Ciljevi Serijata

biblioteka posebna izdanja

AH

MED

ER

-REJ

SUN

I C

ILJE

VI

ER

IJA

TA

AHMED ER-REJSUNIbiblioteka posebna izdanja

ISBN 978-9958-23-246-6 tampano u bosni i hercegovini TARIKDESIGN 2010.

IZDAVAKI CENTAR RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH

Dr. Ahmed er-Rejsuni je jedan od najistaknutijih savremenih marokanskih alima i fekiha. Posebnu panju u svojim naunim radovima posvetio je istraivanju mekasida, ciljeva erijata. Najznaajnije njegovo djelo koje tretira problematiku ciljeva erijata svakako je njegova doktorska disertacija pod naslovom Ciljevi erijata E-atibijeva teorija.

Elaborirajui i analizirajui sjajno E-atibijevo djelo El-Muva-fekat, ova studija je nainila vaan iskorak na planu rekonstruk-cije islamske ciljne jurisprudencije. Autor je briljivo radio na elaboraciji E-atibijeve metodologije islamskog prava, posebno njegovog induktivnog metoda, ukazujui na njegovu vrijednost i veliku potrebu za njim. Vaan dio ovog djela jeste iscrpna studi-ja o razlonosti erijata i obrazlaganju njegovih normi. Najva-niji zakljuak jeste naglaavanje neophodnosti razumijevanja Tekstova u svjetlu njihovih ciljeva primjenom metoda ciljnog tumaenja njihovih uenja i propisa.

Ova nam knjiga, takoer, ukazuje na vanost oslanjanja na uni-verzalne erijatske principe i njihovu odluujuu ulogu u proce-su razumijevanja i tumaenja pojedinanih dokaza. Univerzalni principi i ope intencije erijata predstavljaju neupitne osnove za bilo koji idtihad i bilo koje islamsko miljenje.

DR. AHMED ER-REJSUNI

CILJEVI ERIJATAE-ATIBIJEVA TEORIJA

biblioteka posebna izdanja

Sarajevo, 1432. po H. / 2011. godine

Izdavai: El-KalEm izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH www.elkalem.com CNS Centar za napredne studijewww.cns.ba

Za izdavae: Selim Jarko Ahmet Alibai

Urednik: Munir MujiTehniki urednik: Nurko KaramanLektor: Tarik JakuboviDizajn: Tarik Jesenkovi

tampa: ARKA PressTira: 1.700

Sarajevo, 1432. po H./2011. godine

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 28-74

Er-REJSUNI, Ahmed Ciljevi erijata : e-atibijeva teorija / Ahmed Er-Rejsuni ; s arapskog preveo Enes Ljevakovi. - Sarajevo : El-Kalem : Centar za napredne studije, CNS, 2009. - 420 str. ; 20 cm

Izv.stv. nasl. na arap pismu. - Bibliografija: str. 408-416

ISBN 978-9958-23-246-6COBISS.BH-ID 17644806

Dr. Ahmed er-Rejsuni

cILJEvI ERIJATAE-ATIBIJEVA TEORIJA

S arapskog preveo Enes Ljevakovi

AHMED ER-REJSUNI

CILJEVI ERIJATA

e-ATIBIJEVA TEORIJAS arapskog preveo Enes Ljevakovi

Sarajevo, 1432. po H. / 2011. godine

Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT)

INTERNATIONAL INSTITuTE Of ISLAMIC THOugHTHerndon, Virginia & London

BESPLATAN PRIMJERAK

5CILJEVI ERIJATA E-ATIBIJEVA TEORIJA

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Predgovor Instituta

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam naemu prvaku Muhammedu, Peatu Boijih poslanika, Njego-voj porodici, ashabima i onima koji ga slijede i po njegovoj uputi se ravnaju do Sudnjega dana.

Od asa kada su osjetili da je, nakon prve generacije, nastao jaz izmeu uenja, propisa i principa islama i stvarnosti musli-mana, muslimanski uenjaci ulau kontinuirani napor u cilju spajanja razdvojenog, premoavanja rascjepa i ponovnog uspo-stavljanja vrste veze izmeu islama i muslimana, one veze koja je uinila da muslimani prve generacije budu ivi mushafi koji se kreu po zemlji, s etikom, ponaanjem i komuniciranjem uteme-ljenim Kuranom.

Najvanije i najefikasnije ulemi dostupno sredstvo za ostvare-nje tog cilja bilo je objanjenje razloga propisa, ciljeva islama i e-rijata; razjasnili su da svaki propis islama ima svoju funkciju i cilj, uoljivi ili skriveni razlog, intenciju i svrhu koja se eli realizirati, a sve radi postizanja dobrobiti ili otklanjanja tete od ovjeka.

Takoer, objasnili su da su ove intencije, mudrosti, ciljevi i razlozi katkada sadrani u samim tekstovima Kurana i sunneta, dok ih u nekim sluajevima uenjaci otkrivaju putem sveobuhvat-nog i temeljito provedenog idtihada u razumijevanju Kurana, sunneta i ostalih, na njima utemeljenih, normativnih izvora. Re-zultat tog idtihada jeste otkrivanje, definiranje i primjena za-

6Dr. Ahmed er-Rejsuni

konskog razloga, kako bi se razjasnilo koje se koristi ostvaruju a koje tete otklanjaju svakom pojedinanom normom.

Ulema je, takoer, definirala metode kojima se otkrivaju ciljevi, razumijevaju koristi i definiraju razlozi normi. Sve to su teoretiari islamskog prava (usulijjun) istraivali u okviru nauke usuli-fikha u poglavljima o analogiji (kijas) ili opem interesu (istislah). Neki aspekti intencione jurisprudencije (el-fikhu-l-me-kasidijj) istraivani su u studijama koje su se bavile razjanjenjem tajni i mudrosti erijata openito.1 Intencionom jurisprudenci-jom bavili su se i uenjaci kelama, ali je njihovo bavljenje imalo uglavnom negativne posljedice.2

Meunarodni institut za islamsku misao osnovan je s ciljem da radi na dva osnovna pravca: prvi je reforma metodologije miljenja i redefinisanje i uoblienje prioriteta muslimanskog uma. Drugi pravac je rekonstrukcija islamskog kulturnog siste-ma i prezentiranje islamskog vienja savremenih humanistikih i drutvenih spoznaja.

Jedno od najvanijih sredstava realizacije prvog cilja, reforme metodologije miljenja kod muslimana, jeste poticaj musliman-skog uma da se umjesto partikularnim bavi univerzalnim pita-njima, da se ne ograniava na vanjske oblike i forme, ve da se okrene ka sutini i smislu, da ostavi imitiranje i slijeenje a da se usmjeri kreativnosti i originalnosti, te da umjesto totalne preoku-pacije sredstvima sama sredstva upotrijebi radi ostvarenja inten-cija i ciljeva. eljenu animirajuu svijest o ovim velikim ciljevima mogue je ostvariti samo kontinuiranim znanstvenim naporima na razjanjavanju svih njihovih raznolikih aspekata i dimenzija.

Kada smo objavili prvu knjigu u ediciji Problemi islamske misli, koja nosi naslov Autoritativnost sunneta, iji je autor na

1 Poput djela Ihjau ulumiddin i sl.2 Mogue je razmotriti neke od ovih posljedica u naem kratkom radu pod

naslovom Razlonost erijatskih normi i stav hanbelija o tome, objavljenom u asopisu El-Buhusu-l-ilmijje, koji izlazi u Rijadu.


ejh rahmetli Abdulgani Abdulhalik, u naem predgovoru ovoj knjizi rekli smo sljedee: Institut se nada nakon publiciranja ovog izuzetnog djela koje predstavlja posljednju rije, nepobitan argument i nauni izvor bez premca u oblasti autoritativnosti sunneta da e se ulema i istraivai okrenuti, s istom znan-stvenom dubinom i preciznou, drugom vanom problemu sunneta, problemu njegovog razumijevanja, izuavanja i trae-nja rjeenja, zakona, ivotnih uputa te drutvenih modela koji e realizirati ciljeve islama i podariti ummetu svijetlu viziju koja e odagnati sumnju, nemo i neodlunost.3

Takoer, kada je Institut objavio prvu studiju u ediciji Na-une studije pod naslovom Metodologija islamskog prava metodologija istraivanja i spoznaje, u njoj se veoma insistiralo na panji koju treba posvetiti spoznaji ciljeva (mekasid) erija-ta, razvijanju njihovih izuavanja i radu na utvrivanju njihovih pravila i kriterija.4

Djelo koje danas publiciramo u okviru nae nove edicije Izbor univerzitetskih disertacija, pod naslovom E-atibijeva teorija ciljeva erijata, iji je autor profesor Ahmed er-Rejsuni, predstavlja vaan, poetni iskorak kojem smo se nadali i kojeg smo oekivali i postavlja kamen temeljac u izgradnji savremene islamske intencione misli.

U pogledu metodologije izuavanja i razumijevanja Kurana i sunneta i traganja za uputom u njima, ova studija nam nudi izu-zetan primjer u ovoj oblasti u linosti imama Ebu Ishaka e-a-tibija (umro 790. h.), koji je u ovom vremenu postao, kako kae ejh Mustafa ez-Zerka, bljetava zvijezda koja osvjetljava put u istraivanjima osnova i ciljeva erijata, autoritativno ukazujui na stazu kojom treba ii u ovoj oblasti.5

3 Vidi: Huddijjetu-s-sunna, str. 18, I, 1407./1986.4 Vidi: Usulu-l-fikhi-l-islamijj menhedu-l-bahs ve marifah, str. 24.5 Vidi: Predgovor djelu Fetve Imama E-atibija profesora Muhammeda Ebu al-

Edfana, str. 8. Tekst njegovog govora e doi negdje pri kraju ove knjige.

8Dr. Ahmed er-Rejsuni

Neemo pretjerati ako kaemo da je najvanije od onoga to nam je ponudio E-atibi, i po emu je postao izuzetan i jedin-stven, metodologija pravilnog i uravnoteenog razumijevanja Kurana i sunneta. Njegova stvaralaka originalnost u oblasti ci-ljeva erijata bila je, ustvari, plod te metodologije. E-atibi je bio u potpunosti svjestan vanosti i naune vrijednosti svoje me-todologije. Poevi od samog uvoda u svoje djelo El-Muvafekat, on nam skree panju na svoju koherentnu induktivnu metodu utemeljenu na razumijevanju Kurana i sunneta, pa kae: I ot-kada se otkrie skrivene tajne i Plemeniti Allah pomoe i uputi koliko je htio, nisam prestajao biljeiti njihove proplamsaje, hva-tati detalje i cjeline, navoditi dokaze iz izvora normi, objanjava-jui detaljno, a ne sumarno, oslanjajui se na potpunu indukciju, a ne ograniavajui se na pojedinane primjere, pojanjavajui tradicionalne izvore racionalnim kategorijama, koliko je to bilo mogue, u cilju razjanjenja mekasida Kurana i sunneta.6

Cijenjeni autor je briljivo radio na elaboraciji ovog induk-tivnog metoda kod E-atibija, ukazujui na njegovu vrijednost i veliku potrebu za tim metodom. Vaan dio ovog djela, koji slui metodologiji razumijevanja Kurana i sunneta, jeste iscrpna stu-dija o razlonosti erijata i obrazlaganju njegovih normi. Naj-vaniji zakljuak tog istraivanja, koji je formulisao sam autor, branei njegovu ispravnost, jeste neophodnost razumijevanja Svetih tekstova u svjetlu njihovih ciljeva primjenom metoda in-tencionog tumaenja njihovih uenja i propisa.

Ova nam knjiga, takoer, ukazuje na vanost oslanjanja na univerzalne erijatske principe i njihovu odluujuu ulogu u pro-cesu razumijevanja i tumaenja pojedinanih dokaza. To je jedan vid tumaenja nejasnog jasnim i pojedinanog opim. Univerzalni principi i ope intencije erijata predstavljaju neupitne osnove za bilo koji idtihad i bilo koje islamsko miljenje. Neophodno je rea-firmisati njihovu poziciju, postaviti ih na prvo mjesto i sve drugo na

6 Vidi: Al-Muvafakat, 1/23.


njima graditi. To je nuan korak u preoblikovanju muslimanskog uma, revalorizaciji njegovih mjerila i redoslijeda prioriteta upravo iz razloga to je jedan od najvanijih pokazatelja krize musliman-skog uma poremeaj tih mjerila i prioriteta koje je islam postavio na odgovarajue mjesto. Tokom vremena dolo je do poremeaja u njihovom redoslijedu usljed procesa ubrzavanja ili usporavanja, uveavanja ili umanjivanja, suprotno njihovom stvarnom poloa-ju. Vjerovatno je na to mislio istaknuti ashab Abdullah b. Mesud, r.a., kada je jednom od svojih drugova rekao: Ti ivi u vremenu u kojem ima dosta fekiha, a malo uaa Kurana7; ljudi paze na propise Kurana, a u drugom planu je nain izgovora njegovih harfova. Malobrojni su oni koji trae, a mnogobrojni oni koji daju; ljudi oduljuju namaz a skrauju hutbu (govor); pokazuju svoja djela prije svojih prohtjeva.8 Doi e vrijeme kada e meu ljudima biti malo fekiha, a mnogo uaa Kurana; pazit e se na nain izgovora harfova Kurana a zanemarivati njegovi propisi; bit e mnogo onih koji trae, a malo onih koji daju; hutba e im biti duga, a namaz kratak; pokazivat e svoje prohtjeve prije svo-jih djela.9 Na nauni i praktini ivot je izuzetno mnogo optere-en ovim poremeajima i turbulencijama vrijednosti i prioriteta. Povean je broj onih koji samo memoriraju i (re)citiraju, a sma-njen broj mudrih fekiha. Pretjeruje se u filigranskoj preciznosti pisanja i izgovora rijei a zanemaruju znaenja i propisi; vodi se rauna o vanjtinama i formama, a marginaliziraju ciljevi i suti-na; prevladale su partikularne nautrb univerzalnih vrijednosti; umrtvljeni su sunneti, a oivljeni bidati.

