of 77/77
1 Bunjevci istraživanja – Hrvati Mario Žužul – Imotski kraj http://imoart.hr/portal/ljudi/etnoenigme/bunjevci-i-sokci.html Bunjevci Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani. Zajedničko im je to da i jedni i drugi pričaju ikavskom štokavicom s novom akcentuacijom. Dakle istim onim jezikom kojim već bar četiri stotine godina pričaju i Imoćani. Bunjevački Hrvati sami imaju predaju da su došli negdje iz Hercegovine, obično sa rijeke Bune jer im naziv te rijeke nalikuje na ime. Postoji i narodna pjesma "Ženidba Vidak kapetana" koja opisuje jednu takvu seobu. No većina povjesničara sumnja u tu tezu jer je Buna premali teritorij za takvu seobu, a i u doba seljenja (početak 17 st.) tu se već govorilo jekavicom. U to doba pojam Hercegovine je bio puno širi jer je većina današnje Dalmacije i jugozapadne Bosne pripadala Hercegovačkom sandžaku.

Bunjevci istraživanja – Hrvati · PDF file3 Sedamdeset i sedam konaka, Još toliko turskih je čardaka, Valja skupit poizbor junake, Da nam Turci ne otmu divojku. Tu se oni lipo

  • View
    242

  • Download
    6

Embed Size (px)

Text of Bunjevci istraživanja – Hrvati · PDF file3 Sedamdeset i sedam konaka, Još...

  • 1

    Bunjevci istraivanja Hrvati

    Mario uul Imotski kraj

    http://imoart.hr/portal/ljudi/etnoenigme/bunjevci-i-sokci.html

    Bunjevci

    Bunjevcima se obino nazivaju Hrvati koji ive u zaleini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja ivi u Bakoj i to na maarskoj i vojvoanskoj strani. Zajedniko im je to da i jedni i drugi priaju ikavskom tokavicom s novom akcentuacijom. Dakle istim onim jezikom kojim ve bar etiri stotine godina priaju i Imoani. Bunjevaki Hrvati sami imaju predaju da su doli negdje iz Hercegovine, obino sa rijeke Bune jer im naziv te rijeke nalikuje na ime. Postoji i narodna pjesma "enidba Vidak kapetana" koja opisuje jednu takvu seobu. No veina povjesniara sumnja u tu tezu jer je Buna premali teritorij za takvu seobu, a i u doba seljenja (poetak 17 st.) tu se ve govorilo jekavicom. U to doba pojam Hercegovine je bio puno iri jer je veina dananje Dalmacije i jugozapadne Bosne pripadala Hercegovakom sandaku.

  • 2

    ENIDBA VIDAK KAPETANA

    (Dolazei s Bune osvajaju Bunjevci kulu subotiku)

    Lipa ti je Suieva Mara,

    Te lipote u svoj Bosni nema, U svoj Bosni i Hercegovini:

    Kako ee, kako stidno kree, Nema momka, tko je uzet ne e.

    To se udo nadaleko ulo, Prosci prose na sve etri strane,

    Al divojka ni jednoga ne e. Besidili Mari roditelji:

    Udaji se, eri naa mila! Prosci su nam tvoji dodijali, Svu ledinu nau iskopali;

    Jablan-drvo konji priuljali. Al im Mara lipo odgovara: Kako u se tuna udavati,

    Kad sam mlada tvrdu viru dala, Viru dala Vidak harambai,

    Jo sam mlada za ovcama bila. Evo danas sedam godinica,

    Kako 'e ot'o u zemlju Ugarsku, I tamo je Vidak kapetane,

    Pa od njega ni habera nema. Ne daj, Boe, da je privario,

    Ve ako je glavu izgubio. A ja neu viru pogaziti,

    Makar jadna sidu kosu plela. Istom oni u rii su bili,

    Al evo ti prosci Vidakovi. Lipo su ih oni doekali,

    Za junako zdravlje upitali; Uvode jih prid sobom u sobu,

    Za pune ih posidaju stole. Isprosie Maricu divojku

    Za junaka Vidak kapetana. A govore prosci Vidakovi:

    Svadba naa za godinu dana; Daleko je s mora do Dunava,

    Pa da bile subotike kule:

  • 3

    Sedamdeset i sedam konaka, Jo toliko turskih je ardaka, Valja skupit poizbor junake,

    Da nam Turci ne otmu divojku. Tu se oni lipo oprostie, U junako lice izljubie,

    I darove rodu otpremie. Nije dugo potrajalo vrime,

    Kad Vidaku bila knjiga stigla, Knjigu tije, grozne suze lije. Gledala ga njegova druina, Gledala ga pa je besidila: Oj Vidae, naa poglavico! I dosad si bile knjige tio, Ali nisi grozne suze lio.

