Biomehanika Jure

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja

Sarajevo

2010

SEMINARSKI RAD

PREDMET: BIOMEHANIKATema: SPECIFICNOSTI DIJELOVANJA MIIA U PRIRODNIM UVJETIMA MENTOR: Prof.dr. Sinia Kova

STUDENT: Jure Boinovi

SPECIFINOSTI DIJELOVANJA MIIA U PRIRODNIM UVJETIMA SADRAJ Uvod..3 Graa skeletnih miia..4 Vrste miia...6 Miino tkivo Poprenoprugasto miino tkivo..8 Glatko miino tkivo...10 Srano miino tkivo...11 KONTRAKCIJA SKELETNOG MIIA (Fizioloka svojstva miia)..............................................................................12 Razvoj jakosti i snage..........................................................................13 METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985).........................................................................16 METODA DINAMIKIH PODRAAJA DRUGI NAZIV ZA METODU ZNAKOVITOSTI NAIN TRENINGA............................................................17 Oboljenja miia..................................................................................18 Zakljuak.............................................................................................20 Literatura.............................................................................................21 3Uvod Nastavni predmet Biometrika ima za cilj da izuci gibanja ivog organizma,odnosno tijela koje ima vlastitu sposobnost pokretanja.

Cilj naeg seminarskog rada je da pokuamo naim kolegama pojasniti kako to djeluju mii u prirodnim uvjetima,kakav uticaj ima vjezbanje u prirodi.

Nastojat emo pojasniti kako to sila miia ovisi od azlicitih fiziolokih stanja.Na samom poetku seminarskog rada nastojat emo pojasniti sastav miia,miinog tkiva da bi osobe koje su manje upuene u ove stvari saznale nesto novo.

Studentima emo nastojati pribliziti,koliko to budemo u mogunosti,sastav miia, vrste miia. Naroito e mo obratiti panju na srano miino tkivo. I naravno, na samom kraju seminarskog rada navest emo neke metode pomou kojih se efikasno poveava snaga miia, na ta to sve moe biti usmjereno vjebanje sa optereenjem, koje sve vrste optereenja moemo koristiti.

Graa skeletnih miia Poprenoprugasti se miii obino hvataju na kostima i prelaze preko nekog zgloba, tako da njihovom kontrakcijom dolazi do primicanja hvatita Poprenoprugastih miia ima u tijelu preko 600 i veina su parni miii. Poprenoprugasto miije tvori oko 40% ukupne teine tijela (8% je glatko i srano miije).Miine stanice su duge i tanke i esto se zovu miinim vlaknima. Sastoje se od citoplazme, koja se zove sarkoplazma, vie jezgara i stanine ovojnice, sarkoleme. Miine stanice mogu biti dugake od 1 mm do 40 mm. Oko svake takve niti nalazi se rahlo vezivo, endomysium. Niti se udruuju u snopie koji su isto obavijeni vezivom, perimysium, a oko cijelog miia je isto sloj vezivnog tkiva, epimysium. Miie omataju i vre vezivne ovojnice, fasciae musculorum. Miii sa slinim djelovanjem obino se udruuju u skupine, a nalaze se u odjeljcima, compartimenta, koje odjeljuju vezivne pregrade odgovarajue fascije koja obavija taj dio tijela.

Na svakom miiu razlikujemo njegovo hvatite, insertio, te glavu, caput, ili trbuh, venter, ovisno o vrsti miia.

Prijanja anatomska nazivlja razlikovala su polazite, origo, i hvatite, insertio, miia. Obino se za polazite uzimao proksimalni poetak miia a za zavrni onaj koji se najee pomie. Budui da djelovanje miia moe biti i na njegovu proksimalnu ili distalnu kraju, novo nazivlje rabi samo izraz insertio, kao openiti izraz za hvatite miia na kost. Opisuje se proksimalno i distalno hvatite.

