KRIVI SU

Branko PERI

I SALAPURA

Sam Bog paktira s principom zla.

an Bordijar

Kada bi ukinuli zlo u ovjeku, unitili bi fundamentalne uslove ivota.

Montenj

Od tog susreta sa odsjeenom glavom ja vie nisam Mijat Salapura.... Nema noi kad mi se ta glava ne javlja u snu... Pojavi se odnekud i zaustavi tik ispred mene. Otvorene oi, gledaju pravo u mene. Zelene... Ne trepu.... Desno malo kilji. Ispod oka krupan, crn mlade... elo pokrila neuredna kosa... Onda mi se nasmijei...

Taj nepodnoljivi osmijeh me progoni... Ne mogu da ga opiem... Blag, umiljat, nekako nevin, cinian na udan nain... Kao da kae: Majore, kakav si to ovjek?!

Ta slika e me unititi.... Sa njom u skonati u ovom kazamatu.

Donijeli mi vojnici glavu na komandno mjesto na Hatkinim njivama.... Akcija na liniji Gavranova kosa Kuno groblje... etvrti bataljon probije njihovu liniju i zauzme Pusto brdo. Tamo nau komandno mjesto mudahedina.... Na stolu zateknu odsjeenu glavu naeg zarobljenog vojnika Kuzmanovia. Nau i donesu dvije sablje, filmsku kameru, torbu punu novina i knjiga, na arapskom.... Meu slikama i slika odsijecanja glave... Postrojeni mudahedini na jednoj strani, ovi domai s druge strane... Na sredini jedan vojnik dri Kuzmanovia za kosu, mudahedin sabljom odsijeca glavu... Ritual....

A molio me da ga za vikend pustim kui...! Imao djevojku... Od tada nemam sna. Moj san su none more... Budim se obliven znojem, ustajem, hodam, preturam po naslagama sjeanja... Volio sam da sam na Hatkinim njivama poginuo... Volio sam da nikada nisam vidio sahranu tog vojnika... Taj jauk, taj stravini pla.... Ridanje majke i sestre odjekuje u mojim uima svake noi.

*

Ustanem i pokuavam da ne mislim o snu.... Odlutam u rodni Parlog. Zimska no... Djed sjedi pored vatre... U ruci gusle: Otud lete dva vrana gavrana, krvava im krila do ramena, na kljunove b'jela pjena trgla, oni nose ruku od junaka...... Pa onda: Manu sabljom od Prilepa Marko, skide glavu Turin-Mustaf agi.... Leim u krevetu, gledam u plafon i vidim: dva gavrana nose junakovu krvavu ruku... Zaspim, kad u snu: odsjeena glava se kotrlja niz nau krevinu, pravo na mene.... A za glavom: arac Kraljevia Marka, propeo se na zadnje noge, griva mu vijori do oblaka... Od straha skoim iz sna, ne znam gdje sam. Doem sebi. Oslunem: napolju zvidi sjeverac. Jabukova grana strue po krovu. U daljini, s vjetrom nestaje lave pasa... Ponovo zaspim.

Doe kola: iste slike! ele-kula, janjiari... Djeca u sepetu, na konjima za Stambol... Onda doe Na Drini uprija: Radisava nabijaju na kolac.... Pita profesor mog druga Stanoja Sikiricu ta mu se najvie dopalo u romanu, a on k'o iz topa: Kad Radisava nabijaju na kolac. Mi se smijali, a ovjek rekao ono to mu se najdublje urezalo u sjeanje. Nabijanje na kolac..! Ima li za mladog ovjeka stranije slike? Moe li mlad ovjek biti ravnoduan pred takvim slikama muenja?

Doe ovaj rat, opet odsijecanje glava!

*

to su:

U periodu od kraja jula 1992. godine do sredine avgusta 1992. godine, u naselju R., opina S., za vrijeme oruanog sukoba i rata u Bosni i Hercegovini, M. Z. kao pripadnik 21. bbr S., tj, VJ5155 u sastavu Armije BiH i H. S., prvobitno pripadnik iste jedinice, a potom u nepoznatom svojstvu, postupali suprotno odredbama lana 3. enevske konvencije o zatiti civilnih lica za vrijeme rata od 12,08.1949. godine, te neovjeno postupali prema civilima srpske nacionalnosti, koji su bili nezakonito zatvoreni u zgradi Omladinskog doma, tako to su:

1. M. Z.

U vie navrata sa jo pet nepoznatih vojnika tukao zatvorenika . P. i to rukama i gumenom palicom po svim dijelovima tijela, pri tome ga vrijeajui i prijetei mu smru, stavljao mu iglu od price pod nokte ruke, prio ga lemilicom po rukama, stomaku i leima zbog ega i danas ima oiljke, prikljuivao kabl sa dvije tipaljke na struju pa mu iste stavljao na ui, zbog ega je izgubio svijest, a jednom prilikom mu sipao so na rane i skinuo zavoje sa istih, uz komentar da e etnik preboljeti i bez zavoja, nanosei mu time teke patnje.

2. M. Z. I H. S.

U vie navrata zajedno sa zatvorskim uvarom po imenu S. psovali i vrijeali zatvorenika . D., udarali ga rukama, nogama i gumenom palicom po svim dijelovima tijela, stavljali mu igle od price pod nokte ruke, palili mu tijelo lemilicom, stavljali mu so na rane, a jednom prilikom ga natjerali da pojede oko pola kilograma soli ne dajui mu vode, nanosei mu time teke patnje.

*

Imao djed jednu malu miolovku... udna spravica. Obina daica sa metalnim ramom i jakom oprugom. Miolovka se zapinjala - tako je djed zvao tu operaciju postavljanja zamke za mieve - u ambaru, zimi, kada gladni mii navale na kukuruz. Zategne oprugu, a na okida stavi komadi sira. Idemo ujutru da vidimo, kad tamo: cii uhvaen jadni mii. Gledao sam to nekoliko puta i vie nisam mogao. Stalno sam razmiljao o tome u kakvim je mukama bila ta mala, gladna ivotinjica, uhvaena u stupicu. Gledao sam kad u vujim gvoima donose lisicu, ali to mi nije bilo tako strano kao cianje malog mia...

Lako sam shvatio zato je ovjek muio ivotinje. Spasavao s mukom steeno od tetoina... Ali, nikako nisam mogao da razumijem zato je muio svoju vrstu!? Imao sam u brigadi jednog profesora, bio partizan, prvoborac. Priao mi kako su ga muili u zatvoru u Zenici. Kae da je taj zatvor gradio neki graevinski tehniar Plohovi, koji je doao sa austrougarskom vojskom iz Hrvatske. E, taj ovjek izmislio je najstraniji nain muenja zatvorenika isusove alke! A nije mu to bio posao. Kad ovjek gleda te alke, ini mu se da nije nita strano. Osuenik mora unuti, provui ruke izmeu nogu i uhvatiti se prstima za pete. Straari mu onda ruke i noge stave u alke. Prvih pet-est minuta ne osjeti nita. Kae, onda krenu sve jai bolovi u zglobovima i stomaku. Udari pritisak krvi u lice, oi, nos i usta... rtve su to opisivale kao dua u nosu. Pojavi se straan bol u kimi. Na kraju su mueni padali u nesvijest.

Ima samo jedno stranije muenje koje su izmislili Turci: to je vezivanje ivog za mrtvaca. Kau da je poludio svako koga su tako muili... Kad smo osvojili Labudovo i uli u grad, zateknemo neoteenu samo zgradu tamonje biblioteke. Nee granata u biblioteku! Smjestimo komandu... E, tu naem knjigu Istorija torture, nekog engleskog pisca... Nisam mogao da vjerujem sa koliko je mate ovjek spreman da mui ovjeka. Muenje je, izgleda, ovjeku bilo igra! I to ti je istorijska konstanta! Kao to genijalnost postoji u umjetnosti, tako postoji u muenju... Proitam tamo da su Mongoli izmislili nain muenja koji stvara nepodnoljiv bol rasijecali su taban i u ivu ranu sipali sitno isjeckanu konjsku strunu, a onda muenike tjerali da tre...! Strano!

Ima jedna fantastina pria koja nosi naslov Muenje nadom. Neznam zato, ali mi se neizbrisivo urezala u sjeanje. Pisac je iz srednjeg vijeka, potpuno nepoznat.

Bio sam u Zagrebu nekim poslom i svratim u jednu veliku knjiaru u Ilici. Prije etrdesetak godina... Meu nekim starim knjigama naem nekoliko knjiica sa zanimljivim koricama i naslovom Vavilonska biblioteka. Uini mi se to interesantnim i sve ih kupim. U predgovoru proitam da je prie negdje pronaao Borhes, uredio ih i objavio u nekoliko knjiica.

Pria opisuje zatvorenika u nekom srednjevijekovnom kazamatu koji eka izvrenje smrtne kazne. Njegov uvar jedne noi smilja stranu igru: obeava zatvoreniku da e mu omoguiti da pobjegne iz zatvora i spasi se sigurne smrti. Ovaj ne moe da vjeruje. uvar je toliko uvjerljiv u opisu puta kojim se treba izvui do glavne kapije, da na kraju povjeruje! Na tom putu je nekoliko tekih vrata koja e se neujno pred njim otvarati. U dogovoreno vrijeme, u gluvo doba noi, otvaraju se vrata elije. Kod, do tada sumnjiavog, zatoenika javlja se nada da bi se mogao dokopati slobode. Izlazi i slijedi dogovoreni put. I zaista, sva zatvorska vlata su otvarena kako je uvar opisao. Kada se ustreptali suanj naao na glavnoj kapiji, korak do slobode, iz mraka se zacerekao uvar. Zgrabio ga je za ruku i vratio u eliju.

Jeziva pria! Muenje nadom! Moda nema svirepijeg muenja od muenja nadom? Zaledim se kad pomislim koliko je zla u ovjeku. Kako neko moe da uiva u tako stravinoj ljudskoj patnji?

A rat je vrijeme kada se rasplamsa mata muenja. ovjek mora da pokae svoju divlju prirodu. Nije bilo rata bez muenja, pa ni u ovom naem. Na svim stranama! Ima toga i u sudskim dosijema...

*

Mijat Salapura, major JNA u Garnizonu Pivka, dobije naredbu da se povlai iz Slovenije. Kuda? Niko ne zna! Kod Zagreba stie naredba: Zadar! Zaguva u Hrvatskoj... Naredba: povlaenje u Banjaluku! U Banjaluci oficira kao mrava: iz Slovenije, iz Hrvatske... Jedni se penzioniu, jedni ekaju raspored. Hrvati bjeje svojima, muslimani se jo muvaju, ni sami ne znaju kud bi i ta bi... Sve se nadaju neto e se dogovoriti...! Opti haos. Nabili nas u neki stari hotel, nema vode, nema grijanja... Ovi najvii odlaze u Beograd... ujem: i u Beogradu guva! Generali nemaju smjetaj. ue po nekim hotelima na priferiji. Razmiljam: majore, za tebe nema mjesta u Beogradu! Srbija je mala za toliko oficira! Nije ni mala koliko je nemona i jadna. Pitamo se: ta da radimo? Nemamo kuda...!

Nestaje drava kojoj si se zakleo, nestaje Armija iji si oficir, ostavljaju te kolege, najbolji ti prijatelj otiao u Teritorijalnu odbranu, komije te izbjegavaju, djeca te pred ulazom vie ne pozdravljaju... Vidi: sve je u nekom rasulu. Onda te spopadnu crne slutnje. Ispliva odnekud prolost: ratovi, seobe, stradanja, zbjegovi, jame, stratita, logori... Nekoliko puta sanjam kako kroz maglu i blato idem za Arsenijem arnojeviem kroz vojvoanske movare, a oko mene se, cvilei, vuku psi. To cviljenje pasa je neto jezivo! Kad pas cvili, to je kao da plae cio svijet!

Budio sam se kada sam, zaglavljen u blatu, poinjao da tonem sve dublje. ta ti je podsvijest: tu reprodukciju slike Uroa Predia drao sam u svojoj internatskoj sobi sve do odlaska u Rusiju.

Pomisli: ponavlja se, doao red na tebe! I odlui da se bori. Odlui da se bori za sve pretke koji stradae neduni. Kae: nee vie biti Prebilovaca, Drakulia, Kozare, Jasenovca...

Hrani se prolou, a ne sluti da ti ona polako dolazi glave...

*

Razlaz sa Alenkom sam teko podnio. Nisam oekivao da e me ostaviti. Znao sam da joj nije bilo lako da napusti posao, da ostavi majku i sestru, ostavi stan, vinograd, vikendicu prijatelje... Roena je tu, tu su joj korijeni, sve to ima!

Kad sam odlazio, dogovorili smo se da ostane dok se ja ne snaem, dok ne vidim gdje u i ta u. Jelena i Milan ve su bili u Beogradu, kod mog brata. Nisam oekivao da e se sukobi u Sloveniji i Hrvatskoj pretvoriti u rat. Ko je to mogao znati? Kad sam odluio da ostanem u Banjoj Luci, iznajmim stan, naem i Jeleni i Alenki posao. Umjesto Alenke, stie pismo: moli me da se nikada vie ne vidimo!

