bogdan bogdanović /ukleti neimar the doomed architect - bogdan bogdanović /ukleti neimar the doomed architect gliptoteka hazu medvedgradska 2 • zagreb

  • Published on
    06-Feb-2018

  • View
    216

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

<ul><li><p>1</p><p>bogdan bogdanovi</p><p>/ukleti neimarthe doomed </p><p>architect</p><p>gliptoteka hazumedvedgradska 2 zagreb</p></li><li><p>2 3</p><p>ovu knjigu sam morao da napiem ... zar sam mogao da je ne napiem? / I had to write this book ... did I have any other choice?</p><p> mrtvouzice. mentalne zamke staljinizma. zagreb: august cesarec, 1988.</p></li><li><p>4 5</p><p>Poziv Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu da za izlobu u Zagrebu priredim postojei materijal iz bekog Arhitektonskog centra kojeg </p><p>je pripremio Ivan Risti, veliki poznavatelj nasljea Bogdana Bodanovia, prihvatila sam s velikim oduevljenjem i dubokim uzbuenjem. Naslov izlobe je preuzet iz Bogdanovievog vlastitog prihvaanja Ledouxovog epiteta maudit, kojeg je usvojio 1990ih. Prihvaanje da bude architecte maudit formuliralo je sintagmu ireg opsega znaenjaukleti neimar, koja je opet prevedena kao the doomed architect.</p><p>Dok pripremam izlobu i piem ovaj tekst moj cilj nije ni u potpunosti rasvijetliti, kako je to Friedrich Achleitner napisao, fenomen Bogdan Bogdanovi, niti pokazati njegov rad u njegovom neizmjernom opsegu. Moja ambicija sadrana je u tome da rad Bogdana Bogdanovia prije svega pribliim mlaim generacijama i ukaem na njegovu uoljivu povijesnost, a time i politiki znaaj. BB je bio izvanredan arhitekt, pejzani arhitekt, umjetnik, pisac, sveuilini profesor, urbanolog i politiar. Moja zahvalnost je velikaBB je bio jedan od prvih koji je oznaio gabarite polja rada na koje mnogi od nas danas referiraju kao na polje vlastite suvremene prakse: polje urbanologije.</p><p>Rad Bogdana Bogdanovia upoznala sam 1988,01 nakon to je njegova knjiga Mrtvouzice bila objavljena u Zagrebu. Bilo je to udno razoblje, interregnumnakon to se ugasila </p><p>01</p><p>Ponovo sam </p><p>se povezala s </p><p>Bogdanovievim </p><p>memorijalnim </p><p>kompleksima </p><p>zapoimajui </p><p>projekt Mnemosyne </p><p> Kazalite sjeanja </p><p>u 2009. godini. </p><p>Radi se o projektu </p><p>koji je proizaao </p><p>iz ideiranja </p><p>pojmova teatra </p><p>i teorije na nain </p><p>na koji poivaju </p><p>u starogrkim </p><p>korijenima the i </p><p>oros, sa znaenjem </p><p>gledati i vidjeti. </p><p>http://www.</p><p>theatreofmemories.</p><p>org/</p><p>arhitektura kao primijenjena antropologija/sonja </p><p>lebo</p></li><li><p>6 7</p><p>karizmatina dominacija koja je desetljeima bila uvodila ugodu utopijske bezbrinosti, dok su feudalni ratni vladari jo uvijek ekali u zasjedi i izdavali naredbe svojim vazalima, prije nego to e te naredbe postati zapovjedi da se ubija, siluje i pali kako bi se formirala fiktivna srodstva utemeljena na bezbrojnim krvavim paktovima. Prije no to su dola vremena koja BB opisuje kao uasna, kada su snovi (bili) legitimna, a moda i jedina samoodbrana.02</p><p>Ve tada, 1988. godine,03 bilo je jasno da BB zauzima poziciju intelektualca,04 iako nitko osim onih koji su isti planirali nije mogao predvidjeti nadolazei uas, to je tada postala rijetka pozicija za ljude njegove generacije u regiji koja je danas poznata kao biva Jugoslavija ili