Red prvenstva medjunarodnih organizacija

Treba istaknuti su vladine organizacije uvijek u prednosti ispred nevladinih,ali I ovdje moze doci do iznimke ( nor. Davanje prvenstva Medjunarodnom crvenom krizu pred nekom vladinom organizacijom). Red prvenstva izmedju medjunarodnih vladinih organizacija odredjuje tako da su na prvom mjestu Ujedinjeni narodi I njihova tijela I izaslanstva.Medjusobni red prvenstva sefova odredjuje se prema datumu preuzimanja duznosti.

Red prvenstva medjunarodnih sluzbenika

Prvenstvo pred svim medjunarodnim duznosnicima ima glavni tajnik UN, kojem se uobicajeno u svijetu daje rang sefa drzave. U UN je prije njega samo predsjednik Opce skupstine UN. Slijede glavni potajnici, te potom glavni direktori specijaliziranih agencija.

Privilegije I imunitete imate u onoj skripti fileci pileti

Ujedinjeni narodi

S ciljem ostvarivanja zamisli o uspostavi organizacije za osiguranje mira,a sukladno pojedinim medjunarodnuim dokumentima I sporazumima – poput Atlanske povelje od 14.08.1941, Deklaracije ujedinjenih naroda od 01.01.1942 I Moskovske deklaracije iz listopada 1943 godine izradjen je u Dumbarton Oaksu opsezan text buduceg ustava organizacije, koji je sluzio kao podloga za rad na konferenciji u San Francisku od 25. Travnja do 26. Lipnja 1945. godine. U San Francisku prihvacena je od 50 nazocnih drzava Povelja Ujedinjenih naroda, koja je stupila na snagu 24. Listopada 1945. godine I time oznacila sluzbeni pocetak djelovanja UN, te se taj datum I slavi kao dan UN. Povelja UN u svom clanku. 1 utvrdjuje glavne ciljeve I nacela UN:

a) Odrzavati medjunarodni mir I sigurnostb) Razvijati prijateljske odnose medju narodimac) Sluziti kao srediste za uskladjivanje djelovanja naroda na postizanju tih zajednickih ciljeva.d) Ostvarivati medjunarodnu suradnju rjesavanjem medjunarodnih problema

Glavna tijela UN-a

Opca skupstina je zajedno s Vijecem sigurnosti politicko tijelo UN-a. Po svom sastavu to je diplomatska konferencija na kojoj svako izaslanstvo zastupa interese svoje drzave. Opca skupstina moze raspravljati o svim pitanjima koja navodi Povelja UN.

Vijece sigurnosti je uz Opcu skupstinu glavno tijelo UN-a. Ponajprije je njegova funkcija odrzavanje medjunarodnog mira I sigurnosti, a drzave clanice duzne su izvrsavati njegove odluke. Vijece sigurnosti sastoji se od 5 stalnih clanica ( Kina, Francuska, Rusija, SAD, Velika Britanija) I deset (do 1965. Godine sest) nestalnih clanica izabranih u Opcoj skupstini na razdoblje od 2 godine.

Gospodarsko I socijalno vijece je tijelo cija je osnovna zadaca promicanje medjunarodne suradnje, osobito gospodarske I socijalne, te djelovanje u pravcu opceg I stvarnog postovanja ljudskih prava I osnovnih sloboda.

Starateljsko vijece imalo je znacajnu ulogu u doba dekolonizacije, dok danas nejgova uloma ima sve ograniceniju vrijednost. Glavna mu je zadaca razmatrati izvjesca sto ih podnosi upravna vlast starateljskih podrucja.

Tajnistvo I glavni tajnik: Tajnistvo je sluzbeni aparat za obavljanje poslova dobivenih u zadacu od ostalih tijela UN-a, na cijem celu je glavni tajnik, kojeg na 5 godina imenuje Opca skupstina na prijedlog Vijeca sigurnosti. Glavni tajnik je najvisi upravni sluzbenik UN-a, koji je obavljanju svojih duznosti nezavisan od vlada drzava clanica I svake vlasti izvan UN-a.

Medjunarodni sud je glavno sudsko tijelo UN-a, ciji su ustrojstveni propisi sadrzani u Statutu koji je sastavni dio Povelje. Sjediste mu je u Hagu. Osnovan je s ciljem rjesavanja sporova izmedju drzava. Sud je sastavljen od 15 sudaca izabranih od Opce skupstine I Vijeca sigurnosti, izabranih sukladno njihovoj strucnoj spremi. Biraju se na 10 godina s mogucnoscu ponovnog izbora.

Specijalizirane ustanove UN-a

Međunarodna agencija za atomsku energiju (eng. International Atomic Energy Agency - IAEA)međunarodna je organizacija čija je svrha razvoj nuklearne energije u miroljubive svrhe i ograničenje nuklearnog naoružanja. Osnovana je godine 1956.. i ima sjedište u Beču.Godine 2005. zajedno je sa svojim generalnim direktorom Mohamedom ElBaradeijem dobila Nobelovu nagradu za mir.Trenutno su 144 države članice Agencije.

Medjunarodna organizacija rada

Međunarodna organizacija rada je osnovana 1919. godine sa ciljem zagovaranja socijalne pravde i međunarodno priznatih ljudskih i radnih prava, bazirajući se na uvjerenju da se univerzalni i održivi mir može ostvariti samo ukoliko se temelji na socijalnoj pravdi. ILO je jedina UN-ova organizacija sa jedinstvenom tripartitnom strukturom koja okuplja vlade, poslodavce i sindikate iz 175 država članica. Bosna i Hercegovina je članica Međunarodne organizacije rada od 1993. godine. Glavna tijela su Konferencija svih clanica, Upravno tijelo kao izvrsno tijelo I Tajnistvo.

Medjunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo

(engl. International Civil Aviation Organization; kratica ICAO) specializirana je ustanova Ujedinjenih naroda, osnovana 1944. godine u Chicagu, zadužena je za stalni nadzor uvođenja i provođenja Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Čikaške konvencije).Sjedište Organizacije je u Montrealu, Kanada.

Medjunarodna organizacija za pomorstvo

IMO – International maritime organization, specijalizirana je organizacija UN-a i broji 166 članica, sto čini 98, 5% svjetske trgovačke flote. Osnovana je Konvencijom UN-a 1948., a stupila je na snagu 1959. kada ju je ratificirala 21 država. Današnje ime dobiva 1982.,. sjediste je u LOndonu a glavna tijela su Skupstina predstavnika svih drzava clanica, Vijece, 5 odbora I Tajnistvo

Medjunarodni fond za razvoj poljoprivrede

Osnovan je na temelju sporazuma od 13. Lipnja 1976. Godine koji je stupio na snagu 30.11 1977. Temeljna svrha Fonda je pribavljanje dodatnih sredstava za razvoj proizvodnje, prerade I cuvanja hrane, te poboljsanja prehrane u zemljama u razvoju. Glavna tijela Fonda su Upravno vijece te Izvrsni odbor. Sjediste mu je u Rimu.

Medjunarodni monetarni fond

Osnovan je na temelju ugovora iz Bretton Woodsa od 1944. Godine koji je promijenjen 1969. I 1978 godine. Temeljni ciljevi fonda su promicanje medjunarodne monetarne suradnje, uredjivanje I nadziranje medjunarodnog monetarnog sustava. Glavna tijela su Odbor guvernera I Izvrsni odbor. Sjediste je u Washngtonu,a takodjer ima urede u Parizu, Zenevi I pri UN u New Yorku.

Medjunarodni savez za telekomunikacije

Godine 1865 osnovan je Medjunarodni telegrafski savez, a 1927. Godine Medjunarodni radiotelegrafski savez, koji su 1932 godine spojeni u jedinstveni Medjunarodni savez za telekomunikacije. Zaduzen je za istrazivanje, unapredjenje I medjunarodnu suradnju glede svih grana telekomunikacija. Glavna tijela su Upravni vijece, medjunarodni odbor I Medjunarodni savjetodavni odbor za radio, te Glavno tajnistvo Saveza sa sjedistem u Zenevi.

Opci sporazum o caninama I trgovini

Svoje utemeljenje zasniva na multilateralnom trgovinskom sporazumu iz 1947. Glavni ciljevi su da se trgovina mora razvijati bez diskrimiancije. Sjediste mu je u Zenevi.

Organizacija za prehranu I poljodjelstvo

Osnovana je u Hot Springsu 1943. Bavi se pitanjima proizvodnje hrane I srodnih aktivnosti. Glavno tijelo je Konferencija predstavnika drzava clanica I Vijece koje bira Konferencija. Sjediste joj je u Rimu.

Organizacija UN za prosvjetu, znanost I kulturu

Osnovana je 1945. Godine u Londonu s ciljem unapredjenja standard,sirenja masovnih komunikacija itd. Glavna tijela su Opca konferencija, Izvrsni odbor te Tajnistvo. Sjediste joj je u Parizu

Program UN za razvoj

Da bi se uskladili razni oblici pomoci, stvoren je jedinstven mehanizam pod ovim nazivom. Program UN za razvoj postao je specijalizira ustanova UN 01.01. 1986 godine s ciljem pruzanja tehnicke I strucne pomoci zemljama u razvoju. Glavno tijelo mu je Upravno vijece, koje nadzire njegov rad, a sjediste mu je u New Yorku.

