Courths - Mahler, Hedwig - Srce, Gdje Li Je Tvoja Sreća

8/3/2019 Courths - Mahler, Hedwig - Srce, Gdje Li Je Tvoja Srea

1/60

GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER

SRCE, GDJE LI JE TVOJA SREA?

Naslov Originala: O, MENSCHENHERZ WAS IST DEIN GLUCK


2/60

GIGA

2

I.- Bude li me gospodin Salfner traio, neka ga uvedu u moju sobu. ekat u ga tamo.- Dobro, gospodine!Je li soba koju sam naruio za gospodina Salfnera spremna? -Dakako!- Dobro! Potrebne su mi jo dvije sobe za moju ker i njezinu pratilju. Nadam se da imaslobodnih? One e sutra stii.- Uredit emo to. Danas su dodue sve sobe zauzete, ali sutra e neki gosti otputovati. I to baoni koji su smjeteni u sobama pokraj vae.- Rezervirajte mi, dakle, te dvije sobe.- Na dulje vrijeme, gospodine Rottmann?- Ne, samo na dva dana. I gospodin Salfner e otputovati zajedno s nama.- Hoe li gospodin doputovati brodom?- Da, stii e preko Lindaua.- Onda bi trebao stii za nekoliko minuta.

- Tako je! Dakle, oekujem ga u svojoj sobi.Rekavi to, visoki gospodin napusti prostoriju u kojoj su primali i otpravljali goste hotela

Otok. Vratar s kojim je upravo razgovarao, neko je vrijeme gledao za njim.- Djeluje poput kneza. Navikao je zapovijedati, a i bogat je. Ovaj gospodin Rottmann izHamburga moe se mjeriti s bogatim strancima. Uzima najbolje sobe, a ima i prvorazrednuputnu opremu. Dodue, ne odve novu, kao u skorojevia, ali ipak prvorazrednu. To ovjek iliima ili nema. Po naljepnicama na kovezima vidi se da je mnogo i daleko putovao. Vjerojatno

je ve obiao cijeli svijet. Dakle, treba se paljivo pobrinuti za njega.Tako je razmiljao vratar, dok je gledao za otmjenim, pristalim gospodinom, u dobi odpedesetak godina.Ovaj je u meuvremenu proao kroz predvorje i krenuo u unutranjost hotela.

Hotel Otok neko je bio samostan u kome se odravao koncil u Konstanzu. Sada suprostorije samostana uredili za goste. Na zidovima hodnika nalazile su se umjetnike freskekoje su govorile o povijesti samostana. Hodnik se pruao oko unutranjeg dvoritapretvorenog u lijepi vrt. Brljan i divlja loza penjali su se po stupovima i prekrivali zidoveostavljajui jedva neto mjesta za prozore. Krini put sada je sluio kao etalite za goste, agolemi reflektorij u kome se odravao koncil bijae pretvoren u blagovaonicu. U toj suprostoriji prije nekoga vremena otkrili stare freske na zidovima, a sada su ih od razara-juegsvjetla titili tekim zavjesama.Fritz Rottmann se, napustivi krini put, popeo kamenim stubama na prvi kat hotela. irokim,visokim hodnicima dolazilo se do soba. Nekadanji sivi kameni pod bijae premazanarkocrvenom uljanom bojom, a po sredini prekriven sagovima. Ti hodnici, koji su svjedoili

o tome da prije nisu obraali pozornosti tednji prostora, bijahu ukraeni drvenim re-zbarijama i bakrotiscima uokvirenim jednostavnim, crnim okvirima. I oni su prikazivalipovijest i ivot u samostanu.Fritz Rottmann se nasmijei promatrajui crveni pod.Zato su odabrali ba crvenu boju, koja djeluje tako udno u tim sveanim hodnicima, iako jevjerojatno izvorna? - zapita samog sebe.U svakom sluaju, pod je bio u vrlo loem stanju, prije nego to su mu odjenuli taj veseliogrtai.Fritz Rottmann ue u svoju sobu i pogleda prema Bodenskom jezeru. Pristupi prozoru ispodkojega se pruao prostrani samostanski vrt to je okruivao golemo zdanje, irei se sve doizgraene obale podignute kao zatita od jezerskih valova.Na jezeru je vladao ivahan promet brodova i jedrenjaka. Fritz Rottmann sve je to zamiljenopromatrao. Prisjeti se guve u hamburkoj luci koju je mogao promatrati s prozora svojega


3/60

GIGA

3

ureda. Ovo je bila vesela slika, dok je ona u Hamburgu djelovala mnogo ozbiljnije. FritzRottmann svim je svojim srcem pripadao staroj asnoj trgovakoj kui obitelji Rottmann koja

je u svoja skladita prihvaala svu robu to su je brodovi dopremali s raznih strana svijeta uHamburg.Bijae to trgovaka kua svjetskoga glasa.

Fritz Rottmann iznenada nabra elo. Sjetio se da kua Rottmann nema mukoga nasljednika.A to se dogodilo po prvi put od njezina stoljetnog postojanja.Baci se u naslonja i izvue lisnicu. Iz nje je izvadio dva pisma. Prvo koje je otvorio bijaenapisano enskom rukom. Proita ga jo jednom:

Dragi oe, raduje me to mi doputa da se napokon vratim kui. I to zauvijek. eznem zatobom, za Njemakom, za svojim roditeljskim domom, za svime ega sam se morala tako dugo

odricati.Prije no to se nakon tako dugo vremena vratim kui, moram ti rei, i to samo jednom, da sam

smatrala okrutnim od tebe to si me tako dugo vremena udaljio iz domovine. Oi u oi stobom ne bih se to usudila izrei, ali jednom ipak treba objasniti sve meu nama.

Mogla sam razumjeti da si me odmah nakon majine smrti odveo u internat, jer mi je tada

bilo petnaest godina pa su mi bili potrebni enska briga i nadzor. Ti, kao silno zaposleni eftrgovake kue Rottmann, nisi imao vremena brinuti se za malu glupu djevojicu. Mogla sam

razumjeti i to da si me nakon kolovanja poslao u Basel tetki Gertrudi. Ona je sestra mojemajke i moja jedina roakinja. Ali tada sam vjerovala da se radi samo o kratkom posjetu.Sam si doao po mene u internat u Lindau i poveo me tetki. Vidjela sam te tri kratka dana

nakon rastanka od dvije godine, a potom si me ostavio samu, i to godine i godine.Govorio si mi u ono vrijeme da vjeruje kako je bolje za mene boraviti u mirnoj vicarskojzbog nemira u Njemakoj. Usto e se tetka Gertruda zacijelo radovati to u neko vrijemeboraviti kod nje. Ona se doista i obradovala, iako vjerujem da sam unijela nemir u njezin

ivot. Ni ona vjerojatno nije slutila da u godinama ostati kod nje. Nikada, kroz sve te godine,nisam prestala eznuti za domovinom. Iz godine u godinu ekala sam na to da me pozove

kui. ekala sam uzalud. Prilike u Njemakoj su se smirile, usprkos svim potekoama. Nitanije spreavalo moj povratak. Usto sam ve bila i odrasla, pa ti vie ne bih predstavljala

potekou svojim boravkom kod kue. Zato me nisi pozvao sebi, dragi oe? Ostavio si me utuini. To bijae okrutno i teko za mene. ivotarila sam u domu svoje tetke, stare usidjelice.Postala sam tupa, ne poznajem ivot. Dopustio si da se zbog tog dugotrajnog rastanka kojeg

ne razumijem otuimo jedno od drugoga. Da se otuim od svoje domovine. To me uasnomuilo. Nisam te vie srela otkako si me doveo u Basel. Nakon majine smrti bijasmo zajedno

samo tri dana. Otada je prolo pet godina. Zar je to doista bilo potrebno? Govorila samsamoj sebi da me ne moe voljeti. Kad sam o tome razgovarala s tetkom Gertrudom,

upozorila me kako nikada nisi mogao prihvatiti to da je tvoje jedino dijete djevojica. arko

je elio nasljednika koji bi mogao preuzeti trgovaku ku

u Rottmann.Osjeam da je tetka u pravu. Ali, je li bilo poteno od tebe da mi tako naplati to to sam se

rodila kao djevojica? Nisi li me usprkos tome trebao voljeti, jer sam tvoja krv i meso? Ne bili bilo potenije da si rne zadrao uza se i pruio mi odgoj koji bi mi omoguio da ti

nadoknadim mukoga nasljednika? Kako radio bih uila i radila kao djeak! Znam da bih teuspjela zadovoljiti. Umjesto toga, osudio si me na ivot u sjeni. ivotarim, a ne ivim. A toliko

sam udjela za tim da postanem koristan lan ljudske zajednice. Moda sam ti moglapredstavljati i vie od sina, jer bih vrlo ozbiljno pokuala ispunjavati zadatke nasljednice nae

kue. U svakom sluaju, pokuala bih te utjeiti to nema sina.Fritz Rottmann prestane na trenutak itati, zamislivi se, a potom nastavi:

U meuvremenu mi je dvadeset i jedna godina, a jo nisam upoznala ivot. Pie mi u svom

posljednjem pismu kako sam sada dovoljno stara da vodim tvoju kuu i predstavljam udrutvu trgovaku kuu Rottmann. Nita u svom pismu ne pie o enji za djetetom, ni


4/60

GIGA

4

jednom rijeju ne odaje oinsku njenost. Zove me sebi samo stoga to sam dovoljno starada u drutvu predstavljam nau kuu.

A kako zna da sam tome dorasla, nakon svih tih godina provedenih u krugu starih gospoanalik tetki Gertrudi. U tom krugu vlada mir. Duevnu hranu nalazim samo u knjigama. Ruan

ivot naega doba proletio je pokraj mene poput sjene. Ovdje se sve odvija poput staroga

sata. Nita nisam smjela poduzimati sama. Tetka je odreivala to u odjenuti i kako u sepoeljati, inae bih mogla postati i odve napadna za njezin krug. Jedan je dan prolaziopoput drugoga. U tiinu naega malog doma nije prodiralo nita od bunih oluja koje tutnje

svijetom. Novine nisu dolazile u tetkinu kuu, jer bi mogle pomutiti njezin mir.Zamrzila sam taj tako paljivo uvani mir. Ponekad bih potajno kupovala njemake novinekako bih barem izdaleka sudjelovala u tom tekom, ali ipak i uzbudljivom vremenu. Sve mi se

to dodue inilo poput bajke, ali s velikim zanimanjem oslukivala sam to se dogaa ieznula za tim da ta oluja zaurla oko mene. Tetka Gertruda mi je na svoj nain eljela

najbolje. Htjela me je sauvati od svake brige. Tako po kii nisam smjela izlaziti bez gumenihizama i kina ogrtaa, to me uvijek ljutilo. ovjek se mora vrsto zatvoriti pred tim

uasnim vremenima, ponavljala je tetka Gertruda uvijek iznova. I tako sam ivotarila u tom

mlakom miru.A sad bi iznenada trebalo krenuti u svijet. Predstavljati kuu Rottmannovih u visokom drutvuHamburga, nai se usred novog ivota. S jedne strane osjeam veliku sreu, dok me s drugemui strah. Hou li tu ulogu moi odigrati na tvoje zadovoljstvo? Nee li se ljutiti na mene,

ako mi to ne uspije? Plaim se svoje domovine i susreta s tobom, za kojim ve tako dugoeznem. Morala sam ti to napisati. Moda se rijeim straha, jer ti to ne bih mogla priznati oi

u oi. Za to sam i odve nespretna, plaha i prestraena. Mogu ti samo pisati to osjeam.Stoga te ovim pismom molim, ne ljuti se na mene ako ispoetka budem nespretna i nesigurna.Truditu se da se to prije prilagodim svojim novim dunostima, ali prvo to moram nauiti.

Morate se strpiti. To ti piem kako bih te na to pripremila.Neemo razgovarati o ovom pismo kad se sretnemo. Prihvati moje rijei takve kakve su: kao

izraz mojih najdubljih osjeaja.Usprkos svemu raduje me povratak kui. Neka bude onako kako ti to eli. Srestu se s tobom

8. lipnja u hotelu Otok u Konstanzu. Dotade se vratiti sa svog poslovnog putovanja poinozemstvu. Tetka Gertruda priprema se kao da se radi o putu oko svijeta.. eli me pratiti u

Konstanz i predati me tebi. Drugog e se dana vratiti u Basel, vjerojatno sretna to se rijeilasvoje teke dunosti. Ma koliko me voljela na neki svoj nain, ipake je radovati to nitkovie nee ometati njezin mir. Iako sam se pokuala sloiti s njezinim nainom ponaanja i

ivljenja, ipak sam ponekad u svojoj udnji za ivotom i radom poremetila njezin mir. Smetaloju je to nisam bila zadovoljna njezinim mirnim nainom ivota, kao to je to ona bila.Oigledno je moja sudbina da se ljudi mnogo lake rastaju od mene negoli ja od njih.

Dakle, stiiu na vrijeme u Konstanz.Do skorog vienja, dragi oe!

