Osječenice pris-tižemo na krašku zaravan Grahovac gdje je planiran za-stanak i prvo iznaneđenje.

Za nekoliko minuta šetnjom stižemo do obeliska sadržavnom zastavom na jarbolu – spomenika bitke na

Grahovcu. Poslije geografske orijentacije i objašnjenja obici na Grahovcu i njenom značaju za Crnu Goru, usli-jedilo je fotografisanje. Sa ovog mjesta pruža se iz-vanredan pogled na Bijelu Goru i Reovačke grede (Orjen)koje su još pod snijegom. Oko spomenika u žbunovimasu uveliko cvjetovi proljeća –kaćun i jaglika, i rese na li-jeskovoj šumi.

Nakon jutarnjeg zalogaja nastavlja se vožnja i uživanjeu pejzažima kraških polja Grahova i Dragalja. Ostacitvrđava po okolnim brdima ukazuju da je ovdje bilautvrđena granica Crne Gore i Austrougarske monarhijesve do 2018. godine. Kroz tunel na prevoju izlazimo naplato Gornjih i Donjih Ledenica, a zatim nas put vodiistočnim padinama Orjena, odakle se sa više mjestapružaju neponovljivi vidici Risanskog i Tivatskog zalivasa tjesnacem Verige, sve do raskrsnice u Donji Morinj.Pogled ka Lovćenu i Kotorskom zalivu ovog putaspriječila nam je niska oblačnost. Put do Herceg Novogje prošao u razmjeni informacija o Bijeloj, Kumboru i Ze-lenici. Sa kružnog toka u Meljinama skrenuli smo ka Tre-binju i nakon 45 minuta vožnje izašli na plato i raskrsnicuKameno. Usput su planinari čuli podatke o Kotobiljskojbici i starom karavanskom putu iz Herceg Novog ka Or-jenu i Crkvicama. Od Kamenog se odvaja uski asfaltirani

BILTEN 23

6

Tura iznenađenja (Sniježnica – Orjen)

put kojim za 15 minuta dolazimo na Boriće (nekadamotel - sad ruina) gdje se odvaja planinarska staza zaplaninarski dom „Za Vratlom“.

Kilometar dalje od Borića kroz mladu borovu šumustižemo na proplanak. Nekima je već dosadila vožnja, azastanak na ovom mjestu je dobro došao i zbog drugogiznenađenja - Ljutog krša. Ovdje se na prostoru manjemod 5 hektara susreću svi kraški oblici nastali usljed de-jstva atmosferilija. Ovo je za mnoge bilo prvo saznanje otome što se sve može naći na Orjenu. Nakon izlaska naprvi greben i „probe“ uspona na kraške forme zaboravl-

jena je dosada zbog duge vožnje.Nastavak putovanja ka Sniježnici uslijedio je nakon 15

minuta razgledanja Ljutog krša, putem iznad Lastve, sakoje su već uzlijetali paraglajderi, do ruševina aus-trougarske postaje i uređene bistijerne, gdje je voda is-pravna za piće. Ovdje smo napustili minibus. Dočekalanas je magla i niska oblačnost. Putem smo uočili nekolikouređenih klupa – odmorišta i jato jarebica. Sa previje(ruševine) skrenuli smo starim kolskim putem ka seluUbli i poslije 20 metara pješačkom stazom skrenuli smojugoistočno u smjeru zapadnog (nižeg) vrha Sniježnice.Istočni vrh Sniježnice sa crkvicom nije se vidio zbogmagle. Pri samom vrhu staza se gubi između kamenihgromada. Nastavak ka istočnom vrhu je takođe bioiznenađenje koje je zahtijevalo i veće naprezanje, um-ješnost, kondiciju i solidarnost među članovima grupe.Uspon se malo odužio zbog mjera bezbjednosti i kretanjau magli. Nakon 45 minuta „alpinizma“ svi su stigli naplato kod crkvice na vrhu Sniježnica. Na čelu su stigli„izviđači“ Mićko i Krgo, a začelje su činili veterani savodičem : Mira, Milena i Vesna kojima je ova dionica palabaš teško. Cilj je bio izlazak na orjenski vidikovac sa na-jljepšim pogledom na Boku Kotorsku, Lovćen i Lušticu.Ovo zadovoljstvo nam je spriječila magla i niskaoblačnost.

