DJECA U SUSJEDSTVU: primjer jednoga novozagreba~kog naselja · lentine, 1996.). S iznimkom razvojne psihologije, djeca su, kroz ve}i dio 20. stolje}a, bila sustavno izostavljana iz

Lynette[IKI]-MI]ANOVI]

DJECA U SUSJEDSTVU:

primjer jednoganovozagreba~kog naselja

Djeca1 kao “drugi” – “bi}a u nastajanju” ili “bi}a”?

Op}enito govore}i, djeca se, kao poveznica dru{tva s bu-du}no{}u, u znanstvenim istraìvanjima, i u {irem dru{tve-nom okruènju, naàlost, ~esto zanemaruju i doìvljavajukao “drugi” (othered). Iako je postmodernisti~ko usmjeriva-nje pozornosti na takve “zanemarene skupine” u posljednjevrijeme donekle oìvjelo zanimanje za njihov marginalizi-ran poloàj, djeca su kao dru{tvena skupina, ipak, jo{ pri-li~no slabo zastupljena u znanstvenim istraìvanjima (Va-lentine, 1996.). S iznimkom razvojne psihologije, djeca su,kroz ve}i dio 20. stolje}a, bila sustavno izostavljana iz po-dru~ja dru{tvenih znanosti. Stoga novija istraìvanja, pose-bice ona u Velikoj Britaniji, nastoje ispraviti tu veliku po-gre{ku. Morrow i Richards (1996., str. 97) podsje}aju da“nemamo kulturu slu{anja djece” i da je u sociologiji bilosamo nekoliko poku{aja – uzimanjem neizmijenjenih dje-~jih iskaza kao osnovnog izvora spoznaja o njihovim ìvot-nim iskustvima – razumijevanja dje~jeg ìvota “vi|enog dje-~jim o~ima”. U osnovi teorije socijalizacije, u okviru razvoj-ne psihologije, pretpostavka je da su djeca prilagodljiva, ne-uka i nevina pasivna bi}a koja se oblikuju u odrasle ljude;djeca se ne doìvljavaju kao ljudska bi}a, ve} kao bi}a koja }etek postati ljudi (James, Jenks i Prout, 1998.), kao “odrasli uprocesu nastajanja, a ne kao djeca koja jesu” (Brannen iO’Brien, 1996., str. 730). Nasuprot tome, novija dru{tvenaistraìvanja djetinjstva nadilaze ograni~enja psihologijski za-snovanih modela. Socijalni antropolozi James i Prout(1990., 1997.), koriste}i pristup usmjeren na sudionika istra-ìvanja, shva}aju dijete kao “bi}e”:

Dijete se koncipira kao osoba, status, tijek aktivnosti, skuppotreba, prava ili razli~itosti – ukratko, kao dru{tveni akter…ovaj novi fenomen, “biti djetetom” (the ‘being’ child), moè serazumjeti na na~in na koji on zaista jest. Ne treba mu unapri-jed pristupati kao da posjeduje manjak sposobnosti, razuma ilikompetencije (James, Jenks i Prout, 1998., str. 207).

Corsaro (1997.) nudi komplementarnu konceptualiza-ciju djetinjstva, uvode}i pojam “interpretativne reproduk- 71

cije”, prema kojem djeca nisu samo pasivni primatelji kon-strukata koje im nude odrasli, ve} aktivni agensi u procesuformiranja vlastitog identiteta, sa sposobno{}u dono{enjaodluka i vlastitim “na~inom vi|enja svijeta”. Morrow(2000.) me|utim isti~e da iako u ovakvim novijim koncep-tualizacijama djeca kao aktivni dru{tveni agensi oblikuju(barem na mikrorazini) brojne strukture i procese koji ihokruùju, oni su “kao djeca” i dalje na neki na~in ogra-ni~ena.2 U {irem dru{tvenom okruènju djecu se ~estostavlja u poloàj ranjivih, nesposobnih i relativno nemo-}nih (izvan sustava demokratskih struktura) upravo zbog~injenice {to su djeca (vidjeti Morrow i Richards, 1996.).Zbog poloàja u dru{tvu kojim dominiraju odrasli, djecanisu navikla slobodno izraàvati svoja mi{ljenja te da ihodrasli doìvljavaju ozbiljno (Punch, 2002., str. 325). No,nesumnjivo, djeci vi{e ne bi trebalo pripisivati marginalanpoloàj, a njihovim mi{ljenjima, potrebama, pravima i raz-li~itostima treba pridati pozornost i va`nost.

Djeca nisu homogena skupina

Noviji radovi (Davies, 1998.; James i sur., 1998.; Freeman,1998.) ukazuju na to da djetinjstvo kao ìvotno razdobljenije jednako za svu djecu, ve} da postoje razli~ite vrstedjetinjstva, ovisno i o {irim dru{tvenim odrednicama(spol, dob, socio-ekonomski status, narodnost, rasa), i ovezanosti i uklju~enosti u razli~ite vrste svakodnevnihsvjetova i iskustava (Ritala-Koskinen, 1994.). Stoga poi-manje djece kao jedinstvene homogene skupine onemo-gu}uje prepoznavanje tih brojnih, osporavanih vrsta dje-tinjstva, zanemaruje ~injenicu da u osnovi svako dijeteposjeduje razli~it skup vrijednosti, razumijevanja, sposob-nosti i potreba koje se mijenjaju s vremenom i prosto-rom. [tovi{e, u radu koji se bavi etikom dru{tvenih istra-ìvanja s djecom, Morrow i Richards (1996., str. 100–101)navode da samoiskazi djece mogu biti pod utjecajem nizavarijabli: 1) rodnost djeteta, dob, etnicitet, neke osobineli~nosti, npr. srame`ljivost, razgovorljivost; 2) mjesto pri-kupljanja podataka (u {koli ili kod ku}e, na igrali{tu ilina ulici, u nekim javnim prostorima) koje u odre|enojmjeri moè djelovati na njihovo neslaganje; 3) na~in pri-kupljanja podataka odnosno kori{tena metoda; 4) dob,rodnost, etni~ko podrijetlo i osobni stil istraìva~a i, ko-na~no, 5) odre|ena pitanja (npr. ona koja se odnose nasocio-ekonomski status ili visinu obiteljskih primanja) nakoja je djeci te{ko odgovoriti i samim tim su potencijal-no neeti~na te mogu djelovati na njihove odgovore. O~i-to, u istraìvanjima s djecom potrebna je senzibilnost za72

Lynette [iki}-Mi}anovi}Djeca u susjedstvu: primjerjednoga novozagreba~kognaselja

razli~itost njihovih glasova i brojnost varijabli koje ut-je~u na njihovo izraàvanje.

Djeca i prostor

Sukladno s idejom da su djeca heterogena bi}a, “ona }eimati i razli~ita vi|enja svijeta, filtrirana njihovim vlasti-tim inventarima znanja” (Jones, 1997., str. 176). Neizbje-`no, djeca stvaraju zna~enja prostora kroz koji se kre}u i ukojem ìve znatno druga~ije od odraslih (James, 1990.;Matthews i Limb, 1999.; Matthews, Limb i Taylor, 1998.;Sibley, 1991.). Istraìvanja u ovom podru~ju pokazuju dadjeca konstruiraju vlastito poimanje svoje okoline, me|u-sobno oblikuju brojne dru{tvene odnose i aktivno stvarajuvlastitu kulturu i dru{tvene prakse (Matthews, Taylor,Sherwood, Tucker i Limb, 2000.; McCormack, 2002.; Skel-ton i Valentine, 1998.; Valentine, 2000.). [tovi{e, djeca sunajbolji stru~njaci za probleme lokalnog okoli{a budu}i dasu naju~estaliji korisnici otvorenih prostora i da je taj oko-li{ izravno vezan uz njihov ìvot (Cooper-Marcus i Sarkis-sen, 1986.). Rob White (1994., str. 109) navodi da je ulicaza ve}inu mladih ljudi mjesto na kojem mogu slobodnodo}i do izraàja bez stalne kontrole roditelja ili “odra-slih”, uz nikakav ili minimalan financijski tro{ak. To jetako|er mjesto doga|anja, mjesto na koje dolaze da bi“vidjeli i bili vi|eni”. Malone (2002.) smatra da su dijelje-ni prostori zajednice ~esto privla~ni mladima, koji neèle postati nevidljivi i biti isklju~eni iz svakodnevnogìvota svoga grada:

Vibrantnost zajedni~kih javnih prostora pruà mladim lju-dima raznolikost va`nih elemenata, uklju~uju}i i mogu}nost pro-matranja i uklju~ivanja u razvoj dru{tvenog i kulturnog kapi-tala zajednice u kojoj ìve, u~enje vje{tina socijalnog pregovara-nja i rje{avanja konflikata, isku{avanje novih socijalnih identi-teta... (str. 165).

Stoga su za mnoge mlade ljude javni prostori mjestana kojima konstruiraju svoje socijalne identitete, kako uodnosu prema svojim vr{njacima, tako i prema drugim~lanovima dru{tva. McLaughlin (1993.) razvija pojam“usa|enih identiteta” (embedded identities), opisuju}i kakomladi koriste prostor(e) kao na~in za oblikovanje vlastitogidentiteta, nagla{uju}i va`nost mjesne pripadnosti, koja, uodre|enoj mjeri, odre|uje i na~in odrastanja tih mladih.McLaughlin (1993.) i James (1986.) sugeriraju da razli~iteskupine pojedinaca koriste odre|ene prostore, na primjersusjedstva, kao forume unutar kojih mogu rje{avati borbeidentiteta izme|u sebe i drugih.

73

Lynette [iki}-Mi}anovi}Djeca u susjedstvu: primjer

jednoga novozagreba~kognaselja

Susjedstvo

Susjedstvo je jedno od najzna~ajnijih okruènja unutar ko-jeg se odvija dru{tveni i kulturni razvoj djece. To je mjestogdje djeca formiraju dru{tvene odnose, razvijaju svjesnostprema okolini i usvajaju dru{tvene vrijednosti (Proshanskyi Fabian, 1987.). Kao {to postoje razli~ite vrste djetinjstva,tako postoje i vi{estruka poimanja susjedstva, odnosno raz-like u znanstvenoj definiciji i lai~kom shva}anju toga kon-strukta. Socijalne i fizi~ke kvalitete susjedstva mogu sna-`no djelovati na slobodu kretanja i aktivnosti djece, a sa-mim time utje~u i na njihovo ìvotno iskustvo. Tonucci iRissotto (2001.) navode da susjedstvo moè postati iznim-no va`no mjesto za mla|u djecu (posebice kada se radi osigurnim susjedstvima, po kojima se djeca mogu slobodnokretati, a ne moraju biti zatvorena u ku}i), koja u tom ok-ruènju imaju priliku ve} u ranoj ìvotnoj dobi razvijatisamostalnost, upoznavati drugu djecu i druge odrasle ljuderazli~ite od njihovih roditelja. No, obratno, budu}i da seradi o otvorenom prostoru na kojem je sve dostupno sva-~ijem pogledu, susjedstvo moè i kontrolirati ili barem dje-lomi~no utjecati na aktivnosti djece i odraslih (uklju~uju}ii aktivnosti istraìva~a).

