Bula “lice Milosrđa”bogat milošću i vjernošću“, ni-kada nije prestao, na razne na-čine kroz povijest, pokazivati svoju božansku prirodu. U „pu-nini vremena“, kada

Božić – 2015. · 2 · Marijin Trsat

Izdaje: Uprava Svetišta

Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednik: fra Antun Jesenović

Lektura i korektura: Ana Pelčić,

Martina Kekelj - OFS, Sara Lerga - FRAMA

Fotografija: Arhiv Svetišta, WEB

List uredio: fra Tomislav Faletar

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12,

51 000 Rijeka; Tel. 051/452-900

Web stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.com

Facebook: Svetište Gospe Trsatske

E-mail adresa: franjevacki.samostan.rijeka

@ri-t.com.hr

ISSN 1331-703 BROJ: 3/2015

Godina izlaženja: XLVIII Božić 2015., Rijeka

Jubilarna Godina Milosrđa

Bula “lice Milosrđa”

Isus Krist je lice Očevog mi-losrđa. U ovim riječima može se dobro sažeti tajna kršćan-ske vjere. Milosrđe je postalo živo i vidljivo u Isusu iz Naza-reta, dosežući u njemu svoj vr-hunac. Otac, „bogat u milosr-đu“ nakon što je Mojsiju otkrio svoje ime kao „Gospodin je mi-losrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću“, ni-kada nije prestao, na razne na-čine kroz povijest, pokazivati svoju božansku prirodu. U „pu-nini vremena“, kada je sve ure-đeno sukladno njegovom pla-nu spasenja, poslao je u svijet svog jedinog Sina, rođenog od Djevice Marije, kako bi na ko-načan način otkrio svoju lju-

bav prema nama. Tko god vidi Isusa vidi Oca. Isus iz Nazareta svojim riječima, svojim djelima i svojom cijelom osobom otkri-va Božje milosrđe.

Milosrđe: riječ otkriva samu tajnu Presvetog Trojstva. Milo-srđe: krajnji i najviši čin kojim nam Bog izlazi u susret. Milo-srđe: temeljni zakon koji živi u srcu svake osobe koja iskreno gleda u oči svoje braće i sestara na putu života. Milosrđe: most koji spaja Boga i čovjeka, otva-rajući naša srca nadi da smo, usprkos našoj grješnosti, zauvi-jek ljubljeni.

Povremeno smo pozvani pa-žljivije pogledati na milosrđe kako bismo mogli postati učin-kovitiji znak Očevih djela u na-šim životima. Iz tog sam razlo-ga proglasio Izvanredni jubilej milosrđa kao posebno vrijeme Crkve; vrijeme kada svjedočan-stva vjernika mogu izrasti jača i učinkovitija.

Papa Franjo; početak bule Lice Milosrđa

Božić – 2015.· 3 ·Marijin Trsat

Uvodnik

Nakon kraja opet slijedi novi početak. Svetkovina Krista Kra-lja svega stvorenoga okrunila je cijelu, za sada već prošlu litur-gijsku godinu i označuje njezin kraj. Došao nam je novi početak - došašće - radosno vrijeme išče-kivanja najveće novosti ljud-ske povijesti, a to je istina da je sam Bog sišao među nas ljude, nastanio se među nama. Kako mu je bilo u ovoj suznoj dolini, kako vole reći propovjednici? Iz Evanđelja saznajemo da je loše prošao: bio je neshvaćen, odba-čen, popljuvan, izbičevan, ras-pet na križu. Ali mu je ipak bilo lijepo, jer se vratio među nas i sam je izjavio da želi biti uvijek s nama do svršetka svijeta. Nije to zbog naše čežnje za njim, zbog naših zasluga, nego zbog Njegove prevelike ljubavi pre-ma nama. Premda se govori da je ljubav misterij, neshvatljiva i nedohvatljiva, Božja ljubav je i opipljiva. Isus je znak te Bož-je ljubavi prema nama, znak da nas Bog ljubi ne bilo kako, nego pravom Božanskom ljubavlju u Isusu Kristu. Oprašta nam grije-he, s nam je na svakoj misi, mo-litvi, dobrim djelima, progovara nam u Božjoj riječi, daje nam se za hranu u euharistiji i želi ući u svaki dio našega bića te nas želi uvjeriti da možemo govoriti kao što je On govorio, da može-mo ljubiti kao što je On ljubio, da možemo ići ususret drugo-me, osobito potrebnome kao što je On to činio jer On želi po nama danas djelovati i biti pri-sutan u svijetu. Vjerujemo da

tamo gdje je Isus tamo je i Ma-rija. Marija ni danas ne miruje. Za vrijeme Isusova zemaljskog života sva se razdala u posluži-vanju Isusa, od navještenja do Isusove smrti, jer je bila i pod njegovim križem. Ona je bila i u prvoj Crkvi, okupljala apostole i prve kršćane. Ona i danas u svo-jim svetištima okuplja vjernike i dovodi ih Kristu, zagovara nas i moli za nas. Božja objava nam otkriva da kršćanin nikada ne bi smio biti osamljen, jer imamo Oca, Majku i Brata koji nas lju-be, koji strepe nad nama, koji nam se raduju, koji nam opra-štaju sve naše slabosti, pogreš-ke pa i grijehe. Jer s Isusom je započela Godina milosti Gos-

Dragi čitatelji Marijina trsata, Dragi štovatelji Majke Božje trsatske!

podnje koju i papa Franjo želi naglasiti Godinom milosrđa u nadolazećoj 2016. godini. Sveti Otac nas potiče na razmišljanje o Božjem milosrđu koje nam je Isus najbolje pokazao svojim parabolama i svojim primjerom na križu, moleći oproštenje za njegove ubojice. Sve je to sa svr-hom da i mi budemo milosrdni prema svima. Počnimo već da-nas živjeti milosrđe.

Svim čitateljima Marijinog Trsata čestitamo Božić i božić-ne blagdane te uspješnu, blago-slovljenu i Sretnu novu, 2016. godinu!

fra Antun Jesenović, gvardijan i čuvar svetišta


O događajima uz krunidbu lika Majke Božje Trsatske

Ove smo godine 30. kolo-voza na Trsatu proslavili 300. obljetnicu krunidbe Gospe Tr-satske. U ovom broju lista Ma-rijin Trsat urednik će izvijesti-ti o toj svečanoj proslavi. U prošlom broju Marijinog Trsa-ta bilo je riječi o tome kako je prije 300 godina krunidbu pripravio i organizirao trsat-ski gvardijan i upravitelj sve-tišta Gospe Trsatske fra Petar Francetić (Rijeka, oko 1642. - Trsat, 13. VII. 1725.). Pripravu je Francetić uspješno započeo 1692. osnivanjem bratovštine Gospe Trsatske. Upravo je ta bratovština nosila velik teret u pripravi proslave krunidbe sli-ke Gospe Trsatske. Naravno, o tome nije vodila računa dr-žavna politika potkraj 18. sto-ljeća na području Habsbur-ške Monarhije jer je car Josip II. (1780.-1790.) dokinuo sve bratovštine u carstvu, pa i bra-tovštinu Gospe Trsatske.

nastanak bratovštine gospe trsatske

Petar Francetić je krunidbu slike Gospe Trsatske 1715. godi-ne smatrao prvorazrednim do-gađajem u štovanju i pobožno-sti prema Gospi Trsatskoj te je smatrao da krunidbu valja do-bro pripraviti. Prvi vidljivi znak te priprave je utemeljenje bra-tovštine Gospe Trsatske koju je, na Francetićevu molbu, uteme-ljio senjsko-modruški biskup

Sebastijan Glavinić 1692. godi-ne. Naziv ove bratovštine više se ne zna; moguće je da se nazi-vala Bratovština blažene djevi-ce Marije od milosti. Bratovšti-na je okupljala štovatelje Gospe Trsatske koji su prema njoj gaji-li i širili pobožnost. Statuti ove bratovštine nisu sačuvani kao ni knjiga članova, koja je treba-la postojati na Trsatu temeljem odluke biskupa Glavinića. Bra-tovština je najvjerojatnije ima-la svoje podružnice u mjestima gdje su bili franjevački samosta-ni franjevačke Hrvatsko-kranj-ske provincije.