Bila je to moja prva izgubljena ivotna bitka. Danima nisam mogao da doem sebi. To su bili najtei dani u mom ivotu. Odjedanput ostane sam! Ne pripada nikome! Kao da nisi postojao. Ne zna gdje si. Ne moe da se snae. ini ti se da sanja ruan san. Ustajao sam nou da provjerim gdje sam, u ijoj sam sobi, u ijem krevetu spavam... Otvarao sam prozor da udahnem vazduh, osjeajui da se guim.

Lijepo smo ivjeli. Dobro smo se slagali. ta to vrijedi!? Vrijeme i dogaaji uine svoje. Izgubi se hemija koja odrava vezu. Daleko od oka, daleko od srca. Tako ti je to.

ena je mukarcu sve: i majka, i medicinska sestra i ljubavnica. Rjeava ti sve ivotne probleme. Nema mukarca koji e to priznati, ali tako je! Vidi to tek kad te ena ostavi. Kad si bez ene, ti si iaen ovjek. Ima dvije lijeve ruke i noge. Ne snalazi se. Kao da si zalutao u ivot. Ne zna ta da jede, nema iste gae, koulje ti neopeglane, nikad nema iste arape... Vidi: sav si jadan!

Nailaze neke unesrene ene, vide u tebi priliku, slamku spasa u svojoj ivotnoj havariji. (Oficiri su bili jo na cijeni!). Ali, nije to tvoj naueni ivot. Ne snalazi se. Nema lakoe, nema porodine atrmosfere, nema reda, topline. Odrauje posao, kao kuni majstor. Na kraju si uvijek u svom neredu.

Kasnije ujem da je Alenka nala nekog bogatog Talijana, vlasnika hotela Zlatni rog na Bledu. Naiao ovjek, zbliili se. Takva je ljudska priroda. Ne moe ovjek protiv sebe. Mnogo sam razmiljao o tome. Zato se ljudi razilaze? Potroe se. Izblijede. Izgubi se neki fluid koji zbliava. Ponavlja se ivot iz dana u dan. Gubi se boja, blijede jarke slike ljubavnog zanosa. Na isti nain spavate, ustajete po ustaljenom redu, sjedate na isto mjesto za stolom, vodite ljubav na isti nain... Zna kako ti ena uzdie, kakve pokrete pravi, kad e da vrisne. Prijee ivot u dosadu. Nestaje iluzija savrenstva koja vas je spojila.

Ne osuujem Alenku. Zato bi rtvovala sve zbog mene? Ko sam joj ja? ta znai biti vjeran?

ene su u zaljubljivanju potenije od mukaraca. One se iskreno predaju. Odane su kad vole. Mukarci su prevaranti. Njima je cilj da povale. Prave ljubavno knjigovodstvo. Imao sam u brigadi kapetana, pedeset mu godina. Sav mu se ivot svodio na upisivanje recki. Imao rokovnik u koji je unosio datum, mjesto i ime. Poteno biljeio! Bio je kod ena uporan kao mazga: slao poklone, nosio korpe sa cvijeem, svata obeavo, lagao da je siroe, kleao i molio sve dok ne povali! Doe i hvali se: Majore, pala za slobodu! Idiot!

*

ta sam ja drugo tada mogao? Da odem u Srbiju i na nekoj pijaci prodajem trenerke iz Turske, kao moj kolega major Jovica Stanivuk. Ili, da radim kao noni uvar na Adi ciganliji, kao kapetan Dragosavac? Da nou obezbjeujem kafane ratnih mafijaa? Moj zemljak Mlaen olaja, pilot, pobjegao iz Slovenije u Dansku. Tamo radio u nekom skladitu. Viljukarom tovario gajbe. Pilot utovara gajbe!

Svaki astan oficir bi izabrao da ostane u vojsci! Kakvoj-takvoj! Za to si kolovan, to ti je zanat! U krvi ti je!

I stajemo u redove Vojske Republike Srpske! Nas dvadeset tri! Prvi krajiki korpus.... uvanje Jugoslavije... Pa uvanje teritorije. Izraunali - 64 posto katastra srpska zemlja..! Pa odbrana naroda..! Na kraju, ne zna ta je!

Krajiko ratite, Derventa: Bijelo Brdo, linija Korae Zborite Kolibe. Brko: abari-Porebrice. Gorade, Ozren... ?

Pogibije, smrti, sahrane... Pobjede, odlikovanja, napredovanje...Krsne slave, pijanenja, peenja, enluenja. Osvetavanje ovoga, osvetavanje onoga... Pljake, dezerterstva, verc, donatori, ratni porez, bratska pomo... Politika, mafija, kurve, profiteri.... Crvene beretke, Beli orlovi, Arkanovci... Akcija Granica 94, trgovina sa neprijateljem, linija Tesli Zenica... Trguju vojnici, trguje policija, trguje drava, trguje SDS, radikali, ene, djeca... Vozi se roba kamionima, kolima, konjima...

Poalju iz ministarstva generala da zavede red. Stigle policije, vojne i civilne. General hapsi, vojni sud puta iz pritvora. Naredba: Neemo da ih hranimo u pritvoru sve na prvu liniju..!

Savez sa Hrvatima u epu: mi njima tenkove za akciju, oni nama naftu.... Onda trgovina teritorijama: Glamo, Petrovac, Drvar, Mrkonji grad...Zauzmi, vrati, zauzmi... Stani, kreni... Potpisano primirje, propali pregovori... Vojna komanda jedno, predsjednik drugo, Parlament tree.... Ovi iz stranke o magarcu samo da je na, jedan profesor o svetoj srpskoj zemlji i Svetom Savi, drugi o ekspiru... Niko ni s kim. Kad ih slua, ne zna ko je vlast! Ne zna ko vodi dravu, ko vojsku, a ko politiku.

eneva, Grka, Beograd, Dobanovci, Pale... Kutiljijero, Karington, Oven, Stoltenberg, Jasui Akai, Mazovjecki., Bilt... Sati Nambijar, Filip Morion.... Srebrenica... Pet godina povuci, potegni... Dejton!

Gdje si bio, Adame? U ratu! ta si radio...?

ta sam radio...? ta sam ja radio?

*

To to sam radio opisano je u mom sudskom dosijeu KX-458. Uee u zajednikom zloinakom poduhvatu. irok i sistematian napad. Komandna odgovornost. 24 godine zatvora! KPZ Foa, osma godina iza mene....

Ko je pratio njihove televizije, zna za moj sluaj? Tamo se to vrti i danas. Nai zloini su njihove teme. Dnevna doza mrnje... Dobro kau: mrnja je u jeziku! Tako je pripreman rat! Na vijestima! Televizijski dnevnici su priprema za rat. Neko je dobro napisao: proizvodnja rata! Kada bi sada pustili vijesti iz 1991. i 92., sve bi bilo jasno.

Mediji su zlo, a novinari najneasniji ljudi. Mrnjom su trovali ljude iz dana u dan. Mediji su katalizator mrnje. Oni je pronalaze i tamo gdje je niko ne bi oekivao. Samo su urednici u medijima mogli biti optueni za udrueni zloinaki poduhvat i sistematino irenje mrnje! Ali, njih niko ne dira! Zato? Zato to su bili sredstvo onih koji su osmislili i izveli rat. Rat je bio mogu samo zahvaljujui besau dravnih novinara.

Umjesto da budu odgovorni za rat, mediji su poslije rata prvi dobili meunarodnu pomo. Ogroman novac raznih meunarodnih vladinih i nevladinih organizacija slio se u medije. Nagraeni su za dobro obavljen posao! Da bi se strategija dobro prikrila, izmislili su priu o slobodnim i nezavisnim medijima kao uslovu demokratizacije drutva i odgovornosti politike. I ta danas imamo? Medije pod kontrolom politikih partija, iste novinare u vladinim biroima za odnose sa javnou, regulatornim agencijama... Kad zatreba, oni su ponovo na ratnom zadatku. Nita gore od CNN i njegovih izvjetaa sa svjetskih ratita. Tako se to radi u novom svjetskom poretku!

Finansiranje medija je ulaganje u ratnu industriju. Ne finansiraju stranci nae medije da nam uine dobro. Ko je jo finansirao neije dobro? Finansira se samo ono to donosi korist.

Uz pomo medija se rjeavaju strateka politika i ekonomska pitanja. Dou strani eksperti koji ti toboe pomau. Pomau ti tako to donesu svoje projekte koje e ti onda podnijeti njima, a oni e ti dati pare da to implementira. Daju ti pare da realizuje njihove projekte. Radi za njih, a misli da tebi pomau. I jo ti priaju kako si nezavistan!

Sa medijima se rue ekonomije i obaraju vlade zemalja u kojima je jo ostalo profita za mone korporacije. Arapska proljea su posljednji ameriki model porobljavanja uz pomo medija. Ja oekujem uskoro balkansko proljee. Ono dolazi kada se politike zamrznu. A to se, kako vidim, ovdje deava...

Na naim televizijama i danas traje rat! Televizijski dnevnici danas su izvjetaji iz sudnice i reprize rata i smrti. Tako se odrava mrnja. Ljudi to danas ne vide od velikog brata, raznih farmi i sapunica... Vidim da danas svi daju turske serije... Na svakoj televiziji po jedna... Lijepa kombinacija: srpski zloini i turske serije. Dobro osmiljena osveta, Mijate!

*

Takav je ivot! Rodi se ocu siromahu, niko te nije elio... Omaklo se. Dolo, valja ga ljuljati..! Onda te poalju u vojnu kolu da te skinu s hrane. Kau: bolje za oficira, nego za popa, vidi kako su popove stjerali u miju rupu... Tamo te doekaju knjige o slavnim vojskovoama, asnim ratnicima koji brane domovinu. Cijela ljudska istorija ratovi i osvajanja! Homer, Herodot, Plutarh, Cezar... U koli hoe da bude najbolji, da pobijedi svoju sirotinju... Sanja inove, ete, vodove, bataljone... Daju ti sve... Lijepo se oeni, stekne djecu... Sve vie se uje o djeci, a sve manje o tebi. to ti je in vei, ti nekako sve manji. Doe rat, ti ivne! Misli, sad sam opet glavni! K'o da si ga jedva ekao... Dolo tvoje vrijeme, sad se pokai, vojniino..! Pone da se kuri. I, vidi - ne ide! Dolo neko udno vrijeme. Svako oficir! Svi znaju sve! Svi hoe svoju vojsku. Svi bi da komanduju. Svi se razumiju u vojne vjetine. Predsjednik optine navuk'o uniformu, formirao bataljon za odbranu grada! Svetenik zaprtio kalanjikov, preko krsta redenik...! Zatvorio jevanelja.... Otadbina je ovo Srbina, drzne li dalje, ue gromove, kako tiinu zemlje slobodne.... Pita se: ta se ovo deava..?!

Kad se rat zavrio, ti opet niko i nita. Lijepo pisac kae: Pukovniku nema ko da pie! E moj Mijate, oficirska budalo!

*

Nije ni udo: mi, oficiri Vojske Republike Srpske nismo bili niji. Ni Karadievi, ni Miloevievi! Da nije bilo Mladia ovce bez obana..!

ao mi je Mladia. Vjerovali smo u njega. Ostali smo sa svojim narodom i mislili da branimo narod... On je bio astan oficir. Malo sirov i lud na svoj nain, ali poten... Nije znao sa politikom... Nije mu to ulazilo u glavu. Seljako dijete, hoe pravdu, hoe odmah, hoe poprijeko, pa kud puklo da puklo... Tako se on borio i na ratitu, i protiv Radovana, i protiv Miloevia, i protiv SDS-a, i protiv dobrovoljaca iz Srbije, i protiv ratnih profitera, i protiv NATO-a... Doe na moje ratite, postroji etu i pita: Odakle tuku?. Oni mu pokau, a on drekne: Ko e sa mnom i ode da osvaja uku! Lud! Koji komandant ide da osvaja uke? Tako je on ratovao. Tako se ne ratuje...

Bio sam tuan kad sam vidio kakav je dospio u Hag. Bilo mi ga je ao! Bolestan, jadan, ruina... To se nije smjelo desiti. Ili je morao otii odmah, u generalskoj uniformi, ili nikako. Da budem iskren: razoarao me! Oekivao sam da e sam otii u Hag i tamo se boriti na svoj nain... Vrhovni komandant mora biti sa svojim vojnicima i na sudu! Ne moe oficir biti u Hagu a vrhovni komandant na slobodi! Ako je bio siguran da je rat vodio asno, zato se skrivao? Ako je i grijeio, oficirski je priznati krivicu i izdrati kaznu! Da je otiao u Hag, bio bi potovan! Sa njim ne bi lako izali na kraj. On je prirodno inteligentan ovjek. To je inteligencija koja uliva strah.Takva inteligencija se raa jednom u sto godina.... Francuski oficiri su stajali mirno pred njim...

To to su srpske vlasti uradile sa izruenjem, sramno je. Tako se svoji generali ne izdaju. Ili im se sudi, ili im se dodjeljuje ordenje. Izrui ga, izruio si sebe! Gotovo! Treeg nema. A oni ga prvo poniavaju u samozatoenitvu kao muenika, a onda ga bolesnog predaju da se cio svijet smije bivem srpskom generalu. Veeg narodnog samoponienja nee biti u istoriji srpskog naroda!