Metode istraìvanja – na~ini vi|enja djece

U ovom sam istraìvanju nastojala koristiti kvalitativne,djeci pristupa~ne, inovativne metode da bih {to bolje mo-gla otkriti kompleksnost i heterogenost dje~jih iskustava.U radu koji se bavi tematikom istraìvanja s djecom, Punch(2002., str. 322) navodi kako na~in na koji istraìva~ perci-pira djecu utje~e na izbor istraìva~ke metode odnosno nana~in na koji pristupa djeci i prou~ava ih (vidjeti tako|erJames, 1995, citirano u Morrow i Richards, 1996.). Istra-ìva~i koji percipiraju djecu kao sli~ne odraslima, ali s dru-ga~ijim sposobnostima (tzv. perspektiva dru{tvenog djete-ta) koriste metode koje su prilago|ene dje~jim sposobno-stima, kao {to su slike ili dnevnici (Nesbitt, 2000.), pisanjeili dovr{avanje re~enica (Morrow, 2000.), crtanje, izno{enjeideja (Horelli, 1998.; McCormack, 2002.) ili fotografiranje(Horelli, 1998.; Morrow, 2000.; Leyshon, 2002.). Ove sumetode prikladne i prihvatljive jer djeca, za razliku ododraslih, imaju druga~ije sposobnosti i interese. Inovativnii “zabavni” zadatci djeci su ~esto privla~niji i manje na-metljivi, a mogu ih i samostalno rje{avati.

Oslanjaju}i se na istraìvanja Virginie Morrow, u koji-ma su kori{tene metode uklju~ivale pismene i vizualne za-datke3 (vidjeti Morrow, 1999., 2000.), zamolila sam u~eni-74

ke petih i {estih razreda4 osnovne {kole u Slobo{tini (Za-greb) da odgovore na niz pitanja u vezi s naseljem u kojemìve (njihova percepcija naselja, osje}aj pripadnosti i sigur-nosti, prednosti i problemi naselja, izvan{kolske aktivno-sti, stupanj uklju~enosti u aktivnosti i dono{enje odlukavezanih uz naselje, njihova mi{ljenja, ideje i preporuke zaure|enje naselja). Objasnila sam im da sudjelovanje u istra-ìvanju nije obvezno i da ne moraju sudjelovati ako to neèle,5 ali sam ih ipak poticala objasniv{i im da time dobi-vaju priliku slobodno izraziti svoja mi{ljenja i ideje. [to-vi{e, naglasila sam da zadatak nije za ocjenu, da nemaispravnih i pogre{nih odgovora. Objasnila sam im da susvaka njihova ideja ili prijedlog podjednako va`ni i vrijed-ni, budu}i da svatko od njih doìvljava naselje u kojemìvi na druga~iji na~in. U obja{njenjima i odgovorima napitanja koja su u~enici postavljali u vezi s istraìvanjem,nastojala sam izbje}i izno{enje vlastitih percepcija i raz-mi{ljanja, nagla{uju}i da je osnovni cilj istraìvanja priku-piti njihova mi{ljenja i na~ine doìvljavanja naselja u ko-jem ìve. Da bih osigurala anonimnost sudionika, a radidobivanja {to “iskrenijih” odgovora, zamolila sam u~enikeda svoje uratke potpisuju pseudonimima. Da bih {to to-~nije prikazala svakodnevni ìvot djece koja su sudjelovalau ovom istraìvanju, svi citati kori{teni u ovom radu preu-zeti su iz dje~jih odgovora doslovno i bez ikakvih isprava-ka. Ipak, svjesna sam ~injenice da moj odabir citata i nji-hova interpretacija nisu bez predrasuda, pa }e u tom smi-slu i svaki poku{aj ispravnog prikazivanja “na~ina na kojidjeca vide i koriste prostor” uvijek biti djelomi~no pri-stran.

Po zavr{etku pismenog zadatka djeca su upitana èleli sudjelovati u daljnjim aktivnostima, koje uklju~uju sa-mostalno snimanje fotografija (zamoljeni su da slikajumjesta u naselju koja su njima osobno va`na i da objasnezbog ~ega), obilaske naselja (da bi mi mogli pokazati onajavna mjesta na koja im se brani pristup i objasniti zbog~ega je to tako). Podatci prikupljeni za ovih obilazaka na-vo|eni su sustavno kroz cijeli rad da bi {to vjernije opisalidje~ja iskustva, a podatci dobiveni vizualnom metodomprikazani su i raspravljeni na kraju rada.

Slobo{tina

Slobo{tina je ju`no predgra|e grada Zagreba, sastoji se pre-te`no od stambenih zgrada (u prosjeku sedmerokatnica) sa-gra|enih prije dvadesetak godina i obiteljskih ku}a koje senalaze na vanjskim rubovima naselja. Slobo{tina ima otpri-like 7000 stanovnika, a prostorni razmje{taj unutar naselja 75



relativno je pravilan, gust i s brojnim pje{a~kim zonama. Unaselju postoji mnogo otvorenih zelenih povr{ina, koje sudostupne svima, pa tako i djeci, koja se na taj na~in moguslobodno i samostalno kretati naseljem. Naselje ima sport-ske objekte (sportska igrali{ta, dje~ja igrali{ta, fitness klubo-ve), nastavne centre (osnovnu {kolu, gradsku knji`nicu, cen-tar za rehabilitaciju osoba s te{kom mentalnom retardaci-jom), trgovine i druge uslu`ne objekte (vo}arna, mesnica,trgovine odje}om i sportskom opremom, pekarnica, po{ta,frizerski saloni, kozmeti~ki saloni, kemijska ~istionica,crkva, zlatarnica, cvje}arnica, papirnica, sportska kladionica,trgovine s tehni~kom opremom, servisi automobila, vo-za~ka {kola), zdravstvene objekte (lije~ni~ka ambulanta, lje-karna) i druge usluge (videoteke, kafi}e). Na glavnom trgusmje{teni su i kontejneri za odlaganje stakla, plastike, starogpapira i opasnog otpada (stare baterije i lijekovi), no nemakontejnera za kompost (bio-otpad). U osnovnu {kolu“Otok”, sagra|enu tako|er prije dvadesetak godina, {kolskegodine 2002./2003. upisano je 427 u~enika – stanovnikaSlobo{tine i okolnih naselja (Otok, Sveta Klara itd.).

Uzorak

Istraìvanje je provedeno u svibnju 2003. [est razreda(ukupno 121 u~enik) odgovaralo je na upitnik o naselju ukojem ìve. Upitnik su u~enici ispunjavali u razredima, apopunjavanje upitnika trajalo je otprilike 40 minuta. Se-damnaestero djece naknadno je isklju~eno iz uzorka jer neìve u Slobo{tini, ve} u drugim susjednim naseljima. Stogase krajnji uzorak sastojao od 104 ispitanika (51 djevoj~ice i53 dje~aka) koji poha|aju peti (49) i {esti (55) razred os-novne {kole. Svi su ispitanici hrvatske nacionalnosti, u do-bi od 11 do 14 godina, no ve}ina njih su dvanaestogo-di{njaci i trinaestogodi{njaci. [ezdeset i sedam u~enika ìviu Slobo{tini od ro|enja, dok ih se dvadeset i pet doselilo unaselje s po~etkom poha|anja osnovne {kole. Samo se dva-naestero djece u Slobo{tinu doselilo tek nedavno.

Dje~ji opisi Slobo{tine

Djeca obuhva}ena ovim istraìvanjem (104) obi~no opisu-ju Slobo{tinu kao malo novozagreba~ko naselje, ugodne iprijateljske atmosfere koju ~esto vezuju uza svoje prijatelje,rodbinu i op}enito ljude koji ìve u Slobo{tini. Slobo{tinudoìvljavaju lijepim naseljem, a polovina ispitanika u svo-jim opisima nagla{uje i “prirodnost” naselja – mno{tvoparkova, drve}a, cvije}a i zelenih povr{ina na kojima semogu igrati.76


Atmosfera je uvijek napeta i uzbudljiva jer ima mnogo djece.Dino, 12

Atmosfera je dobra, imam svoje prijatelje, svoje roditelje, obitelj iosje}am se ugodno.Helena, 13

Vrlo rijetko se nailazi na lo{e raspoloène ljude. U Slobo{tini jesve uvijek veselo i razigrano.Barbara, 12

Atmosfera je jako dobra jer se gotovo svi poznaju.Cleopatra, 12

Oboàvam izgled, kao da si negdje u prirodi, sve zeleno i punocvije}a.Nika, 12

Ja ìvim u Slobo{tini. To je najbolje naselje. U prolje}e je prekra-sno sve je zeleno i {areno.Felicity, 13

Djeca su u svojim opisima navodila i ve}inu objekatai usluga (ranije opisanih u radu), s iznimkom trgovina stehni~kom opremom, kozmeti~kih salona, kemijske ~istio-nice, cvje}arnice i zlatarnice – najvjerojatnije zato jer samine koriste te usluge. Pisali su tako|er i o stvarima za kojemisle da njihovu naselju nedostaju. Predloìli su, na prim-jer, vrlo konstruktivno, da bi njihovu naselju dobro do{labanka, slasti~arnica, dje~ji vrti}, veliki supermarket, trgovi-na obu}e, bolnica i nogometno igrali{te. No, imali su iodre|ene primjedbe na svoje naselje. Devetero djece smatrada u naselju ima previ{e sme}a i grafita, sedmero ih smatrada nema dovoljno prostora za igru, sportske aktivnosti izabavu, a petero se djece poàlilo na neugodno odnosnonesigurno okruènje.

Mislim da se ovdje mnogo djece ne osje}aju sigurno. To je jedanklo{arski kvart.Ruà, 13

Osje}aj pripadanja

Ljudi su usko povezani s naseljem u kojem ìve, i op}enito suzdraviji kad ìve u naseljima uz koje ih vezuje osje}aj ponosa ipripadnosti. (Morrow, 1999.)

Ve}ina djece (92%) na pitanje Osje}a{ li da pripada{ svo-me naselju? izraàva sna`ne i raznolike osje}aje uklju~enostiu naselje. Iz njihovih je opisa mogu}e zaklju~iti da osje}ajpripadnosti naselju u kojem ìve ponajprije potje~e iz njiho-vih “korijena” i ìvotnog iskustva koje ih veè uz naselje.êtrdeset sedmero djece izjavilo je kako osje}aju da pripada- 77



ju Slobo{tini jer su tu ro|eni i odrasli, ili pak u naselju ìveve}i dio svog ìvota. Osje}aj pripadnosti i sna`na vezanostuz naselje dodatno su oja~ani dobrim poznavanjem i broj-nim iskustvima “iz prve ruke” koja ih veù uz ovo naselje.