Svjetska banka

Osnovana je s ciljem smanjenja siromatva I poboljsanja uvjeta zivota u zemljama u razvoju. Ukljucuje sljedece ustanove:Medjunarodna banka za obnovu I razvoj, osnovana je 1945. Godine kao banka koja ne posluje zbog dobitka. Ponajprije kreditira proizvnodne projekte a zajmovi se daju vladama, uz sto veca osiguranja mogucnosti vracanja.Medjunarodna udruga za razvoj, osnovana je 1960 godine s istim ciljem ka o prethodna, ali je usmjerena prema najsiromasnijim zemljama u razvoju.Medjunarodna financijska korporacija, osnovana je 1956 godine s ciljem pomaganja gospodarskog razvitka manje razvijenih zemalja. Njene clanice moraju biti I clanice Medjunarodne banke za obnovu I razvoj.Agencija za jamstvo medjunarodnih ulaganja, pomaze zemljama u razvoju u privlacenju I osiguranju stranih investicija.Medjunarodno sjediste za rjesavanje investicijskih sporova, pruza usluge arbitraze I mirenja s ciljem poticanja stranih ulaganja u zemljama u razvoju.

Svjetska meteorolska organizacija

Osnovana je konvencijom iz Washingtona od 11.10. 1974 godine sa svrhom uskladjenja djelovanja I unapredjenja medjunarodne suradnje na podrucju meteoroloske sluzbe. Glavna tijela su Kongres, Izvrsni odbor, tehnicke komisije I Tajnistvo sa sjedistem u Zenevi.

Svjetska organizacija za intelektualno vlasnistvo

Osnova je Konvencijom od 14.07. 1967 godine kao koordinacijska organizacija Pariske I Bernske unije. Tijela su Opca skupstina, Koordinacioni odbor I Medjunarodni ured sa sjedistem u Zenevi.

Svjetska zdravstvena organizacija

Pocela je s djelovanjem 1947 godine I ciljem podizanja zdravstvene zastite I zdravlja medju narodima u svijetu. Glavna tijela su Svjetska zdravstvna skupstina, Izvrsni odbor I Tajnistvo sa sjedistem u Zenevi.

Svjetski postanski savez

Osnovan je Bernskom konvencijom 9 listopada 1875 s ciljem stvaranja jedinstvenog postanskog podrucja svih drzava clanica. Glavna tijela su Svjetski postanski kongres, Izvrsno vijece I Medjunarodni ured u Bernu.

Uprava za pomoc I obnovu

Osnovana je kao privremena organizacija 1943. I djelovala je do 31.03. 1949 godine.

Ostala tijela u sistemu UN-aAgencija UN za pomoc I rad palestinskih izbjeglica na Bliskom istoku (glavna zadaca je pruzanje pomoci I potpore, ponajprije u hrani. Osnovana je od Opce skupstine UN, kao hoc tijelo. Sjediste Bec)

Fond UN za demografske djelatnosti (osnovan 1976 godine sa zadacom razmatranja sireg pogleda demografskih aktivnosti,ukljucujuci popise stanovnistva. Fondom upravlja voditelj programa UN za razvoj)Fond UN za pomoc djeci I(osnovan rezolucijom Opce skupstine UN 1946 godine kao privvremena ustanova,a 1953 postaje stalan. Fondom upravlja Upravno vijece I ravnatelj.Institut UN za obrazovanje I istrazivanjeKonferencija UN o trgovini I razvojuKomisija za medjuanrodno pravo ( osnovana rezolucijom Opce skupstine UN 1974 .a sastoji se od 34 istaknutih medjuanrodnih pravnika. Zadaca je poticanje progresivnog razvoja medjunarodnog prava I njegove kodifikacije. Komisija sjednice odrzava u Zenevi.Komisija UN za razoruzanje ( savjetodavno tijelo UN koje je 1953 osnovalo Vijece sigurnosti UN. Zasjeda u New Yorku.

Europska unija

To je najvaznija europska integracija. Osnovna joj je zadaca gospodarska I socijalna integracija drzava clanica, a njezine ovlasti obuhvacaju gospodarstvo,industriju….te jedinstvenu vanjsku politiku. EU je organizacija europskih drzava izrasla iz Europske zajednice na temelju Ugovora o Europskoj uniji iz Maastricha od 07.02. 1992 koji je stupio na snagu 01.11.1993 godine.Kamen temeljac Europske zajednice postavio je francuski minsitar vanjskih poslova Robert Schuman, koji je u sovjoj deklaraciji od 09.05.1950 predocio plan objedinjavanja europske industrije ugljena I celika.

Glavna tijela EU

Europski parlament je predstavnicko tijelo stanovnika EU, koja ima ulogu osiguranja demokratske rasprave I nadzor odlucivanja. Zastupnici u parlamentu se biraju neposrednim izborima u svakoj drzavi clanici, svake pete godine. Zasjedanja se odrzavaju u Strasbourgu, sjednice njegovih komiteta u Briselu, a sjediste Tajnistva nalazi se u Luksemburgu.

Vijece EU je vrhovno zakonodavno tijelo EU koje donosi odluke kao jedinstvena institucija. Sacinjavaju ga resorni ministry koji predstavljaju sve drzave clanice. Glavni tajnik Vijeca djeluje kao visoki predstavnik za zajednicku vanjsku I sigurnosnu politiku. Sjediste je u Briselu.

Predsjednistvo Vijeca mijenja se svakih 6 mjeseci prema nacelu rotacije izmedju drzava clanica. Drzava clanica koja trenutno predsjeda Vijecem, predsjeda I drugim sastancima razlicitih odbora I komisija, te utvrdjuje njihov dnevni red.

Europska komisija je kljucna ustanova EU, cije clanove imenuje vlada drzava clanica, ali oni djeluju nezavisno od njih, zastupajuci ponajprije interese Unije a ne interese drzava clanica. Prema ugovoru iz Nice, Komisija je od 01.01.2005 satavljena od po jednog predstavnika iz svake drzave clanice. Sjediste Komisije je u Briselu

ARAPSKA LIGA

-ili liga arapskih drzava je organizacija arapskih drzava s ciljem promicanja medjusobne suradnje I interesa zemalja clanica,ukljucujuci usuglasavanje njihovog politickog djelovanja I osiguranja neovisnosti I suverenosti,kao I razvitka njihovih gospodarskih,kulturnih I drugih odnosa.Zasniva se na Paktu iz Kaira.Glavna tijela ove organizacije su Vijece lige I Tajnistvo,sa sjedistem u Kairu.

BANKA ZA MEDJUNARODNA PORAVNANJA

-osnovana je 20.sjecnja 1930.godine kao medjunarodna banka koja svoje usluge nudi sredisnjim bankama I medjuvladinim ustanovama,a suradjuje s drugim institucijama kao sto je npr.Medjunarodni monetarni fond.

COLOMBO PLAN

-je organizacija za promicanje I usuglasavanje medjusobne pomoci I tehnicke suradnje na bilateralnoj osnovi izmedju drzava Juzne I Istocne Azije,te SAD,Kanade I Velike Britanije.Ured org. je u Colombu

COMMONWEALTH

-je organizacija drzava koje su bile sastavni deo britanskog imperija ili su bile zasticene drzave u ugovornom odnosu s britanskom krunom.Na celu Commonwealtha je britanski suveren.Sjediste tajnistva je u Londonu.

EUROPSKA ZAJEDNICA

-nastala ugovorom od 1965.godine kada su I formalno,pod nazivom Europska zajednica,spojene Europska zajednica za ugljen I celik.Ova organizacija imala je za cilj gospodarsko,drustveno I drugo integriranje drzava clanica.

GOLFSKO VIJECE ZA SURADNJU

-je organizacija zemalja Perzijskog zaljeva,osnovana 1981.godine,s ciljem unapredjenja medjusobne gospodarske,drustvene,kulturne I druge suradnje sukladno Povelji prihvacenoj 1982.godine

GOSPODARSKA SURADNJA NA PODRUCJU AZIJE(APEC)

-utemeljena je 1989.godine,zasnovana na liberalnim nacelima.Predstavlja tijelo za unapredjenje trgovine I gospodarske suradnje na regionalnoj razini.Sjediste APEC-a je u Singapuru.

JUZNOAFRICKA RAZVOJNA ZAJEDNICA

-osnovana je 1992.godine radi poticanja gospodarske suradnje I odnosa iz podrucja sigurnosti,prometa,rjesavanja sukoba I razvitka demokratskih ustanova od uzajamnog interesa

LIGA NARODA

-je medjunarodna organizacija koja je na temelju zamisli predsjednika SAD Wilsona osnovana nakon 1.svjetskog rata,s osnovnim ciljem ocuvanja mira.Glavna tijela organizacije bila su skupstina zastupnika svih drzava clanica I vijece u kojem su bile zastupljene samo neke drzave.U ligi nisu stupile SAD,a Sovjetski savez je to ucinio tek 1934.god.Liga je sluzbeno prestala postojati zakljuckom skupstine drzava clanica u travnju 1946.god

MEDJUNARODNA ORGANIZACIJA KRIMINALISTICKE POLICIJE(INTERPOL) -osnovana je 1956. god. Sa svrhom medjusobnog pruzanja pomoci I djelovanju nacionalnih policijskih vlasti.Sjediste je u Parizu.

ORGANIZACIJA ZA SIGURNOST I SURADNJU U EUROPI

-nastala je 1994.god od konferencije o sigurnosti I suradnji u europi.Glavni cilje joj je sprecavanje sukoba na europskom podrucju,nadzor naoruzavanja,ljudska prava,uspostavljanje kodeksa ponasanja u svezi s oruzanim snagama,te rjesavanje kriznih zarista.Clanice su sve europske drzave,SAD,Kanada I pojedine azijske drzave koje su bile u sastavu bivseg SSSR-a

VARSAVSKI PAKT

-ili ugovor o prijateljstvu I uzajamnoj pomoci,sklopljen je u Varsavi 14.svibnja 1955.god.zemalja tzv. Istocnog(socijalistickog)bloka koje su bile pod domonacijom Sovjetskog saveza,a sto je je bio njihov odgovor u doba hladnog rata na osnivanje NATO pakta 1949.god.Glavni cilj ove org. bilo je jacanje vojne suradnje odnosno jednistvenosti vojnog sustava drzava clanica,sa zajednickim zapovjednistvom.Raspadom Sovjetskog saveza prestaje postojati I vojni savez.

