97
I predavawe PREDMET: ISTORIJA DOMA]E DRAME Tema: Pozori{ni elementi u narodnom stvarala{tvu. Usmeno narodno stvarala{tvo kao tematski okvir i predlo`ak umjetni~kom dramskom stvarala{tvu Ma kojim oblikom saop{tavawa svojih misli i osje}awa se slu`io, narodni stvaralac uvijek je pred sobom zami{qao auditorijum kome se obra}ao. S obzirom na tu okolnost, poezija je i u svojim po~etnim oblicima sadr`avala elemente pozori{ta - kaziva~a i slu{aoce i mjesta na kome su oni okupqeni. Kako je poezija od najranijih vremena pra}ena i nekim instrumentom (lirom, guslama), i ta situacija je podrazumijevala publiku pred kojom se pjesma izvodila. Srpska narodna epika u svojoj osnovi sadr`i dramski naboj - sva je utemqena na sukobu koji tra`i razrje{ewe. Mnogo je tema iz epske poezije koje su pr~ile pa`wu dramskih pisaca i mnogo je epskih pjesama koje su poslu`ile kao predlo`ak za stvarawe dramskih djela, pa }emo pomenuti samo neke najpoznatije. U srpskoj istoriji Mari~ka bitka (1371) i Kosovska bitka (1389) dva su datuma kojima su se stvaraoci naj~e{}e vra}ali. Narodni pjeva~ nije mogao da prihvati kao realnost istorijske okolnosti u kojima su Srbi bili suo~eni sa daleko nadmo}nijim neprijateqem (Turskom imperijom, jednom od najmo}nijih dr`ava toga vremena), nego je stalno poku{avao da srpski poraz opravda nekim unutra{wim razlozima, ponajvi{e nedostatkom odgovornosti pojedinih vo|a za kolektivnu sudbinu naroda. Uzroke propasti carstva srpskoga on je vidio u vlastoqubivosti i pohlepi velika{a koji su, opijeni `eqom da vladaju Srbijom, zaboravili na spoqnu opasnost koja se sve vi{e pribli`avala granicama tada{we srpske dr`ave. Problem nesloge srpske sredwovjekovne vlastele dugo je opsjedao stvaraoce narodnih pjesama i u vi{e varijanti opjevan je u epskoj poeziji. U narodnoj epskoj pjesmi Uro{ i Mrwav~evi}i opisana je prava drama sa sredi{wom temom bezo~ne borbe za vlast. Nakon smrti velikog i silnog cara Du{ana, Stefan (1355) koji je srpsku sredwevjekovnu dr`avu doveo do vrhunca mo}i, zapo~ele su 1

Domace Drame

Embed Size (px)

DESCRIPTION

drama

Citation preview

Page 1: Domace Drame

I predavawe

PREDMET: ISTORIJA DOMA]E DRAME

Tema: Pozori{ni elementi u narodnom stvarala{tvu. Usmeno narodno stvarala{tvo kao tematski okvir i predlo`ak umjetni~kom dramskom stvarala{tvu

Ma kojim oblikom saop{tavawa svojih misli i osje}awa se slu`io, narodni stvaralac uvijek je pred sobom zami{qao auditorijum kome se obra}ao. S obzirom na tu okolnost, poezija je i u svojim po~etnim oblicima sadr`avala elemente pozori{ta - kaziva~a i slu{aoce i mjesta na kome su oni okupqeni. Kako je poezija od najranijih vremena pra}ena i nekim instrumentom (lirom, guslama), i ta situacija je podrazumijevala publiku pred kojom se pjesma izvodila.

Srpska narodna epika u svojoj osnovi sadr`i dramski naboj - sva je utemqena na sukobu koji tra`i razrje{ewe. Mnogo je tema iz epske poezije koje su pr~ile pa`wu dramskih pisaca i mnogo je epskih pjesama koje su poslu`ile kao predlo`ak za stvarawe dramskih djela, pa }emo pomenuti samo neke najpoznatije.

U srpskoj istoriji Mari~ka bitka (1371) i Kosovska bitka (1389) dva su datuma kojima su se stvaraoci naj~e{}e vra}ali. Narodni pjeva~ nije mogao da prihvati kao realnost istorijske okolnosti u kojima su Srbi bili suo~eni sa daleko nadmo}nijim neprijateqem (Turskom imperijom, jednom od najmo}nijih dr`ava toga vremena), nego je stalno poku{avao da srpski poraz opravda nekim unutra{wim razlozima, ponajvi{e nedostatkom odgovornosti pojedinih vo|a za kolektivnu sudbinu naroda. Uzroke propasti carstva srpskoga on je vidio u vlastoqubivosti i pohlepi velika{a koji su, opijeni `eqom da vladaju Srbijom, zaboravili na spoqnu opasnost koja se sve vi{e pribli`avala granicama tada{we srpske dr`ave. Problem nesloge srpske sredwovjekovne vlastele dugo je opsjedao stvaraoce narodnih pjesama i u vi{e varijanti opjevan je u epskoj poeziji.

U narodnoj epskoj pjesmi Uro{ i Mrwav~evi}i opisana je prava drama sa sredi{wom temom bezo~ne borbe za vlast. Nakon smrti velikog i silnog cara Du{ana, Stefan (1355) koji je srpsku sredwevjekovnu dr`avu doveo do vrhunca mo}i, zapo~ele su nemilosrdne borbe oko prestola. Du{anov sin Uro{, jo{ mlad i neiskusan, nije mogao iza}i na kraj sa osionom srpskom vlastelom. Naro~iti otpor caru Uro{u (u narodu poznatom kao Uro{ Nejaki) pru`iili su: Du{anov polubrat Simeon, dva brata Mrwav~evi}a (Vuka{in i Ugqe{a) i Bal{i}i, koji su vladali Zetom.

Narodni pjesnik je za propast srpskog carstva optu`io Mrwav~evi}e, koji }e prvi poginuti u sukobu sa Turcima u bici na Marici (1371), dok }e car Uro{ uspjeti da se skloni u dvor kneza Lazara Hrebeqevi}a, gdje }e ga zate}i smrt te iste godine.

Tema otimawa vlasti od zakonitog cara Uro{a, koji je carstvo naslijedio od oca cara Du{ana, dugo je opsjedala na{e stvaraoce. Prvo ozbiqnije dramsko djelo o ovoj temi Traedokomediju napisao je Manuil

1

Page 2: Domace Drame

(Mihailo) Kozi~inski (1734), koji je `ivio i radio u Sremskim Karlovcima, a koji je u Vojvodinu u svojstvu prosvjetiteqa do{ao iz Kijeva.

Tema propasti srpskoga carstva zaokupqala je i druge pisce. Tako je Jovan Raji}, koji je o Koza~inskovoj Traedokomediji slu{ao kao |ak Karlova~ke gimnazije, pred kraj `ivota preradio, i bitno skratio, dramu Manuila Kozi~inskog o Uro{u petom i objavio je u Budimu (1798).

Tre}i dramski pisac koji se bavio istom temom bio je student Stefan Stefanovi}. Pun naslov Stefanovi}eve drame glasi Smrt Uro{a Petoga, posqedweg cara srbskog (1840). Dramu o smrti posqedweg Nemawi}a Uro{a petoga, objavi}e kasnije (1869) i dramski pisac Matija Ban.

O Uro{u petom u toku Prvog svjetskog rata napisa}e dramu i Milutin Boji} Uro{eva `enidba i time pokazati da je sudbina sina cara Du{ana, kao neki lajt-motiv stalno zaokupqala pa`wu na{ih dramskih stvaralaca.

Duga~ak je niz dramskih djela kojima su kao predlo`ak slu`ile narodne epske pjesme, pa stoga navodimo neke poznatije: Jovan Sterija Popovi}: Milo{ Obili} ili boj na Kosovu (prema pjesmama o Kosovskom boju); Matija Ban i Jovan Suboti} pi{u dramu Car lazar i Milo{ Obili} na osnovu iste gra|e; Laza Kosti} pi{e dramu Maksim Crnojevi}na osnovu pjesme @enidba Maksima Crnojevi}a; Dragutin Ili}, sin pjesnika Jovana Ili}a, dao je cio niz drama o li~nostima iz sredwovjekovne srpske istorije o kojima pjevaju i narodni pjesnici: Kraq Vuka{in (1882), Nemawa (1887), Du{an (1889), Lazar (1889), Todor od Stala}a (1896).

Pjesnik srpske moderne, Aleksa [anti}, pi{e drame Hasanaginicu (1910) - na osnovu poznate istimene narodne pjesme i An|eliju (1911) na osnovu narodne pjesme Bog nikom du`an ne ostaje (Va`no je napomenuti da [anti} teme svojih drama ne uzima iz epskih pjesama koje su pune dramatike, nego iz epsko-lirskih pjesama, jer je poznato da je on bio izuzetan liri~ar). Mnogo godina poslije [anti}a, i najve}i srpski dramski pisac Branislav Nu{i}, je prema pjesmi Knez Ivan Kne`evi} napisao jedno~inku Knez od Semberije.

Interesovawe za narodnu pjesmu kao podlogu drami ne prestaje ni u novijem vremenu. Borislav Mihajlovi} Mihiz je napisao poznatu dramu Banovi} Strahiwa, a Qubomir Simovi} dramu Hasanaginica.

Nisu, me|utim, samo epske i epsko-lirske pjesme slu`ile kao predlo{ci dramskim djelima. Narodne bajke su u pro{losti, a i danas, bile neiscrpno vrelo iz koga su dramski pisci uzimali i motive i gra|u za stvarawe dramskih djela.

2

Page 3: Domace Drame

II PREDAVAWEPredmet: Istorija doma}e drame

[KOLSKO POZORI[TE KOD SRBA U VOJVODINIOsnovne odlike {kolske drame: vrste, tematska obiqe`ja, izvori

Pojam {kolske drame

Terminom {kolska drama ozna~avaju se djela didakti~kog karaktera, nastala pod uticajem humanista ve} u XV vijeku. U wima su obra|ivane biblijske ili istorijske teme koje su bile u skladu sa u~ewem zvani~ne crkve. Pisane su na latinskom jeziku, a bile su namjewene {kolskim priredbama. Ali, vrlo rano pojavile su se {kolske drame na narodnom jeziku, koje su po~ele da uti~u na razvoj popularnih, a zatim i profesionalnih drama.

[kolska drama, pored religioznih tema, mogla je obra|ivati i teme rodoqubivog karaktera.

Prve {kolske drame izvo|ene su u Hrvatskoj i Sloveniji (17. i 18 vijek) a prva {kolska drama kod Srba je Traedokomedija Manuila (Mihaila) Koza~inskog, kijevskog u~iteqa koji je radio u Sremskim Karlovcima, tada{wem religijskom i kulturnom centru Srba u Ju`noj Ugarskoj. [kolska drama brzo se {irila po cijeloj Vojvodini i u nekim krajevima ju`no od Save i Dunava. Zna se da je Joakim Vuji} pripremao predstave sa u~enicima u Pan~evu, Novom Sadu, Kragujevcu i drugim mjestima.

Od kraja XIX vijeka {kolska drama se tematski orijenti{e na |a~ki `ivot i postepeno se utapa u kwi`evnost za djecu. Tradicija {kolskog pozori{ta, kao sistematskog vida u~eni~ke aktivnosti, u ve}ini evropskih zemaqa se gubi. Ona se na latinskom i gr~kom jeziku ~uva jo{ samo u nekim engleskim kolexima (Vestminster, Oksford, Kembrix).

Veliki srpski istori~ar kwi`evnosti, Jovan Skerli}, o karakteru {kolske drame, izme|u ostalog, navodi i ovo: “U Kijevskoj duhovnoj akademiji profesori su sastavqali, a |aci igrali tragikomedije, komade koji su bili me{avina izme|u moralne i alegorijske drame, gde su apstraktna lica oli~avala razne mane i vrline i gde se ~udesno me{ala hri{}anska religija i anti~ka mitologija” (J. Skerli}: Istorija nove srpske kwi`evnosti, str. ......).

Osnovne odlike {kolske drame

3

Page 4: Domace Drame

[kolska drama je stasala u Rimu u doba velikog pokreta humanizma i humanista. Ustoli~ili su je jezuiti, koji su bili prisvojili {kolstvo i koji su {kolsku dramu koristili kao oru|e za {irewe svoga uticaja u narodu. Ona je vrlo lako osvojila i u~enike i nastavnike. U woj su u~enici iskazivali svoje literarne, rediteqske, scenografske i kostimografske rekvizitorske i ostale teatarske sposobnosti, a nastavnici su u~ili jezik (latinski, ali i svoj, odnosno narodni). Vrlo dobar poznavalac dramskog `anra kod Srba, Vlastimir Er~i}, ka`e da ”{kolska drama i {kolski teatar jesu i oblik i izraz u~ili{ne duhovnosti: oni su i komedija, i tragedija, i drama u u`em smislu, i deklamacija, i panegirik, i dijalog (‘razglagolstvije’), i disput, i duhovna drama, i balet, i operska arija, i hor, i doma}i ‘svirci’, i parola ispisana pregrupisavawem izvo|a~a i wihov nemi uzvik, i zagonetka ‘i{~ertana’ wihovim poziturama, i {kolski zadatak (doma}i ili pismeni) i ‘kwi`evnost koja se kazuje’ i sl.” (Vlastimir Er~i}: Predgovor kwizi: Po~eci srpske drame, Nolit, Beograd, 1987, str. 6)

Razdobqe {kolsih drama traje kod Srba do 1813. godine, od kada po~iwe moderno pozori{te koje je utemeqio Joakim Vuji}, poznati slaveno-serpski spisateq.

Literatura:1. Re~nik kwi`evnih termina, Nolit, Beograd 1985, str. 786.2. Vlastimir Er~i}: Predgovor kwizi: Po~eci srpske drame,

Nolit, Beograd 1987.

TRAEDOKOMEDIJA MANUILA (MIHAILA) KOZA^INSKOG I WEN UTICAJ NA DAQI RAZVOJ ISTORIJSKE DRAME

Traedokomedija je prvi put izvedena 15/26. juna 1734. godine, a izveli su je |aci tada{we Karlova~ke gimnazije. Predstava je bila pipremqena i izvedena povodom velikog jubileja - 400-te godi{wice ro|ewa cara Uro{a (po tada{wim istorijskim znawima). Ali, predstavom je slavqeno Carstvo srpsko i wegov zato~nik Mitropolit Vikentij Jovanovi}, zatim zavr{etak prve regularno zavr{ene {kolske godine i nastojawe da se [kola digne na nivo na kome }e mo}i da se pripremaju i pozori{ne predstave visokog stila. A kad je rije~ o mitropolitu Vikentiju Jovanovi}u, koji se tada nalazio na ~elu Beogradskokarlova~ke mitropolije, zna~ajno je ista}i da se on zakleo ”na Jevan|equ” ”da }e ustanoviti [kolu saobraznu onoj kijevskoj, najvi{oj u pravoslavnom svetu”.

Vaqa naglasiti da je Traedokomedija samo dijelom drama o smrti cara Uro{a i o propasti Srpskog carstva i da ona to jeste tek poslije Nemawi}ke dr`ave i wenog posqedweg mo}nog vladara cara Du{ana.

4

Page 5: Domace Drame

Dobar poznavalac poetike {kolske drame Manuil Koza~inski precizno je predstavio likove, glavne nosioce dramske radwe. U wegovoj viziji car Du{an je ”oli~ewe mo}i carstva”, ”predstavnik vladara-pregaoca” za kojeg samo jo{ nije re~eno da je Veliki i Silni; wegov sin Uro{, mlad i nejak, ve} je time predodre|en da se svrsta u mu~enike, Vuka{in, ”pregalac pripravqen za zavetnika, koji prerasta u uzurpatora vlasti i u licu legitimnog nosioca krune”, zatim Mati (Carica - majka), ”ponajpre - umetnik `alosti, tuge i naricawa za izgubqenim jedincem i dr`avom do{lom na rubova propasti”.

Vlastimir Er~i} isti~e da su svi glavni likovi u Kaza~inskovom djelu “likovi dramski“ i da svi predstavqaju tipove grupacije qudi kojoj pripadaju, a da je jedino Vuka{in “ne{to prizemqeniji i razu|eniji“ i da se samo on ne uklapa u {emu likova u {kolskoj drami onda{weg pravoslavnog svijeta.

Komedijski dio Kaza~inskove drame sadr`i osnovne ta~ke narodnog `ivota Srba i bitne pojave u wemu od “propasti catstva Srpskog“ do 1734. godine, kao {to su pad Srbije pod Turke, Seoba Srba pod Arsenijem ^arnojevi}em i wihov prelazak na teritoriju Austrougarskog carstva. Autor Traedokomedije daje i odre|ene karakteristike Srba isti~u}i da se mnogi od wih protive osnivawu {kole i {irewu prosvjete, da ~esto isti~u svoje bogatstvo, a da se ne osvr}u na sirotiwu i da prema ubogima nemaju nikakvog saosje}awa. Tu je tako|e, istaknuta zasluga Mitropolita Vikentija i {to su Srbi dobili u~ili{te sa svim razredima i zbog ~ega ga Srbija slavi kao umnog ~ovjeka. Ono {to je tipi~no za ovo pozori{no djelo jeste da se na sceni pojavquje niz “olicotvorenija“ (oli~ewa, kao {to su oli~ewa (personifikacije) Vuka{inovih unutra{wih razarawa (Slavoqubqe, Slastoqubqe, Zloba, O~ajawe), zatim zagovornici grani~arstva (Mars, Belona, Zavist), zastupnik “prosve{~enija“ (Palas), izvr{ioci voqe Svevi{weg: Vjesnik Gospodwi (An|eo) - da nejakog Uro{a pripremi za podvig mu~eni{tva, an|eli i |avoli - da peuzmu du{e pravednika i gre{nika, sibile i Astronom - da predska`u dolaze}e, Mag (Volhv) - da zamijeni Sanovnik, Srbija - da se zna da je ima, iako pravno ne postoji, razredi Karlova~ke gimnazije - da ka`u {ta se u kom od wih u~i i da sa “Ote~estvom (Srbijom) otpjevaju ponegirik (hvalospjev) Vikentiju Jovanovi}u, da predstavu prikraj~e sjajem re~i i sve~oni{}u propagande“ (V. Er~i}).