Članovi marijanskih bratov-ština primali su često vanjski znak svojeg pristupa bratovšti-ni. U to su vrijeme članovi Bra-tovštine karmelskog škapulara Majke Božje sa sjedištem u fra-njevačkom samostanu u Varaž-dinu kod pristupa u bratovštinu primali škapular. Naravno, pri-hvaćali su i obveze koje su se sa-stojale u moljenju časoslova te odricanju od mesa srijedom i subotom. Okupljali su se prve nedjelje u mjesecu u crkvi slu-šajući propovijed voditelja bra-tovštine i sudjelovali u procesiji samostanskim hodnicima, a na blagdan Gospe Karmelske pro-cesija se kretala gradom. Člano-vi marijanske Bratovštine sve-te krunice u središnjem dijelu kontinentalne Hrvatske su kod primanja u bratovštinu primali krunicu, a povremeno su i oni hodočastili hodnikom samosta-na i pjevali Lauretanske litanije.

Francetić je zaslužan i za širenje liturgijskog štovanja Gospe Trsatske posebnim blag-danom 10. svibnja svake godi-ne. Naime, on je uputio mol-bu u Rim te je 1709. godine dobio pristanak Zbora za vjer-ske obrede kojim se dopušta da svjetovni i redovnički kler Senjsko-modruške biskupije i svi franjevci trsatskog samo-stana i cijele Hrvatsko-kranj-ske provincije mogu moliti bo-žanski časoslov i služiti misu sv. Kućice Loretske, što je iste

Bratovština gosPe trsatske i svečanost kruniDBe njeZine slike

Fra Petar Francetić, dugogodišnji trsatski gvardijan i čuvar svetišta


O događajima uz krunidbu lika Majke Božje Trsatske

godine odobrio i papa Klement XI. Na cijelom ovom područ-ju članovi bratovštine treba-li su na svetkovanje blagdana Gospe Trsatske podsjećati žu-pnike i samostanske starješi-ne. Taj blagdan i danas slave franjevci Hrvatske franjevač-ke provincije sv. Ćirila i Meto-da, ali ga, radi spomenutog dr-žavnog uplitanja u život crkve u Habsburškoj Monarhiji pot-kraj 18. stoljeća, više ne slave svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije.

Prestanak djelovanja bratovštine gospe trsatske

Možda je upravo krunidba slike Gospe Trsatske 1715. go-dine izazvala širenje ove bra-tovštine, koja je nastavila dje-lovati i nakon same krunidbe, te spremnost članova voditi hodočašća na Trsat. Krunidba slike naglašavala je proslavlje-nost Marije kao nebeske kra-ljice. Ta pobožnost ističe da je Marija „uzdignuta iznad svi-ju kora anđeoskih“, a sin Isus Krist joj je udijelio „oblast na nebu i na zemlji“.

No, država je 1771. godi-ne ograničila broj hodočašća, a 1777. godine izdaje uredbu ko-jom sustavno osporava hodo-časnička putovanja i traži da svećenici objašnjavaju vjerni-cima kako hodočašćenja nisu doprinos ispravnoj pobožnosti. Već 1772. godine jozefinistič-ke vlasti zabranjuju procesije u korizmeno vrijeme, a sino-da u Pistoji ustaje protiv pro-cesija općenito. Nadalje, 1774. godine država zabranjuje odla-zak na hodočašća u prošteni-

šta i svetišta udaljenija od dana hoda i hodočašća koja se obav-ljaju noću. U arhivu trsatskog svetišta nema nikakvih doku-menata koji bi se odnosili na provedbu spomenutih držav-nih uredbi. Ipak, jasno je da je Trsat relativno nepristupačan iz šire okolice te je prema spo-menutim državnim uredbama mali prostor s kojega bi hodo-časnici mogli hodočastiti.

Država je također postupno zaustavljala djelovanje bratov-ština da bi ih na kraju doki-nula. Bratovštine nisu udruge samo s duhovnim zadatcima već i s društvenom zadaćom, te im država 1771. godine oduzi-ma ekonomsku osnovicu. Go-dine 1782., za vrijeme cara Jo-sipa II., biskupi traže da im gvardijani samostana gdje se nalazi sjedište bratovština do-stave statute istih. Bratovštine su tako ostale bez statuta, jer ih biskupi nisu vratili, a novi nisu doneseni. Car Josip II. 1783. zabranjuje bratovštine. Nestan-kom bratovština nestaju i mno-ge osobite pobožnosti, napo-se procesije u raznim oblicima (u svetišta, kroz naselja, između mjesta i dr.).

U to vrijeme (nema podata-ka da bi to bila 1783. godina) prestaje djelovati i bratovština Gospe Trsatske, a time prestaju i sve njezine djelatnosti u služ-bi širenja štovanja Gospe Tr-satske. Ipak, tadašnji senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić spriječava da budu zabra-njena hodočašća Gospi Trsat-skoj i samo njezino svetište. Državne zabrane tada su preži-vjela samo tri marijanska sveti-šta u kontinentalnoj Hrvatskoj:

na Trsatu, u Mariji Bistrici i u Osijeku, dok su ostala ukinuta i mnoga više nisu obnovljena.

Državne uredbe nisu dopu-štale obnoviti bratovštine u razdoblju kasnog jozefinizma sve do uspostave konkordata austrijskog dijela Habsburške Monarhije sa Svetom Stolicom 1855. godine, ali ni u drugoj polovici 19. stoljeća trsatski franjevci nisu više zaželjeli obnoviti trsatsku bratovštinu jer je svetište Gospe Trsatske bilo na području ugarskog di-jela Monarhije koji nije usvo-jio konkordat. Ipak svetište Gospe Trsatske je, jer nije bilo zabranjeno, i u tom vremenu bilo dovoljno privlačivo za brojne hodočasnike, premda nije bila obnovljena bratovšti-na Gospe Trsatske. To valja ža-liti i danas.

fra Emanuel Hoško

Mons. Ivan Krstitelj Ježić, senjsko-modruški biskup (1789-1833), zaštitnik svetišta


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (5)

Papa Franjo ponovno nas je ugodno iznenadio, i to viješću o proglašenju „Godine milosr-đa“. Premda je to temeljni oslo-nac naše vjere i zapravo živimo ufajući se u veliko Božje milosr-đe, ipak je važno da toga posta-nemo svjesniji kako slučajno ne bismo usvojili ravnodušne sta-vove dobroga dijela naših su-vremenika. Mnogi su, naime, odavna zapustili molitvu i hva-ljenje Boga, a posebice nedjelj-nu i blagdansku misu. Zahvatila ih je vjerska ravnodušnost sve dotle da smatraju da im dolaže-nje u crkvu, pa ni Božje oprošte-nje i milosrđe, nije ni potrebno jer oni nisu ništa zgriješili?!