7 Tj. malobrojni su oni koji memoriu Tekstove i rade to u ogranienoj mjeri. Meutim mnogo je onih koji prouavaju Tekstove i njihova znaenja. A u vremenu koje e doi bit e obrnuto.

8 Tj. njihova djela imaju prednost u odnosu na njihove prohtjeve. Djela se slijede, a prohtjevi dolaze poslije, suprotno od onih potonjih generacije ija e djela slijediti njihove prohtjeve.

9 Zabiljeio ga je Imami-Malik svojim senedom od Abdullaha b. Mesuda. Vidi: El-Muvetta, Poglavlje o namazu.

10


Ovo je veliki problem koji se postavlja pred uenjake, mislio-ce i poslenike islama, problem preispitivanja redoslijeda priorite-ta, rekonstrukcije sistema kriterija i vrijednosti i njihovo postav-ljanje na odgovarajue mjesto.

Kada je rije o drugom procesu u koji pozivamo i oekujemo da mu se posveti duna panja, procesu istraivanja intencija e-rijata i uspostavljanja metoda i pravila koji e regulirati taj pro-ces, ovo djelo se smatra pionirskim u toj oblasti. Ono je uinilo, prema naemu miljenju, osnovni iskorak, savladavi strahovite i opasne prepreke i tekoe. Smatramo da je u tome imalo mnogo uspjeha. Ono nudi cjelovitu studiju o teoriji ciljeva u njezinim razliitim aspektima. Takoer, nudi suptilnu studiju o intenci-onoj misli uitelja intencionista Ebu Ishaka e-atibija, a uz to i vanu studiju o samome E-atibiju u kojoj ima mnogo novih i korisnih podataka o ivotu, misli i metodologiji ovog imama.

U pogledu naela i kriterija koji reguliraju mekasid erijata, autor je uradio krajnje vanu i korisnu stvar. On je pretresao E-atibijeva djela El-Muvafekat i El-Itisam izdvajajui iz njih sku-pocjeno blago u obliku intencionih naela, kao to je, s druge strane, ukazao na najvanije metode pomou kojih se dolazi do spoznaje ciljeva Zakonodavca, od kojih je apsolutno najvaniji induktivni metod (istikra), E-atibijev zatitni znak i bitna od-lika njegove metodologije.10

Takoer, ova studija je uinila vaan korak u okviru projekta koritenja mekasida erijata i preciziranja naina tog koritenja, to je elaborirano u poglavlju O mekasidu i idtihadu. To je, kako je istakao autor, najvaniji plod koji se oekuje od sveukupnog

10 Ove metode i naine mogue je proanalizirati u uobiajenim mjestima u usulskim knjigama te u djelima El-Muvafekat, 2/303 i dalje, Mekasidu--eriah Ibn Aura, str. 19, zatim u radu pod naslovom Mesalik li-l-kef an mekasid el-eriah bejne E-atibi ve Ibn Aur, Medellah el-Ulum al-islamijjah, Damiah el-Amir Abdulkadir al-Dezairijja, dr. Abdulmedid el-Neddar, El-Ehdaf el-ammeh li-e-eriah el-islamijjah, dr. Jusuf el-Alim; djelo je u rukopisu i priprema se za publikaciju u Institutu.

11

CILJEVI ERIJATA E-ATIBIJEVA TEORIJA

bavljenja problematikom mekasida i od bilo kojeg istraivanja u ovoj oblasti.

Mi smo u najveoj potrebi za intencionim idtihadom i in-tencionom jurisprudencijom (fikhu-l-mekasid). To je fikh koji je Ibnu-l-Kajjim opisao kao ivi fikh koji ulazi u srca bez najave. U poglavlju pod naslovom Uvaavanje namjera i nakana u rijeima on citira iz poznate hadiske zbirke Musannefu Veki da je Omer presudio na tom tragu u sluaju ene koja je rekla muu: Zovni me nekim imenom! Zovnuo ju je imenom Tajjiba (Dobra). Ne tim imenom ree mu ona. A kako da te zovnem? upita je. Zovni me Neudata Rasputenica odgovori mu ona. Dobro, ti si Neudata Rasputenica, ree joj. Kada je dola Omeru b. Hattabu da presudi o tom sluaju, izjavila je da ju je mu otpustio. Potom je doao i njen mu i ispriao ta se ustvari desilo. Omer ju je tako naruio da ju je zaboljela glava, a onda je rekao njenom muu: Uzmi je za ruku i vodi je kui! To je ivi fikh koji ulazi u srca bez najave. Ranije je spomenut sluaj ovjeka koji je, naavi svoju ja-halicu, silno obradovan i uzbuen, rekao: Boe, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar. Nije time poinio blasfemiju, iako je izrekao blasfemine rijei, zato to mu to nije bila namjera.11

Namjera Zakonodavca i mekasid Zakonodavca bili su ono za im su tragali asni prethodnici i dubokoumna ulema. Nisu bili taoci rijei kada bi im se iza njih razotkrila mudrost i nakana. italac e nai mnogobrojne primjere ovog ivog fikha u razliitim poglavljima ove knjige; nai e ih zajedno sa naeli-ma i kriterijima, posebno u njenom posljednjem poglavlju.

Kasnije je nastupilo vrijeme u kojem je na fikh, u svom veem dijelu, bio blie mrtvilu i nemoi negoli ivotu i djelotvornosti. To je zato to je zanemario, izmeu ostalog, duh i ciljeve erijata. Obrazlaui uzroke dekadencije i zaostalosti fikha, istaknuti tuni-anski alim ejh Muhammed et-Tahir b. Aur je meu njima spo-

11 Vidi: Ilamu-l-muvekkiin, 3/63.

12


menuo i zanemarivanje mekasida erijata u njegovim propisima, da bi nakon toga rekao: Zanemarivanje mekasida je uzrokovalo veliku krutost fekiha i dovelo do destrukcije korisnih propisa. Naj-nesretniji rezultat tog stanja bila je pojava tzv. pravnih doskoica (hijel) u koje su fekihi, manje-vie, bili duboko zaglibili.12

Otuda je oivljavanje intencione jurisprudencije (fikhu-l-me-kasid) nuan korak u procesu obnove fikha i snaenja njegove uloge i pozicije. Veliki uenjak prof. Allal el-Fasi kae: U ge-neraciji fekiha obnovitelja imamo garanciju da e islamska ju-risprudencija doplivati do obale spasa, usko vezana za mekasid erijata i njegove dokaze, i da e biti primjenjivana u musliman-skim sudovima i dravama13

Islamsko pravo koje zagovaramo, na ijoj obnovi, jaanju, proienju i revitalizaciji radimo, veui ga za mekasid i princi-pe erijata, najbolja je garancija iznalaenja erijatskih regula za savremeni islamski ivot. To je tako zato to je islamsko pravo, sa svojom sveobuhvatnou koju nita ne ograniava, sa svojim izvorima i naelima iji islamijjet nita nije natrunilo, najislam-skija od svih islamskih nauka i najudaljenija od bilo kojeg stra-nog utjecaja.14 Na ovu vanu primjedbu ukazao je prof. Allal el-Fasi potvrujui je vie puta u svojoj knjizi Difaun ani--eria.15 Moda se i sloimo sa tvrdnjom da je dolo do prodora stranog utjecaja u neke vane islamske nauke u razliitom obimu kao u nekim segmentima ilmi-kelama, koji su bili pod uplivom gr-kih utjecaja, te u nekim dijelovima tesavvufa. Takoer, neke ue-njake usuli-fikha privukla je grka logika, pa su je, oduevljeni njome, pokuali pomijeati sa naukom usuli-fikha do te mjere

12 Vidi: Elejse-s-subhu bikarib, str. 200.13 Vidi: Mekasid e-eriah el-islamijjah ve mekarimuha, str. 161.14 U toj istoti od stranih utjecaja pridruuje mu se nauka o hadisu koja je takoer

ista islamska nauka, ali ona ima ogranienu ulogu i nadlenost. Njegova metodologija je sadrana u metodologiji fikha i usula.

15 Vidi: str. 69, 70, 71, 149.

13


da je ak imam El-Gazali smatrao da se ne moe osloniti na zna-nje onoga koji ne poznaje dobro logiku.16 Tefsir je bio pogodan prostor za irenje raznovrsnih miljenja i sektakih stavova, od israilijata pa do filozofije, ije je poznavanje Ibn Rud smatrao neophodnim za razumijevanje ciljeva Kurana.17

Meutim istie Allal el-Fasi ne moe nai nijedan trag utjecaja stranih pravnih kola u islamskom pravu, kako u oblasti obreda (ibadat) tako i u oblasti graanskopravnih odnosa kao i u drugim oblastima erijata.18 Ukoliko elimo sutinsku rekonstrukciju islamske misli, nema nam druge nego da izua-vamo islamsko pravo i radimo na njegovoj praktinoj primjeni u naim sudovima i drutvenim odnosima19 Gradimo intencio-nu jurisprudenciju kako bismo potvrdili svoj identitet, izgradili svoju autentinu suvremenost, reafirmisali svoju ulogu i podigli temelje vlastitog civilizacijskog bitka u duhu uputa naega fikha.

Institut e, ako Bog da, nastaviti publicirati ozbiljne studije koje imaju za cilj oblikovanje elemenata potrebnih za izgradnju novog muslimanskog uma kadrog da odgovori na izazove, pre-brodi prepreke i dovede, ako Bog da, do renesanse ummeta. In-stitut apelira na istraivae, profesore i studente postdiplomskih studija da svoje studije usmjere u pravcu koji e ih, ako Bog da, uiniti pokretaem intelektualne, kulturne i civilizacijske izgrad-nje ummeta. Sretni smo da iza ove slijedi izuzetna serija ozbiljnih univerzitetskih disertacija, molei Uzvienog i Svemogueg da pomognu ummetu da se vrati na Pravu stazu, da nagradi njihove autore i pomogne itaocima da se njima okoriste. Naa posljed-nja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Taha Dabir el-Alvani.

16 Vidi: Al-Mustasfa, 1/10.17 Vidi: Fasl al-makal fima bayn al-ariah va al-hikma min al-ittisal.18 Vidi: Difa an al-ariah, str. 70.19 Vidi: Isto, str. 71.

15


Uvod

O znaenju pojmova mekasid i teorija mekasida

Ciljevi Zakonodavca, mekasidi erijata, erijatske intencije, sve su ovo izrazi koji se upotrebljavaju u istom znaenju. To je znaenje koje namjeravam definirati i odrediti u ovom uvodu.

Pionir mekasida, Ebu Ishak e-atibi, nije mnogo mario za terminolokim definiranjem erijatskih ciljeva. Vjerovatno je to smatrao posve jasnim. Ta jasnoa postaje jo uvjerljivijom ita-njem poglavlja posveenog mekasidu u njegovom djelu El-Mu-vafekat. Mogue je da ga je od definiranja mekasida odvratilo to to je ovo svoje djelo pisao za ulemu, tavie za one koji su dubo-ko uronuli u nauke erijata. Na to je ukazao eksplicitno svojim rijeima: Nije doputeno itaocu ove knjige da je ozbiljnije prouava i koristi se njenim sadrajem sve dok ne bude pun zna-nja o osnovama i ograncima erijata, njegovim tradicijskim i racionalnim aspektima, neoptereen oponaanjem (taklid) i me-zhebskim fanatizmom.20

Onaj koji je na tom nivou, nema potrebe da mu se nudi defi-nicija mekasida erijata, posebno kada se uzme u obzir injenica da je upotreba ovog termina bila rairena nekoliko stoljea prije E-atibija.

Takoer, nisam naiao na definiciju kod teoretiara islam-skog prava niti kod druge uleme koji su ranije spominjali ovaj termin.

