Click here to load reader

Charles Darwin - O Podrijetlu Vrsta

  • View
    72

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of Charles Darwin - O Podrijetlu Vrsta

1

Charles Darwin,

PODRIJETLO OVJEKAI ODABIR U ODNOSU NA SPOLNapisao

Charles DarwinU dva sveska

Preveo i predgovor napisao Josip Balabani Zagreb 2004.

Osuvremenjeno, to jest za vie, s obzirom na temeljnu nakanu djela danas nebitnih a dananjem itatelju zamarajuih poglavlja skraena inaica drugoga ire poznatoga Darwinovog djela

2

SADRAJ UvodPREDGOVOR

Prolo je vie od 130 godina od izlaska prvog izdanja drugoga vanog, i iroj javnosti poznatijeg, Darwinovog djela Descent of Man, and Selection in the Relation to Sex (1871), koje se po prvi put pojavljuje u hrvatskome prijevodu. Prvo je, dakako, i najpoznatije Darwinovo djelo Postanak vrsta putem prirodnog odabira (1859), koje smo takoer dosta kasno, tek nedavno dobili u hrvatskome prijevodu (2000). Evo, dakle, i Podrijetla ovjeka. ini se da nam je ono podjednako potrebno kao Postanak vrsta, ak danas moda i potrebnije. Naime, u drugoj polovici netom minulog stoljea dolo je do blistavog uspona biologije, a ta znanost s biotehnologijom bit e zasigurno i prva znanost 21. stoljea. U sreditu naeg interesa nale su se dans, posve drugaije negoli je to bilo mogue u 19. i u prvoj polovici 20. stoljea, dvije ponajvee zagonetke: ivot i ovjek. Pa ako je Darwin i njegova prva knjiga bila i ostala suvremena u rjeavanju pitanja postanka i evolucije ivota, sve vie se pokazuje kako nije nita manje suvremena i druga knjiga o podrijetlu ovjeka. injenica je, naime, da se u traenju evolucijskih iskona nae drutvenosti. pozornost biologa genetiara, etologa, psihologa, filozofijskih antropologa, sociologa i filozofa sociobiologa ponovno i sve vie okree Darwinovu geniju i ovome njegovom, inae vrlo opsenom djelu, Uz elju da hrvatska znanstvena literatura dobije i to makar i u poneto moderniziranom obliku - kapitalno Darwinovo djelo, jak motiv da pristupim tekom poslu njegova pohrvaenja bila je upravo njegova aktualnost. Podrijetlu ovjeka vrlo je opsean tekst, izvorno prvo izdanje ima vie od 800 str. Ono je opsenije od Postanka vrsta. Zato je tako? Zato to Darwin nije postupio onako kako bismo oekivali, tj.zato podrijetlo ovjeka nije, jednostavno, razmotrio u sklopu evolucije primata i viih majmuna opica? Valja odgovoriti da Darwin svjesno pojavu ovjeka sagledava u sklopu pojave ili procesa cjelokupne evolucije. Njemu je ovjek njezin proizvod. Zato dugu raspravu o podrijetlu tog sisavca izvodi u sklopu evolucije ivotinjskog svijeta, stavivi naglasak na kategoriju spolnosti, kategoriju odabira i pojave drutvenosti. Uvod u ovakvo djelo mogao bi poi razliitim putovima. Jedan pokuaj mogao bi poi istim, Darwinovim putem, pozabaviti se istim vrlo zakuastim temama kojima se on nairoko

3

pozabavio. Pokuat u upravo to uiniti, zapitavi se (I) o Darwinovoj metodi, jeziku i stajalitima, (II) o sadraju ovog djela i njegovoj vanosti za dananja istraivanja ishodita ljudske drutvenosti i (III) o mjestu to ga je pri svemu tome Darwin dao spolnom odabiru ili spolnosti. Na kraju, radi boljeg razumijevanja zaotrenosti sukoba izmeu znanosti i religije u proteklih 150 godina, kojemu je, valja to priznati, osnovni razlog sam ovjek, u Pogovoru dajem ogled o ustrojstvu ovjekova bia, jedan mogui pristup u svjetlu filozofije evolucije, te filozofske i teoloke antropologije. Vie kao izazov nego kao ponuda rjeenja.***