Bezgrešno začeće bremenito značenjem

Kršćani znaju da Bog iz svo-jega prebogatog milosrđa od praiskona djeluje u pravcu spa-senja čovjeka, koji je od prvih ljudi baštinio fatalnu grešku, želeći biti toliko samostalan, da mu Boga ne treba, štoviše na-sjedajući na parolu da mu je Bog zapravo konkurent. Mogli bismo reći da je glavni smisao simboličkog opisa toga razlaza na prvim stranicama Biblije sa-žet u činjenici da je čovječan-stvo ostalo prepušteno samo sebi. Ipak, Bog najavljuje Otku-pitelja koji će satrti korijene zla i u tom smislu spominje se jed-na Žena kao njegova Majka, a to će biti upravo Marija iz Naza-reta. Već tada, a posebno dola-skom Otkupitelja, što slavimo u božićnim danima, „milosrđe će

biti uvijek veće od svakoga gri-jeha i nitko neće moći postaviti granice Boga koji oprašta“.

Zato kršćani vide bogatu sim-boliku i veliko značenje u činu otvaranja Svetih vrata upravo na svetkovinu Bezgrešnog zače-ća, najprije u crkvi sv. Petra u Rimu, a potom u svim katedral-nim crkvama te onima od po-sebnoga značenja, kao i u zna-čajnim svetištima kao što je ovo naše trsatsko. Još više će se moći doživjeti Marijin umilni pogled jer je ona na najizravniji način bila oblikovana „prisutnošću utjelovljenoga milosrđa“.

„što vam god rekne, učinite“Uvijek, a osobito ove „Godi-

ne milosrđa“ Crkva je pozvana zauzetije pronicati tajnu i ljepo-tu Božjega milosrđa. Bilo bi po-željno kada bi, barem zauzetiji vjernici, mogli nabaviti (ili pro-naći preko interneta) Papinu bulu najave izvanrednoga jubi-leja „Lice milosrđa“ kako bi se izravnije susreli s njegovim pro-mišljanjem, tim više što mu je pontifikat od početka obilježen upravo divljenjem Božjem mi-losrđu i poticajima da ga usvo-jimo kao stil kršćanskoga življe-nja, osobito prema grešnima i siromašnima.

Papa očekuje da se cijela Cr-kva uključi u proslavu ove „Sve-te godine“, da iskoristi to vrije-me izvanredne milosti za svoju duhovnu obnovu. Znakovito je, naime, da je izabrao datum 8. prosinca (Bezgrešno začeće) za početak ovog Jubileja jer je

to, osim dubokog značenja te svetkovine, ujedno i dan kada je pred 50 godina završio II. va-tikanski koncil koji je u mno-gočemu označio svojevrsni pre-okret u životu Crkve. Kako bi bilo uputno kada bi odgovor-niji kršćani posegnuli za nje-govim dokumentima! Naime, tada je Crkva, govoreći simbo-ličkim rječnikom, izišla iz za-tvorenih povlaštenih utvrda s obzirom na stil govora i postu-panja unutar sebe i u odnosu na svijet, više otvorila vrata Kri-stu, osjetivši potrebu da svijetu progovori o Bogu na daleko ra-zumljiviji način te da bude živ-lji znak njegove ljubavi prema svima, bez razlike.

ZDravo kraljice, Majko Milosrđa! UZ “IZVANREDNI” JUBILEJ MILOSRĐA

Zdravo Kraljice, Majko Milosrđa


Prema zrelijoj i odgovornijoj vjeri (5)

Naime, Crkva se krajem pe-desetih godina našla u situaciji da joj je „ponestalo vina rado-sti“, kao zaručnicima na svad-bi u Kani. Isusova je Majka Ma-rija intervenirala i neposredno izazvala svoga Sina da spasi si-tuaciju, tražeći od poslužite-lja da „učine sve što god njen Sin rekne“. Nije li i danas slič-na situacija uslijed naglih pro-mjena i događanja u ovom uz-drmanom svijetu? Ne govori li nam Marija iste riječi? Crkva zacijelo mora pokazati više srca za nevolje krhkog čovječanstva, makar se ono često pokazivalo samodostatnim. Crkva je po-zvana biti služiteljicom čovje-ku, u kojemu god stanju bio, kako je rekao blaženi papa Pa-vao VI. na kraju Koncila.

s Majkom milosrđa u novu evangelizaciju

Nema sumnje da će se više toga morati promijeniti u ži-votu svakoga vjernika, a po-sebice crkvenih predvoditelja. Naime, u uvjerenju da smo do-taknuti Božjim milosrđem, već od našega krštenja pa do osta-lih sakramenata, zacijelo smo pozvaniji pokazivati to milo-srđe u življenju pravde s obzi-rom na druge ljude, u odgovor-nijem postupanju, u traženju oproštenja i poticanju pomire-nja. Zato se moraju mijenjati međuljudski odnosi pa ogova-ranje, ljubomora, zavist, ola-ka osuda i odbacivanje drugih, osobito onih u nevolji, valja uklanjati iz naših sredina. Cije-la Crkva treba promišaljati svo-je djelovanje, ne skrivajući se često iza lijepih riječi, pa čak i nekih stereotipnih propovije-di i ponekad razornog cinizma (kako kaže papa Franjo) da se

nešto čini reda radi, te se mije-njati kako bi obraćenje bio nje-zin trajni stav, jer jedino tada može biti milosrdna kao što je milosrdan Otac nebeski.

Stoga, kako nas podsjeća papa Franjo, i naše moljenje molitve „Zdravo Kraljice, Maj-ko milosrđa“ mora biti još zau-fanije, za nas i za druge. Savje-tovao bih da, ako ju ne znamo ili smo ju čak i zaboravili, na-đemo tu molitvu u „Trsatskom molitveniku“ (str. 241). Ona odražava našu situaciju, često sličnu suznoj dolini i određe-

nom prognanstvu. Molit ćemo Mariju da nam više pokaže Isu-sa, kako u što redovitijem su-djelovanju na misi, tako i na raznim susretima gdje se pro-dubljuje Božja, odnosno Isu-sova riječ. Otud i nužnost uključivanja u katehetske su-srete za djecu, mlade i odrasle (i pri ovom Svetištu) predstav-lja znak vjernosti Isusu, na crti nove evangelizacije.

Vrijeme je da se u našim ži-votima daleko više utjelo-vi Isus, da se Riječ Božja na-stani u nama, da više mislimo na Boga i oslonimo se na nje-govo milosrđe. Osim spome-nute Bule pape Franje, valja-lo bi posegnuti i za enciklikom dragog nam pape sv. Ivana Pa-vla II. „Bog bogat milosrđem“ kako bismo se mogli još više uvjeriti da, premda grešni, ima-mo priliku da kao rasipni sino-vi doživimo bezuvjetni zagrljaj Oca nebeskoga. Dakako, pri-tom ćemo biti spremniji učini-ti bitan iskorak, slušajući papu Franju, a to znači dublje raz-mišljati o „tjelesnim i duhov-nim djelima milosrđa“ („Trsat-ski molitvenik“, str. 25) i na taj način „ljubav Božju preveliku“, njegovo milosrđe, koje se Isu-sovim rođenjem razlilo u naša srca, još zauzetije širiti u zna-ku praštanja i milosrđa, uzda-jući se u zagovor Marije, blage i mile Majke milosrđa.

