BRANKO OPI Bata sljezove boje

BRANKO OPI Bata sljezove bojeBIOGRAFIJA

Pjesnik, pripovjeda, romanopisac i pisac za djecu, Branko opi rodjen je 1. januara, 1915. godine u selu Haanima, pod Grmeom, etiri sata hoda od Bosanske Krupe. Djetinjstvo je proveo u zaviajnom kraju u igri i poslovima razne vrste. Ostavi u etvrtoj godini bez oca, koji je umro od panske groznice, sa sestrom Smiljkom i bratom Rajkom, bio je na brizi i ljubavi majke, Sofije i dobrodunog djeda Rada. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, niu gimnaziju u Bihau, a uiteljsku kolu pohadjao je u Banja Luci i Sarajevu, da bi zavrio u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine, pedagoko-filozofsku grupu.Po izbijanju ustanka u Bosanskoj Krajini, ve 1941. godine opi je stupio u borbu. Sve do kraja rata, ostao je u partizanskim redovima radei uglavnom na kulturno-prosvjetnom sektoru i to kao saradnik partizanskih listova. Pod snanim utiskom vidjenog i doivljenog, opi jo u toku rata pie pjesme i prie koje u odnosu na narod imaju mobilizatorski karakter, i mnogo vedrine i humora u sebi. Njegovo patriotsko predavanje narodu i borbi za slobodu ovjenano je priznanjem da je najizrazitiji pjesnik nae Revolucije. opi je nosilac Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluge za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike, Ordena jugoslovenske zastave sa lentom. Po zavretku rata, bio je urednik Pionira (1944-1949), a od 1951. godine profesionalno se bavi knjievnim radom.Branko opi zapoinje svoj knjievni rad jo u djakoj klupi. Prvu crticu, kratki prozni sastav, objavio je 1928. godine pod imenom Braco, u asopisu Venac Jeremija ivanovia, a prvu pripovijetku Posmrtno ruvo Soje ubrilove, u Politici 1936. godine. Od tada je saradjivao u gotovo svim znaajnim jugoslovenskim listovima i asopisima, ali Politika ostaje njegova prava knjievna kolijevka.Oslukujui ivot i rijei ivota opi je stvorio svoj sopstveni jezik. Jezik svje, mek, vedar, njean, sjenovit kao uma i katkad tuan kao iznenadna sjeta. Njegovi su ljudi govorili svaki svojim jezikom iz ivota i umenja, a pisac ih je okruavao svojom reenicom lirike i topline. I onda, spajajui nespojivo, sve to prozraio i okrilatio smijehom.ovjeka valja poaliti, razumjeti ueem,pomilovati ga lijepom rijeju i dobrim sjeanjem, ali mu se valja i posmijehnuti. I pustiti ga da se i on posmijehne drugima i samome sebi.Humor, taj tako rijedak dar, mnogo rjedji nego to se obino misli, oruje je opako i naopako. U krivim rukama moe da bude grub i zloban, ruilaki iskidan, zao. Tek u pravim rukama, onim najrjedjim kao to su u ehova ili Branka opia, on ima neto arobno, ljekovito i tuno u isti mah. Humor je bio i ostao jedan od glavnih stubova svega to je stvorio Branko opi.opi je stvorio mnotvo zbirki pripovijedaka, pjesama, romana, komedija. ivot i djelo ovog jesenjinovskog seoskog sanjalice su se udesno podudarali, tako da je mogue sainiti kratku opievu biografiju gotovo iskljuivo naslovima njegovih djela. Nije viak ako navedemo jednu takvu biografiju kritiara Borislava Mihajlovia: Svoje bosonogo djetinjstvo ovaj zaneseni djeak proveo je pod Grmeom ispod zmajevih krila u carstvu leptira i medvjeda upijajui zauvijek u svoje radoznale oi ivot u magli svojih planinaca i sluajui bajke ispod krnjeg mjeseca. Magaree godine kolovanja u susjednom gradiu i studije u Beogradu bie samo priprema za surovu kolu rata koji je banuo kao prolom u svijet njegove planine u kojem oduvijek i orlovi rano lete. Tu je uz ognjeno radjanje Domovine poelo opievo ratnikovo proljee sa rosom na bajonetima i uz prasak pravog i gluvog baruta. Odratovao je uz mladie kakav je bio Nikoletina Bursa i starekanje kakav je bio Vuk Bubalo svih sedam ofanziva i onda u Beogradu poeo da ivi gorki med one poslednje osme ofanzive. Za cijelo to vrijeme uz bronzanu strau sjeanja pisao je ono to je zapazio oko sebe i u sebi. A zapaao je i zapazio mnogo.DJELA- zbirke pjesama:Ognjeno raanje domovine(1944),Ratnikovo proljee(1947);- zbirke pripovijedaka:Pod Grmeom(1938),Borci i bjegunci(1939),Planinci(1940),Rosa na bajonetima(1946),Sveti magarac(1946),Surova kola(1948),Ljudi s repom(1949),Ljubav i smrt(1953),Doivljaji Nikoletine Bursaa(1956),Gorki med(1959),Bata sljezove boje(1970);- romane:Prolom(1952),Gluvi barut(1957),Ne tuguj bronzana strao(1958),Osma ofanziva(1964),Delije na Bihau(1975);- knjige poezije i proze za djecu:U svetu leptirova i medveda(1940),Prie partizanke(1944),Pjesme pionirke(1945),Bojna lira pionira(1945),Bajka o sestri Koviljki(1946),Doivljaji kuma Torbe(1946),Vratolomne prie(1947),Armija odbrana tvoja(1948),Jeeva kua(1949),Prie ispod zmajevih krila(1953),Doivljaji maka Toe(1954),Orlovi rano lete(1957),Deda Triin mlin(1960),Magaree godine(1960),Slavno vojevanje(1961),Bitka u zlatnoj dolini(1963),Mala moja iz Bosanske Krupe(1971),Glava u klancu, noge na vrancu(1971);- komedije:Doivljaji Vuka Bubala, Odumiranje medveda;- scenski tekst za djecu:Udarnici;- dva scenarija za filmove sa ratnom tematikom:ivee ovaj narod, Major Bauk.BRANKO OPI O SEBI- Moj deda Rada bio je neobian ovjek. Njegov zaarani svijet, sav satkan od bajki i matarenja, mjeseine i prozrane svile miholjskog ljeta, bio je svojevrsni svijet oktobra, ali onog naeg, krajikog, smirenog, zlatnog oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su nam u kuu dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno pria i obilja, kad je i maka bila sita i miroljubiva, a mi debova i bezbrian... Ti dedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih mojih pravih literarnih motiva. Odatle sam krenuo i poeo da slikam svet po liku i podobiju ovog estitog, duevnog i na svoj nain pravednog oveka.- Uopte, Krajinici su jedan izuzetan soj ljudi, svet za sebe. Na izgled utljiv, a nije. Na izgled mrk i mraan, a nije. Gord jeste, ali je i plemenit. Zaudo, spreman je na jednu posebnu vrstu obrauna: pobegne nekom ena, ili uhvate nekog u krai, ili zatekne - tako - mu enu ili ena mua u neverstvu, znate li ta mu sleduje? Pesma. Podrugljiva pesma, ismevaka, pakosna ponekad, humoristina najee. To mu doe kao glavna kazna: sprdaju se s njim. Postaje povod da selo uiva u njegovoj nevolji, a kad selo ve ima povod - zato da se lii uivanja?- Presudan uticaj na mene su ipak izvrila dela Cankara, Koia, Krlee i Andria.- Cankar: nepomirljiv i gorak sanjar, pritisnut bremenom pretekim, a voen divnom ljudskom enjom, odmah je osvojio mene, jesenjinovsku sanjalicu i pridobio me svojom tunom ljubavlju za oveka koji se bori i strada...- Buntovni Koi: najpre mi je bio blizak po ljudima koje je opisivao a koje sam veoma dobro znao, kao da su ba iz mog sela. Potom sam duboko osetio i sutinu tog njegovog specifinog krajikog bunta i njegovu gortaku samouverenost. Sto puta sam se setio njegovih rei: Uzdaj se u se i u svoju pamet, ako je ima!- Krlea: pred njim sam stajao opinjen kao jagnje pred zmajem! Kako je vulkanski temperamentno ruio sve neljudsko oko nas i u nama...- I posebno dragi Andri: ostao mi je najblii moda i zbog toga to mi je bilo teko odrediti zato. Volim onaj njegov mir kojim prilazi ljudima i ivotu; volim ono njegovo veliko i reito utanje i dobru re kazanu za oveka koji je svakakav, i toliko eljenu tiinu u koju nas najzad odvede: iza svake elje dolazi smrt, iza svakog smeha... utanje. S potovanjem sam uvek zastajao pred piscem koji je proao komarnu stravu proklete avlije ivota i dao nam udesne mostove od jave i sna koji vezuju narode i drave, prolost i budunost, ivot i smrt. Posle njega neu vie nikog da pominjem...- elja mi je da u ovaj tuni svet nabijen mranim slutnjama, unesem to vie vedrine, smeka nadanja, plavih bajki i puna-puncata kola strmoglavih, pustih i dragih lagarija, a verujte mi: ja jo ponajmanje laem... jedino - kad zinem!- Gospodine opiu, rekao mi je podavno jedan usamljen, star i bolestan pustinjak, otac Sava, u besputnim brdima Svete Gore, vi radite jedan estit posao: nasmejavate i razvedravate ljude u njihovoj venoj samoi. Ako tako kae i neki usamljenik iz milionskog Beograda, znam d