I. DARWINOVA METODOLOGIJA. DARWINOV JEZIK I STAJALITA, TE ZNANSTVENE POTEKOE

(1) Darwinova metodologija. Velika je neobinost ove knjige, to se ve iz samog naslova vidi, da u sebi ima dvije velike teme: podrijetlo ovjeka i prirodni odabir u odnosu na spol. Prvi dio ovog djela bavi se izravno pitanjem ovjejeg podrijetla od nekih niih oblika ivotinja, te dokazima u prilog tvrdnji da se ovjek svojim ustrojstvom, duevnim, moralnim, duhovnim sposobnostima razlikuje od najrazvijenijih ivotinja samo u stupnju. Darwin prua skupni dokaz da s njima dijelimo i zajeditvo podrijetla. U tome prvom dijelu, dakle, raspravlja opu temu postanka vrsta na jednome konkretnom sluaju, tvrdei da ni ovjek nije stvoren u posebnome inu stvaranja, pa tome u prilog prua niz dokaza o neprekinutosti ustrojstava i sposobnosti koje povezuju ovjeka i nie ivotinje. U nadmoi ljudske inteligencije i due vidi samo prilagodbenu injenicu koja je omoguila uspon nove ljudske vrste. Razlika od drugih viih primata tu nije u biti ili naravi sposobnosti, nego je samo u njihovu stupnju. Drugi dio knjige eli pokazati kako u mnogih ivotinja i u ovjeka, osim openitog prirodnog odabira djeluje, kao njegov poseban oblik, spolni odabir. Uslijed toga ne razvijaju se samo tipini oblici kao pripadnici neke vrste, nego se dolazi i do diferencijacije u izgledu i sposobnostima u obadva spola, kod najrazlinijih ivotinja i kod ovjeka. . Spolna varijacija Darwinu je vano polje djelovanja prirodnog odabira. Neka nasljedna varijacija takve naravi, izraena redovno i fenotipski, moe predstavljati prednost u borbi za opstanak u odnosu na istovrsne istospolne jedinke koje ju nemaju. Zato to se odabir sa strane spolnog partnera odvijao i odvija na temelju nekih takvih znaajki, Darwin je uvjeren da je tim

4

putem dolo i do esto vrlo izrazitoga spolnog dvooblija, dimorfizma. Dvije selekcije nisu istovjetne, iako je spolni odabir tek jedan od oblika prirodnog odabira. One mogu ii u raskoraku, a mogu isto tako zajedno postii skladne rezultate. Svoju osnovnu postavku o ulozu spolnog odabira u postanku ovjeka Darwin je saeo na samom kraju ovoga djela (izvornik I. izd., str. 402-405, ovdje str. ). Metoda koju i u ovoj knjizi Darwin rabi je mnogoslojno poredbena, hipotetino-deduktivna. Naime, neki ozbiljni kritiari teorije evolucije putem prirodnog odabira prigovorili su da se Darwinova teorija evolucije sastoji od niza priica ili pojedinanih sluajeva. Tu bi pojedinane morfoloke ili fizioloke injenice bile uzete kao adaptivna ili optimalno izvedena rjeenja radi opstanka, a samo ponaanje (opstanak) uvjetovao bi morfologiju. U takvu razmiljanju bila bi rije o tautologiji. /v. iscrpnu informacija o tome, primjerice, u: S. J. Gould and R. C. Lewontin, The spandrels of San Marco and the Panglossian paradigm: a critique of the adaptionist programme, Proc. Roy. Soc., B205, 581-598 (1979) i literaturu koju navode/. Ima meutim razmatranja koja pokazuju da ipak nije rije o teautologiji, ali da je evolucijska misao po sebi metafizina to, opet, ne znai da teoriju evolucije, kako je ustvrdio K. Popper, ne moemo podvri opovrgavanju ili falsifikaciji /K. R. Popper, Unended Quest, Open Court Publishing Co., LaSalle, III., 1976; izvrsnu kritiku analizu tog Popperovog stajalita uinio je B. Halstead, Popper: good philosophy, bad science?, New Scientist, 87, 215-217 (17 July 1980)/. Doista, ako se ulomci evolucijske zagonetke uzimaju jedan po jedan, kao niz injenica koje idu jedna za drugom, svaka ostaje samo dio pretpostavljenog objanjenja. Darwin je, meutim, namjerno prikupljao razne obavijesti za velike prirodne skupine razliitih organizama, kao to su vrste, geografske rase i druge taksonomske cjeline, radi istovremenog usporeivanja na nekoj odreenoj razini organizacije. Raunajui na neogranienost varijacije, injenicu nasljednosti i na djelovanje prirodnog odabira, dokazao je kako je mogue utvrditi trendove unutar ponaanja, biogeografskih oblija i morfologije organizama. Takve pak usporebe omoguuju predvianja o jo neprouenim pojavnostima. Primjerice, koji je odnos izmeu stupnja spolnog dvooblija i potrebnog omjera razlinosti u spolova (npr. koliko treba plodnih enki na jednog mujaka, koji su omjeri u veliini tijela), pri emu je mogue iz spoznatih naela zakljuiti na odreene pojavnosti koje moemo oekivati i u skupina koje nismo jo prouili. /usp. T. H. Clutton-Brock,

