Courths - Mahler, Hedwig - Liane Reinold

8/3/2019 Courths - Mahler, Hedwig - Liane Reinold

1/114

GIGA

Hedwig Courths - Mahler

LIANA REINOLD

Naslov izvornika: LIANA REINOLD


2/114

GIGA

2

Liana Reinold je zagrlila ovjeka koji je uao i pogledala ga njeno. Strie Joachime, dragistrie Joachime! Napokon si ponovno doao kui svojoj Liani. Ovaj si puta tako dugo izbivao.Stric Joachim ju je toplo pogledao i zagrlio je. Moja draga Liano, jesi li eznula za mnom? Gospoa doktor Bartels prisustvovala je tomsusretu

podmuklo nasmijeena a zatim je izila iz sobe. Liana je sretna pogledala strica. Ovaj mi je puta rastanak s tobom bio jo tei i bolniji nego inae. Kako sam sretna to siopet sa mnom. Ti si za mene najmiliji ovjek na svijetu. Jedini koga imam i koji me voli. Ti siza mene pravi otac. Vie od tebe ne bih mogla voljeti ni vlastitog oca, da sam;ga poznavala ida je jo iv.Plemenito lice pedesetgodinjaka trzalo se od dubokog uzbuenja. Djelovao je veomatnijeno. Bio je jo mladenaki vitak, a njegova gusta tamna kosa posijedila je samo nasljepooicama. Glatko izbrijano lice i sjajne oi inile su ga mlaim no to je uistinu bio. Tovie to njegove kretnje bijahu ivahne i elastine. Sretan sam, Liano, to me voli poput oca. elim zauvijek zauzimati to mjesto utvom srcu.

Liana ga je povela do naslonjaa kraj prozora. Morao je sjesti, a ona je prisjela na rukunaslonjaa i zagrlila ga. Kako e dugo ovaj put ostati kod kude, strie Joachime? Zar opet samo nekoliko dana?U njegovim se oima mogla nazrijeti nesigurnost. Mogu ostati samo deset dana, dijete! Onda moram opet otii zbog svojih poslova. Ah, ti poslovi! Samo deset dana? To e brzo proi. A tada u opet dugo biti sama.Pritisnuo je njezinu vitku lijepu ruku na svoj obraz i zatvorio oi, kao da mora upiti te dragerijei.Tada se uspravio i prisilio se da kae bezbrinim glasom: Ne ljuti se na moje poslove. Zar ti je osamljenoj bilo tako loe? Zar te gospoa doktorBartels nije dobro zabavljala, pa ti je bilo dosadno?Liana je tiho uzdahnula. Dosadu ne poznajem, iako nemam pravog ivotnog cilja, strie Joachime. Nastojim da sezaposlim. Radi zabave prevodim svoje najmilije knjige na strane jezike. Zna, kad seuvjebam, htjela bih se ozbiljno baviti prevoenjem. Tome se veselim. Osim toga imam ikazalite, koncerte, etnje i samu sebe. Nisam samoj sebi nezanimljivo drutvo i mogu samusebe zaokupiti. Radije sam sama, to moram priznati, nego s gospoom doktor.Posljednje je rijei izustila s velikim arom. Iznenaeno ju je pogledao. Ne voli je? Nije li dobra prema tebi?Liana je skupila ramena kao da joj je hladno i prela rukom preko ela. Nastojala sam prisiliti samu sebe daje zavolim i nisam ti htjela zadavati brige. Ali ja je od

samog poetka nisam voljela. Ona je bila veoma ljubazna, naro

ito ispo

etka. Ipak mi seinilo kao da se pretvara. Njezin nametljivo ljubazan nain ne svia mi se. Naroito nakon

tvojeg posljednjeg boravka ovdje, ona se nekako udno pjema meni ponaa. Njezin me nainmui i uznemirava. udno govori, pria rune i frivolne ale, koje ja i ne razumijem potpuno.A kad je molim da tako ne govori, obino mi dobaci neka ne izigravam nevinace, jer mi toionako nitko ne vjeruje.Zabrinut i uzbuen, on je ponovno pogledao njezino lijepo lice. Plai me, dijete! Pogladila ga je po ruci. To sam znala, i zbog toga do sada nisam s tobom o tome govorila.Nabrao je elo i mala bora, u obliku trokuta, pojavila mu se meu oima. Ne poznam dobro gospou doktor. Preporuili su mi je kao dobru pratilju i ja sam mislio

da se ugodno osjea pod njezinim okriljem.Pritisnula je svoj obraz uz njegov.


3/114

GIGA

3

Kad si ti ovdje, tada zaboravljam na sve nedae. A kako sam ve kazala, ona se tek nakontvog posljednjeg boravka ovdje tako neugodno promijenila. Morala si mi to pisati. Nisam htjela. To bi te samo uznemirilo, a ipak mi ne bi bio mogao pomoi. Osim toga, onaprovjerava moja pisma. Nedavno sam vidjela kako pokuava otvoriti moje pismo napisano

tebi, koje je ostalo leati na pisaem stolu. Mislila je da sam izila i uplaila se kad sam seiznenada nala kraj nje i istrgnula joj pismo iz ruke. Kad sam joj ljutito kazala da joj tozabranjujem, samo se podrugljivo nasmijala i drsko rekla: Kao vaa zatitnica moram znati, ne piete li moda ljubavna pisma! Bezobraznica! procijedio je grof Joachim Rastenau. To je, naravno, bio samo izgovor, strie Joachime, jer je na pismu bila tvoja, njoj dobropoznata adresa. Kao obino slala sam pismo tvom berlinskom bankaru, koji pisma alje daljeza tobom. Dakle, ni u kom sluaju nije imala razloga pretpostaviti da je rij o ljubavnompismu. Kome bih ja, uostalom, pisala ljubavna pisma? Ona zna da ja ne poznajem ni jednogmladog ovjeka. Od tog vremena ja je prezirem.Grof Rastenau je skoio i stao etati sobom. Ona ga je uznemireno pogledala.

Nisam ti to trebala kazati, strie Joachime! Pristupio joj je i njeno je pogladio po zlaanojkosi. Kakva nesrea to nema ni majke ni oca, drago dijete! Kazao je uzbueno i njegove suoi pritom bile pune tuge.Privinula se uza nj. Pa ja imam tebe, strie Joachime! Ali ja te tako esto moram ostavljati samu, ne mogu te tititi kako bih to htio. Zato sam tetako dugo ostavio u koli. Tamo sam bar znao da si meu veselim drugaricama.Liana se nasmijeila. Jednom sam morala odande otii, strie Joachime! Ve mije bilo gotovo dvadeset godina,kad sam prije godinu dana napustila kolu i napokon dola k tebi.Pritisnuo je njezinu glavicu na svoje rame. Draga moja! Naalost i sada nema mnogo od mene. A ono to si mi priala o gospoidoktor veoma me uznemiruje. To sam znala i zato sam tako dugo utjela. Pa ti si zabrinut kao da si mi otac. Najradije tine bih bila nita kazala, no danas je to gotovo protiv moje volje prelo preko mojih usana. Hvala Bogu! Ova ena nije pravo drutvo za mladu djevojku, ma kako dobre preporukeimala. Ono to si mi kazala, dovoljno je daje otpustim. Nai emo bolju zamjenu za nju.Smjesta u poduzeti sve kako bih angairao drugu prtilicu. Ovaj u puta biti oprezniji. Ona ga

je toplo zagrlila. Vjeruj, pao mi je kamen sa srca. Poljubio ju je oinski.

I tako su stajali njeno zagrljeni kad li se vrata tiho otvorie i u sobu se gotovo uulja gospoaBartels. Bijae to visoka ena; hodala je kao da se ulja.

Nisu je odmah primijetili kada je ula i ona ih je pogledala, uz svoj podli smijeak. Zatim senakaljala. Oprostite, ako smetam kazala je pretjerano slatkim tonom. Samo sam htjela pitatielite li ve ruati.Grof Rastenau se okrenuo prema njoj i tek je danas zamijetio kako to lice krije neto lano ipodlo. Molim vas, neka poslue kazao je mirno. Gospoice Liano, sada ste valjda opet bolje volje kad se va gospodin stric vratio kui? zapitala je udnim glasom. I ne oekujui odgovor, obrtila se grofu rijeima: Gospoica

Liana vas je eznutljivo ekala, gospodine grofe! Upravo je dirjivo kako vas voli.Grof Rastenau je postao nepovjerljiv prema toj eni i pogledao ju je prodorno. U prvo


4/114

GIGA

4

vrijeme, kad je nastupila svoj postao, ona je prema njemu bila veoma ljubazna. inilo mu seak da nastoji zadobiti njegove simpatije. A to je zaista i bilo tako. Nije drala nemoguimdaje taj pedesetgodinji neenja uzme za enu.Pretpostavljala je daje bogat. Ali je ubrzo shvatila daje sve njezino nastojanje uzaludno. Zavrijeme njegova posljednjeg boravka u veljai iznenada je promijenila svoje ponaanje prema

njemu. Nestalo je prenaglaene mladenake ljubaznosti, a mjesto toga ona se pokazala hladnai suzdrana.I upravo od tog vremena stala je s Lianom postupati istodobno neprijateljski i prenaglaenointimno. Ja to znam, gospoo doktor, to je obostrano. Molim vas, neka poslue ruak. Dobro, oprostite, ako sam smetala odvratila je uz prodoran pogled. Niste smetali odgovorio je on.Liana se okrenu pred neugodno upitnim pogledom te ene i stade gledati kroz prozor.Gospoa doktor napusti sobu gotovo uljajui se, a to nikako nije odgovaralo njezinuvisokom, vrstom stasu.Grof Rastenau se okrenuo prema tienici. On nije bio njezin stric. Meutim, ona ga je tako

zvala. Uhvatio je njezinu ruku. Ova ena zaista nije ugodna. Tako dugo dok sam mislio daje ona tvoja dobra zatitnica, jasam je trpio. Danas mi to nikako ne uspijeva. No, ne budi vie zle volje. Pogrijeio sam tosam je uposlio. To moram popraviti. Otpustit u je, i ti e dobiti novu drubenicu. Neemozbog toga biti zle volje; radije uivajmo u ovih nekoliko dana koje emo provesti zajedno.Liana je sjajnih oiju, punih djetinjeg povjerenja, stavila svoju ruku na njegovu. Neka tako bude, strie Joachime! Oprosti, ako sam bila zle volje. Neu vie biti takoglupa. Neu pomutiti ni as boravka s tobom.Razgovarajui tako sjedoe za mali stoli koji je bio smjeen u nekoj uzdignutoj nii. Soba ukojoj su se nalazili bila je soba za dnevni boravak namjetena udobno i elegantno poput svihostalih soba. Ovaj se stan nalazio u jednom od predgraa Berlina u veoma otmjenoj kuiureenoj sa svim komforom. Stan je imao est soba. Od tih je soba grof Rastenau za seberezervirao najmanju, jer je rijetko boravio kod kue. Druga je soba bila odreena za gospoudoktor Bartels. Uz nju je bila jo i blagovaonica, lijepi mali salon i soba za dnevni boravak.Kraj ovih soba nalazila se Lianina draesna spavaa soba ureena u zlatnoj i svijetloplavojboji. Svijetla i zrana, potuno je odgovarala njezinoj mladenakoj ljepoti, i bila je od svihnajskupocjenije ureena.Kad je prije godinu dana Liana napustila kolu, a stric je Joachim doveo u taj stan, ona je bilaoduevljena. Jedino se alila to je on za sebe odabrao najmanju sobu. Nije trebalo da to uini, strie Joachime, za mene bi bila dovoljna i najmanja soba kazala je.