20 Vidi: El-Muvafakat, 1/87.

16


Meutim, kod nekih savremenih uenjaka naiao sam na pokuaje definicije mekasida erijata. Mislim prije svega na ista-knutog tunianskog alima ejha Muhammeda et-Tahira b. Aura i velikog marokanskog alima prof. Allala el-Fasija, neka im se Uzvieni smiluje.

ejh Ibn Aur je ope ciljeve erijata definirao na sljedei nain: Opi ciljevi erijata jesu ona znaenja i svrhe koje je Za-konodavac imao u vidu u svim propisima ili makar u njihovom veem dijelu, tako da se njihovo uvaavanje ne ograniava na neku posebnu vrstu erijatskih normi. Tu spadaju: karakteristike erijata, opi cilj i znaenja koja se uvijek uvaavaju u zakonima. Takoer, tu spadaju i znaenja koja se uvaavaju u mnogim, ali ne i u svim vrstama normi.21

Od opih ciljeva spomenuo je i pojasnio sljedee: ouvanje poretka, pribavljanje koristi i otklanjanje tete, uspostavljanje jednakosti meu ljudima, potovanje, podravanje i praktina primjena erijata, osiguranje jake, ponosne i sigurne pozicije ummeta

U drugom dijelu svoje knjige, autor se osvrnuo na posebne ciljeve, mislei na: modalitete realizacije korisnih ciljeva ljudi, ili zatite njihovih opih interesa u specifinim postupcima Tu spada svaki uvaeni cilj u propisima koji se odnose na postupke ljudi, poput: cilja osiguranja u ugovoru o zalogu, uspostavljanje sistema domainstva i porodice u ugovoru o braku, otklanjanje trajne tete u legalizaciji razvoda braka.22

Profesor Allal el-Fasi je rezimirao ope i posebne ciljeve eri-jata u jasnoj i saetoj definiciji u kojoj kae: Pod pojmom ciljevi erijata misli se na njegove krajnje ciljeve i tajne koje je Zakono-davac pohranio u svakoj njegovoj normi.23 Prvim dijelom defi-

21 Vidi: Mekasid e-ariah el-islamijjah, str. 50.22 Vidi: Isto, 154.23 Vidi: Mekasidu--eria ve mekarimuha, str. 3.

17


nicije njegovih krajnjih ciljeva ukazuje na ope ciljeve, dok se drugi dio definicije odnosi na posebne ili parcijalne ciljeve.

Ne tako daleko od onoga to je rekao Ibn Aur o mekasidu erijata, Allal el-Fasi utvruje da je opi cilj erijata civilizira-nje zemlje, ouvanje sistema koegzistiranja na njoj i osiguranje kontinuiteta blagostanja dobrim ponaanjem njenih stanovnika i izvravanjem obaveza kojima su zadueni kao to su: pravda, potenje, ouvanje razuma, ispravna praksa, kultiviranje zemlje i iskoritavanje njenih resursa na dobrobit svih.24

Nakon citiranja grupe ajeta koji sadre i ukazuju na ciljeve Boanskih zakona, on kae: Ovi kuranski ajeti u svojoj ukupno-sti jasno ukazuju da je cilj poslanja vjerovjesnika i poslanika i objave Zakona upuivanje ljudi ka onome to e im donijeti do-bro i pomoi da izvre obavezu koja im je propisana.25

Na osnovu ovih definicija i pojanjenja ciljeva erijata koje su dali Ibn Aur i Allal el-Fasi26 i na temelju razliitih upotreba i razjanjenja uenjaka koji su pisali o temi mekasida, moe se dati sljedea definicija ovog pojma: mekasid erijata jesu ciljevi radi ije realizacije je objavljen erijat, a za dobrobit ljudi.

Ti ciljevi se mogu podijeliti u tri kategorije:1. opi ciljevi: to su oni ciljevi koje erijat titi i namjera-

va ih realizirati u svim zakonodavnim oblastima, ili u vie njih,

24 Vidi: isto, 41-42.25 Vidi: isto, 43.26 udno je da su dr. Vehbe ez-Zuhajli i dr. Omer al-Didi doslovno preuzeli

definicije Ibn Aura i Allala al-Fasija, a da nisu niim ukazali na to. Prvi je kombinirao svoju definiciju od elemenata obje spomenute definicije, pa je to sloio u slijedeu definiciju: Mekasid erijata jesu ona znaenja i ciljevi koji su uvaeni u erijatu u svim ili veini njegovih propisa. Ili: Krajnji cilj erijata i tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakoj njegovoj normi. Drugi se zadovoljio definicijom Allala al-Fasija, rekavi: Pod pojmom mekasidi erijata misli se na njegov krajnji cilj i tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakoj njegovoj normi. Ez-Zuhajli, Edilletu-l-fikhi-l-islamijji, 2/1017, El-Didi, Et-Teriu-l-islamijju, usuluhu ve mekasiduhu, str. 242.

18


kao to se vidi u ranije spomenutim primjerima kod Ibn Aura i Allala el-Fasija, i, kao to emo uskoro vidjeti, kod teoretiara islamskog prava. Na ovu kategoriju ciljeva uglavnom misle svi oni koji govore o ciljevima erijata. Oigledno je da su neki od njih openitiji od drugih. to je cilj openitiji, utoliko je i vaniji. Drugim rijeima, ciljevi koji se tite u svim oblastima erijata openitiji su i vaniji od onih koji se tite u samo nekim njego-vim oblastima, makar one bile i mnogobrojne. Isti je sluaj sa sljedee dvije kategorije ciljeva;

2. posebni ciljevi: ovdje mislim na ciljeve koje erijat kani realizirati u odreenoj oblasti, ili u vie srodnih zakonodavnih oblasti. ejh Ibn Aur jedan je od onih uenjaka koji su posvetili najveu panju ovoj kategoriji ciljeva. U svome radu obradio je:

- ciljeve erijata u porodinom pravu,- ciljeve erijata u imovinskim transakcijama, - ciljeve erijata u poslovima vezanim za rad i radnike,- ciljeve erijata u sudstvu i svjedoenju,- ciljeve erijata u dobroinim poslovima,- ciljeve erijata u kaznenom pravu; 3. pojedinani ciljevi: to su oni ciljevi koje Zakonodavac na-

mjerava u svakoj pojedinanoj erijatskoj normi, poput: obave-ze, zabrane, preporuke, odvraanja, dozvole, uvjeta, uzroka Na njih je ukazao Allal el-Fasi svojim rijeima: tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakom njegovom propisu. Takoer, na njih se mogu primijeniti primjeri koje je spomenuo ejh Ibn Aur, poput tvrdnje da je cilj ugovora o zalogu osiguranje ugovo-ra, ugovora o braku uspostava i uvrenje institucije porodice, a uzakonjenja repudijacije okonanje permanentne tete.

O ovoj kategoriji ciljeva najvie vode rauna juristi fekihi, zato to je njihova ua specijalnost bavljenje finesama i podrob-nim propisima erijata. esto emo uoiti kako preciziraju ili

19


naznaavaju ove partikularne ciljeve u svojim deriviranjima i idtihadu, upotrebljavajui pri tom, ponekad, razliite pojmove, poput: mudrost (el-hikma), zakonski razlog (el-illa), smisao (el-mana) i dr.

Stoga u se malo zadrati radi pojanjenja veze ovih pojmova sa ukazivanjem na ciljeve erijata (mekasidu--eria).

Mudrost (el-hikma) i razlog (el-illa):Pojam mudrost (el-hikma) upotrebljava se potpuno sino-

nimno znaenju pojma nakana Zakonodavca ili Njegov cilj. Tako se, npr., kae: Njegov cilj u ovome je to, ili: Njegova mudrost je ovo, bez diferencije u znaenju, mada juristi vie koriste pojam mudrost nego pojam cilj (el-maksad). Primjer toga jesu rijei Ibn Ferhuna kojima precizira ciljeve u sudstvu: Njegova mu-drost svrha (hikmet) jeste otklanjanje meusobnog sukoblja-vanja, spreavanje napadanja, eliminacija nepravde, pomaganje ugroenog, presijecanje svaa, nareivanje dobra i zabranjivanje zla. Tako je rekao Ibn Rud i drugi.27

Kada juristi, ili neka druga ulema, spomenu mudrost (el-hi-kma), kao da su spomenuli cilj Zakonodavca (maksudu--ari). Zato je El-Venerisi rekao: mudrost (el-hikma) u terminologi-ji tumaa zakona jeste cilj potvrivanja ili negiranja norme, kao, npr., tekoa zbog koje je propisano skraivanje namaza i dopu-tenost prekidanja posta uz ramazan.28

ini se na prvi pogled da ove rijei kriju stanovitu nedoumi-cu. Naime, postavlja se pitanje da li je tekoa svrha i cilj? Od-govor na njega je da u ovom govoru postoji dio koji je isputen. Njegova nakana je rei da je otklanjanje tekoe od putnika cilj norme i njena mudrost. Na ovo je upozorio hanefijski teoretiar prava emsuddin el-Fenari kazavi: Tvrdnja u vezi s olakicama

27 Tabsiretu-l-hukkam fi usuli-l-akdija ve menahidu-l-ahkam, 1/8.28 El-Mijar, 1/349.

20


na putovanju da je njihov uzrok putovanje, a mudrost tekoa, i slini sluajevi, alegorijske je naravi. Njen pravi smisao jeste da je motivirajua mudrost otklanjanje tekoe koju uzrokuje puto-vanje.29

ejh Bedran Ebu-l-Ajnejni Bedran potvruje podudarnost znaenja pojmova cilj norme i mudrost norme u terminolo-giji jurista i drugih. On kae: Izrazita veina jurista smatraju da jedina svrha normi koje je Allah propisao jeste da osigura ljudima korist ili otkloni od njih tetu. Stoga, taj interes jeste ono to se namjeravalo osigurati donoenjem norme i to se zove mudrost (el-hikma).30 Potom dalje kae: to se tie mudrosti norme (hi-kmetu-l-hukm), ona, zajedno sa dobrobiti koju je Zakonodavac namjeravao osigurati propisivanjem norme, predstavlja motiv za njeno donoenje.31

Dr. Abdulaziz er-Rebia je, prouavajui upotrebu pojma mudrost (el-hikma) kod teoretiara islamskog prava, zakljuio da se ovaj pojam upotrebljava u dva znaenja:

Prvo znaenje: ciljana svrha propisa, tj. interes koji je Zako-nodavac elio ostvariti ili dopuniti propisivanjem norme, ili teta koju je elio otkloniti ili umanjiti donoenjem propisa32

Drugo znaenje: Odgovarajui razlog norme koji zahtijeva njeno donoenje, kao, npr., tekoa33

Ako se paljivo razmotri, moe se rei da se ovo drugo zna-enje vraa prvom. To je zapravo upotreba u prenesenom znae-nju, kao to je na to upozorio El-Fenari u svojim gore navedenim rijeima. Ovo e potvrditi i pojanjenje koje slijedi o upotrebi termina razlog (el-illa).

29 Fusulu-l-bedai fi usuli--erai, preneseno iz: dr. Abdulaziz er-Rebia, Es-Sebeb inde-l-usulijjin, 2/22.

30 Edilletu-t-terii-l-mutearida ve vuduhu-t-terdih bejneha, 242-243.31 Isto, 242-243.32 Es-Sebeb inde-l-usulijjin, 2/17.33 Isto, 2/18.

21


Zakonski razlog (el-illa) je pojam koji ima viestruku upo-trebu. Koriten je u razliitim znaenjima i o njemu su voene rasprave i polemike: za i protiv. Meutim, nas ovdje prije svega zanima pojam zakonski razlog (el-illa) kojim se izraava cilj Zakonodavca. U tom smislu on je sinonim pojma mudrost (el-hikma). To je zapravo upotreba u njegovom izvornom, su-tinskom znaenju. Kasnije je preovladala njegova upotreba u znaenju uoljivog konstantnog svojstva/stanja za koje se veu erijatski propisi na temelju injenice da je mudrost, koja je stvarni razlog za koji se vee norma i njen cilj, u pravilu vezana za to uoljivo konstantno svojstvo, pomou kojega ljudi mogu lahko spoznati erijatske propise.

U oblasti olakica, primjerice, nema sumnje u to da je ot-klanjanje tekoa i olakavanje ljudima mudrost i cilj, to i jeste sutinski razlog (el-illa) erijatskih olakica. Meutim Zakono-davac ne kae adresatima: Kad god osjetite tekou, primijenite olakicu, ve im je odredio poznata obiljeja i uzroke koje te-oretiari islamskog prava nazivaju uoljiva konstantna stanja (el-ilel), na osnovu kojih primjenjuju olakice, poput: putovanja, bolesti, nemoi, nunosti, prinude Ostali oblici bezbrojnih tekoa, koje Zakonodavac nije naznaio, kao i vrste olakica koje iziskuju, preputeni su procjeni mudtehida, muftija i tu-maa Boijeg zakona.