Jugoistona Evropa. Upravo zbog toga, nakon gotovo etvrt stoljea, elim zapoeti ovu malu, izlobi pripadajuu publikaciju s Bogdanom Bogdanoviem kao intelektualcem koji je zauzeo politiki stav kada je to uinila tek nekolicina, u vremenima kada su mladi ljudi to oajniki trebali, neki mladi ljudi koji su potom bili lukavo zavedeni znakovljem05 mrnje. Naslov ovog teksta06 ukazuje na smjernice koje slijedim dok itam njegovo djelo, pokuavajui drati na umu njegova itanja Loosa saeta u izrazu kako arhitektura uvijek moe biti ispriana, a koncentrirajui se na intenzitet komunikacije koji je BB stvorio izmeu naizgled vrlo razliitih disciplinaarhitekture i antropologijeintenzitet koji je konstruiran na kapacitetu obje da djeluju koristei snagu deskriptivnog.</p><p>inim to zbog Mnemosyne, zbog buduih pretraga u njeno ime, kao to je to BB stavio na poetku svoje knjige Mrtvouzice.</p><p>Svojim politikim stavom BB se dotaknuo ogromnog ponora koji je postojao i postoji izmeu teorija i diskursa proizvedenih od drutva i o drutvu i ekstremno lako osvojive drutvene i politike stvarnosti koja proizlazi iz ljudskih akcija. Ili nedostatka tih akcijato jednaim s problemom preutnog prihvaanja.</p><p>02</p><p>Bogdanovi, 2009.</p><p>03</p><p>Danas kada se </p><p>vraam mislima </p><p>unazad, razmiljam </p><p>kako je udno da </p><p>nitko nije naao za </p><p>shodno da mojoj </p><p>generaciji govori </p><p>o radu Bogdana </p><p>Bogdanovia a </p><p>bila sam uenica </p><p>Odjela za dizajn </p><p>i unutranju </p><p>arhitekturu kole </p><p>primijenjenih </p><p>umjetnosti u </p><p>Zagrebu, 198185, a </p><p>kasnije i studentica </p><p>arhitekture na </p><p>zagrebakom </p><p>Sveuilitu, 198588.</p><p>04</p><p>Kao to sam </p><p>nauila od dragog </p><p>prijatelja i kolege </p><p>iz June Amerike, </p><p>intelektualci su </p><p>ljudi koji se osjeaju </p><p>odgovornim za </p><p>drutvo u kojem ive </p><p>te djeluju prema </p><p>tom osjeaju.</p><p>05</p><p>Namjerno kaem </p><p>znakovlje, a ne </p><p>simboli, potujui </p><p>razliku koju je uinio </p><p>Cassirer, ba kao </p><p>to je to potivao i </p><p>Bogdanovi.</p><p>06</p><p>Izraz koji je Bogdan </p><p>Bogdanovi </p><p>upotrijebio u </p><p>intervjuu datom </p><p>Zoranu Miloviu, </p><p>objavljenom u </p><p>magazinu Start 1988.</p><p>godine</p><p>07</p><p>Bogdanovi </p><p>upotrebljava </p><p>pojam politija (eng. </p><p>polity, njem. das </p><p>Gemeinwesen), </p><p>iako je to van </p><p>uobiajenog leksika, </p><p>a umjesto rijei </p><p>policy koja takoer </p><p>vue korijen iz istog </p><p>izvora, najee </p><p>se, opet, koristi </p><p>rije politika (eng. </p><p>politics) ili ponekad </p><p>odredba, pravilnik ili </p><p>slino.</p><p>Seoska kola za filozofiju arhitekture u Malom </p><p>Popoviu, veernja sesija / Village school for the </p><p>philosophy of architecture in Mali Popovi, evening </p><p>session, 1979.</p><p>Svojom je knjigom Mrtvouzice BB jasno pokazao drutvu u kojem je ivio, a bio je jedan od prvh koji je to uinio, da su jezik i lingvistika esencijalna orua politike antropologije. Kao to je to sm objasnio, BB je poznavao rad Lvy-Bruhla jo od vremena prije Drugog svjetskog rata, a piui Mrtvouzice osjetio se ponukanim da preispita pojam primitivnog. Bogdanovi je takoer demonstrirao ono to je kasnije tijekom stravinog rata u 1990ima postalo jo prisutnije, a to je da javne i privatne (pri)povijesti koegzistiraju (ali esto ne miroljubivo) u svakom drutvu. Upozoravao je na neizbjenu opasnost: trenutak u kojem je politika mo postala tako centralizirana da se povijesna svijest veine graanstva jednostavno raspala. Erozija relativno progresivne i moderne socijalistike drave bila je u svojoj posljednjoj fazi, a i danas je teko vjerovati da je bio jedini koji je to sve vidio i rijetko dovoljno hrabar da to isto stavi na papir.