On je, smijeei se, odmahnuo glavom. Zna da sam najvei dio vremena na putu. Kod kue boravim samo nekoliko dana. Ova

mala soba posve mi dostaje. Ovaj je stan tvoje carstvo, a ja u biti veseo bude li ti se sviao.I ostalo je kako je on odredio.Liana nije znala kakvim se poslovima bavi stric Joachim. Ponekad je pokuavala svrnutirazgovor na tu temu, no on bi uvijek vjeto izbjegavao odgovor.Priao joj je kako je njezin otac bio njegov najbolji prijatelj i drug u pukovniji. Nije poznavalasvog oca a ni svoju majku. Ona je umrla brzo nakon oca, kada Liani nije bilo jo ni godinudana. Nije osjetila bol prigodom njihove smrti, jer je bila premalena. A stric Joachim je uvijekbio u njezinu ivotu poput anela uvara.Priao joj je da ju je na rukama odnio od smrtne postelje njezine majke. Sam ju je, nakon

majina sprovoda, odveo u vicarsku do neke majine tete koja je tamo ivjela.Kod tete Lott, u jednom ljupkom vicarskom gradu, ona je ostala sve do svoje dvanaeste


5/114

GIGA

5

godine. Tada je teta Lott umrla.U svojim prvim sjedanjima Liana je uvijek vidjela prijaznu kuu i drago starako lice teteLott, a uz nju otmjenu pojavu strica Joachima.On je svake godine nekoliko puta dolazio u posjet u malu tetinu kuu, koja se meu visokimvrhuncima Alpa inila jo manjom. Uvijek za Lianu bijae pravi blagdan kad bi on boravio

kod njih. On bi tada bio neprekidno uz nju. Ona mu je priala sve o svom mirnom djejemivotu, a njegove su je oi gledale s mnogo ljubavi i dobrote. Poklanjao bi joj divne igrake iispunjavao joj svaku elju. Ponekad bi ga teta Lott zbog toga i karala. Razmazit ete to dijete, dragi grofe; ono neprekidno iekuje va ponovni dolazak i brojidane do novog susreta.Na to je grof Joachim odgovorio: Ovo je moja jedina utjeha, teto Lott, jer znate i sami da ne mogu Lianu zadrati kraj sebe. Zato me ne povede sa sobom, strie Joachime? pitala ga je Liana.On ju je samo alosno pogledao. Nemam dom za tebe, djevojice! Zar eli svoju staru tetu ostaviti samu? Mislila sam da me ipak bar malo voli. A sada vie

ne eli znati za svoju tetu kazala bi stara gospoa, toboe uvrijeeno.Liana bi je zagrlila. Volim te, tetie! Stric Joachim bi nas morao obje povesti. Glupo dijete; stric Joachim putuje po cijelom svijetu. Jednom je ovdje, drugi puta tamo.Sto bi on poeo s nama enama.Nakon tih rijei stric Joachim je stisnuo ruku stare gospoe. Draga teto Lott, velika hvala za tvoju pomo.Liana to nije posve razumjela, no jedno je ipak shvatila. Zajdniki ivot sa stricemJoachimom nije bio mogu.I pomirila se s time da se raduje svakom ponovnom susretu s njim. Jednako se tako veselila isada kad bi svraao kui.Kad je navrila dvanaest godina, umrla je teta Lott. U svom posljednjem prisebnom askuposlala je brzojav grofu Joachimu i pozvala ga da doe. Zatim je Liani poklonila medaljon odslonove kosti na kojem je bila izrezbarena rua. U tom se medaljonu nalazila slika neke lijepemlade ene. Ovo je tvoja majka, Liano! Poklonila mi je sliku i medaljon pri odlasku u Njemaku, gdje

je imala biti drubenica neke njemake plemkinje. Tamo je upoznala tvog oca. uvaj ovusliku i postani jednako tako dobra kao to je to bila i tvoja majka. Ti joj veoma nalikuje.Umrla je prije nego je stigao grof Rastenau. On ju je tako njeno tjeio, iako je i sam bioveoma alostan i potiten. Privinula se uza nj. Dopusti mi da poem s tobom molila je.

U tom jeasu otvorio medaljon koji joj je visio oko vrata. Kad je ugledao to ensko lice unjegovim se oima pojavila bol. Grevito je stisnuo Lianu uz sebe i neprekidno je oinski

cjelivao. To nije mogue, ljubavi moja! Moda kasnije, kad odrastes. Sada mora najprije u kolu.Tamo e nai mnogo veselih drugarica, a ja u te posjeivati. Ti si moje dobro, razumnodijete i nee mi praviti brige.Ne, nije htjela zadavati brige svom dragom stricu. Ali je ipak kazala: Ne elim veselih drugarica, ja hou samo tebe.On je ipak ostao tvrd i poslao je u otmjeni penzion u Zenevi. Direktorica tog penziona bila jeMadame Schopfing.Liana se tamo brzo uivjela i njezina je vedra narav nala zadovoljstvo u druenju sa kolskim

drugaricama. No, u srcu je uvijek osjeala enju za stricem Joachimom.Napokon se i ta arka elja ispunila. Na njezin devetnaesti roendan pisao joj je neka prieka


6/114

GIGA

6

jo pola godine, pa e je on tada povesti kui u Berlin.Kako je to vrijeme sporo prolazilo. No, napokon je ipak prolo i k tome jo nekoliko tjedana.Tada je stric Joachim doao po nju. Odveo ju je u lijepi, udobni dom, gdje ju je doekalagospoa doktor Barrels. Ova joj se od prvog asa nije sviala, no sve se to utopilo u njezinojradosti to napokon moe biti sa stricem Joachimom. Radost, naravno, nije dugo potrajala.

Nakon nekoliko dana on je morao opet otputovati i ostaviti je samu s gospoom Battels.Zapravo ga ni sada nije viala ee i dulje nego prije. Svakih bi nekoliko mjeseci dolazio iostajao osam do deset dana. Ali tada bi joj podario svaki asak svoga vremena. Za to kratkovrijeme zajednikog boravka oni bi ispriali jedno drugome sve to su si imali kazati, alinikada ne bi izlazili zajedno. Liani nije upalo u oi da je on to izbjegavao. Govorio joj je daon toliko mora boraviti meu stranim ljudima, daje za njega pravi oporavak ostajanje kodkue. A ona je mogla izlaziti s gospoom Bartels koliko je eljela.Liana jo nikada do sada nije razmiljala o ponaanju strica Joachima. Bilo joj je posveprirodno to je od njega dobivala sve kao daje on zaista njezin otac.Jedino u posljednje vrijeme, zbog udnih rijei gospoe Bartels, ona bi ponekad osjealanemir u dui.

Jednom joj je gospoa Bartels kazala: udna je ta veza izmeu vas i grofa Rastenaua. Kako to da se on toliko brine za nekosiroe? Vi ste, naravno, lijepa djevojka i on vas mora neizmjerno voljeti kad se tolikortvuje.Prije nekoliko dana opet je neto kazala to je uznemirilo Lianu. Liana je ogoreno odbilaneke njezine frivolne primjedbe, zamolivi je da to vie nikada ne opetuje.Gospoa Barrels ju je pogledala oima punim mrnje i zlobno joj odgovorila: Ne izigravajte ponosnu damu. Kad biste zaista to bili, ne biste smjeli dopustiti da vas grofRastenau izdrava. Pa vi niste u rodu s njim. Meni neete sipati pijesak u oi. Posve tonoznam tko ste i to moram misliti o vama.Liana je bila previe naivna a da bi mogla naslutiti to je gospoa Bartels time eljela kazati.Osjetila je samo nelagodu, razmiljajui o tome je li uistinu zlo to od strica Joachima primasva ta dobroinstva kao da mu je vlastito dijete.To ju je pitanje uznemiravalo sve do danas i ona je odluila da otvoreno o tome porazgovarasa stricem.Meutim sada, kad se nalazio kraj nje, dobar i plemenit, ona je samu sebe stala karati zbogsvoje ludosti.Ne smijem ga raalostiti takvim pitanjem, pomislila je i utjela. Sve su brige nestale kad jeon bio kraj nje. Razgovarala je radosno i veselo i bila je sretna to se nalazila pod njegovimokriljem.Osim toga, pao joj je kamen sa srca i stoga to e gospoa doktor Bartles uskoro otii.

* * *

Prolo je nekoliko dana. Grof Rastenau je upravo bio ruao s Lianom i gospoom Bartels, kadse obratio djevojci: Drago dijete, ostavi me nekoliko asaka s gospoom doktor. Moram neto s njom nasamodogovoriti.Liana je smjesta ustala. Znala je to e se dogoditi i bila je sretna to ne mora biti svjedokomu asu otkaza gospoi Bartels. Doi u kasnije u tvoj salon, Liano! dobacio je grof za njom.Nasmijeila mu se i kimnula, iziavi iz sobe.

Neko je vrijeme gledao, zamiljen, za njezinom vitkom pojavom. Liana se razvila u prvuljepoticu. Svakog bi ga dana ponovno oduevljavala otmjenost njezina bia. Ispunjavalo gaje


7/114

GIGA

7

oinskim ponosom to se ona rascvjetala poput divne rue.Kako li ga je boljelo to je samo tako rijetko mogao biti uz nju! Najradije je nikada ne bipustio od sebe. elite li neto kazati, gospodine grofe?Tim gaje rijeima gospoa Bartels trgnula iz razmiljanja. On se uspravio. Nestalo je blagog i

dobrog izraza iz njegova lica. Sada je gledao strogo i odluno.Te je dane, uvi Lianine izjave, otrije promatrao tu enu. Rezultat promatranja bijae vrstaodlunost daje otpusti. Da, gospoo Bartles! Moram vam saopiti da sam prisiljen otpustiti vas. Budui dajedanas prvi svibanj, ini mi se to pogodnim danom. Moram vas zamoliti da prvog lipnjanapustite moju kuu.Lice gospoe Bartels je promijenilo boju. Ona je gledala zlobno i podmuklo. Valjda me gospoica Liana tuila? prosiktala je bijesno.Pogledao ju je hladno. Gospoica Liana ne tuaka. To preputa podlacima. Pa vi ste do sada bili zadovoljni sa mnom. Ali gospoici Liani nije pravo stoje nadzirem.

Stoga zahtijeva od vas da me otpustite. To dobro znam. Vi mi ne moete nita prigovoriti.Morate priznati, bila sam veoma diskretna i raunala sam s udnim prilikama koje vladaju uovoj kudi, iako sam imala mnogo toga da prigovorim. Nije skidao pogled s njezina zlobnoglica. Ne razumijem vas! Sto mislite time kazati? zapitao je otro.Nekoliko je asaka oklijevala i pogledala ga kao da ocjenjuje dokle moe ii svojim izjavama.Napokon je kazala, s udnim izrazom: To valjda nije teko pogoditi. Vi vjerojatno znate bolje od mene da vodite dvostruki ivot.On se trgnuo i problijedio. Sad joj je bilo jasno da ga je svojom izjavom pogodila, iako se onsmjesta sabrao. Dvostruki ivot? Neete li mi objasniti to time mislite rei? pitao je on, jedva svladaviuzbuenje.Upravo taj njegov nemir dao joj je naslutiti da je postigla pun pogodak. Sada se vie nijesuzdravala. Konano je otkrila svoje karte. Upravo stoga to je ispoetka eljela osvojiti togovjeka, sada je nastojala da ga ponizi. elite li zaista da budem jasnija? pitala je prijetei. On se uspravio i njegove su se oizakrijesile. Osjetio jeopasnost koja se pribliavala. To je probudilo njegovu energiju i odlunost. Ja vas ak moram moliti da budete odreeniji odgovorio je neljubazno.Ona se borbeno uspravila. Dakle, dobro! Kad ste me prije godinu dana zaposlili, kazali ste da u biti drubenica vae

pokerke. Dola sam ovamo i vi ste me primili u svom stanu. Natuknuli ste kako

ete svojupokerku dovesti za nekoliko dana. Naravno, nisam mogla tada naslutiti to ovdje nije u redu.

Inae ne bih prihvatila taj posao. Mnogota mi je odmah upalo u oi. Pitala sam se kako grofRastenau dolazi do graanske pokerke.inilo mi se udnim to ste neprekidno boravili na putovanjima i samo rijetko ovdje provodilinekoliko dana. Nikada niste izlazili s gospoicom Lianom. Noja sam utjela i nisam vaskritizirala. Tada sam jo vjerovala da Vam je Liana pokerka.Grof Rastenau se trgnuo. Dalje kazao je hrapavim glasom. Kad ste na poetku veljae bili posljednji put ovdje, neka moja poznanica javila mi je dae proputovati kroz Berlin i da bi je obradovao sastanak sa mnom kod Jostyja. Pristala sam.

Taje dama bila direktorica kole u Thiiringenu: gospoa Schwarze!Zastala je. Ovaj se puta grof Rastenau nije izdao. Njegovo lice nije odavalo uzbuenje.


8/114

GIGA

8

I dalje? zapitao je ironino.Vidjela je da su ile na njegovu elu nabrekle i nije se dala smesti. Udobno se naslonila unaslonja, kao da eli uivati u zanimljivom prizoru. Dakle, srela sam prijateljicu kod Jostyja. Sjedjele smo kraj prozora i gledale napolje. I tadaste upravo vi proli. Moja se prijteljica trgnula.

Pogledaj, onaj gospodin koji upravo prolazi je grof Joachim Rastenau rekla je.Pogledala sam je. Nije znala da radim kao drubenica kod vas. Ne elim da moji znanci znadukako sam prisiljena sluiti, jer ne mogu ivjeti od svoje male rente. Pozna li grofaRastenaua? pitala sam oprezno, ne elei se odati. Moja je prijateljica kimnula. Naravnoda ga poznajem. Njega u naem gradiu zna svako dijete. On osim dvorca Rastenau posjeduje

jo etiri ili pet velikih imanja. Tri od toga lee u naoj blioj okolini. esto putuje svojimautomobilom. Ve sam ga jednom srela u nekim kupkama gdje smo bili doli na izlet.Naravno, zamolila sam svoju prijateljicu da mi ispria sve to zna o grofu Rastenau. Nisam jojodala kako vas dobro poznajem, i to u sasvim dragim okolnostima. I tada sam, na svojeiznenaenje, saznala da grof Rastenau nije neenja, kako sam to mislila ja, jednako kao to tomisli i gospoica Liana, ve da je oenjen i da ima esnaestgodinju ker. Saznala sam da vei

dio godine ne boravi na putovanjima, ve u dvorcu Rastenau. Samo ponekad putuje odanle usvoj dom u Berlinu, za koji naravno tamo nitko ne zna. Tako, gospodine grofe, sada znateto sam podrazumijevala pod vaim dvostrukim ivotom.Grof Rastenau se ve bio sabrao. Otkrie mu nije bilo ugodno, a dolo je i neoekivano, nouvijek je morao s njim raunati. Zato je i sada bio spreman.Uspravio se mirno i pogledao podrugljivim oima opasnu enu. Pa to dalje? zapitao je ironino.Ona je bila zbunjena zbog njegova mira. Koliko ga je to stajalo nije mogla ni slutiti. Nijemogla znati kako se svaki njegov ivac trzao u groznici i kako je morao skupiti sve svojesnage, da bi mogao izdrati taj udarac sudbine.Gospoa Bartels je nastavila neto manje samouvjereno: Moete zamisliti da me izvjetaj moje prijateljice veoma zanimao. Najednom sam znala oemu je rije u vezi s tim vaim tajanstvenim putovanjima.On je sauvao svoj mir. O tome ste esto razmiljali? rugao se on, primjeujui kako joj to ulijeva nesigurnost. Naravno, ovjek o tome razmilja. Primijetila sam, naime, da me varate!Slegnuo je ramenima. Nisam znao da sam obvezan izvjetavati vas o svojim obiteljskim prilikama. A ovdje jesamo o tome rije, i tie se jedino zainteresiranih. No, kako vi u vezi s tim imate mnogoprimjedaba, bar mi se tako ini, primit ete moj otkaz s olakanjem.Sada se gospoa Bartles trgnula. Mislila je da e svojim otkriima dobiti adut u ruke i da e

moi postavljati uvjete. Prevarila se u o

ekivanju. Vi me, dakle, zaista elite otpustiti? zapitala je hrapavim glasom.