Tvoja ki CarlaFritz Rottmann sloi pismo pa zamiljeno pogleda pred sebe. Na njegovu elu pojavi seduboka bora. Teko uzdahne.Njegova je ki bila u pravu. Nije za nju osjeao pravu oinsku ljubav jer je bila djevojica.Nije mu se rodio arko eljeni sin. To je morala otrpjeti ne samo njegova ki, ve i ranopreminula ena. Svoju je enu ljubio toliko koliko mukarac, koji ene smatra potinjenimbiima, moe ljubiti. Osjeao je gorinu to mu ena nije darovala sina. Ona je uz njegaproivjela dvadeset godina prije nego to je umrla. Za njega to nije predstavljalo tako snaanudarac kao za njegovu ker. Ljubila je majku, jer joj je otac uvijek bio pomalo stran. Osjeala

se beskrajno osamljenom nakon majine smrti.Fritz Rottmann je sve vrijeme vjerovao da je u pravu to se ljuti na enu i ker. to je ve


5/60

GIGA

5

mogaozapoeti s djevojicom? to mu je ona mogla predstavljati?Ali ovo Carlino pismo, koje je primio prije kratkoga vremena, ipak je ostavilo utisak na njega.Dosad je svoju ker, kao uostalom sve ene, smatrao neim nevanim. Njezina plahost uophoenju prema njemu nije mu bila draga a sebe samog nije smatrao krivim za to.

A sad mu se iznenada usudila obratiti na posve drugi nain. Hrabro, iako pomalo suzdrano,prigovorila mu je zbog njegova odnosa prema njoj. Mirno i odluno opominjala ga je da jepogrijeio u svom ponaanju. Njega, koji je zapovijedao mnogim ljudima, jo nitko dosad nijena taj nain opomenuo da ini neto krivo. Sve to je inae radio, bijae dobro i ispravno.Barem je tako mislio. A sada se ta njegova mala, neznatna ki, usudila pozvati ga na red.Isprva ga je obuzeo bijes. to si ta glupa djevojka zamilja? Ali kad je pismo proitaonekoliko puta, u njemu se ipak rodi neki drugi, topliji osjeaj. Ugledao ju je sada u posvedrugom svjetlu. Ipak nije elio priznati samom sebi da joj se zapravo divi. Iz njezinih rijeizraio je bistar um, a zapravo je sve to mu je napisala bila istina. Malo, posve malo, stidio seto je toliko zapustio svoju ker.Da je kojim sluajem djeak, bio bi to silan momak, pomislio je, priznajui to nevoljko.

Kad je pismo gurnuo u dep, poe se ponovno buniti protiv takvih osjeaja.Takva mi ker doista nedostaje. Mora se to prije udati. Mora mi barem pomoi da steknemzeta koji e mi odgovarati. Da, Heinz Salfner e postati njezin mu - i moj sin. Ja to elim.Brzo je dohvatio ono drugo pismo i poeo ga itati:

Cijenjeni oinski prijatelju, znam da se ovih dana vraate u Njemaku, znam da u Vas 7.lipnja zatei u Konstanzu, prije nego to krenete u vicarsku po svoju ker. Ovdje smo obavili

vane poslove.Zajedno s punomoi koju ste mi dali, Vi ste mi predali i odgovornost. Radio sam to sam bolje

mogao, pa se nadam da ete biti zadovoljni. Kako nisam za neke poslove mogao dobiti Vaeodobrenje, uinio sam to je po mom nahoenju bilo najbolje.

Rado bih doznao da li ste zadovoljni time, pa jedva ekam Va povratak kui. Stoga uprekosutra krenuti na put kako bih se sreo s Vama u Konstanzu. Molim Vas, oekujte me u

hotelu Otok. Stii u preko Lindaua, jer namjeravam usput obaviti jo neke poslove.Uobiajene izvjetaje prilazem kako biste ih mogli pregledati. Posao neslueno dobro na-

preduje. Nadam se da ete biti zadovoljni i da ete se sloiti s onim to sam morao obavitinabrzinu, bez Vaega prethodnog pristanka. Neu tako dugo biti miran dok to ne doznam od

Vas.S potovanjem i zahvalnou,

Heinz SalfnerSmijeak preleti strogim licem gospodina Rottmanna.- to je taj avolski momak opet poduzeo? Vjerujem samo najbolje. Htio bih imati takva sina.

To bi znailo ispunjenje svih mojih elja. Mora pod svaku cijenu postati moj zet.I to je pismo spremio u dep. Nestrpljivo pogleda na sat pa poe etati po sobi. Ponekad bi

zastao pokraj prozora i pogledao prema Bodenskorh jezeru. Odavde nije vidio pristanitebrodova, ali na irokom etalitu, koje je vodilo prema hotelu, promet iznenada postade gui.Bijae to znak da je parobrod upravo pristao.Heinz Salfner e odmah doi. I doista, nakon nekoliko minuta netko pokuca na dvostrukavrata. Odmah potom na pragu se pojavi vitak, visok mladi, suncem opaljena, odluna lica.Bijae odjeven u sivo putno odijelo. Njegove elinoplave oi odavale su vrstu volju iodlunost.Fritz Rottmann prui obje ruke prema njemu.- Napokon! - uzvikne.

Heinz Salfner kao da je toga trenutka odahnuo. inilo se kao da je u posljednje vrijeme moraonapeti sve svoje snage kako bi sauvao mir.


6/60

GIGA

6

- Hvala Bogu, plaio sam se da ete otputovati u vicarsku prije nego to se uzmognem srestis vama.- Ne putujem u Basel. Ne bih elio provaliti u lutkinu kuicu svoje urjakinje, koja je starausidjelica. Stoga sam naredio keri da doe ovamo. Oekujem je sutra ovdje u hotelu.- Plaio sam se da vas neu zatei.

- Dakle, bez okolianja, to vas toliko tjera, dragi Salfner? Sjedite, pa ako niste odve umorni,ispriajte mi sve.Fritz Rottmann sjedne, ali Heinz Salfner uspravi svoje snano tijelo.- Dopustite mi da ostanem stajati dok vam ne ispriam to mi lei na srcu. Odve samnemiran da bih mogao mirno sjediti.- Uinite kako elite. Dakle? Mladi jo jednom duboko uzdahne.- Gospodine Rottmann, jeste li zapazili kako se naglo rue vrijednosti na tritu?- Dakako, i s velikom zabrinutou. Moete zamisliti. Najradije bih bio odletio kui, jer jemoje putovanje protjecalo tako sporo. Moja je jedina utjeha bila spoznaja da se vi brinete zasve.Heinz Salfner prijee rukom preko ela.

- Nije mi bilo lako, gospodine Rottmann! Nisam znao kako se suoiti s padom teaja. Dolar jepadao i padao. Naa skladita brzo su se praznila, a robu nismo mogli nabavljati. Tad smo, pomojem sudu, dobili sjajnu ponudu, ali radilo se o velikoj svoti, a ja sam se morao odluiti uroku od jednoga sata. Morao sam nabaviti golemu svotu novca, a za ostatak su zahtijevalimjenicu.Ohrabrio sam se i iscrpio sve zalihe, jer nisam imao vremena ak ni da vam brzojavim. Da tonisam uinio, naa bi skladita sada bila napola prazna. Sad su puna, a primili smo velikenarudbe. Moemo prodavati jeftinije od drugih, jer sam iskoristio povoljnu priliku. Tako smopreduhitrili konkurenciju. Ugled kue Rottmann postao je jo vei, a osigurana je i velikadobit. Ipak sam proveo nekoliko besanih noi, jer jo nikada nisam bio u prilici da radim stako velikim svotama. Evo, ovo su ti papiri. Molim vas, pregledajte ih, a zatim mi recite jesamli dobro postupio, onako kako biste to vi uinili.Heinz Salfner je uzbueno govorio, nastojei se smiriti. Oi su mu sjale, a licem prolazilitrzaji. Brzo je poloio papire pred svoga efa. Ovaj ga je paljivo sasluao, a zatim poeopregledavati spise. I on je bio uzbuen, to se vidjelo po tome kako die. Ali znao se svladavati

jednako tako dobro kao i mladi pred njim.Fritz Rottmann prelistavao je papire koji su mu pruali toan pregled o tome to je HeinzSalfner uradio dok je njegov ef bio odsutan.Mladi je to sjajno izveo.To je doista bilo mnogo vie nego to je Fritz Rottmann ikada oekivao od svoga zamjenika.Dok je paljivo pregledavao papire, uputio je nekoliko strunih pitanja Heinzu Salfneru, na

koja mu je ovaj odgovarao kratko i jasno. Tako je proloetvrt sata. O

i Heinza Salfnerauzbueno su promatrale efovo lice.

Napokon se ovaj uspravio i pruio mu ruku.- Znao sam da e tvrtka u vaim rukama biti sigurna. Moja dva stara prokurista su marljivi ipoteni ljudi, ali i odve vezani uz prolost. Ne mogu se prilagoditi dananjem vremenu.Ponekad i meni nedostaje duha. Ali vi ste dorasli zahtjevima dananjice. Imate dovoljnoivaca i hrabrosti, a usto posjedujete i hladnokrvnost koja nama starijima pomalo nedostaje.Dakle, krenuo sam mirno na to dugo putovanje, s kojeg donosim lijepe uspjehe. Ali za ono toste vi uinili za nau kuu, ne nalazim rijei. Hvala vam, dragi Salfneru! Da niste bili takoodluni, ta bi nam dobit izmakla, a to bi bilo jo gore, naa poslovna sposobnost bila biugroena. Sada moemo barem neto mirnije doekati novo uzbudljivo vrijeme. Va i moj

uspjeh omoguili su nam da se suoimo sa svim zahtjevima vremena. Divan ste ovjek,Salfneru, i istinski dobitak za nae poduzee. To ve odavna znam, a vi ste to ponovno


7/60

GIGA

7

potvrdili.Plave oi Heinza Salfnera zadovoljno zasjae. elom mu se prelije rumenilo.- Raduje me to ste zadovoljni sa mnom, gospodine Rottmann! Ukoliko sam vam uiniouslugu, onda sam time naplatio samo mali dio svoga duga.Rottmann se nasmije i veselo ree:

- A to vas vjerojatno silno mui? Salfner odmahne glavom.- Ne, jer vi to niste dopustili. Pomogli sfe mi tako velikoduno kad sam se po zavretku ratanaao bez posla, a praznih ruku. Moja asnika karijera neslavno je zavrila. Nisamposjedovao imetak, pa nisam mogao dulje ostati asnikom, ak i ako bi me bili zadrali. Ustosam morao uzdravati majku i sestru. Naao sam se ni pred ime kad ste me sreli u luci ustranom duevnom raspoloenju. Pokazali ste toplo zanimanje za mene, te sam tako zauvijekostao va dunik.- To bijae razumljivo samo po sebi. Bili ste sin mojega najboljega prijatelja, kojemu samuvijek za-vidio na sposobnom potomku. Va je otac kao major poloio ivot za domovinu. Avi ste stajali preda mnom prkosno stisnutih zubi, u nevolji, ali jo kao ponosan ovjek. Zamene je bilo razumljivo samo po sebi da sam se pobrinuo za vas.

- A to ste uinili na velikoduan nain. Pruili ste mi siguran ivot zaposlivi me u svojojtvrtki, ukazali mi povjerenje i davali mi nove dunosti.- Nemojte tome pridavati toliku vanost. Da nisam u vama otkrio sposobna ovjeka, moja

briga za vas ne bi bila tako velika. Najvie koristi od toga imam ja. Ve nakon etiri tjednaspoznao sam da ete mi biti korisni, a otada ste mi to neprekidno ponovno dokazivali.Naposljetku i s ovim to ste sada izveli. Da, dragi Salfneru, sada se list okrenuo. Sada sam java dunik. esto tijekom ovih godina, otkako ste postali moja desna ruka, poelio sam da mibudete sin. Danas vie nego ikada prije. Heinz Salfner duboko uzdahne.- To me ini vrlo ponosnim, gospodine Rottmann - izgovorio je duboko potresen.Neko je vrijeme vladala tiina. Rottmann je zamiljeno promatrao mladia. Tad iznanadaustane, ponovno dohvati Salfnerovu ruku pa ga pogleda prodornim pogledom.- Moram vam otkriti neto to mi ve dugo lei na srcu, neto o emu odavno razmiljam.Upravo sada, u ovom asu, kad ste spasili ugled kue Rottmann, povjerit u vam to. Znate isami koliko sam patio to nemam sina, to nemam mukog nasljednika. Otkako vas vidimkako radite za mene, uvijek ponovno pomislim na to da bih elio imati tako sjajna sina. Ta jepomisao sve vie uvrivala u meni elju da vas zauvijek veem uz kuu Rottmann. Danju inou razmiljao sam o tome, a onda sam se iznenada neega dosjetio. Salfneru, moete postatimoj sin, i to ukoliko se oenite mojom kerju. Bit ete mi, tada, zet.Mladi se iznenaeno trgne i prestraeno pogleda Fritza Rottmanna.- Gospodine Rottmann! - zavikne vie zaprepateno negoli radosno.Rottmann pogladi rukom elo.