Imaju Srbi u karakteru neku neodoljivu potrebu za samoponiavanjem. Vole da o sebi priaju sve najgore. Kod drugih vide samo dobre osobine, a kod svog naroda samo ono najgore. A najgore postoji u svim ljudskim zajednicama. Dou iz Beograda u Sarajevo pisci, glumci, politiari i priaju o srpskim zloinima, velikoj Srbiji, Miloeviu... Sve najgore o svom narodu. Zato ne kau: Dobro, ljudi, imali smo loe politike, inili smo teke zloine, ajde da stanemo, da se dogovorimo o budunosti, moramo graditi zajedniku budunost... Ne! Oni imaju potrebu da priaju ono to ovi ele da uju. Niko to ne radi osim Srba! U Beograd moe iz Sarajeva da ode svako. U Beogradu postoje Dani Sarajeva. Sarajlije u Beogradu slobodno priaju o genocidu Srba. U Beograd idu sarajevski glumci i pjevai koji su se zaklinjali da nikada nee kroiti u Srbiju. U Beogradu tampaju Bonjakog pisca koji je o Srbima govorio sve najgore. I to je dobro! Dobro je da je Srbija otvorena i tolerantna. Ali, zato njenim ljudima jo treba da se samoponiavaju..? Tako se ne grade mostovi meu ljudima i veze meu narodima. Ne znam odakle taj feler u naoj karakterologiji?

Moda je i to sa Mladiem smiljeno u Vaingtonu ili negdje u Evropi..? Dio kazne.... Kazna za neprijatelja nije kazna ako istovremeno nije ponienje. Nije dovoljno kazniti, treba poniziti. Mladi je prvo ponien da bi bio kanjen... A sa ponienjem Mladia, ponien je srpski narod i njegova drava. (Da ovo neko slua, optuio bi me da veliam zloin i pomaem Mladiu! Takvo vrijeme!)

I kada bih htio, Mladiu ne mogu pomoi. Znam da nije nareivao da se civili ubijaju. Je li znao ta se dogaa? Jeste! Morao je znati. Zato nije kanjavao? Zato? Vjerovatno zato to se ne moe voditi rat na dva fronta? Pravi vojsku od raznih vojski... Nikog ne moe kontrolisati. Koga moe kontrolisati u haosu? Naprave ti haos u dravi, a onda ti sude to nisi kontrolisao haos! To je dio njhove politike i vojne strategije! Hapsiti i suditi u ovakvom ratu to nije bilo mogue! Nema ljudi da zakrpi linije, kako da ih hapsi? Zato nisu hapsili i sudili drugi? Iz istih razloga! U Sarajevu su hapsili samo kriminalci: Caco, elo, Juka, Kruko... Njihova Armija nije uhapsila nikog od sarajevskih paravojnih bandi. Ni kada su ubili sina ministra policije, niko nije uhapen! Rat je takav. Sklope se neke okolnosti, nema kud. Mladiev kolega sa Akademije komaduje sa druge strane, pa ne hapsi...

A zato bih ja branio Mladia? On svoj krst nosi, kao i ja svoj! Koliko budem branio sebe, toliko u braniti i njega! I taka!

*

Jesam li kriv? Ofcir je ili pobjednik, ili je kriv. Ako nisi pobjednik, kriv si! Ja sam kriv! Krivica: ratno pravo, ubistva, logori, etnika ienja? Hm...! Kao da postoji rat bez ubistava, paljevine, pljake i seoba...? Tano: bilo je svega! Bilo je stranih zloina. Bilo je zvjerskog i neljudskog. Nepotrebno...! I na svim stranama. Ali, ne sudi se nama zbog toga... Humanitarno pravo je stvoreno za poraene. Sudi se samo poraenim. Samo se na njih odnosi ratno pravo. To su mirnodopske bitke kroz koje ratni gubitnik mora proi da bi se znalo ko je pobjednik. A pobjednik je onaj ko je okonao rat: Amerikanci! Pobjednik je osmislio priu o zloinu da bi on uivao i da bi se znalo ko je poraen. Zato se pria o genocidu, o velikoj Srbiji, o srpskoj agresiji? Zato to se na taj nain stvara krivac. Ako vam svakog dana priaju istu priu, onda la postaje istorija i prelazi u istinu!

Od nae istorijske tragedije moni pobjednici prave na zloin. U bivu dravu ugraene su srpske rtve. ta su bili Jasenovac, Kozara, Prebilovci i druge jame srpskih rtava? Zloin o kome se uti? Onda su nam tu dravu od zloina razbili oni koji su zloine poinili i ponovo nas uveli u tragediju. Prognali su Srbe iz Hrvatske i popalili njihova sela, Srbiji uzeli Kosovo, ovdje su spremali isto to su Srbima uradili u Hrvatskoj.

Kako su moji vojnici mogli da oproste ubicama svojih roditelja, brae i sestara? Kad god sam o zloinima pokuavao da priam sa njima, odgovarali su mi: Ako ih mi ne kaznimo za zloin, nee ih niko kazniti. A onda gledam ta rade Izraelci: na zloine Palestinaca, odgovaraju estokim masakrom. To je kolski primjer osvete. Za Amerikance i demokratski Zapad izraelski zloini su obina novinska vijest.

*

Eto, u takvom svijetu sude danas sudovi za ratne zloine. Ustvari, sudove i suenja za ratne zloine su izmiljeni da bi se prikrili vlastiti zloini. Navodna borba protiv zloina je pranje vlastite savjesti! Kada se bori protiv zla, izgleda sam sebi dobar. iri priu o vlastitoj dobroti. Zaboravi na svoje zloine i svoje zlo. Priom o zloinu drugog ti, ustvari, uljepava svoje unakaeno lice.

Kako je mogue da Haki sud vodi sudski postupak devet godina? Devet godina osumnjien ovjek lei u pritvoru suda Ujedinjenih nacija! Kakav je to sud koji za devet godina ne moe utvrditi krivicu? Mogue je zato to je to nametanje novog modela pravde. Vie nije vana pravda. Vana je mo koja namee model pravde. Haki tribunal je u meunarodno pravo uveo i zloin protiv pravde! Zato? Zato to i pravda mora biti u rukama monih. Zato to taj model treba uvesti u nacionalne sudske sisteme koje e kontrolisati isti oni koji kontroliu Haki sud.

Tako se zlo pretvara u dobro, a zloinci u spasioce i dobre momke. Zato nama danas potomci ubica i najokrutnijih zloinaca priaju o naem zloinu.

Zloin mora biti kanjen, kau! Naravno, zloin uvijek bude kanjen nekim novim zloinom. To je prirodna pravda! To je istorija! ovjekova istorija poinje zloinom. ta je prvobitni grijeh nego zloin protiv ovjenosti? ta je ubistvo Avelja nego zloin protiv ovjenosti!? Prvi genocid u ovjekovoj istoriji je Kainovo ubistvo Avelja!

Najbolja literatura je napisana o zloinu. Od Eshila, preko ekspira, do naih dana... Zna li neko neku drugu istoriju? Bez zloina ne bi bilo ljudske istorije. Zato neko ne podvue crtu i kae: nema vie zloina, od danas poinje nova istorija! Zato ne kau: od danas je rat zabranjen. Mir je vjean! Mi garantujemo..! Nema toga!

Nije li priprema za rat uvod u zloin? Da li je proizvodnja oruja za masovno unitenje zloinake prirode? Zar nije prodaja oruja pomaganje u zloinu? Da li je neko od ovih koji zarauju na priama protiv zloina digao glas protiv toga?

Rata mora biti. Rat postoji zbog mira, a zlo zbog dobra. Viak dobra donosi zlo. To su nerazdvojne cjeline koje odravaju ovjeanstvo. Zato se biva drava raspala u ratu? Zato to se u njoj ivjelo dobro preko ljudske mjere! Svako je imao vie nego to daje. Vie nego to mu pripada. Vie nego to moe podnijeti njegova ljudska priroda. Dobro je malog ovjeka dovelo do obijesti. Htio je jo vie. Hoe svoju dravu. Nee JNA, hoe svoju vojsku! Izau ene pred tenkove JNA i vrite: Ne damo nau djecu da ginu! A onda ih poalju da ginu u raznim paravojskama kriminalaca. Rat i ratni zloini su kazna obijesnog ovjeka. To je djelo nekog nevidljivog boga.

*

Nije zloin u naem nacionalizmu, komunizmu i primitivizmu, kako nam pokuavaju objasniti. Nije Balkan prirodno izvorite zla. Zemlja krvi i meda, kako ga je krstila Angelina Doli i holividska industrija propagande. Nije zloin u diktaturi, u despotiji, u tiraniji... Zloin je u ovjeku! Rat i zloini postoje zbog toga to je zlo u ovjeku. U svakom ovjeku i na svakom mjestu... Je li Sibir bio zloin? Je li Goli otok bio zloin? Je li amerika civilizacija nastala na zloinu? Jesu li danas Avganistan, Libija i Sirija zloin...?

Ubije u svai brat brata! Karaore je objesio roenog brata na kunim vratima o ular svog konja. Ubije sin oca, zbog najobinije gluposti. Ubije ovjek svoje dijete... Zato? Zato to u sebi nosi zlo koje je jae od njega.

Gledao sam u ratu: ide nou vojnik sa linije kui. Prolazi kroz grad i puca u uline svjetiljke. Misli: pijan, ne zna ta ini. Jok! On puca jer je u njemu zlo. On je kivan to neko ima svjetlo dok je on u rovu. On se sveti jer je taj nagon jai od njega.

Izgleda da ovjek nije tako dobar kako se misli. Ali, to nema ko da kae!

*

Kada se rat zavrio, ja sam znao da u biti izveden pred sud. Zato? Zato to pobjedniku treba sud da ne bi ispalo da sudi on. Nezavisni sud je izmiljen da stvori privid pravde. Da obian ovjek ne misli da sudi sila. Sudi sud! Zato su tvorci rata odmah izmislili Haki tribunal za bivu Jugoslaviju koji e suditi onima koje oni proglase krivcima. Oni koji su rat osmislili, odredili su i krivce. i sudije.

Zato Amerikanci ne priznaju Meunarodni krivini sud? Zato njihovi vojnici ne mogu odgovarati za ratne zloine? Koliko je nedunih civila stradalo u Iraku, Avganistanu, Libiji, irom svijeta, gdje god Amerikanci zavode demokratiju...? Nikada ameriki vojnik nije odgovarao za ratni zloin? Ne! Oni ne mogu odgovaratri. Zato to su sudovi izmiljeni samo za slabe! Moni ne priznaju pravo. Kada bi i za njih vailo pravo, kako bi bili moni? Kako neko moe da bude sila, ako za njega vai pravo. Sila ne poznaje pravo. Lijepo narod kae: sila boga ne moli!

Stranci su odluili da u ovom ratu ne smije biti narodnih heroja. Nikada nije bilo rata da u njemu nije bilo narodnih heroja i istorijskih linosti. ak su i poraeni imali svoje legende. Oni su zabranili heroje. Kad ima heroja, lako se pobuni, postaje opasan... Dolo je vrijeme da heroja vie nema. Zato su izmislili udrueni zloinaki poduhvat pa ti stisni da pria o herojstvu. Herojstvo je zloin. Nema toga vie. Heroji su u avaksima i bespilotnim letilicama. Neki klinac tamo u Avijanu, koji ispaljuje tomahavke, on je heroj. Ali njemu orden ne treba jer on ubija za dobru platu.

*

Haki sud nije osnovan zbog mira u svijetu, nego zbog novog rata. Tribunal je meunarodna investicija u novi rat. Oni tamo stvaraju nae heroje koje e nam vratiti kada im zatreba novi rat u Evropi. Srbi i Hrvati u Hagu ne znaju da Haki tribunal investira uprvo u njih. Muslimani jo nisu shvatili da gube mirnodopsku bitku jer u Hagu nee biti njihovih heroja. A ta je rat bez heroja? Nita! Gore od poraza. ta je njihov Jaar Bori danas? Niko i nita. Kriminalac koga e njegovi ubiti zbog opljakanih para. Da je osuen u Hagu na dvadeset godina, bio bi narodni heroj!

Ja sam svjestan svoje sudbine. Nisam spokojan, ali znam da se ovako moralo zavriti. Kada si propustio da bude pobjednik i pristao na mir bez pobjednika, mogao si znati da e biti u rukama monih i da e ti oni odrediti sudbinu. Ja sam ovdje zatoenik novog svjetskog poretka. Ja sam ovdje u ime politike, a ne u ime pravde. Kakav sud, kakva pravda...

*

Rat bez pobjednika je nova vrsta rata. U njemu ratuju svi. I niko ne moe da zna ko je sve u toj novoj ratnikoj igri. Na sceni su glavni glumci, oni sa glavnim ulogama, pravi ratnici. Iza pozornice su stratezi, organizatori, razna logistika podrka. Kao u pozoritu!

Za vojnika nema veeg ponienja od rata bez pobjednika. Samo to vojska toga nije svjesna. Ratovao si, a ne zna zato i za koga. To je neprirodan zavretak sukoba. Sukob mora da ima logian epilog. Neko mora da bude pobjednik da bi znao da organizuje dravu poslije rata. To je prirodno stanje. Pobjednik uiva u pobjedi, ali daje ansu i pobijeenom da uiva u njegovoj pobjedi. Gubitnik si, ali ima ansu da ivi kao i ostali podanici. Od poraenog se trai samo da potuje pobjednika.