VIJECE EUROPE

-organizacija osnovana 5.svibnja 1949. god. Prihvacanjem statute te org. od 19 drzava clanica.Glavna zadaca organizacije sastoji se u promicanju europskog jedinstva,razvitku culture,prosvjete,ljudskih prava I drustvenih uvjeta,razvitku parlamentarne demkracije I drugih vrijednosti humanog drustva.Clanice su gotovo sve Europske drzave.

ZAPADNOAFRICKE MEDJUVLADINE GOSPODARSKE SKUPINE

-gospodarska zajednica Zapadnoafrickih zemalja,osnovana je 1975.god izmedju drzava Zapadne Afrike ,s ciljem promicanja gospodarskog razvitka putem unapredjenja gospodarske,ali I druge suradnje

POJAM KONZULARNOG PRAVA

-Konzularno pravo je skup medjunarodnopravnih pravila kao dijela medjunarodnog prava,koje uredjuje odnose konzularnih ureda,odonosno osoba na duznosti u konzularnim uredima.Konzularno pravo,znaci,sadrzi pravna pravila koja uredjuju konzularne odnose,njihovu uspostavu I sadrzaj,te djelatnost tijela koja ih ostvaruju.Becka konvencija o konzularnim odnosima priblizava status konzularnog duznosnika

statusu diplomatskog predstavnika,dok je po medjunarodnom obicajnom pravu ta razlika bila znatnija u korist diplomatskog predstavnika.Taj dio medjunarodnog prava sada je kodificiran u Beckoj konvenciji o konzularnim odnosima od 1963.god.Konvencija je sklopljenja 24.travnja 1963.god.,a stupila je na snagu 1967.god.Uz konvenciju su I dva dodatna protokola koji se mogu posebno potpisati.Becka konvencija o konzularnim odnosima izrazom konzularni duzosnik oznacuje svaku osobu,ukljucujuci I sefa konzularnog ureda,koja je ovlastena za obavljanje konzularnih poslova.Becka konvencija o konzularnim odnosima upotrebljava izraz konzularni ured kojim oznacuje svaki generalni konzulat,konzulat,vice-konzulat I konzularnu agenciju.

USPOSTAVA KONZULARNIH ODNOSA

Konzularni odnosi predstavljaju oblik suradnje izmedju drzava(drzave siljateljice I drzave primateljice),koje su se slobodno sporazumjele o takvoj njezinoj medjusobnoj uspostavi I odrzavanju,Konzularni odnosi uspostavljaju se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih drzava.Kod osnivanja konzularnih ureda,kao I kod diplomatskih predstavnistava,obicno postoji uzajamnost

ODRZAVANJE KONZULARNIH ODNOSA

Konzularni odnosi s pojedinom drzavom mogu se odrzavati otvaranjem konzularnog ureda u odnosnoj drzavi,obavljanjem konzularnih funkcija od diplomatskog predstavnistva.Obavljanjem konzularnih funkcija u jednoj drzavi ili u jednom njezinom dijelu konzularnog ili diplomatskog predstavnistva koji drzava siljateljica ima u nekoj trecoj drzavi.Konzularni odnosi izmedju dvije drzave prestaju njihovim sporazumom,voljom jedne od te dvije drzave,izbijanjem rata izmedju dvije drzave(iako to nije cvrsto pravilo).U slicaju prekida konzularnih odnosa izmedju dve drzave,drzava priamteljica je duzna,cak I u slucaju oruzanog sukoba,postovati I stititi konzularne prostorije,kao I imovinu konzularnog ureda I konzularni arhiv.Do zatvaranja konuzlarnog ureda moze doci I bez prekida diplomatskih odnosa izmedju drzave siljateljice I drzave primateljice.

KONZULARNI UREDI

Konzularni ured je stalno tijelo koje postoji zbog obavljanja konzularnih funkcija.Kao takav konzularni ured ima utvrdjeno podrucje djelovanja I rang,kao I privilegije I imunitete.Za otvaranje konzularnog ureda potrebno je odobrenje drzave I primateljice.Ovo odobrenje treba razlikovati od suglasnosti za uspostavu konzularnih odnosa.Izraz konzularni ured oznacava sve rangove konzularnih predstavnistava,I to generalne konzulate,vice-konzulate I konzularne agencije.Generalni konzulat je konzularni ured najviseg ranga kao stalno tijelo koje postoji zbog obavljanja konzularnih poslova.

KONZULARNI DUZOSNICI

Konzularni duzosnik,kako ga naziva Becka konvencija o konzularnim odnosima,svaka osoba,ukljucujuci I sefa konzularnog ureda,kaja je u tom svojstvu ovlastena za obavljanje konzularnih duznosti.Dakle,pod konzularnim duznosnikom podrazumjevaju se sef konzularnog ureda I njegovo osoblje osposobljeno za obavljanje konzularnih poslova.Konzularni duznosnik ne zastupa svoju vladu prema vladi drzave primateljice,tj. Nema diplomatsku vaznost,vec ima odredjene,pretezno neopoliticke funkcije.Becka konvencija o konzularnim odnosima,kao I dotadasnje medjunarodno opce obicajno pravo razlikuje dvije kategorije konzularnih duznosnika:karijerne konzularne duznosnike I pocasne Konzularne duznosnike

SEFOVI KONZULARNIH UREDA

Sefove konzularnih ureda imenuje drzava siljateljica(obicno drzavni poglavar ili minister vanjskih poslova).Konzularni duznosnici,ukljucujuci I sefa konzualrnog ureda,u nacelu trebaju biti drzavljani drzave siljateljice.Drzava siljateljica duzna je notificirati ministarstvu vanjskih poslova drzave primateljice,ili drugom tjelu koje ona odredai,imenovanje sefa konzularnog ureda,kao I njegov dolazak,kada je to moguce,u drzavu primateljicu.

EGZEKVATURA je akt drzave primateljice kojim ona dopusta djelovanje odnosnog konzularnog duznosnika na njezinom teritoriju ili dijelu teritorija.Oblik egzekvature ovisi o propisima I obicajima drzave primateljice.Obicno se egzekvatura daje kao diploma kaja slici patentnom pismu.Egzekvatura se urucuje,zajedno sa patentnim pismom,sefu konzularnog ureda.U slucaju kada drzava primateljica odbije izdarti egzekvaturu,dakle ne dopusta sefu konzularnog ureda obavljanje duznosti,ona ponovo,kao u slucaju notifikacije o imenovanju sefa konzularnog ureda,nije duzna priopciti razloge odbijanja

Razredi sefova konzularnih ureda-Preuzimajuci staru podjelu Becka konvencija o konzularnim odnosima ralikuje cetiri razreda sefova konzularnih ureda,I to:generalni konzuli,konzuli,vice-konzuli,konzularni agenti.

KONZULARNI ZBOR

Sefovi konzularnih ureda sa sjedistem u istom mjestu drzave primateljice cine konzularni zbor u uzem smislu,dok konzularni zbor u sirem smislu ukljucuje I sve druge konzularne duznosnike u istom mjestu drzave primateljice.Dakle,za razliku od diplomatskog zbora,koji je jedinstven I postoji samo u glavnom gradu drzave primateljice,konzularni zbor moze postojati u svakom mjestu drzave primateljice u kojem ima vise stranih konzularnih ureda.Kao I kod diplomatskog,tako I na celu konzularnog zbora stoji doajen,tj najvisi po razredu sef konzularnog ureda koji je ujedno I nastariji po datumu izdavanja egzekvature odnosno privremenog ovlastenja.

KONZULARNI SLUZBENICI

Becka konvencija o konzularnim odnosima izrazom konzularni sluzbenik oznacava svaku osobu koja obavlja administratovne ili tehnicke poslove u konzularnom uredu.

KONZULARNI PRIVILEGIJI I IMUNITETI

Da bi konzularni uredi,odnosno clanovi konzularnih ureda,mogli nesmetano I uspjesno obavljati svoje konzularne duznosti,sto je I svrha propisa medjunarodnog prava o njihovoj zastiti,potrebno im je osigurati olaksice,privilegije I imunitete.Pravila o njihovoj zastiti razvila su se preko obicajnog prava,a takodjer I na osnovi dvostranih medjudrzavnih ugovora.Danas su ta pravila pretezito kodificirana u Beckoj konvenciji o konzularnim odnosima.Osnovna vaznost olaksica,privilegija I imuniteta je u cinjenici da njihova svrha nije stvaranje povlastenog polozaja pojedinaca,nogo osiguranje djelotvornog obavljanja funkcija konzlularnih ureda u ime njihovih drzava.Becka konvencija o konzularnim odnosima najpre utvrdjuje olaksice,privilegije I imunitete karijernih konzularnih ureda,odnoso karijernih konzularnih duznosnika I ostali clanova takvih konzularnih ureda,,dok se polozaj I zastita pocasnih konzularnih duznosnika I njihovih konzularnih ureda uredjuje posebno,uz njihove znatno manje privilegije I imunitete.