Miii obino prelaze preko bar jednog zgloba, i hvataju se na krajeve kostiju. Neki se miii, meutim, hvataju na kou (mimini miii), a neki na sluznicu (miii jezika). Neki su miii uvreni za vezivnu ovojnicu (fasciju), a drugi tvore krune vrpce (vanjski analni sfinkter).

Neki miii su cijelom svojom duinom mesnati i na kost se hvataju kratkim vezivnim zavrecima. Veina miia se na jednoj ili obje strane na kost hvata vezivnom vrpcom. Kad je vrpca okrugla zove se tetivom, tendo, a kad je vrpca ploasta, onda se zove aponeurosis (primjerice, aponeuroze miia trbune stijenke, sl. S826). Miini trbuh moe biti prekinut tetivom, tendo intermedius, tako da mii ima dva trbuha . Tetivne vrpce mogu biti umetnute na vie mjesta du miinog trbuha, tako da tvore tetivne intersekcije, intersectiones tendineae (primjerice m. rectus abdominis. Tetivni zavretak moe biti i u obliku luka, arcus tendineus .Mii se moe svijati oko kotane izboine kao kolotur, tako da na njemu opisujemo posebnu tvorbu, trochlea muscularis. Miini trbuh i vezivna tetiva imaju razliite uloge u radu miia. Tetive mogu izdrati veliko optereenje, ali su, zbog slabe opskrbe krvlju, jako osjetljive na upalu i mogu odumrijeti. Miini dio je elastiniji, bolje prokrvljen i slabije otporan na infekciju. Preteito miini i preteito tetivni zavreci miia imaju razliito djelovanje na kost na koju se hvataju. Miina hvatita su ira a sila se s njih na kost prenosi na veu povrinu, tako da ne ostavljaju traga na kosti. Tetivni se zavreci veu na maloj povrini tako da se tamo razvijaju velika optereenja. Zato tetivni zavreci miia izvlae kvrge, grebene i hrapavosti. tetive su strahovito jake: tetiva poprenog obujma od 6 cm2 moe izdrati masu od 4 do 8 tisua kilograma. Tetivne niti nisu usporedne nego isprepletene, tako da se sila miinog dijela prenosi na sve dijelove tetive.

Miine tetive se obino hvataju na proksimalni kraj kosti, blizu osi pokreta. Tako pomau odravanje krajeva kostiju u zglobu i uvruju ih. Kad se kontrahiraju izazivaju pokret distalnog (slobodnog) kraja kosti. Neki se miii hvataju blie sredini dijafize kosti, a neki blie kraju kosti.

Na mjestima gdje tetive prelaze preko tvrdih podloga (kost, hrskavica, ligament ili druga tetiva), nalaze se sinovijalne vree, bursae synoviales. Sinovijalne vree su izgraene od vezivnog tkiva i sadre tanak sloj tekuine koji smanjuje trenje i omoguuje glatke pokrete miia. Takva se sinovijalna vrea naziva podtetivnom, bursa synovialis subtendinea. Neke od njih uvijek komuniciraju sa sinovijalnom upljinom zgloba preko kojega prolaze, primjerice sinovijalna vrea supskapularnog miia, bursa subtendinea musculi subscapularis.

Sinovijalne vree se mogu nalaziti i izmeu sveza i zglobne ahure, kao to je to sluaj sa subakromijalnom burzom, bursa synovialis subacromialis. Sinovijalna vrea se moe nalaziti i ispod koe, bursa synovialis subcutanea. Takve se vree nalaze na izboenim dijelovima zgloba koji se jako svijaju i gdje se koa mora brzo micati. Primjer takvih sinovijalnih vrea su ona na olekranonu u lakatnom zglobu (bursa subcutanea olecrani) i ispred patele u koljenskom zglobu (bursa subcutanea prepatelaris). Nalaze se i na mjestima gdje je na kosti ili tetivi postoji jako trenje ili optereenje, primjerice na peti. Veina takvih potkonih sinovijalnih je steena, tj. ne nalazi se u svih ljudi nego samo u onih koji svojim radom prekomjerno optereuju neka podruja.