Kad nema pobjednika, nema ko da organizuje vlast. Ako se i organizuje, propadne jer je niko ne priznaje. Zato kau da je Bosna neuspjean projekat? Zato to je niko ne priznaje. Zato to ne pripada nikom! Nije pobjednikova, a nije ni poraenog. Zato mora da postoji visoki predstavnik. Visoki predstavnik doe kao sudija u ringu. Puta boksere da se biju, ali kad pone makljaa on se umijea. Razdvoji ih, pa ih ponovo sastavi i pusti da se i dalje biju. Bosna je ring u kome se mi makljamo nadajui se da e neko pobijediti na poene. Svi se nadaju da e na kraju gospodin sa bijelom kouljom i leptir manom jednom odbrojati... Nee!

Rat bez pobjednika je samo jedna faza u nekoj nevidljivoj politikoj slagalici. Poslije ratne, igra se neka druga vrsta igre. Velemajstori koji su za stolom, imaju unaprijed planirane poteze. Zato je rat konstanta. Od kada je ovjek poeo da se bori i osvaja, rat nije prestajao. U svakom trenutku na nekim takama zemljine kugle se vodio rat. Mir je, izgleda, samo stanje kratkotrajnih predaha i priprema za nove ratove.

*

U periodu od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993. godine, u vrijeme ratnog stanja u BiH, u okviru irokog i sistematinog napada Vojske Republike Srpske (VRS), policijskih i paravojnih jedinica na civilno bonjako stanovnitvo optine K., B. R. na dunosti komandanta Taktike grupe (TG) K., Z. N. na dunosti komandira Stanice milicije u SJB K., kao svjesni uesnici udruenog zloinakog poduhvata koji su inili L. G. predsjednik Izvrnog odbora Skuptine optine K., G. B., naelnik SJB K., lanovi Ratnog i Kriznog taba optine K. i drugi pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih jedinica (Srpske oruane snage), planirali, naredili, uinili, poticali i pomagali progon bonjakog stanovnitva optine K., na politikoj, nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj osnovi i to ubistvima, prisilnim preseljenjem stanovnitva, protivzakonitim zatvaranjem, silovanjima, prisilnim nestancima, samovoljnim unitavanjem imovine u velikim razmjerama, nanoenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta, primjenjivanjem mjera zastraivanja i terora i drugim neovjenim djelima sline prirode, tako to su:

1. B. R. i Z. N. planirali, naredili i poinili progon bonjakog stanovnitva optine K. i djelova stanovnitva susjednih optina, tako to su:

a) Poetkom maja 1992. godine pripadnici vojske pod komandom B. R. i pripadnici Stanice milicije iz K., uz lino uee Z. N., kao komandira, opkolili i zarobili oko 280 civila iz MZ J., optina F., koji su bjeei od napada Srpskih oruanih snaga pokuavali prei preko teritorije optine K., u rejonu naselja J., optina K., nakon ega su razdvojeni mukarci od ena, djece i starijih osoba i zatoeni u O M. R. gdje su uvani od strane policajaca SJB K., a ishranu zatoenim mukarcima obezbjeivala vojska iz kasarne G. l. u K. koja je bila pod komandom B. R., da bi par dana kasnije zatoene civile mukarce iz J., njih priblino 50, meu kojima su bili: M. A., A. Z., R. D., svjedok X, A. Z., N. M., K. M., M. M., M. M., H. M., E. M. i drugi, B. R. preko svojih potinjenih oficira i vojnika prvo transportovao u logor B., gdje su isti boravili oko 20 dana, odakle su ponovo vraeni u K., gdje su jednu no ponovo proveli u O M. R., nakon ega je vojska uz sudjelovanje policajaca SJB K. iste prebacila u KPD F..

b) Dana 25. juna 1992. godine i narednih dana Z. N., kao komandir Stanice milicije SJB K., a po odluci Kriznog taba optine K., organizovao hapenje i u istom lino uestvovao, mukaraca Bonjaka u K. i okolnim selima M., J. i V., uhapene civile, njih oko 60 (ezdeset), zatvorili u fiskulturnu salu O M. R., gdje su ih obezbjeivali policajci SJB K., gdje su ostali do 07. jula ili priblino do tog datuma kada su organizovali prebacivanje zatoenih Bonjaka iz O M. R. u logor B. m., vojni objekat koji se nalazio pod komandom B. R. i koji je bio obezbjeen bodljikavom icom, miniran i pod vojnom straom.

c) Poetkom jula mjeseca 1992. godine, pripadnici vojnih i policijskih snaga optine K. zarobili su oko 200 civila bonjaka, uglavnom ena i djece, te manji broj mukraca sa podruja optine G., civile prvo zatoili u koli u U., a sutradan organizovali njihov transport i zatoenje u O M. R., gdje su smjeteni u prizemlju zgrade, u fiskulturnu salu, zbornicu i jo jednu uionicu, obezbjeenje civila preuzeo Z. N. sa policajcima SJB K., a ishranu obezbjeivala vojska.

d) Dana 1. avgusta 1992. godine organizovali napad na civilno bonjako stanovnitvo sela J., optina K., u kojem su u to vrijeme boravile samo ene, djeca i manji broj staraca, policajci SJB K. opkolili selo i zarobili ene i djecu, pri tome palei pojedine kue bonjaka, a pripadnici vojske pod komandom B. R., sa protivavionskim topom, koji je bio lociran u rejonu B. kod B. k., davali artiljerisku podrku napadu, u kojem napadu je u zaseoku K. ubijena D. P., a ranjena djevojica M. P., dok su zapaljivim mecima zapaljene kue u ovom zaseoku, a zarobljene civile zatoili u O M. R. u prostorije na spratu kole, da bi istu no preostali civili iz V., M. i drugih susjednih sela, osim staraca koji nisu mogli preko brda pjeaiti, bjeei od napada napustili optinu K., tijelo D. P. sklonjeno je na nepoznato mjesto, tako da se i danas vodi kao nestala osoba.

e) Dana 04.08.1992. godine ili priblino tog datuma, nepoznati pripadnici Srpskih oruanih snaga u selu J., optina K. ubili su 7 civila, uglavnom starijih osoba i to: . K., D. K., P. H., R. M., R. D., P. H. i B. R., navedeni civili su ekshumirani i identifikovani osim B. R. i P. H., koje se i dalje vode kao nestale osobe.

f) Dana 05. avgusta 1992. godine ili priblino tog datuma nepoznati pripadnici Srpskih oruanih snaga u selu J. optina K. ubili D. N., . M., . M., . S. i . H., koji su sahranjeni u masovnu grobnicu u njivi P. u selu J., a dana 15.07.1999. godine njihovi posmrtni ostaci ekshumirani i identifikovani.

g) U periodu od maja 1992. godine do marta 1993. godine u pritvorskim prostorijama SJB K., bez ikakvog pravnog osnova drali zatoene civile P. T., B. K., K.G, FWS-130, hodu V. J. i druge.

i) U periodu od juna 1992. godine do 18. septembra 1992. godine T. H., koji je bio zatoen u podrumskim prostorijama SJB K., ozbiljno ugroavali ivot i izlagali ga psihikim patnjama time to su ga koristili kao vozaa za otkrivanje mina, tako to je sa teretnim vozilom iao ispred vojnih i civilnih konvoja putem od K. do M., pod policijskom pratnjom iz SJB K., koju je po rasporedu slube odreivao Z. N., u toku tih vonji 3 puta sa vozilom naiao na minu, pri emu su bila unitena vozila sa kojima je upravljao, a on je uspio preivjeti.

j) U periodu od septembra 1992. godine do marta 1993. godine civile K.G. i FWS-130 koje je B. R. lino preuzeo iz KPD F. i koji su zatvoreni u pritvorskim prostorijama u SJB K., koristili ih kao vozae za otklanjanje mina izlaui ih smrtnoj opasnosti i psihikim patnjama.

k) U toku jula ili avgusta 1992. godine B. R. izdao, a N. Z., skupa sa vojnim oficirima i rukovodnim kadrom SJB K. izvrio naredbu o paljenju bonjakih sela u optini K. i to sela S., D., B., H., L., K. i dr., N. Z. sa pripadnicima policije izvrio paljenje sela S., dok su vojnici zapalili druga navedena sela.

l) Krajem avgusta 1992. godine organizovali razmjenu zatoenih ena iz O M. R. za poginule srpske vojnike u rejonu J., razmjenu organizovali na takav nain da su ene morale, izlaui se smrtnoj opasnosti sa borbene linije izvui poginule srpske vojnike i iste donijeti na mjesto razmjene, nakon ega su sa djecom mogle prei na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, a ovakav nain razmjene odobrio je B. R..

*

Moj sudski dosije ima vie od pet hiljada stranica. Sama presuda 856 stranica. Suenje trajalo tri i po godine. Krivica koja se utvruje tri i po godine! Kakav to mora biti savren zloin da bi mu se sudilo tri i po godine? Parada tuilakih i sudskih i gluposti! Nisam mogao da vjerujem da u sudskom postupku ima toliko besmisla. Nasluao sam se idiotskih pitanja i jo glupljih pria. Jesam li mogao da izdajem nareenja, - pita tuilac. Naravna da jesam. Ima li negdje komandant koji ne izdaje nareenja, odgovaram. Jeste li primali nareenja od pretpostavljene komande?. Naravno da jesam. Vojska tako funkcionie.... Kad sam se vraao u pritvorsku samicu nakon besmislenog sjedenja kod tuioca po osam sati svakog dana, pitao sam se da li ja stvarno idem u sud ili sam u nekom tekom bunilu. Na kraju sam shvatio: ne traju istrage i suenja toliko dugo zbog utvrivanja istine, nego da se pokae stravinost zloina. to due suenje, to vei zloin. to vei zloin, to vea kazna. Duina suenja objanjava teinu kazne. To je stratrategija Hakog tribunala. Tu nema greke. Priaj narodu godinama, svako vee, o suenju za ratni zloin da ga ubijedi da je Mijat Salapura monstrum koji je palio i ubijao iz obijesti.

*

U toku cijelog postupka, Sud je vodio rauna o zatiti identiteta svjedoka sa dodjeljenim mjerama zatite i to svjedoka tuilatva:A, H, I, X, E, C, G, F, D, W i Z, na nain to se na glavnom pretresu kao i u presudi ne spominju puna imena i prezimena ovih svjedoka, nego samo njima dodjeljeni pseudonimi, dok se potpuni podaci o navedenim svjedocima nalaze u spisu, koji je takoe pod posebnom zatitom.

...Svjedokinja C je bila u selu Blato u vrijeme predmetnog dogaaja i na osnovu iskaza ovog svjedoka proizilazi da su ubistva 7 mjetana bonjake nacionalnosti u selu Blato izvila naoruana lica koja svjedokinja nije mogla prepoznati. Takoe ista svjedokinja je navela da je posle toga u selo doao rovokopa koji je mtrva tijela odnio do mjesnog groblja i tu ih sahranio u jednu raku. ..

*

Svjedoilo je u mom sluaju nekoliko zatienih svjedoka. Zatieni su zato to niko ne smije da otkrije njihova imena. Tako nam zaprijetio sudija. Takvi su novi zakoni kada se sudi za ratne zloine. Dovedu svjedoka da potvrdi tvoju krivicu, ali ne daju da ga vidi. Ne moe da mu uje ni ime. Svjedoci se zovu A, H, I, X, F..! Kau: ne moe da svjedoi javno jer je ugroen! Zato je ugroen? Ko ga ugroava? To zna samo tuilac!

Smjeste tog ugroenog u neku prostoriju, izmijene mu glas, iskrive sliku i slua njegovu priu. Sve to tuilac pita, ugroeni zna i odovara bez greke. Dresirani laov! Do te mjere je razraena ta haka mainerija suenja! Svjedok je zatien zbog toga to je svjedok optube! Nema zatienih svjedoka odbrane! Ne!

Nekad je svjedok morao da stane pred sudiju, da pogleda u oi optuenog, da se zakune da e govoriti istinu... Jednom sam bio prisutan jednom suenju na vojnom sudu i gledao kako sudija ispituje jednog svjedoka. Lijepo ga vodi kroz dogaaj, trai detalje, pa ga hvata kad upadne u kontradikciju, pa ga suoava sa optuenim, pa sa drugim svjedokom... Dobro se sjeam: na kraju ispitivanja sudija diktira u zapisnik kako se svjedok crveni, preznojava, gleda ispred sebe i postaje nervozan... Morao ovjek da opie svjedoka da bi mogao da u presudi obrazloi da svjedok lae. To je meni liilo na ozbiljno suenje. A ne ovo danas: sakriju svjedoka da niko ne vidi kako lae!

Jedan zatieni svjedok iz mog sluaja se proslavio. Gdje god tuiocu zatreba dokaza, on pozove njega. Zato? Zato to je sa njim sklopio sporazum i rekao: ti bi u suenju dobio trideset godina, ja ti nudim pet, a ti e da bude moj svjedok u svim sluajevima koje budem vodio protiv oficira i vojnika iz tvoje brigade! Kad mu je zatieni rekao da on to ne smije jer bi ga zbog lanog svjedoenja neko odmah ubio, tuilac mu je ponudio da bude zatieni svjedok. Ko ne bi pristao na pet godina umjesto trideset?

Ima svjedoka koji su na lanom svjedoenju profitirali. Postali bogati. Dobili iseljenje u tree zemlje, drugi identitet, posao, kuu. Uzeli drugo ime i prezime i oprali svoju savjest! ive daleko od zloina i uivaju. Tako se trgovalo dokazima. To je strategija koju je uveo Haki sud. To mi je objasnio advokat.