Zao mi je to ste me na to prisilili odvratio je odluno. Jer upravo ovaj razgovor svama jo mi je jednom dokazao, da vi niste osoba kojoj bih mogao povjeriti Lianu.Ustala je i mrnja je zasjala u njezinim oima. Nezahvalnost je hvala za ono to samuinila! rekla je bijesno.I on je ustao. Jesam li vam duan bilo kakvu zahvalnost? zapitao je, opet posve siguran u sebe. U najmanju ruku ve zato to gospoici Liani nisam ispriala o vaoj eni i keri, koja nijemnogo mlaa od nje.Neto je zasjalo u njegovim oima. No, nije izgubio svoj mir. Uvidio je kako vie pred

Lianom ne moe skrivati tajnu. Gospoa doktor e se sigurno htjeti osvetiti i nee potedjetiLianu od svojih otkria. Zato je bilo bolje da joj on sam to prije sve objasni.


9/114

GIGA

9

Hladnim, nadmonim pogledom kazao je mirno i odluno: To ste joj mogli mirno ispriati. Vi pretpostavljate da su neke stvari tajna, iako to nisu.Gospoica Liana zna sve. Poznato joj je da sam oenjen i da imam ker. Nije potrebno da sevi zbog toga trudite.Pogledala ga je osupnuto. Zatim je, zgraajui se, promrsila:

To je zaista krasno!On nije shvatio to je mislila. Nije elio dulje raspravljati s njom. Stoga je krtko odgovorio: ini mi se da e za obje strane biti bolje, ako svoj boravak u ovoj kui to vie skratite.Gospoica Liana e se moi snai s dvije sluavke dok joj ne naem novu dru-benicu.Isplatit u vam plau i trokove uzdravanja do kraja otkaznog roka.Bijesno je zabacila glavu, mislei da strelice koje je odapela nisu pogodile cilj. No, da je ipakpostigla to je eljela, to nije mogla naslutiti. Dobro, im-naem podesan smjetaj, napustit u ovu kuu istresla je otro i izila. Aliodluila je da ostane najmanje tako dugo dok on ne ode. Htjela je bar na Liani iskaliti svojuosvetu. To se moglo dogoditi samo kad grof ode.Grof Rastenau nije mogao naslutiti kakve podle sumnje gospoa Bartels gaji u svojoj dui.

Daje on to znao, ne bi ni asa ostavio Lianu samu s tom enom. On je mislio da su sumnje teene usmjerene u posve drugom pravcu.Postoje ona izila, grof je neraspoloen stao etati sobom. Sada, kad je ostao sam, odbacio jesvoj prividni mir. Casak je stao, pritisnuvi ruke na lice koje se nemirno trzalo. Muno i teko

je disao. Tada se uspravio i njegovo je lice ponovno postalo odluno. Morao je to izdrati.Nitko nije smio naslutiti istinu. Tajna je morala ostati zakopana u njegovu srcu. Liana jemorala saznati samo ono to joj je ena mogla odati. On joj je to morao kazati. Ionako e tobiti teko za nju.Brzim i odlunim koracima krenuo je u Lianin salon. Ona gaje ekala kraj prozora i upravo sespremala da zasvira na glasoviru. Kad je on uao, uhvatila ga je pod ruku. Jesi li prebrodio sve neugodnosti, strie Joachime? zapitala je.Kimnuo je. Da, otkazao sam gospoi doktor Bartels. Ona e ubrzo napustiti kuu.Liana je duboko uzdahnula. Njezino lijepo lice, s nevinim oima, okrenulo se prema njemu.Debele, zlatne pletenice uokvirile su njezinu finu glavu poput najdivnijeg ukrasa. Nije znalakoliko je draesna i upravo joj je to davalo najvei ar. Kako je prihvatila otkaz? zapitala je.On je asak razmiljao, ne znajui kako da pone sa svojim otkriem. Bila je prilino uvrijeena. Mogu misliti. Ne treba obraati pozornost na to. Budui da nam ne odgovara, morao sam je otpustiti.

Modae morati neko vrijeme boraviti sama s obje sluavke, dok ne na

em zamjenu za nju.To e, naravno, uslijediti to je bre mogue.

Radije u ostati sama nego u njezinom drutvu. Vjerujem ti. Ona je podlo stvorenje, u to sam se i sam uvjerio. No, sama ne smije ostati.Poduzet u sve, da to prije naem pogodnu osobu.Liana je kimnula. Ne misli vie na to. Tad si blijed i neraspoloen, strie Joachime. To ne elim vidjeti. Stomogu uiniti da te raspoloim?Htio je dobiti na vremenu. Pjevaj mi neto, Liano!Pripravno je sjela za klavir i nakon kratkog razmiljanja poela s predigrom. Zatim je stala

pjevati. Imala je jedan od onih punih mekih enskih glasova koji prodiru do srca.Pjevala je dvije pjesme svog najdraeg skladatelja Griega.


10/114

GIGA

10

Prvo Labue moj bijeli, kako sjaji tvoje perje, a zatim veselu pjesmu Agnes, moj draesnileptiriu.Bura u dui grofa Joachima se smirila. On je sada pred sobom vidio samo jedan put.Vragoljasto ga je zapitala: Je li sada bolje? Kimnuo je.

Da, mala arobnice! Smijem li u tvom salonu popuiti cigaretu?Skoila je. Ovdje je ve sve spremno. Znam da nakon ruka voli puiti. Ne smeta te?Sjela je njemu nasuprot i nasmijala se. U penzionatu smo ponekad potajno popuili koju cigaretu. Naravno, vjerojatno samostoga to nam je to gospoa Schopfing zabranila. No, ovjek se ipak pomalo naui na to. Zato mi ne bi inila drutvo? Rado.Ponudio joj je cigaretu na svoj otmjeni nain. Zatim je i sam zapalio. Sada je elio zapoeti sasvojim priznanjem. Liana mu je, ne slutei nita, dola u pomo.

Zna li, strie Joachime, da je danas smrtni dan tete Lott?Pogledao ju je zamiljeno. Ne, Liano, na to sam zaboravio. Dobra teta Lott! Da je bar ostala na ivotu. Kod nje bi tibilo dobro.Uhvatila gaje za ruku i poloila svoj obraz na nju. S tobom mi je jo bolje. Sjetila sam se smrtnog asa tete Lott, kad mi je poklonilamedaljon sa slikom moje majke. Njoj na ast stavila sam ga oko vrata.Pogledao je medaljon. Malo prije ga jo nisi nosila.Uzela je medaljon od slonove kosti u ruke. Ne, tek kada sam ostala sama sjetila sani se koji je danas dan. Promatrala sam sliku svojemajke. ini mi se, postala sam joj veoma slina. Veoma, Liano! Ponekad me ta slinost iznenauje. Sirotice moja, prerano si izgubilamajku.Privinula se k njemu. Ja imam tebe, strie Joachime!To je zvualo veoma dirljivo i njegove su se oi ovlaile. Majku ti nitko ne moe nadoknaditi, Liano! Ona je uzdahnula. Bila sam premlada kad sam je izgubila. Taj gubitak nikada nisam osjetila u itavojnjegovoj veliini. Pa iako mi ne moe nadoknaditi majku, oca si mi ipak potpunonadomjestio.

Pogledao ju je duboko dirnut. Otac ti nikada nije nedostajao? Ne, ti to nikada nisi dopustio. Odahnuo je. Trudio sam se da ti ga nadomjestim. Hvala ti kazala je zamiljeno. Ne mogu zamisliti kakav je moj otac bio. Majkumogu. Vjerojatno zato, jer ima njezinu sliku. A oevu nema. Kimnula je. Moda. No, vjerujem da je to vie stoga to sam ga zbog tebe pomalo zaboravila. Ti si gaveoma volio, zar ne?Pogladio ju je po kosi. Kao sama sebe.

Bili ste asnici u istoj pukovniji? Da, bili smo nerazdvojni. Jedan je uvijek bio spreman u svakoj prilici uiniti sve za


11/114

GIGA

11

drugoga. Vjerojatno bi se i moj otac na jednak nain pobrinuo za tvoje dijete, kao to to ti ini zamene. Da, on bi to sigurno uinio.Sjetila se neugodnih rijei gospoe Battels kad je govorila o neshvatljivoj brizi strica

Joachima za nju. Sad je odahnula. Zar ne, zato smijem bez razmiljanja primiti od tebe sve ono dobro to mi prua. To mene smije tititi.Dignuo je prestraeno ruke. Kakva ludost, Liano! Pa ti me usreuje time to se smijem za tebe brinuti kao za vlastitodijete. Htjela bih ti jo samo vie pokazati svoju zahvalnost. Pa to ini svakim svojim dahom. Da, no htjela bih uiniti neto naroito teko, samo da bih ti dokazala svoju zahvalnost. Ne govori o tome, nisi mi nita duna.Draesno se nasmijeila i pogledala ga svojim sjajnim smeim oima.

To ja bolje znam.Dugo ju je gledao. Kako li je lijepa i draesna! Duboko je uzdahnuo. Zaista, svaki dan sve vie slii svojoj majci. Tome se radujem. Teta Lott je na samrtnoj postelji poeljela da postanem poput svojemajke, jer je ona bila lijepa i dobra. Poput anela. Budi joj uvijek slina duom i tijelom rekao je duboko dirnuto.Liana se uozbiljila. Zato je majka tako rano umrla? Gledao je pred sebe. Jer aneli ne ele ostaviti na zemlji svoje sestre. Ona je bila predobra za ovaj svijet. Tada

je vladala teka gripa. Tvoja je majka dobila upalu plua i umrla nakon nekoliko dana. Moda bi bila nadvladala bolest da je imala pravu volju za ivotom. Vjerujem da ju jeenja za ocem povukla za njim. Kazao si mi jednom da ga je voljela svim srcem.Kimnuo je. Njegove su se oi ovlaile. Da, ona ga je ljubila.Liana ga je pogledala. Kad je stric Joachim govorio o njezinoj majci, uvijek je ponovnoosjeala da ju je on morao voljeti. Nikada ga to nije pitala. Ali danas joj je to pitanje gorjelo izoiju. Uhvatila ga je za ruku. Strie Joachime, htjela bih znati zato se nisi oenio. On se trgnuo. Ovo je bio pravi as zapriznanje. Uhvatio

je njezine ruke. Zato si tako sigurna da nisam oenjen? Ja to nikada nisam tvrdio.

Ona gaje pogledala grozniavim pogledom. Strie Joachime? uzviknula je uplaeno. Duboko je uzdahnuo.

Da li bi te boljelo kad bih ti kazao da sam oenjen? Problijedila je i jedva izgovorila: Da li bi me boljelo? Ne znam. Ali to je samo ala, zar ne? pitala je brzo. A to, ako je istina? Uplaeno je odmahnula glavom. Ne, gdje bi bila tvoja ena? Pa ona nije ovdje. Ti me samo drai. Ne bi mi to bio zatajio.Neto nalik na jecaj prodrlo je preko njegovih usana. Ponekad postoji potreba za uvanjem tajne. Sto, ako me neto prisililo da ti ne kaem dasam oenjen?Iznenada je skoila i stala preda nj. Njezine su ga oi gledale kao ugaene. Strie Joachime, tvoje oi gledaju tako kao da je to istina. Reci mi brzo, jesi li oenjen?

pitala je bezbojnim glasom.Povukao ju je k sebi i zagrlio je kao daje eli zatititi.