a nisam uludo pisao...BATA SLJEZOVE BOJE (1970)Ponovo se vraajui svijetu djetinjstva, svijetu obojenom zvucima, mirisima i slikama zaviaja, sjeajui se svojih ranih nestaluka, radoznalosti i snova, opi stvara svoju posljednu zbirku, koja mu je donijela Njegoevu nagradu. U toj svojoj zbirci kratkih pria, opi slika zgode i nezgode vezane za djeaka i starce bez kojih se nijedno djetinjstvo ne moe zamisliti. DjeloBata sljezove bojepredstavlja specifinu sintezu cjelokupnog opievog stvaralatva, specifinu vrstu pieve biografije, jedinstvenu vrstu duhovne biografije.Knjiga je podijeljena u tri cjeline:Jutra plavog sljeza, Nemirni ratnikiDani crvenog sljeza.Imaju ukupno 54 prie (zanimljivo je primjetiti analogiju izmeu broja pria i opievih godina: naime, u vrijeme kada je knjiga objavljena opi je imao 54 godine). Svaka pria iz zbirke je autonomna, ali ipak sve one ine pripovjednu cjelinu, jer ih vrsto povezuje jedinstvena misao i znaenje, isti likovi i ambijent, isti narator i njegova reminiscencija. Ovo djelo opi je posvetio svom drugu iz djetinjstva i prijatelju iz rata, piscu Ziji Dizdareviu. Posveta ima formu pisma i vrlo je vana za razumijevanje djela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana, kao i poruka samog djela. Inspirisan traginim stradanjem svog prijatelja u logoru, opi govori o mranim i razornim silama koje vladaju u ovom svijetu, i da se iz dana u dan jo umnoavaju po svijetu crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri. Pisac se toj zlosutnoj slici svijeta suprotstavlja onim ime moe: pisanom rijeju i priama o ljudskoj dobroti, priom o jednoj bati sljezove boje, priama o dobrim starcima i zanesenim djeacima iz doba svog djetinjstva. Tako djetinjstvo postaje njegovo bjegstvo i utoite od nezadovoljstva vremenom u kome ivi i od zla koje sluti.CiklusJutra plavog sljezaposveen je ranom djetinjstvu, vremenu kada se mnogo sanja i udi za nepoznatim i dalekim, kada se ivot ini kao velika tajna i bajka.U ciklusuDani crvenog sljeza,koji veim dijelom uva raniju opievu vedrinu, javljaju se tamniji, oporiji, mukliji, razboljeniji tonovi, koji karakteriu opievu kjasniju prozu. Ti tonovi, intenzitetom i kontrastom, postaju vidljiviji. Pogotovo u posljednjoj prii ove zbirke,Zatonik, u traginom liku biveg mitraljesca Stevana Batia.Ove dvije boje, plava i crvena, oznaavaju dva perioda ovjekovog ivota.POHOD NA MJESECJedna od najboljih pria ove zbirke jePohod na mjesec.Priu kazuje narator sa vremenske distance od nekoliko decenija. Ona poinje naglaavanjem guenja i okivanja unutranje energije zanesenih djeaka, koje se doivljava kao neko zatvaranje i stezanje bia, uslovljeno odnosom starijih, a u vidu zapovijesti, zahtjeva i savjeta: ovo moe, a ovo ne moe, ovo je dobro, ono nije, ovo smije kazati, ovo ne smije....Slobodno se moglo ivjeti jedino kada bi u goste doao stari samardija Petrak. Tada bi nastupali Petrakovi dani, dani neometanog djejeg sanjarenja. Pojavom sutona zapoinjala bi druga avantura - opinjenost najtajanstvenijim putnikom, mjesecom. U noi mjesec bukne kao ogroman poar i u tim trenucima narator zaboravlja na sve to je zemaljsko i postaje mjesear, ide za mjesecom, eljan da ga dotakne. Ali, u golu i sivu stvarnost vraa ga djeda Radino pitanje: Baja, kuda e?.Jedini koji shvata njegov nemir i potrebu za nonim idenjem u nepoznato i daleko jeste samardija Petrak, jer i njemu su - kada je bilo najpotrebnije - prekidali snove, ruili matarije, stezali i ubijali duu svojom strogou i racionalnou. Nasuprot djeda Radu koji uvijek opominje i brani,samardija Petrak je spreman na sve; on bi da ispuni svaku elju. Samardija Petrak pokuava da iivi svoje vantazije, poto to u djetinjstvu surovou i nesmotrenou drugih nije mogao.to je blii mjesecu, djeak se sve vie pribojava te daljine, nepoznatog i hladnog nebeskog koje ne grije. On misli na djedovu vatru pored kazana i na toplotu i sigurnost koju mu ona prua: ao mi je te vatrice u dolini.... Kada su se pribliili mjesec je odskoio iza drveta, to je rastuilo djeaka i on se osjetio nemonim i poraenim pred kosmikim prostranstvom.Po povratku, velika delija, smjeli lovac na mjesec e zadrijemati medju djedovim koljenima, djedovom ljubavlju zatien od zastraujueg kosmikog prostranstva. U djeakovom snu plamiak djedove vatre se razastro u moan i stravian mjeseev poar. U tom poaru se mire blisko i daleko, elje i mogunosti, racionalno i iracionalno, zemaljsko i nebesko.Pohod na mjesec oznaava ljudsku radoznalost i enju za dalekim i