Takoer, dobar primjer su i istoe u raznim svojim vido-vima, kao to su: abdest, kupanje, ienje zuba, istoa tijela i odijela Nema sumnje da je istoa34 u ivotu ljudi mudrost i cilj, to jeste, zapravo, stvarni razlog propisa o istoi. Meutim Zakonodavac nije rekao ljudima: kad god se oneistite i zaprljate, oistite se, budui da je to stanje za njih teko odredivo. Zato je propise o istoi vezao za uoljive i konstantne uzroke i razloge, koji se ponavljaju u ljudskom ivotu na nain koji je dovoljan za realizaciju cilja, kao to su izlazak neisti iz dva intimna otvo-

34 Pored psihike pripreme za obred (ibadet).

22


ra, stanje nakon intimnog odnosa i ejakulacije, stanje mjesenog pranja, san, petak (dan duma-namaza)

Ova uoljiva, konstantna stanja, ili obiljeja nazivaju se ra-zlozi (el-ilel), a ponekad se koristi termin uzroci (el-esbab), dok je stvarni razlog i sutinski uzrok cilj i mudrost norme, tj. pribavljanje koristi ili otklanjanje tete, ili oboje istovremeno. Meutim Zakonodavac vezuje norme za uoljiva i konstantna obiljeja kako bi se izbjegli razvodnjavanje i anarhija u zako-nima. Obiljeja su obino usko povezana s koristima ili teta-ma koje jesu stvarni razlog zakona, ili, kako se kae u strunoj upotrebi: njihova pretpostavka. E-atibi kae: Zakonodavac je postavio razlog/uzrok namjesto mudrosti radi reguliranja eri-jatskih propisa.35

Dr. Muhammed Mustafa elebi je, istraujui upotrebu ter-mina el-illa kod teoretiara islamskog prava, zakljuio da se ona svodi na tri znaenja. Termin el-illa kae ovaj autor upo-trebljavan je u tri znaenja:

- korist ili teta koje nastaju kao posljedica nekog djela,- pribavljanje koristi ili otklanjanje tete ozakonjenjem pro-

pisa,- uoljivo, konstantno svojstvo/stanje za koje se vee norma

pribavljajui korist ljudima.Ispravno je upotrijebiti termin zakonski razlog (el-illa) u

ova tri sluaja. Meutim kasnije je struka ovaj termin upotre-bljavala samo za svojstva/stanja, iako su tvrdili da je to razlog (el-illa) samo u alegorijskom smislu, budui da su ona klauzula stvarnog zakonskog razloga, dok su za oznaavanje koristi ili te-te nastale kao posljedica djela koristili termin mudrost (el-hik-ma) priznajui da je ona stvarni razlog36

Stoga se E-atibi, koji naginje oivljavanju starih, izvornih

35 El-Muvafekat, 1/254.36 Talilu-l-ahkam, 13.

23


znaenja, opredijelio da definira i upotrijebi pojam el-illa u nje-govom stvarnom, izvornom (terminolokom) znaenju. U tom smislu on kae: Pod pojmom el-illa misli se37 na svrhe i koristi za koje su vezane naredbe ili dozvola, odnosno tete za koje su vezane zabrane. Tekoa38 je razlog doputenosti skraivanja na-maza i nepoenja tokom putovanja39, a samo putovanje je uzrok/osnov/pretpostavka (es-sebeb) doputenosti. U globalu: zakonski razlog (el-illa) je sama korist ili teta ne njihova pretpostavka bila ona uoljiva ili ne, konstantna ili ne. Takoer, kada je ri-je o Poslanikovim, a.s., rijeima: Sudija ne treba suditi u stanju srdbe,40 kaemo: srdba je uzrok (es-sebeb)41, a rasijanost misli koja onemoguuje praenje dokaza je zakonski razlog.42 Treba imati u vidu da se termin uzrok (es-sebeb) katkada upotrebljava za sami razlog zbog njihove povezanosti. Nema mjesta sporenju u terminolokoj upotrebi.43

Ovo to je uradio E-atibi, tumaei zakonski razlog kao normom ciljanu korist ili tetu, uz njegovu podudarnost s pr-vobitnom upotrebom, dolikuje intencionistima. Istraivanje in-tencija ustvari je istraivanje sutinskih razloga koji jesu ciljevi normi, bez obzira da li oni bili uoljivi ili skriveni, konstantni ili ne. Uoljivost i konstantnost su potrebni u procesu pojedinanih analogijskih zakljuivanja i kod predoavanja normi subjektima adresatima.

Na temelju ovog izvornog znaenja termina zakonski ra-zlog (el-illa) nastao je termin obrazlaganje (talil) u svom

37 Tj. kod njega.38 Tj. otklanjanje tekoe, kao to smo vidjeli ranije.39 Prema kasnijoj terminolokoj upotrebi, putovanje je zakonski razlog, dok je

tekoa mudrost propisa. 40 El-Iraki kae: Muttefek alejhi. Autor djela Et-Tejsir kae: Zabiljeila su ga

Peterica. (Preuzeto iz Komentara Abdullaha Deraza, El-Muvafekat, 1/200.)41 To je samo u terminolokom smislu, budui da je stvarni uzrok sami razlog.42 Tj. otklanjanje ove tete je zakonski razlog.43 El-Muvafekat, 1/265.

24


opem znaenju, a to je obrazlaganje erijatskih normi pribav-ljanjem koristi i otklanjanjem teta. Ustvari, kada bismo htjeli pronai jasan sinonim za termin obrazlaganje (talil), koji od-govara tematici ciljeva, daleko od rasprave koja je nekada voe-na u vezi sa pitanjem obrazlaganja44, taj sinonim bi bio termin odreivanje ciljeva (taksid), zato to je obrazlaganje normi u sutini odreivanje njihovih ciljeva. Obrazlaganje je ekvivalent pojmu odreivanje ciljeva.

E-atibi je samo jednom upotrijebio termin odreivanje ciljeva (taksid) iako je to bilo u neto drugaijem kontekstu od ovoga o kojemu mi govorimo. To se desilo na kraju treeg toma djela El-Muvafekat u kontekstu upozorenja zbog preve-like slobode u tumaenju i odreivanju znaenja Allahovog govora iskljuivo na osnovu samog miljenja. Komentatorovo tumaenje Kurana je odreivanje ciljeva govornika, a Kuran je Boiji govor. Tuma svojim tumaenjem kao da kae: ovim go-vorom Bog namjerava ovo. Zato neka dobro razmisli, jer e ga sutra Uzvieni Bog moda pitati: odakle ti ovo od Mene? Stoga mora imati dokaze za ono to kae. Sama mogunost takve in-terpretacije dovoljna mu je da kae: mogue je da je znaenje to i to.45

Ciljevi (el-mekasid) i svrha/smisao (el-meani)46:Termin svrhe, ili svrha u jednini, takoer se esto upo-

trebljava u znaenju ciljeva (el-mekasid), naroito kod jurista. Tako, npr., kau: norma je propisana zbog ove svrhe/smisla/zna-enja, ili: interesna svrha/smisao ove norme je ovo

44 Vidi o tome u Prvom poglavlju 3. dijela. 45 El-Muvafekat, 3/424.46 Pojam el-mana moe se prevesti kao svrha, smisao, znaenje. Nekada u

kontekstu odgovara jedno, nekada drugo, a nekada tree znaenje. Mi smo se opredijelili za prvo rjeenje, tj. svrha, iako nije uvijek adekvatno rjeenje. (Prim. prev.)

25


Maloprije smo vidjeli da je ejh Ibn Aur definirao ciljeve kao: svrhe i mudrosti Oznaavanje ciljeva terminom svr-he (el-meani) esto je kod E-atibija, kao u njegovim rijeima: erijatska djela nisu sama sebi svrha, ve se njima namjeravaju druge stvari, njihove stvarne svrhe, tj. koristi zbog kojih su pro-pisana47

Ovu upotrebu nalazimo i kod El-Gazalija, kao u rijeima: U globalu, razumijevamo kod ashaba da su slijedili svrhe zadovo-ljavajui se u svojoj spoznaji pretenim miljenjem bez uvjetova-nja stepena potpune spoznaje.48

Prije El-Gazalija, ovu upotrebu nalazimo uestalom kod nje-govog uitelja Ebu-l-Mealija el-Duvejnija (Imamu-l-Haremejn), posebno u Poglavlju o dokazivanju u njegovom djelu El-Burhan, mada se moe primijetiti da on upotrebljava termin svrha (el-mana) i svrhe u irem smislu tako da obuhvata otprilike i ono to se danas naziva principima i vrijednostima, kao to se koristi za oznaavanje pojma interesi openito.

Prije svih spomenutih, imam Et-Taberi upotrebljavao je ovaj termin potpuno sinonimno pojmu ciljevi (el-mekasid). Tako, npr., on saima ciljeve zekata u dva osnovna cilja: Smatram ispravnim sljedee: Allah je odredio zekatu dvije svrhe: prva je otklanjanje siromatva kod muslimana, a druga je jaanje isla-ma49 Ovaj tekst e u cijelosti biti naveden, ako Bog da, u po-sljednjem poglavlju ove studije sa pojanjenjem i komentarom.

Na osnovu prezentiranih kao i drugih primjera, izgleda da je upotreba termina svrha i svrhe bila dominantna kod ranijih autora. Potom su se poeli javljati termini: razlog (el-illa), mu-drost (el-hikma), cilj (el-maksud), koji su malo po malo potisnuli prethodni termin i zauzeli njegovo mjesto.

47 Isto, 2/385. Vidi takoer: 3/144-154.48 ifau-l-galil, 195.49 Damiu-l-bejan, 10/113.

26


Ovu konstataciju potvruju rijei Fahrulislama el-Bezdevija koje je dodatno pojasnio komentator njegovog djela Abdulaziz el-Buhari.

Definirajui islamsku pravnu nauku (fikh) i njene vrste, El-Bezdevi kae: Druga vrsta jeste: potpuno znanje o njemu, tj. spoznaja zakonskih tekstova i njihovih svrha/smislova50

Komentator kae: Pod pojmom el-meani misli se na jezika i erijatskopravna znaenja koja se nazivaju zakonski razlozi (el-ilel). Prethodnici nisu koristili termin el-illa ve su koristili ter-min el-mana preuzimajui ga iz Poslanikovih, a.s., rijei: Nije doputeno ubiti muslimana osim u jednom od tri sluaja, tj. ra-zloga na to ukazuje injenica da je upotrijebio imenicu enskog roda ihda i selas bez dodatka slova ha.51

Povodei se za svojim dosljednim literalizmom, Ibn Hazm nije mogao preutjeti to neki koriste termin el-meani za ozna-avanje mudrosti i zakonskih razloga erijatskih propisa. Kao da je u tome vidio neku vrstu pritajenog zaokreta od vanjskih znaenja ka nekom obliku obrazlaganja i prepoznavanja ciljeva erijatskopravnih tekstova. U tome je vidio ruenje temelja lite-ralistikog pravca (zahirizma). Zato se svom svojom poznatom estinom okomio na one koji koriste termin el-meani za ozna-avanje zakonskih razloga (el-ilel): Neki su zakonske razloge nazvali el-meani. To je njihovo veliko zamajavanje i loa zakaka. El-mana je znaenje/pojanjenje rijei, kao, npr., da neko pita ta znai rije haram, pa mu odgovori: to je sve ono to nije do-puteno raditi. Ili: ta znai fard, a ti mu kae: to je sve ono to nije doputeno izostaviti. Ili: ta je to mizan, pa mu odgovori: to je sprava pomou koje se razaznaju mjere teine. To i slino su el-meani (znaenja).52

50 Kefu-l-esrar an Usul Fahri-l-islam el-Bezdevi, 1/12.51 Isto, 1/12.52 Al-Ihkam fi usuli-l-ahkam, 8/101.

27


U svakom sluaju, Ibn Hazm potvruje implicitno ranije spomenutu upotrebu rijei el-mana i el-meani u znaenju cilje-va erijata bez obzira na njegovo poricanje ove upotrebe uvjeto-vano njegovim jakim inkliniranjem ka literalizmu.

Postoje jo neki izrazi koji se ponekad koriste za oznaava-nje ciljeva (el-mekasid), od koji e neki biti spomenuti kasnije, poput: namjena/cilj (el-gared), namjeravano (el-murad), smisao (el-magza)

Nisu nam nepoznate razlike izmeu ovih izraza, iako se svi oni koriste za oznaavanje priblinih i meusobno isprepletenih sadraja. Nije mi sada namjera da se uputam u ovo suptilno pre-ciziranje i razgraniavanje

Smisao teorije ciljevaTermin teorija, koji je relativno nov termin, upotrebljava

se u vie znaenja. Dr. Saliba je spomenuo pet njegovih znaenja od kojih su dva najblia znaenju koje elim, a objasnio ih je ri-jeima: Kada se upotrijebi (misli na termin teorija) u znaenju koje stoji nasuprot spoznaji obinog svijeta, ukazuje na ono to je predmet metodoloki sistematiziranog koncepta koji formalno zadovoljava naune kriterije nepoznate obinom svijetu.

A kada se upotrijebi za ono to stoji nasuprot partikularnim injenicama, ukazuje na iroku strukturu koja ima za cilj inter-pretaciju velikog broja pojava53

Dr. Murad Vehbe smatra da je termin teorija (nezarijja) si-nonim terminu sistem (nesek).54 Sistem je definirao kao grupu problema ureenih prema odreenom sistemu.

Sva ova znaenja ulaze u pojam teorija ciljeva. Ako fikhski propisi sa svojim podrobnim dokazima oznaa-

vaju partikularne injenice, onda je teorija ciljeva opi okvir

53 Demil Saliba, El-Mudemu-l-felsefijj, 2/477-478.54 Murad Vehba, El-Mudemu-l-felsefijj, str. 447.

28


koji okuplja njihove rasute elemente, uvezuje ih i sistematizira, dajui im, unato njihovoj meusobnoj razlici i raznovrsnosti, jednu dimenziju i jedan smisao.