S obzirom na ~iwenicu da je Traedokomedija prvo u dugom nizu pozori{nih djela, o wemu su svoje sudove dali brojni kriti~ari. Er~i} navodi mi{qewa Tihomira Ostoji}a i Jovana Hristi}a iz kojih ovdje isti~emo ono najbitnije. Tako, recimo Ostoji} isti~e da je Koza~inski pedago{ku stranu djela dao “s puno ve{tine“, ali tvrdi

5

Page 6: Domace Drame

da Traedokomedija nema u sebi puno `ivota, osim u 12 ~inu. Suprotno od wega, Hristi} smatra da nema govora o tome da je Traedokomedija nevje{t, po~etni~ki poku{aj, ve} da je ona u svemu “zavr{ena i dora|ena celina“ i da je kao takva “mogla da bude pravi podsticaj za stvarawe na{e drame“.

Er~i} u svom djelu govori i o jeziku kojim je ova drama pisana pa ka`e da je to mje{avina crkvenoslavenskog sa srpskim, ukrajinskim i ruskim jezikom i da wegovo djelao sadr`i neku koli~inu sveslavenskog jezi~kog blaga. Autor ogleda o Kozi~inskom zakqu~uje da se on “lagano, ali sigurno i neopozivo, vra}a u srpsku kwi`evnost - istorijski ~vr{}i i zama{niji, a literarno zanimqiviji, svojevrsniji i ugledniji, i od umetni~kog nerva koji i danas otkucava” (Er~i}: Predgovor, str. 12).Osnovna poruka drame je prosvjetiteqska a svodi se na to da “samo {kola i nauka, a ne ratni uspesi, mogu Srbima povratiti naru{enu slavu” (Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd 1983, str.175).

Literatura:1. Manuil (Mihail) Kaza~inski: Traedokomedija, u kwizi: Po~eci

srpske drame, Nolit, Beograd. 1987. (Posebnu pa`wu obratiti na predgovor Vlastimira Er~i}a.)

2. Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd 1983.

6

Page 7: Domace Drame

Predmet: ISTORIJA DOMA]E DRAMEIII predavawe

POZORI[TE U DOBA PROSVIJE]ENOSTI; DRU[TVENIPOLITI^KI I FILOZOFSKI ASPEKTI RACIONALISTI^KE POZORI[NE POETIKE; OSJE]AJNOST I POU^NOST; REALI- ZAM I GRA\NSKI IDEALI

Dramsko stvarawe na kraju XVIII i u prvim decenijama XIX vijeka obiqe`ila je moralno-sentimentalna orijentacija. Utemeqiva~ te orijentacije bio je Emanuel Jankovi}. On je preveo tri komedije koje predstavqaju prve {tampane iako ne i prve izvo|ene komedije kod Srba. Najve}i srpski prosvjetiteq, Dositej Obradovi}, tako|e je dao svoj prilog ovoj vrsti drame. On je preveo Lesingovu mladala~ku komediju Damon i unio je u svoje Sobranije, koje je tematski i `anrovski bilo vrlo heterogeno djelo.

Jovan Dereti} isti~e da su oba ova na{a prosvjetiteqa “istakla potrebu komedije i pozori{ta i time se suprotstavili shvatawima o {tetnosti svake igre i zabave koja su bila duboko ukorijewena u srpskom dru{tvu i srpskoj kwi`evnosti“ (J. Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, str, 203).

Potpuno suprotno od Gavrila Stefanovi}a Venclovi}a, koji je prije pededsetak godina `estoko napadao i one koji komedije prire|uju i one koji ih gledaju, u prologu prevoda Goldonijeve drame Trgovci Emanuel Jankovi} nastoji da svoje sunarodnike uvjeri u korist koju mogu izvu}i iz tog Goldonijevog i wemu sli~nih djela. On ka`e da komedije nisu razbibrige koju su “|avoli [vabe izmislili kako }edu varati novce ot qudi“, ve} da su u wima sadr`ani “slu~ajevi i bitija koja se svaki dan me|u qudima nalaze“ (Dereti}).

Najve}i srpski prosvjetiteq Dositej Obradovi} ide jo{ daqe pa ka`e da se u komediji iza igre i {ale skrivaju “prekrasne i previsoke nauke“, koje su, po wegovom mi{qewu, “najva`nija stvar u svakom kwi`evnom djelu“.

Razvoj drame i pozori{ta u srpskim zemqama ide paralelno. Prvi teatar za koji znamo vezan je za ime Manuila Kozi~inskog, i nestao je kada je prestala da radi Koza~inskova {kola, ali neki

7

Page 8: Domace Drame

podaci govore da su i poslije Koza~inskog u crkvenim {kolama izvo|ene drame religioznog karaktera - vertepi (minijaturna lutkarska pozori{ta koja su prikazivala scene Isusovog ro|ewa), skolasti~ke komedije i sl. Tekstovi tih drama nisu sa~uvani.

Od sedamdesetih godina, kada su {kole odvojene od crkve, imamo novu situaciju, tj. {kolsko pozori{te koje obra|uje teme svjetovnog karaktera. Postoje podaci o takvim predstavama izvo|enim na sve~anostima koje su organizovane na kraju {kolske godine u Vr{cu, Veli-

kom Be~kereku (dana{wem Zrewaninu), Temi{varu i dr. Uloge u tim predstavama glumili su |aci, a ulogu rediteqa imali su u~iteqi.

Jovan Dereti} u svojoj Istoriji srpske kwi`evnosti navodi da je krajem XVIII i po~etkom XIX vijeka u Velikom Be~kereku Marko Jeliseji} sa svojim u~enicima organizovao vi{e dramskih predstava. Prete`no su to bile predstave u kojima se govorilo o |a~kom `ivotu a pisali su ih sami rediteqi-u~iteqi. Me|u izvo|enim dramama bilo je i prevoda ili prerada djela sa drugih jezika, obi~no komedija. Smatra se da je komedija Emanuela Jankovi}a (1758-1792) Blagodarni sin u to vrijeme bila vrlo popularna i da je bila na repertoaru {kolskog pozori{ta. Drama Blagodarni sin predstavqa prvi slu~aj “posrbqavawa“ u srpskoj dramskoj kwi`evnosti: radwa se de{ava u Banatu, li~nosti su dobile srpska imena, iako je ta drama prevod i prerada dramskog djela napisanog na wema~kom jeziku.

Joakim Vuji} (1772 - 1847) otvara novu epohu u istoriji srpskog pozori{ta. On je pripadao Dositejevom prosvjetiteqskom krugu i vrijedno je radio razne poslove. Zna se da je prevodio {kolske uxbenike i pou~no-zabavne kwige za djecu, ali najvi{e je uradio na afirmaciji drame i pozori{ta. Zbog svega {to je u~inio na razvoju drame i pozori{ta kod Srba Vuji} zaslu`eno nosi ime “oca srpskog teatra“.

Poslije ~etverogodi{weg boravka u Italiji gdje je posje}ivao pozori{ta, Vuji} zapo~iwe ozbiqan rad na drami. Prve prevode drama objavio je 1805. godine. Bile su to drame: Fernando i Jarika (prevod drame wema~kog pisca Karla Ehartshauzena), Qubovnaja zavist ~rez edne cipele (prevod drame wema~kog pisca Josipa Rihtera). Pored toga, Vuji} je jo{ objavio: Nagra`denije i nakazanije (1807), Slepi mi{ (1809), Serbski vo`d Georgije Petrovi~ ina~e nare~eni Crni ili otjatije Beograda od Turaka (1843). U rukopisu je ostavio jo{ 21 dramski tekst, od kojih su dva [najderski kalfa i Nabre`noje pravo objavqeni tek 1960, odnosno 1965. godine.

Vuji} je prvu predstavu priredio 1813. godine u ma|arskom pozori{tu Rondela u Pe{ti s amaterskom dru`inom koju su ~inili

8

Page 9: Domace Drame

u~enici Gimnazije u Pe{ti. Davali su komediju Kre{talica, tada popularnog wema~kog pisca Augusta Kocebua. Vuji} je komediju preveo i preradio u tolikoj mjeri da ju je “posrbio“, to jest da je radwu iz jednog od primorskih gradova sjeverne Wema~ke prenio u Trst (gdje je jedno vrijeme i sam `ivio i gdje je ina~e bilo dosta Srba); li~nostima je dao srpska imena, unio je lokalne motive tako da je publika predstavu do`ivjela kao ne{to poznato i ne{to svoje. Tako, na primjer, glavni lik u djelu, Engleskiwa Ledi Amalija, dobija ime Vuju}eve supruge Pelagije, jedan od pozitivnih likova zove se Joakim, kao i pisac Vuji}, a Joakimova majka ima ime Vuji}eve majke Jevre.

Va`nno je naglasiti da je prva predstava u istoriji srpskog teatra izvedena uz svesrdnu pomo} ma|arskog pozori{nog dru{tva koje je Vuji}u i wegovim amaterima ustupilo ne samo termin i pozornicu nego i svu potrebnu dekorativnotehni~ku opremu.

Djelo Kre{talica u `anrovskom smislu pripada sentimentalnoj drami i kao i druga djela te orijentacije natopqena je naivnim ali humanisti~kim konvencijama evropske scene sa kraja XVIII vijeka. Petar Marjanovi} isti~e da predstava Kre{talice, izvedena u Pe{ti 1813. godine, “ima posebno mesto u istoriji pozori{ta Srba” zato

{to je bila “prva profesionalna predstava koja je srpski teatar - ponovo posle sredwovjekovnog razdobqa ukqu~ila u pozori{nu Evropu” (P. Marjanovi}: Pozori{te ili usud prolaznosti, str. 46).

Nakon ve}eg uspjeha te prve predstave, Vuji} je nastavio da stvara amaterska pozori{na dru{tva sa kojima je davao predstave po raznim mjestima tada{we Ugarske (najprije u svojoj rodnoj Baji, pa zatim u Novom Sadu, Zemunu, Pan~evu, Temi{varu, Kikindi i dr.

Osnivawe Kwa`evsko-serbskog teatra u Kragujevcu

Joakim Vuji} je pod pokroviteqstvom tada{weg srpskog kneza Milo{a Obrenovi}a u Kragujevcu osnovao Kwa`evsko-serbski teatar, prvo srpsko stalno pozori{te u obnovqenoj Kne`evini Srbiji. Pozori{te je radilo ne{to du`e od godinu dana (od 15. februara 1835. do 20. februara 1836. godine).

Prvi direktor Kwa`evsko-serbskog teatra bio je Joakim Vuji}. U to vrijeme kad je Vuji} zapo~eo da stvara srpsko pozori{te, on je bio sve: dramaturg (prevodilac i adapter dramskih tekstova), rediteq, glumac, pozori{ni pisac, organizator predstava itd. Kao veliki zaqubqenik pozori{ta on je zadivquju}om brzinom spremao pozori{ne predstave po raznim mjestima. Radio je sa glumcima koji nisu imali nikakovg pozori{nog iskustva. To su obi~no bili stariji u~enici i mla|i ~inovnici, koji su tuma~ili i `enske uloge, po{to u to

9

Page 10: Domace Drame

vrijeme niko od roditeqa nije bio spreman da dozvoli svojim k}erkama da glume u komadima zajedno sa mu{karcima.

[to se ti~e repertoara Kwa`evsko-serbskog teatra, on je imao karakteristike popularnog sredwoevropskog repertoara s kraja XVIII i po~etka XIX vijeka i uklapao se u koncept Vuji}evog shvatawa o ulozi pozori{ta i “wegovim stremqewima uvek raspetim izme|u evropskih horizonata i sluha za potrebe patrijarhalne i ’neizobra`ene’ publike svoga naciona” (P. Marjanovi}: Pozori{te ili ususd prolaznosti, str. 50) . Na navedenom mjestu Marjanovi} pi{e da se za sedam premijera Kwa`evsko-serbskog teatra mogu pouzdano utvrditi naslovi djela i datumi wihovog izvo|ewa i navodi ta djela, odnosno wihove izvore: Fernando i Jarika (Ekartshauzen-Vuju}, 2/15. februara 1835); La Pejruz (Kocebu-Vuji}, 3/16. februar 1835); Bedni stihotvorac (Kocebu-Vuji}, 3/16. februar 1835), Bjegunac (Kocebu-Aleksandar Zagorica, protokolist kabineta Kwaza Milo{a, 4/17. februar); [najderskij kalfa (Hafner Vuji}, 16/29. februar 1835), i dva mimeti~ka dejstvija - tabloa sa pjesmom i muzikom: Padenije Serbije u vreme Svetog Kwaza Lazara (8/21. februra 1836) i Vostanovlenije Serbije ~rez Svetloga Kwaza Milo{a (9/22. februar 1836), koja je sastavio Joakim Vuji}.

Dvije decenije poslije dobijawa nezavisnosti Srbiju su po~ele da potresaju politi~ke nesuglasice i bune, ali je bio primjetan i kulturni polet, kome su, svakako, doprinijeli i glumci Kwa`evsko-serbskog teatra. Poslije ostavke kneza Milo{a Obrenovi}a, ~iju je punu podr{ku i milost imao Joakim Vuji}, on napu{ta Kragujevac. Boravio je u Beogradu, Zemunu i Pan~evu, a najdu`e u manstiru Rakovcu, da bi krajem 1837. ili po~etkom 1838. godine doselio u Novi Sad, gdje je nastavio svoju kwi`evnu i pozori{nu djelatnost.

Vuji} nije skrivao da je pozori{ne komade prevodio i prera|ivao prema djelima Kocebua i drugih tada popularnih pisaca. Me|utim, on u tome nije bio uvijek dosqedan, jer je za neke svoje prevode tu|ih djela sebi pripisivao potrpuno autorstvo, kao u slu~aju djela Nagra`denije i nakazanije, objavqeno u Budimu 1807. godine. Na ovom djelu stoji da je ta seoska igra u dva dejstvija “so~iwena Joakimom Vuji~”, a kwi`evni istori~ar Pavle Popovi} je utvrdio za to djelo da ga je napisao Salomo Fridrih [leter, be~ki glumac i pozori{ni pisac.

Za Vuji}a nije bio va`an toliko dramski tekst sam po sebi koliko pozori{na predstava za koju je tekst slu`io samo kao osnova, neka vrsta scenarija koji se mogao mijewati i prilago|avati ukusu tada{we publike i mogu}nostima pozori{nog izvo|ewa.

JOAKIM VUJU]: [NAJDERSKI KALFA

10

Page 11: Domace Drame

U napomeni uz ovo djelo stoji da je ono “jedna vesela s pesmama igra u dva dejstvija prevedena s maxarskog jezika na slaveno-serpskij Joakimom Vuji}em, slaveno-serpskim spisateqem“. Ta ~iwenica upu}uje na to da je Vuji} ovo djelo preveo sa maxarskog jezika, {to zna~i da se nije slu`io originalom, to jest tekstom na wema~kom jeziku kako ga je objavio dramski pisac Filip Hafner.

Me|utim, ako bismo Vuji}ev prevod shvatili u dana{wem smislu te rije~i, onda bismo do{li do pogre{nog zakqu~ka, jer je i ovu dramsku igru Vuji} preradio i prilagodio uslovima u kojima je ona izvo|ena. Imena likova u drami su posrbqena, a radwa je smje{tana u vojvo|ansku palanku prve polovine XIX vijeka. Zaplet je sa~iwen oko udaje mlade k}erke gazde Prodana, Marice (Mace), koja ne `eli da se uda za onoga koga joj nudi otac, nego za prepredenog mladi}a koji glumi francuskog kavalira. Kada mladi “Francuz” uvidi da ne}e mo}i zaprositi Maricu uz pristanak wenog oca, gazda Prodana, on pribjegava lukavstvu: preobla~i se u `ensko, tj. u sestru gazde Prodana koja dolazi iz Iriga i, tobo`e, provodaxi{e za nekog razumnog i u~tivog gospodina i uspijeva da na prevaru privoli gazda Prodana da potpi{e `enidbeni ugovor po kome on daje mladi}u Vasi svoju k}er za `enu i 40 hiqada talira ako odustane od ugovora. Kad se prevareni gazda Prodan otrijezni i po~ne tjerati mladi}a iz svoje ku}e, on mu zaprijeti da }e tra`iti da se stavi vinkulum (zabrana na ugovorenu sumu talira) i prevareni starac se miri s tim da uda k}er za mladi}a Vasu koji se izdavao za francuskog kavalira.