nepoznatim, iskonsku ljudsku potrebu da se sazna ono to je zagonetno i tajnovito, ali i da se ovjek odvoji od zemaljskog i tvrdog svakodnevnog ivota i da - oslobodjen od svih briga, zamora i stega - krene u nepo- znato, u visine, tamo gdje je prava sloboda.Mjesec simbolie ono to je nepoznato, daleko, hladno, ali i ovjekovu podsvijest, imaginaciju i san, onu nonu i skrivenu stranu ovjekovog ivota koja se u toku dana krije od svakodnevice, a nou raspaljuje kao sam mjesec.Djedova vatrica simbolie ono to je zemaljsko, blisko, stvarno; oznaava sigurnost, zatitu, toplinu, prijateljstvo i ljubav. To nije hladni nebeski poar, ve vatrica koja priziva i kojoj se djeak sa radou vraa.Likovi samardije Petraka i djeda Rada razvijeni su na principu suprotnosti. Petrak je, iako u poznim godinama, nemiran, veliki zanesenjak i matar. Djeda Rade je, nasuprot njemu, racionalan. On ne ide izvan granica vidljivog i mogueg, to su za njega vantazije i on im se podsmijeva kao najveim besmislicama. Njegov svijet nisu daljine i visine, ve vatrica, kazan i rakija, svakodnevna rije i brige.Svijet je sastavljen od onih koji, zanemarujui golu stvarnost, streme duhovnom i u tome nalaze osnovni smisao ivota, ali i od onih koji su za zemaljsko i racionalno (djed Rade, stric Nida), kojima je strano sve to nije materijalno, konkretno i ulno saznatljivo. Svijet ne moe ni bez jednih ni bez drugih. Pitanje je samo: Je li pametnije biti mjesear ili s mirom sjediti kod svoje kue...! Odgovor na to pitanje moramo traiti u sebi. Moda je najbolje pomiriti jedno sa drugim, kao to to ini djeak u ovoj prii.SVETI RADERade opi, djed kome je unuk grijao staraka lea, i djed koji je unuka nauio da ivot gleda najvrednijim i najteim pogledom - pogledom estitosti i smjernosti.Svi ti seoski starii i skitnice, stara lopua Savo, liki buntovnik Dane Drmogaa, samardija Petrak, bradonja ivopisac, seoski pjesnik uro, kalajdija Muli obojili su opievo djetinjstvo i srpsku seosku pripovijetku svojim smijehom i priama uz rakijski kazan i seljake slave, razvedrili nisko planinsko nebo svojim vidicima skitaa koji su vidjeli i svijeta i ljudi i avola, omaijali djeje zjenice najprivlanijom bojom mate, bojom avanture. Kod svakog tog opievog starekanje, iza sveg tog dekora jarkih rijei, slikovitih sudbina i podviga, nazire se tuna i komina pria izmiljenih ivota. Kod svih sem kod djeda Rada opia. On je neto drugo i od druge, vie vanosti. On je, prije svega ovjek domain. Ne samo u ekonomskom smislu. On je prije svega domain u duhovnom smislu rijei. On ima vedre oi estitosti i ljudskosti i sve to pogleda ozari pravdom i potenjem. On je olienje patrijarhalne estitosti. On je ispovjednik svojih udnih skitalakih gostiju, i propovjednik i duhovni otac svojih najmenika, zakonodavac morala, otvorena knjiga ivota za prva sricanja svoga unuka. Pomalo svetac i pomnogo ovjek.IzBate sljezove boje- Minulo je od tih neveselih dana ve skoro pola vijeka, djeda odavno nema na ovome svijetu, a ja jo ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez . Znam samo da u proljee iza nae potamnjele batenske ograde prosine neto ljupko, prozrano i svijetlo pa ti se prosto plae, iako ne zna ni ta te boli ni ta si izgubio.- Ma koliko da je u tim stvarima bio estit i neiskusan, djed Rade je za ljubav bio uo bar kao za besposlicu o kojoj nije lijepo ni govoriti. Medjutim, brat Sava iako se tri-etiri puta enio i tuce djece izrodio, ipak ni o kavoj ljubavi ponjatija nije imao, nit je o takvom neem togod uo. Za mladih dana, prialo se jednom je, obno, spazio nekog ovjeka kako iskae kroz prozor od njegove ene i nadao za njim grdnu viku jer je mislio da se radi o nekom lopovu. Uzalud su bila dvosmislena nabacivanja njegovih pajdaa da je to, vjerovatno, Todor Damjanovi bio kod njegove Draginje.- Bog s vama, ta e Todor kod moje Draginje kad ve ima svoju uju?- Pa da promijeni ovjek.- A to bi mijenjao? Mijenja se kobila kad nee da vue.- I tako, te nezamjenljive udesne noi, djed je, iv ivcat, zajedno s najboljim dostovima, u zdravlju i veselju popio svoju ukopnu rakiju. I to se boca vie praznila, starac je postajao sve kuraniji, kao da iz one litrenjae pretae i ponovo vraa u svoje ile vatre prohujalog ivota. Sjetio se ak i brata Sava i poalio to ra nije tu, pa da i on vidi vajde od ove strmoglave veeri, kad se benasti stari Rade ritnuo na smrt, pa ak i na svoj besprijekorni pravedniki ivot.