- Prestraili ste se! Da, to je doista vrlo neobina ponuda. To vam dokazuje koliko sam sesuivio s tom milju. Ne poznajete moju ker, a nisam je vidio ni ja ve tri godine. Ne znate

nita o njoj, osim da ivi u vicarskoj kod svoje tetke i da se sada vraa u roditeljsku kuu.Ba stoga to je ne poznajete, mogao sam vam iznijeti tu svoju elju. Moram priznati da miki nije nikada mnogo znaila. Nisam joj mogao oprostiti to je djevojka. Znam da samnepravedan, ali nisam znao to bih zapoeo s njom.Sin mi je mogao znaiti sve na svijetu. Ki je pak bila neko strano bie za mene. Ne bih jevjerojatno ni sada pozvao kui da se nisam ponadao kako bi mi mogla pomoi da vas steknemza sina. Uspije li joj to, postat e mi draga i mila. Dakako, ne smije doznati kakvi su mojiplanovi u vezi s njom. ene su u takvim stvarima sentimentalne. Ali nas dva mukarcamoemo otvoreno razgovarati o tome.

Ne, nemojte jo nita rei! Ne elim brz odgovor, koji bi se moda mogao suprotstaviti mojimeljama. Moram vam prvo sve to prikazati u pravom svjetlu. Dopustite da jo neto dodam.


8/60

GIGA

8

Moja ki je tjelesno i duevno zdrava, a nije ni runa, moda je ak i zgodna. Brino jeodgojena. ivjela je u prilinoj osami uz svoju staru tetku. Zacijelo je neispisani list papira.Njezin je znaaj besprijekoran, njena je , i posluna, pa bi vam zasigurno bila dobra ena.Naslijedit e moj imetak i poduzee Rottmann. Nitko mi se ne ini dostojnijim od vas dapostane njezin mu. To je sve, sada moete govoriti.

Heinz Salfner je svojim plavim oima gledao kroz prozor. Pogled mu preleti prekoBodenskog jezera. Ali nije vidio ono to se prualo pred njim. Sve njegove misli bijahuposveene onome to je Rottmann govorio.Kao mladi asnik i on je, poput svojih drugova, doivljavao male pustolovine, ali ene zanjega nisu bile osobito vane. Tad je izbio rat sa svojim bijesnim olujama, a nakon svegastranoga to je proivio, doao je onaj uasan kraj. U njegovu unitenom ivotu ene vienisu igrale nikakvu ulogu. U svom jadu jo se vie povezao s ljubljenom majkom i sestrom.Uasno mu je bilo to im nije mogao jo vie pomagati. Rottmann mu je omoguio novi ivot,a za to su mu bile potrebne sve njegove snage. Nije imao vremena za zabavu sa enama.Ponekad bi pomiljao na brak kao na vrhunac svog ivota, ali vremena nisu bila povoljna zazasnivanje vlastite obitelji. Nikada nije ni pomiljao na to da bi se trebao oeniti zbog novca.

To bijae strano njegovu biu. Kod Rottmanna je vrlo dobro zaraivao. Tako je mogaopomagati majci i sestri. A sada mu je Rottmann iznenada objeruke nudio sve ono to mu jeivot dosad uskratio. Meu ostalim i to da moe uiniti jo vie za svoju majku i sestru.To ga je potaknulo da donese odluku. A i inae je ta ponuda bila primamljiva. Trebao jepostati zet ovjeka koga je vrlo cijenio. Trebao je postati njegov nasljednik i stati na elo kueRottmann. Ali trebao je postati i mu Rottmannove keri, ene koju nije poznavao, o kojojnije nita znao. To mu je oduzimalo dah.Bio je svjestan toga da mu nude neto neopisivo veliko, a usto ga je ispunjavalo sreom iponosom to Fritz Rottmann gaji takve osjeaje prema njemu. Svojega je dobroiniteljacijenio vie od svih ljudi, a njegove rijei ostavile su dubok utisak na njega. Tek nakon nekogvremena uspio je progovoriti:- Ne znam to bih vam rekao. Vae su me rijei uzbudile. Znate i sami koliko vas cijenim itujem, a svjestan sam i vanosti svega toga to mi nudite. To me silno zbunilo, a ja nisam umogunosti da takvu sreu olako odbijem. U ova teka vremena to vrijedi dvostruko, a pritommoram misliti i na svoju majku i sestru. Ipak ne smijemo zaboraviti na vau ker. Nepoznajem je i ne znam nita o njoj. Ali to i nije vano, jer me uvjeravate da je zdrava i da imadobru narav. A moje je srce slobodno, pa bih mogao pokuati darovati joj ga. Ne bi mi to biloteko, jer je ki ovjeka kojega neizmjerno tujem. Ali vaa ki mora o tome rei prvu rije.Ona jedina moe donositi odluke o sebi, pa stoga i ne moemo nas dvojica praviti planove onjezinoj budunosti.Rottmann podigne ruku.

- Moja je ki odgojena tako da mora sluati. Po-korit

e se bez prigovora mojim eljama. Tonee biti zapreka ostvarenju mojega plana. Ali iz obzira prema enskoj osjeajnosti neu

zasad nita poduzimati. Vama zacijelo nee biti teko osvojiti to mlado, ne-dodirnutodjevojako srce. ovjek poput vas mora to samo htjeti.Heinz Salfner odmahne glavom.- Nije to ba tako jednostavno. Zaboravljate da ne znamo je li srce vae keri jo slobodno.Moda ga je ve darovala nekome.Rottmann se prestraeno trgne, ali tad brzo odmahne rukom.- Ne, ne, to ne moemo niti pretpostavljati. Moja je ki ivjela vrlo povueno. Da joj se nekimukarac pribliio, njezina bi me tetka obavijestila o tome. Najvanije je da pristane na onoto u joj predloiti. Sve drugo veemo srediti.

Heinz Salfner je ponovno gledao pred sebe. Iznenada se uspravi.- Nudite mi kneevski dar i ja bih ga prihvatio objema rukama kad ne bih govorio samome


9/60

GIGA

9

sebi da o tome ne mogu odluivati samo ja.- Nije potrebno da se veete ve danas. Htio sam samo znati da li osim vaeg pristanka nepostoje moda jo neke zapreke.- Zapreke? Ne, kao to rekoh, slobodan sam ovjek. Ali, dakako, prije nego to se odluim,moram upoznati vau ker. Moram vidjeti hou li moi osjetiti naklonost prema njoj. Mislim

da je to neophodno. Velika strast nije potrebna kao osnova za dobar brak, ali ovjek moraosjeati naklonost i cijeniti onu koju e odabrati.- Pa dobro, upoznajte moju ker! Sutra e stii ovamo, a vi moete boraviti u njezinu drutvukoliko god elite. Ukoliko budete osjetili neto za nju, ispunit ete mi elju, zar ne?Mladi je oklijevao neko vrijeme. Kao da ga je tog trenutka obuzeo neki divan san. Neko jekatkada razmiljao o tome kako bi lijepo bilo povesti kui enu koju moe ljubiti svimsvojim srcem. A sada bi se trebao odluiti za djevojku samo zbog izvanjskih okolnosti i stogato je njezinu ocu dugovao zahvalnost. Ali zato ne bio bilo mogue darovati svoje srce CarliRottmann i stei njezinu ljubav? Poeli da bude tako, jer to bi mu sve mnogo olakalo.Pogladi rukom elo.- Oprostite to se jo nisam odluio, gospodine Rottmann! Ali sve se to zbilo tako iznanadno.

Osjeam arku elju da uinim ono to ste zatraili od mene.Rottmann uhvati njegovu ruku.- Time sam zasad zadovoljan. Dajem vam onoliko vremena koliko elite. Upoznali ste mojupotajnu nadu, a sve drugo jo emo vidjeti.- Imam jo samo jednu molbu na vas.- Koju?- Morate mi obeati da svoju ker neete prisiliti ni na to. Ukoliko ne eli svojevoljno islobodna srca postati mojom enom, ne smijete je siliti na to.- Dobro, to vam mogu obeati! Ako moja ki ima bistre oi, nee joj biti potrebno mnogovremena da se odlui darovati svoje srce ovjeku poput vas.Lagani smijeak prijee Salfnerovim licem.- Oevi obino imaju drugaiji ukus od svojih keri.- Ako moja ki ima dobar ukus, tada xe ga dijeliti s ocem. Posve sam siguran da e se sloitisa mnom. Dragi moj Salfneru, bio bih vrlo sretan kad biste postali moj zet!Mladi dohvati njegovu ruku.- Zahvalan sam to imate tako dobro miljenje o meni. Zahvalan sam vam i za vae oinskeosjeaje.Obojica vrsto stisnue ruku jedan drugome. - A sada emo neto pojesti. Zacijelo ste gladni -primijeti Rottmann.Salfner se nasmijei i kimne.- Da, priznajem, gladan sam! Bio sam tako uzbuen da nisam mogao nita pojesti. Dopustite

mi da prije toga skinem putnu prainu sa sebe.- Dakako, uredite se pa potom doite po mene. Rastadoe se stisnuvi si jo jednom ruke.etvrt sata potom krenue irokim hodnikom dostubita pa se spustie u blagovaonicu. Za vrijeme jela priali su o poslovima, a Rottmann jeizvjetavao o uspjehu svojega putovanja.Obojica bijahu zadovoljni onim to se zbilo posljednjih tjedana. Poslovi su sjajno napredovali.


10/60

GIGA

10

II.Drugoga je dana Fritz Rottmann poao na eljezniku postaju po svoju ker i njezinu tetku.Paljivo ju je promatrao. Carla bijae srednje visine, vitka i imala je fino, drago lice. Ali nijese znala kretati. Djelovala je nekako sputano i nespretno. Moda ba stoga jer je osjeala da jeotac promatra. Pogleda ga upitno svojim velikim oima kad ju je pozdravio glumljenomsrdanou. Potom brzo spusti pogled. Mirno mu je dopustila da je poljubi u elo, a sada je uznjega i tetku krenula prema izlazu perona. Izmijenila je s ocem nekoliko povrnih rijei otome kako je proteklo putovanje i kakvo je bilo vrijeme.Otac ju je opetovano paljivo pogldao sa strane. Carla je odjenula sivi putni kostim, koji nijebio dobro skrojen, iako je tkanina bila skupa a bluza sa-ivena od iste svile. Na glavu jestavila eir koji joj nije pristajao.Tetka Gertruda bijae mrava usidjelica odjevena u putni kostim skrojen jednako tako loekao i onaj koji je odjenula njezina neakinja. Fritz Rottmann prisjeti se to mu je o tomepisala njegova ki. Carla e se morati poeti drukije odijevati, ukoliko se htjedne svidjetinekom mukarcu s dobrim ukusom.

Kad su se smjestili u kola koja suekala ispred kolodvorske zgrade, tetka Gertruda odahne:- Kakva uasna zbrka! Putovati je strano. Umalo to se nisam razboljela zbog toga. Bit u

sretna kad se opet naem u svojoj tihoj, maloj sobici.- Draga Gertrudo, ao mi je to si zbog mene morala krenuti na taj put. Nisam dodue slutioda e to predstavljati za tebe takvu rtvu - ree Fritz Rot-tmann.Stara se gospoica nasmijeila poput rtvenog jaganjca.- Dragi urjae, rado sam prinijela tu rtvu. Ali nigdje nije tako mirno i tiho kao u mojoj kui,zar ne, Carla?Umorni smijeak pojavi se na Carlinim usnama.- Zasigurno nije, draga te tko! Stara gospoica kimne.- Da, jo e ponekad eznuti za tim mirom, iako si nestrpljivo eljela izai u svijet. Ali,

dakako, uistinu je vrijeme da se vrati svojoj roditeljskoj kui. Dragi urjae, nisam vjerovalada e Carlu ostaviti tako dugo kod mene. Uinila sam sve da je dobro odgojim. Vjerujem dae biti zadovoljan. Nema bolje odgojene i pristojnije djevojke od Carle. S time se slau svemoje prijateljice, a one imaju vrlo stroge nazore.Fritz Rottmann pogleda svoju ker i zapazi da su joj usne zadrhtale. Obuze ga lagani osjeajnelagode. inilo se da je Carla ipak bila neto odvie samostanski odgojena. Nije imaorazumijevanja za finu, tihu dra njezina lica. Vidio je samo da ima vrlo lijepe sive oi s dugimtamnim trepavicama. Te su-oi oda-vale bogat duevni ivot.Nije mu izmaklo da je usidjeliko ponaanje njezine tetke pomalo prelo i na Carlu. Meutimtjeio se time da je za to kriv samo taj nesretan putni kostim. Sve e se to brzo izmijeniti imCarla jednom doe u drugu okolinu u kojoj tetka Gertruda vie nee odreivati to mlada

djevojka moe odjenuti, a to ne.Prije nego to su stigli do hotela, Fritz Rottmann dometne:- U Konstanzu boravi i moj najmlai prokurist, gospodin Salfner. Kasnije ete ga upoznati.On je sin mojega najboljeg prijatelja, koji je poginuo u ratu. Vrlo je drag i izvanrednosposoban mladi. esto boravi u mojoj kui, pa ete ga stoga mnogo susretati. Nadam se,Carla, da e se dobro slagati s njim.Carla ga je sluala s pola uha. Neprekidno je mislila samo na to kad e je otac napokonpogledati, onako kako to ini otac koji voli svoje dijete.Srce ju je boljelo. Ledilo se zbog hladna, ispitu-jueg pogleda njezina oca. Nije, dakako,slutila da je tako promatra samo stoga, jer ga je zanimalo hoe li se moi svidjeti HeinzuSalfneru.Da e Heinz ostaviti povoljan utisak na Cartu, u to nije posumnjao ni trenutak. Ve je estozapazio da ene oduevljeno promatraju toga zanimljivog mladia. Zacijelo mu nee biti teko


11/60

GIGA

11

osvojiti srce te nevine mlade djevojke.Je li doista bila tako nevina i neiskusna? Ta ga je pomisao uznemirila. elio je doznati pravuistinu. Stoga je zapita kao u ali:- Imam odraslu kerku koja je zrela za brak.Carla, dvadeset i jedna ti je godina, zar ne?