Da. Zato {to ga volim i dugo ìvim u njemu.Viktorija, 13

A i navikao sam se na opasnosti tj. znam svaki kutak u Slo-bo{tini.Dano, 12

Da, zato {to tamo ìvim od ro|enja i ne bih se mogla odvajatiod njega, ne bih mogla nau~iti ìvjeti drugdje kao {to }u na-àlost morati. A i svi moji prijatelji me prihva}aju.Ana, 12

Osje}aj pripadnosti osnaùju i brojna prijateljstva sdrugom djecom iz naselja. êtrdeset i ~etvero djece naveloje da u Slobo{tini imaju mnogo prijatelja (dobrih, najbo-ljih, plemenitih, dugogodi{njih ili pak novih), {to nedvoj-beno potvr|uje njihov osje}aj pripadnosti. Njihovi opisiprikazuju kako familijarnost i dobri me|usobni odnosikoje razvijaju dovode do toga da se djeca osje}aju ~lanovi-ma zajednice.

Ja osobno osje}am da pripadam svome naselju zbog prijateljstvas djecom. To je za mene veliki krug.Luka 12

Da. Zato {to ìvim u njemu i ne bih voljela mijenjati naselje.Jer su mi tu svi prijatelji.Paula 12

Poznavanje drugih ljudi koji ìve u naselju i dobri od-nosi s njima djeci su tako|er va`ni, {to dodatno potvr|ujedru{tvenu narav prostora u kojem ìve. Trideset i sedmerodjece kao va`no navelo je poznavanje mnogo ljudi u nase-lju (uklju~uju}i i {iru rodbinu), ~injenicu da drugi ljudinjih poznaju i da u naselju vladaju dobrosusjedski odnosi.To zapravo pokazuje da dje~ji diskursi uklju~uju i koncept“zajednice” koji izraàva osje}aj pripadnosti.

Da, osje}am da pripadam ovom naselju zato {to ovdje poznajemmnoge ljude koji su dobri prema meni.Lily, 11

Da, zato {to me “svi” poznaju imam puno prijatelja i dobrih su-sjeda.Lara, 12

Osje}am. Svi smo dio ne~eg velikog, pomaèmo drugima, lijepo sepona{amo, ali najva`nije je da se svi drìmo zajedno.Iva, 1278


O~ito je, dakle, da dugogodi{nje interakcije s prijatelji-ma i drugim ljudima u naselju dovode do toga da se djecaosje}aju uklju~enima u ìvot naselja u kojem ìve. Ipak,manji broj djece (8%) izjavljuje da ne osje}aju pripadnostnaselju. Razlog tomu ponajprije leì u osje}aju nezado-voljstva koji iskazuju jer nemaju (dovoljno) prijatelja ili suse tek nedavno doselili u naselje.

Ne, jer se mnogi iz mog razreda ne druè sa mnom.Maja, 12

Mogli bismo stoga zaklju~iti da su za osje}aj pripad-nosti od iznimne va`nosti prijateljstva s drugom djecom iznaselja (to~nije s drugom djecom iz {kole ili razreda). No,jedan od u~enika {estog razred izjavio je da ne èli osje}atipripadnost Slobo{tini zbog potencijalnih {tetnih utjecajana njegov identitet.

Ne. Zato {to veliki broj djece i mladih su pu{a~i i pijanci, a ja tonikako ne èlim biti.Nenad, 13

Osje}aj sigurnosti

Kad su upitani osje}aju li se sigurnima u svome naselju,61% ispitanika odgovorilo je da se u Slobo{tini osje}aju si-gurnima, 11% njih se ponekad osje}a sigurno, a ponekadnesigurno, dok ih se 28% osje}a nesigurno. Dobro pozna-vanje ljudi i naselja glavni su razlozi zbog kojih se djecaosje}aju sigurno:

Osje}am se sigurno, jer znam da bi mi odmah netko iz naseljapomogao u nevolji.Angelina, 12

U svom se naselju osje}am najsigurnije zbog smirene atmosfere,jer nema nasilja.Tara, 13

Kao i djeca, prostori imaju vi{estruka zna~enja koja sudinami~na i promjenjiva. Ujedno, razli~ita poimanja “na-selja” koegzistiraju i istodobno su percipirana i kao sigur-na i kao opasna (vidjeti Valentine, 1997., str. 147). Takvase razli~ita poimanja jasno prepoznaju u nekima od dje-~jih iskaza:

Po danu se osje}am sigurnom, zato jer ima puno ljudi. Po no}i sene osje}am sigurno zbog pijanaca, drogera{a itd.Britney, 13

Naàlost, odre|en broj djece (njih 28%) osje}a se usvom naselju nesigurno, pri ~emu ih u prvom redu pla{e“narkomani” koji se okupljaju na razli~itim mjestima u 79



Slobo{tini (na primjer oko {kole, kod ulaza u zgrade itd.) i“pijanci” koji ispijaju pivo pred du}anima ili oko {kole.

Ne! Zato {to ima mnogo opasnih ljudi (pijanci, drogera{i) pogo-tovo kod {kole, a nema policije da to kontrolira

Ray, 13U sljede}im su odlomcima navedene prednosti i ne-

dostatci Slobo{tine, onako kako su ih sama djeca navela iobjasnila. Njihova shva}anja jasno pokazuju koliko je zna-~enje i utjecaj prostora u kojem ìve i odrastaju.

Prednosti

Dvadeset i ~etvero djece kao glavnu prednost Slobo{tineisti~e njezinu “prirodnost”, koju opisuju kao mno{tvo ot-vorenih zelenih povr{ina na kojima se mogu slobodnoigrati.6 Budu}i da ve}ina ljudi u Slobo{tini (kao i u cije-lom Zagrebu) ìvi u stambenim zgradama i nemaju vlasti-te vrtove ili dvori{ta, postojanje otvorenih zelenih povr{i-na doìvljava se istodobno kao prednost, ali i kao potreba.Op}enito govore}i, stanovnici Zagreba, bez obzira na spoli dob, veliku va`nost pridaju mogu}nosti boravka na otvo-renim javnim mjestima, stoga ni ne ~udi {to to djeca do-ìvljavaju kao prednost. Pogotovo stoga {to je odnos iz-me|u prostora i igara koje se igraju djeci vaàn i sloèn.Brougère (1991.) smatra da za razliku od privatnih vrtova,ulice, trgovi i prirodni prostori u susjedstvu (koji se doìvlja-vaju kao poluprivatni prostori) omogu}uju djeci druènjes vr{njacima i stjecanje ve}eg broja prijatelja, osmi{ljavanjeraznolikih igara i bolje upoznavanje s okolinom (citiranou Tonucci i Rissotto, 2001.). Adams (1995., str. 167) napo-minje da “ako djeca nemaju mogu}nost igrati se na mjesti-ma koja nisu izravno pod kontrolom odraslih, teè }e raz-vijati vlastiti identitet i osje}aj samopo{tovanja i slabije seprilago|avati dru{tvu, odnosno imat }e manje mogu}nostinau~iti kako ìvjeti i pripadati {irem dru{tvu”. Nesumnji-vo, mno{tvo “otvorenog” prostora u Slobo{tini pruà djecimogu}nost istraìvanja okoline, razvijanja vlastitog znanjai poimanja prostora u kojem ìve, prisvajanja prostora i sa-mostalnog osmi{ljavanja ma{tovitih igara, bez utjecaja od-raslih.

Dvadeset i ~etvero djece pozitivno je ocijenilo i nekaobilje`ja Slobo{tine (lokacija naselja, ugo|aj i sl.). Slobo{ti-nu opisuju kao ljep{e odnosno bolje mjesto (nego {to je tona primjer centar grada), mirnije, ti{e, sigurnije i ~i{}e mje-sto za ìvot. Devetnaestero kao prednost Slobo{tine navo-di i njezinu infrastrukturu (posebice postojanje osnovne{kole, lije~ni~ke ambulante, ljekarne, po{te, knji`nice, trgo-80


vina, odgovaraju}e ozna~enih pje{a~kih prijelaza i semafo-ra). Sedamnaestero djece kao prednost Slobo{tine navelo je“blizinu” svega (tj. {kole i prijatelja). Iz toga bi se moglozaklju~iti da djeca nisu izolirana iz svakodnevnog ìvotanaselja u kojem ìve i da imaju prili~no dobro razvijenekognitivne prostorne mape, ponajprije zahvaljuju}i ~inje-nici da su sva njima va`na mjesta (odnosno osobe) dostup-na i u blizini doma. Kona~no, desetero je djece navelo iva`nost socijalnog kapitala u naselju (dobri me|ususjedskiodnosi, familijarnost i uzajamnost). Troje djece nije moglonavesti nikakvu posebnu prednost Slobo{tine i napisali suda se prema njihovu mi{ljenju ovo ne razlikuje od ostalihzagreba~kih naselja. Suprotno tome, ~etrnaestero djece nijenavelo niti jedan nedostatak svoga naselja.

Nedostatci

Alarmantna je ~injenica da {ezdeset i dvoje djece (dakle,60% ispitanika) izraàva strah od “drugih ljudi”. Tajstrah nije poput onog “straha od neznanaca” u anglosa-skim kontekstima vezan uz otmice i ubojstva djece, ve} seodnosi na prisutnost mu{kih “narkomana” ({to navodi21 dijete) i “pijanaca” (23 djece) na ulicama Slobo{tine.Njihova “pojava” oko {kole, u ulazima zgrada, pred du-}anima, izvor je straha i osje}aja nelagode, i u tolikojmjeri mijenja ta mjesta da ih djeca namjerno izbjegavaju,naro~ito no}u.

Djeca ne smiju biti vani nave~er jer se tada drogera{i okupljajunaàlost to je ve} oko 8:00 h.\uro, 12

Obi~no se pijanci skupljaju na igrali{tu i razbijaju boce, pa kadneko dijete tr~i i padne, poreè se.Rada, 12

Uz to, neka su djeca navela da se boje “drugih”, to~ni-je djece starije od njih. Naime, {estero ih je navelo kao po-tencijalno lo{ utjecaj djecu koja pu{e i piju, a drugih {este-ro navelo je i da se boje neke djece iz naselja koja ih za-stra{uju ili tuku.

U~enici 7. i 8. razreda pu{e i piju iza {kola, a i uni{tavaju zele-ne povr{ine.Kelly, 13

U Slobo{tini puno starijih momaka pu{i i drogiraju se. Bojim seda }e me istu}i ako me vide. Zato izbjegavam takve zle bande.Jancek, 13

U nekima od dje~jih iskaza spominju se i kriminalci(to navodi troje djece), agresivne osobe (tako|er troje dje- 81



ce), koji bi zapravo mogli pripadati nekoj od ve} navede-nih kategorija.