12/114

GIGA

12

Smiri se, dijete moje! Rado bih ti to bio zauvijek zatajio. Nisam te elio uznemiriti. Pa tonema nikakvog utjecaja na nau vezu. Ipak sam ti to morao kazati. Sluajno je gospoaBartels, prigodom mog posljednjeg boravka ovdje, saznala za to. Htjela je to prilino bezonoiskoristiti protiv mene. Rekao sam joj da ti to ve odavno zna. U njezinim je rijeima lealaneka prijetnja pa sam je htio unaprijed onemoguiti. Ti to ne smije saznati ni od koga drugog

osim od mene. Da, drago dijete, ja sam oenjen.Pogledala ga je ugasla pogleda i sakrila svoje lice na njegovu ramenu. Otkada, strie Joachime? pitala je tiho. Ve dugo, Liano. Dok si ti ivjela u vicarskoj kod tete Lott. Nekih godinu dana potosam te odveo k teti, oenio sam se. Teta Lott je to znala i savjetovala mi da ti ne kaem. Ja tenisam mogao uzeti k sebi. Mislili smo da e zauvijek moi ostati kod nje. Kasnije nisamsmogao hrabrosti da ti to kaem. Zato ne?Gledao je mrano pred sebe. Moda bi bilo bolje da sam to uinio. Noja sam dobro mislio, dijete moje! Da sam temogao primiti u svoju obitelj, sigurno ti to ne bih bio preutio. Ali moj brak bijae brak iz

razuma koji su diktirale prilike. Nisam mogao zatraiti od svoje mlade ene da prihvati tuedijete. A kasnije, kad smo se jedno drugome pribliili, pravi asak je ve bio proputen.Nisam vie mogao govoriti svojoj eni o tebi. U meuvremenu nam je nebo poklonilokerkicu.Liana je uzbueno pritisnula lice u njegove ruke. Ti ima i ker? pitala je izbezumljenim glasom. Njeno joj je povukao ruke s lica. Da, Liano, njoj je sada esnaest godina. To je milo, pomalo divlje stvorenje. Ali vidi, njoj

je sada ve esnaest godina. Nije ti oduzela nita od moje ljubavi. Imam je dovoljno za vasobje. Zao mi je to te to tako potreslo. Smiri se! Pa sve to nita ne mijenja u naem odnosu.Pogledala ga je alosno. Ipak, strie Joachime! Za mene to mnogo mijenja, veoma mnogo proaptala je tiho.Pogledao ju je bolno. Zar me sada vie ne voli? Bacila mu se na grudi. Volim te, ti si najmiliji ovjek koga imam na svijetu. No, sve dosad sam mislila da sam i jatebi jedina na svijetu, koju ti voli. Sada znam da te moram dijeliti s drugima.Odmahnuo je. Ljubav se ne moe dijeliti. Ona se sama po sebi umnoava kad ovjek otvara svoje srcedrugim ljudima. Moe se mnogo ljudi jednako snano voljeti. Kad neki otac ima mnogodjece, ne voli li ih on sve jednako? I jesi li ikada osjetila da ti mf>ja ljubav nedostaje? U svomsrcu volim dva djeteta, tebe i svoju malu Steffie. Za obje imam dovoljno ljubavi. U tom senikada nee nita promijeniti.

Bolno se nasmijeila. Sada znam da nisam jedina koju voli. Ne ljuti se na mene, to ti sve to tako oteavam.Sigurno nije lijepo to se ne mogu veseliti tome da ima enu i ker. Moda u i to kasnijenauiti. Ali sada me to boli. Jer sad vie nemam prava na tvoju ljubav.Pogladio ju je po kosi i obrisao joj suze koje su joj tekle niz obraze. Njenim ju je rijeimatjeio. No, ona nije mogla odagnati neizmjernu tugu iz svog srca.Privinuo ju je k sebi i nastojao je umiriti. Iznenada se ona uspravila. Sada znam zato si toliko putovao. To nisu nikakva poslovna putovanja. Pa ti ovdje nemasvoj dom. Tvoja je kua kod tvoje ene i kerke. K meni dolazi samo u posjete, zar ne?Uzdahnuo je. Tako je. Ja sam gospodar dvorca Rastenau i tamo ivim. Kad god se mogu osloboditi,

dolazim k tebi, jer se elim uvjeriti da ti nita ne manjka. Ne elei unititi tvoj osjeaj da mipripada, govorio sam ti da je ovo moj dom. Moja obitelj ne sluti nita o tebi, pa ma koliko ja


13/114

GIGA

13

to elio, ne mogu te uvesti u svoj pravi dom. Ima razlinih zapreka o kojima ti sada ne mogupriati. Zbog toga nisam elio da sazna da imam obitelj. Nisam ti elio zadati bol. Aligospoda me Bartels na to prisilila. Sada budi opet vesela. Teko podnosim tvoju alost. Sve jeostalo po starome. Ne eli valjda da budem zbog tebe zabrinut kad odem odavde.Prisilila se da savlada svoju bol i pokuala se hrabro nasmijeiti. inilo joj se kao da je sav

sunev sjaj nestao iz njezina ivota.Grevito mu je stisnula ruku. Potrebno mi je neko vrijeme da sve to shvatim, strie Joachime! Moram to prevladati.Tada u se smiriti. Sad mi je jasno da ti dugujem jo mnogo veu zahvalnost nego to sam todosad mislila. Ti si se morao brinuti za vlastitu obitelj.Bio je sretan to se ona malo smirila. Ne zaboravi, Liano! Imam velike prihode sa svojih imanja. Uz dvorac Rastenau, imam joetiri druga posjeda. Ne mora brinuti zbog mene. Ti oduzima svojoj keri ono to meni daje. I ona e dovoljno dobiti. Tvoja se ker zove Steffie. To je vjerojatno skraenica od Stefanie?

Da, njezina se majka zove Stefanie, a ona je krtena StefanieCharlotte. No, mijezovemo Steffie.Liana je zamiljeno gledala pred sebe. Htjela bih je jednom vidjeti. Nasmijeio se i uzdahnuo. Hoe li da ti pokaem njezinu sliku. Imam je kod sebe.ivahno se uspravila. Pokai mi je, molim te!Uzeo je fotografiju iz svoje lisnice i pruio joj je. To je bio amaterski snimak jednog sretnogtrenutka. Kraj stola, ispod rascvjetanog drva, sjedila je u bijeloj haljini Steffie. Veliki bijelislamnati eir gurnula je iz ela, te je poput aureole okruio njezino draesno mlaahno lice.Dvije debele, tamne pletenice visjele su joj niz lea. U ruci je drala kitu cvijea kojom jemahala fotografu. Oi su joj bile nasmijeene i sretne, i Liani je postalo toplo oko srca. Kakvo draesno bie! rekla je tiho. Grof se nasmijeio. Ona je prava mlada divljakinja i ne voli sjediti na miru. Radije jai ili se penje po drveunego da sjedi u koli, i ne voli ba uiti. Neki na prijatelj, barun Wachau, nazvao ju jeGrofica Vragoljanka. No, ona ima dobro srce i kad bi znala za tebe, ne bi me ostavila namiru sve dok te ne bih doveo u Rastenau. Kako bih joj rado priao o tebi kad bi to samo bilomogue. Ne elim da ima neprilika zbog mene. Inae u ti morati biti duna jo veu zahvalnost. Dijete, prestani ve jednom s tom svojom zahvalnou.Njezine su se usne trzale.

Tek danas znam koliko ona mora biti velika. I to nikada neu zaboraviti.Osjeao je da je, to se toga tie, mora svakako umiriti. Nije elio daje ta misao neprekidno

mui. Htio joj je pruiti neto to bi je na neki nain oslobodilo i dalo joj podrku. I tada serodila sretna misao. Vara se, Liano. Ti mi uope ne mora biti zahvalna. Brinuo sam se za tebe iz prijateljstvaprema tvojim roditeljima. Imao sam obveze prema njima, a sada ih imam i prema tebi. A osimtoga, zapravo sam veoma malo uinio za tebe. Nikada nismo govorili o novcu. inilo mi se tonepotrebnim zbog iskrene veze meu nama. Danas me prisiljava, eto, da spomenem i tutemu. Dakle, tvoji su roditelji ostavili stanovit imutak. Od kamata ja sam plaao tvojekolovanje. Uredio sam ovaj stan od novca koji sam dobio prodajom ostavtine tete Lott.Daje on uistinu teti Lott kupio onu malu kuicu i plaao za izdravanje Liane, o tome je utio.

Liana ga je iznenaeno pogledala. O tome nisam nita znala. Posve je novo za mene da su mi roditelji i teta Lott neto


14/114

GIGA

14

ostavili.Njegovo je elo pocrvenjelo. Nisam nikada o tome govorio, jer mi se to nije inilo vanim. No, budui da mi tolikospominje svoju zahvalnost, morao sam ti sve objasniti. Nisam svojoj obitelji oduzeo golemesvote, da bih mogao tebe uzdravati. Na dan tvoje punoljetnosti koji vie nije daleko, ja bih ti

na svaki nain bio kazao sve o tvom imovnom stanju. Ali sada se to moe dogoditi i nekolikomjeseci prije. Ako eli, moe odmah uzeti u svoje ruke upravljanje svojim imutkom.Ona je nemirno disala. To zvui kao daje rije o velikoj svoti, strie Joachime! A ja sam mislila da sam siromanadjevojka.Nastojao je da mu rijei zvue veselo. Milijune, naravno, nisi naslijedila. No, ipak posjeduje imutak od ravno sto tisua maraka.Novac sam, kao tvoj tutor, deponirao u banci.Ona je primijetila njegovu zbunjenost. Uspravila se, otro ga pogledala i kazala: Strie Joachime, prvi put u ivotu ne vjerujem tvojim rijeima.Prisilio se da ostane miran.

Ali, Liano! kazao je glasom punim predbacivanja. Uzbueno je stisnula njegovu ruku. Oprosti, ne elim te uvrijediti. Postoje lai iz najplemenitijih pobuda. A ja vjerujem da miti eli pokloniti spomenuti imutak iz vlastitog depa, samo da bi u meni potisnuo osjeaj dasam tvojoj obitelji neto duna.Znao je da sada mora biti posve miran ne eli li sve pokvariti. Ona mu je morala vjerovati.Pogledao ju je veoma ozbiljno. Ne, dijete moje, ne bih mogao pred svojom obitelji opravdati takav poklon. Pogledaj me,Liano, da li bi mi vjerovala kad bih ti dao asnu rije.Problijedila je. Naravno. Tvoja je rije za tebe sveta. Dakle, dobro! Dajem ti asnu rije da taj novac potjee od tvog oca, da ga je on odredio zatebe i da sam ga prema njegovu nalogu poloio u banku. Od tvog dvadeset i prvog roendanamoi e sama podizati kamate tog imutka. Jesi li sada zadovoljna?Odahnula je. Da, strie Joachime, sada sam mirna. I veoma sam sretna to posjedujem toliki novac.Kad su sjedili tako srdano zagrljeni, netko je zakucao i gospoda Bartels je ula bez poziva. Soima punim mrnje pogledala je dvoje ljudi. Htjela bih vam pokazati svoju knjigu s raunima, gospodine grofe kazala jeuvrijeenim glasom.Grof Rastenau se okrenuo prema njoj. Stavite je na stol, kasnije u je pogledati. To je i uinila.

Vrijeme je zaaj. Molim vas ho

ete li prije

i u blagovaonicu dodala je, naputaju

isobu.

Uope nije obraala panju na Lianu.Brzo su protekli posljednji dani boravka grofa Rastenaua u Berlinu. Odvezao se s Lianomautom u banku i vratio se istim kolima. Objavio je i oglas u novinama kojim je traio zamjenuza gospou Bartels. Ponude je trebalo poslati njegovu bankaru. Najradije bi bio ostao sve dokne nae pratilju za Lianu, no stigao je neki brzojav i on je morao hitno otputovati.Nade grofa Rastenau da e gospoa Bartels otii jo za vrijeme njegova boravka nisu seispunile. Ali bio je uvjeren da se nee usuditi, da bilo to poduzme protiv Liane. Inae ni pokoju cijenu ne bi bio otputovao. Nije jo shvatio svu podlost te ene.Obeao je Liani da e se vratiti na njen dvadeset i prvi roendan, ukoliko mu ne bi bilo

mogue da doe jo i prije.Otputovao je veoma zabrinut. Liana je ponovno ostala sama s gospoom Bartels i s dvije