- Da, oe! - odgovori djevojka ravnim glasom.- A to misli o braku? Jesi li moda nekome darovala svoje srce?Carla ga pogleda mirno i iskreno:- Ne, oe, moje je srce jo slobodno. Nisam imala prilike da ga nekome darujem, jer samuglavnom boravila u drutvu starih gospoa i nisam upoznala ni jednog mladia.- Pa nije potrebno da ovjek nekoga poblie upozna da bi se zaljubio - alio se otac.Carla ga pogleda vrlo ozbiljno.- Da bi nekoga zavolio, mora ga najprije dobro upoznati. Napokon, ne ljubi samo vanjtinunekog ovjeka, ve i cijelo njegovo bie.Sada je Rottmann bio zadovoljan. Ipak je veselo dometnuo:- Ali postoji i ljubav na prvi pogled. Njegova ki kao da je razmiljala. Kad je nala

odgovor na to pitanje, okrenula se prema njemu. Slegnuvi ramenima izjavi:- O tome ne mogu suditi.- U svakom sluaju uskoro e moi donijeti svoj sud o tome. Uvest u te u najbolje drutvotvojega rodnoga grada, pa e upoznati i mnogo mlade gospode.- Ne uri mi se, oe - odgovori Carla ozbiljnim glasom.Boljelo ju je to je otac oigledno elio da se to prije uda i tako je opet udalji od sebe.Fritz Rottmann osjeao se pomalo nelagodno zbog ozbiljnoga Carlina pogleda. Prisjeti sepisma koje mu je napisala. Priini mu se da u njezinim oima ita onaj isti prigovor koji jeizrekla u pismu.Ipak ga je neto u tom pogledu dirnulo. Dohvati Carlinu ruku i nagne se prema njoj.- Carla, otuili smo se jedno od drugoga, a najvie sam sam kriv. Ali to e se sada popraviti,zar ne? - zapita je toplijim glasom nego inae.Taj otmjeni ovjek mogao je doista oarati svoje sugovornike, ako bi se samo ponaao toplijei srdani] e. I to upravo stoga to se to tako rijetko dogaalo. Carli navre krv u obraze. Toga jetrenutka zaboravila sve to ju je dijelilo od oca. Sva vrata njezina usamljenoga srca otvorie sei ona grevito stisne njegovu ruku.- Dragi oe - dragi, dragi oe! Kako se tome radujem! - zavikne svojim udno mekim idubokim glasom. A tada oklijevajui nastavi: - Jesi li primio moje pismo?Otac kimne.- Da, to me pismo dirnulo do dubine srca. Dijete, poslovan ovjek poput mene ima takorijetko priliku biti ovjean. Ali to e se popraviti kad bude boravila uz mene. Ubrzo emo se

bolje razumjeti.Carla mu, duboko dirnuta, stisne ruku a oi joj sretno zasjae. Tih nekoliko ljubaznih rijeinjezina oca ispunili su je nadom u budunost.Fritz Rottmann pomisli da Carla djeluje vrlo draesno kad su joj oi zasjale od uzbuenja.Pomisli: Bude li je Heinz Salfner vidio takvu, zacijelo e mu se svidjeti. Mnogo ga je viebrinulo hoe li se Carla svidjeti Heinzu, nego hoe li se on svidjeti njoj.Stigavi u hotel, Fritz Rottmann je svoje dame poveo u sobe i rekao im da e doi po njih za

jedan sat kako bi ih poveo u blagovaonicu.- Predstavit u te tada i gospodinu Salfneru koji e jesti s nama - upozorio je Carlu.Carli bi bilo mnogo milije da je mogla ostati na-samu s ocem, ali nije to izrekla. Kad je ostalasama u sobi, zastala je pritisnuvi ruku na srce.

- Oe, dragi oe! - apne, kao da ga preklinje neka je voli.A tad je uzdahnula i poela se preodijevati. Pogledavi se u zrcalo, odmahne Ijutito glavom.


12/60

GIGA

12

Nikada nije rado promatrala svoju sliku u zrcalu i nikada joj se nije sviala odjea koju jetetka Gertruda odabirala za nju. Nosila ju je samo stoga da ne bi, odbijajui je, uvrijedila starugospoicu. Usto joj je sve dosad zapravo bilo svejedno kako izgleda. Sad je u mislima vidjelapred sobom svog otmjenog oca, osjeajui na sebi njegov ispitivaki pogled, pa ponovno uz-dahne.

- To se mora izmijeniti - apne. Razmiljala je o tome kako e izgledati njezinbudui ivot uz oca. Uinit e sve to bude u njezinoj moi da stekne oevu ljubav.Svakodnevno e boraviti uz njega pa e zato biti prilike. Moralo joj je na-, pokon uspjetiprobuditi u njegovu srcu tople osjeaje.Kad je Fritz Rottmann doao po obje dame, one su ve dugo ekale spremne. U blagovaoniciih je odveo do stola pokraj prozora s kojeg se pruao pogled na jezero. Tamo ih je veekaoHeinz Salfner. Poskoi ugledavi ih i zastane u iekivanju da ga njegov ef upozna s njima.Nemirno je promatrao mladu djevojku.Carla je odjenula laganu ljetnu haljinu, ali iako je u njoj izgledala zgodnije nego u svom loeskrojenom putnom kostimu, ipak nije bila odve privlana. Djelovala je prestraeno izbunjeno. Nesigurno se gurala izmeu zaposjednutih stolova, jer ju je pogled na otmjeno

odjevene ene podsjeao na to kako je neukusna njezina haljina.Stoga ba i nije na Heinza Salfnera ostavila najbolji dojam. Ali kad mu je prila blie, zapazio

je fine, simpatine crte njezina lica i vitak, skladan stas. vrsto je odluio da o njoj misli kaoo dragoj djevojci. Pod svaku cijenu pokuat e ispuniti elju Fritza Rottmanna.Dakle, bio je pun dobrih namjera kad ga je Fritz Rottman upoznao sa svojim damama.Carla je podigla pogled tek kad joj je Heinz Salfner uputio nekoliko rijei. Samo na trenutakpogledala je u njegove oi, a tad prestaeno u zemlju. Uplaile su je te prodorne, elinoplavemuke oi, koje su je promatrale tako paljivo.Carla je vrlo rijetko, u svom samostanski zatvorenom svijetu, imala prilike susretati mladie.Dosad jo nijedan od njih nije probudio u njoj toplije osjeaje. Sada po prvi put, zbog pogledaHeinza Salfnera, u njezinu se srcu rodi neko nepoznato uzbuenje. Potjera joj krv bre krozile. Zbunjeno spusti glavu kad joj je ponudio najbolje mjesto uz prozor i primakao joj stolicu.Dok se potom viteki pobrinuo za tetku Gertrudu, promatrala ga je potajice.Sjedila mu je nasuprot, stisnuvi grevito ruke u krilu. Osjeala je arki stid to je takoneukusno i loe odjevena. Osjeala se ponienom i stoga to ju je otac kritiki promatrao.Zbunjeno pogleda ustra-nu. Za stolom uz njihov sjedila je neka draesno odjevena djevojka udrutvu mladia. Vragolasto mu je tog trenutka pruila ruku, a on ju je toplom kretnjom priniousnama.Boe moj, kako sam runa i nespretna, pomisli Carla. Dakako da je zbog svega togadjelovala jo zbunjenije i ukoenije.Nasreu stigao je konobar, a Fritz Rottmann narui jelo. Na taj je nain nastala stanka koju je

Carla iskoristila da se smiri. Kad je podigla pogled, zapazi da se Heinz Salfner obratio tetkiGertrudi pruajui joj jelovnik.I tako ga je mogla nesmetano promatrati. Obuzme je neki topao osjeaj dok je gledala togazanimljivog mladia. Kad joj se ponovno obratio i pogledao je, Carla je zbunjeno spustila oi,kao da ju je uhvatio pri neem nedoputenom.Heinz Salfner osjeti duboku suut zbog te njezine zbunjenosti. Pokua joj vratiti netosamopouzdanja razgovarajui ljubazno s njom.Tetka Gertruda izjavi da je hrana u hotelu O-tok prvorazredna. S uivanjem je popila aicuvina pa je zbog toga postala neto razgovorljivija i veselija nego prije. Na svom vicarskomnjemakom priala je razne zgode s njihova putovanja. Tisue sitnica ostavile su utisak na njui ona je to sada iznosila. Gospoda su strpljivo sluala, ali za Carlu bijae to prava muka, jer je

tek sada doista spoznala da je njezin ivot dosad bio ispunjen takvim sitnicama bez znaenja.Dobro je osjeala da ovoj dvojici mukaraca to mora izgledati smijeno. Za njih je zacijelo


13/60

GIGA

13

bilo potpuno nezanimljivo to da je kondukter u vlaku bio neljubazan, kava u vagonu zaruavanje uasna, a staklo na prozoru polomljeno.Rado bi priala o neem zanimljivijem, ali nije se usudila umijeati, pa se zadovoljila time dasamo odgovara na izravno postavljena pitanja. Kad god bi to mogla neopazice uiniti,promatrala je Heinza Salfnera i svojega oca. Pritom je zapazila da ta dvojica mukaraca

nalikuju jedan drugome zbog toga to su obojica bili otmjene i snane linosti, zanimljivihcrta lica. Dva ovjeka iz kruga kojem ona nije pripadala stoga to nije smjela ivjeti uroditeljskoj kui.Najradije bi gorko zaplakala, jer joj je otac postao tako stran, jer je vjerojatno taj zanimljivimladi mislio da je bespomona, nespretna djevojka. A tako bi mu se rado svidjela.Po prvi put u ivotu u njoj se rodi elja da se svidi nekom mladiu. Ta je elja obuze posveiznenada.Nakon objeda izali su u lijepi, njegovani park hotela. Fritz Rottmann krenuo je naprijed udrutvu tetke Gertrude, a Carla ih je slijedila u drutvu Heinza Salfnera. Poli su irokim,poljunanim putom do obale. Tamo su sjeli za bijeli stol uz ogradu vrta. Ovdje su pili kavukoju je posluila konobarica u crnoj haljini s bijelom pregaom i kapicom. Heinz Salfner

pokuao je zapodjenuti neto zanimljiviji razgovor s Carlom, dok su prolazili kroz vrt. Alinjoj se stisnulo grlo i nije mogla izustiti ni rijei, iako mu je zapravo mogla odgovaratipametno i duhovito stoga to je raspolagala s dosta znanja. Ali sada je jedva uspijevala izricatikratke i beznaajne rijei. Heinz nije slutio to se zbiva u njoj. Nije znao da joj srce uzbuenokuca.Ta mlada djevojka nije odve pametna i djeluje dosta nezanimljivo, pomislio je.Nije ba bio oduevljen to bi se trebao oeniti s tom dosadnom djevojkom, ali tjeio jesamoga sebe da e to uiniti ionako samo zbog svoje majke i sestre.Napokon, takve su ene ugodnije. Nemaju mnogo zahtjeva. Ionako nee imati odvie vremenaza svoju enu, a da je Carla drukija, vjerojatno bi traila da se mnogo brine za nju i to jevie mogue boravi u njezinu drutvu.Tako je nastojao smiriti samoga sebe. U svakom sluaju, ve je donio odluku da e ispunitielju Fritza Rottmanna. Carla ga nije odbijala svojim izgledom i ponaanjem. Barem ne tolikoda bi njihov zajedniki ivot bio nemogu. Uskoro e se naviknuti ukusnije odijevati, pa edjelovati posve zgodno. Trebat e nadvladati utjecaj te njezine tetke. Za to e se pobrinutinjegova otmjena majka i vesela sestra. Carla Rottmann e ubrzo izgledati posve drukije. Amoda e i ivnuti. U svakom sluaju, djelovala je prijazno, a oi su joj odavale dobrotu. To

je ve dosta. Sve je moglo biti i mnogo, mnogo gore, pa bi ipak zbog svoje majke i sestrezagrizao u tu kiselu jabuku.I tako je trebalo samo priekati hoe li ona biti sporazumna s time da se uda za njega. To jesada bilo najvanije.

Dok je toetvoro ljudi sjedilo za stolom, u ne ba odve

zanimljivom razgovoru, na livadiblizu njih igrale su se dvije djevojice od oko dvije do tri godine. Loptale su se. Njihovi

roditelji sjedili su za stolom koji je bio neto udaljeniji od obale i razgovarali s prijateljima.Carla je ve neko vrijeme promatrala draesnu djecu. Sad je zapazila da je manja djevojicaza vrijeme igre dotrala u njenu blizinu i udarila glavom o stablo. Pala je na zemlju kaopokoena.Druga mala djevojica, ugledavi krv na elu svoje sestre, plaui otri do majke kako bi jepozvala u pomo. Ali prije nego to je majka doznala to se dogodilo, Carla je priskoila,izlila vodu iz svoje ae na rupi i pritisnula ga na ranu male djevojice. Pritom joj je njenogovorila, tako da je dijete zaboravilo plakati.Zaudo, Carla pritom vie nije djelovala zbunjeno i nespretno. Njezine kretnje postale su

sigurnije i draesnije. Posve je zaboravila obratiti panju na to da je promatraju plave mukeoi. Sadje samo mislila da mora utjeiti djevojicu svojim toplim rijeima.