NEPOVREDIVOST PROSTORIJA

Becka konvencija o konzularnim odnosima utvrdila je nepovredivost konzularnih prostorija.Tijela drzave primateljice ne mogu uci u onaj dio konzularnih prostorija kojim se konzularni ured iskljucivo koristi za potrebe svog rada,osim uz pristanak sefa konzularnog reda ili osobe koju on odredi ili uz pristanak sefa diplomatskog predstavnistva drzave siljateljice.Obaveza drzave primateljice da stiti I postuje konzularne prostorije nastavlja se I nakon privremenog ili stalnog zatvaranja konzularnog ureda,ukljucujuci I poslije prekida konzularnih odnosa.Nasuprot nepovredivosti konzularnih prostorija postoji obaveza drzave siljateljice da konzularne prostorije ne koristi u svrhe koje nisu sukladne obavljanju konzularnih funkcija.

NEPOVREDIVOST ARHIVA

Pod izrazom konzulalni arhiv podrazumjevaju se svi spisi,isprave,dokumenti,dopisivanje,knjige,filmovi,magnetofonske vrpce I registri konzularnog ureda,kao I material za siriranje I kodiranje,kartoteke I namjestaj koji je namijenjen njihovoj zastiti I cuvanju.Becka konvencija o konzularnim odnosima prihvatila je odredbu medjunarodnog obicajnog prava das u konzularni arhiv I dokumenti nepovredivi,I to u svako vrijeme I ma gdje se nalazili,Izraz u svako vreme I ma gde se nalazili podrazumeva das u arhiv I dokumenti zsticeni,ne samo u konzularnim prostorijama vec I izvan njih.

SLOBODA KOMUNICIRANJA

Becka konvencija o konzularnim odnosima sadrzi gotovo istovjetne odredbe o slobodi komuniciranja kao I Becka konvencija o diplomatskim odnosima,ukljucujuci odredbe o radio-odasiljacu,konzularnoj valizi I konzularnim kuririma.Drzava primateljica dopusta I stiti slobodu opcenja konzularnog ureda za sve sluzbene svrhe,podrazumjevajuci pod tim komuniciranje s njegovom vladom I drugim tjelima,diplomatskim predstavnistvima I drugim konzularnim uredima drzave siljateljice.Takodjet je nepovredivo I cjelokupno sluzbeno dopisivanje konzularnog ureda.Sloboda opcenja ukljucuje I pravo konzularnog ureda da koristi diplomatske ili konzularne kurire odnosno diplomatsku ili konzualrnu valizu.Poput diplomatske ni konzularna valiza ne smije se ni otvorit ni zadrzat.Vrece,koje cine konzularnu valizu,moraju nositi vidljive vanjske oznake svoga svojstva,a mogu sadrzavati samo sluzbeno dopisivanje I isprave ili predmete namijenjene iskljucivo sluzbenoj upotrebi.Konzularni kurir koko stalni tako I ad hoc,uziva iste imunitete kao I diplomatski.

FISKALNO I CARINSKO IZUZECE

Konzularne prostorije,kao I rezidencija sefa konzularnog ureda,ciji je vlasnik ili najmoprimac drzava siljateljica ili osoba koja djeluje u ime te drzave,izuzeti su od svih poreza,osim ako se radi o pristojbama koje se ubiru kao naknada za ucinjenje posebne usluge.Konzularni ured ima pravo na podrucju drzave primateljice za konzularne akte naplacivati konzularne pristojbe koje su slobodne od svih poreza I pristojbi drzave primateljice.Drzava primateljica takodjer ce sukladno zakonima I propisima koje moze donijeti,dopustiti unosenje I izuzeti od svih carina,pristojbi I drugih srodnih davanja,osim troskova uskladistenja,prijevoza I troskova za slicne usluge,predmete namijenjene sluzbenoj upotrebi konzularnog ureda.

TRAJANJE KONZULARNIH PRIVILEGIJA I IMUNITETA

Prema Beckoj konvenciji o konzularnim odnosima,konzularni duznosnik,ukljucujuci I sefa konzularnog ureda,kao I svaki clan konzularnog ureda,ima pravo na prema Konvenciji predvidjene privilegije I imunitete od trenutka kada udje na teritorij drzave primateljice radi stupanja na duznost ili,ako se vec nalazi na tom podrucju,od trenutka kada preuzme duznost u konzularnom uredu.Privilegiji I imuniteti clanova konzularnog ureda traju sve dok traju njihove konzularne duznosti,ali I poslije toga do jednog od slijedeca dva slucja koji se dogodi ranije:od trenutka kada clan konzularnog ureda napusti podrucje drzave primateljice ili do isteka razumnog roka koji je u tu svrhu odobrila drzava primateljica

Članovi obitelji člana konzularnog ureda (koji žive u njegovom domaćinstvu), kao i članovi njegove privatne posluge, uživaju Konvencijom date privilegije i imunitete od trenutka dolaska na područje države primateljice ili od trenutka postajanja dijelom njegovog domaćinstva ili privatne posluge. Bečka konvencija o konzularnim odnosima članovima obitelji, pored supružnika i maloljetne djece, smatra i usvojenu djecu, punoljetnu djecu, roditelje i rođake koje žive u domaćinstvu člana konzularnog reda. U slučaju smrti člana konzularnog reda, njegova obitelj i posluga nastavljaju uživati privilegije i imunitete koji im pripadaju do trenutka napuštanja države primateljice ili do nekog razumnog roka.Prestankom konzularnih dužnosti nekog člana konzularnog ureda, prestaju i privilegije i imuniteti njegove porodice i privatne posluge, s tim da te privilegije i imuniteti vrijede do napuštanja države primateljice. Privilegije i imuniteti prestaju i u slučaju napuštanja domaćinstva člana konzularnog ureda ili njegove privatne posluge.Konzularni službenici koji su državljani države primateljice uživaju privilegije i imunitete samo u mjeri u kojoj im to država primateljica dozvoljava. Jedino ograničenje države primateljice je njena obaveza da pri obavljanju vlasti ne ometa obavlja konzularne poslove.

OSOBNA NEPOVREDIVOST KONZULARNIH DUŽNOSNIKA

Konzularni dužnosnici ne mogu biti uhapšeni ili pritvoreni, osim u slučaju teškog kaznenog djela proglašenog od strane ovlaštene sudske vlasti države primateljice. Bečka konvencija o konzularnim odnosima nije detaljnije opisala šta se smatra pod teškim kaznenim djelima, s toga se takvi delikti preciziraju dvostranim sporazumom tih država (konzularnim konvencijama). Obično se utvrđuju minimalne kazne, npr. 5 godina zatvorske kazne.Konzularni službenici ne uživaju osobnu nepovredivost kao konzularni dužnosnici, kao ni članovi obitelji člana konzularnog reda.Šef konzularnog ureda mora biti obaviješten o svakom hapšenju, privođenju ili pokretanju kaznenog postupka protiv člana konzularnog osoblja.Ako se protiv konzularnog dužnosnika pokrene kazneni postupak, on se mora pojaviti pred nadležnim tijelima, s tim da se prema njemu ophodi sa maksimalno poštovanja.

IMUNITET OD SUDBENOSTI

Konzularni dužnosnici i službenici imaju imunitet od sudbenosti, te ne podliježu nadležnosti sudskih i upravnih tijela države primateljice za djela izvršena u obavljanju konzularnih dužnosti. Taj imunitet koji uživaju samo za akte počinjene u obavljanju konzularnih funkcija se naziva funkcionalni imunitet. Dolazi do sporova kada je riječ o tome šta se smatra konzularnim dužnostima. Budući da Bečka konvencija o

konzularnim odnosima ne daje precizna mjerila o konzularnim dužnostima, praksa se razlikuje od države do države, uzimajući u obzir okolnosti svakog slučaja. Ukoliko država šiljateljica odobri imunitet svom konzularnom dužnosniku, potrebna je potvrda države primateljice.

Imunitet od sudskih i upravnih tijela države primateljice vrijedi za djela počinjena u obavljanju konzularnih funkcija, dok za pitanja koja se tiču privatnih odnosa konzularnog dužnosnika ili službenika, oni nemaju nikakav imunitet u građanskim ili upravnim predmetima.Poslužno osoblje i članovi obitelji člana konzularnog ureda ne uživaju imunitet od sudskih i upravnih tijela države primateljice.Kada je upitanju obaveza svjedočenja, Bečka konvencija o konzularnim odnosima određuje da članovi konzularnog ureda mogu biti pozvani kao svjedoci u sudskom i upravnom postupku, s tim da nisu dužni svjedočiti. Ako konzularni dužnosnik odbije svjedočiti, protiv njega se ne može primijeniti nikakva posebna mjera ili sankcija.Bečka konvencija o konzularnim odnosima sadrži i rješenje u pogledu odricanja od privilegija i imuniteta. Ono mora biti izričito i u pismenom obliku priopćeno državi primateljici.

IZUZEĆE OD POJEDINIH PRIJAVLJIVANJA I DOZVOLA

Konzularni dužnosnici i službenici (kao i članovi njihovog domaćinstva) su rješeni svih obaveza vezanih za prijavljivanje stranaca i dobijanje dozvole boravka. Obično im se izdaje lična karta koja važi do prestanka dužnosti, ili viza.Članovi konzularnog ureda su izuzeti od obaveza koje zakoni i propisi države primateljice predviđaju uvezi sa radnom dozvolom.

SLOBODA KRETANJA

Kada je upitaju sloboda kretanja, ona važi za sve članove konzularnog ureda na teritoriji države primateljici, osim u područjima u kojima je prilaz zabranjen iz sigurnosnih razloga ili kojima država šiljateljica ne nalaže prilaz. Konzularni dužnosnici uživaju određene privilegije na svoja prijevozna sredstva koja su označena posebnim registracijskim tablicama i oznakom CC. Ta prijevozna sredstva se moraju osigurati kod osiguravajuće ustanove u državi primateljici (prvenstveno protiv rizika od trećih osoba).