I povratak je na izvjestan način bio iznenađenje jer smose vraćali obilježenom stazom koja je djelimičnouređena prilikom renoviranja crkvice na vrhu Sniježnicei bila bi pogodnija za uspon. Povratkom do minibusa za-vršena je prva etapa ture iznenađenja.

Nakon prevoza do Lastve (raskrsnica sa planinskomstazom Dobrštak) napustili smo minibus. Kod izvora(česme) i uređenog odmorišta Lastva ručali smo i predah-

nuli. Bio je vikend pa je bilo i drugih izletnika iparaglajdera na obližnjem uzletištu. Spust smo nastavilioko 13 sati uređenom i markiranom planinarskom sta-zom – karavanskim putem Lastva-Žljebi-Poda-HercegNovi. Uživanje u panoramama Luštice i Hercegnovskogzaliva umanjila je magla koja se sve više spuštala i sman-jivala vidokrug. Silazak do pitome zaravni sela Žljebi jeprotekao planiranim tempom. Odatle smo produžili docrkve Sv. Jovana, čije je dvorište sa grobljem, veoma lijepi uređen vidikovac sa pogledom na Zeleniku, Lušticu,Mamulu, Rt Oštra i dio Herceg Novog.

Poslije kraćeg zadržavanja na vidikovcu kod crkvelaganom šetnjom kroz bašte i rascvjetale voćnjake vratilismo se u selo Žljebi još utonulo u zimski san. Dočekujenas tek par umiljatih kučića na gumnu. Selo je posebnakarakteristična arhitektonska cjelina građena od kamena,od temelja do krova ukrivena od pogleda sa mora. Sve jerađeno od kamenih ploča iz lokalnog kamenolomarukama vještih majstora. Ovo je bio glavni cilj Tureiznenađenja. Obilazak ovog sela ostaće učesnicima zapamćenje. Mnogi će poželjeti da ponovo dođu kao plan-inari ili kao turisti, jer se ima šta vidjeti. U selu imauređena etno-kuća sa nacionalnim restoranom. Nakonrazgledanja sela i kamenoloma nastavljen je spustočišćenim i markiranim karavanskim putem sa dosta in-teresantnih detalja i bogatom mediteranskom florom.Posebna draž je silazak serpentinama na kojima jekaldrma opstala više vjekova. Velika visinska razlika jezahtijevala pojačani napor. Na stazi u Podima imauređena česma. Ova staza je uređena 2017. godine iodabrana u 10 najatraktivnijih staza Outdooractive, aplaninari „Gorice“ su prva organizovana grupa koja jeprošla stazom H. Novi-Poda-Žljebi-Lastva što je posebnoiznenađenje. Plan uređenja ove Outdooractive stazenapravio je vodič Ture iznenađenja. Planinarenje i ovatura je završena oko 15.30 okupljanjem kod minibusa uPodi.

Povratak u Podgoricu protekao je u sumiranju utisakai konstatacijama o opravdanosti organizacije ovakvihtura. I vodič je zadovoljan kako je uspio da savlada turu(ponestalo snage – kondicije u završnici spusta).