Dramska igra se zavr{ava mirewem gazde Prodana sa ~iwenicama i poukom koju upu}uje drugima da ne pro|u kao on: “ (K mladencem.) Budite , dakle, jedno s drugim, ve} vidim da ne mogu izmeniti posao. Zato, dakle, na meni uzeti mo`e svokoj ~ovek primer koji god ima k}er, i ako bi stotinu sestara do{lo iz Iriga, to opet neka nikakvoj ne veruje“.

Takav zavr{etak drame potpuno je u duhu sa filozofijom prosvjetiteqstva, jer je glavni ciq i pozori{nog djela bio da pou~i i prosvijetli gledaoca.

Likovi u ovoj pozori{noj igri su tipizirani. U woj se pojavquje prevareni otac (gazda Prodan), djevojka koja se opire o~evoj namjeri da je uda za nepoznatog (Marica - Maca), drska slu{kiwa koja odli~no sara|uje sa svojom gospodaricom u namjeri da joj pomogne da se uda za mladid}a koga `eli (Jelka), priglupi sluga koji sve shvata bukvalno (Kuzman), smije{ni qubavnici baron Vrbovina i “Francuz”, {najderski kalfa koji ne `eli da se bavi svojim zanatom, nego se dovijawem i slu`ewem bogatih nada da }e `ivjeti lagodnije i boqe.

11

Page 12: Domace Drame

Mada je naslov drame [najderski kalfa, lik Gavrila Skakovca, to jest {najderskog kalfe, nije cjelovito predstavqen. Mladi Gavrilo Skakavac prikazan je kao naivan, praznoglav mladi} koji se stidi svoga zanata i koji pristaje da bude sluga smu{enom i smije{nom baronu Vrbovini, koji Skakavca obla~i u smije{ne haqine, tako da on normalnom svijetu li~i na pajaca. Slu`avka Jelka }e mu u jednoj prilici otvoreno re}i da u odijelu koje mu je dao baron Vrbovina djeluje kao stra{ilo u vinogradu. Kad Gavrilo Skakavac po~ne da se brani i da obja{wava da je on u tom odijelu otmen, slu`avka Jelka }e mu opet, u duhu prosvjetiteqstva, re}i da je za wu {najderski zanat lijep i koristan i da bi se ona vrlo rado udala za {najderskog kalfu ako bi je “tkogod od wi zaprosio“. Tada Gavrilo Skakavac `ali {to se tako negativno odnosi prema svome zanatu, i on je u toj situaciji potpuno realan lik, jer je spreman na sve samo da osvoji slu`avku Jelku.

Iako i ovaj lik, kao i wegov gospodar baron Vrbovina, ne prihvata svijet realno i od `ivota tra`i mnogo vi{e nego {to po svojim sposobnostima objektivno mo`e dobiti, on je u pojedinim situacijama prikazan kao ~ovjek stvarnosti. Kad mu propadne poku{aj maskirawa u sestru gazda Prodana i kad u toj ku}i bude razotkriven, on }e gazda Prodanu ovim rije~ima objasniti prave razloge svoga preru{avawa: “Ja sam mislio da }e kod vas veseqe biti, zato sam i do{ao ovamo da se malo nahranim“. Vi{e uspjeha od Gavrila Skakavca u maskirawu u gazda Prodanovu sestru iz Iriga imao je “Francuz”, koji uspijeva da ostvari ciq, to jest da do|e do djevojke u koju je zaqubqen i kojom namjerava da se o`eni.

Dok su likovi slugu Kuzmana i Gavrila Skakavca, uglavnom, karikirani, slu`avka Jelka nosi crte renesansne slu`avke: ona je drska, snala`qiva, lukava, brbqiva i odli~no vodi igru u kojoj obezbje|uje da se wezina gospodarica Maca uda za onoga koga `eli, a ne onoga koga joj otac nudi.

Bez obzira na to {to je ova vesela igra dinami~na i {to je tu zaplet uspje{no vo|en, u woj ima dosta naivnosti. Ona nije prisutna samo u karakterizaciji likova slugu Kuzmana i Gavrila Skakavca ve}, posebno, u sceni preru{avawa mladi}a u lik Macine tetke iz Iriga. Djeluje potpuno neuvjerqivo da brat ne prepoznaje sestru i da se da nasamariti od lukavog mladi}a da ~ak potpi{e `enidbeni ugovor prije nego {to je i vidio budu}eg zeta.

Zasluga Joakima Vuji}a je {to je ovu, kao i ruge prevedene komedije, “posrbio“ i {to je li~nostima u komediji dao duh i karakter na{ih qudi. U cijeloj igri na sceni se predstavqaju na{i qudi sa svojim navikama, mislima i osje}awima.

. . .

12

Page 13: Domace Drame

Djelo Joakima Vuji}a mo`e se vrednovati na dva plana. Prvi je Vuji}ev doprinos razvoju srpskog pozori{ta koji je vrlo zna~ajan jer je Vuji}ev prakti~ni rad na realizaciji dramskih djela na pozornici dao velike razultate, i drugi, mawe zna~ajan, wegov rad na prevo|ewu, prera|ivawu i prilago|ivawu dramskih komada, koji, u cjelini gledano, danas djeluje blijedo i bez stvarne kwi`evne vrijednosti. Jovan Dereti} ocjenu Vuji}evog doprinosa formuli{e ovako; ”Dok u istoriji srpskog pozori{ta teatar Joakima Vuji}a predstavqa ~itavu jednu epohu, u istoriji srpske drame Vuji}eve posrbe imaju mnogo mawi zna~aj”.

LITERATURA:1. Petar Marjanovi}: Pozori{te ili usud prolaznosti. Studije i ogledi iz

teatrologije, FDU - Institut za pozori{te, film, radio i televiziju - Muzej pozori{ne umetnosti Srbije, Beograd, 2001.

2. Po~eci srpske drame (priredio Vlastimir Er~i}), Nolit, Beograd, 1987.

3. Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd, 1983.

Predmet: ISTORIJA DOMA]E DRAME IV predavawe STEFAN STEFANOVI] (1806-1826): SMERT URO[A PETAGO, POSLEDWEG CARA SRPSKOGA

Stefan Stefanovi} je dramu Smert Uro{a Petago napisao kao vrlo mlad ~ovjek, po{to je ve} nakon navr{ene dvadesete godine umro. Zna se da je drama prvi put izvedena u Novom Sadu oktobra mjeseca (po starom kalendaru) 1825. godine. Postoje podaci da je odmah nakon prvog izvo|ewa drame u Novom Sadu do{lo do nesporazuma izme|u pisca i tada{weg mitropolita Stratimirovi}a koji je predstavu zabranio. Na zalagawe uglednih Novosa|ana, zabrana je kasnije skinuta, ali je taj sukob znatno pogor{ao zdravstveno stawe ve} od tuberkuloze oboqelog mladog pisca. Kada je zabrana skinuta, student prava Stefan Stefanovi} se oporavio i otputovao u Pe{tu da okon~a studije. Nakon zavr{etka studija (1826) vratio se u svoj rodni grad, Novi Sad. Me|utim, wegovo zdravstveno stawe stalno se pogor{avalo, tako da je te iste godine preminuo i sahrawen je u rodnom gradu.

Stefanovi}evo djelo Smert Uro{a Petago, posledweg cara srpskoga {tampano je prvi put 1840. a drugi put 1864. godine.

13

Page 14: Domace Drame

Drama je pisana za pozori{nu publiku vremena u kome je `ivio wen autor i igrana je u cjelini, iako su neki kriti~ari smatrali da je ona preobimna i da je zahtijevela mnogo vi{e vremena za prikazivawe od ostalih drama te da je iz toga razloga nepodesna za prikazivawe na pozornici i da je prikladnija za ~itawe. Oni su smatrali da bi priprema drame za izvo|ewe na pozornici zatijevala znatna skra}ewa. Drugi istori~ari pozori{ne umjetnosti smatraju da je Stefanovi}eva drama vrlo dobro primana od tada{wih gledalaca, bez obzira na du`inu trajawa dramske radwe i da je Stefanovi} upravo pogodio pno {to je najvi{e “tra`ila” tada{wa publika.

Suprotno od pojedinih pozori{nih istori~ara i kriti~ara koji su tvrdili da Stefanovi}evo djelo pripada istoriji i da u wemu ima malo {ta interesantno za savremenog gledaoca, Vlastimir Er~i} isti~e da je Stefanovi}evo djelo Smert Uro{a Petago “u, osnovi svojoj, novovremsko, ili novovremskije prikazawe, gra`dansko” (Podvukao V. E.) i da se ono u rukama odgovarju}eg rediteqa i danas mo`e postaviti na scenu i izvesti kao cjelovito dramsko djelo.

To ne zna~i da Stefanovi}evo djelo nije bez mana: sasvim je vidqivo da autor drame ponavqa iste na~ine predstavqawa i izra`avawa likova, da koristi iste obrte i ideje, ali to je stvar wegovog na~ina shvatawa dramskih postupaka. Vlastimir Er~i} smatra da je od navdenog mnogo ve}i problem {to Stefanovi} neke svoje likove ( na primjer, Vuka{ina i Uro{a) “posavremewuje” pripisuju}i im “malogra`danski” mentalitet. Kriti~ar navodi niz primjera takvog “posavremewivawa”, od kojih je najizrazitiji onaj kad Vuka{in manstire ubraja u “do neba dvorove svetoj lenosti“; kad ka`e da kalu|er “~ove~estvo mrzi“ i kad konsatuje da obiteqi “vrve od nesre}ni’ bolesnika” koje monasi “negovati moraju znojem lica svoga“, jer te misli nisu ni u kom slu~aju mogle biti svojstvene likovima koji su `ivjeli u XIV vijeku, nego qudima koji su `ivjeli u pi{~evo vrijeme i koji su bili zadojeni idejama prosvjetiteqstva.

Dijaloge u drami Stefanovi} je, tako|e, “posavremwivao”. Tako, kad Vuka{in zapita Ugqe{u: “[ta si se namrgodio, drvewa~e?”, ovaj }e mu odgovoriti: “Gled’ rawava junaka. A ima{ li koju odostrag, kad si begao?” Stefanovi} je zaista u razgovoru likova koji su `ivjeli u XIV stoqe}u upotrijebio rje~nik svojih savremenika, ali je taj rje~nik ve} bio odoma}en u onada{woj kwi`evnosti, pa i dramskoj, koja se tek za~iwala.

U drami Smert Uro{a Petago Stefanovi} je veliku pa`wu posvetio predstavqawu likova. Navodimo samo neke wihove odlike.

Vuka{in, kraq srpski, je u ovom djelu najkompletniji lik - iznutra je on najrazgranatiji i naj~vr{}i, a spoqa najradniji i najdinami~niji. U svom razvoju pro{ao je dug put od Mrwine kolibe do ubice koji Arsojevi}a-|avola {aqe na onaj svijet da i wemu satani

14

Page 15: Domace Drame

“pripremi mesto”. Za Vlastimira Er~i}a Vuka{in je “veliki mu~enik razdora u sebi, svog okrutni{tva, svoje dvoli~nosti, i svoje uzurpacije vlasti”. On se najsna`nije ostvaruje kada se obra~unava sa imenom, slavom i pravima Nemawi}a, a najvi{e moralno pada u odnosima sa Uro{em. Naravno, za to {to ~ini nije on jedini krivac, nego su krivi i drugi: pogrije{io je car Du{an kad ga je postavio za namjesnika, a pogrije{io je jo{ vi{e Du{anov sin Uro{ koji mu je dao kraqevsku krunu. Jer, Vuka{inovo vlastoqubqe raslo je u skladu sa gre{kama koje su ~inili i drugi u odnosu na wegovu nezaja`qivu strast prema vlasti.

Uro{ Nemawi} Peti dugo ne razaznaje podmuklost Vuka{inovu, pa ga naziva “vernim prijateqem”, “drugom”, “bratom”, ~ak “poo~imom”. Otre`wewu Uro{evom znatno su doprinijeli Marko Kraqevi}, sin Vuka{inov, i Jug Bogdan. Kad pisac Uro{a naziva djetetom i deri{tem, to se on samo slu`i figurativnim izrazima, po{to Uro{ vi{e nije Nejaki. On je sad odrastao, zreo ~ovjek, srpski vladar, koji je dramski predodre|en samo da ide iz krivice u krivicu. Uro{ je preosjetqivi “melanholik nesagledivih raspona” i ~ovjek koji sve razumije. Za razliku od drugih, on sve gleda dubqe, {ire i vi{e, ali gotovo uvijek to “ne pomera okolnosti s mesta, nego wega ~ini ne~vrstim i nesamostalnim”. I sve to upotpuwje tragi~nost ovoga lika.

Marko Kraqevi} je gra|en po modelu koji je za wega stvorio epski narodni pjesnik: on je oli~ewe juna{tva, pravi~nosti i ~ovje~nosti. Stefanovi} mu je dao i neke nove osobine kao, na primjer, da je patrijarhalan, da se stidi, da takav silni junak izjavquje da je rat “prokletiwa” i da je on Srbiju “do visine najve}e podigao”, pa }e je on “u pra’ i pepeo poniziti ako mudri car ne do|e da je mirom ne ukrepi, kako bi mogla ‘cvetati’.” Tako se Marko na sceni ispoqava kao “zato~nik” ota~estva, Carstva, prijateqstva, qubavi i juna{tva.

Ugqe{a (brat Vuka{inov) je u prvom ~inu drame neprimjetan i nenametqiv, dok je u tre}em i ~etvrtom ~inu on oli~ewe ~asti i po{tewa, “narodwak u poimawu sudara oko carstva, junak koji je svestan ~ina da je herojstvo put preko palih odva`nika.”

U Stefanovi}evoj drami predstavqeno je i nekoliko `enskih likova, od kojih }emo ovdje pomenuti samo dvije.

Roksandra (Uro{eva majka), tragi~na junakiwa, heroina svjesna da Srbija u wenom sinu Uro{u nije dobila dostojnog nasqednika cara Du{ana.

Jelisaveta (`ena Uro{eva), prilago|ava se `ivotu mnogo br`e od ostalih likova u djelu. Pisac je naziva “proro~kom zloslutnicom”, a ona u su{tini jeste vrlo hrabra `ena koja vodi bitku sa podlim Vuka{inom i koja je u stawu da ga ~esto dovede u nezavidnu

15

Page 16: Domace Drame

situaciju. Kad je saznala da je Uro{ ubijen, ona raspli}e kose i tu`i nad wegovom i svojom nesre}nom sudbinom, ali ima snage da Vuka{inu u lice saspe rije~i opomene da nisu samo “za ubice carevine na ovom svetu” i da je nemogu}no da bi “samo ubice prestole di~ili”.

Iscrpnu analizu drame Smert Uro{a Petago Vlastimir Er~i} je zavr{io konstatcijom da je Stefanovi} ovim djelom otvorio novo doba i da je wegova drama “ostala neporeme}ena i relativna i apsolutna vrednost u istoriji srpske drame”. U svakom slu~aju, pojava ovog djela predstavqa vrlo va`an datum u istriji srpske drame i srpskog pozori{ta.

LAZAR LAZAREVI] (1805-1846): PRIJATEQI

Lazar Lazarevi} je, nesumwivo, najboqi dramski pisac prve polovine XIX vijeka i, svakako, najdarovitiji dramski stvarlaca prije pojave Jovana Sterije Popovi}a. Dramu Prijateqi objavio je 1829. godine, dakle, godinu dana prije pojave Sterijine prve komedije La`a i parala`a. Drugo izdawe uslijedilo je tek 1884. godine.

Godine 1829. Lazarevi} je objavio i drugo svoje dramsko djelo Vladimir i Kosara sa tematikom iz istorije stare Dukqe. Ova drama napisana je u tri ~ina a prikazana je prvi put 1836. godine u Novom Sadu.

Uz naslov drame Prijateqi stoji napomena da je to komedija u jednom ~inu, ali, {to se ti~e `anrovskog odre|ewa te komedije, wu je te{ko svrstati u bilo koju komediografsku vrstu u klasi~nom smislu rije~i, jer je ona “iskonska {ala i razdraganost `ivqewa, ~as - niz sme{nih doga|aja i prizora, ~as - lakrdija i zbirka {aqivih nesporazuma, ~as - lepeza nesretnih slu~ajeva, pa - vir qudi suprotnih osobina koliko onih ozbiqnih i prora~unatih, toliko i onih ‘nastranih’ - lakoumnih i zabludelih, ili ova-ona narav sredine i dru{tva, i sve s pou~nim epilogom i neo~ekivanim sretnim zavr{etkom” (Vlastimir Er~i}, Predgovor kwizi: Po~eci srpske drame, str. 26).

U navedenom Predgovoru Er~i} daje karakteristike Lazarevi}evog pozori{nog postupka i isti~e da su mu pozorja kratka, {arolika i dinami~na, da su uvijek posve}ena liku, odnosno grupi likova, vrsti ‘zagonetke’ koja se daje u drami. Posebno je va`no kako Lazarevi} organizuje komiku da ona bude “ugla~ana i ugodna” i kako koristi mehanizme akcije koji su birani i svdeni na su{tinu, te kako izvodi moralni zakqu~ak koji je sasvim prirodan.

U Prijateqima nema sporednih likova, nego su svi oni glavni, s tim {to Jrelisaveta dr`i sve konce radwe u svojim rukama.