- ta da ti duljim, brate Rade, tek to svane dan, a ovjek seljak okuje ruke uz plug il motiku, savije draga lea majici zemlji, pa tako, korak po korak, kao da su mu noge u bukagijama, mie se uz brazdu. Ne vidi estito ni dragog sunca, ni oblak nad glavom, ni ticu kako leti. To ti je ta vjeita robija koja se zove tealuk. () A onda, kad vee prie, moj Rade, kad se javi prvi daak vjetra, ja ti se za tren oka premodurim u drugo eljade. Kako, zato, pitaj Boga, tek odjednom vidim da ja vie nijesam ove zemlje ovjek i da su mi tijesni svi njezini zakoni. Ponem ti ja, moj mili Radane, da ivim samo za svoju duu.- etrdeset druge, ljeti, istog dana kad su partizani oslobodili Bosansku Krupu, neprijateljski bombarder prepolovio je ujakovu kuu. Pola sata poslije bombardovanja stajao sam u dvoritu i zamuklo zurio u ostatke svoga tavana. Raskriven, surovo izloen suncu i svaijem pogledu, on je jo uvijek mamio moje srce, zvao me u neki jo neistraen kutak, sad nemilo ogoljen svjetlou, obeavao Obeavao, rastrgnut eksplozijom, smrtno ranjen,na umoru- ta je ovo, zar se jo uvijen nisam konano razbudio? Na ovome svijetu izgleda, nema u isto vrijeme mjesta i za bombardere i za opinjene djeake, koji rone ispod sjenki i neto trae kroz tiine opepeljene tugom nesmirenih predaka.- Kako je dobro to je ovjek bar jednom imao etrnaest godina i to mu se one, kad se tome i ne nada, ponekad vrate kao smijena i zakanjela djeja boljka od koje ga poduzme groznica koja i nije ba bezopasna.- Pa ipak ipak hrabro, s prijegorom, gutam ovu gorku kap svoga prvog, djejeg, raspea: pored mene je ovaj smjeli, nevezani, koji sve hoe i sve moe, njegova je ruka na mom ramenu, a dolje, u dolini, eka me i misli na mene onaj drugi, dobri, drago gunalo, koji e do kraja tugovati i pominjati me ako se izgubim u ovom udesnom pohodu.- I kako tada, tako i do dananjeg dana: stojim raspet izmedju smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini i stranog bljetavog mjeseevog poara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vue u nepoznato. Pa se onda, katkad, alovito upitam, kao da sam nagazio na one strieve vile iz djetinjstva:Je li pametnije biti mjesear ili s mirom sjediti kod svoje kue, pa kad zagusti, tjeiti se rakijom kao moj strikan?OPIEVA ZLATNA BAJKA O LJUDIMAOd postojanja ljudskog roda do danas, ini mi se, mogla bih da piem takve bajke, bajke o malim, obinim, jednostavnim ljudima. Ljudima, tu oko mene. I nisu to bajke, to su istine. To su male, divne, jednostavne, svakodnevne istine. ovjek se radja, ivi svoj ivot, bori se sa olujama koje ga bacaju u mnoga iskuenja. Dobra i loa. Nekako proivljava, raduje se ljepoti ivota, voli svaki lijepi, mali trenutak. Kad dodju loi dani nauio je da se smije umjesto da plae, nauio je da se bori, umjesto da cvili. Nauio je da uvijek, ali ba uvijek, poslije kie sija sunce. Ali ima vremena kroz ljudsku istoriju kad se tama nadvije, teka, gusta, neprozirna tama prekrije svjetlost, ubije sve dobro u naim ivotima. I kud god da krene - zid! ta god da pokua - nemogunost! Izgubljenost, razoaranost, iznevjerenost svih naih ideala. Ne vidi izlaz, a mora ga nai. I u takvim vremenima, u takvim danima, ovjek bjei u snove, u matu, u prolost, u neke druge, prole dane i one trenutke lijepih, malih srenosti. Bjei u svoje bajke, bajke o ljepem ivotu, boljim ljudima; pun povjerenja i sigurnosti. Tu nalazi mir, nalazi spokoj i kupi snagu da bi mogao da se izbori sa surovom stvarnou.U tim takvim opievim zlatnim bajkama, ivi priroda, ivi selo, ljudi koji su saivljeni sa svojim prirodnim okruenjem. Zadovoljni malim, sreni zbog sitnica, jednostavni, oni ratuju sa svojim sitnim ivotnim problemima, rijeavaju ih na lak nain. ive svoj ivot, ne trae hljeba preko pogae... Imaju svoj sistem ivotnih vrijednosti, svoje male ideale za koje se bore i za koje ive. Imaju i tugu i bol, imaju i praznine, ali nemaju pomraenja ljudske due koja dodju u onim tekim, olujnim vremenima. Nemaju onu razoaranost i izgubljenost koju mi imamo danas i koju je opi sigurno imao tih godina kada je ovo njegovo djelo nastajalo.Zato ovdje ne navesti onu opievu reenicu iz pisma Ziji Dizdareviu: Prije nego me odvedu, urim da ispriam zlatnu bajku o ljudima. Ta reenica i te rijei, sasvim dovoljno oslikavaju to vrijeme, sunovrat ovjeka u tim vremenima, i enju opia da napie zlatnu bajku i proivljavajui je, smogne snage da se izbori sa samim sobom, sa razoarenjem, sa izgubljenim povjerenjem u ivot. Da se iz te i takve bajke napije snage koja e mu pomoi da prebrodi krizu i vrati povjerenje u bolje sutra.BRANKO OPI -"Bata sljezove boje"