Na ovjek je jeftin. Za pare moe s njim kako hoe. Plate mu i on svjedoi da ga delat nije muio! Bilo mu u logoru dobro! Takav je bio i rat. Ako ima pare, ne ide u rat. Plati i ne ide na liniju. Plati i ide u razmjenu. Otkupi ivot. Mnogi su se na tome dobro obogatili.

I tako se taj moj zatieni pojavljuje kao glavni svjedok u pet sudskih predmeta: protiv generala Jevtia, bezbjednjaka Gataria, komandanata Petkovia, komandira ete Njegomira i grupe politiara iz ratnog taba. I svi znamo ko je! Ali, ne smije da kae. Ako kae, dobije jo pet godina.

Bio taj profesionalni svjedok vojnik u mojoj brigadi, u izviakom vodu. Obian seoski lopov. Priali vojnici kako je od roenog oca ukrao volove i prodao ih na pijaci u Derventi. Volio da izmilja, petlja, lae... Zvali ga u jedinici Minhauzen. Napije se nekoliko njih jedne noi, odu kamionom u selo Jazovina, upadnu u muslimanske kue i ubiju sedam ljudi! Naprave masakr. Bio sam bijesan kada sam obavijeten. Htio sam da ih sve strijeljam. Zovem Glavni tab i pitam ta da radim. General Radulj me smiruje: alji ih odmah na Ozren, gurnuemo ih u proboj linije da svi izginu! Nisam ih vie vidio...

Kasnije ujem, zatieni dezertirao na Ozrenu i pobjegao u Srbiju. Tamo se hvalio svojim ratnim herojstvima, pobijenim ustaama i balijama, izmiljao masakre i zloine. Pronau ga Haki istraitelji, vide dobar materijal, uzmu da ga obrauju i dobiju kljunog svjedoka...

E, tako se danas proizvode zloini i kroji pravda. Zatiti jednog krivca da bi osudio drugog! Zatiti veeg krivca, da bi kaznio manjeg! Neto to je po prirodi neasno, postaje dio sistema pravde! Kuda ide takva pravda? Bivi zakoni su predviali da svaki prestupnik ima mogunost da se pokaje pred sudom i prizna svoje djelo. To ga je u nekim sluajevima oslobaalo od odgovornosti, a nekada je bila velika olakavajua okolnost. Danas je to postalo dravna trgovina! Danas zloinac postaje saradnik tuioca u tovarenju krivice na one koji su manje krivi.

Minhauzen je izvrio teak ratni zloin. Uestvovao u ubistvu nedunih civila. Svaka ozbiljna vojska bi za takve imala sud. Zato ga mi nismo imali, ne znam! Neko je napravio procjenu da e krivce stii neka druga kazna. Ko? Ne znam. Znam da ni jedna vojska u BiH nije takvima sudila. Valjda je to bio razlog! uo sam da je postojao plan da se poslije rata najokoreliji zloinci likvidiraju bez suda i suenja. Nai neprijatelji su svojima tako presudili. ta sam ja u tome kriv?

*

Preko stotinu tuioevih svjedoka je prodefilovalo kroz sudnicu u mom sluaju. I potrebnih i nepotrebnih. I onih koji neto znaju, i onih koji pojma nemaju. Tuilac je pozivao svjedoka da potvrdi da je u selu postojala kola! Izvodio je svjedoke da potvrde da je tog i tog dana padala kia..! Pitao sam se zato izvode svjedoke kada sam im ja sve to mogao opisati? Nisam mogao da se naudim toj paradi sudskog besmisla.

Suenja za ratne zloine su meunarodna predstava. Svjetski monici hrane naivne priom kako se bore za pravdu. Strane sudije dolaze da sude u nepoznate pravne sisteme. Nemaju nikakvog iskustva u suenju, ali sude! Njima je vano da u svojim biografijama mogu da napiu kako su sudili ratnim zloincima. Nae sudije su u toj predstavi statisti i kaskaderi zato to se uloga dobro plaa. Svi imaju neke svoje interese koji su najmanje pravda.

U toj predstavi optueni je sam protiv cijelog svijeta. Protiv njega su UN, protiv njega su najmonije drave, protiv njega je vlastita drava sa svim svojim institucijama. Protiv njega rade sve meunarodne i domae nedvladine organizacije. Na njega svakog dana juriaju mediji, ene majke, ene u crnom, ene rtve....

Ne moe biti pravde kada ti sudi cio svijet. Nema pravde kada ti sude odmah poslije rata. Poslije rata sudi osvetnika strast i politika. To je opasno za pravda. Nema pravde kada vlada oholi pobjednik i kada rtva trai pravdu. Kako moe biti objektivan sudija koga izabere pobjednik? Zato danas predsjednici sudova za ratne zloine primaju rtve i odlaze na mjesta zloina? Moraju da pokau na ijoj su strani! Oni ne zastupaju pravdu nego pobjednika. Zbog toga je mala pravda za optuene koje progoni pobjednik i ije kanjavanje trai rtva.

Bie vie pravde za one kojima e se suditi kada proe vrijeme, kada se stiaju strasti. Tada e sudu biti lake da odmjerava pravdu jer mu nee nad glavom biti ma pobjednika.

*

Svjedoenje je udna stvar. Pria o dogaaju koji se desio prije dvadeset godina. Pitaju te o detaljima koje nisi mogao da registruje ni u vrijeme dogaaja. Kad sam sluao svjedoke, stekao sam uvjerenje da su oni verziju dogaaja vremenom dograivali i usavravali da bi svoju tragediji uinili veom. Postaje sam sebi vaniji to ti je preivljena tragedija bila stranija. I u tragediji ovjek postaje velik! Tano sam znao gdje je linija realnog sjeanja, a gdje poinje uobrazilja. A kad proradi mata, tada nema kraja. To je ovjekova priroda. Gradi u irinu i visinu, oblikuje, boji, nijansira... Vrijeme rui, a ti dograuje!

Mogao sam da tano opiem nekoliko vrsta svjedoka. Na kraju sam zakljuio da je svjedoenje odraz ljudskog karaktera. Jedna vrsta svjedoka su bili poteni, smjerni ljudi. Oni su realno opisivali zloin, nisu nita dodavali ni oduzimali. Ali nisu nita govorili o uesnicima dogaaja. Nisu pominjali imena ak i kada su ih znali. inilo mi se da oni na zloin gledaju kao na neku svoju sudbinu. Druga vrsta svjedoka je imala stranu potrebu da zloin vidi i velia kao vlastitu tragediju. Oni su bili nezasiti osvetnici. Vidjeli su samo kaznu. Svjedoili su samo zbog kazne. Po svom ljudskom profilu, oni su bili nerealizovani zloinci. Kada bi ponovo poeo rat, oni bi inili najstranije zloine. To svjedoenje iz osvetnike strasti je postratni fenomen o kojem psiholozi ne govore.

Trea vrsta su bili ljudi koji su taj dio svog ivota sklonili iz svog sjeanja. Niega nisu mogli da se sjete. Ja sam taj dio ivota izbrisao, kae sudiji jedan svjedok. Izbrisana memorija! ovjek je odluio da ivi bez tog sjeanja. ta e mu?

Sretao sam poslije rata ljude sa kojima sam se druio u ratu koji se nisu sjeali dogaaja u kojima smo zajedno uestvovali. Potisnuli to. Ne ele da znaju. Prirodno je da ovjek brie nevane dogaaje. Jo je prirodnije da brie neprijatne i traumatine stvari. Kako moe da ivi sa patologijom. Samo bolesne psihologije imaju neodoljivu potrebu da svjedoe nakon dvadeset godina!

Ima kod rtava zloina jedan sindrom o kome sud ne razmilja. rtva ima potrebu da velia svoju rtvu i proiruje odgovornost krivca. Za njih je svaki srpski vojnih kriv i svaka kazna prema njemu je pravedna! Oni razmiljaju pojednostavljeno: i kad laem, neu pogrijeiti, svi su oni zloinci! Sindrom odmazde! Nedavno na televiziji jedna ena, iz nekog njihovog udruenja, javno izjavljuje: ta se tu ima dokazivati, svi su oni zloinci! Mrnja sa kojom se ivi poslije rata samo rasplamsava e za odmazdom. To je opasna igra, ali o tome nema ko da svjedoi!

*

esto sam razmiljao da li se tako moralo ratovati. Pitao sam se da li je zaista postojao plan i ko ga je osmislio? Mi, oficiri srednjeg ranga nismo znali ni za kakav plan. Bunili smo se zbog toga. Pitali smo se kakav je cilj rata, ta hoemo, ko su nam saveznici? Niko nam o tome nita nije govorio.

Nikako nisam mogao da razumijem zato se pale sela, rue objekti, ubijaju neduni ljudi... Neko je morao da stoji iza tih grupa. Nikada nisam mogao biti siguran ija je to politika. Vjerovao sam da nije politika vojnog vrha.

Mogao sam da razumijem zato se iseljavaju ljudi. Nema ljudstvo da organizuje civilnu vlast, ne moe da osigura bezbjedan ivot tim ljudima. Ko je mogao da uva muslimanska sela od raznih paravojnih grupa i pijanih vojnika koji idu kui sa ratita? Ali, nisam mogao da razumijem pljake i paljenje kua. To je bila velika greka. Ljudi bre zaboravljaju smrt oca nego gubitak oevine. Kad si nekome uzeo oevinu, dao si mu trostruko vie. Naoruao si ga pamenjem, mrnjom i osvetom. Ne znam koja budala je mislila da e se sa ruenjem kua sruiti ovjek?

Kada sam traio od naelnika optina i naelnika policije da organizuju vlast i uvaju naputena sela, rekli su mi da oni to ne mogu da izvedu. Nemaju ljude! Velika linija fronta, malo vojnika, veliki prostor u pozadini koji treba uvati...

Za pljaku i ruenje nema opravdanja i izgovora. To je primitivna filozofija rata. Rat ne smije da se pretvori u civilno bezakonje. emu je sluila civilna vlast?

Nisam mogao da razumijem i prihvatim na nain ratovanja. Nita se nije uklapalo u moja znanja o taktici i strategiji ratovanja. Da li se moglo drugaije, ni danas ne znam. Znam da se morala sauvati i teritorija i narod. Da li je trebalo drugaije? Danas mi odgovor na to pitanje nita ne znai. Poslije bitke svi su generali!

*

...Nadalje, po ocjeni vijea, napad na civilno stanovnitvo je imao i karakter sistematinosti i isti se provodio po odreenom planu. Naime, iz izvedenih dokaza jasno proizilazi da je napad na svim podrujima, kao i u samoj optini Mlinarevo izvoen na slian nain, ako ne i identian. Isti se manifestvovao u oruanom napadu na naselja u kojima je ivio bonjaki ivalj, koja mjesta su gaana pjeadijskim i artiljerijskim orujem, da bi potom dolo do ubijanja i progona civila iz tih naselja i njihovog liavanja slobode i zatvaranja u zatoenike objekte, zatim u smiljenom zatvoranju ostalih lica bonjake nacionalnosti iz Mlinareva, Gradine, Krueva i Maslovine u vie zatoenikih objekata koji su posebno formirani za tu namjenu, a iz zatoenikog objekta u policijskoj stanici neki zatvorenici (FWS-130) su ostali sve do marta mjeseca 1993. godine. Pri tome naroito je uoljiva prostorna i vremenska povezanost napada na pojedina naselja i bonjako stanovnitvo. Imajui u vidu sve navedeno vijee smatra da je nesporno utvreno da je u inkriminisanom vremenskom periodu, tj. od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993 godine na podruju optine Mlinarevo postojao iroki i sistematian napad Vojske Republike Srpske (VRS), paravojnih i policijskih jedinica na civilno bonjako stanovnitvo...

Individualna krivina odgovornost za uee u UZP-u ne proizilazi iz pukog lanstva u zloinakom poduhvatu. Da bi bio krivino odgovoran, od optuenog se trai da preduzme radnju kojom doprinosi realizaciji zajednikog plana. Uesnici u UZP-u svoj doprinos realizaciji zajednikog plana mogu dati razliitim ulogama. U stvari, termin uee je iroko definisan i moe poprimiti oblik pomoi ili doprinosa realizaciji zajednikog plana. Uee obuhvata i direktno i indirektno uee. Umijeanost optuenog u krivino djelo mora tvoriti vezu u lancu uzronosti. Ovo znai da Tuilatvo mora barem utvrditi da je optueni preduzeo radnju u provoenju zloinakog plana...

Da bi UZP postojao mora doi do udruivanja dva ili vie lica radi provoenja zajednikog plana, namjere ili cilja, a to predstavlja ili ukljuuje izvrenje jednog ili vie krivinih djela koja su u nadlenosti Suda. Nema potrebe da taj plan, namjera ili cilj budu prethodno dogovoreni ili formulisani. Mogu biti improvizovani na licu mjesta, a zakljuak o njihovom postojanju se moe izvui. Nadalje, optueni mora uestvovati u zajednikom cilju ueem u izvrenju zloina ili jednog od namjeravanih zloina ili pomaganjem ili doprinosom izvrenju zajednikog plana, namjere ili cilja.