Milan ŠimunovićLogo Jubileja Milosrđa

– Milosrdni kao Otac


Oslikani Božić

U ozračju blagdanskog raspo-loženja, pred otajstvom Kristo-va rođenja, još smo od djetinj-stva običavali zastati i diviti se ljepoti božićnih jaslica. Nala-ze se u svim crkvama od blag-dana Božića (Isusova rođenja) do blagdana Bogojavljanja (Isu-sova krštenja), a negdje, po sta-rom običaju, sve do blagdana Svijećnice (Isusova prikazanja u hramu). U novije vrijeme ih sve češće imamo i u svojim ku-ćama, vrlo različite, kupljene ili napravljene vlastitim rukama, uglavnom u obliku malenih fi-gurica. Nekada su se prikazivale gotovo isključivo u slikama (ve-ćinom zidnim freskama), i to u sakralnim prostorima (crkvama, kapelama, samostanima). Vrije-di ih pozorno promotriti, raz-mišljati o onome što vidimo i odgovoriti svrsi radi koje su na-stale: crpiti poruku Božje ljubavi koja se u njima skriva i otkriva.

Ovdje donosimo dva razli-čita prikaza, svaki sa svojom posebnošću i ljepotom. Prvi je iz talijanskog mjesta Greccio, drugi iz klaustra franjevačkog samostana na Trsatu. Iz dva različita vremena (razlika je ot-prilike dvjesto trideset godina) i od dva različita umjetnika, a povezuje ih franjevački duh ambijenta i autora. Krenimo s prvim i starijim.

Na Božić 1223. godine sv. Franjo se okupio s nekolicinom braće i zainteresiranih u brdi-ma iznad grada Rietija (sred-nja Italija, pokrajina Lazio). Na inače osamljenom mjestu, po-

godnom za molitvu i medita-ciju, koje je kao takvo osobito volio, odlučio je proslaviti blag-dan Isusova rođenja na posve nov način. Njegov životopisac to ovako opisuje: „Dao je napra-viti jasle, donijeti slame, dovesti vola i magarca... Čovjek je Božji, obuzet pobožnošću, stajao pred jaslama. Bio je obliven suzama i ispunjen radošću. Ispred jasala slavila se svečana misa... Neki je vitez, gospodin Ivan iz Greccia, tvrdio da je u onim jaslama vi-dio vrlo lijepo djetešce kako spa-va. Činilo mu se kao da ga je blaženi otac Franjo objema ru-kama zagrlio i htio probuditi.”

Pet godina nakon toga, a dvi-je godine nakon Svečeve smrti, u godini kada je proglašen sve-tim (1228.) sagrađena je kape-lica u sklopu samotišta Greccio kao spomen na „Franjin Božić”. Dva stoljeća nakon toga (1409.) umjetnik poznat kao „Maestro” iz Narnija naslikao je iznad ol-tara u jednoj cjelini (apsidi) dva događaja: na li-j e v o j

strani svečanu božićnu misu sv. Franje u Grecciu, a na desnoj Kristovo rođenje u Betlehemu.

Iako je freska danas oštećena, likovi su prepoznatljivi. Skroz s lijeve strane vidimo Mariju Mag-dalenu na koljenima i skloplje-nih ruku, zaštitnicu pustinjaka (samotnika - eremita). Slijedi vi-tez Ivan Velita (svjedok viđenja) s obitelji i ostalim sudionicima. Zatim, u sredini, sv. Franjo koji moli klečeći pred djetotom Isu-som, svom svojom pažnjom i pobožnošću usmjeren Njemu. Za to vrijeme jedan svećenik na oltaru špilje slavi sv. misu.

Božansko Dijete, novorođeni Kralj, spaja lijevu i desnu scenu. Jednako je prikazan i u betlehem-skoj špilji (umotan u bijelo ruho, s identičnom aureolom oko glave), što poručuje da je riječ o jednom te istom Gospodinu, u povije-snom trenutku (prije dva tisućlje-ća) i na povijesnom mjestu (Be-tlehemu) rođenom, a uvijek i na svakom mjestu gdje se proslavlja

prisutnom i ži-vom.

PrikaZi jaslica u kaPelici Franjevačkog saMo-tišta greccio i klaustru trsatskog saMostana

Prikaz jaslica - Greccio


Oslikani Božić

S njime su ovdje samo Mari-ja i Josip. Umjesto uobičajenih slamnatih jaslica ispod njega je smješten oltar. U liturgiji je ol-tar znak (za) Krista koji se rodio za nas i koji nam se daruje, u svakoj svetoj misi, dolazeći uvi-jek iznova, otajstveno i stvarno (pod euharistijskim prilikama kruha i vina).

Drugi prikaz jaslica je iz 17. stoljeća. Nalazi se u najstari-jem dijelu trsatskog samosta-na, u lukovima klaustra (unu-trašnjeg dvorišta). U nizu od trideset i dva prizora iz Mariji-na života, na devetom mjestu je scena Kristova rođenja u Betle-hemu. Naslikao ju je fra Serafin Schön, koji je djelovao na Trsa-tu od 1631. do 1642. godine.

Umjetnik je ovdje spojio tri događaja u jednu sliku. Bez ob-zira što se nisu zbila istovreme-no, tematski su ujedinjena. Za sva tri imamo pisani izvor u Lu-kinom evanđelju. O prvom, dok se Marija s Josipom nalazila u Betlehemu radi popisa stanov-ništva, Evanđelist izvještava (Lk 2,7): „I porodi sina svoga, prvo-rođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svra-tištu.” Na lijevoj strani vidimo Mariju, Josipa i novoro-đenog Isusa polo-

ženog u jasle, oslikane svjetlijim bojama i nešto većih dimenzija od ostalih, da bi se tako istaklo ono što je središnje i najvažnije.

Kronološki drugi događaj je anđelovo navještenje Isuso-va rođenja pastirima (Lk 2,8-12): „U tom kraju bijahu pasti-ri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Sil-no se prestrašiše. No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasi-telj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama’.” U pozadini slike, izvan špilje, vidimo na polju trojicu pasti-ra rukama uzdignutim prema gore, dok im anđeo obavijen svjetlošću silazi s neba i navije-šta Radosnu vijest.

Treći događaj opisuje ispu-njenje anđelove riječi - poklon-stvo pastira (Lk 2,15-16): „Pa-stiri stanu poticati jedni druge: ‘Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gos-podin.’ I pohite te pronađu Ma-

riju, Josipa i novorođen-če gdje leži u

jasla-

ma.” S desne strane vidimo pa-stire pred Gospodinom: prvi, do Josipa, sjedi, drugi se poklanja, dok se treći, kao da tek dolazi, tijelom sagiba i priprema za po-klon. Položaj ruku prve dvojice podsjeća na molitvene geste: je-dan ih ima prekrižene, a drugi raširene (poput svećenika za vri-jeme liturgije).

Ne znamo je li nakana ov-dje bila „poigrati se” biblijskom simbolikom broja tri. Za svaki od tri događaja imamo tri lika. Za Svetu Obitelj je to logično, ali ne i za pastire kojih je bilo više, iako pisani izvori ne izvje-štavaju o točnom broju. Može-mo možda pretpostaviti da je fra Serafin Schön, i sam franjevac, u svojoj „umjetničkoj slobodi” dok je slikao imao na umu omi-ljenu shemu (3x3x3) najvećeg i najpoznatijeg franjevačkog teo-loga sv. Bonaventure.

Još jedna zanimljivost: iza Marije i Josipa vidimo magarca i vola. Premda smo već „navikli” na njih uz jaslice, Biblija ih ne spominje. U štalicu Isusova ro-đenja smješta ih jedan apokrifni spis iz 8. ili 9. stoljeća, tzv. Pseu-domatejevo evanđelje. Od tada postaju gotovo nezaobilazni ele-ment u umjetničkoj baštini od srednjeg vijeka do danas.