14/60

GIGA

14

Uto im prie prestraena majka i poe se zahvaljivati, ali dijete je dotle ve posve zaboravilona svoju bol.Odbijajui majine rijei zahvale, Carla se nasmijei pogledavi jo jednom plavokosudjevojicu.- To je razumljivo samo po sebi. Treba pomoi djetetu u nevolji - govorila je svojim toplim,

mekim glasom.Heinz Salfner sluao je s udnim osjaajem taj jasan djevojaki glas pun dobrote. Dosad jonije zapazio da je taj glas tako topao i ugodan.Kad je Carla sjela za stol, poeo ju je promatrati s veim zanimanjem.- Gospoice, oigledno vrlo volite djecu? - zapita je nasmijeivi se.Carla ga pogleda i pocrveni.- Da, tako su draesna u svojoj bespomonosti -odgovori.- Carla nikada ne moe mirno promatrati ako se neki ovjek nade u nevolji. Ima tako mekosrce -umijea se u razgovor tetka Gertruda.- To je lijepa karakterna crta - primijeti Heinz. Naglo rumenilo oblije Carline obraze. uvi tenjegove rijei osjeti kako se neto toplo budi u njoj. Ali ponovno je djelovala tako

bespomono da je njezin otac poeo brzo priati o neem drugom, osjetivi duboku nelagodupri pomisli da svoju ker ipak nije smio tako dugo ostaviti kod te staromodne tetke. Trebala jeodrasti u drugoj okolini, ali tu se vie nita nije moglo uiniti.Sjedili su jo pola sata u vrtu i promatrali Boden-sko jezero. Mala djevojica kojoj je Carlapomogla prila im je u drutvu svoje sestre i donijela struak cvijea to ga je ubrala.Djevojici su svezali bijelu maramicu oko ela, a ona je promatrala Carlu svojim velikim,plavim oima.Dobra tetie, Edith ti hoe dati cvijee - rekla je.Carla se nasmijei i dohvati ponueni struak, pa zahvali djevojici na svoj ljubazan, topaonain. Heinz Salfner pomisli da nee biti teko ivjeti u braku s njom. Dobra je i ljubazna, a to

je znak da e jednom postati izvrsna majka. Zasigurno ga nee muiti svojom zlovoljom.Tog poslijepodneva krenuo je Fritz Rottmann u drutvu svojih dama i Heinza Salfnera navonju kroz Konstanz i okolicu. Veerali su opet u blagovaonici hotela. Tamo se skupilomnogo otmjenih ljudi, a priredili su i koncert.Carla je bila neto sigurnija kad je naveer ula u blagovaonicu. Heinz Salfner paljivo ju jeodveo do njezina mjesta, tako da se u njoj probudio osjeaj beskrajne sree. Svijet joj seveeras priini izmijenjenim, kao obasjan nekom ruiastom svjetlou. Po prvi put iskreno seradovala svom mladom ivotu. I otac je bio dobar i drag prema njoj, kao da je htio iskupitisvoje grijehe.Carla je odjenula jednostavnu, crnu veernju haljinu od meke svile. Oko pasa svezala jesvileni pojas kraljevskomodre boje. iroki mornarski ovratnik iste boje isticao je njezin lijepi,

dugi vrat. U toj haljini njezin je vitak stas dolazio vie do izraaja, jer je haljina padala ulijepim naborima. Obrazi su joj lagano porumenjeli za vrijeme vonje koijom. Tek se sadavidjelo kako je ista i svjea njezina koa. Djelovala je mnogo zgodnije nego danju. Sve sevie sviala Heinzu Salfneru. Bio je dakako daleko od toga da se zaljubi u nju, ali ipak se vienije plaio veze s Carlom.Posvetio joj se te veeri s velikom ljubaznou, pa je uspio stei njezino povjerenje.I tako su ugodno proveli to vee.Nakon to su se rastali, Carla je sjedila u svojoj sobi. Smjestila se uz prozor i gledala u no.Srce joj je nemirno kucalo. Pomisao na oca, koja je dosad bila najvanija za nju, povukla sepomalo u pozadinu. Razmiljala je mnogo vie o Heinzu Salfneru. Osvojio je njezino mladosrce jo prije nego to je to uope pokuao uiniti.

Sada nije vie toliko razmiljala o tome kako e izgledati njezina budunost s ocem. Sve sesada vrtjelo oko toga to e biti kada se ona i Heinz Sal-fner vrate u domovinu.


15/60

GIGA

15

Otac joj je rekao da e ga svakodnevno susretati.- Neu pripremati velika primanja dok se ne privikne na novi ivot. U prvo vrijeme morat eprimati samo gospodina Salfnera. I izvan ureda esto obavljam poslove s njim, pa e nam seesto naveer pridruiti - govorio je otac.Nije vie znala to je odgovorila na to, znala je samo da ju je Heinz Salfner upitno pogledao.

U svakom sluaju, nestalo je njezina straha od povratka u roditeljsku kuu. Heinz Salfner jojje bio rekao da e joj rado pomoi u novim okolnostima, ukoliko mu to ona dopusti. Obuzmeje osjeaj sree to e se moi vratiti u domovinu u njegovu drutvu.Bijae joj drag zbog svog vitekog ponaanja, iako se jo nije bio potrudio da joj se priblii.Nije mu bilo svojstveno izigravati zavodnika, ali Carla nije ni bila navikla na to. U svakomsluaju bijae mu lako stei njezino povjerenje. I tako je neprekidno razmiljala o njemu.Pomoli se tiho u svom srcu da joj Heinz Salfner postane prijateljem. Samo prijateljem! Daljese zasad nije niemu nadala.U meuvremenu je Heinz Salfner u drutvu Fritza Rottmanna ispijao u restoranu bocu vina.Oba gospodina neko su vrijeme sjedili utei jedan nasuprot drugome. Fritz Rottmannnemirno se igrao svojom aom vrtei je polagano oko njezine osi. Napokon nije dulje mogao

izdrati tiinu:- Dakle, dragi Salfneru, hoete li mi rei kako vam se svia moja ker?Heinz Salfner se trgne i pogleda ga.- Oprostite, gospodine Rottmanne, to sam utio. Razmiljao sam o mnogo emu. Uglavnomo vaoj gospoici keri. Dakako, u tom kratkom vremenu nisam mogao stvoriti sliku o njoj,ali rekao bih da je drago, dobro stvorenje. To sam vidio po njezinu ponaanju prema onojdjevojici. I inae je ostavila vrlo povoljan dojam na mene. Dodue, vrlo je tiha i suzdrana,ali to je razumljivo. Mislim da e biti vrlo lako ivjeti s njom, kad jednom steknem njezinopovjerenje.Stari gospodin odahne.- Dakle, neete odbiti moju elju, nakon to ste upoznali moju ker?- Ne, zasigurno neu. Naprotiv, bio bih sretan da mi uspije stei njezinu naklonost.Rottmann dohvati preko stola Heinzovu ruku.- To me raduje, neizmjerno me raduje, dragi Salfneru!Ovaj, duboko dirnut, pogleda ovjeka kojega je toliko cijenio.- Dakako, prvo moramo priekati nee li vaa gospoica ki odbiti moju pronju. Jer jednovam moram rei, gospodine Rottmann, ne mogu se pretvarati da osjeam neto to zapravo neosjeam. Iako mi je vaa ki draga, time nije reeno da je ve arko ljubim. Ali ona ima pravotraiti to od svojega prosca.Rottmann kratko odmahne.- Boe moj, sklapa se na tisue takvih brakova u kojima nedostaje ljubav s jedne ili s obiju

strana.- elio sam samo rei da neu lagati vaoj keri i da neu izigravati pred njom osjeaje koji nepostoje-- To i ne trebate. Veete pronai prave rijei koje e zadovoljiti tako mlado, neiskusnostvorenje. To vam nee biti teko.- Nee, ali vi morate znati kakvi su moji pravi osjeaji. Ni vama ne elim lagati. Ukolikopristajete ne to da zaprosim vau ker bez dubljih osjeaja osim naklonosti, onda u to uiniti.Moram vam ipak iskreno priznati da to zasad inim stoga da ispunim vau elju. Dakako dau se, ukoliko vaa ker pristane na moju pronju, pobrinuti za to da nikada zbog toga neetrebati poaliti. Ukazat u joj sav mogui obzir, titit u je kao to svaki mu treba tititisvoju enu. Nastojat u joj se to vie pribliiti, ali ljubav je neto to se ne moe silom

postii. Morate sve to znati, gospodine Rottmann, kako mi jednog dana ne biste prigovarali dasam se upustio u neasnu igru.


16/60

GIGA

16

Rottmann je samo potvrdno kimnuo glavom.- Uz moju elju da vam se to vie pribliim, za mene je vano i to da mi nudite posao koji eme potpuno ispunjavati. Tako u moi uiniti neto i za svoju majku i sestru.Rottmann je utio i nadalje samo klimao glavom.- Stoga vidite da u na tu vezu pristati i s pomalo sebinim namjerama sa svoje strane. To

takoer morate znati. elim da me upoznate onakva kakav sam doista. Mislim da mi je todunost.Rottmannove oi zasjae.- Moda bolje od vas znam kakvi ste. Po vaim rijeima lako je zakljuiti da ste potenovjek. Pravi ste sin svojega oca. I on je bio takav zaljubljenik asti. Poznavao sam ga kaosamog sebe, a vi ste njegova slika i prilika. Poteni ste i u vas nema niega lanog. Sada jovie elim da postanete moj sin. Znam i koliko volite svoju majku i sestru, pa se nadam daete i mene toliko zavoljeti.- Ve vas dugo volim, gospodine Rottmann! Divim vam se i volim vas toliko da ni svog ocane bih mogao vie voljeti - toplo izjavi Heinz.Rottmann dohvati njegovu ruku.

- Osjeam to i radujem se. To me tjei stoga to nemam sina. A moja ki? Posve sam siguranda e njezina budunost u vaim rukama biti sigurna, iako joj neete priati o ljubavi. Znate,nisam joj uvijek bio dobar otac. Ali to u popraviti time to sam joj odabrao mua kakav stevi. Nisam mogao nai boljeg.Heinz se toplo nasmijei svom efu.- Tako, a sada emo jo jednom nazdraviti jedan drugome - nastavi ovaj - i isprazniti ove aeza sretnu budunost, i za to da va brak s Carlom bude sretan. I da mi se iz tog braka rodinasljednik koji e posjedovati sve odlike svojega oca, pa e sauvati slavu kue Rottmann ionda kad nas vie ne bude u ivotu.Heinz Salfner vidio je toga trenutka pred sobom Carlu kako se njeno nagnula nad maludjevojicu.Bit e dobra majka, pomisli.Potom dohvati au i kucne se s Rottmannom. Oba gospodina potom iskapie svoje ae.Ustali su i utei izali u mjeseinom obasjan vrt. Ovdje su zamiljeno zastali promatrajuineko vrijeme Bodensko jezero. Nakon nekog vremena rasta-doe se s vrstim stiskom ruke.Sutradan naveer otputovala je tetka Gertruda natrag u Basel, a idueg jutra otac i ki krenueu pratnji Heinza Salfnera nazad kui.Otkako je tetka Gertruda otila, Carla je bila jo nesigurnija i bespomonija. U svom runomputnom kostimu doista nije djelovala oaravajue. Ali Heinz Salfner nije obraao panju nato, ve se ljubazno brinuo za nju, tako da je ponovno stekla hrabrost i smirila se. U svom srcuCarla je osjeala toplu zahvalnost prema Heinzu. Njezina osamljena dua grevito se uhvatila

za njega kao za ue spasa koje ju je trebalo ouvati od pada u nitavilo. Osje

ala je vrlo dobroda joj na jednostavan nain pomae nadvladati razne neugodnosti. Spretno je posredovao iz-

meu nje i njezina oca nastojei joj ugoditi.I tako je putovanje proteklo bez nekih osobitih dogaaja.Stigavi u Hamburg, Heinz Salfner se na eljeznikoj postaji oprostio od oca i keri kako bikrenuo u svoj stan. Carlu iznenada obuzme strah. Iako je njezin otac za vrijeme putovanja biovrlo ljubazan, ipak jo nisu postali dovoljno prisni. Nedostajalo im je posredovanje HeinzaSalfnera. Carla je bila vrlo tankoutna, pa je osjeala da joj otac nije darovao svoje srce, iakose trudio ispraviti nepravdu koju joj je nanio. Njegovi oinski osjeaji bijahu uveli cvijet kojizasigurno nikada nee procvasti.Ipak se hrabro uspravila, stisnuvi zube i nastojei se svladati, kao to je to oduvijek bila

naviknuta.Kad je ugledala tihu bijelu kuu usred cvjetnog parka, obuze je neto nalik gru. Prisjeti se