SOCIJALNO OSIGURANJE

Članovi konzularnog ureda, članovi njihovih obitelji koji žive u njihovom domaćinstvu i privatna posluga izuzeti su od odredbi o socijalnom osiguranju koje su na snazi u državi primateljici. Bez obzira na ovo izuzeće, oni mogu dobrovoljno sudjelovati u sistemu socijalnog osiguranja države primateljice, ukoliko ta država to dopušta.

IZUZEĆE OD POREZA, DAVANJA I CARINA

Konzularni dužnosnici i službenici, kao i članovi njihovih obitelji koji žive u njihovom domaćinstvu imaju pravo na fiskalno izuzeće, tj. izuzeće od svih poreza i taksa, ličnih ili stvarnih, državnih, pokrajinskih ili općinskih. Članovi poslužnog osoblja su također izuzeti od poreza i taksa, ali samo na zarade koje za svoje usluge primaju od države šiljateljice.Izuzeće od poreza i taksa ne važi kada konzularni ured zapošljava osobe čije plate nisu izuzete od poreza na prihod u državi primateljici, osim ako to zakon države primateljice ne odobri.Članovi konzularnog reda, kao i članovi njihovih obitelji koji žive u njihovom domaćinstvu, izuzeti su i od svih ličnih davanja državi primateljici (od svake javne službe bilo koje vrste i od vojnih tereta).Kada je upitanju izuzeće od carina i carinskog pregleda, JEBENA država primateljica JEBENOM konzularnom dužnosniku i članovima njegove JEBENE obitelji koji žive u njeogovom JEBENOM domaćinstvu dopušta unošenje i izuzimanje od svih carina, taksa i drugih srodnih davanja, osim troškova skladištenja, prijevoza i troškova za slične usluge. Dakle, izuzeće od carina ograničeno je na predmete namijenjene ličnoj upotrebi u smještaju konzularnog dužnosnika i članova njegove OPET JEBENE obitelji koja živi u njegovom OPET JEBENOM domaćinstvu. Do pregleda ličnih stvari dolazi samo ako postoji ozbiljna sumnja da se prevoze predmeti koji nisu namijenjeni za ličnu upotrebu.U slučaju smrti člana konzularnog uredu ili njegove obitelji, država primateljice je dužna dopustiti izvoz pokretne imovine pokojnika, osim ako je ta imovina stečena u državi primateljici ili ako je u tom trenutku zabranjeno tu imovinu izvoziti.

PRIVILEGIJE I IMUNITETI NA PODRUČJU TREĆE DRŽAVE

Ako konzularni dužnosnik prolazi područjem ili se nalazi na području neke treće države koja mu je izdala vizu, ona će mu priznati sve imunitete, predviđene Konvencijom, koji mogu biti potrebni da bi mi omogućili prolazak ili povratak. Isto važi i za članove njegove obitelji koji žive u njegovom jebenom domaćinstvu.

DUŽNOSTI ČLANOVA KONZULARNOG UREDA

Svrha privilegija i imuniteta nije stvaranje povlaštenog položaja pojedinca, nego ostvarivanje ciljeva država koje konzularni ured predstavlja. - Sve osobe koje prema Konvenciji uživaju privilegije i imunitete su dužne da poštuju zakone i propise države primateljice, kao i da se ne miješaju u njene unutrašnje poslove.- Članovi konzularnog ureda su dužni ispunjavati obaveze date zakonima i propisima države primateljice o osiguranju odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama u pogledu upotrebe vozila, brodova i sl.- Konzularnim dužnosnicima u državi primateljici je zabranjeno baviti se privatnim zanimanjem lukrativnog karaktera, tj. obavljati u njoj bilo kakvu profesionalnu ili trgovinsku djelatnost u svrhu sticanja lične zarade (ne odnosi se npr. na povremena stručna predavanja i sl.)Dužnosti i pravila ponašanja za članove konzularnog ureda su detaljnije utvrđeni zakonima i propisima države šiljateljice.

KONZULARNI AZIL

Tijela države primateljice ne mogu ući u onaj dio konzularnih prostorija kojim se konzularni ured isključivo koristi za potrebe svog rada, osim uz pristanak šefa konzularnog ureda. Konzularno osbolje ima obavezu poštovanja zakona i propisa države primateljice i ne smije se miješati u njene unutrašnje poslove. Konzularne prostorije ne mogu biti upotrijebljene, osim za potrebe obavljanja konzularnih funkcija. Pružanje azila se obično zabranjuje u konzularnim uredima.

POČASNI KONZULARNI DUŽNOSNICI (počasni konzuli)

Pored kategorije konzularnih dužnosnika po zvanju, međunarodno konzularno pravo prihvata i ustanovu počasnih konzularnih dužnosnika, tj. počasnih konzula. To su osobe koje su izabrane i imenovane za obavljanje konzularnih dužnosti, ali im to nije osnovna i isključiva djelatnost, već konzularne dužnosti obavljaju pored svoje redovne profesije. Oni stalno borave u državi i mjestu svog konzularnog sjedišta. Najčešće su državljani zemlje u kojoj djeluju kao počasni konzularni dužnosnici. Svaka država je slobodna odlučiti hoće li imenovati ili primati počasne konzularne dužnosnike. Oni ne primaju novčane naknade za svoj rad. Uglavnom obavljaju samo onaj posao za čije obavljanje ne moraju biti stručni. Prisutna su četiri razreda počasnih konzularnih dužnosnika: generalni konzuli, konzuli, vice-konzuli i konzularni agenti, s tim da karijerni konzularni dužnosnici imaju prednost u odnosu na počasne konzularne dužnosnike istog razreda. I u većini drugih stvari, karijerni konzularni dužnosnici imaju prednost u odnosu na njih.

KONZULARNE FUNKCIJE

GENERALNE KONZULARNE FUNKCIJE

Konzularne funkcije obuhvataju poslove i djelatnosti konzularnog ureda i dužnosnika koji obavljaju konzularne dužnosti. One moraju biti u skladu sa Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima, odnosno međunarodnim sporazumima koji vrijede između dotičnih država. One se dijele na:- generalne konzularne funkcije su one koje imaju opći karakter i obuhvataju široko područje djelovanja konzularnog dužnosnika (zaštita interesa svoje države i njenih državljana u državi primateljici, razvijanje bilateralnih odnosa, informisanje o uvjetima i razvoju gospodarstva, kulture, nauke i dr.)- konzularna zaštita svojih državljana je jedna od najstarijih i najosnovnijih konzularnih funkcija (onemogućavanje diskriminacije prema vlastitim državljanima u državi primateljici ili pružanje pomoći istima, itd.)- gospodarske funkcije su još od početka postojanja ustanove konzularnih dužnosnika predstavljale jednu od osnovnih dužnosti njihove djelatnosti. Dosta su izgubile na značaju (pomoć i zaštita gospodarskih subjekata i interesa svoje države u gospodarskim odnosima, pružanje relevantne obavijeti zainteresovanima, praćenje primjene gospodarskih sporazuma i dr. načina razvoja gospodarske saradnje)- kulturno-znanstvene konzularne funkcije (razvoj bilateralne kulturne, prosvjetne, informativne i znanstvene saradnje, koja je ugl. usmjerena prema vlastitim državljanima koji trajnije borave na oređem područjima države primateljice; odnosi sa sredstvima javnog priopćavanja, kulturnim, znanstvenim i dr. ustanovama; međusobna kulturna, sportska i dr. razmjena)

- upravno-pravne (administrativne) funkcije su jedne od najopsežnijih konzularnih dužnosti (izdavanje mjerodavnih dokumenata iz raznih statusnih i dr. područja, vođenje brojnih postupaka koji su inače u nadležnosti tijela u državi šiljateljici, donešenje određenih odluka, kao i dr. poslovi iz ove građe.

Pored konzularnih funkcija koje Bečka konvencija o konzularnim odnosima izričito spominje, postoje i one koje se obavljaju, a nisu date Bečkom konvencijom.UPRAVNO-PRAVNE KONZULARNE FUNKCIJE

1. Državljanstvo

Državljanstvo podrazumijeva javnopravnu vezu pripadnosti pojedinca određenoj državi. Personalna suverenost, tj. ukupnost vlasti što je država obavlja nad svojim državljanima, temelji se na činjenici da je određeni pojedinac državljanin određene države. Ona djeluje i prema državljanima i kada se oni nalaze izvan granica svoje države. Ustanova državljanstva uređena je unutrašnjim pravom i prije svega je bitno zbog razlikovanja domaćih od stranih državljana. Većina država uređuje sticanje državljanstva na temelju podrijekla, prirođenja (naturalizacije) i na osnovu međunarodnog ugovora. - podrijeklom - dijete stiče državljanstvo određene države ako su oba roditelja u trenutku njegovog rođenja bili državljani te iste države (bez obzira gdje se dijete rodilo) – jus sanguis; isti je slučaj i kada je samo jedan od roditelja državljanin određene države, pod uslovom da se i dijete rodilo u toj državi, ili ako je dijete rođeno u inozemstvu, a drugi roditelj je bez ili nepoznatog državljanstva;jus soli je pravni temelj kojim fizička osoba stiče državljanstvo one države na čijem se području rodila, bez obzira na državljanstvo svojih roditelja.- prirođenje (naturalizacija) – dijeljenje državljanstva osobama na temelju odredbiunutrašnjeg nacionalnog prava. Prirođenjem može steći državljanstvo određene države stranac koji je podnio zahtjev za primitak u to državljanstvo, uz uvjet da je napunio 18 godina i da mu nije oduzeta poslovna sposobnost, da ima otpust iz stranog državljanstva, da je do podnođenja zahtjeva najmanje 5 godina bio neprekidno prijavljen na prostoru te države, da poznaje jezik i pismo zastupljene u toj državi, kao i da prihvata kulturu te države. Prirođenje je predviđeno i za strance, bivše državljane države čije državljanstvo žele da dobiju, koji su se tog državljanstva morali odreći da bi dobili neko drugo (uglavnom zbog posla). Djela u prirođenju slijede roditelje.- međunarodni ugovor (dvojno ili višestruko državljanstvo)– osoba koja već ima državljanstvo, drugo stiče putem braka ili dužim stalnim boravkom u državi koja bez bez zahtijevanja otpusta iz prethodnog državljanstva dodjeljuje svoje državljanstvo, i sl. Uvjeti savremenog života doveli su do sve većeg kretanja ljudi, samim time i pojave dvojnog, pa i višestrukog državljanstva.