Sinovijalne ovojnice, vaginae synoviales, imaju oblik tuljca i obavijaju tetive na mjestima gdje su izloene trenju optereenju s dvije ili vie strana, primjerice na prednjoj i stranjoj strani tetive. to se zbiva na aci, stopalu i ramenu: trenje izaziva kotana podloga na kojoj lei tetiva, te vezivno zadebljanje iznad nje (retinaculum). Kako bi se omoguio velik raspon pokreta tetiva, sinovijalne ovojnice se proteu oko 1 cm iznad i ispod mjesta na kojima nastaje trenje. Sinovijalna vagina se sastoji od dva sloja, visceralnog i parijetalnog. Visceralni sloj, pars tendinis, obavija samu tetivu i zapravo je srastao s njom. Od parijetalnog lista, pars parietalis, odvaja ga sloj tekuine koja ublaava trenje i omoguuje pokrete tetive. Visceralni parijetalni list prelaze jedan u drugi u uzdunoj osi i kroz taj prostor, mesotendineum, prolaze krvne ile i ivci u tetivu. Kad je opseg kretanja tetiva velik, primjerice na dugim pregibaima prstiju, mesotendineum se moe proiriti tako da nastane vezivni snopi, vincula tendinum .Tetive dugih pregibaa prstiju na aci i na stopalu imaju, osim sinovijalne, i vezivnu ovojnicu, vagina fibrosa u koju su uloene tetive u sinovijalnoj ovojniciVrste miia U nekih miia miine niti idu usporedo s dugom osi miia, a neke idu i itavom duinom miia. Takvi miii mogu dizati teinu na velikoj udaljenosti. Oblikom mogu biti:

1. vretenasti, m. fusiformis, koji su stanjeni na oba kraja i imaju duge tetive

vretenasti, m 2. ravni, m. rectus, kojima miine niti idu usporedno, a zavravaju kratkim tetivnim zavrecima prije hvatita na kost. Primjer su ravni miii one jabuice, m. recti bulbi

ravni, m. rectus 3. ploasti, m. planus, koji su tanki i obino zavravaju tetivnom ploom, aponeurozom. Primjer je m transversus abdominis

ploasti, m. planus etverokutasti, m. quadratus, koji je irok, debel i vrst mii. Primjer je m. quadratus lumborum

Imamo jo vrsta miia kao to su:

Troglavi dvotrbumi trokutasti jednoperasti Dvoperasti vieperasti spiralni dugi mii Miino tkivo Miii su graeni od miinog tkiva, a prema tipu miinog tkiva koje ih izgrauje moemo razlikovati glatke i poprenoprugaste miie. Postoje tri tipa miinog tkiva u tijelu koja se meusobno razlikuju po svojoj strukturi i funkciji. To su poprenoprugasto (ili skeletno), glatko i srano miino tkivo. Radom glatkog i sranog miinog tkiva ne upravljamo svjesno.

Poprenoprugasto miino tkivo Popreno-prugasto miino tkivo nalazimo u uobiajenim skeletnim miinim skupinama i miiima koji se nalaze ispod koe i daju oblik tijelu, a njegovim kontrakcijama upravlja sredinji ivani sustav i pod utjecajem je nae volje. Glatko miino tkivo nalazi se stijenci upljih organa kao to su npr. crijeva mokrani mjehur, krvne ile, maternica gdje stvara naslage ili slojeve te je pod izravnom kontrolom autonomnog (vegetativnog) ivanog sustava koji neovisno o naoj volji upravlja radom ovih miia. Srano miino tkivo je takoer popreno prugasto, gradi srani mii, a njegovim kontrakcijama upravlja autonomni ivani sustav.