Kao nedostatak naselja djeca su ~esto navodila i pro-padanje fizi~ke okoline. Trideset osmero djece pisalo je oproblemima zaga|enja, sme}a i grafita u Slobo{tini. Kon-kretno, kao negativna obilje`ja svoga naselja djeca su nave-la (brojevi u zagradi ozna~uju broj djece koja su dala poje-dini odgovor): zaga|enje uzrokovano ispu{nim plinovimaautomobila (13), smrad s Jaku{evca – obli`njeg odlagali{tasme}a (9), otpatci na ulici (11), pse}i izmet (2), grafiti (3).Uzev{i u obzir da je osnovna {kola “Otok” ~lanica hrvat-ske mreè {kola koje promoviraju zdravlje i zdrav ìvot,7

ne ~udi da u~enici ove {kole primje}uju i ne odobravaju“narkomane”, “pijance”, pu{a~e, one~i{}enje i otpatke, bu-du}i da su o~ito dobro upoznati s njihovim potencijalnim{tetnim u~incima.

Dvadeset i sedmero djece navelo je i neke nedostatkesocijalnog okoli{a, u smislu da ih u Slobo{tini “nema do-voljno za djecu”. To se konkretno odnosi na prostore zaigru, za koje djeca misle da ih nema dovoljno ili da nisuodgovaraju}i (17) te na neke druge prostore orijentiranedjeci, kao {to su npr. slasti~arnice ili restoran McDonalds(10). Petnaestero djece kao jedan od problema navelo je ipromet (automobila) koji im ograni~uje kretanje i igranjeunutar naselja, osobito u onim dijelovima naselja gdje po-stoje samo pje{a~ki prijelazi bez semafora.

U svojem naselju ne mogu se ba{ druìti s mnogo djece jer ih seve}ina nalazi tj. stanuje u drugom dijelu naselju, a tamo mi ro-ditelji ne daju i}i jer je tamo veoma opasno prelaziti cestu kojadijeli na{e naselje na dva dijela.

Silvio, 13Odre|eni broj djece pisao je i o bezobzirnim voza-

~ima koji neoprezno voze kroz naselje, ~ak i u pje{a~kimzonama (npr. na sredi{njem trgu), gdje se djeca obi~no na-laze i igraju.

Kao jedan od primjera kako prostor susjedstva moèbiti osporavan, ~etrnaestero je djece kao problem naveloosporavanje prava na igru. Ujedinjeni narodi priznaju pra-vo na igru kao jedno od osnovnih djetetovih prava, aUN-ova Konvencija o pravima djeteta (potpisana u Hrvat-skoj 1991. godine, po progla{enju dràvne neovisnosti) na-gla{uje da dje~ju igru treba promicati i pobolj{avati.8 Paipak, vrlo ~esto djeca imaju negativna iskustva, i to uglav-nom sa starijim ljudima koji ìve u stanovima (pogotovoprizemnim) u blizini javnih povr{ina, kao {to su dje~jaigrali{ta, parkovi ili trg u Slobo{tini.82


Ima previ{e ljudi koji nas stalno tjeraju s nekog mjesta gdje se mikartamo ili igramo.Miro, 12

U mojoj ulici gdje ja ìvim jedna èna uop}e ne da djeci da senormalno igraju i zabavljaju (tamo je park i uobi~ajeno je da sedjeca nekad znaju zaderati, jer su sretna, itd.).Barbara, 13

Obi~no su problem ljudi jer im uvijek sve smeta. Na trgu namnedaju da igramo nogomet, i u parku.Kez, 13

Prema istraìvanju Percy-Smitha (2002., str. 68) o isku-stvima mladih u engleskom gradu Northamptonu, kon-flikti se javljaju zbog nejasnog odre|enja statusa prostorau susjedstvu i osporavanih pretpostavki o pravima mladihu kori{tenju tih prostora. Za obilazaka Slobo{tine s dje-com kao vodi~ima, pokazalo se o~itim da odrasli ~estospre~avaju djecu u kori{tenju javnih prostora.9 Gill Valen-tine (1996., str. 214) u skladu s tim zaklju~uje:

Javni prostor stoga nije stvoren kao otvoren prostorna kojem se djeca mogu slobodno igrati i sudjelovati uuli~nom ìvotu ili samostalno odre|ivati na~ine interakci-je i kori{tenja prostora, ve} je to strogo reguliran – zapravozatvoren – prostor na kojem se od djece o~ekuje da se po-koravaju odraslima i njihovu odre|enju prikladnog po-na{anja, buke i tome sli~no. Ba{ kao prema tradicionalnojizreci: “Djecu treba vidjeti, ali ne ~uti”.

Kona~no, neki od nedostataka naselja koje su djecanavodila – bu~ni kafi}i, gradili{ta, psi (4), nedostatak (poli-cijske) kontrole (2) i neodgovaraju}a parkirali{na mjesta(4) – ~ini se da vi{e odraàvaju roditeljsku brigu nego pro-bleme koje djeca doista doìvljavaju.

Izvan{kolske aktivnosti

Da bih dobila podatke o aktivnostima kojima se djeca ba-ve u svoje slobodno vrijeme, o stupnju autonomije i slobo-de kretanja koju imaju u naselju kojem ìve, zamolila samdjecu da pi{u i o tome “{to rade kada nisu u {koli”. Goto-vo jednoglasno izjavljuju da u svoje slobodno vrijeme obi-~no pi{u doma}e zada}e, ponavljaju {kolsko gradivo10 ipotom se odlaze igrati s drugom djecom u Slobo{tini.

Kada nisam u {koli onda prvo napi{em zada}u, nau~im i ondaidem van.Jennifer, 12

Kad nisam u {koli ja odem van sa prijateljima i igramo nogo-met na {kolskom igrali{tu. Sjedimo na klupi i pri~amo ili se kar-tamo (pokemon).@uti, 12 83



Slobodno vrijeme naj~e{}e provode s prijateljima (izrazreda, {kole, s “najboljim prijateljima” ili s prijateljimaiz susjedstva), a samo manji broj djece (njih 15) navodi danakon {kole svoje slobodno vrijeme provode s rodbinom.Gotovo sva djeca svoje slobodno vrijeme provode unutarSlobo{tine – u parkovima, na {kolskom igrali{tu, ispredsvoje zgrade ili iza nje, na sredi{njem trgu, ili se kod ku}eigraju s prijateljima.

Druìm se sa svojim vr{njacima. [e}emo po naselju, po livada-ma, igramo se u parkovima. Idemo jedni kod drugih. Igramoko{arku, gumi, tenis i druge sportove.Nika, 12

Druìm se sa mojim prijateljicama i prijateljima iz razreda, ide-mo na brdo, livadu, igramo se na igrali{tu, kod mene ili kodnjih kod ku}e.Lara, 12

Druìm se sa prijateljima iz naselja, a to je naj~e{}e na trgu ili uparku.Marin, 12

Za razliku od toga sedmero je djece izjavilo da se po-vremeno voze biciklom do susjednih naselja, a ~etrnaeste-ro njih (uglavnom su to u~enici {estih razreda) svoje slo-bodno vrijeme ponekad provodi i izvan Slobo{tine, u cen-tru grada ili drugim udaljenijim naseljima. Op}enito govo-re}i, dje~ji iskazi upu}uju na zaklju~ak da ta djeca imajuprili~no veliku slobodu i mogu}nost kretanja po naselju idruènju s prijateljima. Nitko od djece nije izravno izjavioda se osje}a “usamljeno”11 – kao {to je to slu~aj u mnogimrazvijenim zemljama i urbanim sredinama u kojima javnepovr{ine sve vi{e gube svoju funkciju, a ulice postaju mje-sta rezervirana gotovo isklju~ivo za automobile (vidjeti To-nucci, 1995., citirano u Tonucci i Rissotto, 2001.). [tovi{e,djeca u Slobo{tini uìvaju u pruènoj im slobodi kretanja iigranja unutar naselja. Igranje vani, na otvorenom, prilikaje za bolje upoznavanje okoline i razvijanje svijesti o pro-storu koji se obi~no smatra prostorom odraslih. Uz to, tri-deset i sedmero djece navelo je da se u svoje slobodno vri-jeme bavi i nekim institucionalnim aktivnostima koje suuglavnom organizirane (kao npr. u~enje stranog jezika,folklor, sportski treninzi), odnosno nekim aktivnostimakod ku}e (npr. igranje kompjutorskih igara, gledanje tele-vizije, ~itanje).

84


Sudjelovanje

Kao odgovor na pitanje mogu li donositi odluke o stvari-ma vezanim uz naselje u kojem ìve, djeca obuhva}enaovim istraìvanjem (njih 104) odgovorila su sljede}e: dva-deset i dvoje djece odgovorilo je pozitivno, dok je pedeset isedmero djece izjavilo da ne mogu donositi takve odluke.Ovakav nedostatak sudjelovanja u dono{enju odluka veza-nih uz naselje zasigurno ograni~uje njihov osje}aj u~inko-vitosti i kontrole koju imaju nad okolinom u kojoj ìve(vidjeti Morrow, 2000.). Troje djece izjavilo je da “mogu ine mogu” donositi takve odluke, ovisno o situaciji. Za-nimljivo je da je devetero djece izjavilo kako niti ne èleni{ta mijenjati u svome naselju, jer im se ono svi|a ovakvokakvo jest. Naàlost, trinaestero je djece pogre{no shvatilopitanje ili nisu uop}e ni poku{ali odgovoriti.

Uklju~ivanje djece u oblikovanje i ure|enje prostora ukojem ìve klju~no je u stvaranju djeci pristupa~nog oko-li{a (Moore, 1986.; Hart, 1992.). Sukladno tome neka sudjeca izjavila da bi, kad bi im se pruìla prilika sudjelovatiu dono{enju odluka vezanih uz naselje, rado poljep{ala iz-gled naselja, vanjski izgled i sigurnost zgrada u kojimaìve, da bi uveli stroì nadzor nad “drugima” i pobolj{alime|ususjedske odnose.12 [tovi{e, iako se sama djeca osje-}aju dovoljno sposobnima za dono{enje ovakvih odluka,naglasila su da takve odluke ipak donose odrasli i da nitkozasigurno ne bi prihvatio njihovo mi{ljenje odnosno da bise odrasli te{ko sloìli s odlukama djece. Nasuprot tome, unastojanju da na neki na~in opravdaju svoje nepovjerenjeili ravnodu{nost spram uklju~ivanja u dono{enje odluka,odre|eni je broj djece izjavio kako su oni ipak jo{ samodjeca te kako takve odluke donose odrasli.