(april 2018.)vodič Pavle Bandović

BILTEN 23

7

Crnogorski planinari Milan Radović, Brano Šćekić iTanja Pavličić (Visokogorci), Marina Vujović, VeraLalatović, Milena Mijatović (PK Komovi), AleksandraZečević (PK Vjeverica), Predrg Perović (IPA planinar), ija - Olivera Božanović (PK Gorica) putovali smo uPoljsku od 27.4. do 3.5. 2018. Mi smo se pridružili grupikoju je organizovao Srboljub Dobrosavljević izkruševaćkog kluba Planinarski vukovi . Sa nama su bilijoš i planinari iz drugih gradova Srbije, iz Makednije iBosne i Hercegovine. U šali smo turu nazvali Promjenaplana, jer su nas stalno pratile neočekivane okolnosti. 27.4.2018. Već u polasku iz Podgorice kasnimo sat

i više zbog pokvarenog fena jedne planinarke bujne kose.Zatim nas na Zlatici zaustavlja revnosnasaobraćajna policija zbog malogprekoračenja brzine. U dvoja kola putu-jemo do Kruševca 357 km. Prati nas lijepovrijeme i euforično raspoloženje. Napravilismo malu pauzu u Novom Pazaru i svratilina mantije - tamošnji specijalitet. UKruševcu su samo čekali još našu ekipu izCrne Gore. U autobusu preostala su namsamo stražnja sjedišta - ne baš udobna zadugo putovanje. Na mađarskoj granici –još jedan zastoj od nevjerovatnih desetaksati. Putovali smo preko Beograda, Budim-pešte i Banske Bistrice, ukupno oko 900km.28.4.2018.Oko 18 časova, umjesto

ujutro, stižemo u Poronin, selo u sjevernojPoljskoj 7 km sjeveroistočno od poznatogskijaškog centra Zakopana, 80 km od

Krakova. Smješteni smo u pansionu Gru-loku, koji je za sve pohvale. Dogovaramo seda, zbog nepovoljnog vremena, sjutradanumjesto da penjemo Risi (Rysy) posjetimoKrakov.29.4.2018. Dan je predviđen za obi-

lazak rudnika soli Vjelička (Vielizcka),Krakova, i zamka Vavel . Vjelička je najs-tariji rudnik soli u Evropi, dubok 125 m.Na devet nivoa posjetioci mogu vidjetipodzemna slana jezera, skulpture, hodnike,stepenice isklesane u soli, kapelu, kon-certnu dvoranu i muzej. U starom graduKrakovu obišli smo Rajnek (Rynek), drugipo veličini trg u Evropi, gdje su spomenikpjesniku Adamu Mickijeviču i bazilika Sv.Marije. Posebna atrakcija grada jespomenik zmaja kod zamka Vavel . Krozrazjapljenu čeljust zmaj povremeno bljuje

vatru. Po legendi, zmaj je sijao strah među stanovnicima.Nijesu ga mogli savladati hrabri vitezovi, nego ga je nad-mudrio obućar koji mu je donio ovcu natopljenusumporom. Kad ju je pojeo, zmaj nije mogao utoliti žeđ,napio se vode iz Visle i pukao mu je stomak.30.4.2018.Autobusom idemo do Kužnica, 1000

mnv, i savršeno uređenom stazom, dijelom preko livada,penjemo se do planinarskog doma Kondratova , 1333mnv. Moj dio ekipe se odvaja i stižemo za oko dva i posata do vrha Gievonta (Giewont), prešavši ukupno 895m visinske razlike. Vjetar je tako jak da ne možemo rašir-iti zastave za fotografisanje. Ali obilježili smo važnitrenutak zapjevavši Bajaginu pjesmu:

BILTEN 23

8

Prvomajski uspon na najviši vrh PoljskeRisi (Rysy), 2499 mnv

”Nemoj nikad biti dole, mada neki i to vole. Nemojnikad biti dole, jer sve dole noge bole. Idemo malo dole,idemo malo gore. .. ”