16

Page 17: Domace Drame

Gospodar Gaja je starovremski ~ovjek, dobrodu{an i dobro}udan, ali isuvi{e naivan. On je svoje bogatstvo pro}erdao na zabave i ve~erinke i ostao je u ku}i sam sa svojom `enom Jelisavetom, poslugom i problemima koje je stvorio svojim lakomislenim pona{awem. Grize ga savjest {to nije umio ~uvati ono {to je naslijedio i {to mu `ena Jelisaveta sada mora snositi posqedice wegovog neozbiqnog pona{awa. Jelisavetom se Gaja o`enio po strainski, a ne po modi i on ka`e da wima u qubavi nije “trebao ni Amor ni Venera”.

Ovaj lik Lazarevi} je ~vrsto usadio u sredinu iz koje je potekao. On je lalinski hladnokrvan i kad se to ne o~ekuje: lije`e u krevet na vrijeme i ne pomi{qaju}i da bi mu preostali “prijateqi” mogli u~initi bilo kakvu neprili~nost sa wegovom `enom Jelisavetom.

Jelisaveta je sasvim osobena li~nost. Ona svojim ~arima zavodi, iako se dugo ~ini da ne primje}uje udvarawe obo`avalaca. To ne zna~i da Jelisaveta ne koketira, ~uvaju}i tajnu o udvara~ima i od mu`a Gaje, ali mu, povremeno, i daje do znawa da je interesantna i drugima. U odnosu na svoja tri udvara~a ona je superiorna i sa wima se, uglavnom, igra, pokazuju}i pri tome svoju inteligenciju i inventivnost. Jeli~ina intelektualna premo} nad wenim udvara~ima posebno je nagla{ena da bi se time pokazala wihova praznoglavost i duhovna ograni~enost.

Jelisaveta, me|utim, ni u jednom momentu ne pokazuje da nije dobra doma}ica i da ne brine o svome porodi~nom domu. Kad joj mu` Gaja pro}erda imawe, ona }e shvatiti nezavidan polo`aj svoje porodice i bi}e spremna da i svoj miraz stavi na raspolagawe da bi spsla svoju porodicu.

Dovoqno pa`we Lazarevi} je posvetio i Jelisavetinim udvara~ima, to jest tobo`wim prijateqima gospodara Gaje. Sva trojica wih (Aca I{pan, doktor Stanislav i Dima, bogati Grk, trgovac sa sela) istinski su zaneseni Jelisavetinom qepotom i pame}u kao i `eqom da je posjeduju. Wihovu zaqubqenost pisac, me|utim, prikazuje smije{nim postupcima svakog pojedina~no i qubomorom koja ih tjera da se otkrivaju i da jedan drugom podvaquju, stalno poku{avaju}i da osvoje prostor u Jecinom srcu na ra~un druge dvojice. Za Jelisavetinu naklonost posebno je izra`eno takmi~ewe izme|u doktora Stanislava i Ace I{pana. Tre}i udvara~, Grk Dima, mawe je nametqiv od dvojice svojih suparnika. On je prepredeni lihvar i tragovac koji strpqivo ~eka svoju {ansu da osvoji teren i potisne drugu dvojicu iz Jecinog srca. Ta }e se prilika brzo ukazati kad gospodar Gaji zatreba novac da plati ra~une koji stalno pristi`u na wegovu adresu.

17

Page 18: Domace Drame

Sva trojica Gajinih tobo`wih prijateqa i Jecinih udvara~a vrlo su izda{ni na “prijateqskim” savjetima, ali ne i spremni da daju novac i spase gospodar Gaju u momentu kad stigne mjenica koja se odmah mora isplatiti. Izuzetak je u~inio samo Grk Dima koji Gaji pozajmquje novac da plati ra~une. I dok trojica Jecinih udvara~a pred gospodar Gajom izjavquju da nemaju ni forinte da mu pomognu u nov~anoj krizi, kad se na|u na samo sa gospo|om Jecom, sva trojica su spremna da u ~etiri oka daju tra`enu sumu novaca.

U Lazarevi}evoj drami Prijateqi lijepo su dati i likovi dvojice slugu - Petra i Stevana. Oni su odani svojim doma}inima, a vrlo sumwi~avi prema gazdinim “prijateqima”. Izgra|eniji je lik sluge Petra, jer je Stevan prikazan kao jednostavan ~ovjek kome je “sve ravno do Kosova”.

Glavni kvalitet Lazarevi}eve drame Prijateqi je u tome {to on pu{ta svoje likove da se sami iskazuju, da se komediografski dogra|uju, da ostanu bliske li~nostima iz `ivota, a da posjeduju odlike umjetni~kih likova, da se u dijalozima me|usobno “karakteri{u i iscrtavaju”.

O Lazarevi}u kao komediografu Vlastimir Er~i} je zabiqe`io: “Podsmeh, kontrast, blaga karikatura i {ala kao da su izvirali iz wega spontano. Re~ koja razvedrava ~oveka, i bistri stawe stvari, najvi{e je voleo: ona je u wega i ugla|ena i jedra, i neprimetno sirova, i qupko nezgrapna” (Vlastimir Er~i}: Predgovor, str. 29).

To, naravno, ne zna~i da komedija Prijateqi nema i svojih mana. U woj je previ{e sentimentalizma, razwe`enosti i pou~nosti, {to je bila op{ta karakteristika srpske kwi`evnosti u prvim decenijama XIX vijeka. I pored zanimqive tematike i dobro vo|ene radwe, pisac nije uspio cjelovitije izgraditi karaktere, niti dati kritiku dru{tvenog stawa, {to }e ve} nakon godinu dana u~initi svojom prvom komedijom La`a i parala`a Jovan Sterija Popovi}.

Komedija Prijateqi prvi put je prikazana 1837. godine u izvo|ewu novosadskog Lete}eg diletantskog pozori{ta. Iako su u to vrijeme najvi{e davane Sterijine komedije, Lazarevi}evi Prijateqi imali su, tako|e, sjajnog uspjeha kod publike.

Odli~an poznavalac itorije srpskog pozori{ta Borivoje S. Stojkovi} je o profesoru Lazaru Lazarevi}u kao dramskom piscu dao sa`et sud: “Iako Lazarevi} nije dostigao vi{u umetni~ku meru, ovi wegovi dramski po~eci, sa svim nedostacima, svedo~e o lepoj darovitosti, koja bi sigurno u povoqnijim kwi`evnim i naro~ito pozori{nim uslovima do{la do punog izra`aja. Te uslove nije imao ni Sterija, ali je imao znatno ve}i umetni~ki dar. Lazarevi}evi komadi su imali dosta scenskih efekata koji su se morali dopadati publici wegovog doba. On je naro~ito pravilno usmeravao, pre svega

18

Page 19: Domace Drame

tematskom sadr`inom, budu}i razvitak srpske dramatike” ( Borivoje S. Stojkovi}: Istorija srpskog pozori{ta od sredweg veka do modernog doba (drama i opera), b. g. i m. izdawa, str. 102.

Literatura:1. Po~eci srpske drame (priredio Vlastimir Er~i}), Nolit, Beograd,

1987.2. Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd, 1983.3. Borivoje S. Stojkovi}: Istorija srpskog pozori{ta od sredweg veka do modernog doba (drama i opera), b. g. i m.izdawa.

Predmet: Istorija doma}e drame V i VI predavawe

19

Page 20: Domace Drame

JOVN STERIJA POPOVI] (1806-1856)

Osnovni biografski podaci

Jovan Sterija Popovi} poti~e iz mje{ovitog braka (otac mu je bio Grk, a majka Srpkiwa). Obrazovawe je zapo~eo u Vr{cu, a nastavio ga u Sremskim Karlovcima, Temi{varu i Pe{ti. Prava je zavr{io u Ke`marku (1830). Poslije zavr{etka studija vratio se u Vr{ac gdje je jedno vrijeme radio kao nastavnik latinskog jezika u jednoj privatnoj {koli, a zatim kao advokat.

Po osnivawu Liceja u Kragujevcu, on je pozvan za profesora Liceja i tu je dvije godine predavao prirodno pravo. Nakon toga postaje na~elnik Ministarstva prosvjete Srbije i na toj funkciji je odigrao va`nu ulogu u poboq{awu organizacije nastave u tada{wim srpskim {kolama, a sam je pisao uxbenike za razne predmete. Pored toga, u~estvovao je u osnivawu zna~ajnih institucija kulture u Srbiji: Dru{tva srpske slovesnosti, Narodnog muzeja i Narodnog pozori{ta.

Godine 1848. napustio je slu`bu u Srbiji i vratio se u Vr{ac, gdje je proveo narednih osam godina `ivota, razo~aran, bolestan i potpuno distanciran od javnog `ivota.

Razdobqa u Sterijinom kwi`evnom radu

Istori~ar kwi`evnosti Jovan Dereti} (Istorija srpske kwi`evnosti, str. 284-285) u Sterijinom kwi`evnom radu razlkuje 4 razdobqa. Prvo je trajalo od 1825. do 1830. godine i to je vrijeme wegovog {kolovawa. U prvoj fazi napisao je istorijski spjev Slezi Bolgariji (1825), zatim tragedije: Nevinost ili Svetislav i Mileva (1827), Milo{ Obili} (1828) i Naod Simeon ili nesretno supru`estvo (1830). U ovom razdobqu dominiraju teme iz srpske istorije, ali ih ima i iz pro{losti drugih balkanskih naroda i iz usmene kwi`evnosti. U pogledu stvarla~kih uticaja u tom razdobqu Sterija slijedi sentimentalizam (posebno u drami), a u poeziji se ugleda na latinske pjesnike i najistaknutijeg srpskog klasicisti~og pjesnika, Lukijana Mu{ickog.

Vrijeme od povratka sa studija u Vr{ac do odlaska na slu`bu u Srbiju ~ini drugo razdobqe, u kome Sterija ~ini zaokret od istorijske tematike ka savremenoj i od veli~awa pro{losti ka kriti~kom sagledavawu sada{wosti. To je vrijeme kad je Sterija napisao svoje najboqe komedije:

1. La`a i parala`a (1830),2. Tvrdica (1837),3. Pokondirena tikva (1838) i

20

Page 21: Domace Drame

4. Zla `ena (1838).U tom periodu Sterija je objavio {aqive kalendare Vinko Lozi} (1830, 1832, 1835) i {aqivo djelo Roman bez romana (prvi dio napisan 1832, a objavqen 1838), a drugi ostao u rukopisu.

Tre}e razdobqe od 1840. do 1848. godine vezano je za Sterijin boravak u Beogradu, i ono se od drugog razlikuje po tome {to pisac napu{ta dru{tvenu satiru i kritiku i vra}a se istorijskim temama. On tada objavquje istorijske tragedije i patriotske drame:

1. Smrt Stefana De~anskog (1841),2. Vladislav, Lahan, Hajduci (sve tri tragedije 1842),3. Tor`estvo Srbije i San Marka Kraqevi}a (1847).Vrijeme Sterijinog ponovnog povratka u Vr{ac (1848-1856)

~ini ~etvrto razdobqe u wegovom stvarla{tvu. U tom periodu napisao je dvije komedije:

1. Beograd nekad i sad (1853) i 2. Rodoqupci (koja je ostala u rukopisu).

Godine 1854. Sterija je izdao zbirku pjesama Davorije u kojoj je objedinio svoje pjesni~ko djelo.

Sterijino dramsko stvarla{tvo

U Sterijinom kwi`evnom radu najva`nije mjesto zauzima wegovo dramsko stvarla{tvo, gdje se, kako ka`e Jovan Dereti}, “smewuju istorijske tragedije ‘`alosna pozorja’ s komedijama, ‘veselim’ pozorjima”. Sterijino shvtawe pozori{ta identi~no je sa shvatawima prosvjetiteqa Dositeja Obradovi}a i Joakima Vuji}a. Dok je Dositej “u igri i {ali prekrasne i previsoke nauke” tra`io, a Vuji} pozori{te dr`ao za “osobito nu`nu {kolu”, za Steriju je teatar “{kola gde se qudi u~e” i “lek za bolesti moralne”. Stoga on sebi kao piscu dramskih djela postavqa, prakti~an, racionalisti~ki zadatak, koji glasi: ”Moje je le~iti rod”. A {to se ti~e pedago{ke uloge teatra, Sterija ju je definisao ovako: “Ako je teatar {kola, treba da mu je cel: nauka i ispravlenije. Nauka ne iskqu~uje {alu i prijatne razgovore, ali ovi u o~ima pametnih pozori{nika nisu ni{ta drugo nego sirupi ili slatki{i kod obi~nih lekara” (Jovan Sterija Popovi}, O teatru i teatralnim delima, u kwizi: Komedije, Matica srpska i SKZ, Novi Sad - Beograd, 1970, str. 28). I tog na~ela da teatar treba da “popravi i izobrazi narod”, Sterija se dr`ao pri stvarwu i tragedija i komedijma i svega drugog {to je pisao.

Kad danas tra`imo korijene uspje{nosti Sterijinih komedija, kao najizrazitijeg vida wegovog kwi`evnog ispoqavawa, moramo se prisjetiti da je on u svojoj ranoj stvarla~koj fazi ve} ispoqio smisao za komi~no i parodi~no. U tim godinama on parodira romaneskne pri~e ismijavaju}i ono {to je pre`ivjelo u kwi`evnosti (Roman bez

21

Page 22: Domace Drame

romana, prvi dio napisan 1832), objavquje {aqive kalendare o Vinku Lozi}u (1830-1835), u kojima predstavqa jednog vinopiju i lakrdija{a i postavqa temeq parodijama, travestijama i karnevalskim scenama koje }emo kasnije na}i u wegovim komedijama.

Sterija je prvi od srpskih pisaca jednoj ustaqenoj i, svakako, va`noj formi komunicirawa sa ~itaocem tada{weg vremena (kalendaru/almanahu) dao “potpuno nov smisao”, predo~avaju}i svojim savremenicima da, kako ka`e istori~ar kwi`evnosti, Du{an Ivani}, “planetarnim poretkom vladaju bokali, ~a{e, ~uture, ibrici, bardaci boje karata i vrste karta{kih igara; akteri su vesele ispi~uture i izjelice/~ankolize, mu{karci i `ene su izme|u sumwivog braka i labave porodice, djevojke u uzaludnom brojawu godina; `ivotne te`we svedene na karta{ke stolove, kafane, novac modu ili `enidbu i udaju iz interesa” (Du{an Ivani}: Komediografski svijet Jovana Sterije Popovi}a, u kwizi: Jovan Sterija Popovi}: Sabrane komedije, SKZ, Beograd, 2006, str. VIII-IX).

Ivani}, tako|e, isti~e veliku Sterijinu zaslugu {to je on komediju kao jedan kondenzovan `anr po~eo da “popuwava krhotinama uli~nog govora, malim folkolornim oblicima ili oblicima svakodnevne komunikacije, jezi~kim dosjetkama i igrama, komprimiranim poslovicama-atributima/pri~ama (“la`a i parala`a”), aforizmima i paradoksima podre|enim novim cjelinama i novim umjetni~kim svjetovima” (D. Ivani}, Navedeno djelo, str. IX).

Mada su od kwi`evnih kriti~ara, Sterijinih savremenika, wegova “`alosna pozorja” (tragedije) bila vi{e cijewena od “veselih pozorja” (komedija), Sterija je rano shvatio da u komediji mo`e dati punu mjeru svoga umjetni~kog talenta. Odmah nakon objavqivawa prve komedije (La`a i parala`a, 1830) Sterija Vuku Karaxi}u, koji se pohvalno izrazio o wegovoj prvoj komediji, pi{e: “Dakle, posle dugog tumarawa i krivudawa jedva na pravac izi|oh, a nadam se da ne}u s ovoga puta svrnuti... “. I zaista, komedija je mogla najboqe slu`iti wegovom osnovnom ciqu - da uz pomo} zabave i smijeha pru`i ~itaocu i gledaocu “nauku `ivqewa”.

O ulozi smije{nog i komedije u `ivotu ~ovjekovom Sterija je jo{ 1830. godine u predgovoru La`i i parala`i zapisao: “Qudi su od prirode vi{e smeju nego pla~u nakloweni i zato mislim da ovo veselo pozori{te pri svima nedostacima (...) badava na svet ne izlazi. Konac moga pisawa bilo je ispravlenije: a misao, da u {ali kazata istina vi{e nego suva materija dejstvuje, na ovakvi me predmet navela; niti se ko, po mneniju mome, lak{e popraviti daje nego kad se sam svojim budala{tinama smjeati po~ne”.

Didakti~ki momenat nagla{en je u svim va`nijim Sterijinim komedijama.

22

Page 23: Domace Drame

U svojim komedijama Sterija se naj~e{}e bavi konkretnim pojavama dru{tva u kome `ivi i konkretnim manama svojih savremenika (pomodarstvo, pogre{no vaspitawe, la`na u~enost vojvo|anskih Slavenoserba, snobizam, parazitizam, bra~na netrpeqivost), ali to ne zna~i da ne obra|uje i neke univerzalne teme (tvrdi~luk, licemjerstvo, la`no rodoqubqe i dr.). Iako je pisao pod uticajem velikog komediografa Molijera (wegova djela je i prevodio), Sterija nije u potpunosti slijedio tradiciju klasi~ne komedije. Tako, na primjer, wegove komedije ne zavr{avaju se sre}no, kao u nekih drugih autora. Wegov Kir Jawa (komedija Tvrdica) ne dobija nazad ukradeni novac, a on je orobqen da bi na taj na~in shvatio kako tvrdi~ewe {kodi najvi{e wemu samome; Jelica iz La`e i parala`e na kraju komedije prisilno }e se odre}i ~itawa qubavnih romana i udati za pristojnog momka Bati}a, a ne za probisvijeta i varalicu, samozvanog barona Goli}a; Fema iz Pokondirene tikve na prevaru }e biti odbijena od wene zalu}enosti “noblesom” i opijenosti francuskom modom, a Sultana iz Zle `ene bi}e izlije~ena obilnim batinama.