1. Bata sljezove boje

- pisac pria o svome dedi koji nije razlikovao boje ba najbolje (jedne noi im je pored kue rascvetao crni slez za koga je deda rekao da je modar, a nigde ni tragova modre, ali kad deda tako kae-nema puno rasprave)- neki dedin rodjak imao je obiaj da ga zavitlava oko tih boja, svaaju se da li je lisica crvene ili ute boje- jednog dana u koli, pitala uiteljica koje je boje vuk, a Branko se javio i kae - Zelene! jer tako njegov deda kae, uiteljica ga ispravila da je vuk sive, kada je doao kui, izjadao se dedi kako ga je uiteljica nagrdila; sutradan, doao deda u koli i pred svima se izvie na uiteljicu otkud ona zna koje je boje vuk, on je odrastao me vucima....rasplakao je uiteljicu; sledeeg jutra, andarmi su ga odveli u seoski zatvor gde je ostao nedelju dana, kad je izaao, rekao je svome unuku "A ti, jeziko, nek te ja jo jednom ujem da bleji kakav je ko, pa u ti ja pokazati!"- dede odavno vie nema na svetu, a on jo uvek nije siguran kakve je boje slez

2. Ti si konj

- deda Radetu u goste je doao neki njegov roak, Petrak samardija, Branko prislukuje njihov razgovor; prijatelj se raspituje za njihovog konja, kasnije i pria sa konjem, a deda mu kae da postupa sa njime kao da je ovek, a on mu odgovara da je konj mnogo bolji od svakog oveka i da ga neki konji podseaju na ljude (kae da je negde video konja koji ga podsea na njega - deda se uvredio), kae da konj u svaki mrak ide sa tobom, kad si tuan, on tvoju tugu osea i nikada te ne bi prevario, bio pakostan ili zajedljiv - konj je bolji od oveka- tek mnogo kasnije, Branko je upitao svog dedu da li je on konj, a deda mu odgovara: "Dobie po turu, prislukivalo jedan. Nijesu jo za te taki razgovori..."