17/60

GIGA

17

onog dana kada su kroz velika kuna vrata iznijeli njezinu mrtvu majku. Prisjeti se i duboketuge koja ju je obuzela kad ju je majka ostavila. Tek je toga trenutka spoznala kako jeosamljena i naputena, kako bolno ezne za ljubavlju.Suze joj navrijee na oi i zamaglie joj pogled. Morala se svladavati svim silama da glasnone zaplae. Ali ubrzo joj se vratilo samopouzdanje, im je zapazila iznenaeni pogled svog

oca koji je odavao nerazumijevanje. Uspravila se i mirno ula uz njega u svoju roditeljskukuu.Sve u svemu, kua Fritza Rottmanna zapravo se pretvorila u dom neenje. Navikao je neobraati panju ni na koga. Kuedomaica bijae podreena osoba koju su plaali da kuudri u redu, na nadgleda poslugu koja je uvijek morala biti spremna ispunjavati sve eljesvoga gospodina, ponekad i u naj-nevjerojatnije vrijeme.Sada, a to mu nije bilo ugodno, mOrat e imati obzira prema svojoj keri, koja e preuzetidunost gospodarice kue.Ve je, prije nego to je otputovao, naredio da sobe njegove pokojne ene urede za Carlu.Zapita sada na svoj kratak nain da li je sve u uredu. Domaica to potvrdi.- Dobro, odvedite moju ker u njezine sobe i pobrinite se za to da svi potuju njezine elje,

kao to potuju i moje - rekao je.Domaica se naklonila.- Dakako, gospodine Rottmann!- Za jedan sat emo jesti. To ti odgovara, zar ne? - obrati se svojoj keri.Carla se ogledavala. Sve je bilo isto kao neko. Ovdje vrijeme, koje joj se inilo beskrajnodugo, kao daje zastalo.- Dakako, oe, bit u spremna - odgovori brzo.- Onda poi u svoje sobe kako bi se mogla preo-djenuti i osvjeiti. Gospoa Riemann e teotpratiti gore. Bude li imala kakvih elja, reci ih njoj. Za jedan sat ekat u te u blagovaonici.Moram obaviti nekoliko vanih telefonskih razgovora, a potom emo zajedno jesti idogovoriti se to e dalje raditi.Carla se prisilno nasmijei.- Oe, sve je u redu.Otac je poljubi u elo, a Carla pouri uza stube.Gospoa Riemann jedva ju je uspijevala slijediti. Carlu je obuzela arka elja da to prijeostane sama kako bi mogla dati oduka svojim osjeajima. I odve toga ju je podsjealo nadavna vremena kad je jo majka bila uz nju.Na vratima sobe otpustila je gospou Riemann. Odmah je prepoznala majine sobe koje joj jeotac namijenio. Odmahne utei domaici i ue obuzeta toplim osjeajima.arkim je pogledom promatrala sve oko sebe. Sve je ostalo isto kao za ivota njezine majke.Carla grevito zajeca, a tople joj suze navrijee na oi. Bila je kod kue, napokon kod kue!

Tisue uspomena probudi se u njoj. Trgnula se iz tupa mira u koji je upala posljednjih godina.Padne na divan i sakrije glavu u jastuke. Na njima je neko poivala glava njezine majke. Jo

se nije uspjela smiriti kad je netko pokucao na vrata. Brzo je ustala, obrisala suze i pozvalaonoga tko je pokucao neka ue. Pojavila se draesna sobarica s bijelom kapicom na glavi. Nasrebrnom pladnju donijela je snop kljueva.- Gospodin poruuje gospoici da su to kljuevi ormara u ovim sobama.Carla uzme kljueve i ljubazno kimne djevojci.- elite li jo neto, gospoice?- Kasnije, kad donesu moje kovege, moete mi pomoi spremiti stvari. Sada mi nistepotrebni.Sobarica se udalji.

Kad je Carla ostala sama, otkljuala je majin pisai stol. U pretincima je nala mnogestvarice koje je majka spremila. Prve svoje cipelice, staru lutkicu koju je najvie voljela


18/60

GIGA

18

usprkos tome to je bila runa, pa onda neto neprepoznatljivo, vuneno. Carla se sjeti da je tonjezin prvi runi rad, koji je tekom mukom izradila za majin roendan. Nije uspio, ali majkamu se obradovala i spremila kao da je dragocjenost, znajui s koliko su ga ljubavi stvorilenespretne djeje ruke. Tu je nala i pisma koja je napisala majci, dok je bila na putu s ocem.Promatrajui te stvari, Carli se priini da je njeno gladi majina ruka. Spusti glavu na ruke i

zaklopi oi.- Majko, draga majko, ti si uz mene, osjeam to. Pomozi mi da se snaem u tom starom, a zamene tako novom svijetu. Neka otac bude zadovoljan sa mnom. Pomozi mi da Heinz Salfnerpostane moj prijatelj, moj dragi, dobar prijatelj, u koga u moi nai utoite u svojojosamljenosti. Vjerujem da je dobar, a ja ga volim od sveg srca.To je izgovorila u sebi poput molitve.Ali tad se trgne. ula je kako se zatvaraju vrata. To je povrati u stvarnost. Prisjeti se da semora preo-djenuti. Bijae krajnji as, jer je otac mnogo drao do tonosti. To je ve shvatila.Trudit e se da izgleda to bolje, jer je i to ocu bilo oigledno vrlo vano.Crna veernja haljina s plavim svilenim pojasom bijae jedina u kojoj se bolje osjeala. Njue odjenuti za prvu veer kod kue. Brzo ju je izvadila iz runoga kovega i pogledala je

kritikim pogledom.Otac joj je rekao da u Hamburgu mora nabaviti nove haljine, jer njezine nisu dovoljno ukusne.Trebat e se ubudue osloboditi ukusa tetke Gertrude i ugledati se u mlade djevojke izdrutva. Za to e dobiti potrebna sredstva. Odgovorila mu je da je i sama zapazila kako seodsad mora drukije odijevati. Nije eljela povrijediti tetku Gertrudu odbijajui ono to jestara gospoica smatrala lijepim.Navukla je dakle crnu haljinu i pogledala se u zrcalo. Nije bila zadovoljna. Za vrijemeputovanja prouavala je druge ene i djevojke pa je zapazila kako se treba odijevati i eljati.Bila je pametna djevojka i dobro je zapaala, pa je mogla prosuditi to joj nedostaje.Kad bude kupovala haljine, pripazit e na to to joj dobro pristaje. Iznenada se poelazanimati za samu sebe. Neke od haljina koje je posjedovala mogle su se urediti, tako da nijeba morala kupovati sve novo. U svakom sluaju, otac je morao shvatiti da se pokoravanjegovim eljama.Pouri u blagovaonicu, u kojoj ju je otac veekao.Usred te sobe, ureene u stilu flamanskog baroka, s tekim hrastovim namjetajem, stajao jevrst stol postavljen za dvoje. Bogatstvo obitelji Rottmann ogledavalo se u tekom srebrnompriboru za jelo i predivnom kristalu koji je sjao na bijelom damas-tnom stolnjaku. Na njemusu se isticali skupocjeni porculanski tanjuri njenih boja.Otac i ki sjedoe za stol, nakon to je Carla pruila ruku ocu zahvalivi mu to je za njuodabrao majine sobe.- Vjerovao sam da e se najbolje osjeati u njima - odgovori joj otac.

Besprijekorno posluena hrana bila je odlina. Za vrijeme ve

ere otac i k

i su razgovarali osvem i svaem, ali im su zavrili, otac se oprostio.

- Carla, moram te ostaviti samu, jer me eka jo mnogo posla. Neu, naalost, imati mnogovremena za tebe. Da ne bi bila toliko sama, zamolit u gospodina Salfnera da te upozna sasvojom majkom i sestrom. Obje gospoe stanuju u blizini. Vjerujem da e ti se svidjeti. Vrlosu otmjene ene. Moda bi ih mogla sutra posjetiti. Gospodin Salfner e te rado odvestionamo - predloi otac.Carla ga ivahno pogleda.- Gospodin Salfner je dodue spominjao majku i sestru, ali nisam znala da ive u Hamburgu.- Oduvijek ive ovdje. Dakako, sada u mnogo skromnijim prilikama, ali su ipak otmjeneene. To se ne moe izgubiti. Gospoa Salfner, kao udovica majora, prima malu mirovinu, pa

joj je potrebna pomo njezina sina. Njezina draesna ki govori nekoliko jezika i zarauje kaoprevodilac. Vesela priroda te mlade djevojke zacijelo e ti se sviati. Drago mi je to e u


19/60

GIGA

19

njima nai odgovarajue drutvo dok te ne upoznam s ljudima iz naega drutvenog kruga. Ato e se ubrzo dogoditi. Carla uzdahne.- Vrlo je ljubazno od gospodina Salfnera to e me upoznati sa svojom majkom i sestrom.Otac je upitno pogleda.- Zar ne vidi da gospodin Salfner rado ini sve za tebe? Kako ti se svia?

Carla arko porumeni, to je otac zapazio s velikim zadovoljstvom.- Oigledno je dobar i plemenit ovjek u kojega moe imati povjerenje - odgovori mladadjevojka nesigurnim glasom.Otac odluno kimne.- Tako je, Carla! Savjetujem ti da se sprijatelji s njim. Vrijedan je toga. Mnogo drim donjega. U poslu je moja desna ruka i dok sam bio na putu uinio je veliku uslugu naempoduzeu. Njegov sam dunik i elim da uvijek bude ljubazno priman u ovoj kui.- Rado u to uiniti, oe. Nije mi govorio to je uinio za tebe, ali spomenuo je da ti dugujeveliku zahvalnost.- Da, da. Takav je on. I odvie spominje to to sam uinio za njega, a ono to je on uinio zamene ne smatra vrijednim panje. A za mene je to ipak bilo vrlo vano.

- To je plemenito - od vas obojice.- Cijenimo jedan drugoga. Radovalo bi me kad bi ga ti jednako toliko cijenila kao ja. Imat edovoljno prilike bolje ga upoznati. Odsad emo ee ugoivati njegovu majku i sestru kakobi i ti imala drutvo.Carline oi izdajniki zasjae.- Bit u ljubazna prema njemu i njegovima, jer je i on takav prema meni. Nadam se da e mise njegova majka i sestra svidjeti isto toliko koliko i on.Rottmann bijae zadovoljan. Nasmijei se, pogladi ker po obrazu.- Siguran sam u to.Pozdravi je i napusti sobu kako bi se pozabavio svojim poslovima. Carla proee kroz vrt, pase ponovno vrati u svoje sobe.


20/60

GIGA

20

III.Gospoa Salfner, udova majora, sjedila je u drutvu svoje keri Kate u maloj, udobnonamjetenoj sobi za dnevni boravak. Prozori te sobe gledali su na lijepi mali vrt ispred kue.Nakon smrti majora Salfnera, koji je pao u ratu, obje ene preselile su se u taj stan koji sesastojao od tri sobe i male kuhinje. U tekim poratnim vremenima pretrpjele su mnogaodricanja, ali nikada se nisu tuile.Otkako je Heinz Salfner imao dobro plaeni posao u poduzeu gospodina Rottmanna, njihov

je ivot postao laki. Heinz im je pomagao na sve mogue naine. I Kate Salfner jepridonosila tome da im ivot bude ugodniji.Kate odloi pero kojim je marljivo pisala, dok je njezina majka izraivala umjetniki runirad.- Eto, majice, i to sam zavrila. Obavila sam posao za danas, pa mogu u miru doekatiHeinza i gospoicu Rottmann. Vjerojatno e ubrzo stii.Gospoica Salfner pogleda na sat.- Da, Kate, Heinz je rekao da e mladu djevojku dovesti oko dvanaest sati, a on je uvijek

toan. Nadajmo se da

e ti se gospo

ica Rottmann svi

ati, jer je to Heinzu o

igledno vano.Htio bi da se dobro slaete.

Kate se nasmijei.- Majice, rekla bih da mu je vanije kako e se ona sviati tebi. Zna li to mi je odao mojmali prst?- to to?- Da se neto odigrava izmeu Heinza i gospoice Rottmann.Majka je iznenaeno pogleda.- Kate, tvoj mali prst prebrzo donosi zakljuke, ali ovoga je puta nadmaio samoga sebe.- Majice, uglavnom je dosad uvijek bio dobar prorok.- Kako si se toga sjetila? Kate se ponovno nasmije.

- Nisi li zapazila kako je zbunjen bio Heinz kad nam je priao o gospoici Rottmann?Zbunjenost i nelagoda mu inae nisu svojstveni. Uostalom, kako to da gospoica Rottmann,ki jednoga od najbogatijih trgovaca Hamburga, dolazi u posjet dvjema neznatnim enamapoput nas?- To nam je Heinz potanko objasnio. Osjea se stranom u hamburkom drutvu i nikoga nepoznaje. Stoga bismo se trebale pobrinuti za nju.- Majice, rado emo to uiniti. Nadajmo se da je draga i da nam nee zadavati potekoa. Alimoj tvrdoglavi mali prst nije zadovoljan tim objanjenjem. Osjea da se zbiva netozanimljivo.- Kate, prava si mala ludica! A to je i tvoj mali prst. Ne nalazim nita osobito u tom posjetu.A nisam zapazila nita ni na Heinzu. Vara se ako misli da se zaljubio u gospoicu

Rottmann. To bih ja prva zapazila i osjetila.Kate ustane i poe spremati stvari.- Ne tvrdim da se Heinz zaljubio. Rekla sam samo da osjeam kako e se neto zbiti.Napokon, to ne mora biti s Heinzove strane.- Misli... gospoica Rottmann...- Jo nita ne mislim, to misli samo moj mali prst.Stara gospoda uzdahne.- Kate, nismo mi te sree!- Priekaj, majice! Svakoga dana spremna sam na golemu sreu. Nee me zbuniti kad se

jednom zbije. A bila bi nam doista potrebna, zar ne?- Ne smijemo se aliti, dijete moje! Vremena su uasno teka, ali sve dosad nismo jogladovale.Kate toplo zagrli majku.