O karakteru Sterijine drame i wenim protagonistima Jovan Dereti} ka`e: “U ve}ini Sterijinih komedija otkrivamo moralnu dramu ~iji su glavni protagonisti: zabludela li~nost, varalica i isceliteq-rezoner. Po~etnu situaciju mo`emo ozna~iti kao stawe zalu|enosti. Li~nost se potpuno prepu{ta nekoj svojoj sme{noj sklonosti ili opasnoj zabludi. Ono {to je do tada bilo skriveno u wenoj du{i ili u granicama normalnosti postaje jedini motiv wenog pona{awa i delovawa, {to takvu li~nost ne samo dovodi u sukob s okolinom ve} je tako|e gura na put pun opasnosti po wu samu. To je onaj trenutak kada se Jelica vra}a iz Be~a, s ‘vospitanija’ glave pune sentimentalnih ‘nemeckih’ romana koji su odneli sa sobom i ono malo pameti {to je imala, ili kad Fema posle smrti svog mu`a, opan~ara, poveruje da nije opan~arska udovica, nego ne{to mnogo vi{e od toga, ili kada Kir Jawa u svojoj {edqivosti toliko pretera da ona postaje pogubna za wegovo imawe. U stawu obuzetosti vlastitom fikcijom takva li~nost postaje lak plen varalica, onih koji u qudskoj gluposti nalaze najsigurniji izvor sredstava za `ivot“ (Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd, 1983, str. 288).

Obi~no se iza lika rezonera krije pisac sa svojim stavovima i pogledima. U Pokondirenoj tikvi to je trezveni Mitar, u La`i i parala`i to su Bati} i Marija (oboje podjednako zainteresovani da raskrinkaju la`nog barona Goli}a, to jest varalicu Aleksu). Ponegdje se i odstupa od ove {eme, pa se u jednoj li~nosti stapaju dvije funkcije, na primjer, funkcija iscjeliteqa i funkcija varlice, kao u slu~aju notaro{a Mi{i}a (Tvrdica), koji od Kir Jawe na prevaru dobija k}erku Katicu za

23

Page 24: Domace Drame

`enu i uz k}erku veliki miraz, koji Kir Jawa, u normalnim okolnostima ne bi nikada ni pomislio dati. Poseban je slu~aj u komediji Rodoqupci, u kojoj su majstorski prikazani likovi la`nih rodoquba, u stavri nepopravqivih pokvarewaka i varalica (Lepr{i}a, Smdi}a, [erbuli}a, @utilova). Wima je suprotstavqen samo trezveni Gavrliovi}, kao kriti~ar koji se gnu{a pona{awa la`nih rodoqubaca, ali nije u stawu bilo {ta da izmijeni i bilo koga da popravi u tom dru{tvu.

Sterijine komedije su u pravom smislu rije~i anga`ovana kwi`evnost, jer one izobli~avaju mane pojdinaca i mane dru{tva. Najboqi primjer za to je wegova komedija Rodoqupci, u kojoj je maestralno data tamna slika doga|aja iz revolucionarne 1848. godine. U woj je Sterija prikazao rodoqubqe kao “novu masku pokvarewa{tva” (Du{an Ivani}) a wome je i zavr{io svoj komediografski rad, u kome je, ukupno gledano, bilo malo ~ega veselog, {to potpuno odudara od naziva `anra kojim se ovaj pisac dugo bavio.

Najpoznatije Sterijine komedije

1. La`a i parala`a

Ve} u svojoj prvoj komediji La`a i parala`a (1830) Sterija je uspio da predstavi niz razli~itih tipova. Tu su: lakovjerni i prevaranti, naivni i la`ovi, prosti i pomodni, fantaste i mamipare. Koliko god su Aleksa (la`ni baron Goli}) i wegov kompawon Mita (Goli}ev bedinter, to jest sluga) spremni da la`ima postignu banalan ciq - da se uvuku u bogatu ku}u i najedu, toliko su djevojka Jelica i wen otac Marko naivni i lako nasjedaju na najbezo~nije la`i potpuno nepoznatih qudi.

Komika u La`i i parala`i gra|ena je na intelektualnim i karakternim slabostima glavnih likova, jer Jelica }e, zalu}ena sadr`inom sentimentalnih qubavnih romana, povjerovati da se u momentu kad u wenu ku}u dolazi baron Goli}, pojavio junak iz wenoga romana, a zatim }e se brzo uvjeriti kako su wene sawe o vitezu iz bajke zapravo ~ista obmana i poni`ewe. Zabludjeloj Jelici i wenom ocu drugi }e morati da otvore o~i i otkriju pravo lice varalica i nitkova. Me|utim, u svom prora~unu ne}e se prevariti samo Jelica i wen otac Marko nego i baron Goli}, po{to ni on ne}e uspjeti da ostvari svoj glavni ciq - da se najede i na lak na~in do|e do novaca koje mu je kao budu}em zetu ve} bio dao Jeli~in otac.

U zavr{nom dijelu ove komedije trijumfova}e oni koji su realni, trezveni i oprezni i koji ne nasjedaju na la`i i hvalisawa probisvijeta i neradnika. Glavni protagonista raskrinkavawa la`ova i prevaranata,

24

Page 25: Domace Drame

Alekse i Mite, je mladi} ~iji je interes bio ozbiqno ugro`en wihovom pojavom i lakovjernim pristankom wegove djevojke Jelice da se uda za barona Goli}a. To je ~estiti mladi} Bati}, koji sasvim druga~ije sudi o nepoznatim i nepozvanim gostima od Jelice i wenog oca i prikupqa dokaze o wihovoj pokvarenosti i prevari. U tome mu je pomogla i djevojka Marija, `rtva Aleksinih la`i i mahinacija, ali koja se nije pomirila s tim da ga je zauvijek izgubila. Kako su se u zamku prevara i la`i barona Goli}a i wegovog pratioca Mite sve vi{e hvatali Jelica i wen otac, tako su apetiti dvojice probisvijeta rasli. I upravo u toj ~iwenici {to oni ne znaju mjeru, i jeste wihova nevoqa. U `eqi da nasamare, prevare i opqa~kaju naivnu djevojku i wenog lakovjernog oca, wih dvojica }e pasti u jo{ goru situaciju od wih; bi}e uskra}eni za znatnu materijalnu dobit, a baron Goli} }e ostati i bez djevojke.

Koliko god je Sterija ovom komedijom `elio da ismije glupost i naivnost, la`qivost i pokvarenost, on nije uspio da slabosti pojedinaca potisne iz `ivotne zbiqe. Negativnosti ostaju bez obzira na to {to su otkrivene i razgoli}ene. Du{an Ivani} dobro primje}uje da ovdje “spoznaja gre{aka ne vodi u popravqawe, te didakti~nost, koliko se ti~e glavnih junaka, odnosno wihovih `ivotnih ekvivalenata, proma{uje ciq. Didakti~nost je, uostalom namijewena gledaocu, a mo`da Sterija dr`i da dubina pada i zablude mo`e djelovati ja~e od slike preobra`aja, barem u komi~nom efektu” (Du{an Ivani}, Navedeno djelo, str. XX).

I prva Sterijina komedija je pokazala da wen autor suvereno vodi dramsku radwu, majstorski predstavqa likove, daju}i ih, uglavnom, u parovima (Aleksa i Mita, Jelica i wen otac Marko, Bati} i Marija) i sasvim uvjerqivo plasira ideju o neuni{tivosti wudske gluposti.

2. Tvrdica (Kir Jawa)

Koliko je ova komedija skoncentrisana na predstavqawe karaktera glavnog lika najboqe svjedo~i ~iwenica da je prvobitni naslov po~eo da se povla~i pred imenom glavnog lika toga djela, tako da je danas Sterijina komedija Tvrdica poznatija pod imenom Kir Jawa.

Sterija je rano po~eo da se bavi qudskim strastima i relativno rano ih je uzimao za teme svojih djela. Ni u jednoj wegovoj komediji strast nije tako sna`no zagospodarila `ivotom li~nosti kao {to je to bilo u slu~aju kir Jawe. Strast tvrdi~ewa i sticawa potpuno je zarobila ovoga Grka, trgovca, tako da je on postepeno potpuno zanemario i neke `ivotne potrebe ~lanova svoje najbli`e porodice. I {to vi{e sti~e bogatstvo, kir Jawa sve upornije odri~e svoju imovnu

25

Page 26: Domace Drame

mo}, tvrde}i da je ubogi siromah i tra`e}i od drugih sa`aqewe nad wegovom nezavidnom sudbinom. Pretjeranom {krto{}u on }e nanositi {tete vlastitom doma}instvu: srozava}e ugled ~lanova porodice, jer im ne da novac ni za neke banalne potrebe (novi {e{ir `eni Juci, `ice za gitaru k}eri Katici); zato {to nije na vrijeme nabavio novu slavinu iscuri}e mu ve}a koli~ina sir}eta; zato {to ne}e da plati majstore nego sam zida {upu, ona }e se sru{iti i ubiti mu kowe itd. Jawin tvrdi~luk dosti`e vrhunac kada on planira da svoju mladu k}er Katicu uda za starca kir Dimu samo zato {to on ne tra`i miraz. Me|utim, u Jawinu igru oko udaje k}eri upli}e se mladi, lukavi `enik notaro{ Mi{i}, koji }e svojim vje{tim mahinacijama od kir Jawe iznudiiti za sebe i Katicu i veliki miraz.

Kir Jawa je vrlo slo`ena li~nost. On ne oli~ava samo tvrdicu koji strepi nad svojim dukatima nego i lakomca koji neoprezno ulazi u akcije koje bi mu mogle donijeti dobit (su~aj sa pozajmqivawem novca kir Dimi, jer mu ovaj obe}ava visoku kamatu, a kad kir Dima bankrotira, onda tvrdica gubi sav novac koji je kir Dimi dao pod interes). Kir Jawa je krajwe nepovjerqiv prema drugima, a spreman je i da potcijeni qude oko sebe. Pona{a se oholo prema qudima sve dok ne po~ne da gubi tlo pod nogama, a kad do|e u pitawe wegova ko`a, on mijewa na`in pona{awa i pristaje na sve, samo da ne bude ka`wen.

Du{an Ivani} smatra da je kir Jawin lik pisac dopuwavao i drugim “Steriji dragim komediografskim motivima kao {to su qubomoran mu` (mlada `ena), neuvi|avan otac, lihvar/{pekulant spreman na podvale i prevare, samodopadqivac (tje{i se da je lijep), stariji ~ovjek nezadovoqan sada{wim vremenom, etni~ki ohol do{qak. Ako se ~italac/gledalac na po~etku smije, na kraju se komi~ni smijeh po~iwe mije{ati sa sa`aqewem i sau~e{}em, u oblicima raspolo`ewa koje izaziva tragi~ka radwa. Po~ev{i u ulasku na scenu da hvali ‘krasno gr~ko mudrost’ i umjerenost, kir Jawa se cijelim tokom radwe pona{a suprotno i iz pozorja u pozorje otkriva svoju neumjerenost (sitni~avost) koja je prerasla iz smije{ne slabosti u li~nu nesre}u, na granici tragike” (Du{an Ivani}, Navedeno djelo, str. XXVII).

Za upotpuwavawe kir Jawinog lika vrlo je bitan jezik kojim se on slu`i. Upotrabqava veliki broj gr~kih rije~i i fraza da bi opravdao neke svoje postupke. Na taj na~in on se izdvaja i individualizuje otkrivaju}i i neke crte nacije kojoj pripada. Time se u wegove odnose sa drugim likovima unosi znatna doza komike. Nenadma{ne su scene kir Jawinog razgovora sa nagluvim slugom Petrom, u kojima stalno dolazi do krivih spojeva i nesporazuma. Kir Jawa i Petar su po svemu antipodi (Jawa je eksploatator, a Petar je eksploatisani, Jawa je potpuno obuzet sticawem bogatstva, a Petar

26

Page 27: Domace Drame

`ivi od danas do sutra, jer iako gospodara slu`i godinama, ne tra`i platu, Jawa je bezdu{an u svojoj gramzivosti, a Petar je po{ten i prkosan. Ironija u wihovom odnosu dolazi do vrhunca kada kir Jawa odlu~i da otpusti slugu Petra i obra~unava mu platu za petnaest godina slu`be, pa prema Jawinom ra~unu ispadne da je sluga du`an wemu, a ne on slugi, jer mu od plate odbija sve {tete koje su u tom dugom periodu u~iwene u toj ku}i.

U komediji Tvrdica ima nekoliko antologijskih scena, kao {to je Jawin monolog pri brojawu dukata, u kojoj se on zlatnicima obra}a najtoplijim rije~ima i pokazuje da jedino wima mo`e da tepa, zatim Jawini dijalozi sa prepredenim notaro{om Mi{i}em, na koga je najprije qubomoran zbog mlade `ene, a kasnije mu sve vi{e pada u mre`u i ponizno ga moli da ga spasi od potpune “propasti”.

Sterijina komedija Tvrdica nije samo reperezentativno djelo ovoga pisca nego, sigurno, jedno od najboqih dramskih djela koja su ikada napisana na srpskom jeziku.

3.Pokondirena tikva

Porodi~ni `ivot bio je Steriji najsna`niji izvor inspiracije. On je tematiku za svoje komedije crpio iz tog izvora u ve}em dijelu svoga opusa. Interesovali su ga odnosi izme}u supru`nika, roditeqa i djece (o~eva i k}erki, ma}eha i pastorki, budu}ih zetova, udvara~a udava~ama), zatim bliskih ro|aka koje vezuju neki intersi, slugu i gazda i gazdarica, zvanih i nezvanih gostiju itd.

Pokondirena tikva upravo je pravi primjer Sterijinog humornog slikawa porodi~nog `ivota. Sredi{we mjesto u drami zauzimaju opan~areva udovica Fema, opsjednuta `eqom da `ivi druga~ijim `ivotom od onoga koji je imala sa pokojnim mu`em opan~arom i sva posve}ena te`wi da u svoju ku}u uvede “nobles” i da se ukqu~i u visoko dru{tvo. Tu su jo{ dvije li~nosti koje je zdu{no podr`avaju u wenoj zabludi - ~ankoliza Sara kojoj je glavni ciq da, koriste}i tu|u glupost i zabludjelost, do|e do dobrog zalogaja i Svetozar Ru`i~i}, pjesnik-parazit, koji vrijeme provodi u smi{qawu i recitovawu besmislenih stihova na srpskoslovenskom jeziku. Uprkos nastojawu onih koji `ive oko Feme da je urazume i uka`u joj na wenu zabludu (k}i Evica, sluga Jovan, brat Mitar), ona ne prihvata savjete i ne odri~e se svojih nerealnih i nerazumnih ambicija. I kad na kraju komedije shvati da ne}e mo}i ostvraiti svoje sulude namjere da rasfu}ka imawe na modu, ona pristaje samo privremeno da se izjedna~i sa ostalima, jer ima obe}awe a }e joj biti omogu}eno da vidi Pariz, centar mode.

27

Page 28: Domace Drame

U ovoj komediji pojavqju se i dva qubavna para (Evica i Vasilije, An~ica i Jovan), ali oni nisu u prvom planu. Wih su zasjenile pokondirene tikve, ~ankolize i nadri filozofi, {to ne zna~i da mladi parovi ne posjeduju komi~nu privla~nost.

Po Sterijinom komediografskom receptu oni koji su naru{ili sklad porodi~nog `ivota i funkcionisawe porodi~ne zajdnice moraju biti raskrinkani, odba~eni i na odre|en na~in ka`weni, a u porodice se vra}a razumno pona{awe i ponovio se uspostavqaju stabilni odnosi. Du{an Ivani} ispravno zakqu~uje da Sterijini glavni likovi “ne samo {to ne `ive po svojoj voqi, i {to im se `eqe ne ostvaruju, ve} su smije{ni po sebi, s nekom nesaglasno{}u i neprevladanim nedostatkom (intelektualnim, karakternim, socijalnim, obrazovnim)” (Du{an Ivani}, Navedeno djelo, str. ... ).

Pkondirenost kao tema je dugo opsjedala Steriju, pa je zastupqena i u nekim drugim wegovim pozori{nim komadima (Zloj `eni, La`i i parala`i, @enidbii udadbi), ali je u Pokondirenoj tikvi do{la do punog izra`aja. Femin lik je pstao oznaka pokondirenosti, ili smije{ne prcioznosti, kako je tu qudsku manu jo{ davno imenovao slavni francuski komediograf Molijer.