Kratkoća ovoga opisa ne do-pušta dublje ulaženje u boga-to značenje likova i prikazanih događaja. Ostavlja međutim prostora i poticaja svakome osobno za više razmišljanja, na-dahnjivanja nad božićnim otaj-stvom, pobožnosti i poleta pre-ma Onome koji je došao među nas, koji je sav za nas, koji je Ljubav nad svakom ljubavlju. Neka i u nama izazove, uveća i usavrši istu ljubav. Amen.

fra Bernardin PlantekTrsatski prikaz jaslica


Proslava 300. Obljetnice krunidbe Gospe Trsatske

Zagrebački nadbiskup kardi-nal Josip Bozanić u zajedništvu s riječkim nadbiskupom i me-tropolitom Ivanom Devčićem, ljubljanskim nadbiskupom i metropolitom Stanislavom Zo-reom te drugim biskupima i svećenicima, predvodio je u ne-djelju 30. kolovoza u Trsatskom svetištu svečano euharistijsko slavlje u povodu proslave 300. obljetnice krunjenja čudotvor-ne slike Majke Božje Trsatske.

ci. Dodao je da je danas potreb-no više nego ikada moliti za obitelj i moliti u obiteljima te promicati, čuvati i štititi usta-novu obitelji, jer bez obitelji kulturni opstanak čovječanstva bio bi u opasnosti. Bračna i obi-teljska veza ozbiljna je vrjedno-ta za svakoga, ne samo vjernici-ma, istaknuo je kardinal.

„Dragi mladi vjernici, poslu-šajte što vama poručuje papa Franjo: ‘U današnjem svijetu postoje oni koji kažu da je brak ′izvan mode′. Je li doista tako? - pita Papa i nastavlja - U kul-turi relativizma i prolaznosti,

mnogi govore o važnosti ′uži-vanja′ u trenutku. Kažu da nije vrijedno obvezati se na cijeli život, odlučiti konačno, ′zau-vijek′, jer ne znamo što sutra donosi. Molim vas da umjesto toga budete revolucionari, da plivate protiv struje. Da, tražim od vas da se pobunite protiv kulture koja sve vidi kao privre-meno i koja u konačnici vjeruje da ste nesposobni za odgovor-nost, da ste nesposobni za pra-vu ljubav’ (Obraćanje volon-terima Svjetskog dana mladih, Rio de Janeiro, Brazil, 28. srp-nja 2013.).“

svečana Proslava 300. oBljetnice krunjenja lika Majke Božje trsatske

Kardinal je mnogobrojne vjernike podsjetio na povijest svetišta kojega s punim pravom nazivaju hrvatskim Nazaretom istaknuvši kako je upravo u Na-zaretu, živeći u Svetoj obite-lji, Isus posvetio ljudsku obitelj kao od Boga željenu temeljnu stanicu ljudskog društva, mje-sto gdje se uči suživotu u razli-čitosti i pripadnosti drugima i gdje roditelji prenose vjeru dje-


Proslava 300. Obljetnice krunidbe Gospe Trsatske

Trsatsko svetište hodočastio je i blaženi Alojzije Stepinac koji se utjecao Majci Božjoj i u sveti-štu ostavio spomen-pločicu za-hvalnicu, rekao je kardinal. „U slučaju blaženog Alojzija Ste-pinca, predstavljen čudesan do-gađaj već je ispitan na Liječ-ničkom vijeću Kongregacije za proglašenje svetih (21. ožujka 2014.) i na Kongresu konzulto-ra teologa iste Kongregacije (3. lipnja 2014.). Možemo reći da je radni proces pri Svetoj Stoli-ci gotovo završen s pozitivnim zaključkom, još samo predstoji sud Kardinalske komisije i služ-beno proglašenje Svetog Oca.“ U nastavku se osvrnuo na ne-davne prigovore srpsko-pravo-slavnog patrijarha Irineja o po-stupku kanonizacije u čijem pismu proizlazi da Srpskoj Pra-voslavnoj Crkvi nisu dovoljno jasni argumenti po kojima je blaženi Alojzije svet. Kardinal Bozanić je istaknuo kako papa Franjo predlaže formiranje Rad-ne skupine sastavljene od kato-ličkih i pravoslavnih stručnja-ka koja će zajedno preispitati ta njima sporna pitanja glede oso-be kardinala Stepinca, kao i rat-ne događaje vezane uz odnose Hrvata i Srba u Drugom svjet-skom ratu po kriterijima cjelovi-te istine. Time se Sveti Otac od-lučio na jedan poseban, gotovo neočekivan ekumenski korak, bez presedana u povijesti. Papa Franjo želi da Srpska Pravoslav-na Crkva upozna naše argumen-te zašto je kardinal Stepinac svet te da se i sama njegova kanoni-zacija dogodi u boljem ozračju odnosa tih dviju Crkava, ista-knuo je kardinal Bozanić. „Zna-mo da svaka Crkva ima vlastiti i autonomni sustav kanonizacije. Stoga je važno naglasiti da Srp-

ska Pravoslavna Crkva ne ulazi u sam proces kanonizacije bla-ženog Alojzija Stepinca. Ono što je učinjeno ne će se više pre-ispitivati, nema nikakve revizije procesa. Možemo reći da je sam proces za proglašenje svetim blaženog Alojzija došao gotovo do svog kraja. Nadalje, htio bih naglasiti da papa Franjo ne želi odustati od kanonizacije bla-ženog Alojzija Stepinca jer je i osobno uvjeren u njegovu sve-tost.“ Kanonizacija kardinala Stepinca pomoći će da se bolje

prostorima. Zaključujući pro-povijed pozvao je okupljene na molitvu za mir u svijetu, za one koji trpe posljedice rata, osobito u Ukrajini i na Bliskom Istoku, za sve izbjeglice i prognanike da naiđu na otvorenost i razumije-vanje u Europi i svijetu.

Visoka obljetnica krunidbe ikone „Majke Milosti“, koju je papa Urban V. darovao trsat-skom svetištu 1367. godine, a naslikao ju je, po predaji, osob-no sv. Luka Evanđelist, privukla je na Trsat mnogobrojne hodo-časnike iz Hrvatske i Slovenije, ali i predstavnike državne i lo-kalne vlasti. Svečanost se održa-la pod pokroviteljstvom Hrvat-skog sabora kao i 1715. godine. Slika je zbog štovanja koje joj iskazivano, okrunjena zlatnom krunom 8. rujna 1715. godi-ne. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. Također, Sveti Otac već u 15. stoljeću dopušta pose-ban oprost onima koji ju poho-de. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Mari-ja svojim štovateljima. Stoji na glavnom oltaru kojega ophode i pred kojom se mole svi koji ho-dočaste ovo svetište, a i iz crkve se iznosi prilikom raznih proce-sija, kao npr. na blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Helena Anušić

upoznaju cjelovite istine iz tog tragičnog razdoblja naše povije-sti, kako bi se raskrinkali mito-vi koje su proizvodile ideologi-je komunizma i jugoslavenstva, generirajući stalne napetosti, podjele i unutarnje neprijate-lje, rekao je kardinal. Istaknuo je nužnost objektivnog preči-tavanja međuetničkih i među-konfesionalnih odnosa na ovim


Hodočasničke vijesti

Tradicionalno, više deseta-ka tisuća vjernika iz Hrvatske i inozemstva hodočastilo je u su-botu 15. kolovoza na blagdan Velike Gospe u svetište Majke Božje Trsatske. Središnje euha-ristijsko slavlje s procesijom i slikom Majke Milosti, predvo-dio je riječki nadbiskup i me-tropolit mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu s gvardijanom fra Antunom Jesenovićem i mno-gobrojnim svećenicima.