    Otklem knjiga, od kojega grada, Otklem knjiga, ognjem izgorila?

    Al besidi Vidak kapetane: Brao moja i drubino moja, to su dosad knjige dolazile, Nisu bile krvljom napisane, A ova je krvljom od obraza.

    Pisala je Marica divojka, Da im Turin krvav hara sprema, Ve da iem to god bre znadem,

    Da ne vidim kiene svatove, Ve poizbor nekoliko druga, Koji znadu klance jadikovce I poznadu careve drumove I skrivene hajduke putove,

    Kudan triba provoditi drutvo, Da ga ne bi opazili Turci, Da uludi ne gubimo glave. Turski im je zulum dojadio,

    Pa ga vie podnosit ne mogu. Svu no Vidak misli primislio, Primislio, na jedno smislio.

    Jo ni zora nije zabilila, A od dana ni spomena nema, Opravlja se Vidak kapetane, Opravlja se u tursko odilo

    I uzima dva najbolja druga. Posidae konje od mejdana,

    Pa krenue s Bogom putovati;

  • 4

    Gone konja i danju i nou, Da to prije do Neretve dou.

    Kad su doli na domak Neretve, Al se nito u daljini bili,

    Pa beside dva njegova druga: Oj Vidae, naa poglavico!

    ta se ono u daljini bili: Il su bile na planditu ovce

    Il na vodi bili labudovi, Il su cure razastrle platno? Al besidi Vidak kapetane:

    Nit su bile na planditu ovce, Nit na vodi bili labudovi,

    Nit su cure razastrle platno, Ve su kule nae bile Bune! Vidite li ponajvilju kulu? To je kula Suia upana.

    Jo dan hoda, i mi smo kod roda. Kad su stigli Suievom dvoru, Al u dvoru sitna druba stoji:

    Opremljeno malo i veliko, Sam' da krenu s Bogom putovati.

    Jedva su ih oni doekali: Ruke ire, u lice se ljube,

    Za junako pitaju se zdravlje. Konje vode u podrume dolnje,

    A junake na visoku kulu. Jo se pravo odmorili nisu, Al eto ti fra Anelka fratra, Pa besidi fratar francikane: Brao moja i drubino moja! Nije doba da se odmaramo, Nit je doba da razgovaramo,

    Ve je doba da s' na put spremamo, Da nas ne e iznebuit Turci Al podviknu Suiu upane: Brao moja i drubino moja! Dolo doba pa da putujemo! Turski nam je zulum dojadio,

    Da ga vie podnet ne moemo. Zalud puka, zalud desna ruka, Kad nam Turin polja popalio,

    S plandita ovce odagnao, Pa od glada izginit moramo.

  • 5

    Ve na noge, brao moja mila! Tko je konjik, nek stee kolane, Tko je piak, na noge opanke, Pa to Bog da i sria junaaka!

    Konji hru, a junaci viu, Dica plau, a ene jauu,

    I studen bi kamen proplakao. Al besidi Vidak kapetane:

    Brao moja i drubino moja! Ne plaite, glave ne gubite! to da ovdi uzalud ginete I od pusta glada umirete,

    Kad vas tamo1) bolja sria eka: Ravna polja, zelene livade,

    Guste ume, bratski zagrljaji? Ve'te glave svilenom maramom

    A srdaca zlaanim pojasom, Pa ne dajte, da vas tuga svlada!

    Svi klekoe na gola kolina, Pa se dragom Bogu pomolie, Da im Bog da sretno putovati.

    Pa se krene sva drubina listom. esto su se natrag obzirali.

    Naprid jezde dva Vidina druga, A za njima Vidak kapetane,

    S njim poredo Suiu upane, A izmed njih Marica divojka, A za njima fra Anelko fratre I s njimekar ostala drubina: To su svati Vidak kapetana. Ne uju se bubnji ni svirali, Nit se uju glasi, ni uzdasi, Nit se viju svileni barjaci. Ta ne bi jih vile opazile, A kamoli Turci krajinici.

    Sritno dou do vode Dunava. Kad su Dunav vodu priplivali,

    Lipo su ih braa doekali I u bilo lice izljubili,

    Za junako zdravlje upitali. Istom oni rii razdilili,

    Kad iz kule 2) hitar glasnik doe: to imade od boja junaka,

    Nek to bre biloj kuli dou,

  • 6

    Da gonimo janiare Turke, Da jim pustim ne ostane traga!

    Nabrzo se eta opremila, Dvi hiljade poizbor junaka, A prid njima Suiu upane I barjaktar Vidak kapetane. Jo do zore biloj kuli dou, Iznenada udare na Turke I do sunca kulu osvojie.