Poprenoprugasto miino tkivo (Slika 1c) izgraeno je od velikog broja izduenih cilindrinih stanica (vlakana) koje formiraju snopove. Vlakna su okruena vezivnim tkivom koje okruuje i vanjske rubove miia formirajui ovojnicu (epimizij). Mnoga miina vlakna doseu duljinu od 10 centimetara i imaju tisue jezgri. Miino vlakno povezano je s ivanim vlaknom (aksonom) formirajui tako strukturu poznatu kao neuro-miina ploa. Duljina jedne miine stanice-vlakna odgovara duljini samog miia izmeu dvije miine tetive. Stanina membrana miine stanice naziva se sarkolema, a citoplazma sadri puno mitohondrija potrebnih za kontrakcije i naziva se sarkoplazma. U citoplazmi miinih stanica nalaze se dugi proteinski lanci-miofilamenti koji formiraju snopove tzv. miina vlakanca-miofibrile. Miofilamente grade tri vrste proteina (bjelanevina): tropomiozin te aktin i miozin koji sudjeluju u samoj kontrakciji vlakna (Slika 3). Tanki filamenti graeni uglavnom od aktina i debeli filamenti graeni uglavnom od miozina su pravilno naizmjenino rasporeeni u miinom vlakancu (Slika 2) to rezultira karakteristinim optikim svojstvom ovog miinog tkiva i daje mu poprenu prugavost (Slika 1c). Debeli filamenti miozina zauzimaju sredinji dio sarkomere i djelomino se preklapaju s tankim filamentima aktina. To mjesto na mikroskopskom preparatu je deblje, dvostruko lomi svjetlost to rezultira tamnom anizotropnom prugom (A-pruga) na preparatu (Slika 1c i 2). Tanki filamenti se djelomino proteu izmeu debelih filamenata dok su drugim krajem privreni za Z-membranu. Prostor izmeu dvije Z-membrane ini funkcionalnu jedinicu miinog vlakna-sarkomeru (Slika

2). Mjesta na mikroskoposkom preparatu gdje se nalaze samo filamenti aktina ine svjetliju izotropnu prugu (I-pruga). Anizotropna (tamna) i izoptropna (svijetla) pruga se izmjenjuju na mikroskopskom preparatu ovog miinog tkiva pa je ono stoga i nazvano popreno-prugastim miinim tkivom (Slika 1c). U sredinjem dijelu tamne A-pruge nalazi se malo svjetlija H-pruga (samo filamenti miozina, ne preklapaju se s aktinom), a u njenom sreditu je svjetlija M-crta (Slika 2). Za poprenoprugasto miino tkivo karakteristine su brze kontrakcije jakog intenziteta.

Slika 1

Glatko miino tkivo U glatkom miinom tkivu (Slika 1b) stanice (vlakna) su vretenasta oblika, ne formiraju snopove ve stvaraju naslage ili slojeve koje prstenasto okruuju stijenku upljih organa ili se pruaju uzduno. Naizmjenine kontrakcije prstenastih i uzdunih naslage glatkih miinih vlakana npr. u stijenci crijeva rezultiraju valovitim gibanjem tzv. peristaltikom crijeva. Kako miofilamenti u sarkoplazmi glatkih miinih vlakana nisu pravilno rasporeeni nema pravilne ispruganosti pod mikroskopom kao u popreno-prugastog miinog tkiva. Miina vlakna mogu klizati jedno pokraj drugog. Kontrakcije glatkog miinog tkiva su spore i dugo traju

Slika 1

Srano miino tkivo Srano miino tkivo(Slika 1a) graeno je od stanica (vlakana) koja su puno kraa nego u popreno-prugastom miinom tkivu ali zbog pravilnog rasporeda miofilamenta u sarkoplazmi takoer pokazuju poprenu ispruganost pod mikroskopom. Stanice sranog minog tkiva se granaju i meusobno su povezane jedna s drugom (dodirno mjesto sarkolema susjednih stanica zove se prijelazna ploa) pa se kontrakcije u valovima ire preko svih njih. To rezultira pravilnim ritmom koji zapoinje u sranim stanicama najbreg ritma, tzv. podruju sinus-atrijskog vora. Ukoliko bi stanice ovog podruja prestale odailjati impulsni ritam, to se dogaa u nekim bolestima, ostale bi srane stanice preuzele njihovu ulogu, ali u sporijem ritmu.