Svetkovina Marijina uznese-nja na nebo nas podsjeća i učvr-šćuje u nadi da nam je ono do-stižno i njezino nam je uznesenje jamstvo da će Isus i na nama is-puniti ono što je obećao kad je rekao: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam

Kao i svake godine, tradici-onalno se prve subote u ruj-nu, ove godine 5. rujna, odr-žalo Istarsko hodočašće Majci Milosti na Trsat. U perivoju svetišta je proslavljena sve-ta Misa za oko 2500 pristiglih hodočasnika. S pedesetak sve-ćenika svoje biskupije misu je predvodio Porečko-pulski bi-skup mons. dr. Dražen Kutle-

ša. Predvođeni vlč. Darkom Zgrabilićem i još nekim žu-pnicima, skupina od 70 ljudi je i ove godine pristiglo pje-šice do Trsata. Istrani su se okupili u franjevačkom samo-stanu u Pazinu i nakon Mise krenuli na dvodnevno puto-vanje. Prvi su dan prenoćili u Boljunskom polju. Nakon mise u župi Gospe od Kar-

mela preko Polkona su prešli Učku, a drugog su dana pre-noćili kod salezijanaca. Uve-čer ih je u Rijeci zaustavila policija mislivši da su skupi-na sirijskih izbjeglica. Nakon dva dana pješačenja uz mo-litvu, pjesmu i razmatranje, došli su na čelu procesije kon-celebranata do oltara u Trsat-skom perivoju.

na trsatu Proslavljen BlagDan velike gosPe

HoDoĆašĆe istrijana na trsat

ja, ondje će biti i moj služitelj“ (Iv 12, 26). Nadbiskup je upo-zorio kako spisi Novoga zavje-ta šute o tako uzvišenom kraju Marijina zemaljskoga života, te

da ni ne spominju gdje je, kako i kada ona umrla. Ipak,Crkva je neprekidno razmišljala o ono-me što se o Mariji i o njezinoj ulozi u povijesti našega spasenja nalazilo u Svetome pismu čime je dublje uronila u tajnu njezina života i poslanja. Na kraju mi-snoga slavlja zahvalio je gvardi-janu i trsatskim franjevcima na prihvaćanju tisuća hodočasni-ka, kao i raspoloživosti za sakra-mente pomirenja. Na osobit na-čin obratio se majkama kazavši da je svaka Marijina svetkovina - svetkovina majki. Po uzoru na Mariju, majke su suradnice Bož-je te ih potaknuo na zahvalnost na daru majčinstva.

Helena Anušić


Hodočasničke vijesti

U nedjelju 11. listopada 2015., krčki biskup mons. Ivica Petanjak, u zajedništvu s bisku-pijskim svećenicima, predvo-dio je svečano koncelebrirano misno slavlje u Svetištu Majke Božje Trsatske povodom tradi-cionalnog godišnjeg hodoča-šća Krčke biskupije. Ove godine na manji broj okupljenih vjer-nika utjecala je jaka bura, zbog koje hodočasnici s Raba i Paga nisu ni krenuli na put, dok je

čak sedam autobusa s Krka mo-ralo ostati na otoku te je za njih u krčkoj katedrali misu služio mons. Valter Župan, biskup u miru. Unatoč tome, Svetište je bilo ispunjeno vjernicima s Cresa i Lošinja koji su se probi-li do Rijeke, kao i onih koji su krenuli osobnim automobili-ma, a pridružili su im se i mno-gobrojni Riječani, podrijetlom s kvarnerskih otoka.

fra Antonio Kirin

Mala gosPa

U utorak, 8. rujna 2015. na Trsatu je proslavljen blagdan rođenja Blažene Djevice Ma-rije. Svetište je pohodilo više tisuća vjernika. Trodnevnu duhovnu pripravu za blag-dan Male Gospe predvodio je fra Ante Perković iz Našica.

Od ranih jutarnjih sati is-povjedaonice i svetište su bili puni ljudi, hodočasnika i vjernika koji su došli s nama proslaviti rođendan naše ne-beske Majke. Poslijepodnev-na procesija i euharistija u 18:30 sati je bila središnje slavlje ovog blagdana, koju je predvodio mons. Mile Bogo-vić, biskup gospićko-senjski.

Predslavitelj, osvrćući se na evanđelje, naglasio je da čovjekova sreća leži u vršenju Božje volje. Bog od čovjeka zahtjeva da mu podloži svo-je vrijeme, planove, pa i sam život. Blažena Djevica Marija je savršen primjer nasljedova-nja i spremnosti vršenja Bož-je volje. Ona je Nova Eva koju je Gospodin predodredio da bude Isusova i naša majka, a sve bi to bilo uzalud da Ona nije velikodušno u svojoj slo-bodi prihvatila Božji plan koji je za nju pripravljen.

fra Marko Bagarić

Riječki nadbiskup i metropo-lit mons. dr. Ivan Devčić pred-vodio je u nedjelju 25. listopada u svetištu Majke Božje Trsatske svečano euharistijsko slavlje u povodu završetka hodočasnič-ke godine. Sveta misa se slavi-la u bazilici Majke božje Trsat-ske, te je već godinama poznato ovo slavlje kao hodočašće Riječa-na, koji na početku i na kraju ho-dočasničke godine, predvođeni svojim biskupom Ivanom, stanu pred Gospu Trsatsku u molitvi. Nadbiskup je na kraju poručio da skorašnji blagdan Svih Sve-tih bude poticaj za nasljedova-nje svetaca i blaženika, a osobi-

to onih iz naših krajeva poput bl. Miroslava Bulešića i bl. Alojzi-ja Stepinca. Govoreći o završetku hodočasničke godine zahvalio je trsatskim franjevcima na gosto-primstvu i pomoći mnogobroj-nim hodočasnicima koji su pri-stizali i još uvijek dolaze na Trsat.

Završetak HoDočasničke goDine na trsatu

vjernici krčke BiskuPije traDicionalno i ove goDine HoDočastili na trsat


Novosti iz novicijata

Vrijeme kušnje i vrijeme mi-losti, razdoblje molitve i inten-zivnijeg promišljanja nad život-nim putem - sve su to samo neki od mnogih pojmova koji nam dođu na pamet kada čujemo ri-ječ novicijat, a ujedno su i isti-niti. Taj isti novicijat u trajanju od godinu dana započeli smo nas dvanaestorica braće nakon što smo obukli franjevački habit i na jedan način postali dio fra-njevačke zajednice. Kada sagle-dam na sva mjesta iz kojih dola-zimo, mogao bih reći da imamo Hrvatsku u malom. Među nama toliko sličnosti, a opet toliko ra-zličitosti i baš to je jedna od čari življenja u bratstvu.