21/60

GIGA

21

- Ne alim se, majice, ali ne bih se branila ako bi nam iznenada srea stala na put. vrsto bihje uhvatila i vie je ne bih putala iz ruke. Ako bi se ba Heinz tako dobro oenio, to bi i zanas bila velika srea.- Dakako, ukoliko bi predstavljala sreu i za Heinza.- Majice, mukarci nisu sentimentalni poput nas ena. U ivotu mukaraca ljubav je samo

epizoda.Stara se gospoa nasmijei.- Tu si mudrost vjerojatno pobrala iz nekog romana. Ili ve ima toliko iskustva u tome?Sada se obje nasmijae.- Za to nije potrebno veliko iskustvo. To ovjek vidi ako otvorenim oima prolazi kroz ivot.U dananje vrijeme mukarac se teko moe oeniti iz ljubavi. Prije svega mora obratitipanju na to da mu zasnivanje obitelji ne zada novane potekoe.Uboga Kate, u tom sluaju nikada nee nai mua - uzdahne stara gospoa.Kate veselo slegne ramenima.- Vjerojatno neu, ukoliko mi sluajno neki bogata ne pretri preko puta. Neki koji, vidjevime, ne bi vie mogao ivjeti bez mene.

- Koliko te poznajem, ako ti se ne bi sviao, ti se ipak ne bi udala za njega - izjavi ozbiljnimglasom stara gospoa. Kate iznenada zamiljeno pogleda pred sebe.- Da, morao bi mi se sviati, a takav bogata vjerojatno ne postoji.- Uboga moja Kate, doista nee lako nai mua.Kate prie prozoru i pogleda na ulicu.Znam jednoga, ali taj niti ne pomilja na to da se oeni sa mnom, jer me ne ljubi, pomisliizgubljena u mislima. Ali tad uini kretnju kao da odbacuje neto teko.Toga trenutka pred kuom se zaustavie kola.- Majice, dolaze! - zavikne ivahno mlada djevojka. Njezina majka ustane i prie joj,poloivi ruku oko struka svoje keri. Pogleda otmjeni automobil iz kojeg je upravo izlazilaCarla uz pomo Heinza.Obje ene brzo poravnae haljine pa otvorie vrata male primae sobe. Tamo je gospoaSalfner ekala sina i Carlu, dok je Kate istrala da im otvori vrata. Njih dvije nisu mogleplaati sluavku. Kate i Carla pozdravie se u hodniku, a Heinz Salfner ih predstavi jednudrugoj.- Gospoica Rottmann se boji da bi vam mogla smetati. Mora je uvjeriti da to nije sluaj -govorio je Heinz, alei se i nastojei tim rijeima umiriti Carlu.Dok su se vozili u automobilu sjedila je uz njega prilino prestraena, ispitujui ga neprekidnonee li smetati njegovoj majci i sestri.Kate se nasmije.- Kad biste znali, gospoice Rottmann, koliko se radujemo to e i nas jednom netko posjetiti

u naoj tihoj kui, tad ne biste mislili da smetate. Za nas je svaki posjet sve

anost.Rekavi to, prui Carli ruku, a ova je toplo stisne.

- Ljubazno je od vas to ste mi to rekli.- Ali sad uite u sobu. Majica vas oekuje. Otvorivi vrata male primae sobe, Kate propustiCarlu.Gospoa Salfner pozdravi mladu djevojku na svoj otmjen i miran nain. Odmah joj je .uspjeloosvojiti je za sebe. I ona, kao i Kate, bijahu isprva iznenaene zbog skromnog izgleda mladedjevojke, koja nije ostavljala dojam bogate nasljednice. Carla se poe osjeati ugodno udrutvu tih dviju ena koje su tako ponosno i mirno podnosile svoju teku sudbinu. Majka iki svidjele su joj se od prvog trenutka.Katino veselo ponaanje potisnulo je strah u Carlinoj dui, a dobrota stare gospoe zagrijala

joj je srce.I tako joj je uspjelo, a da pritom nije zamuckivala, zamoliti ih da joj pomognu snai se u


22/60

GIGA

22

novim prilikama. A Heinz Salfner podupirao ju je u tome.- Majko, gospodin Rottmann te moli da prati gospoicu prilikom kupovanja odjee. Modabi vam se mogla pridruiti i Kate, ako ima vremena. Gospodica Rottmann jo ne poznajetrgovine, pa bi joj uinila veliku uslugu ako bi je pratila - spomenuo je Heinz.- Bila bih vam vrlo zahvalna ako biste mi pomogli svojim savjetima - dodala je Carla.

Gospoa Salfner i Kate odmah su pristale na to.- Gospoice Rottmann, to e za nas biti prava sveanost - veselo primijeti Kate. - Silno radokupujem. To je za mene golem uitak.Carla im srdano zahvali. Iz minute u minutu postajala je mirnija i oputenija. Kad se nakonetvrt sada oprostila, zamolila je majku i ker da je sutradan posjete i popiju aj s njom.Njih dvije su rado pristale na to, a nakon to se i Heinz oprostio od majke i sestre, Carla seudalji u njegovu drutvu. Otpratio ju je kui, gdje ga je Fritz Rottmann oekivao zbogposlovnih razgovora.Kad su majka i ki ponovno ostale same, Kate iznenada primijeti:- Jesi li ikada vidjela tako bogatu nasljednicu, a tako skromno odjevenu?Stara gospoa odmahne glavom.

- Ne, doista niim ne odaje bogatu nasljednicu. ak djeluje tako da bi je ovjek trebao aliti.- Slaem se! Ne izgleda ba ni odve sretno. Usto ne zna istaknuti svoje odlike. Ima dobre,drage oi, a kad bi bila malko bolje odjevena, mogla bi biti posve zgodna. Oigledno se nisumnogo trudili oko nje.Gospoa Salfner zadovoljno pogleda svoju draesnu kerku. Iako je Kate bila odjevenaskromno i jednostavno, ipak je bila mnogo zgodnija od bogate nasljednice.- Heinz mi je ispriao da je dugo godina ivjela u kui svoje tetke, stare usidjelice.- Tako ona i izgleda, majice! Cijela njezina pojava djeluje nekako jadno. Moramo sepobrinuti za tu ubogu bogatu nasljednicu. Dobro da je zatraila tvoju pomo u pogleduodijevanja. Odabrat e najzgodnije za nju, jer ima dobar ukus. A ne mora se brinuti zbognovca.- A to nakon tog posjeta govori tvoj mali prst? - naali se majka, pogledavi Kate sasmijekom.Kate veselo podigne mali prst uvis.- Govori da se nije zabunio. Nisi li zapazila kako gospoica Rottmann gleda u Heinza? U tompogledu ima toliko mnogo povjerenja da... Moj mali prst se doista ne vara.Stara gospoa duboko uzdahne.- Prepustit emo to dragom Bogu. Ne bih se protivila tome, kad bi tvoj mali prst bio u pravu.U svakom sluaju nastojat emo opravdati povjerenje koje nam je ukazala. Oigledno joj je topotrebno. Netko se mora pobrinuti za nju.Kate se nasmije, a potom veselo primijeti:

- Majko, kako je toudno! Nas dvije moramo se pobrinuti za bogatu nasljednicu. Po

iemokupovati s njom. Zacijelo emo se odvesti automobilom pred trgovinu i tamo e nam dati na

izbor predivne stvari. Neemo pitati za cijene koje inae kvare dobro raspoloenje. To e bitidivno, majice!Majka njeno pogladi Kate po kosi.- Moja Kate, za tebe e to biti prava sveanost.


23/60

GIGA

23

IV.Protekli su tjedni. Carla se poela privikavati na njoj tako nove i strane prilike. To joj bijaelaganije nego to je isprva sa strahom pomiljala, jer su joj u svemu pomogli Heinz Salfner,njegova majka i sestra. Najvie pomoi pruala joj je vesela Kate. To hrabro, vedro stvorenjesvojim je ponaanjem dobro djelovalo na Carlu. Znala je posve tono na kakav joj nain moepomoi. A znala je i to da je Carli pomo neophodno potrebna.Svojim otrim pogledom ubrzo je shvatila to se dogaa s Carlom. Moda je bolje od Carlesame znala da mlada djevojka ljubi njezina brata i da Heinz iz nekoga tono odreenogarazloga trai njezinu blizinu. Katina majka jo nije htjela vjerovati da se izmeu njezina sina igospoice Rottmann neto odigrava. Ali jednoga dana, kad je Heinz opet doao u posjetmajci, a Kate u kuhinji pripremala veeru, zapita je, nakon to je duboko uzdahnuo:- Majko, kako ti se svia gospoica Rottmann? Stara gospoa ga upitno pogleda.- To sam ti ve rekla, Heinz! Drago je i dobro dijete i u svakom sluaju vrednije stvorenjenego to bi to ovjek rekao pri povrnom poznanstvu. Treba je prvo dobro upoznati prije negoto moe suditi o njoj. Naime, plaha je i zatvorena u sebe, kao to je to esto sluaj u

osamljenih ljudi. Zato me to pita?- Iz posve odreena razloga. Namjeravam zaprositi Carlu Rottmann.Stara gospoa problijedi od uzbuenja.- Heinz, nije li to presmiona zamisao? Ti i jedinica toga bogatog trgovca?Heinz dohvati njezinu ruku.- Ne plai se i nemoj me smatrati smjelijim nego to jesam. Zaprosit u je, jer je to i eljaFritza Rot-tmanna.Majka se trgne.- Slae se s time da e zaprositi njegovu ker?- Ne samo da se slae, ve to inim po njegovoj elji.Heinz ispria majci to je u pogledu svega toga dogovorio s Fritzom Rottmannom.

Ali tad pridometne s toplom molbom u glasu:- Majko, sve to mora ostati meu nama! Ni Kate ne smije nita doznati, jer se moda vie nebi mogla ponaati onako nesputano u drutvu s Carlom. Sve je to tako osjetljivo da o tomemogu govoriti samo s tobom.Neko je vrijeme vladala tiina. udna teka tiina. Napokon je majka tiho progovorila,uhvativi glavu svog sina meu obje ruke.- Heinz, za tebe bi to bila velika srea. To dobro znam, ali... Ti ne ljubi Carlu Rottmann.Heinz je ozbiljno pogleda.- Ne, ne tako kako sam neko zamiljao da bih morao ljubiti enu koja e provesti ivot uzmene.Nikada se ne bih sjetio toga da je zaprosim da mi njezin otac nije govorio o tome. Ali kako

stvari stoje: u dananje vrijeme ovjek si ne moe priutiti rasko da se oeni iz ljubavi. A nebih elio zavriti svoje dane kao neenja. Zamiljam kako je ugodno imati dom, dobru enu izdravu djecu. Nije teko spoznati da me Carla cijeni i voli. Nisam umiljen, ali vjerujem dame nee odbiti ako je zaprosim. Njezin otac ne eli da dulje oklijevam s time. Medu namagovorei, rekao bih da se nakon tako duge razdvojenosti ne moe priviknuti na to da moraimati obzira prema keri. eli je to prije udomiti. -Ubogo dijete!- Da, majko, treba je aliti to nema nikoga tko je ljubi. Vjerujem da e joj biti bolje uz menenego uz oca. Nije pravedan prema svojoj keri. To moram priznati ma koliko ga cijenio idivio mu se. Stoga u prvom povoljnom prilikom zaprositi Carlu. Ali prije nego to to uinim,htio sam razgovarati s tobom. Nisam te elio iznenaditi time, jer u dobru i u zlu ti si uvijekmoj najbolji prijatelj, moj najvjerniji drug. Moe li se pomiriti s milju da e Carla Rottmannpostati moja ena?Stara gospoa uhvati Heinzove ruke.


24/60

GIGA

24

- Dragi sine, Kate i ja ve smo zavoljele Carlu. A naa mudra Kate odavna je pogodila da teCarla ljubi i da se neto odigrava meu vama. Stoga me tvoje priznanje i nije tolikoiznenadilo. Mogu ti samo rei da e dobiti dobru, dragocjenu enu, iako su u njezinu odgojuuinjene mnoge greke, pa e trebati razotkriti mnogo toga to je jo zapreteno u njoj. A Kate

je nedavno rekla da je za mukarca ljubav samo epizoda. Vjerojatno se nije prevarila. Va e

ivot biti ispunjen tolikim drugim stvarima, osobito sada, kada se morate dokazati u ivotnojborbi. Heinz je utio sluajui pobono majku.- Ukoliko me pri svemu tome neto mui, onda se to tie vie Carle nego tebe. Vjeruj mi,zavrijedila je da je netko ljubi. I svojom vanjtinom, koja se razvija sve vie nabolje, moi eosvojiti mnoge muke oi. Zapravo je teta to e postati neljubljena ena nekoga ovjeka.- Majko, uinit u sve to je u mojoj moi da je usreim.- To znam! Znam da to iskreno eli. Ali savjetujem ti, pobrini se za to da Carla nikada neposumnja u to da si joj pristupio srcem punim ljubavi. Nama enama potrebna je spoznaja danas netko ljubi. To nam treba vie od same ljubavi, jer srea je ipak samo iluzija. Sauvaj jojtu iluziju da si je odabrao iz ljubavi. Onda e sve biti u redu.- Majko, ne mogu joj lagati.