Slika 1

KONTRAKCIJA SKELETNOG MIIA (Fizioloka svojstva miia) Skeletni mii pretvara kemijsku energiju u mehaniki rad vrlo efikasno, samo 30-50% energije se gubi u obliku topline. Mehaniki rad ostvaruje se kontrakcijom. Kontrakcijom se smanjuje duina svijetle pruge dok tamna pruga ostaje iste duine. Ova pojava je objanjena klizanjem filamenata (Huxley). Mii crpi energiju za kontrakciju iz hidrolize ATP-a. Interesantno je da ne postoji nikakva razlika izmeu razine ATP-a miia koji miruje i koji radi. Za to je odgovoran izuzetno efikasan sustav obnavljanja ATP. U tom procesu sudjeluju fosfokreatin kinaza koja katalizira reakciju izmeu fosfokreatina i ADP u kojoj nastaje ATP i kreatin. Moe se rei da je fosfokreatin kinaza jedna vrsta baterije koja uva energiju potrebnu za miini rad. Hidroliza ATP-a tijekom kontrakcije miia izravna je posljedica meudjelovanja aktina i miozina. Miozin je po svojoj funkciji ATP-aza. Bez prisustva aktina miozinska enzimska aktivnost vrlo je spora ali dodatkom aktina ona se izuzetno ubrzava. Dio miozina koji hidrolizira ATP i vee se za aktin globularna je glava miozina. Miina kontrakcija je posredovana interakcijom izmeu miozina i pripadajuih aktinskih filamenata. Tijekom interakcije miozinska glava hidrolizira ATP. Hidroliza ATP-a i posljedino odvajanje vrsto vezanog ADP i fosfata izaziva seriju alosterikih promjena miozina. Time se dio energije pretvara u gibanje. Proces kontrakcije je voljni proces. Signal se iri niz nabore membrane (T-tubuli) prelazi u sarkoplazmatski retukulum koji ini sustav kanala koji okruuju svako miino vlakance. Razmak izmeu T-tubula i sarkoplazmatskog retikuluma samo je 10-20 nm i izmeu njih se nalaze dva proteina (rianodin) koji omoguuju ulaz Ca+ u citosol. Zbog takve organizacije sve sarkomere kontrahiraju se u istom trenutku. Porast koncentracije kalcija u citosolu je prolazan jer ga kalcij ATP-aza u membrani brzo ispumpa nazad u sarkoplazmatski retikulum.

Mehanizam miine kontrakcije Izometrika (statika) kontrakcija - duina napregnutog miia se ne menja, tako da se, termodinamiki posmatrano, utroena hemijska energija transformie samo u toplotu.

Izotonika (dinamika) kontrakcija - mii se skrauje, dolazi do pomeranja tela, ali napregnutost miia ostaje nepromenjena. U procesu izotonike kontrakcije hemijska energija se delimino troi na vrenje rada, a jedan deo se transformie u toplotu.Realna kontrakcija miia je kombinacija ovih dveju vrsta kontrakcije.Najvea i najmanja duina miia stoje u odnosu 1 : 3.

13

Razvoj jakosti i snage Snaga je sposobnost svladavanja razliitih vrsta otpora miinom aktivnou. Snaga = uinjeni rad u jedinici vremena Jakost je maksimalna sila koju mii ili miina grupa mogu ispoljiti pri zadanoj brzini (Knuttgen i Kraemer, 1987)

Koncentrina miina akcija dogaa se tijekom savladavanja (podizanja, povlaenja) odreenog optereenja. Tom se prilikom miii skrauju.