Započeli smo ovu godinu s našim magistrima, u svima nam poznatom Svetištu Majke Božje na Trsatu. Njima smo na jedan način povjereni kako bi nas uvodili i upoznavali s nači-nom življenja Manje braće. Po-tiču nas na duhovnost i sve du-blji odnos s Gospodinom, koji doseže puninu kroz svetu Misu i čitanje Božje Riječi. Gledajući na redovnički život, svi se sla-žu da je novicijat zaista jedan kamen temeljac i da ga se va-lja iskoristiti što je više mogu-će. Zbog izoliranosti i ne toli-ko utjecaja određenih vanjskih faktora, dobivamo veliku mo-gućnost dubljeg razmatranja, molitve, čitanja i osluškivanja Božjeg glasa koji je tih i nena-metljiv, a opet tako raspoznat-ljiv i da se čuti. Prema rasporedu svakodnevno zajedno molimo časoslov pet puta na dan obav-ljamo meditaciju u potpunoj tišini i molimo svetu krunicu. Svaki dan je ispunjen raznim

službama i točkama, svakako i uz predavanja te određeno vri-jeme za studij kako bi se što bo-lje pripremili za novicijatski is-pit koji će biti krajem godine. Jedna od specifičnosti novici-jata na Trsatu je ta da vodimo hodočasnike kroz svetište upo-znavajući ih s događajima koji kroz povijest krase svetište, što i nama dobro dođe zbog svo-jevrsnog iskustva djelovanja s ljudima. Uz sve službe i točke dnevnoga reda ponekad se do-godi i neki izlet ili susret izvan Trsata. Tako smo i proveli ne-koliko dana na otoku Košlju-nu gdje smo imali upoznavanje i zbližavanje s novacima po-krajnih provincija. Za sve nas je to puno značilo jer smo ima-li priliku iskusiti što zaista zna-či imati braću. Isto tako, puno nam znači i upoznavanje bogo-slova Riječke metropolije, s ko-jima smo se zbližili uz pjesmu i nogomet. Iako smo u ovih go-dinu dana prvenstveno usmje-reni na odnos s Gospodinom i rad na vlastitoj izgradnji, nasto-

jimo pomoći i bližnjem u okru-ženju u kojem živimo. Tako smo u nekoliko navrata sudje-lovali u inicijativi „40 dana za život“, moleći ispred Riječkog rodilišta, te uložili vlastito vri-jeme i talente u izradu advent-skih vijenaca kako bi pomogli prikupljanju sredstava za bole-snu djevojku Mariju Begović. Na području evangelizacije dali smo doprinos održavanju fra-njevačkih pučkih misija u Puli.

Sve o čemu sam ovdje pisao i svaki događaj kojeg sam se dota-knuo, vjerujem da barem done-kle daje živu sliku novicijata na Trsatu, no opet siromašne riječi ne mogu do kraja opisati kako to zaista jest. Uz mnogo moli-tve, discipline i rada, ali i dru-ženja i smijeha, zahvalni Bogu nastavljamo uživati mnoga do-bra što nam Gospodin u ovome vremenu daruje. Želio bih se i vama zahvaliti na svakoj moli-tvi i preporučiti nas i dalje kako bi nam Bog dao ustrajnosti i po-stojanosti na ovome putu.

Fra Mato Topić

novicijatski život Prva četiri Mjeseca


U našem mjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda na Trsatu krajem listopada i u studenom, sa nekom poseb-nom radošću odjekuje u srcima usklik Sv. Franje Asiškoga ‘’Gos-podin mi je darovao braću!’’.

Naime, na našoj redovnoj skupštini 18. listopada, s rado-šću smo primili novu braću i se-stre u naš Red, njih šestero, te naknadno još jednog brata. No-voprimljenu braću i sestre do-čekali smo riječima: „Braćo i sestre, bratstvo vam s velikom radošću obećava da će vam po-magati na vašem putu svojim prijateljstvom, molitvom i svje-dočenjem vlastitoga života. A vi svojom nazočnošću i zajed-ništvom povećajte naše brat-stvo brojem i krepošću. Dobro nam došli!“ Na sam blagdan sv. Elizabete Ugarske, 17. stu-denog, za vrijeme svete mise u

Svetištu Majke Božje Trsatske, pristupili su privremenim za-vjetima sedmero braće i sestara, a s. Karmen Vukelić pristupila je trajnim zavjetima.

Svim zavjetovanicima če-stitamo uz poticajne riječi Sv. Franje iz Oporuke: ‘’Budete li ovo opsluživali, neka vas na zemlji ispuni blagoslov njego-va ljubljenog Sina s presvetim Duhom Utješiteljem i sa svim

nebeskim silama i sa svim sveti-ma.’’ Kao što je običaj, za vrije-me slavlja zavjeta istaknuli smo i sve jubilarce u našem brat-stvu i čestitamo im na obljetni-cama polaganja trajnih zavjeta uz molitvu upućenu Gospodi-nu da ih mir i ustrajnost i dalje prati u životu bratstva, te se ra-dujemo novim budućim, okru-glijim obljetnicama.

s. Dolores Turkalj, OFS Trsat

Bratstvo Franjevačke mla-deži na Trsatu je obogaćeno za sedmero nove braće i sesta-ra koji su po prvi puta dali svo-ja obećanja tijekom zajednič-kog svečanog obreda u svetoj euharistiji, u subotu, 28. stu-denog 2015. godine. Također je trinaestero mlade braće i se-stara obnovilo svoja obećanja i tako izrazilo želju da nastave živjeti u franjevačkom duhu. Neka im je svima blagoslovljen put i neka ih prati Duh Božji i primjer i zagovor svetoga Fra-nje Asiškoga. Redoviti susreti Frame traju cijelu akademsku i školsku godinu, svaki petak u 20:15 h, u Auli. Dođi i vidi!

FraMa - trsat

gosPoDin Mi je Darovao BraĆu!

Franjevačka svjetovna obitelj


Veliki zbor svetišta

Dana 21. lipnja 2015. člano-vi zbora svetišta Majke Božje Trsatske s voditeljicom Klaudi-jom Kraljić gostovali su u Gra-zu i sudjelovali na svetoj misi u crkvi sv. Josipa, pri kojoj dje-luje Hrvatska katolička misi-ja koju vode franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćiri-la i Metoda. Svetoj misi je na-zočio veliki broj hrvatskih ise-ljenika, koji se i inače svake nedjelje u ovoj crkvi okuplja-ju na misnom slavlju na hrvat-skom jeziku. Svetu misu pred-vodio je nekadašnji trsatski gvardijan fra Matija Koren, je-dan od franjevaca pri hrvatskoj misiji u Grazu, a propovijedao je upravitelj misije fra Ivan Boš-

njak. Tijekom mise molilo se za žrtve tragedije koja se dan rani-je dogodila u središtu ovog pre-krasnog grada.

Zbor je uz orguljašku pratnju orguljaša trsatskog svetišta Josi-pa Strčića izveo „Misu svete Ka-tarine“ Rudolfa Matza i skladbe prikladne liturgijskoj godini, a na kraju mise otpjevao je neko-liko marijanskih pjesama.

Nakon kratkog druženja s našim iseljenicima u Štajerskoj i Grazu, uslijedio je obilazak središta grada i ulice Herren-gasse, gdje se paljenjem svijeća odala počast žrtvama, a zatim i pohod marijanskom svetištu Mariatrost, najvećem u Štajer-skoj i drugom po važnosti za

Austriju nakon Mariazella. Sve-tište kojim su nekada upravljali franjevci i koje je smješteno na brijegu do kojega se može doći i pješice stubama po mnogoče-mu podsjeća na naš Trsat. On-dje se i zapjevalo uz zvuk veleb-nih orgulja iz radionice Pfluger koje sadrže 46 registara i tri manuala te su, prema tumače-nju župnika župe Mariatrost, mag. Josefa Bierbauera, najve-će orgulje na području Graza i okolice. Pohod Štajerskoj zavr-šio je zajedničkim druženjem uz objed u restoranu jedne hr-vatske obitelji - prijatelja na-ših pjevača u obližnjem gradi-ću Grosswillfersdorf.