Naàlost, ne mogu jer ja sam samo dijete koje mora slu{ati stari-je od sebe.Vanessa, 13

Ne mogu, jer ja sam dijete koje ima samo svoju ma{tu da za-mi{lja ljep{u Slobo{tinu.Sandra, 13

Pozitivno, neka su djeca u svojim odgovorima obja-snila da bi rado sudjelovala u dono{enju takvih odluka, alida bi to morali ~initi udruìv{i se zajedno s drugom dje-com, jer pojedina~no ne mogu ni{ta posti}i.

Ne mogu zato {to nemam tu mo} ni snagu. Zato {to se svi mora-mo zajedno sloìti kao sloga i ne{to poduzeti.Fran, 12

Sude}i prema prikupljenim podatcima, dono{enje od-luka vezanih uz naselje i dalje se smatra aktivno{}u isklju- 85

~ivo odraslih ljudi, a djeca o~ito nisu navikla da se odrasliprema njima odnose kao prema sebi ravnima. Istraìva~isavjetuju da bi djeci trebalo dopustiti slobodno izraàvanjemi{ljenja te saslu{ati i razmotriti njihove ideje (Tonucci iRissotto, 2001., str. 413), iako to odrasli gotovo nikada ne~ine jer misle kako je uloga djece da slu{aju. Konkretno,sudjelovanje u planiranju ìvota lokalne zajednice na~in jeda se djeca bolje u nju uklju~e i razviju pozitivan odnos sokolinom u kojoj ìve (Matthews i sur., 2000., str. 152).Hrvatska je, nakon stjecanja neovisnosti, potpisala UN-ovuKonvenciju o pravima djeteta i zato hrvatska vlada ima nesamo obvezu {tititi i skrbiti za djecu ve} i po{tivati odred-be niza ~lanaka ove Konvencije, prema kojima djeca imajupravo sudjelovati u odlukama koje utje~u na njihov ì-vot.13

Ja kao dijete, mislim da ne utje~em na odluke u svom naselju,{to nije dobro, jer svatko ima pravo svog mi{ljenja.Tyna, 13

Pobolj{anja

Rezultati nekoliko studija ukazuju na to da osmi{ljavanjedjeci prijateljskog okoli{a u suradnji s njima samima zna~ipomak prema ekolo{koj okolini i pruànje mogu}nostiuklju~ivanja razli~itim skupinama (vidjeti Horelli, 1998.).Sukladno tome, djeca koja su sudjelovala u ovom istra-ìvanju iznijela su neke vrlo prakti~ne i izvedive prijedlogeza pobolj{anja okoli{a u kojem ìve, a koja ne bi bila odkoristi samo njima ve} i drugim skupinama u naselju, po-gotovo onima iz socijalno zapostavljenih slojeva, primjeri-ce starijim ljudima. Devetero djece izjavilo je kako u svomnaselju ne bi ni{ta promijenili jer im se ~ini da ni{ta netreba mijenjati.

Pedeset i petero djece smatra da bi u naselju trebalopobolj{ati prostore za igru. Ovo jasno ukazuje na ~injeni-cu da okoli{ u kojem djeca trenuta~no ìve, propada, iakobi djeca (prema UN-ovoj Konvenciji, ~lanci 6, 23, 24, 27,29 i 31) trebala ìvjeti u zdravoj i rastere}enoj okolini. Dje-ca izjavljuju da bi u naselju rado voljela imati ve}e i boljeopremljeno sportsko igrali{te14 (31), vi{e “zelenila” – travei drve}a (14), manje automobila (7) i bolja dje~ja igrali{ta(3).

Imamo guba parkova samo {to vrtuljci ne rade i nikako danam urede igrali{te za nogomet.Daniel, 13

Zabrinutost zbog propadanja fizi~ke okoline izraziloje ~etrdeset osmero djece, i to u obliku èlje za cjelokup-86


nim pobolj{anjem i ure|enjem naselja (popravci, reorgani-zacija, ~i{}enje)15 (22 djece), manje ba~enih otpadaka (21)te kao brigu zbog one~i{}enja od obli`njih tvornica i odla-gali{ta sme}a (5).

Tridesetero djece smatra da bi trebalo pobolj{ati infra-strukturu naselja, {to odraàva nedostatke socijalne okoli-ne. Smatraju da bi u naselju trebalo biti vi{e mjesta za dje-cu (odnosno namijenjenih djeci) kao {to su kino, kazali{te,kompjutorski centar i sl. (15), bolje opremljena {kola (7),vi{e du}ana (4) i vi{e semafora (4).

Dvadeset i sedmero djece izjavilo je da bi naselje treba-lo biti sigurnije, {to o~ito odraàva njihov strah od “dru-gih” u naselju. Ove su izjave uklju~ivale èlju za “o{trimmjerama” prema narkomanima, pijancima i pu{a~ima (15) istroòm policijskom kontrolom u naselju (12).

Bilo bi super kad bi u ve~ernjim satima dolazila policiju. Bilabi tada puno sigurnija kada dolazim sa plesa ili sa ro|endana.Karmen, 12

Kona~no, trinaestero je djece navelo i razvoj socijal-nog kapitala (bolji me|ususjedski odnosi i ve}a uklju~e-nost zajednice) kao na~in pobolj{anja naselja. Nesumnjivo,svaka od predloènih izmjena imala bi zna~ajan utjecaj naìvot ove djece. Me|utim, valja imati na umu da je krei-ranje javnih pozitivnih prostora pristupa~nih mladim lju-dima trajan proces, koji se ne moè jednostavno rije{iti“jednim potezom”, ve} zahtijeva dugotrajno ulaganje sred-stava, radne snage i institucija (vidi White, 1998.).

Na kraju upitnika djeca su mogla napisati vlastite ko-mentare o ovom istraìvanju, a dvadeset i troje to je iu~inilo. Njihovi su komentari bili pozitivni, a pismeni suzadatak ocijenili kao dobar (osobito za djecu), zabavan,sjajan, O.K. i koristan.

Svi|a mi se ova anketa, zato {to mi DJECA NAPOKONmoèmo iznijeti stav svog mi{ljenja. Hvala.Sandra, 13

Mislim da je ova anketa korisna da odrasle osobe mogu vidjetikako se djeca osje}aju u svom naselju. Meni je bilo zanimljivozato {to sam mogla re}i sve {to sam pomislila.Maria, 13

Neka su djeca dala i druga~ije komentare, na primjeru~enik {estog razreda napisao je da mu se upitnik svidio,ali “nije ba{ bio raspoloèn za pisanje”, ili drugi koji seispri~avao jer je u pubertetu. Neki su izrazili potporu istra-ìvanju, dok su dvije djevoj~ice iz {estog razreda upitaleza{to trebam “njihove podatke” (iako sam im to na po~et-ku objasnila). Jedna u~enica {estog razreda opravdano jena izazovan na~in upitala: 87



Zanima me, {to ste ovime htjeli posti}i? Ho}e li se ispuniti nekeod mojih èlja i pitanja? Nadam se da ho}e!Helena, 13

Vizualna metoda – fotografiranje

Fotografirati zna~i prisvajati objekt fotografiranja. To je uspo-stavljanje odre|enog odnosa sa svijetom, koji pruà osje}aj potpu-nog spoznavanja – i stoga, osje}aj mo}i.Susan Sontag, str. 4, 2002.

U svom radu o istraìvanjima s djecom Punch (2002.,str. 333) iznosi kako kori{tenje inovativne metode poputfotografiranja moè biti zanimljiviji i zabavniji zadatak,kako za dijete tako i za samog istraìva~a. No, osim {to imje kao zadatak privla~no, fotografiranje opunomo}uje dje-cu da dokumentiraju vlastite interakcije s okolinom (Ley-shon, 2002., str. 185). Ova prikladna istraìva~ka metoda,koja se djeci posebice svi|a, daje im i dosta veliku sloboduizraàvanja i interpretiranja zabiljeènog. Stoga se pretpo-stavlja da }e podatci prikupljeni ovom metodom biti raz-li~iti, ali istodobno i vrlo korisni i relevantni. [tovi{e,dje~je fotografije olak{avaju da dru{tveno i kulturno zna-~enje koje djeca pripisuju naselju u kojem ìve bude vidlji-vo. Drugim rije~ima, fotografije – kao na~in izraàvanjasubjektivnog doìvljaja prostora – pruàju korisne podatkeo dje~jem na~inu kori{tenja prostora. Prema Susan Sontag(1984.), fotografije su na~in osloba|anja poznatih stvari iznjihovih ustaljenih okvira. Fotografiranje nas prisiljava darazmislimo o odnosu koji imamo s okolinom (citirano u:Jovero i Horelli, 2001.). Ovakvo je samostalno16 snimanjefotografija izvan kontroliranih istraìva~kih uvjeta ohra-brilo djecu da razmisle o svome naselju i “uhvate” na fil-mu (a onda i opi{u rije~ima) ono {to je njima osobno zai-sta va`no.

Trideset i devet u~enika petih i {estih razreda (21 dje-voj~ica i 18 dje~aka) dobrovoljno se javilo za sudjelovanjeu ovom zadatku. Zamolila sam ih da fotografiraju pet mje-sta u naselju koja su njima osobno va`na.17 Djeca su zaizvr{enje ovog zadatka dobila na upotrebu jednokratne fo-toaparate, a uz to sam ih zamolila da napi{u i zbog ~egasu im ba{ ta mjesta (ne prijatelji, rodbina…) va`na. Pretpo-stavljaju}i da }e ovaj zadatak djeca izvr{avati sama, beznadzora odraslih, zamolila sam ih da se pri fotografiranjune izlaù nikakvim opasnostima, kao {to je primjerice,penjanje na povi{ena mjesta, te da slike snimaju samo da-nju, vani i na otvorenom.

Skupina u~enika petog razreda ({estero dje~aka) izgu-bila je svoj fotoaparat, formulare za ispunjavanje, te su88


isklju~eni iz ovog dijela istraìvanja. Dvadeset i tri fotogra-fije vra}ene su djeci jer se nisu odnosile na zadatak (foto-grafirali su druga naselja, ljude i sl.). Neke od fotografijanisu uspjele jer su (izgleda) snimane u zatvorenom prosto-ru. Sveukupno, osjetila sam da se djeci zadatak jako svidio(iako su neki od njih s velikim zaka{njenjem vra}ali fotoa-parate i formulare) jer im je pruìo mogu}nost da se bavene~im novim, zanimljivim i da se izraze na njima zabavanna~in.

Fotografirana mjesta i dje~ja gledi{ta

Budu}i da je Slobo{tina povr{inom relativno maleno na-selje, ne iznena|uje ~injenica da su mnoge fotografije pri-kazivale ista mjesta u naselju. Ipak, kako isti~e Sontag(2002., str. 88), “nitko ne fotografira istu stvar na potpunoisti na~in (...) fotografije nisu dokaz samo o onome {to po-stoji ve} i {to pojedinac vidi; one nisu samo zapis ve} iprocjena svijeta.” Ve}ina djece fotografirala je mjesta u na-selju na kojima se mogu druìti i igrati s vr{njacima, a dasu istodobno relativno udaljeni od “o~iju odraslih” (rodi-telja, u~itelja i drugih “~uvara” –gatekeepers).18 Ti se otvore-ni prostori mogu svrstati u sljede}e skupine (brojevi u za-gradama ozna~uju broj djece koja su fotografirala pojedi-no mjesto): dje~ja igrali{ta19 (12), zelene povr{ine (drve}e)(12), staze na kojima nema automobilskog prometa (3),brdo (5) i sredi{nji trg u naselju (10).

