BL. ALOJZIJE STEPINAC

Blaženik Mučenik Kardinal Pastir Molitelj Hodočasnik ...

Brezarić, 8. svibnja 1898.

Krašić, 10. veljače 1960.

Tri velikana

BLAŽENIK

Marija Bistrica

3. listopada 1998.

Ivan Pavao II.

... biti bačen na zemlju i tamo umrijeti uvjet je svake prave duhovne plodnosti.

Nije li to možda bila tajna i vašega nezaboravnog i nezaboravljenoga nadbiskupa

kardinala Alojzija Stepinca, kojeg danas gledamo u slavi blaženika?

On je na jedinstven način sudjelovao u

vazmenom Otajstvu – poput pšeničnog zrna pao je na zemlju, na ovu hrvatsku zemlju te je

donio OBILAT ROD.

Ivan Pavao II.

Marija Bistrica, 3. listopada 1998.

Dječak i mladić

Pučku školu završio u Krašiću, gimnaziju u

Zagrebu

1917. odlazi na talijansku bojišnicu (1918. zarobljenik)

Peto od osmero djece majke Barbare i oca Josipa

Kršten kao Alojzije VIKTOR, 9. svibnja 1898.

1919. upisao Agronomski fakultet

Majka MARIJA i majka Barbara

Punih pedeset godina ona je za mene obdržavala post i nemrs svake srijede, petka i subote, da bih postao svećenik. A kad sam postao svećenik, ona i dalje moli i posti, sada na nakanu da budem dobar svećenik. I dalje, kad sam bio biskup, ona ne prestaje sa svojim zavjetom, sve do svoje smrti!

Alojzije o svojoj majci Barbari

Svećenik

Teološki studij započinje 1924. na Germanicumu u Rimu, kao svećenički kandidat

Doktorat iz filozofije postiže 2. srpnja 1927.

Za svećenika je zaređen 26. listopada 1930.

Doktorat iz teologije postiže 1. srpnja 1930.

Svjestan i odlučan KRIŽONOŠA

Na Isusov križ, rado prihvaćen, podsjećale su ga naoko male stvari. Kad je na dan svećeničkoga ređenja ugledao kraj tanjura pri objedu crveni karanfil, zagledao se u nj i

rekao: Crveni cvijet mučeništva!

Biskup i nadbiskup – 1934.

28. svibnja imenovan nadbiskupom koadjutorom (nasljednikom) – najmlađi biskup!

24. lipnja biskupsko posvećenje

ZAGREBAČKI NADBISKUP

7. prosinca 1937.

Nakon smrti dr. Antuna Bauera, nadbiskupa, postaje rezidencijalni nadbiskup.

... na poticaj dr. Bauera osniva 1931. Caritas...

Čini se da Gospodin Bog nije mogao izabrati slabijeg što se tiče zdravlja, godina i drugoga, za nadbiskupa, nego što sam ja u ono vrijeme bio. Učinio je to zato da pokaže moć i djelovanje milosti u nama.

bl. Alojzije Stepinac

... Sveta zemlja

Marija Bistrica

HODOČASNIK Na Jakovljevom zdencu

Hodočasnik na Bistrici

MUČENIK... tako je 18. rujna 1946. u ranim jutarnjim

satima dok se spremao za službu Božju, uhićen nadbiskup Stepinac. Suđenje je, uostalom kao i u svim montiranim procesima, išlo vrlo brzo. Vrlo pomno su birani svjedoci. Naravno, samo oni koji su optuživali. Odbačeni su mnogi svjedoci, osobito srpske nacionalnosti (između ostalog i episkop Emilijan) koji su željeli svjedočiti u korist Nadbiskupa. Izbačeni su mnogi dokumenti koji su bjelodano pokazivali Nadbiskupovu nevinost. Branitelji po službenoj dužnosti, dr. Ivo Politeo i dr. Natko Katičić, nisu imali vremena pripremiti se za obranu, iako je obrana i jednog i drugog branitelja bila briljantna. No, sve to ništa nije pomoglo. Presuda je donesena 11. listopada 1946., a glasila je lišenje slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina. Započinju dani, i godine, u Lepoglavi...

ZAŠTO?!

Na sudu koji ima zadaću izvršiti nalog jedne Partije, ja se ne ću braniti.

U školskim udžbenicima tvrdite protivno od svih dokaza da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist jest Bog! Za nj smo spremni umirati, a danas se naučava da on nije uopće ni postojao!

A što se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milosti,

MOJA JE SAVJEST MIRNA!

3. listopada 1946.

Tužitelji

Optuženi

Sve ste mi

oduzeli, ali

jedno niste: da

kao Mojsije

dižem ruke k

nebu!

LEPOGLAVA

Od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951.

KRAŠIĆKI SUŽANJ

Od 5. prosinca 1951. do 10. veljače 1960.

Spomen-soba sužanjstva u Krašiću

MOLITELJ

...kao mladi svećenik upisao se u Zajednicu svećenika klanjalaca presvetom Oltarskom sakramentu, te obavljao svoj sat klanjanja jednom na tjedan, vjerno do smrti. U knjižici-upisnici zadnji upisani nadnevak je

7. veljače 1960.

Kao nadbiskup-koadjutor, prisutan je djelatno na svim euharistijskim kongresima, a od 1935. do 1940. bilo ih je četrnaest.

Nikada jedan svećenik ne ide sam niti u nebo niti u pakao. Uvijek ga prate tolike duše spašene ili upropaštene njegovim svećeničkim služenjem.