Cvetan Pelčić

ZBor trsatskog svetišta u PoHoDu graZu i svetištu Mariatrost


Fra Emanuel Hoško:

Fra seraFin scHoen - najZnačajniji slikar trsatskoga svetišta

Još jedna u nizu knji-ga našeg fra Emanuela Hoš-ka ugledala je svjetlo dana u povodu 300. obljetnice krunidbe slike Majke Bož-je Trsatske kako bi skrenu-la pozornost šire javnosti na ovog velikog umjetnika, švicarskog franjevca fra Se-rafina Schoena (oko 1580. Menzingen - 14. kolovoza 1642. Trsat), koji je na Tr-satu proveo dvanaest godi-na, a iza sebe ostavio najve-ći dio svojih radova. Radi se o bogatom opusu slika koji-ma je uljepšao obnovljeno svetište i samostan.

Najnovija izdanja našega svetišta

Fra Emanuel Hoško:

nastanak ZaPaDnoHrvatske

Franjevačke Pokrajine Bosne-Hrvatske Prije 500 goDina

Zbornik je nastao kao plod Znanstvenog spomen - skupa, održanog 11. rujna 2014. godine na Trsatu, prigodom 500. obljet-nice nastanka franjevačke pro-vincije Bosne-Hrvatske. Nastu-pilo je deset predavača koji su svoja izlaganja priredili za tisak.

Sljedbenici sv. Franje Asiško-ga još su za njegova života u 13. stoljeću bili među Hrvatima, i to organizirani u dvije redov-ničke pokrajine: Hrvatsku pro-vinciju (Provincia Sclavoniae) uz obalu Jadrana i Ugarsku pro-vinciju (Provincia Ungariae) u kontinentalnoj Hrvatskoj. Naj-novija knjiga autora i urednika fra Emanuela Hoška pruža cje-loviti prikaz nastanka Vikarije, odnosno Provincije, Bosne-Hr-vatske prije 500 godina.

Fra Gracijan Biršić:

Mala Franjevačka galerija (cvjetiĆi)

Riječ je o sjajnoj zbirci sjeća-nja i kolumni iz pera trsatskog franjevca fra Gracijana Biršića, samozatajnog, ali po plodnom misionarskom angažmanu do-bro poznatog diljem svijeta. Iako duboko uronjen u vrije-me svetog Franje kao njegov istinski, potpuni i iskreni sljed-benik, što potvrđuje i posvet-na rečenica: „Čudesnom danu 16. travnja 1209. s kojim je i u mome životu svako dobro po-čelo“, fra Gracijan Biršić se po-nosi svojim franjevačkim brat-stvom, o kojemu nadahnuto i inspirativno piše u ovoj vri-jednoj knjizi. Ona donosi 25 „cvjetića“, njegova sjećanja na isto toliko franjevaca iz njego-ve i naše Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u mnogočemu dosad široj jav-nosti nepoznate podatke o ma-njoj braći koja su predanim ra-dom i življenjem zadužili svoju provinciju, Crkvu u Hrvata, ali i društvo u cjelini.


Statistike hodočasničke godine

Prošla hodočasnička godi-na, 2015., bila je puna mnogih iznenađenja. Kišni svibanj i li-panj, prevruće ljeto, kišni rujan, prekrasna jesen. Sami ekstre-mi. Sve je to pratilo i nas do-maće kao i hodočasnike. Mno-gi se nisu dali zaplašiti ni kišom ni suncem. Ljubav prema sve-tim mjestima i vjernička potre-ba naći se u kući naše Nebeske Majke bila je jača od svih pre-preka. Najljepša su hodočasnič-ka mjesta koja vrve od hodo-časnika, u kojima se isprepliće pjesma onih na križnom putu s pjesmom nadolazećih u Sve-tište dok obilaze Gospin oltar. Lijepo je vidjeti hodočasnike koji čekaju na ispovijed. Sretni su i nestrpljivo čekaju svoj red da se što prije rasterete i oslobo-de svojih grijeha, jer samo čisto srce pjeva pravu oduševljenu pjesmu. A ta pjesma uvijek je bila iz srca, glasna i oduševlje-na na našim zajedničkim euha-ristijama koje su predstavljale središte i vrhunac hodočasnič-kog oduševljenja. Zahvaljujem župnicima i kapelanima koji su i ove godine došli na Trsat s ho-dočasnicima.

Već nekoliko godina vodi-mo statistiku hodočasničke pri-sutnosti na Trsatu. Svakako su najbrojniji domaći - riječki ho-dočasnici. Ne brojimo ih svaki dan već samo za Gospu Trsat-sku, Veliku i Malu Gospu. Nji-hovom broju dodaje se broj ho-dočasnika iz okolnih biskupija: Zagrebačke, Varaždinske, Bjelo-varsko-križevačke, Sisačke, Po-rečke i pulske i Krčke biskupi-je. Nađe se koje hodočašće i iz

Požeške, Dakovačke i srijemske, Gospičko-senjske i Zadarske bi-skupije. Ove godine smo imali posebno iznenađenje za prosla-vu Drugog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Li-jepo vrijeme i brojni hodočasni-ci, njih oko 15.000, bilo je ukras tom jedinstvenom slavlju.

Dosta su brojne ekskurzije osmoškolske djece, a dođe i li-jep broj srednjoškolaca. Malo su manje zastupljeni hodočasni-ci iz susjednih zemalja. Sigur-no nisu svi hodočasnici upisani jer se grupe koje zakasne znaju

priključiti slavlju i ne zapišu se u svetištu. Turiste nismo broja-li jer oni samo dođu i prođu, a ima ih velik broj. Može se reći da kroz svetište godišnje prođe oko 140.000 hodočasnika i turi-sta, posjetitelja crkve i svetišta. Brojčani pokazatelji ne govo-re sve o hodočasnicima. Bilo bi dobro zaviriti u srce tolikim ho-dočasnicima i vidjeti svu ljubav, zahvalnost, preporuke, molitve. Neka nas sve zagovara i blago-slovi naša Gospa Trsatska.

o. Antun Jesenović, čuvar svetišta

trsatski HoDočasnici


Obnova orgulja

Samostanska kronika nas uvjerava da su sadašnje orgu-lje “četvrte trsatske orgulje” po redu. Prve su bile nabavlje-ne 1600. godine, a sadašnje or-gulje su nabavljene 1947. go-dine. Izradila ih je zagrebačka radionica orgulja Hefferer i Sin 1930. godine za sinagogu u Za-grebu. Demontirane su 1941. godine prije rušenja sinagoge. Kako više nisu služile židov-skoj zajednici, tako su ih pro-dali, a trsatski samostan kupio. Orguljar Franc Jenko ih je pre-uzeo, povećao na pet regista-ra i dodao sve dijelove koji su propali prilikom slabog uskla-dištenja. Tako obnovljene i po-stavljene orgulje svirale su u trsatskom svetištu sve do obno-ve, punih 67 godina. S obno-

vom i proširenjem trsatskih or-gulja počeli smo 2012. godine. Bila je potrebna temeljita obno-va mješčića, čišćenje cijelih or-gulja i popravak svirala, i drve-nih i metalnih. Pojavila se želja da se jedan sviraonik postavi dolje u crkvi za liturgijsko svi-ranje, a drugi na kor. Zato smo prešli na magnetsko prenumat-ski sistem. Proširili smo orgulje za 14 registara i dodali smo je-dan manual. Sada orgulje imaju 40 registara, tri manuala. Oba električna sviraonika su rablje-na jer nismo imali sredstava za nabavu novih. Obnovu je oba-vio Marko Rastija iz radionice “Glazbalar” iz Gračana.

o. Antun Jesenović, čuvar svetišta

četvrte trsatske orgulje

Gornji sviraonik na koru

Donji sviraonik

Documents

Bula “lice Milosrđa”bogat milošću i vjernošću“, ni-kada nije prestao, na razne na-čine kroz povijest, pokazivati svoju božansku prirodu. U „pu-nini vremena“, kada