NASTAVAK O STERIJI

5. Rodoqupci

Rodoqupci su posqedwa Sterijina komedija koja za wegovog `ivota nije objavqena, nego je ostala u rukopisu. Ona je druga~ija od ostalih wegovih komedija po tome {to obiluje tonovima koji vi{e uznemiravaju negoli {to nasmjavaju ~itaoca/gledaoca. U woj je prikazana grupa sebi~nih la`ova i licemjera koji mijewaju svoja uvjerewa zavisno od situacije, to jest od mogu}nosti da zadovoqe li~ne interese, koji su kod wih uvijek postavqeni visoko iznad moralnih na~ela dru{tva u kome `ive. Komediograf je u prikazivawu pokvarenosti Lepr{i}a, [erbuli}a, Smrdi}a i @utilova primijenio postupak gradacije da bi {to slikovitije pokazao kako se pod maskom borbe za kolektivne interese i ideje perfidno izvla~i li~na korist. U ostvarivawu toga ciqa ti qudi se slu`e svim sredstvima. Junaci ove komedije (izuzev Gavrilovi}a i Na|a) su istinsko oli~ewe licemjerja, jer oni u svakoj situaciji misle jedno, a govore drugo. Oni se odlikuju nadmeno{}u i bahato{}u, a la`no rodoqubqe i kukavi~luk su sastvani dio wihovog svakodnevnog pona{awa. Beskrupulozni pokvarewaci su spremni i da se udru`e ako im zaprijeti opasnost da budu raskrinkani, da se me|usobno podr`avaju i osu|uju one koji po{teno misle i rade. Trezveni Gavrilovi}, koji ne prihvata logiku licemjera i profitera ([erbuli}a, Lepr{i}a, @utilova i

28

Page 29: Domace Drame

Smdri}a), stalno je od wih odbacivan, osu|ivan i nazivan narodnim izdajnikom i ma|aronom, iako je jedino wegovo pona{awe razumno i moralno.

^ini se da je i sam pisac pri kraju `ivota shvatio da se zlo ne mo`e uni{titi i stoga on i ne pose`e ni za kakvom katarzom niti pru`a perspektivu uklawawa zla i osuje}ivawa onih koji ga ~ine. Pisac je samo poku{ao da predstavi zlo kao op{tu opasnost za cijeli narod. U komediju je uveo rezonera Gavrilovi}a da svojim komentarima uka`e na podlo pona{awe grupe qudi koji su izgubili svaki obzir i koji, iako izolovani, u nekoj pogodnoj situaciji mogu predstavqati pravu opasnost po dru{tvo. Gavrilovi} je svjestan da je u mawini i da ni{ta ne mo`e promijeniti. Zbog toga {to su drugi ~inili zla narodima druge nacionalnosti, i on, koji je stalno upozoravao da se to ne ~ini, mora da bje`i iz Vojvodine da ne bi gledao narodnu nesre}u i da ne ~uje “kako ubice roda svoga, qudi nevaqali, koji su prange nosili, bez svakoga stida sebe rodoqupcima nazivaju”. Ali u Beogradu gdje je izbjegao sa mno{tvom unesre}enih Srba, la`ni rodoqupci ponovo vode glavnu rije~ i idu jo{ daqe u svojoj prqavoj igri: oni sada za dukate prodaju Vojvodinu u koju su se, jo{ ju~e, tako ostra{}eno zakliwali.

Dok u drugim Sterijinim dramama komi~ni junaci, suo~eni sa realno{}u, bivaju pora`eni i pod prisilom prihvataju gubitak, u Rodoqupcima oni nastavqaju da `ive i pona{aju se kao neka`weni pokvarewaci. Izgleda da je posqedwa ta~ka do koje je Sterija u svom komediografskom razvoju do{ao bilo saznawe da se zlo mo`e demaskirati, ali ne i iskorijeniti.

O Sterijinim “ `alosnim pozorjima”

Ve} je re~eno da je Sterija, pored komedija (“veselih pozorja”), pisao i tragedije (“`alosna pozorja”). Od tragedija najpoznatije su mu: Nevinost ili Svetislav i Mileva, Milo{ Obili} i Smrt Stefana De~anskog. Ovdje }emo re}i ne{to vi{e samo o tragedijama Svetislav i Mileva i Smrt Stefana De~anskog.

1. Svetislav i Mileva

Tragediju Svetislav i Mileva Sterija je napisao jo{ dok je bio na {kolovawu u Pe{ti 1827. godine. Ovo Sterijino djelo brzo je rasprodato odmah po objavqivawu, tako da je te iste godine objavqeno ponovo, {to se rijetko de{ava. U vrijeme pojavqivawa ova Sterijina tragedija bila je vrlo popularna, jer je govorila o doga|ajima iz nacionalne istorije poslije Kosovskog boja kada je srpska sredwovjekovna dr`ava pre`ivavala te{ke dane.

29

Page 30: Domace Drame

Po{to je Sterija ovo djelo pisao kao mlad i neiskusan pisac, ono je imalo i nedostataka, o kojima je i sam pisac kasnije govorio. U wemu je u duhu tada{weg sentimentalisti~kog pokreta i op{te romanti~ne opijenosti pro{lo{}u opisana tragedija porodice kneza Lazara poslije wegove pogibije na Kosovu, odnosno poslije pada Srbije pod tursku vlast.

Sterija je u djelu obradio istorijsku ~iwenicu o odlasku Lazareve k}eri Mileve u harem sultana Bajazita, koji je poslije pogibije cara Murata na Kosovu preuzeo vlast u Turskoj. U zahtjevu da k}er carice Milice, Mileva, postane jedna od `ena turskoga cara, Sterija je vidio jo{ jedan vid poni`ewa srpskog naroda. No, da bi izbjegla nova stradawa i nove pogibije srpskoga naroda carica Milica odlu~uje da `rvuje ro|eno dijete za spas otaxbine. Tim ~inom, me|utim, nisu pogo|eni samo ~lanovi porodice carice Milice nego i Milevin vjerenik Svetislav, koji tu `rtvu ne mo`e da prihvati i, uprkos tome {to je svjestan da se protiv sile ne mo`e ni{ta u~initi, on odlazi na turski dvor i u vrtu se tajno sastaje sa Milevom. Po{to su od strane turske stra`e otkriveni, bivaju surovo ka`weni. Svetisalav je pogubqen odmah, a Mileva je osu|ena na smrt javnim spqivawem.

Sterija je posebnu pa`wu posvetio opisu du{evnih muka mlade Mileve, wezinog vjerenika Svetisalva i Milevine majke, carice Milice. Najcjelovitije je dat Milevin lik. Ona je, iako vrlo mlada, morala da ostavi porodicu, vjerenika, rodno mjesto, zavi~aj, da zaboravi svoju vjeru i obi~aje i da zapo~ne novi `ivot na dvoru turskog sultana pun neizvjesnosti i patwe.

Milevi koja je pre`ivjela brojne nevoqe, pisac nije namijenio sudbinu Svetislavqevu. Smrtna kazna nad wom nije izvr{ena zahvaquju}i igri `ivotnih okolnosti. Dok je ~ekala javno spaqivawe, sultan Bajzit je izgubio bitku sa Tatarima i bio zarobqen. Tatrski han Tamerlan je stigao u posqedwem ~asu i oslobodio Milevu, koja se sa bratom i majkom vra}a u Srbiju.

Opisi Milevinog opra{tawa sa rodbinom i vjerenikom pri polasku na sultanov dvor, zatim dijalozi sa Svetislavom koji je tajno u{ao u sultanov vrt, kao i Milevin razgovor sa majkom Milicom i bratom Stefanom neposredno pred izvr{ewe smrtne kazne dati su sa mnogo sentimentalnosti, suza, patetike i didaktike, {to dana{wi ~italac (slu{alac) ne mo`e do`ivqavati kao onaj u Sterijino vrijeme. Izlivi sentimentalnosti danas se ne smatraju vrlinom nego manom ovog nekad vrlo popularnog Sterijinog pozori{nog djela.

2. Smrt Stefana De~anskog

30

Page 31: Domace Drame

Teme iz srpske istorije opsjedale su i dramske pisce prije Sterije (Manuila Koza~inskog, Stefana Stefanovi}a, Lazra Lazarevi}a), pa ni Sterija nije mogao izbje}i da o toj tematici ne pi{e djela koja je publika u to vrijeme veoma cijenila.

U tragediji Smrt Stefana De~anskog Sterija obra|uje borbu za vlast u Nemwi}koj dr`avi, u kojoj su se oko prestola vodili krvavi obra~uni i izme|u najbli`ih srodnika. Ovdje je opisana smrt Stefana De~anskog, oca cara Du{ana, kao posqedica intriga lo{ih savjetnika, koji u sukob uvode oca i sina, ne brinu}i o posqedicama koje }e taj sukob imati po srpsku dr`avu. Kao negativan lik pojavquje se savjetnik Stefanov, Teofil Bogojevi}, koji `eli da pomogne bolesnu ambiciju druge `ene Stefana De~anskog, Marije, koja ~ini sve da presto ne pripadne pastorku Du{anu nego wenom malodobnom sinu Sini{i. Uz pomo} lukavog savjetnika Teofila, ona kod Stefana De~anskog stvara sumwu u odanst sina Du{ana i on ga zato li{ava obe}awa koja mu je dao za iskazanu hrabrost u jednoj va`noj bici sa neprijeteqem. Drugi negativan lik je @arko Svetkovi}, `upan u Zenti, koji hu{ka mladog Du{ana protiv oca, jer `eli da Du{an {to prije naslijedi presto kako bi svojoj k}eri Zorki osigurao da bude kraqica, po{to je u wu zaqubqen kraqev sin Du{an.

Najnegativnija li~nost u drami je druga `ena Stefana De~anskog, Marija, koja je na kraju priznaje Du{anu da je glavni krivac za smrt svoga mu`a Stefana De~anskog i tra`i od pastorka da je najstro`e kazni. Iako gwevan na wene ne~asne postupke, Du{an ne ka`wava ni wu ni ostale vinovnike za o~evu smrt, jer `eli da oni odgovraju za svoje grijehe pred sudom. Nad mrtvim o~evim tijelom Du{an se zakliwe da }e Srbiju “uzvisiti ne samo oru`ija silom, nego i pravdom i zakonima”.

O Jovanu Steriji Popovi}u kao pokreta~u reformi u vaspitno-obrazovnom sistemu onda{we Srbije, zatim kao inicijatoru i osniva~u va`nih kulturnih instucija u Srbiji pisano je u pro{losti a pi{e se i danas. Ipak, Sterijin komediografski rad zauzima najva`nije mjesto u djelatnosti ovog mudrog i vrlo obrazovanog ~ovjeka. Za kraj ovog izlagawa nave{}emo ocjenu Sterijinih komedija jednog od najboqih poznavalaca istorije srpskog pozori{ta Borivoja S. Stojkovi}a: “U Sterijinim komedijama `ivi verodostojno i humoristi~ko-satiri~ki razgoli}eno i izobli~eno doba prve polovine XIX veka sa svojim op{tim i tipi~nim pojavama, sa svetom gra|anske klase izrazito skorojevi}ke, ponekad vulgarne, sme{ne u pretencioznosti, gramzqive i lakome u sebi~nosti i te`wi za boga}ewem, oportunisti~ke i balzakovski licemerne i bezobzirne. Sterija pokazuje i jedan vi{i, slo`eniji umetni~ki stil: wegove teme zahvataju rznovrsno{}u, op{to{}u, tipi~no{}u i aktuelno{}u

31

Page 32: Domace Drame

pojava ~itavu epohu i srpsko dru{tvo; wegovi likovi prevazilaze okvire u`ih karaktera i postaju slo`eni, sadr`ajni dramski tipovi, ~ak i ve}ina epizodnih. U tome su upravo Sterijina studioznost i te`wa da ide vi{e u dubinu nego u {irinu” (Borivoje Stojkovi}, Istorija srpskog pozori{ta od sredweg veka do modernog doba, str. 103-104).

Literatura:1. Du{an Ivani}: Komediografski svijet Jovana Sterije Popovi}a

(predgovor), u kwizi: Jovan Sterija Popovi}: Sabrane komedije, SKZ, Beograd, 2006.

2. Jovan Skerli}: Istorija nove srpske kwi`evnosti, Prosveta, Beograd, 1967.

3. Jovan Dereti}: Istorija srpske kwi`evnosti, Nolit, Beograd, 1983.

4. Broivoje S. Stojkovi}: Istorija srpskog pozori{ta od sredweg veka do modernog doba (bez mjesta i godine izdawa).

Predmet: Istorija doma}e drame VII predavawe

HUMANIZAM I RENESANSA

Na izmaku sredwega vijeka kada je ve}ina ju`noslavenskih zemaqa bila porobqena od Turaka, na uskom pojasu Primorja, naro~ito u primorskim gradovima pojavio se nov pokret koji je najprije bio zahvatio Italiju a poznat je pod imenom humanizma i renesanse. Taj pokret nastao je kao posqedica dubokih promjena koje su se odigrale u dru{tvenom, ekonomskom i politi~kom `ivotu primorskih gradova na obalama Sredozemnog mora. Promjene su bile uslovqene naglinm razvojem pomorske i kopnene trgovine koju je pospje{ilo otvarawe novih prekomorskih tr`i{ta. Razvoj trgovine uslovio je razvoj i ja~awe primorskih gradova u kojima po~iwu da preovla|uju robno-nov~ani odnosi i kapitalisti~ki na~in proizvodwe.

Glavna dru{tvena snaga i glavni nosilac ovih promjena bila je gra|anska klasa koja se po~ela formirati jo{ na kraju sredwega vijeka. Gra|anska klasa u primorskim gradovima sastojala se od nekoliko slojeva. Gorwi sloj ~inio je tzv. gradski patricijat ili gradsko plemstvo koje se bavilo iskqu~ivo trgovinom i bankarstvom a, naro~ito, pomorskom trgovinom. Bogate patricijske porodice dr`ale su u svojim rukama zakonodavnu i upravnu vlast i nadziraale cjelokupni duhovni `ivot. Drugi sloj ~inili su imu}ni gra|ani koji nisu bili plemi}i, ali koji su po svom bogatstvu bili izjedna~eni sa wima.

32

Page 33: Domace Drame

Sitni trgovci, zanatlije i pomorci, fizi~ki radniici ~inili su tre}i sloj gradskog stanovni{tva, ali su i oni imali pravo u~e{}a u trgovini, pa su, tako|e. imali mogu}nost boga}ewa ukoliko su bili vje{ti i preduzimqivi.

Odva`ni pomorci i preduzimqivi trgovci, ~ije je samopouzdawe u vlastite sposobnosti naglo poraslo, nisu vi{e mogli da se zadovoqe sredwovjekovnim dogmatskim pogledom na svijet i u~ewem o ni{tavnosti ovozemaqskog `ivota, ve} su po~eli vjerovati u vrijednost `ivota na zemqi i sposobnost ~ovjeka da svojom pame}u i radom mo`e boqe urediti `ivot na zemqi. U tragawu za mogu}nosti uzdizawa ~ovjekove li~nosti nosioci tih te`wi uzore su tra`ili u pro{losti. Na{li su ih u staroj gr~koj, a naro~ito u rimskoj kulturi koja je tako|e bila usredsre|ena na ~ovjeka i wegov ovozemaqski `ivot.

Uticaj klasi~ne kulture u doba humanizma i renesanse bio je veliki. O uticaju klasike u renesansi Dragoqub Pavlovi} ka`e: “On se ogleda ne samo u umetnosti i kwi`evnosti ve} i u filozofiji, prirodnim i matemati~kim naukama, kao i u svim ostalim podru~jima qudske duhovne i materijalne delatnosti. Glavni nosioci tog uticaja bili su tzv. humanisti (od latinskog humanitas), koji su se, izabrav{i latinski jezik za internacionalni jezik kwi`evnosti i nauke, trudili da u prvom redu {to boqe i {to potpunije prou~e staru anti~ku, a naro~ito staru rimsku kwi`evnost i umetnost. Kao glavni ideolozi renesansnog pokreta, humanisti su visoko uzdigli klasi~nu kwi`evnost i umjetnost kao vrhovna merila i kao uzore kojima neprestano treba te`iti. Oni se zbog toga strasno odaju izu~avawu i vaspostavqawu tekstova starih gr~kih i rimskih pisaca, kao i neumornom tragawu za ostacima anti~ke materijalne kulture i umetnosti” (Dragoqb Pavlovi}: Stara jugoslavenska kwi`evnost, Nau~na kwiga, Beograd, 1971, str. 99).

Humanizam i renesansa su dva vida jednog u osnovi istog pokreta koji ima istu ideologiju i iste ciqeve. Me|u wima postoji razlika samo u upotrebi izra`ajnih sredstava, tako da humanistima nazivamo pisce koji su svoja djela pisali na latinskom jeziku, dok su se renesansni pisci slu`ili iskqu~ivo narodnim jezikom.

Pojava humanizma i renesanse u na{im primorskim gradovima

Kad je rije~ o humanizmu i renesansi u na{im primorskim gradovima, obi~no se tvrdi da je taj pokret kod nas do{ao iz susjedne Italije. Uticaj razvijenijih italijanskih gradova je nesporan, ali treba imati u vidu da su gradovi na na{em Primorju imali iste uslove za ravoj kao i gradovi u Italiji. To zna~i da su i na{i primorski gradovi jo{ u sredwem vijeku dobili podsticaje za napredak

33

Page 34: Domace Drame

ekonomskog, dru{tvenog i politi~kog `ivota zahvaquju}i tome {to su po~ela da se otvaraju nova pomorska i kopnena tr`i{ta. To je posebno bilo karakteristi~no za Dubrovnik koji je ve} od XIII vijeka bio glavni posrednik izme|u balkanskog zale|a i pomorskih zemaqa, da bi u vrijeme najve}eg uspona srpske i bosanske sredwovjekovne dr`ave dobio povla{}en polo`aj u kopnenoj i pomosrkoj trgovini.