5

P. H. Harvey, and B. Rudder, Sexual dimorphism, socioeconomic sex ratio and body weight in primates, Nature, 269, 797-800 (1977)/. Metoda koju je Darwin upotrijebio, a usavrili mnogi kasniji evolucijski biolozi i filozofi, omoguuje provjerljiva predvianja kao i u fizikalnim znanostima i nije tono da je po srijedi samo skup opisa. Predvianja koja su tu mogua ipak se razlikuju od onih u klasinoj fizici. Tamo su ona deterministina a ovdje, u evolucijskoj biologiji, slino kao u ekologiji i u populacijskoj genetici, ona su samo probabilna.

(2) Darwinov jezik i stajalita koja zastupa Kad ovjek ita dananje znanstvenike sociologe i sociobiologe koji piu o evoluciji ili o ponaanju ovjeka, pa usporedi njihov stil s Darwinovim, vrlo je iznenaen ivahnou i jasnoom Darwinove reenice, ali jo vie mnogim antropomorfizmima i ukljunom teleololokom misli koja je tu prisutna. Ghiselin je, meutim, nakon potanke ralambe Darwinovih tekstova primijetio kako je golema razlika izmeu metaforike uporabe antropomorfnih izraza i stvarno postavljenih tvrdnji /M.T. Ghiselin, The Triumph of the Darwinian Method, University of California Press, Berkley, 1969/. Pri tom, dananjeg itatelja moe osobito zasmetati kako Darwin kojiput govori o ljudskim rasama i o razlici u sposobnostima prema spolu. to se rasa tie, on jasno misli da je vrhunac civilizacije Englez viktorijanskog doba, kako se ponekad pisalo Homo britannicus. ini se da je darwin trajno ostao pod tekim dojmom iskustva koje je imao pri susretu s Indijancima iz Ognjene zemlje za vrijeme puta oko svijeta. Koliko su putnici s Beaglea vidjeli, ti ljudi nisu imali nikakve religije, nisu se uope brinuli o svojoj kosi i svojoj gruboj odjei, nisu imali nikakvih moralnih pravila, a im bi u njih nastupila glad, pojeli bi i svoje starice. Darwin je, meutim, opazio da se takvi ljudi nakon nekog vremena u Engleskoj civiliziraju, da su sposobni za poboljanje to mu se inilo kao potvrda puta kojim je prolo ovjeanstvo (princip rekapitulacije). to se tie Darwinova stava oko jednakih ili nejednakih duevnih sposobnosti obaju spolova, razlike u duevnim sposobnostima dvaju spolova, kako on to kae, on samo izrie uvrijeeno miljenje svog vremena uz poneto nejasan stav da bi ena mogla dostii mukarca ako odr

Search related