15/114

GIGA

15

sluavke.Dok je on boravio uz nju, nije joj doputao da se alosti. Ona se trudila da izgleda to veselije.Sada, kad je ostala sama, obuzela ju je tuga svom snagom.Tek joj je sada postalo jasno kako se izmeu strica Joachima i nje neto izmijenilo. Izgubila jenekadanji osjeaj da mu pripada. Znala je da postoje ljudi koji su mu jo blii. Oni su imali

vea prava na nj. Nije se vie usuivala misliti onom istom djetinjom njenou o njemu kaoprije. inilo joj se kao da time neto otima njegovoj eni i djetetu.Liana Reinold bijae veoma osjeajna priroda. Ostavi sama sve je vie uranjala u svojuosamu i bolnu rezignaciju. Tek je sada osjeala svu teinu injenice da je siroe, koje nijeposjedovalo nikoga na iju bi ljubav imalo pravo. Osjeala se sama i naputena kao nikada uivotu.Taj je osjeaj bio jo pojaan ponaanjem gospoe Bartels. Nastojala ju je izbjegavati. No,ipak je morala jesti zajedno s njom. I tada je hladne oi te ene ne bi isputale iz vida. Lianabi tada sjedila kao hipnotizirana od njezina prodornog pogleda i jedva je neto mogla pojesti.Liana je uvijek bila sretna kad bi zavrila s takvim obrokom. Povukla bi se u salon sa svojimalosnim mislima. Nije eljela ni izlaziti, bojei se da bi je gospoa Bartels pratila, kao to je

to prije obiavala. Iz istog razloga nije eljela ii ni u kazalite, a ni na koncerte. Mnogo jeitala i svirala. No, pjevati nije mogla. Iz njezina alosnog srca nije se mogao vinuti ni jedanton. U to je vrijeme jo neto neugodno otkrila. Sobarica i kuharica, koje su sve do sada bileveoma ljubazne s njom, postale su odjednom zle volje i neljubazne. Posluivale su je prekovolje, i ljutile se kad bi Liana neto pitala.Liana nije znala to bi mislila o izmijenjenom ponaanju dviju ena, ne slutei da je tomekriva gospoa Bartels.Liana je brojila dane kad e ta ena napustiti kuu, nadajui se da e se to dogoditi prije istekaotkaznog roka. Napokon je ova jednog dana, za vrijeme ruka, kazala prezirnim glasom: Hvala Bogu, uspjelo mi je nadi novo mjesto. Htjela bih se, prije nego to nastupim tomjesto, odmoriti u ugodnoj okolici. I tako u sutra napustiti ovu kuu. Ionako mi ve gori tlopod nogama i bit u zadovoljna tek kad opet budem disala isti zrak.Liana nije pazila na uvredljivi ton. Odahnula je to e se konano rijeiti te ene. Moete otii u svako doba, gospoo doktor! Stric Joachim naloio mije da vam isplatimplau do kraja svibnja, pa makar vi prije otili.Gospoa Bartels je s mrnjom pogledala mladu djevojku. To je moje pravo i ja to, naravno, traim. Uostalom, bar biste preda mnom mogli konanoodbaciti tu svoju lakrdiju sa stricem Joachimom. Sto mislite, zar sam tako glupa? pitala

je prostakim i grubim glasom.Liana ju je mirno pogledala. Ne razumijem vas. To mi se uostalom dogaa ve mjesece i mjesece. Govorite takoudno, da vas uop

e ne shva

am.Gospoa doktor se od negodovanja nadula poput purana.

Takva drskost! Nita me vie od vas ne udi. Vi ste najobinija komedijantkinja. No, prijenego odem moram vam ipak jednom kazati istinu. To sam odluila. Ne smijete vjerovati daste me prevarili.Liana se ponovo uspravila. Pazite to govorite, gospoo doktor! Ja vas jo uvijek ne razumijem. Ne doputam davrijeate bilo mene, bilo strica Joachima. Kako se usuujete upotrebljavati tako uvredljiveizraze? To vam ne doputam!Gospoa Bartels se prezirno nasmijala. Meni neete nasuti pijesak u oi. Meni ne! I ut ete ono to vam imam kazati. ak i

sluinad zna to se ovdje dogaa. Dakle, nije potrebno da se zgraate. To vam ne pristaje. Ilimislite da smo ovdje svi slijepi i ne znamo zato vam je grof uredio ovaj topli kutak? Varate


16/114

GIGA

16

se! Mi svi znamo da ste ljubavnica grofa Rastenaua.Liana se stresla, kao daju je netko udario. Problijedila je i naglo se uspravila. Uasnuto jepogledala tu enu koja ju je napala. Neko se vrijeme borila sama sa sobom, jer joj je grlo bilostegnuto od straha i zgranutosti. Napokon je ipak kriknula: To je uvreda! Stidite se! Kako se usuujete grofa Rastenaua i mene uvrijediti na taj nain?

Pozvat e vas na odgovornost, iako sam sada bespomona pred vaim uvredama.Njezina je neprijateljica samo slagnula ramenima. Dosta velikih rijei, mila moja! Kaem vam jo jednom, ne moete mi sipati pijesak u oi.Neu povui svoje rijei.Tada je Liana potrala prema vratima i naglo ih otvorila. Zastala je ponosno kraj vrata iispruila ruku. - Napolje! zaviknula je sva izvan sebe. Runi smijeak igrao je oko usanapodle ene. Nisu potrebne teatralne geste. Vi ste sigurno ranije igrali u kazalitu. Meutim, na mene tone djeluje.Liana je zadrhtala. Prokleta laljivice! Smjesta napustite ovu kuu. Ovdje neete ostati ni sata dulje. Poslat u

vam novac u sobu. Oslobodite me svoje prisutnosti. Samo polagano! Ne uzbuujte se! To vam nee koristiti. Vi ionako ne moete nikogaizbacivati. Ovaj stan plaa grof Rastenau. Otii u onda kad mi to bude odgovaralo. Dakle,otii u sutra ujutro, kako sam i planirala. Ni ja vas vie ne elim vidjeti. No, ipak ete moratitrpjeti moj prezir.U vaem vlastitom interesu savjetujem vam da sa mnom govorite u drugom tonu. Inae bihmogla javiti supruzi grofa Rastenaua da njezin mu ovdje ima ljubavnicu. A to bi znailo krajvaega raja. Tada bi vama bilo reeno: Napolje!Liana se uplaila. Protiv volje je u strahu pritisnula ruke na srce. Prijetnja njezineneprijateljice, da e sve javiti grofici Rastenau, oduzela joj je rije. Bilo bi dovoljno da groficaneto sazna o njezinoj egzistenciji i o posjetima njezinog supruga, pa da to prouzrokuje velikeneprilike stricu Joachimu. Ali kako bi tek strano bilo kad bi podlo ogovaranje gospoeBartels doprlo do uiju grofice. Ne, to se nije smjelo dogoditi. Radije e ona sve podnijeti.Nije htjela pomutiti mir strica Joachima. Odlazite, vie vas ne mogu podnijeti zastenjala je i pala na stolac.Gospoa Bartels je uivala gledajui joj mrsko slomljeno bie. Oh, ponestalo vam je velikih rijei. Savjetujem vam, u vaem interesu, ne izazivajte mevie. Inae u uiniti ono to sam vam zaprijetila.Liana je zbunjeno pogledala enu koja ju je muila. To ne smijete. Nije istina ono to vi govorite. Grof Rastenau ne smije imati neprilika. Nesmijete pomutiti mir njegova braka. To bi bio zloin procijedila je.

Gospoa Bartels se osje

ala poput pobjednice. Vi, dakle, i dalje laete. To vam sigurno nije teko. Istinu je neugodnije priznati. Ja vam

savjetujem, skrenite s puta kojim ste sada poli. On vodi u propast. To su moje posljednjerijei upuene vama. Ako grofici nita ne javljam, inim to samo stoga to toj eni ne elimnanijeti bol. Sutra ujutro u otputovati. Poaljite mi novac u sobu. Neka vam dragi Bogpomogne spoznati grijeh i neka vas privede na pravi put.Tim lanopropovjednikim tonom napustila je gospoda Bartels sobu i zalupila vrata zasobom.Liana je zurila za njom uasnuta pogleda. Je li bila istina sve to to je sada doivjela? Jesu lizaista te strano uvredljive rijei doprle do njezina uha? Zar je morala trpjeti uvredu? Njezinesu misli nemirno lutale poput uplaene ptice u kavezu. Sto uiniti?

Strie Joachime! jadala se kao da bi on morao doi i pomoi joj. Kad bi bar bio ovdje ipomogao joj.


17/114

GIGA

17

Leala je na stolcu kao jsprebijana, zbunjena od sramote koja joj je bila nanesena. inilo jojse kao da joj je nestalo tlo pod nogama i kao da pada u bezdan.I tako je sjedila shrvana golemom boli sve dok nije ula kucanje na vratima.Prestraeno se trgnula i obrisala oi. U strahuje pogledala prema vratima, bojei se da binjezina neprijateljica mogla ui i naslaivati se u njezinoj patnji.

Napokon se sabrala i javila se. Pojavila se sobarica, a iza nje se pokazalo debelo crvenokuhariino lice.Liana je nastojala da se svlada, videi radoznale poglede dviju sluavki. Sto elite? zapitala je hrapavo.Kuharica, pomalo ogorena, ali dobroudna ena, gledala je nelagodno Lianu. Primijetila jetamne podonjake prouzrokovane uzbuenjem posljednjih tekih sati. Okrenula se neodlunosobarici, niskoj mravoj osobi iljasta lica.Sobarica se pripremila za govor. Dola sam po novac za gospou doktor. I htjele bismo vam kazati da je danas petnaesti, ida vam otkazujemo, jer elimo otii slijedeeg petnaestog. Berta i ja.Liana je tekom mukom ustala.

Zato elite otii? zapitala je bezglasno.Kuharica je slegnula ramenima. elim promijeniti mjesto. Sobarica ju je ljutito gurnula u stranu. Zato ne kaete istinu, Berta! Mi idemo, jer ne elimo ostati ovdje. Nama je stalo do naegdobrog glasa rekla je bezobrazno.Najnovija bezobratina je vratila Liani samopouzdanje. Postalo joj je jasno ma to sedogodilo, ona nije smjela izgubiti svoje dostojanstvo. Morala je nai utjehu u svojoj nevinosti.Smrtno blijeda lica i uzdignute glave pola je do pisaeg stola, otvorila pretinac u kojem jestric Joachim uvijek ostavljao potreban novac. Bez rijei je izbrojila tri hrpice novca. Evo, ovo je novac za gospou doktor. A ovdje je za vas plaa i naknada za opskrbu doslijedeeg petnaestog. Obje ste smjesta otputene kazala je mirno. I pritom je pogledalaobje ene vrsto i ponosno.One su bile pomalo uzbuene zbog njezinog dranja. Kuharica je rukom prela preko oiju iinilo se da joj je neugodno. Nisam ja kriva, gospoice! Gospoa doktor nam je kazala da moramo uvati svoj dobarglas i da zato ne smijemo ostati kod vas, jer... no to i sami znate. A i Anna me nagovarala, pasam tako otkazala. Neu zadravati ni vas, ni Annu odgovorila je hladno Liana. Ali ne doputam vamda ostanete ovdje ni asa dulje. Takva sluinad ne moe boraviti u mojoj blizini. Dobro, onda emo smjesta otii odvratila je bezobrazno sobarica. No najprije nammorate dati nae svjedodbe.

Neka vam ih napie gospo

a doktor. Ona je vjerojatno zadovoljnija s vama nego ja. Evo,uzmite svoj novac. Pa i ovako je dobro drsko je odgovorila sobarica. Uzela je svoj novac, dodala kuharicinjezin i ponijela novac za gospou Bartels.Zatim su obje djevojke izile. Kuharica s izrazom lica, koji je odavao neugodnost i nepriliku,a sobarica ponosno uzdignute glave i vrsta koraka.Kad su izile, kazala je kuharica zbunjeno: Anna, ne znam jesmo li to smjele uiniti. Anna je slegnula ramenima. eno, budi zadovoljna! Napravile smo izvrstan posao. Dobile smo plau za etiri tjedna, ane moramo raditi. Glupa si to obraa panju na jednu takvu. Pa da. I gospoa doktor nam je kazala da moramo otii, ako elimo sauvati svoj dobar

glas. A ja to, naravno, elim. Duna sam to svojoj pokojnoj majci.Anna je kazala podrugljivo:


18/114

GIGA

18

Onda prestani jadikovati. A sada emo spakovati svoje stvari.Kako je Liana provela ostatak dana i slijedeu no, to kasnije ni sama nije znala.Bacila se na postelju a da se nije ni svukla. Pokrila se jer je drhtala od uzbuenja. Leala jetako sve do drugog jutra i tek poto je sunce ve davno bilo izilo, ona je nala malo sna.Kad se probudila, vladala je tiina oko nje. Ustala je i pogledala na sat. Bilo je prolo deset

sati.Ogledala se mutnih i alosnih oiju. Sav sinonji jad ponovno ju je spopao. Nesigurno jeprislukivala. Znala je da su obje sluavke ve sino napustile kuu. Ali nije znala je ligospoa Bartels jo prisutna ili nije.Napokon se ipak usudila izii na hodnik. Sve je bilo tiho u stanu, a vrata koja su vodila u sobugospoe Bartels bijahu irom otvorena. Nije nala traga ni od nje, ni od njezinih stvari.Liana je odahnula i ula u sobu. Na stolu je leala posjetnica njezine neprijateljice i na njojporuka: Molim da se moja pota poalje za mnom u Berlin na Potu 7.Liana je odahnula i pogledala po sobi. Hvala Bogu, njezina je neprijateljica nestala. Bog e jojpomoi da se vie nikada ne sretne s njom. Cinilo joj se da e sada moi opet slobodnijedisati, jer je ta ena napustila kuu.