U optunici je cilj UZP-a definisan kao progon bonjakog stanovnitva optine K. na politikoj, nacionalnocj, etnikoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi ubistvima, prisilnim preseljenjem stanovnitva, istrebljivanjem, protivzakonitim zatvaranjem, muenjem, silovanjima, prisilnim nestancima, samovoljnim unitavanjem imovine u velikim razmjerama, izgladnjivanjem stanovnitva, nanoenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta. Pored toga, u svakoj od taaka se konkretno navode navodna krivina djela u osnovi optube za progon te se tvrdi da su navodni zloini bili dio zajednikog cilja UZP-a.

Sudsko vijee smatra da je ovaj zajedniki zloinaki plan izvren u kontekstu irokog ili sistematinog napada na bonjako civilno stanovnitvo, koji je zahvatio i susjedne optine Sudsko vijee smatra da nije potrebno utvrditi kada je zajedniki plan prvi put sainjen. Vijee umjesto toga zakljuak o postojanju zajednikog plana izvlai iz svih okolnosti. Postoji dovoljno dokaza, o kojima se u pojedinim takama i podtakama presude detaljnije govori, za zakljuak da su uesnici u udruenom zloinakom poduhvatu djelovali zajedno kako bi realizovali plan koji je ukljuivao nasilno zauzimanje dijelova optine K. nastanjen bonjakim ivljem i progon nesrpskog civilnog stanovnitva u optini K. u periodu koji obuhvata optunica. Naime, radnje izvrenja predmetnih djela na podruju optine K. i ire preduzimane su na identian nain, koji se uglavnom ogledao u tekom oduzimanju fizike slobode bonjakog civilnog stanovnitva, nakon ega je slijedilo paljenje njihovih kua, hapenje preostalog stanovnitva, njihovo zatvaranje u zatoenike objekte, (kola, barutni magacin, policijska stanica) gdje su izlagani ubistvima, prisilnim nestancima, muenu, silovanjima, deportaciji i drugim neovjenim djelima. Sve ove radnje pojedinih krivinih djela su u vezi sa krivinim djelom progona. Sud smatra da je ovaj zajedniki plan bio iskljuivo usmjeren na izvrenje djela progona protiv nesrpskog stanovnitva, ukljuujui sva navedena djela protivzakonitog hapenja, zatvaranja, okrutnog i neovjenog postupanja, prisilnog premjetanja, ubistava, silovanja i drugih krivinih djela iz optunice.

*

Nije vie dovoljan ratni zloin kako ga obian ovjek razumije. On sada mora biti udrueni zloinaki poduhvat. Kada je udruen, onda moe da bira koga e optuiti. To je, izgleda, malo ublaena varijanta kolektivne krivice. Mora se prikazati da se moj narod udruio radi zloina, a ne da sauva dravu i zatiti svoja prava. Da li su se moji ratni neprijatelji udruili? Prema presudama, izgleda da nisu. Njihovi zloini su sluajni. Omakne im se pa popale naa sela. Pobiju nedune ljude i pobacaju u jame. Njihovi zloini za tuioce nisu udrueni zloinaki poduhvat.

Za tuioce napad na kolonu JNA u Dobrovoljakoj ulici u Sarajevu nije zloin. Vojska koja se povlai uz posredovanje Ujedinjenih nacija za meunarodne tuioce je legitimna meta! Kako moe kolona u kojoj je komandant snaga Ujedinjineh nacija biti legitimna vojna meta? Povlai se kroz centar grada u neborbenoj formaciji sa mirovnom misijom - i legitimna vojna meta!? Ubijeni ljudi i nikom nita! A pri tom nije poginuo niko od napadaa! U povlaenju kolone iz Tuzle isti scenario. I u Tuzli izginuli samo vojnici JNA, a niko od njihovih. Kau, JNA napala teritorijalnu odbranu! Napadne te JNA, niko tvoj ne pogine, a ti njih masakrira. Da li je to normalano?

Logika tuilatva se protivi zdravom ljudskom umu! Kako je to mogue? Mogue je zato to o pravdi odluuju oni koji su osmislili rat. Moda je neko moniji od ovih naih isplanirao i odobrio napad. Takvi incidenti su dio propagandnih ratnih planova. Zato se isti scenario dogaa u Sarajevu i Tuzli?

Zato su ovdje doli meunarodni tuioci i sudije da odreuju ta je zloin i ko su zloinci.

Kako se stvari sa pravdom odvijaju, zloini mojih neprijatelja su ekscesi. Kad oni istjeraju moj narod i popale njegove kue, to nije iroki sistematian napad. udi me da za njih nisu izmislili neto kao izolovan prestup, nesistematino prekomjerno djelovanje. Na jezik je bogat za banalizacije, kao i za preuveliavanja.

Kada sud kae da uee u udruenom zloinakom poduhvatu obuhvata i direktno i indirektno uee, onda svako moe biti optuen i osuen. Da li je to sud osmislio kolektivnu krivicu koju perfidno servira kroz pojedinane presude? Niko o tome ne razmilja. Nai pravni strunjaci ute. Ne diu svoj glas, niko o tome nije napisao ni rije. Stotine pravnika je doktoriralo na raznim glupostima, ali niko nije na udruenom zloinakom poduhvatu i irokom sistematinom napadu. Znam da se jedan ameriki advokat, srpskog porijekla, estoko bori da ukae na nepravdu u suenjima za ratne zloine, ali ga niko ne slua. I on sam protiv cijelog svijeta!

Nae sudije posluno uestvuju u projektima ruganja pravdi. Oni su grobari pravde, a ne njeni uvari. Ko bude prouavao njihove presude, uvjerie se u njihovu pravednost.

Ne priam ja ovo da bih opravdao nedjela koja su ostala iza moje vojske. Ja ne priam o svojoj krivici i kazni. Ja neu da se pravdam. Ja govorim o optim mjestima jednog drutvenog rasula koje se pretvorilo u rat. Rat nije djelo pojedinaca, ma koliko pojedinci izgledali vani. Nikada jedan ovjek nije mijenjao istoriju. Ljudima se esto ini da mo pojedinca usmjerava istoriju. Nema toga! Pojedincu mo daje stanje drutvenoh odnosa i svijesti njegovog drutva. Kada nestanu moralne vrijednoisti u jednom drutvu i kada nemoral pone da razara njegovo vezivno tkivo, ono mora prsnuti kao ir. Pojedinac je tu da iskoristi granine okolnosti i povede mase.

Najvea je glupost kada neko kae: krivi su Miloevi i Tuman! Kao da su njih dvojica imali maginu mo da proizvedu rasulo. Ko je stvorio Miloevia i Tumana? Nisu oni isplivali na povrinu sami od sebi. Njih je izbacilo na povrinu bolesno drutvo. Oni su proizvod kolektivne bolesti. Ljudi ih vide kao krivce zato to ljudima treba krivac. A oni su krivi koliko i ja. Radili su ono to je bolesno drutvo trailo od njih. Vrijeme im dodijelilo ulogu! Kao i meni! Svako vrijeme trai svoje heroje. I svoje izdajnike. Da su se odluili za neke druge varijante, ko bi ih podrao? Kakva bi bila njihova sudbina?

ta su podravale tih godina Amerika i Evropa? Podravale su secesionizam! To je bio jedini siguran put za ruenje posljednjeg socijalizma koji je imao ljudski lik i bio primamljiva alternativa. Njihov cilj je bio sruiti socijalizam po cijenu rata i zloina. To je saveznitvo u ratu. A onda ti isti ratni hukai sude to si ratovao za njihove ciljeve! Osmisle ti dogaaj, a onda od dogaaja naprave veliku priu. Ne bi bilo Srebrenice da nije bilo zatiene zone koju su oni osmislili. A u zatienoj zoni oruane formacije... Onda njihovi ambasadori dolaze svake godine na mjesto zloina da od ljudske nesree prave svoju politiku.To je ironija istorije. Tako je bilo oduvijek.

Pria o zloinima danas je iroko sistematino zamagljivanje sutine kako bi se opravdao sud i kazna. Svi moemo biti osueni za ratne zloine, ali ratova i zloina nee biti manje! To pokazuje istorija. To ne znai da ne treba sud i da ne treba suditi. Nisam ja protiv suda. Nije nepravda prema meni razlog za ukidanje suda.

ovjek ivi sa nadom da postoji pravda. Pravda je ovjekova posljednja utopija. Ona mu daje nadu da ivot ima smisao. Potrebna mu je kao hljeb. Uz pomo pravde, ovjek potvruje sebe. Daje sebi znaenje. Ko si ako ne razumije pravdu?

Kad sam bio mlad oficir, doem kod oca, a on kae: Dobro je da si tu, sutra mi dolazi sud! Kakav sud, pitam. On se posvaao sa komijom oko mee i pozvao mirovno mijee mjesne zajednice da komiji pokau da je on u pravu! Pitam: Zato nisi pozvao mene da razgovaram s komijom. Ti nisi sud, kae. On hoe da selo zna da je on u pravu! Njemu ne treba zemlja, ali mu treba pravda!

Kad ovjek izgubi nadu u pravdu gotovo je! Tada e nastati neka nova ovjekova istorija.

Zato je sud vano ovjekovo dostignue.

Ovo to ja priam je odbrana suda i pravde, a ne dokazivanje moje nevinosti. Da bi ovjek vjerovao u sud, pravda mora biti vidljiva. Svako mora da vidi zemaljsku pravdu. Prije svih, mi koji smo osueni. Ja vidim svoju krivicu, ali ne vidim pravdu.

*

ta je irok sistematian napad - niko ne zna!? To su izmislili u Hakom tribunalu, ili je i njima neko to doapnuo. uo sam da se njihove presude piu u Americi, u nekom institutu. Sudija dostavi ulazne informacije, kae ta mu treba i sve dobije preko interneta. Narui obrazloenje presude! Usavrena pravde. Kao to kupuje cipele preko interneta! Moda se to radi i u naem sudu. Ko to zna?

im ima strane tuioce i strane sudije, ima i sve ostalo strano. Advokat mi kae da je krivini postupak po amerikom zakonu. Zato su uveli ameriki postupak? Zato da ne mogu da sude nae sudije! Zato da njihove sudije sude po svom zakonu. Tako e oni u tuoj zemlji biti glavni. O svemu e odluivati oni. Kako e da sudi na sudija kad ne zna njihov zakon?

Ja se divim Amerikancima. Njihova strategija osvajanja svijeta je savrena. Pomau ti tako to ti donesu svoje zakone, dovedu svoje sudije, instaliraju svoje programe, poklone svoje kompjutere, dovedu svoje strunjake da te obue... A strunjaci sve sami agenti. Tako uu u policiju, u obavjetajne slube, u vojsku. I gdje si ti onda kao drava? Nigdje! Nema te! Osvojen si milosrdnim dolarima.

*

Kad sam gledao i sluao tuioce i sudije, mislio sam da ne znaju ni pismo napisati. itam optunice i presude i vidim da to ne piu oni. Ko im pie, ne znam! itao sam i neke presude za ratne zloine drugih naih sudova. Ne lie na moju presudu ni po formi, ni po stilu. U mojoj presudi su na svakoj stranici fusnote. Kao da ita doktorsku disertaciju. Obian ovjek nita ne moe da razumije. Pitao sam se za koga sud pie takve presude? ta da radi obian smrtnik sa presudom u kojoj se upuuje na knjige stranih autora i presude Hakog suda?

Taj irok i sistematian napad je dobro osmiljena stvar. Neko je to vrlo mudro smislio. Kad u jednoj presudi utvrdi irok i sistematian napad, onda moe kao uesnike optuiti sve koji su na jednom podruju imali bilo kakvu vojnu i politiku ulogu u tom vremenu. Haki sud ima pravila o utvrenim injenicama. Jednom utvreno se ponovo ne dokazuje. To je protestantski pragmatizam.

Kae sud: Srpske oruane snage! ta to znai? Kako se na sudu mogu koristiti tako nejasni pojmovi? 92 godine se nije znalo koliko i kakvih naoruanih grupa ima. Svako je mogao da formira naoruanu grupu. Jedni su pod kontrolom SDS, drugu pod kontrolom Radikala, trei nekakav rezervni sastav, etvrti rezervna policija, peti neka vojna policija. A sud sve to podvodi pod srpske oruane snage sa udruenim zloinakim poduhvatom! Pola ih je bilo sa pljakakim poduhvatom. Niko ih nije mogao staviti pod kontrolu do kraja rata... I za sve odgovoran Mijat Salapura.

*

Imao sam druga, Atif se zvao. Bio iz susjednog sela. Zajedno smo ili u osnovnu kolu, isti razred. Bio odlian uenik, najbolji matematiar. U etvrtom razredu sjedimo u istoj klupi. Bio mi je najbolji drug. Nisam imao boljeg kolskog druga. Pred kraj godine sjedimo u parku na velikom odmoru i priamo kako da nastavimo kolovanje. Pria mi on kako otac hoe da ga upie u vjersku kolu. Kae, nagovara ga hoda. Njih estoro djece, otac drvosjea, bijeda... Ja u istoj situaciji.