- I ne mora. Vee nai prave rijei.- Govori poput Fritza Rottmanna.- Dakle, to ti savjetuje dvoje iskusnih ljudi. Pre-uti joj istinu, jer to nije la, bolje da joj basve ne prizna. Bit e to mnogo milosrdnije. Moda sam dublje proniknula u tu mladu duunego drugi ljudi, pa sam naslutila da te Carla ljubi. Stoga sam je tako paljivo promatrala. Unjezinoj dui otkrila sam mnogo skrivena blaga, ali i lako ranjiv ponos. Taj ponos je zapravoglavna odlika njezine prirode. Vjerojatno je tome uzrok gorina zbog toga to ju je otaczanemarivao. Iako se lako ne razotkriva, ponekad se u njezinim rijeima pojavljuje traakgorine i ponosa. Ne optuuje oca, htjela bi mu se pribliiti, ali osjea da je odve ne voli istoga se skriva iza zatitnog zida tog ponosa. Fino uho ipak uje tihu jadikovku te uboge due.Heinz pogladi njeno ruku svoje majke.- Moja dobra, osjeajna majice, vjerojato si duboko zavirila u tu duu. Vidi i vie nego toCarla nastoji sakriti. Ona je dobro, drago dijete, ali prilino jednostavno. Dakako da ju jepovrijedila oeva hladna suzdranost. Ali i on sam zna da joj time ini krivo.-1 ne samo to. On se ogrijeio o svoju ker. Iako ga vrlo cijenim i neizmjerno sam muzahvalna za sve to je uinio za tebe, ipak ga ne mogu osloboditi toga grijeha.- On to eli popraviti koliko god moe.- A ipak ve ponovno u svom djetetu vidi teret kojega se ne moe dovoljno brzo rijeiti. ToCarla ne smije doznati. I tebi u neto majinski savjetovati: uvaj se da ne povrijedi Carlinponos. Posve sam sigurna da nee pristati postati tvojom enom ukoliko ne bude vrstouvjerena u to da je ljubi.

Heinz zamiljeno pogleda pred sebe.- Znai, zapravo bih prijevarom trebao stei njezin pristanak, budem li je varao u pogledusvojih osjeaja. To ne mogu, majko! Ne mogu izigravati pred njom takvu komediju. Tada bihmorao prezirati samog sebe.Majka se nasmijei svojim dobrim smijekom.- Posve sam sigurna da e zavoljeti Carlu kad jednom nadvlada svoju plahost i ti je boljeupozna. Ono to smatra jednostavnou nije nita do plahosti. Doivjet e jo velikaiznenaenja. Carla je nalik tihom jezeru na ijem se dnu skrivaju biseri. Podiu se na povrinusamo kad netko uznemiri vodu. Draga ti je, iako je jo ne ljubi i ne zna njezinu pravuvrijednost. Dakle, ne mora glumiti pred njom. Kad je zaprosi, nee ni trenutak posumnjatida to ini stoga to je ljubi. Ona je nala u tebi svoj ideal.

Heinz uzdahne. Nije vjerovao da bi se ikada mogao zaljubiti u Carlu. Volio ju je, jer je biodirnut njezinom bespomonou, ali je jo vjerovao da je poprilino dosadna i ne ba odve


25/60

GIGA

25

pametna. Dodue, njena i dobroduna tako da je mogao zamisliti miran ivot uz nju. Vie odtoga nije osjeao za Carlu. Nije slutio da je Carla gustim velom skrivala pred njim svoje pravobie.Ponaala se ve prvih dana mnogo slobodnije prema njegovoj majci i sestri. Voljela je te ene,

jer su one pripadale Heinzu. Ali i stoga to su je prihvatile s velikom dobrotom. Njezino

mlado srce bijae zahvalno i za najmanji znak brige i ljubavi. Ali im se Heinz naao u blizini,postajala je opet ono plaljivo, zatvoreno stvorenje. A osobito kad je njezin otac bio prisutan.Stoga Heinz i nije slutio kakva je Carla doista. Ipak se potpuno pomirio s time da e mupostati enom, iako nije bio jedan od onih mukaraca koji se radije ene manje sposobnomenom kako bi se osjeali nadmoni. Nije vjerovao da e u braku s Carlom biti bezgraninosretan, ali govorio je samom sebi da e moi ivjeti mirno i zadovoljno. Najvanije je ipakbilo da ispuni elju Fritza Rottmanna, a i to da e majci i sestri moi pruiti bezbrian ivot.Stoga je samo rekao:- Naalost, neu moi oivotvoriti taj ideal. Ali kako si mi savjetovala isto to i gospodinRottmann, posluat u vas i neu Carli odati da je ne ljubim. Ali evo, dolazi Kate. Nemoj jojodati to namjeravam uiniti sve dok ne dobijem Carlin pristanak.

U sobu je ula Kate donosei na pladnju skromnu veeru.- Heinz, hoe li jesti s nama? - zapita veselo. Heinz kimne..- Veeras sam slobodan za vas.- To je rijetka radost. Nee li veeras otii do Rottmannovih?- Ne, gospodin Rottmann i njegova ki odvezli su se u kazalite. Carla pozdravlja majku itebe. Oekuje vas sutra na objedu. Inae bi morala jesti sama, jer njezina oca i mene ekajuposlovi na burzi.- Rado emo se odazvati tom pozivu, zar ne, majice? Ponajprije zato to neemo moratikuhati. Zatim, to se u kui Rottmannovih bolje jede nego u kui Salfner. A glavni je razlog utome to uivam u Carlinu drutvu. Radujem se. I ti, majice, zar ne?-Dakako, Kate!Kate stavi jelo na stol pa pozove majku i brata neka sjednu.- Zna li, Heinz - veselo je priala Kate - na skroman ivot iznenada je zasjao novim sjajemzahvaljujui Car li. Zapravo svaki dan doivljavamo neku sveanost. Vozimo se s Carlom pogradu ili kupujemo, a ona nas asti finim stvarima. Ili pak dolazi ovamo u posjete donoseimajci cvijee, a meni knjige. Pogledaj ove divne rue koje su takoer od nje. I tako je unijelau na ivot tisuu sitnih i velikih radosti, a to sve ini na tako draestan nain, kao da je ona takoja prima darove. Juer ujutro vozila sam se satima kroz luku u brodiu njezina oca. Vedugo nisam bila tamo, jer je za vrijeme rata luka djelovala tako tuno. Ali sada kao da se opetvraa stari ivot. Trgovina je oivjela. Bezbroj parobroda plove lukom, a novi se grade ubrodogradilitima. Robu tovare i isto varaj u. Na neki veliki argentinski brod upravo su

utovarili lokomotivu. Poput igrake je lebdjela iznad palube. Sve smo to gledale. U naemoduevljenju poele smo pjevati. Carla sa mnom. Ima predivan glas, ist i mekan poput

zvonjave zvona. Ali kad su se preko ograde velikoga broda nagnuli asnici i zapljeskali,prestraeno je zautjela i arko po-rumenjela. Otpjevala sam ipak pjesmu dokraja i nisamdopustila da mi smetaju u mom oduevljenju. Bijae to predivno jutro. Sve to mogu zahvalitiCarli koja neprestano misli na to kako da nas obraduje. Majka i Heinz sluali su je smijeeise.- Da, ona je vrlo plemenita djevojka - potvrdi Heinz.Te veeri jo su mnogo puta hvalili Carlu. Neposredno prije nego to se Heinz oprostio, rekao

je:- Zaboravio sam vam rei da je Rudolf Harden ponovno u Hamburgu.

Kao ni njegova majka ni Heinz nije zapazio da je Kate iznenada porumenjela, ali jednako takobrzo i problijedjela.


26/60

GIGA

26

- Napokon je jednom opet kod kue. Kad se vratio? - veselo zapita majka.- Ne znam nita poblie. Telefonirao mi je kad me nije bilo i poruio da je stigao. Danas isutra ima posla, a javit e mi se kad ga obavi. Zna i sama, majko, dok se bavi zoologijom, neda se niim smetati. Prvo mora uredno spremiti svoje preparate, prije nego to ga se ovjekuspije domoi. Dakle, ekat u strpljivo da mi se javi.

Majka se nasmije.- Ve je mnogo to se nije zaboravio javiti. Raduje me to u ga ponovno sresti.- I mene, majko! On je moj jedini pravi prijatelj, iako se toliko razlikujemo. On je bogat, doksam ja siromaan. Ipak je nae prijateljstvo bilo iskreno i stalno od djetinjstva. Kate, nita nekae na to da se Rudolf Harden opet vratio kui.Kate se brzo sabrala i ponovno se uspjela nasmijeiti.- Dakako, i mene to raduje! S oduevljenjem emo opet voditi ogorene bitke.- Toga nee nedostajati. Rado te zadirkuje. Ali sada, laku no!Rekavi to, Heinz se oprosti od majke i sestre.Kate pospremi posue i odnese ga u kuhinju. Tamo je ostala stajati nekoliko trenutakazaklopivi oi. Ruke je pritisnula na srce koje je uzbueno kucalo. Ali potom ponosno zabaci

glavu, kao da je najavila bitku nevidljivu neprijatelju. Nasmijei se i priajui veselo pridruise majci u sobi.


27/60

GIGA

27

V.Otac je tjedan dana prije toga uveo Carlu u drutvo. Posjetila je neke ljude i primala posjete.Nekoliko je puta bila u kazalitu i na koncertima. Fritz Rottmann se trudio da se njegova kiugodno osjea.Zahvaljujui pomoi majorice Salfner i njezine keri, Carla je nadvladala onaj svoj usidjelikiizgled, za koji je mogla zahvaliti tetki Gertrudi. Nije se vie mnogo razlikovala od drugihmladih djevojaka svojega drutvenog kruga. Dakako, mlada gospoda poela su se napadnozanimati za tu bogatu nasljednicu i estoko joj se udvarati. Carla je to prihvaala s potpunimnerazumijevanjem. Velika drutva bijahu prava muka za nju, iako je smatrala svojomdunou posjeivati ih. Fritz Rottmann je s nelagodom promatrao udvaranje tih mladia. Nijeelio bilo kakva zeta. Bijahu to uglavnom mladii koji su ivjeli od novca svojih oevanastojei osvojiti bogatu enu i tako nastaviti svoj lagodan ivot u neradu. Fritz Rottmann jeodabrao i nije elio da se njegovoj keri svidi netko drugi. Stoga je ubrzo opet ograniio odla-ske u drutvo. Jedan od razloga bijae i taj to se nelagodno osjeao kao oinski pratilac nabalovima.

Navaljivao je na Heinza Salfnera neka dulje ne oklijeva i neka zaprosi Carlu.

eznuo je za timda je moe povjeriti zatiti mua. Osjeao se skuenim u tom novom ivotu. Smetala ga je kina iju nazonost nije bio naviknut.Carla bijae i odve tankoudna da to ne bi zapazila. Otac, obuzet eljom da ispravi ono to

joj je nanio, nije joj nita uskraivao. Mogla je raditi to je htjela. Odredio joj je velikideparac i obasipao je skupocjenim darovima. Ali pritom mu je nedostajalo iskrenesrdanosti. Carla je osjeala da je postala teret za svojeg oca i da nije bilo Heinza Salfnera,osjeala bi se jo osamljenijom nego prije.Inae nije imala drutva koje bi je zadovoljavalo. Odbijala ju je praznina koja je tu vladala iona se osjeala jo nespretnijom nego prije. Iako je bila neiskusna, ipak je znala da jojmukarci udvaraju samo stoga to je ki bogata ovjeka. Mlade djevojke pomalo su joj se

rugale to se nije snalazila u njihovim povrnim razgovorima. Stoga se jo vie povezala sgospoom Salfner i Kate. Najradije je ivjela u svom malom svijetu, u kojem je nalazilarazumijevanje tih dviju ena. Njezina mlada dua bijae sve vie ispunjena slikom HeinzaSalfnera. Kad bi dolazio, a poznavala bi ga po zvuku koraka, srce bi joj poelo uzbuenokucati. Kad bi govorio, inilo joj se kao da je zaogrnuta u njegov topao glas. I najmanji znakpanje s Heinzove strane bijae za nju divan doivljaj. Ljubila ga je svom snagom svojihbogatih, neiivljenih osjeaja, zahvaljujui od srca za svaku dobru rije koju bi joj uputio.A kad je boravila u drutvu njegove majke i sestre, priinjalo joj se kao da su dio njega. Bila

je sretna to su bile tako dobre prema njoj, pa ih je iz dana u dan sve vie voljela.Kate je povoljno utjecala na nju. U njezinu drutvu Carla je znala biti ivahna i vesela. Aliim bi se tu nali njezin otac ili Heinz, povlaila bi se u sebe. Ta sputanost oduzimala joj je

sav ar i svu draest. Stoga nije bilo udo to ju je Heinz Salfner jo doivljavao kao dosadnudjevojku koju nita ne zanima.Dan nakon posjeta Heinza

Documents

Courths - Mahler, Hedwig - Srce, Gdje Li Je Tvoja Sreća