Polagano je ila kroz prazne sobe. Ula je i u kuhinju. Sve je bilo u redu.Sto da poduzme? Nije znala. Njezina je glava bila teka i prazna, tako da nije mogla razumnorazmiljati.Osjeala se bolesnom. Nije se ni sjetila da od sino nije nita jela.Boljela ju je glava, pa je pomislila da bi bilo dobro kad bi malo izila na zrak. Svjei, istiproljetni zrak sigurno e joj koristiti. Tada e opet moi razmiljati o svojoj sudbini.Hodala je ulicama bez plana nastojei da izbjegava ljude. Cinilo joj se da svi vide kakva joj jesramota nanesena.Kako je sprati sa sebe? Privid je moda bio protiv nje. I stric Joachim joj nije mogao pomoi.Ta podla ena napala je i njegovu ast.Te su se neugodne misli neprekidno vrzle po njezinoj glavi. Osjeala je vrtoglavicu kao dapada u ponor.Nije obraala pozornost na to. Morala je razmiljati o mnogo vanijim stvarima. Sto dapoduzme?Moda e i drugi ljudi posumnjati u njezinu vezu sa stricem Joachimom. On je izgledao takomlad i svje u svojoj zivahnosti. A ona nije bila u rodu s njim. Sve e to izazvati sumnju kodljudi. I zato e se u budunosti morati rastati od njega, ma koliko je to boljelo.Nije smjela ostati u stanu koji je on s toliko ljubavi iznajmio za nju. Nije je smio tamo nai,kad se ponovno vrati. Zbog njega i zbog sebe morala se u budue odrei i najkraeg sastankas njim. Njegova obitelj nikada nije smjela saznati za njezino postojanje.Sada kad je spoznala opasnost i vie nije bila onako lakovjerna, zahvaljujui napadu gospoe

doktor Bartels, ona je morala neto poduzeti.Da, to je morala uiniti, i to smjesta. Bilo je to potrebno za njezino dobro kao i za stricaJoachima.Odluivi o tome za vrijeme etnje, neki hladni mir ovladao je njome. Do sada nikad u ivotunije morala donositi velike odluke. Njezina se volja nikada nije probudila, nikada je nijekoristila. Nikada se nije morala boriti. Sada je osjetila da e se u budunosti moi osloniti

jedino na samu sebe. Stric Joachim vie nije predstavljao zatitu u njezinom ivotu.Toplom zahvalnou mislila je o njemu. Ta on je bio jedini ovjek na svijetu s kojim ju jeneto povezivalo. A to e ostati tako i onda, ako ga vie nikada ne bude vidjela.Odluila je da e biti ipak bolje ako mu sve iskreno napie i obavijesti ga o svojoj odluci. One je shvatiti i odobriti sve to ona uini da bi izbjegla lane sumnje.

Nije mu smjela nita preutjeti. Tko joj je mogao jamiti da se njezina neprijateljica ipak neesvojim otrovnim optubama obratiti grofici Rastenau? Stric Joachim je morao biti upozoren.


19/114

GIGA

19

I dok je tako razmiljala, njezini su koraci postajali sve umorniji i tei. Priinjalo joj se da sesve oko nje okree. I tako je, ne primijetivi to, stigla sve do jezera. Vidjela je pred sobomdrvenu ogradu nekog mostia za koji su bili privezani amci. U vrtoglavici posrnula je premaogradi i pridrala se za nju. Umornim je oima ukoeno promatrala povrinu vode.Nije primijetila da ju je slijedio neki mladi, elegantni gospodin. Sreo ju je prije kratkog

vremena i nije je mogao ispustiti iz vida.Privukao ga je bolni izraz draesnog djevojakog lica i alosne oi, u kojima danas nijesvjetlucao odsjaj sunca kao inae. Iako ga Liana nije ni pogledala, ni zapazila, ipak je onzastao iza nje, potajno je promatrajui.Primijetio je umoran korak mlade dame, a i to kako se ona skrhana naslonila na ogradu.U to vrijeme ovdje nije bilo nikoga. Samo su se na jezeru vidjeli poneki jedriliari i veslai.Stranac se nekoliko puta pripremao da krene, no uvijek bi ponovno, oklijevajui, zastao. Vitkadjevojaka pojava uz drvenu ogradu zarobila gaje. Iznanada je potrao. Liana Reinold je opetosjetila jaku vrtoglavicu, ispustila je drvenu ogradu, zateturala, i bila bi pala da je nije nekasnana ruka zadrala. Stranac ju je uhvatio u posljednji as, prije no to je pala.Zbog trzaja kojim je zadrao njezino tijelo Liana se vratila iz lagane nesvjestice. Izgubljen,

mutan pogled uperila je u stranca. Skupivi svu svoju snagu uspravila se i uhvatila za drvenuogradu.Pogledao ju je suosjeajno. Oprostite, bilo vam je pozlilo. Zbog toga sam vam morao pomoi kazao je pristojno,ostavi kraj nje da joj se nae pri ruci.Liana je nastojala da se savlada i njezine su oi sada gledale neto jasnije. Izgubile su ukoeniizraz. Kao u snu gledala je u tople, sive oi stranca. Te su je oi pozdravljale kao neto drago ipoznato. To su bile oi kakve je imao i stric Joachim. Iste boje, istog izraza, jednako takotople i dobre.Uzdahnula je. Iako nije imala nikakvog iskustva u susretima s mladiima, odmah je osjetila daovo nije neki ovjek eljan pustolovine.Prela je rukom preko ela. Hvala vam, samo sam se naas loe osjeala odgovorila je tiho. Smijem li vam ponuditi svoju pomo? Molim vas raspolaite sa mnom.Uspravila se, iskuavajui svoje snage. Osjetila je kako joj koljena dru. Oslabila je zbogvelikog uzbuenja, neprospavane noi i gladi, jer od juer u podne nije nita jela.Bespomono je pogledala u njegove dobre i osjeajne oi. Da li bih vas smjela zamoliti da pozovete taksi. Htjela bih poi kui rekla je i bilo joj jeneugodno zbog njezine slabosti.Naklonio se. Veoma rado. No, dopustite da vas najprije odvedem do one klupe, dok naem taksi.

I kao posve razumljivo ponudio joj je svoju ruku.Poloila je svoju malu drhtavu ruku u elegantnoj rukavici na njegovu. On ju je odveo doklupe, a kad je sjela brzo je otiao.Nakon nekoliko asaka zaustavio se automobilom s druge strane ceste.Ona se ve bila neto oporavila i ustala i eljela je da poe prijeko. Ali on je ostao uz nju iotpratio je. Pomogao joj je da ue, poto je oferu dala svoju adresu. Smijem li vas ostaviti samu? Inae bih sjeo uz ofera i otpratio vas.Liana je odmahnula. Hvala vam! Vaa mi pomo zaista vie nije potrebna.Skinuo je eir i povukao se.Jo jednom su se njihove oi srele kao da ele to dublje proniknuti jedne u druge. Tada je

automobil krenuo.Stranac je zastao i gledao za autom sve dok nije nestao. Zatim je krenuo u suprotnom pravcu.


20/114

GIGA

20

Nakon nekoliko asaka stigao je do nekog sanatorija kraj jezera. Htio je posjetiti prijatelja kojije leao u sanatoriju zbog noge to ju je slomio prigodom pada s konja. Svoj boravak uBerlinu htio je iskoristiti za taj posjet, jer je bio obeao svojoj sestrini da e joj javiti o stanjubolesnika.A sad ga je na njegovom putu srela sudbina.

To jo nije slutio. Mlada je dama ostavila dubok dojam na njega, ali on toga jo nije biopotpuno svjestan. inilo se da je ta mala dogodovtina prolost. Nije bio ovjek koji jelakomisleno traio pustolovine. Iako mu se djevojka smjesta svidjela, on bi svoju pomoponudio i najrunijoj eni u slinom sluaju.Bio je siguran daje mlada dama jo djevojka. Djelovala je tako nevino i isto. Pa ipak nije nipokuao osluhnuti kako glasi njezina adresa.Meutim, razgovarajui sada s prijateljem, neprekidno je pred sobom vidio blijedo lijepodjevojako lice. Osjetio je neto poput zabrinutosti pri pomisli je li dobro stigla kui.I to je vrijeme vie odmicalo, on je sve vie mislio na lijepu nepoznatu djevojku. Njezinizniman lik nije nestajao ispred njegovih oiju. Napokon se stao ljutiti na samog sebe.ovjek mora nadvladati jedan tako kratak susret mislio je.

* * *

I Liana je uvijek ponovno mislila na ovjeka koji joj je viteki pruio pomo. Njegove su oitako suosjeajno gledale u bijedu njezine due i u njezinu osamu. Ba stoga, to je bila takoosamljena i tuna, njoj je tako mnogo pomogla njegova pomo i suosjeanje. I dok se uautomobilu vozila kui, zatvorila je oi nastojei da zadri njegovu sliku u pamenju. Vidjelaga je jasno pred sobom. Morao je imati oko trideset godina. Crte lica bijahu mu energine imarkantne. Nije nosio bradu. Sive oi sjale su nekako udno iz njegova suncem opaljenoglica. Samo gornji dio ela, zatien eirom, izdvajao se od bronane boje. Djelovao jeotmjeno i itava je njegova pojava bila neizmjerno simpatina.Razmiljanje o strancu omoguilo je Liani da neko vrijeme ne misli na svoj jad. No, kad sepribliila svom stanu, opet ju je stala osjeati svom estinom. Njezina ju je tjelesna slabostprisilila da poe ravno u kuhinju. Pregledala je smonicu, gdje je jo nala dovoljno zaliha.Hladno meso, jaja, maslac, kruh i konzerve. Poslije jela je popila au vina. Nije smjelaoslabiti. Nije bilo pametno od nje to tako dugo nije jela. Poto je sama pojela i spremilakuhinju, to je za nju bilo neuobiajeno, otila je u salon i stala razmiljati to bi pisala stricuJoachimu. Sva svoja pisma slala je uvijek njegovu bankaru, koji ih je otpremao dalje. StricJoachim je govorio daje to stoga to bankar uvijek ima njegovu adresu. Sad je znala pravirazlog. Pisma su morala neprimijeeno stizati u njegove ruke.Tako je i bilo. Iako je stric Joachim uvijek sam dobivao potu, inila mu se ova mjera

opreznosti ipak potrebnom.Liana bijae sretna, znajui da e njezino pismo sigurno doi u njegove ruke. Tako mu jemogla pisati sve to joj je lealo na srcu.To je htjela danas uiniti. Otposlat e pismo tek poto odseli iz stana.I to to prije! To joj je bilo jasno. Morala je ipak najprije razmisliti kamo da krene.S uzdahom olakanja pomislila je na svoj vlastiti imutak o kojem je od strica Joachima teksada prvi puta ula.Nikada nije imala pravi pojam o novcu i njegovoj vrijednosti, no to e morati nauiti. Nije tovaljda teko. Morala je ivot urediti tako, da proivi s etiri tisue maraka godinje.Dok nije mogla da poe po kamate u banku, imala je jo dovoljno novaca u pisaem stolu.Stric Joachim joj je uvijek ostavljao dovoljno za tekue izdatke. Ta mala kasa bijae prilino

ispranjena uslijed isplate gospoi doktor i sluavkama, no preostalo je dovoljno za slijedeihnekoliko tjedana.


21/114

GIGA

21

Dobro joj je dolo to je znala sama urediti u banci sve poslove u vezi s isplatom. Tako e bitimalo neovisnija, a stric Joachim e pak biti zadovoljan to joj nita nee nedostajati kad viene bude htjela primati pomo od njega.Dok je jo imala druge predodbe o njegovu ivotu, inila je to bez razmiljanja. Sad je bilauvjerena da ona taj novac oduzimlje njegovoj obitelji. A to se nije smjelo dogoditi sada

vie ne kad je znala kako stvari stoje.I tako je malopomalo objasnila u mislima neke stvari samoj sebi.Razmiljala je o tome kako e u budue urediti svoj ivot. Najbolje e biti ako stricuJoachimu predloi vrst plan. No, to nije bilo tako lako. I poto je promislila o nekim dostafantastinim mogunostima i opet ih odbacila, dohvatila je novine koje je bila donijela sasobom.Mehaniki ih je prelistavala, elei odmoriti svoje misli. Proitala je nekoliko redaka i daljelistala.I tako je dola do oglasa. Nita nije probudilo njen interes. Oi su joj mehaniki prelazilepreko crnih slova. Proitala bi ovo i ono, nita ne shvaajui. I tada je uhvatila samu sebekako jedan oglas ve nekoliko puta proitava, a da joj tekst nije prodro do svijesti.

Iznenada se trgnula i prisilila sebe da pozornije proita oglas koji je glasio:Za mladu damu iz dobre obitelji trai se pratilja: dobro odgojena, muzikalna i dobroduna.Plaa nije osobito visoka. Nudi se potpuni prikljuak obitelji na imanju u lijepoj okolici.Molimo ponude slati na oglasni odio ovih novina, po mogunosti s fotografijom isvjedodbama.Liana je neprekidno promatrala oglas. inilo joj se kao da joj je sudbina pokazala put. Ne bi liza nju bilo najbolje da prihvati takvo mjesto?Njezini prihodi nisu bili dovoljno visoki da bi mogla angairati pratilju za sebe. A nije moglani sama nigdje drugdje osnovati novi dom. Stric Joachim bi bio odvie uznemiren kad biivjela sama i bez zatite. Za nju je zaista bilo najbolje da nae negdje neku obitelj. Sve dokse to ne dogodi, morala se sama snalaziti. I za to vrijeme najbolje je da nae smjetaj u nekomotmjenom obiteljskom penzionu.Sjetila se neke svoje prijateljice koja je stanovala sa svojom tetom u jednom obiteljskompenzionu, kad je prole zime boravila u Berlinu.Liana ju je nekoliko puta tamo posjetila i obje su dame veoma hvalile smjetaj.Htjela je poi najprije u taj penzion. Znala je da moe snositi trokove boravka, iako je to bilaotmjena kua u zapadnom dijelu Berlina.U isto je vrijeme htjela odgovoriti na oglas. Mogla je pokuati hoe li dobiti taj posao, i je lidorasla takvom zadatku.Bila je izvanredno odgojena i, kako ju je uvjeravala gospoa Schopfing, vie je od svojihdrugarica nauila u penzionatu. No, traili su i svjedodbe. Razmiljala je. Ne, svjedodbe

nije imala, osim onih to joj ih je dala gospoa Schopfing. A one bijahu izvrsne. Moda

edostajati. Mogla je njih poslati.