3. udesna sprava

- deda Rade se oduvek plaio raznih sprava i maina, jedino je prema satovima imao neko strahopotovanje, kao da su ivi- jedne godine Petrak samardija ostavi dedi svoj depni sat da mu uva, deda ga je zakljuao u neki svoj sanduk i nikome ga nije davao- kada se sleeg Miholjdana (slava) Petrak nije pojavio, a bio je redovni gost, deda se zabrinuo; poto se Branko hvalio dedi da zna na sat i da zna da ga navije, deda ga jednom pozva u sobu i da mu sat, kada je sat poeo da kuca, deda se obradovao kao malo dete "iv je! Moj pobro. Da je on mrtav i njegov bi sat umro."

4. Pohod na Mjesec

- mladi Branko je veoma radoznao, sve bi da vidi i sazna, jedino kad u kuu dou gosti, njemu je sve dozvljeno - jer tada niko na njega ne pazi; njegova je najvea opsesija - mesec, eli da ga dohvati, da ga pobedi- jednom kad se kod njih pekla rakija, sedeli su Petrak i deda (stric Nida negde spava, mrtav pijan) i Branko je upitao da li se grabljama moe dohvatiti mesec, Petrak mu kae da uzme grablje i da idu njih dvojica zajedno da provere, deda Rade im govori da ne budale; nisu uspeli da ga dohvate (taman da ga ugledaju, on se sakrio iza drvea) i Branko je tuan zbog toga, ali ga Petrak tei- sutra ujutro, jedino stric Nido koji nita nije znao o tome, onako mamuran, nagazio je na grablje, kae kako ni "mjeseari" nisu neto bolji od pijanica- do dana dananjeg pisac kae da se osea rastrzano izmeu smirene dedine vatrice i stranog, bljetavog meseevog poara- "Je li pametnije biti mjesear ili s mirom sjedeti kod svoje kue, pa kad zagusti, tjeiti se rakijom kao moj strikan?"

5. Mlin potoar

- oduvek su se po seoskim krajevima vukle prie o tajnovitim mestima, ali u ta mesta su se ubrajali i mlinovi (ta se sve u njima deava, oko svakog mlina je uvek neki umarak od kog te hvata jeza)- mlin je za deda Radeta uvek bio kao neko svetilite, tamo se sklanjao kad mu je bilo teko- jednom ih je unajmio jedan Veliki Jovo da kod njih melje u mlinu, meutim poe po selu aputanje kako se cure, snae i mlade ene sastaju sa Jovom u mlinu; u prvi mah, deda nije hteo da poveruje u to, ali kasnije otiao je po savet kod svog roaka Vuka, koji mu je rekao:"Ta nema ti ljepe tgodacije nego povaliti kakvu snaicu na onu slamu u mlinu!" deda nije mogao da veruje (Zar u mlinu?!), mlin je svetinja, tamo se melje brano za esnicu....- otiao je deda u svoju sobu i zatvorio se sa svojim mislima o mlinu, ali njegove misli je prekinuo njegov unuk uavi u sobu i popevi se kod dede na krevet, starac za tren zaboravi na sve brige:"ta nas briga i za Jovom i za Gnjatijem, neka melju kako im drago. Glavno je da ti svom edu grije lea."

6. Konjska ikona

- bio neki seoski slikar (slikar bradonja), iao od sela do sela i slikao ikone po porudbini, najtee mu je od svih svetaca bilo naslikati svetog ora (jer je on bio kao pravi hajduk, ima konja, ubija adaju, nije obian svetac)- jednom oko Miholjdana, bio im je slikar na slavi i otiao je pred talu (ili neku livadu) i poeo da slika; tu se deda Rade zaprepastio kako moe da slika svece kod njihove tale, pa jo sedei na nekom koritu, slikar je slikao njihovu kobilu Mimu, pravio je skicu za konja na kome jae sveti ore, a deda se jo vie zaprepastio kako to slikar istom rukom moe da slika i svece i konje, kako je to sramota (ne daj boe da uje hoda, pa da pukne bruka); jedino Petrak samardija koji je bio zaljubljenik u konje, traio je od slikara da mu da taj crte, no deda Rade ga sa tim crteom nije hteo pustiti u kuu; deda je bio zabezeknut - kako svetog ora moe da slika na njegovoj bangavoj kobili- od toga dana, deda Rade je drugaije gledao Mimu, uvek ju je grdio i izdirao se na nju, neka ide kod Petraka da je on pazi, jer je on i tako preao u "konjsku veru"