Ako nam pak erijatske norme i njihovi dokazi produkuju i nude metodoloke (usulske) postavke, pravne teorije i pravna pravila, teorija ciljeva, takoer, ukljuuje sve te postavke, teorije i pravila, sistematizirajui ih u odreen sistem, inei ih jednim organizmom iji dijelovi jedan drugog opsluuju.

Dr. Vehbe ez-Zuhajli je etvrti tom svoga opsenog djela El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuhu posvetio fikhskim teorijama, objanjavajui znaenje koje on daje pojmu fikhske teorije ri-jeima: Pojam teorija jeste opi pojam koji obrazuje objektivni pravni sistem u koji ulaze pojedinani propisi razasuti u razlii-tim fikhskim poglavljima, poput teorije prava, teorije odgovor-nosti za tetu, teorije erijatske nunosti

Pravei razliku izmeu fikhske teorije i fikhskog pravila, on kae: Teorija je opa struktura problema koji imaju irok za-jedniki smisao, dok je fikhsko pravilo univerzalna klauzula ili kriterij u posebnom aspektu ope teorije.55

Prema tome, moe se rei da je teorija iri pojam od pravila i da sadri vie pravila. Meutim teorija ciljeva osim pojedina-nih propisa istovremeno sadri i fikhske teorije i fikhska pravila.

Ako je fikhska teorija, kako to smatra dr. Demaluddin Ati-jje, koncepcija nastala u umu, bez obzira da li bila derivirana logikim misaonim redoslijedom ili bila preuzeta iz induktivnog prouavanja pojedinanih normi56, teorija ciljeva se zasniva na ova dva temelja istovremeno, tj. logikom misaonom lananom redoslijedu koji izvire iz umnog razmatranja i doktrinarnih te-melja islama te induktivnim rezultatima.

Teorija ciljeva je rezultat ispravnog logikog rezona, koji

55 El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuhu, 4/7.56 Et-Tenziru-l-fikhijj, str. 9.

29


zakljuuje da Allahov erijat moe biti samo erijat mudrosti i milosti, erijat pravde i pravinosti, erijat uravnoteenog ure-enja i precizne procjene, zato to je to Allahova opa zakonitost u svim Njegovim stvorenjima i odraz Njegovog savrenstva.

Teoriju ciljeva podupire i upuuje na nju istraivanje detalj-nih propisa erijata. Onaj koji prouava propise i izvore erijata u razliitim oblastima, otkrit e mnoge njihove mudrosti, razlo-ge i ciljeve. Onaj koji istrauje njihove posljedice i rezultate, uo-it e interese i koristi koje pribavljaju i tete koje otklanjaju. A onaj koji prouava i jedno i drugo, stei e potpunu i zaokruenu koncepciju ciljeva i nakana erijata. To je, zapravo, teorija ciljeva (nezarijjetu-l-mekasid).

Povrh toga, uporite teorije ciljeva moe se nai u eksplicit-nim tekstovima kategorikog karaktera i sa stanovita njihove autentinosti kao i sa stanovita njihovih indikacija, u kojima se govori o razlonosti slanja Boijih poslanika, objave Knjiga i propisivanja erijata. Ta obrazloenja kazuju nam da Uzvieni Bog eli putem svega toga podariti milost svjetovima, odgojiti i poduiti ljude, uspostaviti pravdu meu njima, zatititi njihovu autentinu prirodu u pogledu vjerovanja i lijepog udorea

Na ovom osnovu temelji se teorija ciljeva koja ima za cilj da ureuje pojedinane propise erijata, da igra odluujuu ulogu u njihovom razumijevanju i da usmjerava svaki idtihad u njenom okviru. Ishodina taka u svemu tome je nepokolebljivo vjero-vanje da je erijat propisan radi pribavljanja koristi ljudima i ot-klanjanja tete od njih na ovom i buduem svijetu. Koristi i tete, kako ih definiraju intencije erijata, imaju posebno znaenje koje ima svoje specifine odlike. Interesi i koristi nisu isto to i nespu-tane strasti i prolazni hirovi. Interesi i koristi u islamu su veoma daleko i iznad povrnih kratkovidnih vladajuih shvatanja. S tih polazita teorija ciljeva definira skalu koristi i teta: esencijalnih (nunih), potrebnih i poeljnih. Potom se ova teorija grana pro-stirui svoju iroku sjenu na sva pitanja i pojedinosti erijata, kao

30


to emo vidjeti u onome to je elaborirao E-atibi, Allah mu se smilovao, kao i u komentarima i dopunama koje je zahtijevala eksplikacija E-atibijeve teorije.

Ovo je ta teorija u koju je E-atibi ugradio svoj ivotni vijek, iscrtavajui njene konture, istiui njena obiljeja i zduno bra-nei njenu vanost i nunost primjene. Bio je, Bog mu se smilo-vao, najbolji meu onima koji su uronuli u njene dubine, najbo-lji meu ponuaima njenih bisera i ubiraima njenih plodova. Stoga je bilo neophodno poeti s E-atibijem i njegovim stavo-vima. Ne bi bilo primjereno da se dovri istraivanje o ciljevima erijata bez prethodne podrobne i duboke studije o rezultatima E-atibijeva prouavanja. Naprosto zato to istraivanje inten-cija erijata do danas nije premailo ili jo uvijek nije ni dose-glo onaj nivo do kojeg je dosegao E-atibi. Nadam se da e ova studija predstavljati koristan korak na ovom putu, putu punog razumijevanja E-atibijeve teorije ciljeva, i nastavak istraivanja ciljeva erijata u globalu i detaljima.

Prije samog otpoinjanja prezentacije E-atibijeve teorije ciljeva, prouavanja nekih njenih aspekata i njihovog nadopu-njavanja, slijedi uvodni dio, ija e se korist i neophodnost ka-snije razjasniti, u kojemu sam se osvrnuo na samu ideju ciljeva (kod teoretiara islamskog prava usulijjun), posebno u okviru malikijskog mezheba. Prije predstavljanja E-atibijeve teorije, posvetio sam jedno poglavlje E-atibijevoj linosti, to je tako-er bilo neophodno, posebno imajui u vidu da je sve ono to je do sada napisano o E-atibiju jo uvijek malo i skromno una-to velikom potovanju i ogromnom interesovanju koje vlada za njega.

Na Gospodaru, primi ovo nae djelo, Ti uje i zna!

31


PRVI DIO

CILJEVI (EL-MEKASID) PRIJE E-ATIBIJA

Prvo poglavlje: Ideja mekasida kod teoretiara islamskog pravaDrugo poglavlje: Ideja mekasida u malikijskom mezhebu

33


El-Mekasid prije E-atibija

Unato injenici da je ovo istraivanje posveeno E-atibi-jevoj teoriji ciljeva, veoma je korisno upoznati se s onim to je reeno o mekasidu prije njega. Vanost ovog pregleda ogleda se u sljedeem:

1. daje se povijesni i tematski uvod u E-atibijevu teoriju. Prije nego to se udubimo s E-atibijem u probleme mekasida i neke njihove detalje, postepeno emo se susresti s odreenim uvodnim napomenama i nekim aspektima teme;

2. razjasnit e nam se, u globalu, faze kroz koje je prolo istra-ivanje ciljeva erijata prije E-atibija i vanost tog istraivanja, to e nam omoguiti da stvari postavimo na njihovo mjesto i svakoj pojedinano damo pravu mjeru;

3. imat emo neto jasniju i precizniju predodbu o korijeni-ma i porijeklu E-atibijeve teorije, a to nam pomae da spozna-mo domet slijeenja i inovacije u njoj.

Da bi se ostvarila druga i trea korist, neophodna je puna panja i komparacija u svim poglavljima studije, iako u ih u sa-etoj formi, ako Bog da, prezentirati na kraju istraivanja.

Budui da je prirodna oblast bavljenja ciljevima erijata islamska pravna nauka (fikh) i njena metodologija (usuli-fikh), te da su se njima bavili juristi praktino i detaljno, a teoretiari prava teorijski i naelno, to navodi na pouzdan zakljuak da se E-atibi okoristio i jednima i drugima i da je nastavio graditi tamo gdje su oni zapoeli, neophodno je uzeti u obzir oba as-pekta istovremeno. Zato je ovaj dio sastavljen od dva poglavlja:

34


1. ideja mekasida kod teoretiara islamskog prava (usulijjun); 2. ideja mekasida u malikijskom mezhebu.

Nisam rekao: Ideja mekasida kod jurista (fukaha), zato to je E-atibijev fikhski aspekt ogranien u velikoj mjeri na ma-likijski mezheb i malikijski fikh, pored injenice o postojanju specifine veze malikijskog mezheba i ciljeva erijata, koja e se kasnije, s Boijom pomoi, razjasniti.

Nakon dugotrajnog dvoumljenja, zakljuio sam kako je bolje da otponem s teoretiarima islamskog prava unato injenici da islamska pravna nauka (fikh), hronoloki gledano, prethodi nauci o njenoj metodologiji (usuli-fikh) i unato mome vrstom uvje-renju da su juristi bili bolje upoznati s ciljevima erijata i da su im posveivali veu panju od teoretiara islamskog prava. Razlog ovog preferiranja krije se u injenici da su mekasid na svjetlo dana iznijeli i skrenuli panju na njih upravo uenjaci usula, a ne juri-sti. Dok su juristi bili preokupirani izgradnjom fikha i primjenom njegovih mekasida, usulisti su se usmjerili ka isticanju obiljeja te graevine, opisujui njene temelje i stupove.

Stoga se pretpostavlja da je E-atibijeva panja prema ci-ljevima erijata potaknuta prouavanjem djel iz oblasti usuli-fikha. italac bilo kojeg temeljnog djela iz usuli-fikha, makar se radilo i o saetom djelu ili glosi, nai e neto to se zove ciljevi erijata (mekasidu--eria), koji pomau u preciziranju pojedi-nih pitanja kod preferiranja jedne stvari nad drugom, dok italac i prouavalac fikha moe prouavati desetine fikhskih djela i do-bro poznavati desetine fikhskih poglavlja, a da ne otkrije, ili da mu se ne otkrije, duh koji proima sve oblasti i ogranke fikha, usmjeravajui ih, ograniavajui i prilagoavajui. To su cilje-vi Tvorca normi. ak i kada, nakon dugotrajne prakse, otkrije neto od toga, to otkrie bude nejasno i nepovezano, tako da je potrebno dodatno istraivanje i prouavanje.

Na temelju ove pretpostavke smatrao sam da bi bolje bilo po-eti elaboracijom stavova teoretiara islamskog prava. Ovo pre-

35


feriranje ojaava i to to je opi pristup i ope bavljenje ciljevima erijata usulska a ne fikhska djelatnost.

Takoer, otpoinjanje s usulistima jeste otpoinjanje s opim aspektom ciljeva erijata da bi se potom prelo na detaljisanje i egzemplificiranje.

U svakom sluaju, rije je samo o sistemskom preferiranju.

37


Prvo poglavlje

Ideja mekasida kod teoretiara islamskog prava

Prije spominjanja najvanijih karika u lancu usuli-fikha u kojima nalazimo naznaku ciljeva erijata i pojanjenje nekih nji-hovih aspekata, a koje u otpoeti, s Boijom pomoi, s karikom El-Duvejnija i El-Gazalija, elim ukazati da ti koje u spome-nuti, nesumnjivo, imaju pretee koji su jo ranije uoili ciljeve islamskog prava, kao i to da im prethode velika nauna pregnua u oblasti fikha i usuli-fikha openito.

Ograniio sam se na spominjanje samo onih tipova uenjaka usuli-fikha koji su govorili o ciljevima erijata, i to iz sljedeih razloga:

1. zato to su oni objedinili i obuhvatili u svojim djelima izu-zetno mnogo miljenja, stavova i teorija koje su prije njih bile rairene;

2. mnoga usulifikhska djela iz treeg i etvrtog stoljea po Hidri su zagubljena ili, u najmanju ruku, teko dostupna;

3. moja panja, u ovom i drugim poglavljima, usmjerena je ka onome to je napisano o ciljevima erijata. Ono to nije napi-sano i nije pojanjeno u djelima, ne ulazi u ovo istraivanje, osim da se uzgred spomene u nekim djelima koja e biti predmet nae panje;

4. ono to e biti spomenuto u ovom radu, rezultat je onoga to sam ja uspio dosegnuti svojom rukom i znanjem. Meutim treba znati da se radi o stoljeima i stoljeima prethodnog rada tako da je neophodno uloiti mnogo truda i napora u njegovom rasvjetljavanju.

38


Rani krugoviPrije nego to krenemo s istraivanjem klasinog usuli-

fikhskog lanca koji se u neprekidnom jasnom nizu protee od El-Gazalija i njegovog uitelja El-Duvejnija do Ibn es-Subkija i njegovog uitelja Es-Subkija Oca, neophodno je ukazati na usuli-fikhske i naune krugove koji prethode ovom lancu. Ograniit u se samo na iroko poznatu ulemu i usulifikhske uenjake koji su ostavili oit trag u oblasti koju istraujemo, ili su snano utjecali na kasnije uenjake koji su govorili o temi mekasida, to nam namee pretpostavku da je mogue da su o nekim aspektima ci-ljeva erijata koje su eksplicirali kasniji uenjaci ve govorili, ili su raniji uenjaci pripremili teren za to.