</p><p>Kao ovjek sensu lato dobro upoznat s drevnim kulturama i drutvima, a i kao pedantan etimolog, BB je bio svjestan da je rije polis u korijenu rijei politija i politika.07 Ukazao je na injenicu da je analiza politike funkcije jednako neophodna kao i analiza politike akcije. Iscrtao je liniju i secirao asimetriju drutvenih odnosa u dravi koje je bio graanin. Nije mogao znati, ali je osjeao, da mo koja e uskoro biti uvedena biti preteno ona koja se temelji na prisili, koja trai suglasnost pod svaku cijenu.</p><p>Dok je usporeivao dravu u kojoj je ivio s Lvy-Bruhlovim opisima tzv. primitivnih drutava, BB je verificirao injenicu da je dobrohotna mo, ona koja ini dobro veini, obino u sri drutva, dok prijetea mo ostaje razasuta, djelujui poput vjetiarenja. Brisanje politikih funkcija koje su bile postojale u prethodnim desetljeima sa lica zemlje, kao i brisanje drutvenih uloga koje su se pojavile s modernizacijom, omoguilo je centraliziranom dravnom sistemu (ili, preciznije, i djelomino centraliziranim republikim sistemima) da se udrue sa segmentiranim sistemima klanova. Drava je bila spremna za raspad, odnosnoza kasapljenje. Naknadni efekt je bio slian onome koji se dogodio u veini post-kolonijalnih i post-konfliktnih zemalja irom svijetaJugoistona regija Evrope je uskoro svjedoila raznim oblicima pseudo-tradicionalizma, u formama daleko zajedljivijim no to je to Hobsbawm ikad mogao pretpostaviti.</p><p>Nakon perioda ratne destrukcije kakvu Evropa nije vidjela od Drugog svjetskog rata i poinjenih neizrecivih surovosti koje se do danas nisu kaznile, pseudo-tradicionalizam je poprimio novu formu prostornih osvajanjau poslijeratnom periodu nedostatak urbanog planiranja donio je drugu civilizacijsku cezuru, kojoj i danas padamo kao utljive rtve. Problem preutnog prihvaanja, suglasja pod svaku cijenu, jednostavno uporno ostavlja svoj trag. Drutvene uloge koje su svoju pojavnost mogle zahvaliti periodu </p></li><li><p>8 9</p><p>Spomen-groblje u </p><p>Sremskoj Mitrovici/</p><p>Memorial Cemetery in </p><p>Sremska Mitrovica </p><p>19591960.</p><p>Tek dovreni tumuli (vetaki breuljci) Spomen-groblja u Sremskoj Mitrovici, a odmah zatim i grupa kenotafa u makedonskom gradu Prilepu, otvarali su put jednoj novoj antropologiji seanja/ Just finished tumuli (artificial hummocks) of Memorial cemetery in Sremska Mitrovica, and right afterwards the group of cenotaphs in the Macedonian town Prilep, opened up a path towards a new anthropology of remembrance.</p><p>Kenotafi za pale </p><p>borce protiv faizma </p><p>u Prilepu/Cenotaphs </p><p>for the fallen </p><p>members of the </p><p>resistance against </p><p>fascism in Prilep 1961.</p></li><li><p>10 11</p><p>do tada nepoznate kvalitete koja sadri longue dure multidimenzionalnost. Kao to je Ivan Risti istaknuo u svojoj doktorskoj dizertaciji, Bogdanovi se izuzetno isticao u nadrealistikoj egzegezi klasinog curricul.