Treba tako|e imati u vidu da je Dalmacija dugo vremena bila u sastavu Rimske Imperije i da je zbog toga u na{im primorskim gradovima bilo bogatih nalazi{ta stare rimske kulture, nauke i umjetnosti. Na{i humanisti nisu imali potrebe putovati u Italiju da bi prou~avali stare tekstove ili ostatke umjetni~kih djela i gra}evina, ve} su u na{im gradovima, kakvi su bili Solin, Split, Trogir, [ibenik, imali obiqe materijala za svoje studije. Zbog takvih povoqnih prilika uticaj prvih italijanskih humanista koji su u na{e primorske gradove po~eli pristizati kao notari i u~iteqi bio je zna~ajan jer je na{ao pogodno tlo za {irewe ideja humanizma i renesanse.

Sa ekonomskim napretkom na{ih primorskih gradova stvarla se gra|anska klasa koja postaje nosilac novog pokreta i novih ideja. Ve} tokom prve polovine XV vijeka do{lo je do naglog napretka humanisti~ke obrazovanosti i {kolstva.

U na{im primorskim gradovima nikli su zna~ajni humanisti~ki centri: u Dubrovniku, Kotoru, Splitu, Hvaru, [ibeniku, Zadru. Renesansa je najsna`nije do{la do izra`aja u dubrova~koj kwi`evnosti i u kwi`evnosti koja se razvijala u drugim dalmatinskim gradovima: Hvaru, Splitu, Zadru. U najbli`oj vezi sa Mleta~kom Republikom i Italijom dubrova~ka i primorska kwi`evnost do`ivqajau procvat u nizu umjetni~kih vrsta: u lirskoj poeziji ([i{ko Men~eti} i Xore Dr`i}, pa kasnije Dinko Rawina), u dramskoj poeziji (Mavro Vetranovi} i Hanibal Luci}), u epskoj poeziji (Marko Maruli}, Petar Zorani} i Brne Karnaruti}), u religioznoj poeziji (Mavro Vetranovi}), u tragediji (Dominko Zlatari}). Javqaju se zatim jo{ maskerate (Mik{a Pelegrinovi} i Andrija ^ubranovi}) i “ribarska idila” (Petar Hektorovi}). Ipak, najvi{e domete u vrijeme renesanse u Dubrovniku dosti`e komedija pisana rukom velikog dramskog pisca Marina Dr`i}a.

DORENESANSNA KWI@EVNOST I POZORI[TE U DALMACIJI I DUBROVNIKU

Na kraju sredweg i na po~etku novog vijeka u Dubrovniku i Dalmaciji wegovano je nekoliko karakteristi~nih dramskih `arova. Wihovu rasprostrawenost i vijek trajawa sa sigurno{}u je te{ko utvrditi. U na{im razvijenijim primorskim gradovima najpozntije su bile ove vrste dramske kwi`evnosti: crkvena prikazawa, misterije,

34

Page 35: Domace Drame

pastirske drame (pastorale), u~ena (plautovska) komedija ili commedia erudita i farsa.

1. Crkvena prikazawa

Crkvena prikazawa predstavqaju vrstu duhovne drame, sa temama iz crkvene istorije Starog i Novog zavjeta. Ona su se razvila u XV vijeku i bila osobito popularna u Italiji, Wema~koj i Francuskoj.

U Dalmaciji su se pojavila, vjerovatno, krajem XV vijeka. U po~etku je to bila narodna drama koja se odlikovala jednostavnom fabulom, {ematizovanim situacijama, neizgra|enim karakterima i naivnim prizorima. Vremenom, izvo|ena na otvorenom prostoru (pred crkvom), dobijala su ne{to opremeqeniju scenu, fabula je postajala slo`enija a karakteri izgra|eniji, dramati~nost sna`nija, ali, u osnovi, nisu napu{tala sredwovjekovnu dramsku tradiciju.

Daqim razvojem prikazawa se pribli`avaju svjetovnoj drami, jer u wihovu fabulu ulaze postepeno profani elementi. Poznati autori crkvenih prikazawa su Mavro Vetranovi}, Juraj @uveti} i Marin Gazarovi} (svi oni su pripadali tzv. havrskom kwi`evnom krugu).

U najve}em broju crkvenih prikazawa obra|evane su teme mu~ewa Isusa Hrista (Muka Iskrstova), ali i druge teme preuzete iz Biblije i sveta~kih legendi (Prikazawe kako bratja proda{e Jozefa, O Suzani ~istoj i dr). Pojedina prikazawa zadr`ala su se u Pirmorju niz vijekova. Zna se da je u Starom gradu na Hvaru u XIX vijeku davano Prikazawe svetog Lovrinca mu~enika.

2. Misterije

Naziv te dramske vrste dolazi od gr~ke rije~i koja se odoma}ila u na{em jeziku a ozna~ava tajnu. To je vrsta duhovne drame na narodnom jeziku, koja se razvila iz crkvene drame na latinskom. Teme misterija su uzimane iz `ivota Hrista, Bogorodice, svetaca, kao i iz novije crkvene istorije.

3. Pastirske drame, pastorale (ital. dramma pastorale)

Pastorala je dramski oblik koji se razvio iz dijalo{ke ekloge, sa pastirskim i mitolo{kim scenama. Nastala je u XVI vijeku u Italiji. Kontaminirawem bitnih elemenata tragedije i komedije prve polovine XVI vijeka ona je, u odnosu na dijalo{ku eklogu, imala slo`eniju strukturu i dosqedniji dramski zaplet. Fabula joj je bila podijeqena na pet ~inova. Naj~e{}e teme ekloga su: svemo} qubavi, povratak proqe}a, radost i sloboda poqskog `ivota, zadovoqstvo lova i sl. U woj su odra`ene su{tinske vrijednosti

35

Page 36: Domace Drame

renesanse: slavqewe prirode, u`ivawe u zadovoqstvima ovoga svijeta, poimawe qubavi kao univerzalne pokreta~ke snage koja vlada svijetom.

Radwa pastorale se odvija u idili~nom ambijentu, a li~nosti su preru{eni pastiri i pastirice koji su prikazani kao simboli pravog `ivota i reda, nasuprot la`nom redu mondenskog `ivota. Kako je renesansa u prvi plan stavqala u`ivawe u ~arima ovozemaqskog `ivota, i pastorala je imala hedonisti~ki karakter. Kao kwi`evni `anr pastorala odra`ava novi ukus dvorske klase i odgovara wenim shvatawima umjetni~kog djela.

Vrhunac u razvoju pastoralne drame dostigla su dva italijanska pisca - Torkvato Taso (drama Amnita, napisana 1573, a objavqena 1581) i \an Bagista Gvarini (drama Vijerni pastir, 1590). Svetlana Stip~evi} isti~e da je “Tasova Amnita postala simbol artisti~kog savr{enstva i najuzvi{eniji i najpotpuniji izraz idili~nog i hedonisti~kog ideala druge polovine XVI veka” (Re~nik kwi`evnih termina, str. 531). Gvarinijev Vijerni pastir postigao je tako|e veliki uspjeh. Wegov autor je, nagla{avaju}i komi~no-realistri~nu stranu u drami, smatrao da je stvorio novi kwi`evni rod - tagikomediju za koju je ustanovio poetiku i posebna pravila.

Tasove i Gvarinijeve pastorale su bile poznate i van granica Italije. Prevo|ene su u zapadnoevropskim zemqama, ali i na prostoru gdje se govorilo srpsko-hravatskim jezikom. Tako je dubrova~ki pjesnik Dominko Zlatari} godinu dana prije izlaska iz {tampe italijanskog originala (1580) preveo Tasovu pastoralu Amnitu, a Frano Lukarevi}-Burina je Gvarinijevo djelo Vijerni pastir preveo na na{ jezik dvije godine nakon wegove venecijanske premijere (1592).

Prva pastoralna drama napisana na na{em jeziku je Tirena Marina Dr`i}a (1548) godine. Sem {to Tirena ima lokalnu boju, u woj se prepli}u arkadijsko-idili~ni i komi~no-realisti~ni elementi. Ivan Guduli} je nastavio doma}u pastoralnu tradiciju i 1628. godine napisao je najboqu pastoralu Dubravku, a ve} 1629. godine Xono Palmoti} pi{e svoju Atalantu. Obje dubrova~ke pastorale odlikuju se izrazito lirskim tonom i mno{tvom muzi~kih partija te se ova djela mogu smatrati prethodnicom novog dramskog `anra - melodrame, koja }e u prvoj polovini XVII vijeka zavladati dubrova~kom scenom.

U cjelini gledano, dubrova~ku pastirsku igru karakteri{e preplitawe idili~no-arkadijskih i rustikalno-naturalisti~kih elemenata lokalnog karaktera.

4. U~ena (plautovska) komedija ili commedia erudita.

36

Page 37: Domace Drame

To je vrsta renesansne komedije kultivisanog humora, stvarna prema anti~kim uzorima.Kontaminacijom osnovnih stavova anti~ke poetike (Aristotel i Horacije) i renesansnog tuma~ewa sa iskustvom starih komediografa (Terencije i Plaut) renesansni autori su do{li do novih zakonitosti i stvorili imitatorsku komediju. U po~etnoj fazi iz anti~kih drama preuzimani su: fabula, tipovi, karakteri, zapleti, na~in organizovawa radwe i dr. Ali, po{to se renesansna poetika temeqila na osnovnom principu da komedija treba da bude odraz stvarnog `ivota i istine, pisci su postepeno od prerade Plautovih djela, preko gra|e uzete iz drugih literarnih izvora dolazili do tema iz savremneog `ivota.

U~ena komedija je izgradila i svoju poetiku: predstavqala je doga|aje iz svakodnevnog `ivota, izmi{qene ali mogu}e, imala je zapletenu radwu u kojoj je u~estvovao obi~an svijet (trgovci, sluge, kr~mari, lutalice) a od radwi prikazivane su: kra|e, podvale, nevjerstva i sl.; ciq ove komedije je bio da zabavqaju}i pou~ava; uva`avala je zakonitost o tri jedinstva; po{tovala je {emu: prolog + 5 ~inova; mogla je biti napisana u stihu i u prozi (u na{oj kwi`evnosti samo u prozi).

Tema u~ene komedije/commedie erudita je qubav sa peripetijama; osnovu radwe ~ine intrige; ponavqaju se {ematizovane situacije (preru{avawe, prepoznavwe, zabuna sa blizancima); akteri su tipizirane li~nosti dijelom preuzete iz anti~ke komedije (strac tvrdica, ~esto zaqubqen u mladu `enu; sin rasipnik; dovitqivi sluga intrigant; kurtizana; hvalisavac i dr.) a dijelom iz renesansne stvarnosti (pedant; komi~ni i nspretni qubavnik; ~arobwak; sve{tenik; Ciganka). U na{oj renesansnoj kwi`evnosti najuspje{nije pou~ne komedije pisao je Marin Dr`i}, u kojima je, uz po{tovawe poetike ovog dramskog `anra o`ivqavao atmosferu renesansnog Dubrovnika.

5. Farsa

Farse su kratki komadi izrazito komi~nog karaktera. Prvobitno su prikazivane kao me|uigre na predstavama misterija sa ciqem da promjenom tona razonode publiku izme|u dva ozbiqna djela. Kasnije su farse igrane kao nezavisne cjeline (zbog kratko}e naj~e{}e po 2-3 u okviru jedne prdstave, ili prije, odnosno poslije prikazivawa nekog ozbiqnog komada). Komika u farsama je sirova, puna grubih {ala. U toj vrsti dramskog djela nema dubqe psiholo{ke podloge, ali wu krasi vedrina i iskrenost narodnog duha. Farsa se odlikuje nagla{enom dramatur{kom vje{tinom - `ivom radwom, punom brzih i neo~ekivanih promjena situacije. Pojavila se u XIV a procvat je do`ivjela u XV i XVI vijeku. Iz tog perioda sa~uvano je vi{e od

37

Page 38: Domace Drame

150 komada. U XVII vijeku klasicizam je potisnuo farsu u drugi plan, ali je ona kao vitalan `anr `ivjela i daqe u Francuskoj. Molijer je svoju karijeru komediografa zapo~eo pisawem farsi, a kasnije je u komedije unosio elemente farse i wima oboga}ivao domen svoje komike.

Literatura:1. Re~nik kwi`evnih termina, Nolit, Beograd, 1985.2. Dragoqub Pavlovi}: Stara jugoslavenska kwi`evnost,

Nau~na kwiga, Beograd, 1971.3. Miroslav Panti}: Dubrova~ko pozori{te Dr`i}evog doba, u

kwizi: Miroslav Panti}, Iz kwi`evne pro{losti, SKZ, Beograd, 1978.

Predmet: Istorija doma}e drame VIII i IX predavawe

MARIN: @IVOT, KWI@EVNI I POZORI[NI RAD

Biografski podaci

Pjesnik i komediograf Marin Dr`i} je ro|en oko 1508. godine u dubrova~koj trgova~koj uglednoj ali osiroma{enoj porodici. Kako je porodica Dr`i} imala nasqedno pravo na upravu nad crkvama Svih svetih u Dubrovniku i Svetog Petra i Pavla na ostrvu Kolo~epu i na prihode od tih vjerskih objekata, Dr`i}a je porodica jo{ u mladosti usmjerila za sve{teni~ki poziv. Poslije zavr{ene sredwe {kole u Dubrovniku on je 1526. godine kao klerik (kandidat za sve{tenika) postao upravnik crkve Svih svetih (zvane “Domino”) u

38

Page 39: Domace Drame

Dubrovniku. Ova slu`ba, koju je nekada obvaqao wegov stric, poznati pjesnik Xore Dr`i}, donosila mu je izvjestan stalni prihod od koga je on skromno `ivio narednih dvanaest godina. Me|utim, prihodi sticani po tom osnovu mladom kleriku nisu bili dovoqni i on se prihvata du`nosti orguqa{a u dubrova~koj katedrali sa odre|enom godi{wom nadoknadom.

Po{to je porodica Dr`i}a sve vi{e ekonomski slabila (otac i brat Marina Dr`i}a su u trgovini bankrotirali, tako da im je i ku}a zbog duga prodana 1538. godine), Marin je iste godine zatra`io i dobio uobi~ajenu stipendiju i otputovao u italijanski grad Sijenu na studije. Vedrog i bezbri`nog duha, Dr`i} nije imao mnogo sklonosti za kanonsko pravo koje je trebalo da ga pripremi za doktora teologije. Umjesto ozbiqnog izu~avawa teolo{kih nauka i filozofije, Dr`i} se predavao zabavama kojih je u Sijeni u to vrijeme bilo u izobiqu.

Zbog vesele naravi i dru`equbivosti Dr`i} je 1541. godine bio izabran za upravnika studentskog doma i prorektora Sijenskog univerziteta. Ali, ni te dvije nove odgovorne du`nosti nisu Dr`i}a uozbiqile. On je nastavio da `ivi po svome upadaju}i ~esto u `u~ne rasprave i sa svojim kolegama studentima i sa univerzitetskim vlastima. Tako je, na primjer, ostalo zabiqe`eno da je upravnik Studentskog doma i prorektor univerziteta u Sijeni Marin Dr`i} idu}e 1542. godine bio ka`wen opmenom zato {to je u ku}i jednog uglednog sijenskog gra|anina igrao ulogu qubavnika u nekoj zabrawenoj komediji. Opomena kojom su sijenske vlasti kaznile budu}eg komediografa najboqe pokazuje ~ime se on prete`no bavio dok je boravio u tom italijanskom gradu. O~ito je da je od kanonskog i gra|anskog prava Dr`i}a daleko vi{e privla~ilao onda{we italijansko pozori{te.

Pozajmqenim novcem Dr`i} se krajem 1544. godine vra}a u Dubrovnik bez zavr{enih studija i titule doktora teolo{kih nauka, ali sa velikom `eqom da u svom rodnom gradu osnuje pozori{te po ugledu na ono koje je vidio za vrijeme boravka u Italiji. I on }e uskoro tu `equ i ostvariti. Za kratko vrijeme sve poznatije amaterske dru`ine u Dubrovniku predstavqale su iskqu~ivo Dr`i}eve komedije, a on je ubrzo postao najpopularnija li~nost u gradu. No uz svu popularnost u Dubrovniku, nemirna Dr`i}eva priroda odvela ga je u nove avanture - na put u Be~ i Carigrad. Dogodilo se da je krajem 1545. godine u Dubrovnik doputovao autrijski grof Kristof Rogendorf i dubrova~ke vlasti odre|uju dva vlstelina da ga prete za vrijeme gostovawa u Dubrovniku. Da bi mu boravak u Dubrovniku u~inili zanimqivijim, oni jednog dana pozovu Dr`i}a da zabavi grofa Rogendorfa. Dr`i} se grofu veoma dopao, i odmah ga je primio za sobara pa zatim i za sekretara. Uskoro Dr`i}

39

Page 40: Domace Drame

sa grofom putuje u Be~, ali se tamo nije zadr`ao dugo, jer mu se u Be~u {to{ta nije svi|alo. Pri novom dolasku u Dubrovnik grof Rogendorf nagovori Dr`i}a da krene sa wim u Carigrad da mu bude tuma~, ali je i to putovawe trajalo kratko. Za vrijeme Dr`i}evog boravka u Carigradu dubrova~ke vlasti su ga osumwi~ile da je kontaktirao sa protivnicima dubrova~ke vlade. Na saslu{awu je Dr`i} predstavnicima vlsti izjavio da je on putovawa u Be~ i Carigrad preduzeo “iz `eqe da upozna svijet”, a ne radi plate koju je od grofa primao.