U Slobo{tini postoje ~etiri dje~ja igrali{ta koja su starai zapu{tena te nikako ne udovoljavaju europskim sigurno-snim standardima.20 Ve}ina djece koja su sudjelovala uistraìvanju, odrasla su na jednom ili vi{e ovih igrali{ta.Ona se i dalje koriste kao prostori za igru (~ak i za nogo-met) ili prostori na kojima se djeca okupljaju i razgovara-ju. Ti relativno mali prostori za igru okruèni su drve}em,stazicama i travnatim povr{inama. Dje~ji opisi ovih mjestave}inom se odnose na sje}anja iz djetinjstva i odraàvajuosje}aj vezanosti uz prostore koji su uglavnom u neposred-noj blizini mjesta gdje djeca ìve. Sljede}i citati ilustrirajurazloge zbog kojih djeca ova mjesta u naselju doìvljavajuva`nima.

Mjesto mi je jako privla~no To je moj park u kojem sam odra-stao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mije zato {to me svi poznaju.Stipan, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... zato {to tu dolazim sa prijateljicama i tu sam se igrala kaomala.Petra, 13 89



Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojimfrendicama, zgradu u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam po-gled na njega.Martina, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... na livadi djeca mogu za igru napraviti {ator. Livada je na{asloboda!Marija, 12

Na njoj radimo izlete i uìvamo u njima znaju}i da u traviima dosta buba i moljaca (u{i).Petra, 12 (vidi prilog – Fotografije)

Kao mala, a i sada uvijek se tu igram i imam puno uspomenana tu livadu. Svoga mla|eg brata uvijek tu vodim jer èlim daima lijepe uspomene na tu livadu.Martina, 13

Jer se ~esto {etam. Tamo se ~ak volim i rolati. U prolje}e je tamonajljep{e i za rolanje i za {etanje.Sara, 12

Na odabir mjesta koje }e fotografirati zasigurno je ut-jecalo i godi{nje doba (u ovom su istraìvanju sve fotogra-fije snimljene u prolje}e; vidjeti Punch, 2002.), {to je mo-glo rezultirati prenagla{avanjem va`nosti pojedinih mjestazbog aktivnosti koje se ba{ u to godi{nje doba odvijaju natim mjestima. Ipak, petero je djece fotografiralo i brdo uSlobo{tini na kojem se zimi sanjkaju.

Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er punouspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo…Martina, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Iako su u pisanom zadatku u velikom broj navodilikao nedostatke prostora na kojima se igraju sme}e, otpatkei pse}i izmet, u vizualnom se zadatku ti nedostatci niti nespominju, vjerojatno jer je naglasak bio na mjestima kojasu im va`na, a ne na problemima. Ipak, djeca su zabiljeìlaneke od svakodnevnih problema s kojima se susre}u unu-tar svojih prostora za igru, i to ponajprije kada se njihovaprava kao djece ne po{tuju.

Desetero djece fotografiralo je jasno vidljiv, izloèntrg u Slobo{tini – otvoren prostor koji opisuju kao “cen-tar”, “u blizini doma”, “mjesto kroz koje prolaze na putudo {kole”, “kao popularno mjesto za sastanke s prijatelji-ma” (vjerojatno zbog velikog sata koji je tamo postavljen iispod kojeg se ~esto sastaju), pa ~ak i kao mjesto za igru.21

Neki od autora (vidjeti Matthews i sur., 2000., str. 146) na-vode da su mnoga mjesta na kojima se djeca rado sastajuzapravo otvoreni prostori (npr. pored du}ana), osobito umanjim naseljima u kojima su dru{tveni prostori prili~no90


ograni~eni i nema nekog javnog prostora koji bi jasno biopredvi|en da ga koriste djeca. Takvi su javni prostori djeciva`ni jer ona na njima, poput aktivnih agensa, mogu pri-svajati ili “interpretirati” elemente kulture odraslih i na tajna~in procjenjivati i vlastiti svijet (vidjeti Corsaro, 1997.).

... zato {to prolazim svaki dan. Sastajem se tamo s prijateljima.Mateja, 12

Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. Gra-ni~ara, gumi-gumija…Sara, 12 (vidi prilog – Fotografije)

... za mene je to prostor za igru i zeku. Va`nost tog prostora je {tosam tu na{ao svoje najbolje prijatelje.Stipan, 12

... ovo mi je najdraè mjesto jer se ovdje ~esto nalazim s prijate-ljicama.Kristina, 13

Neka su djeca (njih petero) fotografirala i marginalnamjesta okupljanja u Slobo{tini, na kojima ih mogu vidjetisamo njihovi vr{njaci, koja su izoliranija, odnosno dalekood “o~iju odraslih” i pruàju im privatnost. U~enica petograzreda fotografirala je improvizirane/doma}e klupe u par-ku sakrivene me|u drve}em i nedostupne pogledu odraslih.

Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogo-vorima, a izolirane su {to mi pa{e.Mirta, 12 (vidi prilog – Fotografije)

Ovi su “javni” otvoreni prostori oboga}eni “dru{tve-nim i kulturalnim” zna~enjima za djecu. Oni su ih samikreirali kao “poluprivatna” mjesta na kojima mogu bitislobodni i samostalno se druìti s prijateljima, bez nadzo-ra odraslih i bez straha od neznanaca. U svim svojim izja-vama, iako se tema odnosila na va`nost pojedinih mjesta unaselju, djeca stalno spominju svoje prijatelje (neke ~ak iod ro|enja), s kojima najvjerojatnije idu u istu osnovnu{kolu ili razred, te ~lanove svoje obitelji.22

Ve}i broj djece (16) fotografiralo je {kolu koju poha|a(Osnovnu {kolu “Otok”) kao jedno od mjesta koja su imu ìvotu va`na. Mnoga su djeca (11) navela da im je {kolava`na jer se u njoj obrazuju i u~e razli~itim vje{tinama.

Va`na mi je zbog toga {to u njoj provodim puno vremena istje~em znanje koje }e mi trebati.Martina, 12

Neka su djeca (5) navela i da im je {kola va`na jer unjoj provode ve}inu svoga dana. To je tako|er mjesto nakojem sklapaju nova prijateljstva, provode vrijeme s prija-teljima i zabavljaju se (4). 91



... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im,u njoj sam stekla nove prijatelje.Mateja, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Sportsko igrali{te, koje se nalazi u sklopu {kole, foto-grafiralo je jedanaestero djece – ve}inom dje~aci koji tu do-laze igrati nogomet, ko{arku i odbojku. Naàlost, ovosportsko igrali{te nije dobro opremljeno ni za jedan od tihsportova (tvrda betonska povr{ina, nema ko{eva za ko{ar-ku i sl.). Kao javni prostor ovo je igrali{te tako|er dostup-no mu{karcima koji piju pivo (i ostavljaju za sobom razbi-jene boce), narkomanima (koji za sobom ostavljaju isko-ri{tene igle i {price) i vlasnicima pasa (koji ostavljaju pse}iizmet).

Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sport-ske igre a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet.Kristina, 13 (vidi prilog – Fotografije)

Osamnaestero je djece, uglavnom djevoj~ica, kao va-`na mjesta fotografiralo ulaze u svoje zgrade – mjesta nakojima ìve ve}i dio svoga ìvota. Petnaestero djece foto-grafiralo je neke konkretne objekte u naselju (knji`nica,po{ta, ljekarna, ambulanta, vo}arnice, papirnica) i objasni-lo kako su im ta mjesta va`na zbog usluga koje pruàju.

... ambulanta va`no mi je jer kad se razbolim odlazim u Slo-bo{tinsku ambulantu.Domagoj, 12

... to je knjiàra u kojoj kupujemo razne poklone i mnogo {kol-skog pribora.Petra, 12

Neka su djeca (4) fotografirala i crkvu u Slobo{tinikao mjesto mira i molitve.

Va`no mi je jer nedjeljom dolazimo u crkvu kako bismo se po-molili, otpjevali i opustili.Domagoj, 12

Rasprava

Ovo je istraìvanje – èle}i se odmaknuti od standardneznanstveno-istraìva~ke prakse unutar koje djeca uglavnomimaju status “zanemarene skupine” – bilo usmjereno upra-vo na djecu kao aktivne agense i kreativne pojedince, uzi-maju}i dje~je iskaze kao pouzdane i valjane podatke ona~inu na koji ona vide i doìvljavaju svijet oko sebe. Ovoje kvalitativno istraìvanje tako|er pokazalo (u skladu snovim istraìva~kim trendovima) postojanje kompleksnihi heterogenih dje~jih iskustava (iako je bilo i odre|enihsli~nosti), na~ine na koje djeca percipiraju i koriste prostor92


u naselju u kojem ìve. Iako je ovo tek preliminarno istra-ìvanje, ono ipak pruà uvid u dje~ji na~in doìvljavanjaprostora, i to kroz njihove interakcije s javnim prostorom,pojedincima i aktivnostima koje se uz te prostore vezuju.Njihovi pismeni opisi i fotografije s obja{njenjima pruàju(dakako, ovisno o motivaciji i razini pismenosti) zanimlji-ve, vrlo osobne podatke o njima i okolini u kojoj ìve. Ne-sumnjivo, djeca vrlo aktivno i dinami~no koriste prostor ukojem ìve, stvaraju}i pritom vlastita shva}anja prostora,oblikuju}i vlastite kulturalne i dru{tvene prakse i identite-te te dogovaraju niz dru{tvenih odnosa s vr{njacima i dru-gim osobama u svom naselju.