Et-Tirmizi el-Hakim (Ebu Abdullah Muhammed b. Ali)Postoji veliko razilaenje u datumu njegove smrti. Meutim

jedinstven je stav da je on uenjak treeg stoljea po Hidri. Spor-no je da li je ivio do kraja toga ili do poetka etvrtog stoljea.

El-Hakim et-Tirmizi ne smatra se juristom ni usulifikhskim uenjakom (u uem strunom smislu), budui da je poznat kao sufija i filozof (el-hakim). Meutim i pored toga zasluuje da bude spomenut, zapravo treba da bude spomenut na elu uleme koja je posveivala panju ciljevima erijata, makar i na njegov osobit nain. Spada meu one uenjake koji su posveivali najveu pa-nju razlonosti propisa erijata i istraivanju njihovih tajni. On je jedan od najranijih uenjaka koji je upotrijebio termin el-me-kasid, a vjerovatno je prvi koji je napisao posebno djelo o eri-jatskim intencijama, stavljajui termin el-mekasid u naslov svoje knjige (mislim na njegovu knjigu Namaz i njegovi ciljevi Es-Sa-latu ve mekasiduha), koja je, na sreu, tampana i dostupna.57 Ova knjiga pogaa samu sr nae teme, iako njen autor u svojim obra-zlaganjima naginje vie duhovnim i aluzivnim znaenjima nego

57 Nauno ju je obradio prof. Husni Nasr Zejdan.

39


konzistentnoj naunoj obradi teme. Evo nekih primjera njegovih obrazlaganja i analize ciljeva rijei i djela u namazu:

Spominjanjem Allaha srce se smiruje i raznjeuje, dok ga strasti ine tvrdim i suhim. Ukoliko ga strasti odvrate od spomi-njanja Allaha, ono je poput drveta ija vlanost i gipkost dolazi od vode. Ako mu se onemogui dotok vode, njegove ile se osue i grane uvehnu. Takoer ako bi povukao sebi granu, ona se ne bi povinovala ve bi se slomila. Od sasuenog drveta nema koristi osim da se posijee i loi u vatru. Isto tako srce se osui kada ne spominje Allaha, pogaa ga vrelina nefsa, postaje utoite strasti te odbija biti pokornim. Ako ga pokua ispraviti, razlomi se i nije podesno nizata, osim da bude gorivo za Veliku vatru.58

Zatim kae: Svaki namaz jeste pokajanje, a vrijeme izmeu dva namaza nemar i otuenost, poskliznua i grijehovi: s nema-rom se udaljava od svoga Gospodara, pa kada se udalji, razuzda se i uzobijesti zato to mu nedostaje bojazni i straha; s otuenjem po-staje strancem, dok s pokliznuem pada, noga mu se izvre i lomi, a s grijehovima naputa sigurno mjesto i neprijatelj ga zarobljava.

Djela u namazu se razlikuju shodno razliitosti stanja ovje-ka: stajanjem izlazi iz stanja odlutalosti, jer kada se njegovi udovi razmau, predanost se smanji i odluta od svoga Gospodara. A kada stane pred Njega, smiri ih, vrati stanje predanosti i napusti stanje odlutalosti. Usmjerenjem prema kibli izlazi iz stanja okre-tanja i naputanja, uenjem tekbira izlazi iz stanja kibura (oholo-sti), a hvaljenjem Uzvienog uenjem Subhaneke izlazi iz stanja gafleta (nemarnosti). Uenjem Kurana u namazu obnavlja pre-danost due i prihvatanje zavjeta, injenjem rukua (pregibanje u namazu) izlazi iz stanja otuenosti, dok seddom naputa stanje grijeha. Sjedenjem i uenjem teehuda izlazi iz stanja gubitni-tva a predajom selama oslobaa se velike opasnosti.59

58 Es-Salatu ve mekasiduha, 9-10.59 Isto, 12.

40


Zatim je nastavio razraivati ove sumarne znakove u ostalim poglavljima knjige.

Et-Tirmizi el-Hakim ima jo jednu knjigu slinog sadraja kao i prethodna pod naslovom Had i njegove tajne. Iako jo nije nauno verificirana i objavljena, jedan istraiva nam je potvrdio postojanje njenog rukopisa.60

Najvanije to je ovaj autor napisao o naoj temi vjerovatno je djelo koje se javlja pod naslovima: El-Ilel, Ilelu--eria i Ile-lu-l-ubudijja. Prof. Muhammed Osman el-Hit kae da je autor pokuao racionalno obrazloiti erijatske propise.61

Mogue je da se prof. El-Hit oslonio u ovome na ono to je napisano u poznatoj enciklopediji Dairetu-l-mearifi-l-islamijja, u kojoj se navodi: Et-Tirmizi je elio racionalno obrazloiti e-rijatske obaveze u svojim djelima: Ilelu-l-ubudijja, erhu-s-salati i El-Hadd ve esraruhu.62

Naalost, koliko je meni poznato, niko ne spominje da li po-stoji i gdje djelo Ilelu-l-ubudijja, koje je Es-Subki imenovao kao Ilelu--eria. Sve to se spominje u vezi njega jeste da je ovo kao i djelo Hatmu-l-vilaje63 bilo uzrokom njegovog iskuenja i pro-tjerivanja iz Tirmiza64 Moda je to bio razlog da je ovo djelo rano bilo uniteno.

El-Hakim et-Tirmizi ima jo jedno djelo koje potvruje nje-govu pionirsku ulogu openito, a to je djelo El-Furuk, za koje

60 Prof. Muhammed Ali el-Bidavi u Uvodu u verifikaciju Et-Tirmizijevog djela El-Emsal mine-l-Kitab ve-s-Sunna (str. 12-13) spominje da se ovo djelo nalazi u sabranim Et-Tirmizijevim djelima. Postoje dva primjerka njegovih sabranih djela od kojih se jedan nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Parizu a drugi u Biblioteci Air-efendije u Istanbulu. Njihove kopije se nalaze u Nacionalnoj biblioteci u Egiptu.

61 Uvod u njegovu verifikaciju Et-Tirmizijevog djela El-Menhijjat, str. 13.62 To je zabiljeio prof. El-Bidavi u svom gore spomenutom Uvodu, str. 12.63 Prof. El-Bidavi spominje ih kao jedno djelo unato jasnoj razliitosti dvije

teme, dok ih Es-Subki i drugi spominju kao dvije razliite knjige. 64 Es-Subki, Tabekatu--afiijjeti-l-kubra, 2/20.

41


je Es-Subki kazao: Ovome djelu nema ravnog u predmetnoj oblasti: u njemu autor povlai razliku izmeu laskanja i obma-njivanja, argumentirane rasprave i puke polemike, disputacije i nadvladavanja, pobjede i osvete, i tome slino.65

Oito je da je El-Karafi ideju i naziv svoje knjige preuzeo iz ovog izvora!

Ebu Mensur el-Maturidi (umro 333. H.)Imama El-Maturidija ne treba predstavljati. Dovoljno je da

irok krug uleme i obinog svijeta slijede njegov (maturidijski) akaidski pravac. Svi sljedbenici hanefijskog mezheba slijede El-Maturidijev pravac u kelamu, kao i neki drugi uenjaci.

Ono to je sada vano za mene jeste da ovaj istaknuti imam ehli-sunneta ima usulifikhskih djela koja se smatraju izgublje-nim. Pozicija i imamet El-Maturidija ini nas da s velikim po-tovanjem gledamo na njegova usulifikhska djela, posebno to se radi o djelima iz ranog perioda. Vjerovatno je najvanije meu tim njegovim djelima djelo pod naslovom Mehazu--eraia.

Prema izjavi jednog istraivaa koji se zanima za Ebu Men-sura i njegovo nauno naslijee, ovo kao i druga njegova usuli-fikhska djela spadaju u izgubljeni dio El-Maturidijevih djela. Dr. Fethullah Hulejf je, govorei o njegovim djelima i njegovom tef-siru Tevilat ehli-s-sunne, rekao: Vrijeme je za nas sauvalo ovaj tefsir, kao to je sauvalo Kitabu-t-Tevhid i Kitabu-l-Mekalat. Sve druge njegove knjige su zagubljene.66

Ebu Bekr el-Kaffal e-ai (El-Kaffal el-Kebir, u. 365. H.)Spada u red velikih ranih usulifikhskih strunjaka, nepriko-

snoveni imam sljedbenika afijskog mezheba i jedan od komen-tatora E-afijevog djela Er-Risala. Napisao je, izmeu ostalih,

65 Isto, 2/20. 66 Iz njegovog Uvoda u El-Maturidijevo djelo Kitabu-t-Tevhid, iji je prireiva.

42


djela Usulu-l-fikh i Mehasinu--eria. Oigledno je da je posebno ovo njegovo drugospomenuto djelo usko povezano sa tematikom ciljeva erijata budui da nije mogue isticati ljepote (mehasin) erijata bez otkrivanja njegovih mudrosti i ciljeva. Vanost ovog djela potvruje i injenica da se o njemu veoma pohvalno izrazio imam Ibnu-l-Kajjim.67 To osnauje pretpostavku da je djelo po-stojalo, u najmanju ruku, u Ibnu-l-Kajjimovo vrijeme.

Ebu Bekr el-Ebheri (umro 375. H.)Najvanija injenica koja privlai panju itaoca njegove bio-

grafije68 jeste da je ovaj uenjak temeljito poznavao fikh i usuli-fi-kh te da je pisao djela u obje discipline. El-Hatib el-Bagdadi kae: Autor je djela u kojima komentarie mezheb imami-Malika, ar-gumentira njegove stavove i odgovara njegovim oponentima.69 Napisao je sljedea usulifikhska djela: Kitabu-l-Usul, Kitab Idma ehli-l-Medina, a po svoj prilici i djelo pod naslovom Meseletu-l-devab ve-d-delail ve-l-ilel.

Ako se pokae tanim da je njegova posljednja knjiga iz usu-li-fikha, a to je izvjesno, termin el-ilel ima naroitu vanost za nau temu.

Isto tako, u njegovoj biografiji panju nam privlai veliko potovanje koje je uivao kod uleme u svim fikhskim mezhebi-ma, pa se ak spominje da su mu se obraali i afijski i hanefijski pravnici u sluaju razilaenja o stavovima osnivaa njihovog me-zheba prihvaajui njegov sud o tome.70 to se tie malikija, bio je njihov neprikosnoveni imam.

Najbitniji podatak koji je privukao moju panju u njegovoj biografiji jeste taj da su pred njim uili mnogobrojni istaknuti

67 U njegovom djelu Miftah dari-s-seada ve menur vilajetu-l-ilm ve-l-irada, 2/42.68 Vidi: El-Kadi Ijad, Tertibu-l-medarik ve takribu-l-mesalik li marifeti elam

mezheb Malik, 6/183-192. 69 Isto, 6/188.70 Isto, 6/185.

43


pravnici i teoretiari islamskog prava koji su imali dalekosean utjecaj u svom i kasnijem vremenu. El-Kadi Ijad je kazao: Niko u Iraku nije imao toliko uenika, nakon Ismaila el-Kadija, kao to ih je imao Ebu Bekr el-Ebheri.71

Najpoznatiji njegovi uenici bili su: imam El-Usajli, Ibn Hu-vejz Mindad, Ebu el-Hasan b. el-Kassar, El-Kadi Abdulvehhab, El-Kadi Ebu Bekr b. et-Tajjib el-Bakillani, koji je najpoznatiji i najvaniji meu njima za nau temu.

El-Bakillani (umro 403.H.)Oslovljavali su ga kao ejh sunneta i jezik ummeta, imam

svoga vremena72; smatra se obnoviteljem vjere u etvrtom stolje-u po Hidri.

Samo ove naznake dovoljno govore o poziciji ovog ovjeka i njegovom ivotu punom naunog pregalatva na razliitim polji-ma. Meutim ono to nas posebno interesira jeste njegova pozi-cija u usuli-fikhu. ini mi se da on predstavlja drugu prekretnicu u razvoju nauke usuli-fikha nakon prve prekretnice koju je pred-stavljao imam E-afii.

Ako je E-afii bio taj koji je uveo nauku usuli-fikh u razdo-blje pisanja i biljeenja, El-Bakillani ju je uveo u razdoblje sveo-buhvatnog proirenja, razdoblje mijeanja i interakcije s ilmi-ke-lamom.73 Ta interakcija je poluila odreene koristi, ali i tete.

Indicije i pokazatelje svojevrsne transformacije koju je doi-vjela nauka usuli-fikha, zahvaljujui djelu El-Bakillanija, nalazi-mo u sljedeem:

71 Isto, 6/187-188.72 Isto, 7/44.73 To ne znai da je dodir i meusobni utjecaj izmeu nauka usuli-fikha i kelama

zapoeo s El-Bakillanijem, ali je oigledno da je to s njim poprimilo irok razmjer, kao to emo vidjeti, izmeu ostaloga zato to je on objedinio imamet u fikhu i njegovoj metodologiji (u okviru malikijskog mezheba) i imamet u ilmi-kelamu (earijske provenijencije).