Na vrhu je metalna konstrukcija visoka 15 m u oblikukrsta, postavljena 1901. Njegova silueta vidi se sa svihstrana, preko proplanaka, livada, travnatih padina inepreglednih tamnih šuma. Obris Gievonta podsjeća naglavu čovjeka pa se uz ovu planinu veže legenda o uspa-vanim vitezovima koji će se probuditi kada Poljska budeu opasnosti. Morali smo se što prije spustiti jer je prijetilakiša. Teren je bio raskvašen pa je to bilo rizično za drugugrupu koja se kasnije popela. Dogovor je bio da sečekamo na prevoju, ali ubrzo je počela kiša i nas petoroje odlučilo da se spustimo do Zakopana. A Milan, Ma-rina, Aleksandra i Brano su popeli i vrh Kopa Kondracka,2005 mnv.1.5.2018. Risi je najviša planina u Poljskoj. Nalazi

se u planinskom sistemu Visoke Tatre, na granici izmeđuPoljske i Slovačke. Risi ima tri vrha. Sjeverozapadni vrhje najviša tačka Poljske - naš cilj, a druga dva vrha su naslovačkoj strani. Prvi zimski uspon na Risi bio je1884.godine (Theodor Wundt i Jakob Horvay). Našapočetna tačka je Lisa Polane, 970 mnv. Do planinarskogdoma na jezeru Morsko oko, 1100 mnv, prevezli smo sekonjskom zapregom koja vozi turiste kroz Tatranski na-cionalni park. Morsko oko je četvrto po dubini jezero uTatrama. Naziv je dobilo po legendi koja kaže da je onopodzemnim prolazom povezano sa morem. Od Morskogoka se penjemo do Crnog jezera na 1538 mnv.

Pred nama je kuloar pod snijegom kojim treba da sepopnemo do vrha. Pripremamo se za zimski uspon.Obavezni su cepin , dereze, karabinjeri i prusika. Za onekoji nemaju tu opremu savjet je da ostanu na jezeru. Danje sunčan i topao. Dobro raspoloženi idemo laganimtempom do 2150 mnv gdje nailazimo na stijeneobezbijeđene lancima i klinovima. Odatle koristimo po-

jaseve i karabinjere radi lakšeg i spretnijeg kretanja. Nizprovaliju vidimo stazu kojom se Risi penje sa slovačkestrane. Na vrhu smo oko 14.45 h. Tridestak planinaraprešlo je visinsku razliku od ukupno oko 1500 m.Napravili smo par fotografija i oko 15.30 h krenuli nazad.Snijeg je bio raskvašen i klizav i više nije bilo našihtragova u snijegu koji bi olakšali spuštanje. Trebalo je dabudemo posebno oprezni. Maja , koja je bila malo izamene, proklizala je i nije mogla da se zaustavi. Kako sekotrljala zakacila je drugog planinara, ali on je imaocepin, brzo reagovao, zabio cepin u snijeg i zaustavio se.Do Maje su se spustili Milan Radović i njen suprug iutvrdili da ona ne moze nastaviti spust. Pozvan je GSS ihelikopter je stigao za oko sat vremena. Mi smo nastavilida otpenjavamo korak po korak, bez panike, koncen-trisano, pazeći na one ispred sebe.Sišli smo do Morskogoka oko 20 h. Ostali planinari spustili su se u navezi pasu stigli kasnije. Umorni, morali smo pješačiti još onih10 km koje smo u dolasku prešli zapregom. Tek oko23.30 h svi smo bili na okupu i krenuli put smještaja. 2.5.2018. Povratak je prošao po planu. Na

mađarsko-srbijanskoj granici ovaj put bez zastoja.Koliko god umorni bili,

u autobusu smo praviliveselo raspoloženje. Izneudobnih zadnjih redovačula se pjesma ”Nema vamspavanja, nema vam spa-vanja…”

Poseban utisak ostavilisu na nas Poljaci –ljubazni, susretljivi, fizičkiaktivni. Ako vas tamo put nanese,preporuka svih nas je daprobate pivo ”Žywiec ”.

Olivera Božanović

BILTEN 23

9

BILTEN 23

10

Realizovane ture u 2018. godini

BILTEN 23

11

Foto album 2018.

Panorama sa Brotnjika

Mljet Pasjak

Oblun Visitor

Pej Sinjavina

Sedlena greda

Dolina Orahovštice

Hum VitojskiVranjina

Komovi

Bobotov kuk

Orjen

Božur

Silazak sa V. Zebalca

Veliki Zebalac

TreskavacSilazak sa Brotnjika