Ekscentrina miina akcija dogaa se tijekom kontroliranog oputanja optereenja. Tom prilikom se miii izduuju.

Izometrijska miina akcija dogaa se kada mii razvija silu ali tom prilikom nema pokreta u konkretnom zglobu.

Metode treninga mogu se klasificirati i prema razliitim vrstama miine kontrakcije SVLADAVAJUA -KONCENTRINA KONTRAKCIJA MIIA

POPUTAJUA - EKSCENTRINA KONTRAKCIJA MIIA

ZADRAVAJUA - IZOMETRIKA KONTRAKCIJA MIIA

Uinak vjebi s optereenjem moe biti usmjeren na: Poveanje miine mase

Redukciju potkonog masnog tkiva

Prevenciju ozljeda

Rehabilitaciju ozljeda

Razvoj maksimalne snage

Razvoj repetitivne snage

Razvoj eksplozivne snage

Razvoj brzinske snage

Posredni razvoj drugih motorikih i funkcionalnih sposobnosti

Razvoj elastine snage

Vrste optereenja:

Svjesne kontrakcije

Samootpor

Vlastita teina

Otpor partnera

Nepokretni otpori

Razliiti prirodni resursi (voda, pijesak, snijeg, vjetar..)

Gravitacijska optereenja (uzbrdice, nizbrdice..)

Trenaeri (klasini, izokinetiki)

Slobodni utezi (jednoruni, dvoruni)

14

Razliita pomagala (medicinke, vree s pijeskom, vedske klupe)

Vrsta izvedbe u odnosu na dio pokreta koji se izvodi

Koncentrini i ekscentrini dio

Izolirani koncentrini dio

Izolirani ekscentrini dio Vrsta izvedbe u odnosu na brzinu izvedbe

Kontrolirana izvedba (svaka faza pokreta u trajanju od 1-5 sekundi)

Eksplozivna izvedba

Osnovni tipovi gibanja tijekom izvedbe vjebi s optereenjem

Globalni pokreti

Vuenja

Potiskivanja

Pregibanja

Opruanja

Primicanja

Odmicanja

Rotacije

Redoslijed izvedbe vjebi s optereenjem u jednom treningu Vee miine skupine

Manje miine skupine

Totalne vjebe

Osnovne vjebe

Pomone vjebe

Metoda prediscrpljivanja

Princip prioriteta (sukladno cilju treninga)

Uenje / vjebanje

Posebnost krunog i staninog treninga

Stanje treniranosti

Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.): EFEKTIVNOST. O efektivnosti neke vjebe se sudi po brzini porasta uspjenosti i transferu kod natjecateljskih vjebi. Na efektivnost vjebi utjee vrijeme primjene i aktualno stanje sportaa.

Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.): SPECIFINOST. Visoka efikasnost i odgovarajui transfer treninga postiu se putem specijalnog treninga snage kojemu treba prethoditi opi, izgradbeni trening. Takav trening se bazira na:

15

principu razvoja sportsko-specifinih miinih skupina uz potivanje radnih kuteva vanih za odreeni sport,

principu podudarnosti neuromuskularne napetosti izmeu trenanih i natjecateljskih vjebi i

principu simultanog razvoja svih osobina kretanja relevantnih za uspjeh.

Metodske osnove treninga snage (Weineck, 1995.): VARIJABILNOST. Varijabilnost treninga odnosi se na nekoliko podruja:

Svako sredstvo treninga nema isti potencijal. Porastom uspjenosti smanjuje se djelotvornost uloenih sredstava, te ih treba zamijeniti efikasnijima. Zato ne treba odmah primijeniti visokoefektivna sredstva, jer organizam nije za njih spreman, a i nedostajati e kasnije za daljnji porast uspjenosti.