44


1. njegovom grandioznom djelu Et-Takrib ve-l-irad fi tertib turuki-l-idtihad. Da je rije o grandioznom djelu kazuje nam i injenica da ga je sam autor dva puta ekscerpirao, i to u djelu El-Iradu-l-mutevessit i El-Iradu-s-sagir. Dr. Muhammed Hasen Hito74 citirao je rijei Ibnu-s-Subkija o ovom djelu: To je naj-vrednije njegovo usulifikhsko djelo, kratki ekscerpt u etiri toma za koji se pria da mu je izvornik bio u dvanaest tomova.

Ovoj velikoj ekspanziji u pisanju usulifikhskih djela nije pret-hodila slina aktivnost u ranijem periodu, a rijetko je bila zabilje-ena i u kasnijem periodu. Njegova su djela, takoer75: El-Mukni fi usuli-l-fikh, El-Ahkam ve-l-ilel i Kitabu-l-Bejan an feraidi-d-din ve eraii-l-islam. Sva ova djela su vezana i moe biti da su imala utjecaja na kasnije izreene stavove o ciljevima erijata.

2. O snanom utjecaju El-Bakillanija u njegovom, a i kasni-jem vremenu, svjedoi injenica da su njegova usulifikhska djela i miljenja bila predmet interesovanja usulifikhskih znalaca i da su bila predominantna u njihovim djelima: Imamu-l-Haremejn je saeo svoje djelo Et-Takrib u knjizi pod naslovom Et-Telhis. O kojoj god temi govorio u svom djelu El-Burhan, osjeti se pri-sustvo El-Kadija (El-Bakillanija). Njegovi stavovi su u sreditu govora El-Duvejnija, bilo da ih podrava ili kritikuje, pojanja-va ili nadopunjuje. Slino stanje je i sa djelima iz petog stoljea po Hidri, kao to se moe vidjeti kod E-irazija, El-Gazalija i drugih, kao i u djelima iz kasnijih stoljea.

3. ejh Mustafa Abdurrezzak zabiljeio je iz Ez-Zerkeije-vog djela u rukopisu El-Bahru-l-muhit citat u kojem on govori o razvoju usuli-fikha nakon E-afiija: Nakon njega su uslijedili uenjaci koji su eksplicirali i pojanjavali, razlagali i komentari-sali, a onda su dola dvojica kadija: Kadi-s-sunne Ebu Bekr b. et-Tajjib i mutezelijski kadija Abduldebbar, koji su proirili opser-

74 U svom Uvodu u djelo El-Menhul, str.8.75 Vidi: Tertibu-l-medarik, 7/69-70.

45


vacije, razloili naznake, rastumaili ono to je sumarno kazano i otklonili nejasnoe. Ostali su slijedili njihov put76

Ako znamo da je El-Kadi el-Bakillani stariji od El-Kadija Abduldebbara (umro 415. H.) i da je mnogo vie proirio na-uku usuli-fikha od njega, znamo da je za transformaciju na koju je ukazao Ez-Zerkei mnogo zasluniji El-Bakillani nego neki drugi uenjaci.

Isto tako, na njega se mnogo vjernije nego na Abduldebbara odnose rijei ejha Mustafe Abdurrezzaka: da su apologetia-ri (el-mutekellimun) ve od etvrtog stoljea po Hidri preuzeli nauku usuli-fikh, da je njihov pravac nadvladao pravac jurista (tarikatu l-fukaha), te su u nju prodrli utjecaji filozofije i logike i postala je usko povezana s njima.77

Nema dvojbe o tome da je El-Bakillani uenjak iz etvrtog stoljea po Hidri, dok je El-Kadi Abduldebbar znatan dio ivo-ta proivio u petom stoljeu tako da se nesumnjivo moe ubroja-ti u uenjake iz tog stoljea.

Takoer, Abduldebbarovo djelo El-Umed sauvano je u njegovom komentaru pod naslovom El-Mutemed, iji je autor Ebu-l-Husejn el-Basrijj el-Mutezilijj (umro 436. H.). Pregledao sam njegova razliita poglavlja, ali u njima nisam nita naao u vezi sa ciljevima erijata.

Sada prelazim na znamenite krugove usulifikhskih uenjaka koji su se, manje-vie, doticali ciljeva erijata, prezentirajui nji-hove najvanije stavove do kojih sam mogao doi.

Imamu-l-Haremejn (umro 478. H.)Imamu-l-Haremejn (Ebu-l-Meali Abdulmelik b. Abdullah

el-Duvejni) smatra se bitnom karikom i vanom prekretnicom u razvoju usuli-fikha. To je opepoznata i opeprihvaena inje-

76 Vidi: Temhid li tarihi-l-felsefeti-l-islamijja, str. 249.77 Isto, 249.

46


nica u historiji ove nauke. Ne treba vei dokaz za to od samoga djela El-Burhan78, koje je postalo polazna osnova za pisanje usu-lifikhskih djela nakon njega, kao to je E-afiijeva Er-Risala bila ishodite usulifikhskih djela tokom treeg i etvrtog stoljea po Hidri, tanije sve do vremena Ebu-l-Mealija, iji je otac (umro 438. H.) bio jedan od komentatora djela Er-Risala.

Dovoljan pokazatelj vanosti Imamu-l-Haremejna u usuli-fi-khu jeste to to je imao presudan utjecaj na svoga uenika imama Ebu Hamida el-Gazalija, koji je kasnije postao poznatiji i ista-knutiji od svoga uitelja. Prvo El-Gazalijevo usulifikhsko djelo El-Menhul nije nita drugo do vjerni saetak Ebu-l-Mealijevih miljenja.79

Kada je rije o naoj temi ciljevi erijata El-Duvejni ima, do sada, neospornu pionirsku ulogu. ak i El-Gazali svoju pio-nirsku ulogu u ovoj oblasti dobrim dijelom duguje svome uite-lju Imamu.

El-Duvejnijeva pionirska uloga u oblasti mekasida ma-nifestira se, prije svega, u njegovom uestalom spominjanju ovog pojma i skretanju panje na njeg. Upotrijebio je termine el-mekasid, el-maksud i el-kasd desetinama puta u svome djelu El-Burhan, koristei katkada, umjesto termina el-mekasid izra-ze el-gared i el-agrad (svrha svrhe). Primjera radi, dotakao se pitanja obrazlaganja istoe (et-tahare) i njene svrhe, da bi zatim preao na pojanjenje tejemmuma, vrste ienja koju je teko racionalno obrazloiti, pa je upotrijebio jezik jurista: Tejemmum je nadomjetaj koji nije po sebi cilj; ko duboko razmisli, postane mu jasno da tejemmum predstavlja odrava-

78 To je najvanije usulifikhsko djelo Imamu-l-Haremejna. Priredio ga je za tampu prije nekoliko godina dr. Abdulazim ed-Dib; tampano je u dva toma.

79 To je istakao sam El-Gazali na kraju El-Menhula rekavi: Ovo je zavretak knjige () uz sustezanje od preopirnosti, pridravajui se onoga to je neophodno i ograniavajui se na ono to je spomenuo Imamu-l-Haremejn, Allah mu se smilovao, u svojim komentarima, bez mijenjanja i dodavanja.

47


nje discipline u primjeni principa istoe. Putovanja su esta u ivotima ljudi80, a nedostatak vode nije rijetka pojava. Ako bi ovjek klanjao namaz bez abdesta ili onoga to ga nadomjeta, navikao bi se na klanjanje namaza bez ienja, jer se dua pri-vikne na ono na to je navikava. Onda to moe dovesti do toga da se povede za svojim hirom i da zanemari obrede kojima je zaduena i njihov smisao81

Kao primjer njegovih ukazivanja na vanost pridavanja pa-nje mekasidu mogu se navesti njegove rijei izreene u kontek-stu odgovora El-Kabiju el-Muteziliju, koji je postao poznat po negiranju normativne kategorije doputenog (mubah) u erija-tu82: Ko ne moe proniknuti u ciljeve naredbi i zabrana, taj ne moe razumjeti smisao odredaba erijata.83

Meutim najvaniji doprinos Ebu-l-Mealija u skretanju pa-nje na ciljeve erijata i aktualiziranju govora o njima, jeste ono to je naveo u poglavlju Podjele razloga i osnova u Odjelu o analogiji.84

Nakon to je predoio miljenja uleme o propisima erijata, koji su razloni a koji nisu, spomenuvi primjere njihovog obra-zlaganja i utjecaja na proces analogijskog normiranja, on kae: Ovo to su oni rekli predstavlja osnove erijata. Mi ih dijelimo na pet kategorija85

Oito je da eli ovim svojim rijeima sugerirati da je ova po-djela njegovo djelo i da ga niko u tome nije pretekao. Prije nego to spomenem njegovu petokategorijalnu podjelu razloga i ci-ljeva erijata, elim ukazati da on njome smjera razluiti ono u

80 Isto tako i bolesti.81 Vidi: El-Burhan, 2/913.82 Vidi odjeljak o mubahu u sljedeem poglavlju pod naslovom: Dimenzije

teorije. 83 Vidi: El-Burhan, 1/295.84 Isto, 2/923-964.85 Isto, 2/923.

48


emu je valjano upotrijebiti analogiju od onoga u emu nije. Pet kategorija zakonskih razloga, prema njemu, jesu:

Prva kategorija: ono to se odnosi na nune vrijednosti, po-put propisa o odmazdi (kisas), iji je zakonski razlog zatita zati-enih ivota i odvraanje od njihovog ugroavanja.86

Druga kategorija: propisi koji se odnose na opu potrebu, ali koja ne dosee nivo nunosti. To je ilustrirao primjerom ugovora o iznajmljivanju.87

Trea kategorija: vrijednosti koje ne spadaju ni u kategoriju nunosti ni u kategoriju ope potrebe, ve u domen poeljnog ponaanja. Ilustrirao je to primjerom propisa o istoi.88

etvrta kategorija: vrijednosti koje ne spadaju u kategoriju potrebnog ni nunog, ali je ispod nivoa tree kategorije, tako da se ograniava samo na pohvalne i poeljne vrijednosti.89 Ova ka-tegorija je u osnovi kao i trea o kojoj smo okonali govor, tj. smisao koji se u njoj nasluuje jeste poticanje na lijepo ponaanje koje nije obligatno nareeno ve samo preporueno90

Peta kategorija: propisi iji razlog nije jasan niti cilj defini-ran, koji ne spadaju u kategoriju nunih, potrebnih ili poeljnih vrijednosti, to je veoma rijetka pojava91 istie on. Tj. ova je kategorija veoma rijetka u erijatu budui da svi njegovi propisi, uglavnom, imaju jasne ciljeve i uoljive koristi. Zato on, unato injenici da je ilustrirao ovu kategoriju propisa, koja se ne obra-zlae, tjelesnim obredima koji nemaju smisao odvraanja niti pribavljanja koristi92, tj. u kojima nije uoljivo otklanjanje tete ili pribavljanje koristi, brzo sugerira da se ovi obredi mogu u glo-

86 Isto, 2/923,927.87 Isto, 2/924,930.88 Isto, 2/924,937.89 Isto, 2/925,947.90 Isto, 2/947.91 Isto, 2/926. 92 Isto, 2/926.

49


balu obrazlagati na nain da oni privikavaju ljude na pokornost Uzvienom Bogu, da se Njegovim spominjanjem obnavlja zavjet dat Njemu, to rezultira spreavanjem razvrata i grijeha, ubla-avanjem pritiska pretjeranog povoenja za ovozemnim proh-tjevima i podsjeanjem na potrebu pripremanja za Onaj svijet. Ovo su ope stvari kae on i ne moemo nijekati da su one u globalu cilj koji je Zakonodavac namijenio vrenju tjelesnih obreda. Na to su ukazali neki kuranski ajeti poput rijei Uzvie-nog: Zaista namaz odvraa od razvrata i grijeha93.94

Ostaju jedino jo neki pojedinani propisi kojima je teko nai racionalno obrazloenje, to onemoguuje primjenu ana-logijskog zakljuivanja, poput naina obavljanja namaza, broja rekata, odreivanja mjeseca i vremena posta95

Vratimo se petokategorijalnoj podjeli zakonskih razloga i ciljeva. Ve je naznaeno, na osnovu rijei samog Imama, da se trea i etvrta kategorija mogu spojiti u jednu kategoriju. To potvruje injenica da je, spominjui petu kategoriju, izriito na-glasio da ona ne ulazi ni u nune ni u potrebne niti u poeljne vrijednosti.96 Ostale kategorije je sveo na ove tri.

Ako obratimo panju na ovu petu kategoriju, uoit emo da ju je, implicitno, podijelio na dva dijela: dio koji je u globalu podlo-an obrazloenju i dio koji nije podloan obrazloenju. Dakle, ono to je razlono treba pripojiti jednoj od tri kategorije: ili je nuna, ili potrebna, ili poeljna vrijednost. Ono to nije podlono obra-zlaganju, ne tie se naeg istraivanja, tj. kategorizacije razloga. Tako se provjerom moe potvrditi postojanje samo tri kategorije.