7. Marijana

- stric Nida stalno peva pesmu o nekoj Marijani, svaku no on peva kao blesav, jadna strina svako vee plae, pokuavala je da prikrije svoju tugu, najvie od deda Radeta, ali ju je on prvi i skontao i, naravno, hoe da joj pomogne- prvo se deda obratio svom bratu Savi, Sava zna jednu Marijanu iz tamo nekog sela, ali u tom selu Nida nikada nije bio; nikakav koristan savet od Save- u kuu opia stigli su onaj bradati slikar i neki Veselica prosijak, slikar je rekao dedi da moda to Nida peva isto da olaka duu, moda Marijana i ne postoji, izleie ga tako to e pustiti da se rana sama zaceli- sledee veeri, odrebila im se kobila, svi su se okupili da odaberu ime, Veselica predloi ime - Marijana - jer tako Nida vie sigurno nee pevati o Marijani; zaista iste te veeri, Nida je poeo da peva, ali je zastao i zauvek uutao sa "Marijanom"- od drebeta Marijane izraste prava, lepa i jaka kobila; Nida je veoma zamrzeo Veselicu

8. Slijepi konj

- poslednje godine Prvog svetskog rata, njihov konj je uzet za vojsku, deda ga je ispratio sa suzama u oima- pred zimu pojavio se neki lik Zekan i doveo konja, meutim konj je oslepeo, deda ga je prihvati reima:"Neka, ovo je njegova kua."; stric Nida se veoma bunio zbog konja, jer ta e im matori, slepi konj, ali deda se oseaokrivim zbog svih strahota koje su se desile u ratu i nije hteo da ubije konja, nije ga drao besposlenim, konj je dedi nosi neke dakove kad bi mu zatrebalo; jednog Miholjdana, deda i Petrak su se zdravo napili, pa su jo zvali i onog Zekana, pa su sva trojica otili u talu kod konja i tamo mu pevali, ljubili ga, na kraju su tamo i zaspali- u meuvremenu, slepi konj opievih je postao prilino popularan po kraju i okolnim selima- meutim, jednoga dana konj je nestao, nije se vratio kui, deda je iao da ga trai, ali ga nije naao, istog dana deda je legao u postelju bolestan, leao je danima i stalno je oslukivao da li uje kopite ili rzanje konja; tako je deda i umro, ak i mrtav izgledao je kao da neto oslukuje, samo je Branko znao ta oslukuje i ta bi ga moglo jedino probuditi

NESMIRENI RATNIK

1. enidbe moga strica- strica Nidu su oenili jo kad je imao 16god nekom prostom, mirnom devojkom, koja nije bila ba mnogo bistra, nije puno govorila i krala je dugmad, mladenci nikako nisu razgovarali (kontam da su se mrzeli) i stric Nikola nije ni spava u zajednikom krevetu, nego u tali, kad je to saznao deda Rade, izgrdio je Nikolu, ali to nije pomoglo, dok jednog dana mlada nije lupila Nikolu po glavi dok je u tali spavao, pokupila svoje prnje i otila za rodno selo - pue bruka po selu, jadnog Nikolu su svi prozivali ("mladoenja"), ak su i napisali pesmu o Nikoli i njegovoj mladi- jednog dana odlui Nikola da ide za Ameriku sa nekim Blagojem, jer je on ve nekoliko puta iao; Blagoje mu je izvadio paso na ime Nikolinog pradede, koji se takoe zvao Nikola, kada ga je eh na granici upitao koliko ima godina, ovaj mu odgovori 100 (stvarno je u pasou, po datumu roenja ispadalo da ima 100god), tu se ubaci Blagoje:"Jeste, nema ta da se udite, to je raslo u umi, kod koza, pa ostalo tako mladoliko."; dok su putovali, svi su pili i pevali, samo Nikola sedi u mraku i tiho plae nad svojom torbom- preao Nida Ameriku uzdu i popreko i prijavio se dobrovoljno u Prvi svetski rat da se bori protiv Austrije ("Ko god ne zna ta su muke teke, neka pree Albaniju peke") i vratio se kui iv i zdrav, no deda jednom prilikom promumla da ne bi bilo loe eniti se; Nido to ozbiljno shvati i nae brzo sebi neku, ali pop ne da da svadba i venanje budu razliitim danom (obino bi se par venavao kad bi krstili dete), pokuali su da podmite popa, ali nisu uspeli i jednog dana ode Nido do popa da mu vadi krtenicu - eni se, ali pop vidi da je Nikola upisan u maticu roenih kao ensko ("Bogami sinko, sasvim je ozbiljno! Zar da mi sjutra vladika obrije bradu to po selu enim ene!"), Nikola se razbesneo, hoe da se skine, pop ga nekako smiruje- po selu se odmah proulo da je Nida "ensko" i prozvae ga Nikolija, svi ga ivi prozivaju- ve sledee nedelje, stigla je mlada, sve se to lepo proslavilo, ak je i deda Rade pucao iz puke; dugo se ova pria vukla za Nidu, ali ga je samo nekoliko njih moglo da zadirkuje oko toga, jedino su se mlade ene (snaice) zbunjivale kad bi same ostale s njime, da li je muko ili ensko, da li da mu se sklone s puta ili pozdrave, tu zbunjenost je Nikola koristio i vukao ih u.... kukuruze; sledeih godina po selu se neto namnoilo dece koja lie na Nikolu, strini to nije smetalo, kad bi takvu decu srela davala bi im eera (kad su se njihove majke astile, da se aste i oni)