Za žrtve treba snage! Naći ju pak nigdje ne ćete toliko koliko u svetoj Euharistiji koja je proizašla iz najveće žrtve na svijetu, žrtve Krista na drvetu križa.

Bog mi je dao milost da od svoje mladosti nikad nisam zapustio pobožnost Blaženoj Djevici. Ona me je toliko puta sačuvala, osobito na ratištu.

MARIJANSKA DUŠA Alojzijeva

Alojzije bijaše najplodniji propovijednik o Majci Božjoj u povijesti Crkve u Hrvata. U njegovoj se ostavštini nalaze sljedeći nizovi marijanskih propovijedi:

51 propovijed za sve subote u godini; 31 propovijed za svibanj; 49 propovijedi prema zazivima Litanija lauretanskih; 11 propovijedi za Djevičin himan »Magnificat-Veliča«; 10 propovijedi za devetnicu pred blagdan Bezgrješnog

začeća 1954. u prigodi 100. obljetnice svečanog proglašenja dogme Immaculatae;

28 propovijedi o starozavjetnim proročanstvima i likovima što se odnose na Mariju;

31 propovijed za svibanj 1958. u povodu 100. obljetnice ukazanja Majke Božje u Lurdu.

Blaženikova molitvaObećajemo da ćemo Ti ostati vjerni i iskreništovatelji.Vjerni dok budu žuborili potoci naši,šumile rijeke naše,dok se bude pjenilo sinje more naše.Vjerni dok se budu zelenile livade naše,dok se budu zlatile njive naše,dok se budu sjenile tamne šume naše,dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Marija Bistrica, 7. srpnja 1935.

CRKVENOST AlojzijevaI stotinu bih života dao da živi

Crkva Božja!

Ako misle (...) slomiti katoličku Crkvu, onda su velike naivčine, jer Crkva se Katolička ne upire ni na kardinala Stepinca, niti bilo kojeg čovjeka, nego na Isusa Krista, kojega zamjenjuje na zemlji Petar, Sveti Otac. A Petar ne umire, kako piše na jednoj svjetiljci u rimskim katakombama, dok su pomrli i Neroni i Henrici i Hitleri i Staljini, a tako će i drugi.

KARDINAL

12. siječnja 1953. proglašen od Pia XII.

Nikad nisam ni želio, ni tražio čast nadbiskupa.

»Isus s bombonima«

Pisao je...Oko 2.000 (ili čak 5.000!) pisama iz Krašića

Ivanu Meštroviću, Franji Kuhariću, ... Poznatima i nepoznatima

Kršćanstvo je bilo i ostaje religija najvećeg optimizma, na koju ga bez sumnje potiče i molitva.

»Naši bi se ideali mogli sažeti u

jednu riječ – Bog! Bog naš uzor, B

og

naš život, Bog i svjetlo na stazama

ovoga zemaljskog života!«

Duhovna oporuka

Ostanite dragi moji dijecezani, pod svaku cijenu, pa ako treba i uz cijenu života, vjerni Crkvi Kristovoj, koja na čelu ima Petra, Papu za poglavara.

Zagrebačkoj nadbiskupiji ostavljam... Jedan dragocjeni prsten od zlata s dragim kamenom. Ovaj sam presten dobio na dar 1959. od Svetoga Oca Pape Ivana XXIII. Neka bude draga uspomena mojim nasljednicima i poticaj na vjernost Svetom Ocu i Apostolskoj stolici.

Dragom Bogu neizmjerna hvala za milost svete vjere, u kojoj nikada nisam kolebao.

Hrvatskom narodu, iz kojega sam nikao, nastojao sam koristiti, koliko sam mogao.

3 oporuke (26. srpnja 1939., 28. svibnja 1957. i 9. listopada 1959.)

Rekli su...Stepinac neka nas uči! Neka nas nauči pouzdanju i

dobroti.kardinal Montini, kasnije Papa Pavao VI.

U posljednjim, pak, odveć dugim godinama bolne odijeljenosti zgrnuo je toliko bogatstvo zasluga da ih je zauzvrat nebeski Otac zacijelo upisao kao glavnicu milosti i blagoslova za sve obitelji i sve vjenike gorljive i bogoljubne Hrvatske...

Ivan XXIII.

Alojzijevo DOMOLJUBLJE

U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga nadmašiti!

Svemogući i milosrdni Oče, ti si nam u blaženom Alojziju dao sjajni lik Dobroga Pastira koji, učvršćen jakošću Duha Svetoga, dade svoj život za svoj narod. Daj nam nasljedovati primjer njegove slobode i čvrstoće ispovijedanjem prave vjere u jedinstvu Katoličke crkve da ti tako ostanemo vjerni sve do smrti.

Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

PS:

Alojzije Stepinac u BENINU!!!

Posmrtna maska

Kada povijest bude mirno

proučila sve dokumente i sva

djela, morat će priznati da na

tome čovjeku ne nalazi krivice!

Franjo kard. Kuharić

Povijest je rekla svoje. Stepinac nije kriv! Dapače, pravedan je!

Stoga papi Ivanu Pavlu II. nije preostalo ništa drugo nego da na današnji dan u Mariji Bistrici propovijeda o pšeničnom zrnu koje je palo na hrvatsku zemlju i umrlo, i donijelo obilan rod.

Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi,

rekao je tada Ivan Pavao II. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama,

koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno

izložio vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu

položio u Božje ruke.

www.miljenko.info