Varijacije u podruju optereenja nisu uvijek pogodne, jer mogu izazvati zastoje u efektivnosti radi prilagoavanja neuromuskularnog sustava na konstantne veliine, oblike, i metode optereenja. Varijabilna izgradnja optereenja realizira se putem adekvatnih optereenja koja se podudaraju sa sportaevim mogunostima.


Eksperimenti su pokazali da primjena razliitih metoda i metodskih formi treninga uzrokuje vei porast snage nego kada se primjenjuju stalno iste metode.

Kod kombiniranog izvoenja vjebi s razliitim tempom optereenja postie se vei prirast snage nego kod izvoenja samo jednom tempom optereenja

Uestalost i kontinuitet vrlo su vane komponente u treningu razvoja snage. Ono to se brzo postigne, brzo se i istopi. Porasti snage koji se postiu dugotrajnim kontinuiranim radom imaju mnogo sporiju krivulju opadanja, jer kod njih, osim funkcionalnih, dolazi i do morfolokih prilagodbi (hipertrofija).

16

METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985) Statiki trening

nema pokreta

Pokuani pokret

Otpor nepokretnog predmeta

METODA IZOMETRIKIH PODRAAJA otpor se postie elastinom trakom i poveava se njenim rastezanjem

RAD S ELASTINIM GUMAMA - OPRUGAMA Piramidalni trening

stalno vanjsko optereenje tijekom cijele amplitude pokreta

dominira koncentrina miina kontrakcija, teine utega variraju

DIZANJE UTEGA Izotoniki trening

Metoda repetitivnih podraaja

upotreba malih, srednjih i velikih vanjskih optereenja

bacanja

vlastita teina tijela kao optereenje u dinamikim uvjetima

17

METODA DINAMIKIH PODRAAJA DRUGI NAZIV ZA METODU ZNAKOVITOSTI NAIN TRENINGA Izokinetiki trening

otpor ureaja je proporcionalan brzini pokreta bri pokret vei otpor

METODA RADA S PRILAGOENIM OTPOROM

Nautilus trening otpor grebena je razliit na pojedinim dijelovima amplitude- kutnih vrijednosti pokreta

METODA RADA S RAZLIITIM OTPOROM

Pliometrijski trening vjebe elastine snage nakon amortizacije, izvodi se opruajua faza pokreta

METODA EKSCENTRINO-KONCENTRINIH PODRAAJA

Trening s negativnim radom vanjsko optereenje vee od sile miia, mii se prisilno istee i produava - distrakcija

METODA EKSCENTRINIH PODRAAJA S UTEZIMA DRUGI NAZIV ZA METODU ZNAKOVITOSTI NAIN TRENINGA METODIKA TRENINGA SNAGE (prema Watson, A.W.S., 1985) REDOSLIJED TRENANIH AKTIVNOSTI U TEHNOLOGIJI RAZVOJA SKONOSTI VJEBE DUBINSKIH SKOKOVA BEZ I S VANJSKIM OPTEREENJIMA VJEBE POSKOKA I SKOKOVA S VANJSKIM OPTEREENJIMA VJEBE DIZANJA UTEGA VEIH I MAKSIMALNIH TEINA VJEBE DIZANJA UTEGA MALIH I SREDNJIH TEINA (UENJE TEHNIKE) VJEBE POSKOKA I SKOKOVA PREKO PREPONA I PREPREKA VJEBE POSKOKA I SKOKOVA 18