DANI CRVENOG SLjEZA

1. Djeak s tavana- mladi pisac, zajedno sa nekim svojim roakom, otkrio je stari tavan u ujakovoj kui; pria kako su tamo provodili skoro svaku jesen, istraivajui tavan, tamo su nali polomljene alatke, ratne dopise, obina pisma, pa i ljubavna pisma njihovij roditelja, strina, ujaka, tetaka....- vreme prolazi, a Branko i dalje ide na tavan i razgleda, dok je njegov roak zabio glavu u knjige- etrdeset druge u leto, bombardovanjem su sruili ujakovu kuu, Branko stoji i muklo gleda u ostatke tavana, dok njegov roak puca iz mitraljeza na neprijateljske avione2. Bombai pred muzejom- ratuje se, glavnokomandujui zove komandanta Mikana, da mu objasni kako e o ta dalje, kae mu da skupi bombae i da sa prbiju u medresu, meutim Mikan ne zna ta je medresa, gde se nalazi i kako izgleda- zatim mu kae da drugu grupu bombaa poalje na muzej, no Mikan ne zna ni ta je muzej, ovaj mu objanjava da je to kua gde se uvaju stare stvari, Mikan misli da je to starinarnica, gde se pored starih stvari nalaze i kradene i mogu se ba jeftino kupiti- onda mu glavnokomandujui kae da iza muzeja, u lapidarijumu se nalazi jo jedan odred neprijatelja koji moraju savladati, Mikan ga pita:"ta ti je to laprdarijum, ruga li se ti?", ovaj mu umorno odgovara da e ga odmah posle rata poslati u kolu, bar na 4 godine ("Dae bog, pa u ja prije poginuti.")- Mikan razgovara sa voom prve bombake grupe, kae mu da uzme bocu sa benzinom i ibicom zapali ep i da baci pravo u prozor, momak mu odgovara da ne zna da se koristi ibicama, kod njega kod kue, ugarkom pale vatru, ako ne svojim, onda komijskim; Mikan mu pokazuje kako da zapali ibicu,a li ovom to nikako ne uspeva, na kraju mu Mikan kae da e ga po zavretku rata poslati pravo u kolu3. Orasi- opet rat i kolona vojnika peai nekuda, u toj koloni naao se neki ia, koji je primetio da je itav, utabani put posut ljuskama od oraha, zanima ga ko li je pojeo toliko orahe, vojnik do njega zakljuuje kako to mora da su Krajinici; seti se ia kako je pre nekid an proitao u izvetaju da su kod pada Prnjavora zaplenili dva vagona oraha i da su oni namenjeni partizanskim ranjenicima... "Zar da pojedi orahe namenjene ranjenicima?!", iu je to prilino razljutilo- kad su stigli do nekog uskog mostia, vojnici su se okupili oko reke i ii tada upade u oi neki krupan, kosmat mitraljezac - Krajinik; ia mu odmah prie i poe da ge zapitkuje ta mu je to u rancu - municija za arac, a ta mu je to u torbici - orasi! ia ga odmah poe napadati kako pljaka, kako ga nije sramota da uzima od ranjenika, kako mu ih nije ao, krajinik mu odgovara da su njima, krajikoj deci, orasi bula najvea poslastica, kad im doe neka roaka u goste, svakom detetu obavezno da aku oraha i to mu je najlepi poklon na svetu (voli ovek!) i kad su u Prnjavoru zaplenili ona dva vagona, svi Krajinici su jurnuli na orase, nije moago da odoli.

Uopteno o zbirci "Bata sljezove boje"

Knjiga je podeljena u dve celine: "Jutra plavog sljeza" i "Dani crvenog sljeza". Postoje ukupno 54 prie (zanimljivo je primetiti analogiju izmeu broja pria i opievih godina: naime, u vreme kada je knjiga objavljena on je imao 54 godine). Svaka pria iz zbirke je autonomna, ali ipak sve one ine pripovednu celinu, jer ih vrsto povezuje jedinstvena misao i znaenje, isti likovi i ambijent, isti narator i njegova reminiscencija. Ovo delo opi je posvetio svom drugu iz detinjstva i prijatelju iz rata, piscu Ziji Dizdareviu. Posveta ima formu pisma i vrlo je vana za razumevanje dela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana, kao i poruka samoga dela. Inspirisan traginim stradanjem svog prijatelja u logoru, opi govori o mranim i razornim silama koje vladaju u ovom svetu, i da se iz dana u dan jo umnoavaju po svetu "crni konji i crni konjanici, noni i dnevni vampiri". Pisac se toj zlosutnoj slici sveta suprotstavlja onim ime moe: pisanom reju i pri&269;ama o ljudskoj dobroti, priom o jednoj bati sljezove boje, priama o dobrim starcima i zanesenim deacima iz doba svog detinjstva. Takvo detinjstvo postaje njegovo bekstvo i utoite od nezadovoljstva vremenom u kome ivi i od zla koje sluti.Ciklus "Jutra plavog sljeza" posveen je ranom detinjstvu, vremenu kada se mnogo sanja i udi za nepoznatim i dalekim, kada se ivot ini kao velika tajna i bajka.U ciklusu "Dani crvenog sljeza", koji veim delom uva raniju opievu vedrinu, javljaju se tamniji, oporiji, mukliji, razboljeniji tonovi, koji karakteriu opievu kasniju prozu. Ti tonovi, intenzitetom i kontrastom, postaju vidljiviji. Pogotovo u poslednjoj prii ove zbirke, "Zatonik", u traginom liku biveg mitraljesca Stevana Batia.Ove dve boje, plava i crvena, oznaavaju dva perioda ovekovog ivota.