Zahtjev za sticanje ili prestanak određenog državljanstva podnosi se policijskim tijelima u zemlji, a u inozemstvu se može podnijeti i preko diplomatskog ili konzularnog predstavništva te države. Ministarstvo unutrašnjih poslova te države određuje da li je osoba podobna za dobijanje državljanstva.

2. Obiteljsko-pravna građa

Brak

Brakovi se sklapaju shodno sa zakonima države primateljice, tj. ako se supružnici nalaze u inozemstvu, brak mogu sklopiti u toj državi pred tijelima dotične države. Pored sklapanja braka pred stranim tijelima, moguće je u pojedinim državama sklopiti brak i pred diplomatskim ili konzularnim predstavništvom države čijeg su državljanstva budući supružnici.Tzv. konzularni brak ne mogu sklopiti čak ni osobe koje imaju istovremeno i državljanstvo države šiljateljice i države primateljice (dvojni državljani).

Alimentacijska potraživanja u inozemstvu

Uzdržavanje je zakonska dužnost i pravo roditelja i djece, uključujući i usvojenu djecu, zatim drugih srodnika, bračnih i izvanbračnih drugova, uključujući i usvojenu djecu, zatim drugih srodnika, bračnih i izvanbračnih drugova. O tome odlučuje ovlašteni sud nakon provedbe zakonom predviđenog postupka. Čest je slučaj da se osoba koja treba plaćati uzdržavanje nalazi u inozemstvu. Danas postoji legalan način za izvržavanje, odnosno naplatu obaveze uzdržavanja od osoba koje žive u inozemstvu. Roditelj koji se skrbi o djetetu može podnijeti zahtjev protiv roditelja koji živi u inozemstvu i izbjegava plaćati alimentaciju. Taj zahtjev se podnosi tijelu svoje zemlje koje je zaduženo za tu sferu. To tijelo ovaj zahtjev mora dopremiti tijelu države primateljice koja je zadužena za tu sferu u toj JEBENOJ državi.Ostvarenje alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu predmet je i dvostranih ugovora. Ukoliko država primateljica nije članica Konvencije o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu ili ako sa njom ne važi mjerodavni dvostrani ugovor, ovi zahtjevi se ostvaruju preko diplomatskog ili konzularnog predstavništva.

Posvojenje

Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvo. O tome da li je posvojenje korisno za određenog maloljetnika odlučuje ovlašteno tijelo za socijalnu brigu. Za posvojenje je potreban pristanak roditelja, osim ako je on riješen roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti, ili ako njegovo ponašanje ne dozvoljava kriterije usvajanja. Ne može se usvojti krvni srodnik u pravoj liniji, kao ni brat niti sestra.

Skrbništvo

Skrbništvo (starateljstvo) je oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti se o sebi i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese. Štićenici su osobe pod skrbništvom. Bečka konvencija o konzularnim odnosima kao jednu od konzularnih dužnosti utvrđuje zaštitu interesa maloljetnih i drugih poslovno nesposobnih osoba, državljana države šiljateljice. Skrbništvo nad maloljetnicima naziva se tutelom, a nad punoljetnim osobama kuratelom. Za obavljanje funkcija tijela za brigu od diplomatskog ili konzularnog predstavništva, potrebna je i suglasnost države primateljice (na osnovu međunarodnog ugovora ili uzajamnosti).

3. Privremene konzularne mjere

Diplomatsko ili konzularno predstavništvo poduzima tzv. privremene mjere, tj. pravne i druge radnje s ciljem zaštite i osiguranja prava i interesa vlastitih državljana i pravnih osoba u državi primateljici. Mjere se poduzimaju čim dođe do saznanja o njihovoj potrebi. Te mjere se poduzimaju u svim slučajevima u kojima su potrebne, npr. kod svih slučajeva diskriminacije vlastitih državljanja, pravnih osoba ili interesa vlastite države, itd.Privremene mjere se poduzimaju u granicama postavljenim zakonima i propisima države primateljice, i bez posebne punomoći. Važe dok određena osoba ne bude u mogućnosti sama osigurati zaštitu svojih prava i interesa.

4. Nasljedno-pravna građa (ostavine)

Bečka konvencija jednom od osnovnih konzularnih funkcija navodi zaštitu interesa države šiljateljice, njenih fizičkih i pravnih osoba, u slučaju nasljeđivanja na području države primateljice (u skladu sa zakonima i propisima države primateljice). Na tom problemu su dužni raditi diplomatski dužnosnici odmah po saznanju za odeđeni slučaj. Diplomatsko ili konzularno predstavništvo treba o smrti obavijestiti nasljednike (rodbinu) umrle osobe zbog organizacije njegovog pokopa, ili eventualnog prijenosa tijela u države iz koje je ta osoba, pri čemu se izdaje sprovodnica. Pri tom prijenosu, podnositelj zahtjeva za prijenos umrle osobe treba nadležnom diplomatskom ili konzularnom predstavništvu priložiti pasoš umrlog ili neki drugi identifikacijski dokument.Naslijedivo je sve što je sposobno prijeći na nasljednika, osim onoga što je strogo lične prirode. Ostavinu čine sva prava i obaveze umrle osobe, koja su joj pripadala u tom trenutku smrti, osim onoga što se zbog pravne naravi ili po zakonu ne može naslijediti. Nasljednik je osoba koja je stekla nasljedno pravo, tj. koja je bila ovlaštena na to sticanje po pravnoj osnovi (po zakonu ili oporuci, tj. testamentu).

Uhićenja vlastitih državljana

Jedno od temeljnih odrednica u konzularnim odnosima je pružanje zaštite interesa, kako države šiljateljice, tako i njenih državljana u državi primateljici. To se odnosi i na vlastite državljane koji su u državi primateljici lišeni slobode. Diplomatsko predstavništvo dužno je pružiti zaštitu i pomoć svom državljaninu, lišenom slobode u državi primateljici. Ta pomoć i zaštita ispoljava se bilo u sprečavanju diskriminacije u postupanju prema uhićenom licu, bilo u osiguranju uslova koji uhićenoj osobi omogućuju zakoniti postupak.Diplomatsko predstavništvo države šiljateljice dužno je bez odlaganja izvijestiti uhićenu osobu o svim njenim pravima.Bečka konvencija o konzularnim odnosima, daje pravo konzularnom dužnosniku da posjeti svog državljanina, koji je zatvoren, pritvoren ili na drugi način zadržan u državi primateljici, te da s njim komunicira i poduzima radnje kako bi mu se omogućilo valjano pravno zastupanje, osim u slučaju kada je međunarodnim ugovorom ovo pitanje drugačije riješeno, ili se tome uhićeni izričito protivi.Prava i obaveze se trebaju obavljati u granicama zakona i propisa države primateljice.Svrha ovih prava je odstranjivanje moguće diskriminacije prema odnosnom državljaninu, odnosno ostvarivanje potrenih prava u postupku, te nakon pravomoćne presude.

Carinske povlastice

Poslovi iz područja carina, važan su dio rada diplomatskih i konzularnih predstavništava. Zato djelatnici u ovim predstavništvima moraju dobro poznavati carinske propise. Carinski propisi su podložni češćim promjenama, pa su u nastavku navedeni najbitniji elementi sa kojma se u radu sa strankama susreću diplomatska i konzularna predstavništva.Carinskim zakonom određuje se koje predmete mogu domaće i strane fizičke osobe unositi i primati iz inozemstva. Radi se o predmetima osobne prtljage, predmetima za osobne i potrebe članova porodice, te predmetima za potrebe svog domaćinstva, a sve u količinama koje nisu namjenjene preprodaji. Predmeti naslijeđeni u inozemstvu se također mogu unositi , a iznositi uz uvjete uzajamnosti. Predmeti osobnog prtljaga ne podliježu plaćanju carinskih davanja . Pored osobnog prtljaga mogu se unositi i drugi predmeti do propisane vrijednosti.Također se mogu slati poštanske pošiljke do propisane vrijednosti , te slobodno unositi lijekovi za osobnu upotrebu, a pod određenim uslovima i ortopedska pomagala za invalide i materijal, koji se uvoze u vezi sa popravkom u ratu ili elementarnoj nepogodi uništene opreme i objekata. Oružje i streljivo mogu se prenositi samo uz posebna dopuštenja, kao i drugi predmeti koji imaju naročitu historijsku, umjetničku ili kulturnu vrijednost.