</p><p>Upoznati se s fenomenom Bogdan Bogdanovi ivotni je zadatak kojeg pruzimam sa zahvalnou u svojim daljnjim istraivanjima u podrujima urbanologije, politike pamenja i umjetnosti komemoracija. Ne mogu drugaije nego privesti kraju ovaj mali uvodni tekst rijeima Friedricha Achleitnera, koji je neizmjerno kompetentniji od mene u bavljenju nazvanim fenomenom:</p><p>memorijalna podruja Bogdana Bogdanovia su loci jedne urbane kulture, </p><p>...ona su uvijek bila izvedena iz topografije i krajolika da bi bila tranformirana u mjesta promiljanja, prisjeanja i kontemplacije.10 </p><p>Generirajui pejzae kao aktere urbane civilizacije, Bogdanovi nam je ostavljao ogromno transnacionalno nasljee irom tadanjeg suverenog politikog entiteta, danas regije Jugoistone Evrope. Nasljee koje evropska drutva tek trebaju nauiti poznavati i cijeniti.</p><p>socijalistike modernizacije nisu se ponovno ukazale u formi u kojoj su bile izgubljene, ve pervertirane. Ba kao i u zapadnoj Njemakoj nakon Drugog svjetskog rata, preplavljujua ideologija ekonomskog progresa odzvanja u svakom uhu. </p><p>BB je postavio svoje epohalno pitanje o razvoju grada i njegovog okruja jo u ranim 1970im: da li je mogue da jo uvijek imamo to jedno jedino imegradza potpuno izdiferencirane entitete poput suvremenog Tokija i drevne Smirne? Nakon to je bio izgubio bitku za Novu kolu na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, borio se protiv moguih scenarija dezintegracije grada svojom kolom u Malom Popoviu. ansa koju su mladi ljudi na taj nain dobili, ansa da re-imaginiraju grad, bila je jedna vrsta iznimnog pedagokog pothvata, ba kao to su brojne transformacije raznih krajolika oblikovale neusporediva memorijalna podruja, sijui sjeme umjetnosti pejzanog oblikovanja ak i prije no to je Robert Smithson iskovao sintagmu land-art.08 Kada samo i zavirimo u Bogdanovieve temeljite elaborate etruanske kulture,09 lako emo shvatiti da je njegov environmentalism od </p><p>bibliografija / bibliography:Achleitner, F., Risti I., Komac, U.,Guilln, P., Karge, </p><p>H., Milovanovi,D., Vukovi, V.: Bogdan Bogdanovi. </p><p>Memoria und Utopie in TitoJugoslawien. </p><p>Wien: Wieser &amp; AzW, 2009.</p><p>Balandier, Georges: Anthropologie Politique. </p><p>Presses Universitaires de France, 1967.</p><p>Bogdanovi, Bogdan: Urbs&amp;Logos. </p><p>Ni: Gradina, 1976.</p><p>Bogdanovi, Bogdan: Mrtvouzice. </p><p>Zagreb: August Cesarec, 1988.</p><p>Bogdanovi, Bogdan: Zelena kutija. </p><p>Novi Sad: Mediterran Publishing, 2009.</p><p>Bogdanovi, Bogdan: Ukleti neimar. </p><p>Novi Sad: Mediterran Publishing, 2011.</p><p>Braudel, Fernand &amp; Matthews, Sarah: On History, </p><p>The University of Chicago Press, 1982.</p><p>Cassiser, Ernst: Philosophie der Symbolischen </p><p>Formen. Darmstadt: 1959.</p><p>Hobsbawm, Eric: The Invention of Tradition. </p><p>Cambridge University Press, 1983.</p><p>Plessner, Helmut: Zakanjela nacija, </p><p>Zagreb: Naprijed, 1997.</p><p>Risti, Ivan: Bogdan Bogdanovi. Baumester und </p><p>Zeichner, University of Vienna, 2009. </p><p>http://othes.univie.ac.at/9957</p><p>08</p><p>Kolega Ivan </p><p>Risti i moja </p><p>malenkost doli </p><p>smo do poredbe </p><p>Bogdanovi-</p><p>Smithson nezavisno </p><p>jedno od drugog. </p><p>Ipak je vano rei </p><p>da je ono to je kod </p><p>mene jo uvijek </p><p>tek naznaena </p><p>poredba, Ivan je </p><p>pomnije elaborirao </p><p>u svojoj doktorskoj </p><p>dizertaciji, str. </p><p>8689. </p><p>09 </p><p>Bogdanovi, 1976.