Na svaki nain eljela je pokuati.Hoe li stric Joachim biti sporazuman s takvim poslom?Njezina odluka da se natjee za to mjesto postajala je sve vra. Nakon nekog vremena sjela

je za pisai stol i napisala:Cijenjena milostiva gospodo!

U vezi s vaim oglasom slobodna sam ponuditi se na oglaeno mjesto. Za kratko vrijeme imatu dvadeset ijednu godinu. Nemam oca ni majke. Posjedujem manji imutak koji mi doputa da

se odreknem visoke plae.Sedam godina bila sam u penzionatu gospoe Schopfing u Zenevi. Govorim dobro engleski i

francuski, pjevam, sviram glasovir i nadam se da u u svakom pogledu moi ispuniti vaeelje. Budui da jo nikada nisam bila zaposlena, ne mogu vam poslati svjedodbe, osim onih


22/114

GIGA

22

iz moje bive kole. Menije najvanije da se prikljuim k obitelji, jer sam posve sama u ivotu.Molim vas, razmotrite moju ponudu i odgovor poaljite na donju adresu. Prilazem svoju

fotografiju. Preporuam se sa tovanjemLiana Reinold

Dodala je adresu penziona Wesemann, kamo je namjeravala odseliti. Odahnuvi, proitala je

jo jednom pismo. Nije znala je li ga dobro napisala, jer se jo nikada nije javljala za nekonamjetenje. Pismo je smjesta odnijela do najblieg potanskog sanduia.Kad je to obavila, osjetila je zadovoljstvo, zbog toga to je zakoraila prema svojojneovisnosti. Vrativi se brzo kui, zapoela je pisati stricu Joachimu:

Dragi, mili, strie Joachime!Danas ti se Tvoja Liana javlja teka srca. Otkad si otiao, toliko se toga za mene promijenilo.

Svijet je iznenada postao posve drukiji.elim ti najprije kazati najtee; no, molim Te, ne uplai se.

Kad primi ovo pismo, ja vie neu biti u naem milom domu, koji si mi ti stvorio svojomoinskom ljubavlju. Kljueve stana predatu vrataru, koji e ih sauvati za tebe, jer su

gospoa Bartels i obje sluavke otile i ja sam ostala posve sama.

Kako se sve to dogodilo, ispriatu Ti, iako mije to veoma teko. Ne mogu Ti to preutjeti,makar bih to najradije uinila. No, iz toga bi za Tebe mogle nastati neugodnosti. Gospoda

Bartels je, naime, izustila prijetnju, i njene otrovne strijele mogle bi i tebe pogoditi. Ti morabiti pripravan na to.

Bitu kratka. Ovo je sve tako runo i podlo da sam od uasa gotovo uzeta. Dakle, juer mijegospoa Bartels kazala da e danas napustiti kuu. Nakon nekoliko rijei, stala me napadati,rekavi da sam pokvarena. Ono to je tvrdila za Tebe i za mene tako je podlo, da to ne elimopetovati. Mora znati samo ono najvanije. Nazvala me Tvojom ljubavnicom i kazala da bi

to najradije javila Tvojoj eni, kad nju ne bi toliko alila.Izbacila sam je. Zaprijetila mije da e Tvojoj eni javiti sve to mi je tako besramno kazala ulice. Nisam joj mogla odgovoriti iz straha da to zaista ne uini. Znala sam da svojoj eni nisi

nita ispriao o meni. Kako bi takva runa optuba djelovala na nju! Mir i srea Tvoje obiteljibili bi dovedeni u opasnost. A usprkos mojoj nedunosti, ja bih bila kriva za sve. To se nesmije dogoditi. Bilo bi mi uasno kad bi Ti, mjesto hvale za sve ono to si uinio za ubogo

siroe, dobio takvu nagradu./tako se nisam mogla obraniti od besramnih optubi.

Gospoa Bartels nije se zadovoljila time, to je mene slomila; ona je pobunila i obje sluavkeprotiv mene. One su mi otkazale, naglaujui da ne mogu ostati kod jedne,poput mene.

Smjesta sam ih otpustila.Otile su jo sino. Gospoa Bartels danas ujutro. Sada sam posve sama u stanu.

Isprva mije bilo strano pri dui. No, sad sam ve neto mirnija. Imam isto srce, pa me

uasne optube zlih ljudi ne mogu pogoditi. U tome moram nai utjehu.Neto mi je postalo jasno u proteklim tekim asovima. Moram napustiti dom koji si mi Ti

svojom dobrotom stvorio. Ne smije se dogoditi da jo netko posumnja u nas. I zato nikada viene smijemo biti zajedno. Bite najbolje da se vie ne vidimo. Ma koliko mi to bilo teko, ma

koliko to bilo teko Tebi, moj ljubljeni drugi oe, tako to mora biti. Moda to ja bolje osjeamod tebe. Ve od onog asa kad si mi kazao da ima obitelj, osjeala sam kako nemam prava

na Tvoju ljubav. Kao da sam je otimala Tvojoj obitelji.Redovito u Ti opirno pisati. To Ti obeavam za Tvoje umirenje. Imam jo nekoliko stotinamaraka, a kasnije u dobiti svoje kamate iz banke. Dobro je to sam sada barem to se toga

tie samostalna.Ne budi alostan zbog mene. Dragi e mi Bog pomoi. On zna zastoje to uinio. Hrabra sam,

otkako sam prevladala prvi uas. Sad mi je jasno i na stoje gospoa Bartels uvijek ciljala.Nikada ne bih na to pomislila. No, dosta o tome.


23/114

GIGA

23

Budi, dakle, posve miran. Ja sam hrabra. Molim Te, pii mi brzo jesi li zadovoljan sa mnom ihoe li me se i u budue sjetiti oinskom ljubavlju. To e mi biti zatita i oslonac. Tvoja

pisma alji, molim Te, do daljnjega na Potu 50 u Berlin. Sada sam sve skinula sa srca i vemije lake.

Do vienja, dragi stride Joachime, moj ljubljenipooime! Neka te Bog prati! Neka ti

dobroinstvo koje si uinio meni, ubogom siroetu, donese blagoslov. Moda emo se jednogdana moi mimo sresti. Uvijeku te ostati dostojna i nikada neu zaboraviti koliko tidugujem.

U ljubavi i zahvalnosti,Tvoja Liana

Dovrivi dugo pismo, Liana je odahnula. Bilo joj je lake u srcu kad je bacila na papir svojutugu i alost. Sad je nala i suze. Suze, koje su joj donijele olakanje. Sakrila je lice meduruke i dugo plakala. Suze su sprale jedan dio njezine tuge i kad su konano presuile, Liana seodluno digla. Nije vie eljela gledati u budunost bojaljivo i ustraeno.Ne oklijevajui, stala je spremati stvari. Sakupila je mnogo toga to joj je bilo milo i drago.Prije svega posljednju fotografiju strica Joachima. Fotografija je stajala na njezinom pisaem

stolu u jednostavnom, otmjenom okviru. On ju je sam tamo postavio na njezin dvadesetiroendan zajedno sa svim ostalim skupocjenim darovima.Kad je pogledala sliku, morala se iznenada sjetiti onog neznanca. Pogledao ju je upravo timoima kad joj je jutros pruao pomo. Toplo i suosjeajno.Odmahnula je glavom. Sto bi njoj mogao znaiti taj strani ovjek, koga je jednom srela uprolazu i koga nikada vie u ivotu nee vidjeti.Tiho i njeno njezine su ruke prelazile preko fotografije. Zatim ju je briljivo spremila.Tako je sakupila stvar po stvar. Sreom, jo je posjedovala velike pletene kovege koje je bilakupila u Zenevi uz pomo gospoe Schopfing. U njih je bila spremila sve svoje stvari izpenzionata kad je odlazila stricu Joachimu.Kovege je morala sama dovui iz jedne komorice.Spremivi sve svoje stvari, bijae veoma umoma. Osjetila je i glad.Pola je u kuhinju i spremila veeru s ajem.Zatim je sjela za stol. Bila je sama i ponovno ju je obuzela alost. Borila se protiv toga. Nijehtjela postati slaba. Meutim, strana je bila osama. Samo se jednom osjeala tako sama. To

je bilo prolog Boia. Prije je proslava Boia kod tete Lott, a zatim i u penzionatu, bilauvijek veoma lijepa. Stric Joachim joj nije tako nedostajao. Prva proslava Boia u ovoj kuiteko joj je pala. Stric Joachim joj je pisao kako mu poslovi ne doputaju da provede Boi snjom. Poslao joj je divne darove. Ona je okitila jelku. Gospoa Bartels se nije dobro osjeala iodmah je nakon veere otila da legne. Liana je sama sjedila kraj boinog drvca zurei usvijee kao naputeno dijete. S enjom je mislila na strica Joachima i ljutila se to su ga

poslovi zadrali. Sad je znala da je taj Boi, kao i sve one prije toga, proslavljao u krugusvoje obitelji.

Nastojala je da ga zamisli kako u dvorcu Rastenau boravi sa svojima. Moda upravo sadatamo veeraju. Njegova se vesela kerka Steffie ali, a on ju neno gladi po kosi.Pri toj pomisli ponovno su joj suze navrle na oi. Brzo je ustala i pospremila sue. Paljivo,iako pomalo nespretno, ona je sve uredila. Kad sutra ujutro napusti stan, sve mora biti u redu.Nered je bio ruan, to nije trpjela.Pola je zatim u salon i sjela za glasovir. Svirala je neke tune melodije. I srce ju je boljelo,

jer je sutra morala napustiti taj mirni topli dom, gdje je bila nala zaklon. Kamo e je odvestisudbina?


24/114

GIGA

24

* * *

Slijedee jutro, kad se probudila, Liana se obukla, pripremila doruak, bojei se da joj nepozlije kao juer.Naveer prije no to je zaspala ponovno se sjetila mladog neznanca. I sada, za vrijeme

doruka, mislila je na nj. Njegovo opaljeno, karakteristino lice, djelovalo je na njuneizmjerno umirujue. inilo joj se kao da joj je sudbina poslala simpatinog mladog ovjekaza utjehu u njezinoj samoi. Kao da joj je eljela kazati, da na tom svijetu ima i dobrih ljudi.Ta ju je misao i sada pomalo tjeila.Nakon doruka pola je u penzion Wesemann.Na pokrajnjem uglu ula je u tramvaj i povezla se do Kurfurstendamma. Tamo je izila i pola

jo nekoliko koraka pjeice do penziona.Penzion se nalazio u nekoj otmjenoj, velikoj kui. Kad je pozvonila, vrata su se otvorila kaoda ih je neka nevidljiva ruka pokrenula. irokim mramornim stubama, pokrivenim crvenimsagom, popela se do prvog kata gdje se nalazio penzion.Tu je ponovno pozvonila i smjesta su se otvorila vrata na kojima je pisalo Penzion

Wesemann. Pojavila se ljubazna sobarica u bijeloj pregai, s bijelom kapicom na glavi.Htjela bih govoriti s gospoom major Wesemann rekla je Liana. Molim vas, sjednite asak. Gospoda je upravo zaposlena. Smjesta u je pozvati.I sobarica je uvela Lianu u predsoblje, ponudivi joj stolac. Liana je sjela. Nekoje vrijemesjedila sama u lijepoj, ugodnoj prostoriji. Ogledala se. Vidjela je okrugli stol, pun asopisa ioko njega est pletenih stolaca, veliku garderobu s visokim zrcalom. Na podu je leao ukusnisag. Sve je bilo puno cvijea, a sjajno bijeli zastori sakrivali su iroke, niske prozore. I tu su senalazili stalci s cvijeem zaklanjajui vidik u dvorite. S obje strane predvorja vodio je hodniku sobe.Da su i te sobe elegantne i ugodne i nadasve iste, to je Liana ve znala Vidjela ih jeprigodom posjeta svojoj prijateljici.Odahnula je. Ovdje e modi izdrati dok se ne odlui njezina daljnja sudbina.Naslonila se u stolcu i zatvorila oi. Tada je zaula zatvaranje vrata iz desnog hodnika. ulisu se brzi elastini koraci. Liana je mislila da to gospoa Wesemann dolazi i okrenula se usmjeru koraka.Ve slijedei trenutak ona se trgnula. Nije ugledala gospou Wesemann, ve onog mladogstranca od sino. I on je primijetio Lianu i smjesta u njoj prepoznao svoju lijepu neznanku.Pogledao ju je iznenaeno i uzbueno primijetio kako je njeno lice pocrvenjelo. Casak jeoklijevao, ne znajui to da uini. Nije bio ovjek koji bi iskoristio takvu prigodu. Nije znao jeli mladoj dami ugodan taj susret i sjeanje na jueranji dogaaj. Da gaje prepoznala, jasno sevidjelo iz njezina lica.