-Potvrde o radu i boravku u inozemstvu

Diplomatska i konzularan predstavništva, ovlaštena su za izdavanje potvrda o radu i boravku u inozemstvu za povratnike i doseljenike(državljane koji su određeno vrijeme boravili i radili u inozemstvu, te stranci koji su dobili odobrenje trajnog nastanjenja). Ove potvrde služe njihovim korinicima za ostvarivanje prava na uvoz predmeta kućanstva uz oslobađanja od plaćenja carine . Carinski propisi su podložni češćim promjenama.Međunarodna pravna pomoćPod ovim se podrazumjeva pomoć koju nadležna tijela jedne države pružaju nadležnim tijelima druge države u međunarodnom pravnom prometu. Procesne radnje se obavljaju na osnovi dvostranih i višestranih međunarodnih ugovora, a kada ih nema, prema odredbama unutarnjeg zakonodavstva države u kojoj zamoljeno tijelo postupa.Kod međunardone pravne pomoći razlikujemo međunarodnu pravnu pomoć u građanskim predmetima i međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim predmetima.

a) Međunarodna pravna pomoć u građanskim predmetimaUčinkovistost i isplativost postupka, rezultirali su činjenicom da velik broj država omogućava pružanje pravne pomoći stranim sudovima, a u manjoj mjeri i drugim mjerodavnim tijelima. Pravna pomoć u pravilu se pruža za imovinsko- pravne predmete, obiteljske i radno-pravne, te druge građansko- pravne predmete i sporove, uključujući i trgovinske, kao i iz područja izvanparničnih, izvršnih i sličnih građanskih predmeta.Postoji čitav niz međunarodnih dvostranih i višestranih ugovora kojima države međusobno uređuju pitanja međunarodne pravne pomoći.Haška konvencija o građanskom sudskom postupku od 17. jula. 1905. g. i Haška konvencija o građanskom postupku od 1. marta 1954. g. osnovni su međunarodni višestrani ugovori.Ukoliko s odnosnom državom ne važi ugovorni postupak, ipak je moguće pružanje međunarodne pravne pomoći i to na temelju ZAKONSKOG REŽIMA (osnova uredbi unutarnjeg zakonodavstva).Postupak međunarodne pravne pomoći pokreće se ZAMOLBOM.Najčešće se međunarodna pravna pomoć sastoji u dostavi PISMENA(sudskih odluka, poziva na rasprave i drugog).Ukoliko sa državom od koje se traži pravna pomoć ne postoji mjerodavni međunarodni ugovor, koji uređuje pitanje dostave pismena, dostava sudskog pismena može se obaviti preko suda te strane države, ali također

se u odnosu na vlastite državljane koji se nalaze u toj državi primateljici, može obaviti i preko svog diplomatskog ili konzularnog predstavništva u toj državi, ukoliko se tome ne protivi država primateljica i ukoliko je naslovljena osoba dragovoljno primila takvo pismeno.U pravilu ovlaštena tijela zainteresiranih država međusobno komuniciraju posredno, a neposredno samo u iznimnim slučajevima.Posredan način komuniciranja između nadležnih tijela dviju država može se odvijati na 3 načina:1. DIPLOMATSKI PUT KOMUNICIRANJA-nadležno tijelo(sud) države koja traži međunarodnu pravnu pomoć od nadležnog tijela zamoljene države, upućujue zamolbu s prilozima ministarstvu vanjskih poslova svoje države koje je dalje proslijeđuje svom diplomatskom predstavništvu u državi od koje se traži pravna pomoć. Dalje se zamolba dostavlja ministarstvu vanjskih poslova države primateljice, koje se dalje brine za dostavu zamolbe svom nadležnom tijelu. Kako je ovaj način najsloženiji nastoji ga se izbjeći.2. KONZULARNI PUT KOMUNICIRANJA- načelno je predviđen u Haškoj konvenciji o građanskom postupku, te u najvećen broju dvostranih ugovora koji uređuju pitanja međunarodne pravne pomoći. 3. RESORNI PUT KOMUNICIRANJA- kod međunarodne pravne pomoći predstavlja izravno komuniciranje putem određenih tijela zainteresiraniih država, najčešće preko ministarstava pravde. Ovaj vid komuniciranja je najučinkovitiji i najiplativiji.

-Posebnu vrstu međunarodne pravne pomoći predstavlja pružanje INFORMACIJA O PRAVNOM SUSTAVU svoje države odnosno o njenim zakonima, propisima, sudskoj praksi i običajima.b) Međunarodna pravna pomoć u kaznenim predmetimaOvo se odnosi na kaznena djela predviđena u kaznenom zakonodavstvu dotične države. Međunarodna pravna pomoć u kaznenim predmetima ne odnosi se na kažnjavanje djela koja koja se ne tretiraju kao kaznena, kao i na delikte koji nisu u sudskoj nadležnosti.Međunarodna pravna pomoć u kaznenim predmetima pruža se na osnovi UGOVORNOG REŽIMA. Pustupak za pružanje međunarodne pravne pomoći u kaznenim predmetima pokreće se ZAMOLBOM, koja sadrži bitne podatke o predmetu, kao i mjerodavne podatke u vezi s radnjom koja se zamolbom traži .Sve su češći odnosi da država u kojoj je počinjeno kazneno djelo ustupa vođenje tog kaznenog postupka državi u kojoj se okrivljeni nalazi.

* EKSTRADICIJA (IZRUČENJE )- predaja stranca ili osobe bez državljanstva od strane vlasti države na čijem se području nalazi, stranoj državi na njen zahtjev, da bi mu se tamo sudilo za učinjeno kazneno djelo ili da bi izržao kaznu na koju je u toj državi već osuđen.Ekstradicija se obavlja, ili po međunarodnim ugovorima, pretežno dvostranim, iako ima i višestranih, ili ako tih ugovora nema, po izvanugovornom odnosu na temelju odredaba nacionalnog zakona države od koje se traži.Uz ekstradiciju, neposredno se nadovezuje ustanova PRUŽANJA TERITORIJALNOG AZILA. -TERITORIJALNI ( politički ) AZIL, jedna je od vrsta azila i označava utočište koje država daje na svom području i to u vidu zaštite osobi tuđeg državljanstva, izbjegloj iz političkih razloga, i progonjenoj na toj osnovi od strane druge države. -Jedan od uvjeta za ekstradiciju je i IDENTITET NORME, pod čime se podrazumijeva postojanje inkriminacije određenog dijela u zakonodavstvima dviju odnosnih država.JAVNOBILJEŽNIČKE FUNKCIJEDiplomatska i konzularna predstavništva imaju javnobilježničke funkcije, u predmetima koji su im dati u jurisdikciju, sukladno ulozi i djelatnosti koju ima javni bilježnik u zemlji. Ove funkcije mogu se podjeliti na 3 najčešća slučaja:

-kada se radi o pravnim poslovima koje pred konzularnim dužnosnikom sklapaju državljani jedne države međusobno ili sa stranim državljanima-kada se radi o jednostranim pravnim radnjama, aktima odnosno izjavama koje državljani jedne države učine pred konzularnim dužnosnikom-kada se radi o aktima i radnjama konzularnog dužnosnika o činjenicama na kojima se zasnivaju određena prava i obaveze.Kod obavljanja javnobilježničkih funkcija nužno je prije svega utvrditi identitet i poslovnu sposobnost stranaka.a) Oporuka

Oporuka je izjava posljednje volje kojom oporučitelj raspolaže svojom imovinom, pod uvjetom da je napunio 16 godina života i da je sposoban za rasuđivanje. To je jednostrani pravni posao, odnosno jednostrano jasno i određeno očitovana volja, koja ne smije biti dana u zabludi, ili pod silom, prijetnjom ili prijevarom. Oporuka mora imati određen oblik, mora biti dana od oporučitelja i može biti opozvana. Konzularni dužnosnik može vlastitim državljanima u inozemstvu sastaviti oporuku, tzv. JAVNU (KONZULARNU) OPORUKU, u okviru svog službenog uredovanja.Oporuka je bez obzira na mjesto gdje je sastavljena, gdje se nalazi ostavina, te na ostaviteljevo državljanstvo, prebivalište ili boravište, valjana što se tiče oblika, ako je sastavljena preba odredbama koje važe za tzv. MEĐUNARODNU OPORUKU.U diplomatskom ili konzularnom predstavništvu sastavljaju se i ovjeravaju i razne druge jednostrane izjave stranaka koje mogu imati pravni učinak. One se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta ili u drugom obliku. Tu spadaju između ostalih i NASLJEDNIČKE IZJAVE, kada stranka daje izjavu o prihvaćanju ili neprihvaćanju nasljedstva, zatim PUNOMOĆI, kojima davatelj punomoći uz ovjeravanje svog potpisa, oponomućuje određenu sposobno poslovnu osobu, da u njegovo ime i za njegov račun poduzima određene pravne radnje i poslove. Ovdje također spadaju i izjave kojima se svjedoči o određenim činjenicama, a koje se obično daju prema molbi određenog suda ili drugog tijela države šiljateljice, i drugo. b) OvjeravanjeDiplomatsko ili konzularno predstavništvo u obavljanju konzularnih funkcija obavlja i poslove ovjeravanja potpisa i rukopisa, te ovjeravanje prijepisa, fotokopija i prijevoda isprava.Ovjeravanjem potpisa ili rukopisa na privatnim ispravama potvrđuje se vjerodostojnost potpisa ili rukopisa.Ovjeravanja se obavljaju otiskom pečata određenog sadržaja koji označava da je određeno ovjeravanje obavljeno, potpisom ovlaštene službene osobe i pečatom diplomatksog ili konzularnog predstavništva kod kojeg je obavljena, kao i naplatom konzularne pristojbe i ubilježbom njezine naplate na ispravi, u iznosu sukladno Uredbi o pravnim pristojbama.U odnosu na javne isprave jedne države u drugoj državi, potrebno je obaviti njihov prijevod i ovjeravanje-tzv. LEGALIZACIJA ISPRAVA.Kako je postupak legalizacije složen, dugotrajan i skup, mnoge države sklopile su, bilo dvostrane, bilo višestrane međunarodne ugovore kojima se pojednostavljuje ili ukida postupak legalizacije javnih isprava.

c) Izvaci iz državnih maticaDražvne matice(matične knjige ) su evidencije o osobnim stanjima građana i koje se upisuju činjenice rođenja, zaključenja braka i smrti i drugi podaci o tim činjenicama. O osobnim stanjima građana vode se matica rođenih, matica vjenčanih i matica umrlih.