Ukratko, gotovo su sva djeca iz ovog istraìvanja(92%) izrazila osje}aj pripadanja ili uklju~enosti u naselje,koji se temelji na njihovim 'korijenima' i svakodnevnimiskustvima, prijateljstvima i dobrim odnosima koje suuspostavili s drugim ljudima u naselju. Ti podatci ne odra-àvaju samo dru{tvenu narav prostora ve} ukazuju i na toda su djeca prili~no vezana uz naselje u kojem ìve iosje}aju se njegovim dijelom. Sukladno tome dobri odnosis ljudima u naselju, dobro poznavanje samog naselja stva-raju u ve}eg broja djece (61%) osje}aj sigurnosti. Djeca suslo`no kao glavne prednosti svoga naselja navodila “pri-rodnost”, blizinu “svega” i dobru infrastrukturu. Ipak, ve-lik broj djece (60%) izrazio je i strah od “drugih”– ve-}inom pijanaca i narkomana, koje navode i kao jedan odglavnih nedostataka naselja (gotovo tre}ina, odnosno 28%djece, osje}a se nesigurno u svom naselju iz ovog razloga).Sljede}i navedeni nedostatak odnosi se na propadanje oko-li{a (37%). Ta dva glavna navedena nedostatka odraàvajujasnu (gotovo aktivisti~ku) svijest, zdrav i zreo stav kojidjeca prema tim problemima imaju. Nasuprot tome, pro-blem prometa – za koji se pretpostavlja da je glavni pro-blem s kojim se manja djeca susre}u – navelo je tek 14%djece. Dje~ji opisi izvan{kolskih aktivnosti otkrivaju kakodjeca uìvaju u samostalnom kretanju i igri s prijateljimau naselju. U nekoliko navrata djeca opisuju da imaju pri-li~no veliku slobodu kretanja (bez stalnog nadzora odra-slih) i da se u svom naselju nipo{to ne osje}aju “usamljeni-ma”. Me|utim, u svojim pismenim izjavama, fotografija-ma i tijekom obilazaka naselja ~esto su napominjali kakoosje}aju da nemaju dovoljno “prava” na igru te kako su~esto marginalizirani ili isklju~eni iz “javnih” prostoraunutar naselja. Iako bi dje~je sudjelovanje u dono{enjuodluka vezanih uz naselje omogu}ilo stvaranje djeci pristu-pa~nog okoli{a i na taj im na~in omogu}ilo da se osje}ajukao aktivni ~lanovi zajednice, tek petina njih (21%) smatrada bi mogli donositi takve odluke, dok znatno ve}i broj 93



djece (55%) smatra da to ne bi mogli. No ipak, ve}ina jedjece iznijela neke vrlo korisne i izvedive prijedloge u vezis pobolj{anjem stvari u naselju, koji jasno odraàvaju dje-~je potrebe23 (iako bi od takvih pobolj{anja zapravo svi sta-novnici naselja imali koristi). Ti prijedlozi odnose se naobnavljanje i ure|enje prostora za igru, samog okoli{a, alii dru{tvenih prostora unutar naselja, na èlju za ve}om si-gurno{}u i razvijanje socijalnog kapitala. Fotografije kojesu djeca snimila u sklopu vizualnog zadatka odraàvajunjihov odnos s prostorom u kojem ìve te sociokulturalnazna~enja koja pripisuju tim mjestima. O~ekivano, naj~e{}esu fotografirana mjesta na kojima se djeca sastaju i igraju –{kola i {kolsko igrali{te. Obja{njenja fotografija ukazujuna to da djeca uìvaju u slobodi kori{tenja tih otvorenihprostora u naselju i ~esto ih prilago|uju za vlastitu upotre-bu. [tovi{e, kroz osmi{ljavanje razli~itih ma{tovitih igara iistraìvanje okoline djeca su u prilici razvijati sposobnostsnalaènja u prostoru, vlastito poznavanje prostora koji ihokruùje, na {to se rijetko nailazi u drugim velikim svjet-skim gradovima. Ovaj bih rad zavr{ila napomenom da sumnoga djeca u svojim iskazima izrazila trajnu predanostsvome naselju, {to ukazuje na mogu}nost da bi ta ista dje-ca èljela i mogla preuzeti aktivnu i odgovornu ulogu ubrizi za svoje naselje ako bi im se omogu}ilo pravo sudje-lovanja u dono{enju takvih odluka.

Oboàvam svoje naselje i ne bi se nikako htjela odseliti.Rada, 12 (ìvi u naselju od ro|enja)

Naselje Slobo{tina je odli~no i uvijek }u ìvjeti u njemu.Kleopatra, 12 (doselila u naselje kad je imala pet godina)

Na prvi pogled ne izgleda kao idealno mjesto za ìvjeti, ali kadnaselje bolje upozna{ jako ga zavoli{.Ruìca, 13 (ìvi u naselju od ro|enja)

Zahvale

Autorica je neizmjerno zahvalna u~enicima Osnovne {kole“Otok” u Slobo{tini koji su sudjelovali u ovom istraìva-nju, ravnatelju {kole, {kolskom pedagogu i nastavnicimaza pomo} koju su joj pruìli pri provo|enju istraìvanja.Posebna zahvala doktorici Virginiji Morrow (Brunel Uni-versity) za potporu i dopu{tenje kori{tenja njezinih ideja imodela istraìvanja u provo|enju ovog istraìvanja u Hr-vatskoj.

94


BILJE[KE1 U ovom se radu izraz “djeca” koristi u skladu s odredbom UN-oveKonvencije o pravima djeteta (Convention of the Rights of the Child) iozna~uje “svaku osobu mla|u od 18 godina”.

2 Nejasno}e i kontradiktornosti koje se odnose na vi|enje djece isto-dobno kao aktera i ovisnih o drugima, uklju~enih i isklju~enih, po-pustljivih i otpornih na postoje}e oblike dru{tvenog “poretka”, za-nimljivo su opisane i obja{njene u feministi~kim poststrukturalisti-~kim teorijama (vidjeti Nairn i Freeman, 2000.).

3 Punch (2002., str. 336) smatra da je jedna od prednosti kori{tenja pi-smenih i vizualnih zadataka {to zna~ajno umanjuju problem “nejed-nakosti mo}i” izme|u odraslog istraìva~a i djeteta kao sudionika tese dijete ne osje}a prisiljeno davati brze i “ispravne” odgovore (kaonpr. kod intervjua). Autorica obja{njava postojanje (kod takvih zada-taka) interakcije izme|u djeteta i papira ili djeteta i fotoaparata.

4 Pri odluci o odabiru u~enika razgovarala sam s drugim roditeljima ikolegama koji su tako|er mislili da bi upravo u~enici petih i {estihrazreda (u dobi od 12 do 13 godina) bili odgovaraju}i sudionici, bu-du}i da vrlo dobro poznaju naselje u kojem ìve i za sada ve}inu svo-ga slobodnog vremena provode ondje, a ne na nekim drugim mjesti-ma (npr. u centru grada, koji je od Slobo{tine udaljen otprilike {estkilometara). To su mi potvrdili i sudionici u svojim odgovorima.

5 Punch (2002., str. 328) napominje da su mnoga mjesta na kojima seprovode istraìvanja zapravo prostori odraslih na kojima djeca imajumanju kontrolu. Na primjer, {kola je mjesto namijenjeno djeci, pro-stor u kojem djeca u~e i obrazuju se, ali je ipak vo|ena i nadgledanaod odraslih u~itelja.

6 Taylor, Wiley, Kuo i Sullivan (1998.) isti~u da “prirodnost” prostorakoji ih okruùje utje~e na oblik i vrstu dje~jih aktivnosti: na mjestimagdje postoje zelene povr{ine (livade i drve}e) djeca ~e{}e osmi{ljavajukreativne igre.

7 Kao jedna od trideset sedam osnovnih {kola u Hrvatskoj (koliko ih jeuklju~eno u ovaj program), {kola “Otok” nastoji u svom radu s dje-com, u~iteljima, {kolskim lije~nicima, roditeljima i lokalnom dru{tve-nom zajednicom razvijati pozitivne stavove prema zdravlju i zdravomìvotu.

8 Konvencija o pravima djeteta sadrì niz ~lanaka koji se odnose nakvalitetu ìvotnog okoli{a, prema kojima djeca imaju pravo na ìvotu zdravoj i pristupa~noj okolini. Posebice ~lanak 31 ove Konvencijenagla{uje pravo djeteta na “odmor i slobodno vrijeme”, na “igru irekreativnu aktivnost primjerenu njegovoj dobi” te na “slobodno sud-jelovanje u kulturnom ìvotu i u umjetnostima”.

9 Dje~je izjave potvr|uje i ~lanak objavljen u Jutarnjem listu od 20. kolo-voza 2003., u kojem se opisuju anonimne poruke koje su bile zalijeplje-ne na ulaze zgrada i rasvjetne stupove u Slobo{tini, a u kojima nepoz-nat ~ovjek prijeti da }e na djecu koja se igraju u parku baciti suzavac ilibombu, jer – kako kaè – zbog “te bu~ne djece” ne moè spavati. Valjanapomenuti da u Hrvatskoj jo{ uvijek postoji velik broj osoba koje ile-galno posjeduju vatrena oru`ja i da mnogi sudionici Domovinskog ra-ta ozbiljno pate od post-traumatskog stresnog poreme}aja.

10 Na kraju {kolske godine 2002./2003. u osnovnoj {koli “Otok” u Slo-bo{tini bilo je 270 (63%) odli~nih u~enika.

11 Troje ih je, dodu{e, izjavilo da slobodno vrijeme provode sami ili uigri s ku}nim ljubimcima.

12 Postoje primjeri takvih op}ina, kao {to je npr. Christchurch na No-vom Zelandu, u kojima se sve odluke koje se ti~u lokalne zajednice(uklju~uju}i i odluke o planiranju izgradnje i ure|enja grada) razma-traju iz dje~je perspektive (citirano u Horelli, 1988., str. 237). 95

13 Konvencija o pravima djeteta sadrì ~etiri ~lanka koji se izravno od-nose na pravo sudjelovanja, a uklju~uju pravo na slobodno izraà-vanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose (~lanak12); pravo na slobodu izraàvanja odnosno traènja, primanja i {i-renja obavijesti i ideja svake vrste (~lanak 13); pravo na slobodu mi-sli, savjesti i vjere (~lanak 14); pravo na slobodu udruìvanja i slobo-du mirnog okupljanja (~lanak 15) (citirano u Chawla, 2002., str. 12).

14 Gradnju sportskog igrali{ta, obnovljenog u prolje}e 1999., financiralaje mjesna zajednica Slobo{tina i stoga je to igrali{te istodobno i {kol-sko i javno sportsko igrali{te.

15 U Slobo{tini postoje mnoga mjesta koja su potencijalno opasna zadjecu, kao {to su na primjer rupe na plo~niku, nesigurne ograde,zgrade koje nisu sigurne za djecu ili djeci pristupa~ne, pa ~ak i dje~jeigrali{te (vidjeti bilje{ku 19), {to zasigurno ne zadovoljava sigurnosnestandarde Europske unije.

16 Za provo|enja ovog istraìvanja vidjela sam, dodu{e, grupice djecekako kruè Slobo{tinom nose}i fotoaparate, {to bi moglo zna~iti daneki od njih nisu samostalno fotografirali, ve} da su se dogovarali sasvojim vr{njacima i raspravljali o tome koja bi mjesta bilo dobro fo-tografirati.

17 Kako bih izbjegla mogu}nost da djeca fotografiraju mjesta koja im se~ine lijepa za fotografiranje umjesto onih koja su njima osobnova`na, zamolila sam ih da odmah nakon {to snime neku fotografijunapi{u i zbog ~ega im je ba{ to mjesto va`no. Na taj sam im na~inèljela naglasiti svrhu ovog zadatka.