U mom selu bio jedan mladi u vojnoj koli. Svakog ljeta doe na selo u vojnoj uniformi. Mlad, lijep, prav kao svijea... Obrijan, oian, ispeglan. Mi, djeca, samo gledali u petokraku na njegovoj kapi i u njegove cipele. Cipele uglancane, moe da se ogleda na njima. Pokazivao nam runi sat. Ruski, Raketa. Okupimo se oko njega, a on nam pria kako u vojnoj koli ima sve to zaeli: vozi motor, vozi kola, igra fudbal, sve dobja besplatno... Izlazi subotom i nedjeljom u grad, niko ti nita ne smije. Sve cure u selu samo gledale u njega... Priam ja to mom drugu Atifu, jo dodajem kojeta, a on ne trepe. Predloim ja da i mi idemo u vojnu kolu. Pristane on. Kasnije mi je priao da otac prvo nije htio ni da uje, ali ga mati ubijedila... Tako mi zajedno na voz, pa u Zadar. Zavrimo vojne kole i dobijemo raspored: ja u Sloveniju, on u Makedoniju! Dopisivali se, posjeivali, zajedno ljetovali u Kuparima...

Doe rat, nema Atifa! Niko ne zna gdje je. Kad sam prebaen na Ozren, dobijem podatke o rasporedu muslimanskih snaga i oficirskom kadru. I gle sluajnosti: Atif moj neprijatelj! Komandant muslimanske lake pjeadijske brigade. Traim nain da se sastanemo. Dobijem saglasnost od vrhovne komande da pregovaram. Naemo se, izljubimo, ispriamo... Pitam: to napusti JNA? Kae on: ta sam mogao? Svi naputaju, svi idu svojima. Svakoga ekaju njegovi, svima treba pomo, savjet, spas... ta bi moj brat, otac, strievi i ujaci rekli da sam ostao? Ako nisi sa svojima, nisi niji. Da sam se drao zakletve i spaavao vojniku ast, izgubio bih svoje najblie. ta je ovjek bez porodice..?

Bila je to tuna ispovijest ovjeka koji se naao na sudbonosnom iskuenju. Ne pripada nikome. Posljednje utoite mu je rodbina i zaviaj.

Kada smo se ve dobro ispriali, odnekud mi doe da Atifa upitam da li zna ko je ubio moje roditelje. Kae on: moj brat Omer! Meni pade mrak na oi! Zemlja se okree oko mene! Kao da se kosmos rui! Pred oima mi se vitla neka magla u kojoj nestaju nebeska sazvea! On mi prebaci ruku preko ramena: Ubijen je samo dva dana nakon toga! I sin mu je poginuo godinu dana kasnije. Osveta je izvrena! Oprosti!

Rekao mi je to nekako ljudski pomirljivo! Osjetio sam da u njemu nema mrnje. To me je osvijestilo! Nismo vie govorili. Nisam mogao da izustim rije. Moemo li sve zaboraviti, upitao me je dok smo se pozdravljali. Obeao sam klimanjem glavom...

*

Boe, kako je to udno! Tua nesrea te smiri. Tua nesrea izbrie tvoj bol. Da mi je Atif rekao bilo ta drugo, ko zna kako bih reagovao!? Kad me je suoio sa svojom nesreom, meni je bilo lake. Nisam vie bio sam u nesrei. Nesrea nije samo moja.

ovjek, izgleda, sopstvenu bol i nesreu lijei tuom nesreom. Zlom za zlo! Moda je u tome objanjenje istorijske spirale zla? Ubija zato to su ubijali tvoje! Pali zato to su tvoji preci spaljeni! Unitava zato to su tvoje pleme unitavali!

Posmatrao sam vojnike poslije naih akcija. Proslavljali su ako smo ubili, zarobili, spalili, poruili... Na licima sam im vidio zadovoljstvo. Kao da su izlijeeni od teke bolesti. Poslije toga mirno spavaju.

Kada to ovjek danas pria, izgleda strano. Vojnici uivaju u ubijanju! Ali, rat je sueno polje svijesti i razuma. U ratu je ovjek bie u drugoj funkciji. Proradi u njemu nekontrolisana svirepost. Nosi te neto nekom nejasnom cilju. to si mu blii, sve si svirepiji.

*

Dogovorimo ja i Atif nau taktiku ratovanja. Napadamo jedni druge svakih petnaestak dana. Kad oni napadnu mi se malo povuemo, kad mi napadnemo oni se povuku na drugom mjestu. Tako osvajamo neprijateljske teritorije, odravamo borbeni moral i uvamo ljude!

Sretao sam se sa Atifom esto. Priali smo o ratu, politici, vojnim ciljevima, meunarodnoj politici, zloinima... U svemu smo se slagali. Dijelile su nas iste politike, iste nacionalne ideologije, iste tehnologije ratovanja, isti sistem partijske vlasti, isti zloini... Na isti nain se istila teritorija, na isti nain zauzimali stanovi, po istom modelu oduzimana imovina, na isti nain hapsili i ubijali ljudi, po istom kljuu mijenjali nazivi ulica... Jedino su oni bili mudriji u propagandi: nisu ruili nae crkve po gradovima. Pokazivali su to svijetu kao svoju graansku opredijeljenost i toleranciju.

Nai ludaci su ruili redom. Damije su im bile glavni cilj. Kad srui damiju, kao da je sruio samog Alaha. A danas ljudi prave damije i tamo gdje ih nije bilo. To je odgovor na na idiotizam. Onaj ko je mislio da e ruenjem vjerskih objekata oistiti prostor od ljudi nije znao da jaa ovjeka i stvara u njemu neobjanjiv inat. Kad ovjeku uniti simbol vjere, samo si ga ojaao! Mi smo, izgleda, sve radili na jaanju neprijatelja!

Tako smo se ja i moj drug Atif kolovali za rat o kome nismo mogli sanjati. I tako smo zauzeli protivnike poloaje i uvali liniju razgranienja dojueranjih komija. Sve nae vojne teorije i ratne doktrine pale su u vodu. Samo se optenarodna odbrana pokazala kao vizija. Naoruani narod je uzeo stvar u svoje ruke. A uzeo i nas, kolovane ratnike!

*

Sretnem tamo negdje poetkom rata pjesnika Duka Trifunovia. Upoznali smo se u vozu. Ja se vraao iz Podgorice... On izbjegao iz Sarajeva i putuje svaki dan vozom od Beograda do Bara jer nema gdje da stanuje. Voz mu stan! Neko mu dao neku povlasticu Jugoslovenskih eljeznica... Fin ovjek, mudar... Pita me, ta radim. Ja kaem, ratujem! Protiv koga?, smije se on. Ja kaem: Protiv komija. A on kae: Komija je uvijek bio najvea opasnost. On tano zna ta ima, ta jede i ta si sakrio. Zato postoje dravna granica i pogranine jedinice? Zato da nas uvaju od komije. Ne uvamo se mi od Kanade i vedske, nego od susjeda. Komija je u istoriji evidentiran kao opasan ovjek. Ja pomislim on se zajebava! Poslije razmiljam i vidim ovjek je u pravu. Komija ti je neprijatelj...

Ispria mi Duko kako su mu odmah upali u sarajevski stan. Zamoli on neku enu sa televizije da ode u stan i uzme njegove rukopise. Doe ona tamo i kae tim to su se uselili: Ovdje je stanovao jedan pjesnik, mogu li da uzmem njegove knjige. A njoj ta nena kae: Nije on pjesnik, on je etnik! I ne da joj da ue. Eto, to su komije koje su ti k'o braa!

Nas su svemu pogreno uili. Priali nam komija ti je k'o brat. A brat doe pa ti sve popali i opljaka. Pa nas uili: u siromatvu je bogatstvo, bolje grob, nego rob, carstvo nije na zemlji, nego na nebesima, bolje asno umrijeti, nego u ropstvu ivjeti... I Srbi deset vijekova ratovali i umirali, a drugi se raali i zauzimali prostranstva. Da nismo ginuli za krst asni i slobodu zlatnu, danas bi nas bilo sto miliona, vie od Engleza i Nijemaca. E, zato smo tu gdje smo.

*

Osude mene tri ene. enski sud. Jedna Amerikanka, neka Patricija Dulan. Pretres vodi muslimanka. Tuilac takoe ena. I ona muslimanka. Ova to predsjedava, naa, izbjegla iz Gornjih Hanova. Tuiteljiin otac muen u nekom logoru... Pita me advokat: hoemo li traiti izuzee predsjednice vijea? Kae: sumnja u nepristrasnost ja Srbin, rtve muslimani, tuilac musliman, sudija musliman. Razmislim: stvarno nije regularna situacija. Kaem advokatu: ako misli da e neto pomoi, trai! Napie on to, korektno i poteno. Sud odbije. Kae: odbrana nije dokazala pristrasnost... Valjda, sud sam sebi vjeruje..!

Da se razumijemo: nemam nita protiv ena sudija. Ali, da te tri ene osude za ratni zloin nekako ne ide u moju oficirsku glavu! Kaem, nemam predrasuda prema enama sudijama, erka mi je bila sudija. Nije ponovo izabrana zbog moje ratne biografije. I to je moja kazna! Teka kazna...! Ostavio sam dijete bez posla... Ali, nije mi jasno kako moe ena razumjeti rat i ratna deavanja. Kako moe neko ko ne zna nita o ratu i istoriji ratovanja, suditi za ratne dogaaje? Kako da ja objasnim sudskom vijeu strategiju i taktiku napada kada oni nemaju pojma o ratnim doktrinama? Valjda su zbog toga i postojali vojni sudovi i vojne sudije.... im su ih ukinuli, mogao si znati da ne ide na dobro!

Ova Amerikanka je, kau, bila u Americi aktivista nekog pokreta ena rtava nasilja i to joj je bilo preporuka za suenje u ratnim zloinima. Mora da su joj rekli: idi tamo, tamo se nije ratovalo nego samo silovalo ti e to najbolje suditi! Kao to su u Brko poslali onu ena supervizora sa psom. Doe na prvu sjednicu skuptine sa psom, svee ga za nogar od stola. I prva odluka zabrana zlostavljanja i ubijanja pasa! I postane Brko psei grad. Ko god ima dukelu, u auto pa u Brko! Tamo ga izbaci i pas na sigurnom. Tako branski psi slobodno etaju gradom u oporima. I ponu da napadaju ljude. Malo-malo, nekoga ujeo pas. Dom zdravlja radi za rtve pasa. Pobuni se narod. Krene ta supervizorka u ubjeivanje ljudi po mjesim zajednicama... I pria na jednom zboru graana kako e njena vlast kastrirati sve pse lutalice. Valjda da se ne razmnoavaju. Ustaje jedan ia i kae: Gospoo, oni nas ne jebu nego ujedaju, bolje da im vadite zube.

*

Sretnem u ratu svog dobrog prijatelja, hirurga Toia. Naem ga u bolnici, deurni... Tek izaao iz operacione sale. Vrhunski strunjak! Formirao ratnu bolnicu, sam radi sve. Pria o problemima, tekim uslovima, nestaici lijekova... I doe do prie o djetetu koje je upravo operisao. Muslimansko dijete, ranjeno snajperom na Grbavici. Ranjena mu i majka. Kae on meni: Ne mogu da shvatim da neko sjedi i bira koga e ubiti, a koga raniti... Ne mogu da shvatim ovjeka koji snajperom puca u dijete. Ima li taj ovjek djecu, majku...?

Ispriam ja njemu kako sam to isto pitao generala Torbicu i kako me je izgrdio. Toliko je bio bijesan da mi je zaprijetio da e mi skinti inove. Drue majore, vritao je general Torbica, zna li ti da svaki njihov ranjenik ima nekoga u vojnim formacijama, da ranjenik zauzima mjesto u bolnici, da se o svakom ranjeniku brinu najmanje dva ovjeka, da se na taj nain okupiraju resursi neprijatelja i slabi njegova borbena mo..? Ja sam utao kao ak koji nije donio domai zadatak. Bilo me sramota. ta sam mogao da kaem?

Ljekarska etika je jedno, vojna etika neto sasvim drugo. Jesu li one suprostavljene i koliko, to je drugo pitanje. Rat ne spreava ljekara da se dri svoje etike, ali vojnika spreava da bude ovjek. Vojnik na drugoj strani vidi samo neprijatelja. A taj neprijatelj je neko ko e da rani i ubije njega ako ga ne preduhitri. To su zakoni rata. Neprijatelja mora poraziti. Da bi ga porazio, mora koristiti sva sredstva.

*

Mnogo sam razmiljao o tuiocima i sudijama. Paljivo sam ih posmatrao danima. Gledao sam kako ulaze u sudnicu, kako sjedaju, kako ustaju. Pratio sam pokrete na njihovim licima, pokrete ruku. Gledao sam kako su zakopani, kako su im vezane kravate, kakve nose koulje. Nikada nisam mogao da im vidim cipele od dubokih zaslona njihovih stolova. Kladio bih se da su na cipelama nosili blato iz svojih provincija. Nisam mogao da vidim ni odijela ispod toga koje su mi se inile za dva broja vee. Siguran sam da su rijetko bili u odijelima. Veina je izgledala neuredno. Kad vidi tako neuredne ljude, odmah zna da ne dre do svog posla. Otaljavaju posao kao to otaljavaju ivot! Izgubilo se dostojanstvo profesije! Ne postoji ugled! Stekao sam utisak da je jedina svrha toge da sakrije zaputenost sudije i ostavi privid urednosti i reda.