Činjenice upisane u državnim maticama i činjenice koje se njima dokazuju, smatraju se istinitim, dok se na način utvrđen propisima ne dokaže suprotno. Državne matice, izvaci iz državnih matica i potvrde koje se daju na osnovu njih, su javne isprave.Izvaci ii državnih matica rođenih, vjenčanih i umrlih su primjer upotrebe javnih isprava u međunarodnom prometu, jer se preko njih rješavaju određena osnovna statusna pitanja fizičkih osoba.d) UvjerenjaUvjerenje o činjenicama, o kojima diplomatsko ili konzularno predstavništvo vodi službenu evidenciju, izdaje se suglasno podacima iz te evidencije, i takvo uvjerenje, koje ima svojstvo i dokaznu stranu javne isprave, vezuje tijelo kojem je potom predočeno.Uvjerenje o drugim činjenicama, o kojima diplomatsko ili konzularno predstavništvo ne vodi službenu evidenciju, izdaje se na osnovi dokaznog postupka propisanog Zakonom o općem pravnom postupku.Za većinu uvjerenja, za čije izdavanje je ovlašteno diplomatsko ili konzularno predstavništvo, propisan je njihov obrazac odnosno sadržaj.

PUTNE ISPRAVEPutna isprava je javni dokument o identitetu i državljanstvu njenog nositelja u međunarodnom prometu . Prema načelu personalnog suvereniteta, država izdaje svojim državljanimaputne isprave, te se stoga takve putne isprave označavaju i kao nacionalne putne isprave.Bečka konvencija o konzularnim odnosima u članku 5. navodi da se konzularne funkcije sastoje i u izdavanju putovnica i putnih isprava državljanima države šiljateljice, kao i viza ili odgovarajućih dokumenata osobama koje žele putovati u državu šiljateljicu.Građanin je dužan nositi važeću putnu ispravu kada putuje u inozemstvo.VIZEPod vizom se podrazumijeva pismena klauzula utisnuta u putnu ispravu od nadležne vlasti, kojom se potvrđuje važnost te putne isprave i dopušta njezinom nositelji ulazak na državno područje izdavatelja vize.Svaka država samostalno uređuje svoj vizni režim odnosno pravila o ulasku i boravku stranaca na njenom teritoriju.Uz zahtjev za izdavanje vize, stranac prilaže i putnu ispravu na koju traži izdavanje vize. Služena osoba provjerava je li ta putna isprava valjana, te postoje li zakonske smetnje za izdavanje vize.Vize se izdaju za jedno(jednokratne) ili više putovanja(višekratne).a)Vrste viza:Zakon o strancima poznaje slijedeće vrste viza:-Putna viza-izdaje se za jedan ili više ulazaka na područje druge države, za turistička, poslovna, osobna ili druga putovanja, s rokom važenja do 1 godine, a za boravak do 90 dana.-Tranzitna- izdaje se strancu za jedno, dva ili iznimno više putovanja preko područja druge države.-Zrakoplovna-tranzitna- izdaje se onim strancima koji trebaju vizu za jedan ili više prolazaka kroz međunarodni-tranzitni prostor zrakoplovne luke.- Skupna vizač- izdaje se skupini od 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili proputovanje preko područja druge države-Diplomatska- izdaje se u pravilu samo na diplomatsku putovnicu. Izdaje se određenim stranim osobama na zahtjev kojeg je notom uputilo njihovo ministarstvo vanjskih poslova ili njihovo diplomatsko ili konzularno predstavništvo.

Pored ovih, postoji još vrsta viza koje ne navodi Zakon o strancima:-Ulazno- izlazna viza- osnovna i najčešća vrsta viza koje strancima u pravilu izdaju diplomatska ili konzularna predstavništva, a u određenim prigodama i druga nadležna tijela. Za izdavanje ulazne vize u

svrhu zaposlenja, školovanja, specijalizacije znanstvenog istraživanja ili obavljanja određene djelatnosti, uobičajeno je potrebna saglasnost ministarstva unutarnjih O-Izlazno- ulazna viza služi strancu za napuštanje određene države i povratak u nju. Izlazno-ulaznu vizu izdaje strancu nadležno tijelo ministarstva unutarnjih poslova kada takav strani državljanin stalno boravi u dotičnoj državi, a putuje u inozemstvo sa stranom putnom ispravom ili putnom ispravom za strance koju je izdala dotična država.-Izlazna viza- služi za napuštanje određene države. Obično je izdaje teritorijalno nadležno tijelo ministarstva unutarnjih poslova određene države i to strancu sa svrhom njegovog napuštanja tog državnog teritorija.-Poslovna viza- izdaje se strancu isključivo u poslovne svrhe.-Radne vize- izdaju se strancima kojima je država, koja je vizu izdala, odobrila dolazak i boravak na svom teritoriju u svrhu njihovog zaposlenja i bavljenja profesionalnim djelatnostima.-Kurtoazna viza- viza koju pojedine zemlje uobičavaju izdavati strancima kojima žele ukazati posebnu počast i uvažavanje.Vizni režim predstavlja jedan od najbitnijih dijelova u sustavu ulaska stranaca u druge zemlje.VOJNI OBAVEZNICI Vojna obaveza, kao ustavna dužnost svih za to sposobnih državljana sastoji se u novačkoj obavezi, koja nastaje u kalendarskoj godini u kojoj građanin navršava 18 godina života a traje do stupanja na služenje vojnog roka ili u civilnu zaštitu, odnosno do prevođenja u pričuvni sastav, zatim u obavezi služenja vojnog roka odnosno civilne službe, te u obavezi služenja u pričuvnom sastavu oružanih snaga. Dopušten je prigovor savjesti onima koji porad svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obavezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom. Vojna obaveze prestaje potkraj kalendarske godine u kojoj je vojni obaveznik napunio 55 godina života ili ako je ocjenjen nesposobnim za vojnu službu ili mu je prestalo strano državljanstvo države u kojoj se nalazi.Obaveze služenja vojnog roka oslobađa se, između ostalih, osoba koja je stekla strano državljanstvo naturalizacijom ili prirođenje, ako je u državi čiji je bila građanin, regulirala vojnu obavezu služenja vojnog roka, te osoba koja ima i strano državljanstvo a regulirala je vojni rok u inozemstvu.POSLOVI U VEZI S BRODOVIMA I ZRAKOPLOVIMAKonzularne funkcije obuhvataju, sukladno članku 5. Bečke konvencije o konzularnim odnosima, i obavljanje prava nadzora i inspekcije, predviđenih zakonima i propisima države šiljateljice, nad pomorskim i riječnim brodovima, koji imaju pripadnost države šiljateljice, te nad zrakoplovima rgistriranim u toj državi, kao i nad njihovim posadama. Pod tim se podrazumjeva, ukoliko to propisuje zakonodavstvo države šiljateljice, i pružanje pomoći takvim brodovima i zrakoplovima, kao i njihovim posadama, primanje izjava o putovanju tih brodova, ispitivanje i viziranje brodskih isprava , te-ne dirajući u ovlasti tijela države primateljice, obavljanje uviđaja u povodu incidenata koji su se dogodili za vrijeme putovanja, uključujući i rješavanje sporova svake vrste između zapovjednika broda, časnika i mornara.KONZULARNE PRISTOJBEDiplomatsko ili konzularno predstavništvo u obavljanju konzularnih funkcija može na području države primateljice naplaćivati pristojbe(takse) koje za konzularne radnje predviđaju zakoni i propisi države šiljateljice. Iznosi tako priskrbljenih pristojbi, kao i potvrde koje se za njih izdaju, izuzeti su od svih poreza i podavanja u državi primateljici.Pristojbeni obavenik je osoba na zahtjev koje se pokreće postupak odnosno obavljaju radnje, za koje je propisano plaćanje pristojbe. Pristojbena obaveza nastaje u trenutku predaje zahtjeva za izdavanje rješenja ili druge isprave, odnosno u trenutku podnošenja podneska. Pristojbe se plaćaju u trenutku nastanka pristojbene obaveze, ako za pojedine slučajeve nije propisano drugačije. U rješenju ili u drugoj ispravi za koju je pristojba plaćena, naznačuje se da je pristojba plaćena, u kojem iznosu i po kojem tarifnom broju.

Podnesci i drugi spisi za koje pristojba nije plaćena ili je nedovoljno plaćena, ne primaju se neposredno od stranke, dok stranka pravilno ne plati pristojbu na podnesak, osim ako stranka nije, sukladno zakonskim odredbama kojima su određene kategorije pravnih i fizičkih osoba oslobođene od plaćanja upravnih pristojbi, oslobođena plaćanja ili ako u dužnom roku naknadno ne podmiri iznos pristojbe.Diplomatsko i konzularno predstavništvo treba sačiniti popis sa iznosima konzularnih pristojbi koje se naplaćuju za određene konzularne radnje, a koji treba biti dostupan strankama. Pored naplate konzularnih pristojbi,diplomatsko i konzularno predstavništvo naplatit će i stvarne troškove koje je imalo u povodu zahtjeva stranke.