18 Djeca i tinejdèri imaju relativno malo privatnosti u usporedbi sodraslima. Kod ku}e ili u {koli stalno su izloèni pogledu u~itelja,roditelja, bra}e i sestara (Wolfe, 1987.; Parke i Sawkin, 1979.). Stogamladi vrlo ~esto, paradoksalno, doìvljavaju dom kao javni prostor,a ulicu kao privatni prostor (Valentine, 1996., str. 213).

19 Ova igrali{ta ne “zatvaraju” djecu da ne izlaze na ulicu i ne {tite ihod prometa, jer to nisu ogra|eni, ve} otvoreni prostori okruèniuglavnom zgradama, a ne ulicama.

20 Prema Ve~ernjem listu, 20. svibnja 2003., samo jedno od ukupno 350dje~jih igrali{ta u Zagrebu, i u cijeloj Hrvatskoj, u potpunosti ispu-njava europske sigurnosne standarde u pogledu ure|enosti i oprem-ljenosti, {to definitivno oslabljuje {anse Hrvatske za ulazak u Europ-sku uniju.

21 Valja napomenuti da se dje~ja igra na ovom javnom mjestu tolerirasamo ako djeca svojom prisutno{}u i igrama ne prelaze granice osjet-ljivosti odraslih: tj. ako ne ometaju zaposlenike, ljude koji sjede naokolnim klupama ili ljude koji ìve na niìm katovima okolnih zgra-da (bilje{ke s jednog od obilaska naselja na koja su me djeca vodila ulipnju 2003.).

22 Morrow u svom istraìvanju (1999., 2000.) tako|er navodi da su pri-jateljstva bila klju~na za mnoge izvan{kolske aktivnosti i da su ih ta-ko|er ~esto fotografirali.

23 Trebalo bi imenovati “ministra za djecu”, koji bi osigurao da lokalnazajednica i Hrvatska vode brigu o potrebama djece, o njihovim inte-resima, pravima i dobrobiti.

LITERATURA Adams, R. (1995). Places of Childhood. In: P. Henderson (Ed.) Childrenand Communities. London: Pluto Press.

Brannen, J. and O’Brien, M. (eds.) (1996). Children in Families: Researchand Policy. London: Falmer.96


Chawla, L. (2002). “Insight, creativity and thoughts on the environ-ment”: integrating children and youth into human settlement deve-lopment, Environment & Urbanisation 14(2): 11–20.

Cooper-Marcus, C. and Sarkissen, W. (1986). Housing as if People Matte-red. Berkeley: University of California Press.

Cosaro, W. (1997). The Sociology of Childhood. California: Pine ForgePress.

Davis, J. (1998). “Understanding the Meanings of Children: A ReflexiveProcess”, Children and Society 12: 325–335.

Freeman, M. (1998). “The Sociology of Childhood and Children’sRights”, The International Journal of Children’s Rights 6: 433–444.

Hart, R. (1992). Children’s Participation, From Tokenism to Citizenship,Innocenti essays Florence: UNICEF.

Horelli, L. (1998). Creating Child-friendly Environments: Case Studieson Children's Participation in three European Countries. Childho-od: A Global Journal of Child Research 5 (2): 225–239.

James, A. (1986). Learning to Belong: The Boundaries of Adolescence.In: A. Cohen (Ed.) Symbolising Boundaries. Manchester: ManchesterUniversity Press.

James, A., Jenks, C. and Prout, A. (1998). Theorising Childhood. Cambrid-ge: Polity Press.

James, A. and Prout, A. (1990; 1997). Constructing and ReconstructingChildhood. London: Falmer Press.

James, S. (1990). “Is there a place for children in geography?” Area 22(3): 278–283.

Jovero, S. and Horelli, L. (2001). Girls and boys breaking and makingborders through mobile locality. Making Breaking Borders NYRIS7th Nordic Youth Research Symposium. Helsinki, NYRI,http://www.alli.fi/nyri/nyris/nyris7/papers/joverohorelli.htm.

Jutarnji list 20. kolovoz 2003. Nezadovoljni zbog galame prijete smr}udjeci i psima!

Leyshon, M. (2002). On being “in the field”: practice, progress and pro-blems in research with young people in rural areas’, Journal of RuralStudies 18: 179–191.

Malone, K. (2002). “Street life: Youth, culture and competing uses ofpublic space”, Environment and Urbanization 14 (2): 157–168.

Matthews, H., Limb, M. and Taylor, M. (1998). “The geography of chil-dren: some ethical and methodological considerations for projectand dissertation work”, Journal of Geography in Higher Education 22(3): 311–324.

Matthews, H. and Limb, M. (1999). “Defining an agenda for the geo-graphy of children: review and prospect”, Progress in Human Geo-graphy 23(1): 61–90.

Matthews, H., Taylor, M., Sherwood, K., Tucker, F. and Limb, M.(2000). “Growing up in the countryside: children and the ruralidyll”, Journal of Rural Studies 16: 141–153.

McCormack, J. (2002). “Children’s understandings of rurality: explo-ring the interrelationship between experience and understanding”,Journal of Rural Studies 18: 193–207.

McLaughlin, M. W. (1993). “Embedded Identities”. In: S. B. Heath andM. V. McLaughlin (Eds.) Identity and Inner City Youth: Beyond Ethni-city and Gender. New York: Teachers College Press.

Moore, R. (1986). Childhood’s Domain: Place and Play in Child Develop-ment. London: Croom Helm. 97



Morrow, V. (2000). “‘Dirty Looks’ and ‘trampy places’ in young peo-ple’s accounts of community and neighbourhood: implications forhealth inequalities”, Critical Public Health, 10(2): 141–152.

Morrow, V. (1999). Searching for Social Capital in Children’s Accounts ofNeighbourhood and Networks: A Preliminary Analysis. LSE GenderInstitute Discussion Paper Series Issue No. 7.

Morrow, V. (1999). Networks and Neighbourhoods: Children and Yo-ung People’s Perspectives. Ministry of Health, UK.

Morrow, V. and Richards, M. (1996). “The Ethics of Social Research withChildren: An Overview”, Children and Society Vol. 10 pp. 90–105.

Nairn, K. and C. Freeman (2000). Childrenz Issues 4 (Special Issue; Chil-dren and their environments).

Nesbitt, E. (2000). “Researching 8 to 13 Year-Olds’ Perspectives on theirExperience of Religion”. In A. Lewis and G. Lindsay (eds) Resear-ching Children’s Perspectives pp. 135–49. Buckingham: Open Univer-sity Press.

Parke, R. D. and Sawkin, D. B. (1979). “Children’s Privacy in the Ho-me”, Environment and Behaviour 11: 87–104.

Percy-Smith, B. (2002). Contested Worlds: Constraints and Opportuni-ties in City and Suburban Environments in an English MidlandsCity. In: Chawla, L. (ed.) Growing up in an Urbanising WorldUNESCO and Earthscan, London.

Proshansky, H. and Fabian, A. (1987). The Development of Place Iden-tity in the Child. In: Spaces for Children: The Built Environment andChild Development Eds. C.S. Weinstein and T.G. David New York:Plenum.

Punch, S. (2002). Research with Children. The same or different fromresearch with adults? Childhood Vol. 9 (3): 321–341.

Ritala-Koskinen, A. (1994). Children and the Construction of Close Re-lationships: How to find out the Children’s Point of View. In:Brannen, J. and O’Brien, M. (Eds.) Childhood and Parenthood. Insti-tute of Education, London: University of London.

Sibley, D. (1991). “Children’s geographies: some problems of represen-tation”, Area 23: 269–270.

Skelton, T. and Valentine, G. (Eds.) (1998). Cool Places: Geographies of Yo-uth Culture. London: Routledge.

Sontag, S. (2002). On Photography. Penguin Classics.Taylor, A. F, Wiley, A., Kuo, F. E. and Sullivan, W. C. (1998). “Growing

up in the Inner City: Green Spaces as Places to Grow”, Environmentand Behaviour 30: 3–27.

Tonucci, F. and Rissotto, A. (2001). “Why Do We Need Children's Par-ticipation? The Importance of Children's Participation in Chan-ging the City”, Journal of Community & Applied Social Psychology 11:407–419.

Valentine, G. (1996). “Children should be seen and not heard: the pro-duction and transgression of adults’ public space”, Urban Geography17(3): 205–220.

Valentine, G. (1997). “A safe place to grow up? Parenting, Perceptionsof Children’s Safety and the rural idyll”. Journal of Rural Studies13(2): 137–148.

Valentine, G. (2000). “Exploring Children and Young People’s Narrati-ve of Identity”, Geoforum 31: 257–267.

Ve~ernji list 20. svibanj 2003. Dje~ja igrali{ta grade se bez potrebne za{ti-te, a bez toga nema ni ulaska u Europsku uniju.

White, R. (1998). Public Space for Young People: A Guide to Creative Projectsand Positive Strategies, pg 146, NSW: Australian Youth Foundation.98


White, R. (1994). Street life: police practices and youth behaviour. In:R. White and Calder (Eds.) The Police and Young People in Australia.Cambridge: Cambridge University Press.

Wolfe, M. (1978). Childhood and Privacy. In: Children and the Environ-ment. New York: Plenum Press.

DODATAK – FOTOGRAFIJE

Mjesto mi je jako privla~no. To je moj park u kojem sam odra-stao. Puno je zelenila i prirode. Tu se zezam i igram. Posebno mije zato {to me svi poznaju.Stipan, 12

Vaàn mi je zbog toga {to se tu igram i zabavljam sa svojimfrendicama, zgrada u kojoj ja ìvim okruùje ga pa imam po-gled na njega.Martina, 12 99



Na njoj radimo izlete i uìvamo u njima znaju}i da u traviima dosta buba i moljaca (u{i).Petra, 12

Uvijek se tu sanjkam i igram kada je zima. Imam tako|er punouspomena i sa obadva brata jer radimo svakakve ludosti tamo…Martina, 13

100


Jer na trgu se skupljaju djeca i onda se igramo ne~ega npr. gra-ni~ara, gumi-gumija…Sara, 12

Va`ne su mi zato jer se tamo okuplja cijeli moj razred na dogo-vorima, a izolirane su, {to mi pa{e.Mirta, 12

101



... va`no mi je {to u nju odlazim skoro svaki dan, u njoj u~im,u njoj sam stekla nove prijatelje.Mateja, 13

Zato {to na igrali{tu svi zajedno vje`bamo, igramo razne sport-ske igre, a ponekad ovdje odlazim s bratom igrati nogomet.Kristina, 13

102


Documents

DJECA U SUSJEDSTVU: primjer jednoga novozagreba~kog naselja · lentine, 1996.). S iznimkom razvojne psihologije, djeca su, kroz ve}i dio 20. stolje}a, bila sustavno izostavljana iz