Kada bih sjedao ispred tuioca ili sudije, znao sam da li je razveden ili oenjen, da li pije, da li je pua, da li kocka... Za jednog sam siguran da je na posao dolazio iz kafane. Zapetljavao je jezikom dok mu se donja vilica tresla. Imao je kafanske podonjake i mutan pogled. Sav je bio nervozan. Samo je jedan od sudija liio na gospodina. Bio je uvijek svjee izbrijan i utegnut. Nosio je leptir-manu i lakovane picaste cipele. Drao se ukoeno, gotovo izvjetaeno. Pravio je neke udne pokrete rukama, sastavljajui vrhove prstiju. Liio mi je na englesku dvorsku poslugu koja oponaa lorda. Bilo je smijeno gledati ga, a jo smjenije sluati kad pone da objanjava banalne stvari velikim rijeima. Volio je da citira Njegoa i Marka Miljanova. Nije ba uvijek pogaao ta je ije, ali je tano izgovarao. Koristio je velike pjesnike i filozofe i kada to ima i kada nema smisla. Moja pokojna baba je za takve govorila da su kao mudo na oegu. Nadmeni i naduveni.

Ostali su bili blijedi i bezlini. Na licu im nisi mogao vidjeti nita. Kad ljudima na licu ne moe nita proitati, znaj da nita ne vrijede. Ljudsko lice je kao zvjezdano nebo, nikada ga se ne moe nagledati. Neko je to napisao, a ja sam se u to uvjerio. ivot na licu ovjeka ostavlja trag. Mudrost sa kojom ovjek ivi ostaje utisnuta na licu. Toga kod sudija nije bilo.

Najsmjenija je bila predsjednica mog albenog sudskog vijea. Toliko je u toj eni bilo zlobe i pakosti da sam se pitao kako uope ivi. Nikako nisam mogao da uhvatim taku u koju gleda. Pogled joj je iao negdje ustranu, lice blijedo i bezlino... Ulazila je pod nekim neprirodnim uglom, valjda zbog ogromnih tikli koje nisu znale da nose nezgrapno tijelo. itala je sa papira protokol za otvaranje pretresa koji su joj, siguran sam, pripremali njeni saradnici. Sa njom je dolazila neka nepodnoljiva atmosfera, kao da najavljuje strani sud. Kao da su iz nje isijavala sva zla ovog svijeta. Govorio sam sebi: ako takav mranjak moe da sudi, onda svuda mora biti mrak! Kad vidi ovjeka, vidi i mjesto gdje bi trebao biti! Ta mrana i mrzovoljna ena mogla je da radi u pogrebnom preduzeu, daleko od ivota i ivih.

Svata sam sluao i po novinama itao o svom sudu i njegovim sudijama. Bilo mi je udno da iz suda niko nita nije demantovao. Sudije nazivaju kriminalcima, zloincima, a niko ne reaguje. Svaka drava se brani od klevetanja svojih inovnika. To je priroda vlasti. Kako moe drava da uti kada na javnoj televiziji sudiju nazivaju kriminalcem? Pitao sam se da li su ti ljudi uopte sudije kada ih niko ne titi!?

I o predsjedniku suda se svata pisalo. Nije se znalo da li se bavi politikom, ili sudom. Neko udruenje rtava rata ga je proglasilo linou godine. I on ode tamo da mu se javno urui priznanje. Nema veze to je to udruenje rtava samo jednog naroda, i to njegovog.

To ti je nepristrasan sud po mjeri meunarodne zajednice!

*

O sudijama sam imao sasvim drugu predstavu. Zamiljao sam ih kao antike mudrace: velike glave, ozbiljne i zamiljene likove, sa dubokim pogledima i borama mudrosti. Nita od toga nije bilo na tim ljudima. Tupavi i odsutni pogledi, razgovor preko volje, nedopustiva povrnost... O njihovom obrazovanju nisam mogao da zakljuim nita. Niko od njih se nije trudio da ostavi utisak, da neto objasni, da kominicira pristojno. Sve je bilo fraza i ablon: kad si roen, gdje si roen, ime jednog od roditelja, jesi li u srodstvu... Zato takve stvari mora da pita sudija, pitao sam se. I zato se iste stvari pitaju po stoti put. Mene su to pitali i policajci, i tuilac, i sudija za prethodni postupak, i sudija za prethodno sasluanje i predsjednik sudskog vijea na suenju. Kao da su mi se datum roenja i ime oca mogli promijeniti. Ima u tim sudskim procedurama neloginosti koje samo pokazuju sa koliko besmisla se traga za pravdom.

Optunice i pisane odluke sudija su posebna pria. To treba vidjeti! Toliko nepismenosti i besmisla na jednom mjestu nije lako pronai. Pitao sam se kako je mogue da ovjek proe kroz fakultet, a ostane nepismen? Razumijem da ljudi mogu imati problem sa stilom, ali da ostanu elementarno nepismeni nisam mogao da shvatim! esto nisam mogao da uhvatim smisao reenice. Poetak i kraj nisu imali nikakve veze. Gomilanje rijei, nepovezane misli, nikakvog sistema u obrazlaganju. Strahota! Pitao sam advokata kako se ali na odluku kada je ne razumije. Kae: Najlake mi je kad ne razumijem, onda znam na ta u se aliti!

Zakljuio sam da je suenje obino zadovoljavanje forme, bez napora da se stvari objasne. Kako je do toga dolo ne znam! Vjerovao sam da je sud mjesto vrhunskog znanja, mudrosti i stila. itao sam neke presude naih bivih vojnih sudova, ak i presude Saveznog suda. To su bili mali traktati o zakonitosti i pravdi. Ovo kao da piu neki drugi ljudi... Nije udo to je i pravda obesmiljena. Kada se jezik obogalji, izblijede i pojmovi, izgubi se sutina!

Paljivo sam sluao kako govore. Zapisivao sam njihove nesuvisle reenice, biljeio lokalizme i gramatike greke. Smijao sam se rjeniku koji su usvojili od svojih nana. Jedan je stalno govorio anamo. Gdje si se ti nalazio kada je on krenuo anamo, pita sudija svjedoka.

Ne priam ovo da bih se podsmijavao sudijama i tuiocima. Ali, pravda bi trebala da se mjeri sposobnou tuioca i autoritetom sudije. Kad vidi neukog tuioca, uhvati te strah! Neznanje je razorna mo. Takvi nevinog za as optue, kao to i krivca puste. Nesposoban sudija potpie osuujuu presudu bez razmiljanja. Kad ovjek ne zna da misli, spreman je na sve. Neznanje se skriva represijom. Najtee kazne izriu najloije sudije i najgori ljudi.

U rukama sudija je ogromna mo. Zbog toga treba biti zabrinut za pravdu.

*

Gledam ta se dogaa sa meunarodnom pravdom. Meunarodne politike, vidljive i nevidljive, poele su da pretvaraju meunarodne sudove u sredstva politikog uticaja. Meunarodno pravo kakvo sam ja uio vie ne postoji. Ljudska prava se zloupotrebljavaju i postaju sredstvo politike dominacije i moi. U ime ljudskih prava se svrgavaju reimi i vode ratovi u kojima se vre nevieni zloini. U ime ljudskih prava jednih, ozbiljno se ugroavaju prava drugih. Ja mislim da ove procese niko vie ne moe kontrolisati.

I ovo to se dogaa kod nas nije vie pravda. Ako sud vie ne sprovodi istragu i ne utvruje istinu, gdje je onda pravda? Na osnovu ega sud sudi? Kau: na osnovu dokaza koje mu tuilac i odbrana donesu! Pa su izmislili pojam van razumne sumnje koji niko ne zna da objasni. I to su donijeli Amerikanci kao pelcer koji treba da se primi u Evropi. Moj advokat kae da mu je neki ameriki sudija objanjavao da van razumne sumnje znai da u dokazima ima 75 posto vjerovatnoe da je neko kriv! Ja to nisam mogao da razumijem. Vidim da se i advokat snebiva, ali mu nije lako da pred klijentom kae da i on ne razumije. Kako moe biti kriv 75 posto? Ili si kriv ili nisi! Ako istina nije na sudu, gdje je? Kod tuioca? Ako je prela u izvrnu vlast, onda sud vie nije sud! Sud postaje politika. Tako se zavrilo sa pravdom u Hagu. Tako e uskoro biti i u Strazburu...

Svijet je digao ruke od pravde! U ime ega? U ime profita!

*

Evo kako je bilo u mom sluaju! Rasporeen sam na Putnikovo brdo. Komandant brigade..! Utvrujem granicu sa susjednom optinom. U pozadini stotinu problema. Tri velika muslimanska sela. Naelnik optine trai akciju. Kae: sela puna ekstremista, dobijaju naoruanje, vre sabotae... Neki bivi etniki komandanti formiraju svoje jedinice, spremaju napade na muslimane... Vidim: stvari izmiu kontroli. Traim od naelnika zajedniki sastanak i dogovor. Na sastanku haos. Politiari ree jedni na druge, k'o psi. SDS i socijalistika partija spremni da vode meusobni rat. Dvojica narodnih poslanika, oba iz SDS-a, hoe lokalnu vojsku. Vidim, naginju etnicima i nikako ne miriu nas iz JNA. Jedan svetenik oficire bive JNA naziva komunjarama. Nikako da ih urazumim... Obavjetavam Glavnu komandu, oni ute. Zovem Mladia. On psuje, jebe im majku etniku, naziva ih lopovima i kae: hapsi sve! Vratim se u komandu, kad tamo svi ute, niko ne progovara. Pitam ta je? Kae mi oficir bezbijednosti: Majore, muslimani popalili sva srpska sela oko Jelovca, i otac i majka ti ubijeni....

Tada se u meni neto slomilo! Zatvorio sam se u sobu, sjeo za sto i plakao. Ridao sam od bola.... Djed mi tako ubijen '43. Handar divizija upala u selo... Majinu familiju ustae odvele u Jasenovac, niko nije preivio... Djedov brat, kau, iv baen u jamu Tugovo... Mrak mi pred oima....

Sahranim roditelje... Vratim se... Samo to sam prespavao no, zove naelnik optine. Javlja da je u muslimanskom selu napadnuta policijska patrola, jedan policajac ubijen... Sazovem sastanak u komandi Brigade i naredim napad na sela. Naredba: izvriti pretrese, pokupiti naoruanje, pohapsiti estremiste i likvidirati sve koji prue otpor. Obavijestim naelnika optine i zatraim sadejstvo policije. Krene akcija sutradan. Ispostavi se da je naelnik bio u pravu. Pruili nam otpor. Pucalo se iz kua, iz ume, sa damije... Bilo nekoliko bunkera na ulazima u selo, traneje pored puta... Pripremalo se za rat ozbiljno...

Preko noi sela se ispraznila. Sve izalo kroz umu u susjednu muslimansku optinu. Kue prazne. Plan evakuacije savren. Zaplijenjeno oruje, pronaeni planovi, naredbe Patriotske lige, uputstva.... Ubijeno pedesetak ljudi. I naih est poginulo. Naredim naelniku da obezbijedi sela i sprijei pljaku, a vojsku vratim na linije. Kasnije vidim: sela opljakana i spaljena. Ko je pljakao i palio ne znam! Nisam ni pitao. To mi je ulo u optunicu: nisam sprijeio, nisam preduzeo da se kazne poinioci.... Tano je: nisam! Ne krijem: bilo je u meni nagona za osvetom, bio sam spreman da ubijam. Da su mi tada doveli nekog od njihovih komandanata ubio bih ga bez razmiljanja. Ubio bih svakog ko je bio spreman da ubije mene. Svakog ko bi ubio mog vojnika, ubio bih istog momenta. Svaki moj vojnik je bio spreman da ubija i osveti moje roditelje. To su mi govorili.

Ja sam tih dana vidio samo slike mrtvih roditelja i moje spaljeno selo. elio sam da se svetim svakom ko je doprinio njihovoj patnji i smrti.

*

Osveta je straan nagon... To je neto neobjanjivo... Neto te nosi, goni, prosto gura. Ne moe da se odupre, mozak ti ne radi... U tom ludilu mora da uradi neto. Mora..! Ako ne uradi, eksplodirae. Razdire te taj unutranji nagon...Ne zna ta e, ali zna da mora... Ide, ide, ide... Ako ti se neto nae na putu, gotovo je.... Tada ovjek moe da uradi sve! Nema zvjerstva koje nije ovjekovo djelo!

Svata sam u ratu vidio. Svata uo. Vie sam sluao nego to sam vidio. Zloini su se dogaali daleko od komande... Kad slua, to ti je negdje daleko, u nekom zaturenom krajiku mozga... uje i zaboravi.

Ne mogu rei da nisam znao za hapenja, muenja u logorima, prebijanja, poniavanja... Dolazili su mi prijatelji i pitali: Zna li, Mijate, ta se radi?... Ali, daleko od tebe, ne vidi... Sve misli eksces, napila se neka budala... Onda, uje ta i oni rade nama... E, to: ta oni rade nama, to je udo, majku mu... To je u korijenu osvete. To ti ne da da bude ovjek! A slua svaki dan. Priaju tvoji, priaju oni... Televizija, radio... Mrnja na sve strane....

Kad se tako neto dogaalo, ja nou nisam spavao. Ustanem, otvorim prozor i razmiljam: jesamo li mi ljudi ili zvijeri? Kuda to vodi? Rat e se zavriti, treba ivjeti...! Nije nama oficirima bilo svejedno? Ima u ovjeku negdje neto ljudsko, probudi se, pone da kopka, ne da ti mira... Ima djecu... Djeca imaju djecu... Misli na Boga...! Bori se sa samim sobom... Onda te savlada umor, zaspis... Sutra: sve nedgdje daleko... Zaboravi!

*

Mrnja je udo..! To je neobjanj