Jo se nije bio odluio to da u

ini, kad su se ponovo otvorila vrata i sobarica se vratila. Tadse bez rijei naklonio pred Lianom i proao kraj nje.

Liana je zahvalila naklonom glave.Mladi je ovjek sreo sobaricu. Je li stigla pota za mene? zapitao je. Ne, potar jo nije bio ovdje. Ako netko bude pitao za mene, recite, molim vas, da se vjerojatno prije veere neuvratiti. Hou, milostivi gospodine!Sobarica je pred njim otvorila vrata, a zatim se obratila Liani: Gospoa vas oekuje.

To je stranac uo na izlasku. Neko je vrijeme neodluno zastao na stubama i gledao uzatvorena vrata, kao da ih eli pogledom probiti.


25/114

GIGA

25

Nije mu se inilo beznaajnim to mu je sudbina ponovno dovela na put mladu damu o kojojje od juer neprekidno razmiljao.Sluaj ili sudbina?, pitao se.Kao da se ljuti na samog sebe zabacio je glavu, pourio niz stube i iziao iz kue.A ipak su njegovi koraci, to je dalje iao, postajali sve sporiji. Na slijedeem je uglu ak i

zastao sve dok mlada dama, koja je na nj ostavila tako dubok dojam, nije izila iz kue.Tek poto je vidio daje zadrala taksi i odvezla se, on je nastavio svoj put.Ugledavi stranca Lianino je srce stalo nemirno udarati. Poneto uzbuena krenula je zasobaricom. inilo se da i taj mladi gospodin stanuje u penzionu Wesemann. Hoe li gaponovno sresti?Gospoa Wesemann bijae visoka, simpatina ena ije su pametne oi odavale poznavanjeljudi. Sebi svojstvenom ljubaznou primila je Lianu u svom malom uredu. Izvanredno sesjeala ljudi koje je ve jednom srela i smjesta je u njoj prepoznala djevojku, koja je unjezinom penzionu posjeivala prijateljicu. Sto mogu uiniti za vas, gospoice? zapitala je Lianu, ponudivi joj stolac. Htjela bih neko vrijeme stanovati kod vas, jer sam posve sama na svijetu. Moete li me

primiti ili vie nemate slobodne sobe? zapitala je sebi svojstvenim otmjenim mirom.Ve samo Lianino vladanje bijae dovoljno za gospou Wesemann kad je i ne bi bilapoznavala kao prijateljicu gospoice Sclicht. A kako je jedna lijepa soba bila slobodna, one suse brzo dogovorile.Liana je odmah htjela poi po svoju prtljagu oprostila se od gospoe Wesemann i ula utaksi. Nije ni slutila da je mladi stranac promatra.Liana se odvezla u svoj bivi stan. Tamo je najprije razgovarala s vratarom, zamolivi ga dazajedno sa oferom snese njezine kovege. Vratar je, naravno, pristao nadajui se dobrojnapojnici i pomogao joj odnijeti kovege.Zatim je Liana jo jednom prola kroz sve prostorije. Pregledala je da li je sve u redu,pogladila jo jednom svoj glasovir i brzo izila.Zakljuala je stan i predala kljueve vrataru. Otputovat u na dulje vrijeme. Molim vas, priuvajte kljueve dok moj stric ne doe iuzme ih kazala je.Pritom je nemirno promatrala lica vratara i njegove ene. Nije znala jesu li sluavke iligospoa Bartels i pred njima iznijeli klevete o njoj. Meutim vratar i njegova ena bijahu punipotovanja prema njoj, zahvalivi se za obilnu napojnicu.Liana je odahnula. Prvi je puta upoznala strah pred javnim miljenjem.Brzo se oprostila i izila. Vratar je pourio za njom i otvorio joj vrata automobila.Liana je pogledala prozore iza kojih je vie od godinu dana uivala topli dom. Njezine su seoi orosile. Sad je opet bila beskunik. Je li ikada imala pravi dom? Ne, ona je bila otrgnuti

list, preputen burama ivota. Kamoe je sada otjerati sudbina?Liana se smjestila u lijepoj, svijetloj sobi penziona. Dva velika kovega nije ni raspakirala.

Sve to joj je bilo potrebno spremila je u dva manja. Te je stvari sloila u ormare i ladice.Htjela je najprije saekati odgovor strica Joachima.U penzionu Wesemann rualo se u dva sata. Gospoa Wesemann je odvela Lianu ublagovaonicu.ula je kako je gospoa u prolazu kazala djevojci koja je posluivala: Gospodin Greifenberg je javio da e ipak stii na ruak.Priredite mjesto i za njega. On e odamah stii.Liana se pitala nije li gospodin Greifenberg ba onaj mladi stranac to ga je jutros srela.Tako je i bilo. Gospodin Greifenberg je, naime, stanovao u penzionu, ali nije nikada ovdje

jeo. Tu je samo stanovao, jer penzion bijae na zgodnom mjestu i jer je ve godinama

obiavao ovdje boraviti prilikom svojih posjeta Berlinu. Hranio se s prijateljima tamo gdje bise upravo zatekao. Ni danas se nije namjeravao vratiti prije veere. No, nije mogao zaboraviti


26/114

GIGA

26

jedno slatko djevojako lice s tunim oima. Otkazao je sastanak s dvojicom prijatelja, eleida sazna kako se zove lijepa neznanka i to trai u penzionu.Moda je ak i stanovala tamo. To je morao saznati. Najbolje je bilo da rua u penzionu. Zato

je telefonski javio da e doi na ruak.Uinivi to, stao se ljutiti na samog sebe. Pitao se zato eli upoznati lijepu neznanku. Nije

obino traio pustolovine, makar i uivao u svemu to mu je ivot pruao.Zato gaje toliko drailo poznanstvo s mladom damom?Nije mogao odgovoriti na to pitanje. Ali tono u dva sata on je stigao na ruak u penzionWesemann.A sluaj mu je i nadalje bio sklon.Bio je obiaj u penzionu Wesemann da novi gosti sjede na kraju stola, s lijeve i desne stranegospoe Wesemann. Tada bi gospoa upoznala pridolice s njihovim susjedima.Liana Reinold i gospodin Greifenberg bijahu posljednji pristigli gosti, pa su stoga sjedili

jedno nasuprot drugome.Gospoa Wesemann ih je predstavila. I tako je gospodin Greifenberg saznao daje lijepaneznanka, koja je uostalom i opet pocrvenjela, gospoica Reinold.

I dok je jeo juhu, izmjenjujui poneku rije s gospoom Wesemann i Lianom, ne spominjuipritom njihov jueranji susret, on je samom sebi govorio: Ne gledaj tako duboko u njezinelijepe oi, koje sjaju poput sunca. Mogao bi postati rtvom opasne arolije i izgubiti srce. Ti siovjek koji se ne zadovoljava sitnicama. Igra se s vatrom, ukoliko se smjesta ne povue.Ovdje moe zadobiti samo rane. Gospoica Reinold, koja izgleda poput mlade kneginje, nesmije tebi nita znaiti. Ne smije postojati za tebe. Za obino ljubakanje ona sigurno nijestvorena, a kad bi to i bio sluaj, tad se ona tebi ne bi sviala. A trajna bi veza bila nemogua.Ti nema slobodne ruke, Detlev. Budi, dakle, razuman i ubudue izbjegavaj mladu damu.Usprkos tim mudrim rijeima, Detlev Greifenberg je ipak neprekidno i ivo zainteresiranogledao u Lianu. Nije mu izbjegla ni jedna njezina rije upuena gospoi Wesemann.Njih dvije razgovarahu o gospoici Schlicht i njezinoj teti, barunici Werden. Pokojni suprugbarunice sluio je u istom puku s majorom Wesemannom. I zato je barunica uvijek stanovalau ovom penzionu. Moji mi gosti ostaju uvijek vjerni zakljuila je gospoa Wesemann. To je posve razumljivo primijetila je uljudno Liana. Vai se gosti osjeaju udobno kod vas. Pa i ja ve godinama uvijek ponovno dolazim kvama dodao je Detlev.Gospoa Wesemann je kimnula. Tome se radujem, gospodine Greifenberg odvratila je i udni se smijeak pojavio nanjezinu licu.Sluajui razgovor saznao je da je Liana boravila u penzionatu u Zenevi. Kad je majorica

nakon nekog vremena otila, on nije mogao, usprkos najboljim namjerama, prestatirazgovarati s Lianom. Razgovarali su o Zenevi koju je gospodin Greifenberg dobro poznavao.Primijetivi da ostali gosti ne obraaju panju na njih, on je tiho kazao: Nisam znao smijem li se prisjetiti naeg jueranjeg susreta i da li se vi toga jo sjeate.Zato nisam elio to spomenuti pred gospoom Wesemann. Ako sam bio nepristojan, molimvas, oprostite mi.Ona je pocrvenjela, odgovorivi mirno i jednostavno: Zaista vam nemam to oprostiti. Vi ste postupali veoma taktino. Naravno, sjeam se vaeljubazne pomoi i veselim se to vam jo jednom mogu zahvaliti. Postiujete me. Tako sam malo uinio za vas. Nadam se da vam je sada ve bolje? Hvala, to je bila samo prolazna slabost.

On je ipak vidio kako su se pritom njezine oi ispunile tugom. Ponovno se pojavila bolna crtaoko ustiju. Ona je sigurno doivjela teku bol. Juer se inila vie alosnom nego


27/114

GIGA

27

bolesnom, mislio je on.Rado bi znao to ju je muilo.Bio je, meutim, i odvie dobro odgojen, a da bi izustio jo koju rije o tome. Zapitao ju jepoznaje li ve Berlin ili prvi puta boravi ovdje.Primijetio je laku nesigurnost u njezinim crtama i ve se pokajao zbog svog pitanja. Meutim,

ona se brzo svladala i odgovorila je mirno: Ve dugo poznajem Berlin.Stali su razgovarati o berlinskim kazalitima i koncertima. U njihovim bi se oima ponekadpojavio neki topli sjaj, to nije odgovaralo obinom prolaznom poznanstvu.Liana se sve vie udubljivala u prouavanje crta njegova lica. Sve ju je vie podsjeao nastrica Joachima. Ne samo to su im oi sliile po boji, izrazu i obliku, sline su im bile i crtelica. Tu je slinost potcrtavalo jo i to to ni stric Joachim a ni gospodin Greifenberg nisunosili bradu. Najudnije je bilo to, to je i gospodin Greifenberg, kad bi nabrao elo, imaomeu oima onu udnu boru u obliku trokuta poput strica Joachima.Zato mi je smjesta bio tako simpatian, mislila je.I ponovno se pitala to e stric Joachim kazati na njezino pismo i kada moe oekivati njegov

odgovor.U to se vratila gospoa Wesemann, a djevojka je donijela kolae. Poto su ih pojeli, gospoaWesemann je ustala.Sad su jo samo posluivali kavu.Gospoda su se povukla u sobu za puenje. Neki su odmah izili. Ta doli su u Berlin da vide idozive to vie novih senzacija.I Detlev Greifenberg se morao pouriti ako je jo elio da sretne svoje prijatelje. Usprkostome ostao je u Lianinu drutvu, sve dok ona nije popila kavu i, pozdravivi ga, povukla se.Tada je i on otiao, uz vrstu odluku da ubudue izbjegava susrete s njom.Bit e najbolje, ako je vie ne budem sretao. Car njezinih divnih oiju i bujne kose odvie jeopasan.Meutim, i drugi je dan opet tono u dva sata stigao na ruak. Gledao je mnogo dublje unjezine oi no to je to bilo za nj dobro.I Liana je isto inila vie nego je bilo korisno za mir njezina srca. Njihov je razgovor postajaotopliji. A trei su dan, kada je gospodin Greifenberg, protiv svih razloga zdrava razuma,ponovno stigao na ruak, oni ve razgovarali veoma srdano gledajui jedno drugome dubokou oi, pri emu su njihova srca glasno udarala.etvrtog se dana pojavio Detlev veoma odluna lica. Sam je sebi oitao bukvicu u sobizadavi sebi rije da e danas posljednji put zavirivati u divne i opasne oi Liane Reinold.Meutim, danas je u potpunosti iskusio tu opasnost. Njegove su oi neprekidno promatralenjezino lice.

Nakon ruka joj je pristupio prije no to je izila iz blagovaonice. Gospoice kazao je od uzbuenja hrapavim glasom

dopustite mi da se oprostim od vas. Putujem danas poslije podne.Liana je problijedila, iako inae niim nije odavala ta te rijei znae za nju. Od njega samog

je ula da e ostati jo nekih, tri etiri dana. Vjerojatno je promijenio svoje planove. Ve danas ete otputovati, gospodine Greifenberg? pitala je, problijedivi. Da, primio sam brzojav i moram otii procijedio

je- Tada vam elim sretan put.Pruila mu je ruku. On ju je poljubio i oboje je osjetilo kako njihove ruke nesigurno lee

jedna u drugoj, a krv im udara sve do vraka prstiju. Hvala vam, milostiva gospoice! Bila mi je ast upoznati vas. Hoemo li se ikada vie

8/3/2019 Courths - Mahler, Hedwig - Lian

Documents

Courths - Mahler, Hedwig - Liane Reinold