Ono to elim zakljuiti na osnovu svega reenoga jeste da Imamu-l-Haremejnu, Allah mu se smilovao, pripada zasluga i

93 Kuran, El-Ankebut, 45.94 Vidi: El-Burhan, 2/958.95 Isto, 2/958.96 Vidi iscrpnije pojanjenje u Poglavlju o obrazlaganju propisa u treem dijelu.

50


pionirska uloga u trokategorijalnoj podjeli ciljeva erijata (nu-ne, potrebne i poeljne vrijednosti), koja e kasnije postati pola-znom osnovom govora o mekasidu.

Takoer, pripada mu zasluga to je prvi ukazao na temeljne nune vrijednosti koje e kasnije biti identificirane pod imenom pet nunih vrijednosti: vjera, ivot, razum, potomstvo i imo-vina. U tom kontekstu je i njegova opaska u rijeima: erijat sadri ono to je nareeno, zabranjeno i doputeno. U nareene stvari najveim dijelom spadaju obredi, a to se tie zabranjenih stvari, erijat je za teka krivina djela propisao estoke sankcije. Openito, ivot se titi propisom o odmazdi, potomstvo i ast sankcijom iz kategorije hududa (fiksnih sankcija), dok je imovi-na zatiena od kradljivaca kaznom za krau.97

Ebu Hamid el-Gazali (umro 505. H.)Imam El-Gazali je, kao to sam maloprije kazao, sljedbenik i

podraavalac svoga uitelja Ebu-l-Mealija. Bio je nadahnut njego-vom idejom i miljenjima i pod snanim utjecajem njegovog nau-nog metoda. Meutim i pored svega toga nije ostao na granicama na kojima je stao Imam, kako u usuli-fikhu openito tako i kada je rije o ciljevima erijata posebno. Naprotiv, on je preradio odree-ne stvari i modificirao ih, razvio i ukljuio neke nove pristupe, pa je i sam stekao zasluge i pionirsku poziciju i zauzeo istaknuto mje-sto u razvoju usuli-fikha, posebno u oblasti zatite ciljeva erijata. Njegovu poziciju u odnosu na njegovog uitelja vjerno oslikava ono to je rekao njegov uitelj tragajui za faktorima proteiranja afijskog nad ostalim mezhebima98: Iako prethodnik polae pra-vo na poziciju utemeljitelja i osnivaa, kasniji istraiva ima pravo dopune i dovrenja. Svaki problem u svom poetku podloan je mogunosti da njegovi principi sadre odreene nejasnoe i nedo-statke koje kasniji istraiva postepeno otklanja i popravlja. Zato je

97 Vidi: El-Burhan, 2/1151.98 Osobito u odnosu na hanefijski i malikijski mezheb.

51


pree njega slijediti budui da je on spojio potonja stajalita s onim to je prethodnik utemeljio. To je jasno i kada je rije o zanatima i vjetinama, a da i ne govorimo o znanostima...99

Ako imam El-Gazali i nije doao s neim novim u svom pr-vom usuli-fikhskom djelu El-Menhul bi talikati-l-usul, mnogo je napredovao u profiliranju i razvijanju ideja u svom djelu ifau-l-galil fi bejani--ebeh ve-l-muhil ve mesaliki-t-talil da bi potom do-segao jo jasnije i zrelije ideje u djelu El-Mustasfa min ilmi-l-usul.

U djelu ifau-l-galil spomenuo je mekasid u kontekstu go-vora o metodu prikladnosti (mesleku-l-munasebe), kao jednom od metodi obrazlaganja propisa. Ovaj metod se temelji na obra-zlaganju erijatskih propisa pribavljanjem koristi i otklanjanjem tete. Zato je rekao: Prikladna znaenja jesu ona koja ukazuju na vrste interesa i njihova obiljeja. Interes se opet vezuje za pribav-ljanje koristi ili otklanjanje tete. Obuhvatnim iskazom kazano: prikladnost (el-munaseba) odnosi se na zatitu ciljane stvari.100

Interesni razlozi kojima je valjano obrazlaganje jesu oni koji podrazumijevaju zatitu cilja Zakonodavca, a ono to je odvoje-no od zatite ciljane vrijednosti nije prikladno, ve je prikladno ono to ukazuje na zatitu ciljane vrijednosti.101

Ovo ogranienje koje je postavio za interesno obrazlaganje, ili obrazlaganje prikladnim razlozima, tj. da ono treba podrazu-mijevati zatitu nekog cilja Zakonodavca, nalazimo u djelu El-Mustasfa u izriitijoj i jasnijoj formi. To se vidi prilikom obrade pitanja argumentativnosti istislaha ili ope dobrobiti (el-masle-hatu-l-mursela), gdje je definirao interes koji se uvaava rijei-ma: Pod pojmom dobrobit (el-masleha) mislimo na zatitu cilja Zakonodavca102 Na kraju svog izlaganja o opoj dobrobiti (el-

99 Vidi: El-Burhan, 2/1147.100 Vidi: ifau-l-galil, 159. 101 Isto, 159. 102 Vidi: El-Mustasfa, 1/286.

52


maslehatu-l-mursela), ponovo je ustvrdio ono to se moe sma-trati konanim stavom u vezi argumentativnosti istislaha (opi interes), rekavi: Svaki interes koji se ne temelji na zatiti nekog cilja odreenog u Kuranu, sunnetu i konsenzusu (idma)103, koji je nepoznat i neprikladan zakonodavnoj upotrebi, nitavan je i treba ga odbaciti. A svaki interes koji se zasniva na zatiti eri-jatskog cilja definiranog Kuranom, sunnetom i konsenzusom, nije izvan ovih osnova, ali se ne naziva analogijom (kijas), nego opom dobrobiti (masleha mursela)104 Zatim je rekao: Ako protumaimo interes kao zatitu cilja erijata, nema opravdanja spor u vezi s njegovom primjenom, dapae mora se definitivno prihvatiti kao dokaz105

U djelima ifau-l-galil i El-Mustasfa precizirao je temeljne ciljeve erijata, u ijoj orbiti krui svaki erijatski cilj i svaki eri-jatski interes. U prvoj knjizi on razvrstava cilj erijata na vjerski i svjetovni106, da bi potom rekao: Kategoriki je poznato da je za-tita ivota, razuma, potomstva i imovine cilj erijata.107 Zatim je naveo za svaki od spomenuta etiri cilja dokaze koji ukazuju na njega:

- zatita ivota: na nju ukazuje propisivanje sankcije za ubi-stvo;

- zatita razuma: nju potvruje zabrana konzumiranja opoj-nog sredstva;

- zatita spolnih organa: nju potvruju zabrana bluda i sankcija za njega;

- imovina je zatiena zabranom ataka na tuu imovine, propisivanjem odtete i sankcioniranjem krae.

103 Prema mom miljenju, ispravnije bi bilo rei: odreenog u Kuranu, ili sunnetu, ili konsenzusu.

104 Vidi: El-Mustasfa, 1/310-311. 105 Isto, 1/311.106 Vidi: ifau-l-galil, 159.107 Isto, 160.

53


Zatim kae: Na vrijednosti vjere je ukazano rijeima Uzvie-nog: Zaista namaz odvraa od razvrata i grijeha. Ono to odvraa od razvrata objedinjuje vrijednosti vjere. Mogue je, takoer, da se uz ovaj interes vee i neki ovozemaljski.108

U djelu El-Mustasfa ponovio je ove univerzalne ciljeve, ali u sreenijoj i dotjeranijoj formi, ne razvrstavajui ih na vjerske i svjetovne, moda zato to je osjetio mogunost iznoenja pri-mjedbe da su svi ovi ciljevi i vjerski i svjetovni istodobno. Po-sebno ako se ima u vidu da je on ukazao na to na kraju svog preanjeg govora. Odvraanje od razvrata i grijeha istodobno je odvraanje od ubijanja, opijanja, bluda, krae

Zato je, umjesto pozicioniranja vjerskih interesa nasuprot svjetovnim, zatitu vjere stavio na prvo mjesto nunih erijatskih ciljeva. Interes vjere ili nunost vjere ovdje znai: temelj vjere predstavljen u vjerovanju u Allaha i Njegovu Jedinost i posve-ivanju obreda/ibadeta samo Njemu. Dokaz tomu jesu njegove rijei: Primjer zatite vjere jeste odredba erijata prema kojoj se ubija kafir koji zavodi ljude na krivi put te kanjavanje novatora u vjeri koji propagira svoju novotariju, zbog toga to odvraa lju-de od njihove vjere.109

Na taj nain je izbjegao dilemu i primjedbu u vezi s podjelom interesa na vjerske i svjetovne.

Takoer, odustao je od termina el-bud (spolni organ), koji je upotrijebio u djelu ifau-l-galil zamijenivi ga preciznijim i jasni-jim terminom en-nesl (potomstvo). Tako su oblikovane osnovne intencije sljedeom formulacijom: Cilj erijata u odnosu na lju-de jeste da im zatiti pet vrijednosti: vjeru, ivot, razum, potom-stvo i imovinu.110

Jedno od njegovih miljenja, iji osnov nalazimo u djelu

108 Isto, 161.109 Vidi: El-Mustasfa, 1/287.110 Isto, 1/287.

54


ifau-l-galil, a koje je preciznije uobliio u djelu El-Mustasfa, od-nosi se na zatitu nunih vrijednosti u prethodnim vjerozakoni-ma. U djelu ifau-l-galil o zatiti ivota kae: Nije doputeno da se to pitanje odvoji od zakona kod onih koji zastupaju miljenje da je mogue razumom odrediti ta je dobro, a ta zlo,111 mislei pritom na mutezilije. Meutim ubrzo potom on sam prihvata ovo miljenje bez potrebe da ga pripie sljedbenicima odreiva-nja dobra i zla putem uma. U pogledu zatite razuma i zabrane konzumiranja opojnog sredstva zbog spomenutog razloga, on kae: Takoer, ni ovo nije doputeno odvojiti od razuma umnih ljudi, niti je doputeno da vjerozakon, iji je cilj zatita vjerskog i svjetovnog interesa ljudi, o tome uti. Nikada se nije desilo da je neka religijska zajednica odobrila upotrebu opojnog sredstva, mada se moe desiti da odobrava konzumaciju koliine opoj-nog pia koja ne dovodi do opijanja. Isto se moe rei u pogle-du zatite spolnog organa, imovine i drugih vrijednosti iz ove kategorije.112

Potom sveobuhvatnim i odsjenim iskazom konstatira u dje-lu El-Mustasfa, u pogledu zatite pet temeljnih vrijednosti: Ne-mogue je da ju ne ukljuuje bilo koja religijska zajednica i vje-rozakon iji je cilj dobrobit ljudi. Zato se vjerozakoni ne razlikuju u pogledu zabrane nevjerovanja, ubijanja, bluda, krae i pijenja opojnog pia.113

Povodei se za svojim uiteljem Imamu-l-Haremejnom, kla-sificirao je erijatske interese prema stepenu njihove snage i ja-snoe. Shodno tome, neki interesi su na stepenu nunih, neki na stepenu potrebnih, dok su neki na stepenu poeljnih vrijednosti. Svaki od ovih stepeni ima svoje dopunske, komplementarne vri-jednosti114

111 Vidi: ifau-l-galil, 162.112 Isto, 164.113 Vidi: El-Mustasfa, 1/288.114 Vidi: ifau-l-galil, 161-172 i El-Mustasfa, 1/286-293.

55


Ova klasifikacija kod imama El-Gazalija je dosegla zavidan nivo jasnoe i stabilnosti, ukljuujui i njegovo isticanje vrijed-nosne gradacije i komplementarnosti ovih triju kategorija vrijed-nosti, kao i zadovoljavajue egzemplificiranje svake od tri kate-gorije osnovnih i njihovih dopunskih vrijednosti, iako je pitanje klasifikacije erijatskih normi u okviru ovih kategorija, posebno u okviru kategorija potrebnih i poeljnih vrijednosti, idtihad-skog karaktera i nita vie.

Ovi iskoraci koje je nainio imam El-Gazali i principi koje je iskristalisao i iznijansirao glede ciljeva erijata postali su po-lazite i krajnji domet usulifikhskih uenjaka koji su doli poslije njega. Tako je bilo sve do imama E-atibija, koji predstavlja tre-u prekretnicu u historiji usuli-fikha.

Moda uzroke koji su ovjekovjeili El-Gazalijeve rijei o ci-ljevima erijata, uinivi da usulifikhski uenjaci, tokom nekoli-ko narednih stoljea, ne idu dalje od njihovog ponavljanja, treba traiti u tome to su one uslijedile kao kruna ranijih nagovjetaja i naznaka o ovoj temi, i kao vrhunac njegovih iskoraka. Zato se one karakteriziraju, kao to je ve istaknuto, visokim stepenom rafiniranosti, kondenzacije i jasnosti. Mislim na njegovo posljed-nje djelo El-Mustasfa.

Fahruddin er-Razi (umro 606. H.)Moe se rei, ukratko, da je imam Er-Razi u svoje djelo El-

Mahsul uvrstio sve to je ranije kazano o ovoj temi kod El-Du-vejnija i El-Gazalija. Tome se ne treba uditi, budui da je

Documents

Ciljevi Serijata