    Bie Turci glavom brez obzira, Al jih siku Bunjevci junaci: Pet stotina glava odsikoe. Koje nisu sabljom pogubili,

    U Tisu su vodu utirali, A tri bega iva uvatili,

    Tri stotine oslobode roblja Pa se vrate subotikoj kuli.

    Tu veliko veselje inie, Fra Anelko svetu misu ree.

    Kada ree, na kolina klee I dragom se bogu zafalie, Pa divojku Maricu vinae

    Sa junakom Vidak kapetanom. On je vodi svomu dvoru bilom; Lip je porod s njome izrodio: Dvi divojke i sedam momaka Ko dvi vile uz sedam junaka.

    Onda bilo, sad se spominjalo!.

    Zapisao Ilija Kujundi, a uo od slijepog Stipe, franjevakog pojca u Subotici 1) u Bakoj 2) subotika tvravica iz knjige: ANDRIC, Nikola. 1942. Hrvatske narodne pjesme: Haremske pricalice i bunjevacke groktalice. Knjiga deseta. Zenske pjesme: Svezak sesti. Zagreb: Matica hrvatska;

    Za poetak mogli bi pogledati tko je to 1605/1606 selio pravcem Zemunik-Veliko Krmpotsko selo-Senj-Li. Godine 1603. dva krmpotska kneza posjeuju senjskog zapovjednika Vida Kisela i mole da se kod nadvojvode u Grazu dobije privola da se nasele u okolicu Senja. No to tada bijae vlasnitvo grofova Zrinskih. Julije ikulin perfekt primorskih imanja Zrinskih na zamolbu Kisela uspije nagovoriti grofove te u Li i primorje stiu tri skupine ljudi:

  • 7

    1. Skupina Krmpoana Damjan Petrovi Krmpoanin i brat mu knez Tadija Krmpanin. Od Damjana su nastali Petrovii, a Tadijini su ostali Krmpotii. Skorupovi Malovridnjak Bilosali Markovi Krivalica Peijani, Peani Lersi Mihovilovi imunovi Vukoslavi Draganovi Balinovi Kova Mikuli Barulovi porkovi Hromec Butori, Butorac Mileti Cviti Kriljavica Matijevi Milinkovi 2. Skupina Vojnia Matijevi Galei Petkovi Vojnovi Gudeli Boi Vojni Pavlii Jujrevi Stojevi 3. Skupina Sladovia ili "Gvozdenovi ljudi" Sladovi Karanovi Valovac Ilini Lovri Mikuli Horevi Vilenica Balinovi Brokovi

  • 8

    Veljani Buroli Mihovilovi Martinovi Godine 1627. u Li kraj Fuina stie nova seoba s obiteljima: Blaevia, Deranja, Pilipovia, Jovanovia, Krpana, Marasa, Pavelia, Pavlievia, Periia, Prpia, Radoevia, Starevia,ojata, Tomia, Tomiia, Tomljenovia i Vukelia. U treoj seobi od 1657. pa dalje stiu prezimena: Ania, Adia, Babia, Buljevia, Devia, Dadia, Deia, Grkinia, Grubiia, Gretia, Horvaevia, Lucia, Lukanovia, Mandekia, Margeta, Melca, Mikulina, Markovia, Njegovana, Popovia, Rukavina, Skorupa, Smokorovia, tokia, Troelja, Vukuia, arkovia i Vrbana. Za veinu ovih plemena skupni naziv je bio Krmpoani. U stvari dobar dio njih je doao iz velikog sela Krmpote i okolice koje se nalazilo u dolini izmeu Karina, Obrovca i Zelengrada, di je danas selo Medvia. U tom selu su se jo u 20. st (tad je ve bilo mijeano) nalazila ova bunjevaka prezimena koja se mogu nai i na kasnijim podrujima: Doeni, Radoinovii, Pilipovii, arii, Adii i Mrii, zatim aii u Bruki, Anii u Kruevu, Markovii u Nadinu, Dundovii u Gorenjm Zemuniku, ikii u Kozletu, Ronevii u Jasenici itd. Nakon raseljenja Bunjevaca na poziv turskih vlasti tu su doli pravoslavni Vlasi iz unutranjosti Balkana. Tu je vrlo zanimljiv ovaj podatak. U "Poimeninom popisu sandaka vilajeta Hercegovina" to je 1985. iz turskih spisa priredio Ahmed S. Alii za godinu 1475-1477 pie: upa Humska Zemlja (Hum) Posjed Vukia Krmpotia Ledinac, mjesto Veselivtak, Buhovo, Borajna. Dakle Krmpote su bile iz sela Buhova pokraj irokog Briga. Ova druga skupina iako se naziva K