</p><p>10</p><p>Achleitner, 2009. </p><p>S njemakog </p><p>prevedeno od strane </p><p>autorice.</p><p>Spomen-podruje Jasenovac </p><p>/ Jasenovac Memorial Site </p><p>19591966.polis / metropolis / megalopolis / nekropolis</p></li><li><p>12 13</p><p>The invitation that came from the Austrian Cultural Forum in Zagreb to adapt the existing material from the Architekturzentrum Wien as chosen and prepared </p><p>by the great connoisseur of Bogdan Bogdanovis legacy Ivan Risti for an exhibition in Zagreb, was an opportunity that I took with the greatest joy and profound excitement. The title of the exhibition is taken from Bogdanovis own acceptance of Ledouxs epithet maudit, that he adopted in the 1990s. So the acceptance of being larchitecte maudit formulated the translation with a broader scope of meaningsukleti neimar, which was then transcribed as the doomed architect.</p><p>My aim while preparing the exhibition as well writing this text is neither to elucidate completely, as Friedrich Achleitner wrote, the Bogdanovi phenomenon, nor to show his work in its immense entirety. My ambition is to give an opportunity primarily to the younger generations to get acquainted with Bogdanovis work and to point to his conspicuously historical, and therefore political, relevance. BB was an outstanding architect, landscape architect, artist, writer, educationist, urbanologist and politician. My gratitude to him is boundlesshe was one of the first to designate the field of work that many of us today refer to as to the field of our own contemporary practice: urbanology.</p><p>I got acquainted with Bogdanovis work in 1988,01 after his book Mrtvouzice02 </p><p>01</p><p>I reconnected </p><p>to Bogdanovis </p><p>memorial sites </p><p>when starting the </p><p>project Mnemosyne </p><p> Theatre of </p><p>Memories in 2009, </p><p>a project emerging </p><p>from the ideation </p><p>of both theatre and </p><p>theory as resting </p><p>in Greek roots the </p><p>and oros meaning </p><p>viewing and seeing. </p><p>http://www.</p><p>theatreofmemories.</p><p>org/</p><p>02</p><p>Could be loosely </p><p>translated as </p><p>Deathtraps.</p><p>architecture as applied anthropology /sonja lebosch</p></li><li><p>14 15</p><p>had been published in Zagreb. It was the time of interregnumafter the charismatic domination that for decades had been introducing utopian fervour ceased, while feudal warlords were still waiting in the ambush, giving silent orders to their vassals, before those orders became commands to kill, rape or burn and fictitious kinships established by innumerable blood pacts. Before the times that BB describes as horrible came, when dreams (were) the legitimate, if not the only self-defense.03</p><p>Already then, in 1988,04 it was clear that Bogdanovi was taking a position of an intellectual,05 though nobody but those who planned it could have foreseen the upcoming horror, which became a rare position for the people of his generation in the region that is now known as former Yugoslavia, or South Eastern Europe (SEE). Therefore I would like to start this small publication that accompanies the exhibition in Zagreb in 2012, almost a quarter of a century later, with Bogd...</p></li></ul>