Oboljenja miia Misici omogucavaju pokrete tela. Razlicite vrste misica imaju razlicite funkcije. Postoji veliki broj poremecaja koji mogu uticati na misicni sistem. Oboljenja misica izazivaju slabost, bol ili cak paralizu (nepokretnost). Veoma cesto je nepoznat uzrok oboljevanja misica. Neki od poznatih uzroka su: Povreda ili pretreniranost, kao sto su uganuca, istegnuca, grcevi ili tendinitisi (upale tetiva) Genetski uzroci, kao kod misicne distrofije Pojedini karcinomi Zapaljenja, kao kod miozitisa Oboljenja nerava koji inervisu misice Infekcije Odredjeni lekovi Najcesca uganuca se vidjaju na clanku noge ili zglobu sake. Simptomi: bol, otok, pomodrelost nemogucnost pokretanja zgloba. Moze postojati i zvucno obelezje povrede ("kvrc"). Istegnuca tetiva mogu biti akutna ili hronicna a desavaju se pri nepovoljnoj akciji misica te posledicno i njegove tetive Najcesca istegnuca se vidjaju na ledjima i tetivama kolena. Simptomi: bol, misicni spazam, otok nemogucnost pokretanja misica. U prvom momentu tretman ovih povreda ukljucuje odmaranje povredjenih podrucja, hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti kompresiju na podrucje i lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman (nakon povlacenja otoka i smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje razgibavanje i aktivno vezbanje povredjenog zgloba i misica uz dozirano opterecenje. Misicni grcevi su iznenadne, nevoljne kontrakcije ili spazmi jednog ili vise misica istovremeno. cesto se javljaju nakon vezbanja ili u toku noci, u trajanju od nekoliko sekundi do par minuta. Grcevi mogu biti izazvani neadekvatnim funkcionisanjem nervnog impulsa. To se cesto dogadja nakon povrede kicmene mozdine ili usled ukljestenog nerva vrata ili ledja. Drugi uzroci: Istegnuca ili pretreniranost misica Dehidratacija Nedostatak minerala u ishrani ili manjak minerala u telu Nedovoljna prokrvljenost misica Grcevi mogu biti veoma bolni. Istezanje i blaga masaza misica mogu odagnati bol.

19

Tendinitis (tendonitis upala tetiva) oznacava zapaljenje tetive. Izaziva bol i osetljivost u blizini zgloba. Obicno se javlja u podrucju zgloba ramena lakta, kolena, kukova, peta ili zgloba sake. Zavisno od lokalizacije, nazivaju se razlicitim imenima (na pr. siroko poznat teniski lakat). Najcesci uzroci tendinitisa su povrede ili pretreniranost. Kombinovanje treninga, pravilno istezanje i adekvatno doziranje intenziteta pri vezbanju moze spreciti nastanak tendinitisa. Odredjena oboljenja, kao sto je reumatoidni artritis takodje moze biti uzrok tendinitisa. Prva pomoc kod ovih povreda ukljucuje odmaranje povredjenih podrucja, hladjenje, nosenje bandaza ili zavoja koji ce izvrsiti kompresiju na podrucje i lekovi protiv bolova i oticanja. Nesto kasniji tretman (nakon povlacenja otoka i smanjenja nivoa bolnosti pokreta) ukljucuje razgibavanje i aktivno vezbanje povredjenog zgloba i misica uz dozirano opterecenje, ultrazvuk, fizikalnu terapiju, injekcije steroida i hirurski tretman. Miozitis je zapaljenje skeletnih misica, koji sacinjavaju voljnu muskulaturu. To su misici pod nasom voljom uz pomoc kojih pokrecemo svoje telo. Miozitis izazivaju povrede, infekcije i autoimmune bolesti.

20

Zakljuak Nadam se da sam barem na trenutak uspio kolegama pribliiti nain na koji djeluju miii, djelovanje utega na miie a naroito kakvu ulogu ima vjebanje u prirodi i prirodnim uvjetima. To se prije svega odnosi na ponaanje miia u prirodnim uvjetima.

21 22

Literatura www.google .com

Kratak pregled naunog istraivanja doc.dr. Gorana Markovia profesora ANTROPOMOTORIKE u Zagrebakom sveuilitu

Documents

Biomehanika Jure