Po povratku iz Carigrada Dr`i} se potpuno predaje komediografskom radu. Iz pi{~eve uzbudqive biografije treba pomenuti jo{ jednu ~iwenicu koja svjedo~i o wegovoj neobi~noj prirodi. Godine 1562. Dr`i} je otputovao u Venciju gdje je jedno vrijeme vr{io du`nost kapelana venecijanskog nadbiskupa. Me|utim, polovinom 1566. godine on se na{ao u Firenci gdje je skovao tajni plan o svrgavawu tada{weg plemi}kog re`ima Dubrova~ke Republike. O tom naivnom planu danas se zna samo iz pisama koja je Dr`i}, ogor~en na dubrova~ke vlastodr{ce, upu}ivao toskanskom vojvodi Kozmi I de Medi~iju tra`e}i od wega vojnu, diplomatsku i materijalnu podr{ku za svoj “ustanak”. Iz tih pisama se jasno vidi Dr`i}ev odnos prema sistemu aristokratske vladavine u onda{wem Dubrovniku. Dr`i} dubrova~ke senatore kvalifikuje kao “dvadeset ludih nakaza” koji imaju neograni~enu vlast i koji ignori{u vrijedno dubrova~ko gra|anstvo, i tra`i uspostavqawe sistema vladavine u kome }e sa vlastelom ravnopravno u~estvovati i gra|ani. Po{to ni od koga nije dobio pomo} i podr{ku za svoj nerealni plan, on se vratio u Veneciju gdje je i umro 1567. godine.

Kwi`evna djela

Djelo Marina Dr`i}a, kao i drugih na{ih renesansnih pisaca, nije u cijelosti sa~uvano, a i ono {to je sa~uvano, dobrim je dijelom o{te}eno. U cijelosti su sa~uvane: Pjesni quvene, Venera i Adon, Novela od Stanca i Tirena (sva ova djela {tampana su u Veneciji 1551. godine).Djelima Plakir i Arkulin nedostaju naslovi. O{te}en je Skup, kome kao i Dundu Maroju nedostaje kraj, zatim Mande (Trip~e de Utol~e) koja je ostala bez prvog dijela i drugog “ata”. U fragmentima je sa~uvana komedija Pjerin, a od \uha Krpete ostali su tek “ostaci ostataka”. Djelo Pomet je potpuno izgubqeno, a, mo`da, i neka druga Dr`i}eva djela.

1. Tirena

40

Page 41: Domace Drame

Prva drama kojom se Dr`i} predstavio dubrova~koj publici bila je Tirena. Premijerno je izvedena na trgu pred kne`evim dvorom u Dubrovniku 1549. godine. Ta drama se toliko dopala dubrova~koj publici da ona nije mogla povjerovati da ju je napisao siroma{ni dubrova~ki klerik, pisar u uredu za prodaju soli, sobar grofa Rogendorfa i zabavqa~ kojemu je roditeqska ku}a prodana za namirewe dugova povjeriocima pa je autora djela optu`ila da je potkrao poznatog pisca toga vremena Mavra Vetranovi}a. Da su optu`be Marina Dr`i}a za plagijat bile vrlo ozbiqne, svjedo~i Dr`i}eva poslanica Sabu Nikulinovu, koju on pi{e izazvan optu`bama da Tirena nije wegovo djelo. Usta}e u odbranu svoga znatno mla}eg prijateqa i kolege po peru i sam Mavro Vetranovi} pjesmom “Marinu Dr`i}u u pomo}”, a poslanica Sabu Nikulinovu otkri}e ~iwenicu da se Dr`i} znao i sam braniti od la`i i da je on tada ve} bio zreo pjesnik nesumwivog dara, koji }e najvi{e do}i do izraza u narednim dramskim djelima.

U vrijeme kada se pojavila Tirena u Dubrovniku je ve} postojala dramska kwi`evnost i razvijen pozori{ni `ivot. U svom razvojnom luku pozori{te je pre{lo put “od prvih misterija i vi{e-mawe obrednih ‘pla~eva’, od pirnih i pokladnih priredaba s glazbom, plesom i recitacijama raznih je|upijada i drugih maskerata, od Plautovih i Terencijevih komedija, koje krajem XV stoqe}a u Dubrovniku o`ivqava pjesnik Ilija Crijevi}, dolazimo do prvih ekloga (Radmio i Qubomir) i prvih mitolo{kih igara, onda preko Vetranovi}a i Naqe{kovi}a do Tirene i Pometa”. Autor ovoga navoda, Marin Frani~evi}, dodaje da “i prije Dr`i}a postoje ‘ad hoc’ organizirane ‘dru`ine’ koje prire|uju predstave o svadbama u privatnim ku}ama i to za karnevala u dvoru i ‘prid dvorom’ ili na kojem drugom javnom mjestu, ali s Dr`i}em po~iwe wihovo kontinuirano djelovawe” (Marin Frani~evi}: Razdobqe renesansne kwi`evnosti, u kwizi: Povijest hrvatske kwi`evnosti, kwiga 3, Liber-Mladost, Zagreb, 1974, str. 127).

Frani~evi} navodi nekoliko pozori{nih dru`ina koje su djelovale u to vrijeme u Dubrovniku: Pomet-dru`ina (koja se naj~e{}e pomiwe) i koja je izvela Dunda Maroja, a, vjerovatno, i Tirenu i Novelu od Stanca. U drami \uho Krpeta pomiwe se plemi}ka dru`ina Rafa Gu~eti}a, zvana Gorzarija, koja je izvela komediju Mande. Dru`ina Warwasi se pomiwe u Skupu (Oni su za Dr`i}a “glave od svijeh kompanija”). Tragediju Hekubu je izvela dru`ina “od Bidzora”.

Marin Frani~evi} s pravom tvrdi da je pojava Dr`i}eve Tirene predstavqala datum u istoriji renesansne drame i pozori{ta uop{te. On nagla{ava da u ovoj komediji djeluju dva prividno potpuno

41

Page 42: Domace Drame

odvojena svijeta, “ostvarena razli~itim poetskim i scenskim izrazom”: “Jedni govore ve} ustaqenim jezikom onda{we versifikacije, kojom se Dr`i}, tako|e, slu`io vje{to, a drugi pu~kim, seqa~kim, jezikom, koji je, nastavqaju}i se na Vetranovi}a, i sam literarno kreirao. To je jezik pastira Qubomira, vile Tirene, Kupida i Satira na jednoj, a vla{i}a Vu~ete, Obrada, Stojne, Miqenkove matere, te velikog i malog Dragi}a i Radata (do trenutka kada se pogo}en Kupdovom strijelom mijewa) na drugoj strani. Miqenko, Qubenko , pa i Remeta, koji na kraju arecitira o ‘svitu punom tamnosti’, ostaju negdje izme|u” (Marin Frani~evi}, Navedeno djelo, str. 127). Ovi se svjetovi ponegdje i dodiruju, kao uslu~aju kada vila Tirena u sceni sa malim Dragi}em postaje samo obi~na `ena, koja iz maj~inske perspektive u Dragi}u vidi samo dijete.

Ideja o mije{awu sentimentalno-romanti~nih i komi~no-realisti~nih elemenata u drami nije bila originalna, iako je u Dubrovniku predstavqala pravu novinu. Ona je za vrijeme Dr`i}evog boravka u Sijeni bila ve} uveliko primjewivana. Bez obzira na to {to Dr`i} koristi dramski postupak koji je ve} praktikovan u italijanskim pozori{tima, on je ve} u Tireni pokazao da je vje{t dramski pisac koji suvereno vlada scenom, koji zanimqivo vodi radwu, koji zna reqefno predstaviti likove i koji svojim humorom umije da o`ivi i neke konvencionalne scene kojih je u renesansnoj komediji bilo na pretek.

Dragoqub Pavlovi} kwi`evnu i dramsku vrijednost Tirene vidi u “vrlo uspeloj ideji pi{~evoj da ovoj, naizgled samo zabavnoj qubavnoj igri, d i jedan zna~aj prave himne i glorifikacije qubavi”, koja je za ~ovjeka renesanse predstavqala “primarno ose}awe i stihijski snagu kojoj niko ne mo`e da odoli” (Dragoqub Pavlovi}, Navedeno djelo, str. 130). Znaju}i to, Dr`i} je dramsku radwu razvijao tako da se u vilu Tirenu postepeno zaqubquju sve mu{ke li~nosti po~ev od pastira Qubomira, preko naivnog dje~aka ‘vla{i}a’ Miqenka do starog i skepti~nog seqaka Radata, koji u po~etku grdi mlade {to luduju za vilama, a na kraju komedije i sam pada u qubavnu mre`u neodoqive Tirene.

2. Vennera i Adon

U pastorali Venera i Adon Dr`i} je obradio poznatu mitolo{ku pri~u o bogiwi i lijepom pastiru Adonu, ali ne cijelu, ve} samo wen prvi dio. drugi dio pri~e u kome Adon gine u lovu na divqeg vepra Dr`i} je izostavio, vjerovatno, zato {to nije `elio da tragi~nim zavr{etkom drame kvari svadbeno raspolo`ewe gostiju. U Veneri i Adonu odnosi izme|u svijeta vila i satira, s jedne, i svijeta “vla{i}a” s druge strane, se mijewaju. U ovoj drami nema “uzmno`nijeh”

42

Page 43: Domace Drame

pastira koji bi ta dva svijeta me|sobno povezali pjesmom i igrom. Seqaci su tu samo “svjedoci” koji posmatraju i na svoj na~in do`ivqavaju igru vila i pastira. Radi se, zapravo, o dvije predstave koje se odvijaju paralelno - o onoj “izvan stvari” i o onoj koja se de{ava na zemqi. Ova druga, dakle ona koja se odr`ava na zemqi, najvi{e privla~i Dr`i}a. Jednu “~ine” Venera, Kupido i Adon, kao i druge vile i satiri, a drugu Vukodlak i Kojak, Grubi{a i wegova majka Vlade.

Marin Frani~evi} uo~ava da je konvencionalna forma pastirske igre ovdje potpuno razbijena. Dr`i} je time pokazao da mu je, uz svu farsi~nost, bli`a eruditna i vlastita komediografija nego idili~na pastorala i pomodna seqa~ka lakrdija.

Djelo Venera i Adon ima obiqe`ja dr`i}evski shva}ene pastorale, koja se razlikuje od klasi~ne pastorale iako se i u woj pojavquju vile, pastiri i satiri, iako se i u woj pjeva i igra, jer wen glavni kvalitet -autenti~nost - je izvan toga.

3. Novela od Stanca

Dr`i}eva Novela od Stanca igrana je prvi put na svadbi dubrova~kog vlastelina Martolice Vidova Hajdinovog 1550. godine. To je kratka vesela igra sastavqena od svega nekoliko scena i ona se razlkuje od drugih pastoralnih igara Marina Dr`i}a i po predmetu i po jeziku kojim je pisana. Ona spada u red tzv. “rustikalne farse”, to jest u komediju koja za temu ima poznati antagonizam izme|u gradskog i seoskog stanovni{tva i u kojoj lakovjerni seqaci postaju predmet grubih {ala gradskog ~ovjeka.

Trojica mladih i obijesnih Dubrov~ana (Vlaho, Miho i Xivo Pe{ica) prire|uju naivnom, lakovjernom i priprostom seqaku s Pive Stancu “novelu” ({alu) u jednoj od veselih dubrova~kih karnevaskih no}i. Umornom i dremqivom Stancu se najprije pribli`io preru{eni Xivo Pe{ica i zapo~eo razgovor sa wim kao sa znancem kojeg mu~e sli~ne brige, jer je i on, tobo`e, do{ao iz unutra{wosti (On se Stancu predstavqa kao trgovac govedima iz Gacka). U razgvoru mu je pomenuo kako su wega nekad davno vile podmladile da bi isku{ao star~evu reakciju na takvu mogu}nost. Stanac se odmah upecao na to, jer je wega, pored iskonske `eqe da povrati mladost, na to gonila misao o mladoj `eni koja ga ~eka u selu. Oma|ijan tom `eqom, Stanac }e potpuno izgubiti predstavu o realnim mogu}nostima i postati `rtva bezbri`nih i veselih dubrova~kih mladi}a.

Maskirani mladi Dubrov~ani brzo su obavili ~in podmala|ivawa starca, i, dok se on otrijeznio, oni su mu ostrigli bradu, nagaravili lice i odnijeli kozle. Da bi ubla`io drasti~nost “novele” sa

43

Page 44: Domace Drame

naivnim starcem, Dr`i} je objasnio da su mladi}i za uzeto kozle ostavili starcu novac.

Dragoqub Pavlovi} Novelu od Stanca vrednuje vrlo visoko i kvalifikuje je kao malo remek-djelo. On smatra da ova farsa, iako obra}uje jednu neznatnu {aqivu zgodu sa komikom koja nije uvijek od najvi{e vrste, ide u red najboqih i najpoznatijih Dr`i}evih djela i da je ona “izvanredna i po ve{tini i spretnosti sa kojom je izvedena, i po `ivom, ta~nom i realnom slikawu sredine i li~nosti kojima se bavi” ( Dragoqub Pavlovi}: Navedeno djelo, str. 131).

Drugi dobar poznavalac dubrova~ke renesansne kwi`evnosti Miroslav Panti} tako|e ima visoko mi{qewe o ovoj farsi i wen umjetni~ki domet pripisuje Dr`i}evom talentu: “A {to je Dr`i} u tom delu toliko zablistao, {to je u wemu dao tako punu meru sebe i tako `ivu, razdraganu i raznobojnu sliku svoga doba, stvar je pesni~kog talenta, a ne literarne teorije” (Miroslav Panti}: Iz kwi`evne pro{losti, SKZ, Beograd, 1978. str. 49).

4. Skup

Skup je najizrazitiji primjerak Dr`i}eve komedije pisane u duhu plautovske komedije. Prikazan je 1554, godine na svadbi Saba Gaj~ina. Iako Dr`i} za ovu komediju ka`e da je “sva ukradena iz wekoga libre (kwige) starijeg neg je staros”, ona nije mehani~ka kopija Plautove komedije. Ta~no je da komedija Skup u osnovi prati zaplet iz Plautove komedije Aulularija, ali je ~iwenica da je Dr`i} u svoje djelo unio niz izmjena i cijelo djelo prilagodio svome vremenu. Radwu je smjestio u Dubrovnik, izmijenio imena likova (na primjer, Plautov Euklin postao je Skup). Pojam skup ozna~ava tvrdicu starca, kakvih je u kwi`evnosti bilo mnogo, ali je Dr`i}ev tvrdica prilago|en dubrova~kim prilikama. Pisac je u komediju uveo i nekoliko novih likova i vi{e novih scena a bavio se i nekim aktuelnim pitawima, kao {to su: brak iz ra~una, odnos izme}u starih i mladih, odnos prema `enama, neu~estvovawe mladih u izboru bra~nog druga i dr.

Kao ~ovjek koji je odli~no osje}ao puls svoga vremena, Dr`i} u ovoj komediji nije, kao Plaut i docnije Molijer, svu pa`wu usmjerio na prikazivawe strasti tvrdi~ewa i izgra|ivawe lika tvrdice, nego je dao dovoqno mjesta qubavi izme|u mladih (Skupove k}eri Andrijane i mladog Kamila) zala`u}i se za pobjedu qubavi, koja je u renesansi tretirana kao snaga koja vlada svijetom.

Likovi u Skupu govore svojim, a ne plautovskim jezikom. Taj jezik je pu~ki (narodni) i obiluje svje`im izrazima, dosko~icama i aluzijama na savremena zbivawa i vrlo plasti~no slika lokalnu

44

Page 45: Domace Drame

sredinu. Svi likovi u Skupu, kojih ima i kojih nema u Plautovoj Aululariji, nose sna`an pe~at dr`i}evske komedije.

5. Dundo Maroje

Komedija Dundo Maroje je najpoznatije i najzrelije Dr`i}evo dramsko djelo. U wemu je pisac dao cjelovitu sliku dubrova~kog renesansnog dru{tva. U sredi{tu wegovog interesiovawa su qudi “nazbiq”, ali jo{ vi{e qudi “nahvao”, kao i oni koji su i jedno i drugo. Od prologa Dugog Nosa pa do izgubqenog kraja komedije pred o~ima ~italaca/gledalaca te~e dinami~na radwa, smjewuju se likovi puni `ivota, predstavqaju se problemi renesansnog, ali svakog drugog vremena. Dr`i} je glavni “zaplet” izgradio oko novca koji je mladi Maro, umjesto na trgovinu, potro{io na kurtizanu, ali to nije samo problem renesansnog ~ovjeka, po{to se to mo`e desiti u svakom vremenu.

Radwu komedije Dundo Maroje Dr`i} je smjestio u Rim, jer je, borave}i u Italiji, upoznao mnogo Dubrov~ana, kao i qudi iz drugih na{ih krajeva, koji su `ivjeli i trgovali po italijanskim gradovima. Kao darovit komediograf on je osjetio da }e ve}i stepen komike posti}i ako svoje mje{tane dovede u drugu, nepoznatu sredinu i ako ih suo~i sa qudima druge nacionalnosti, druga~ije kulture i tradicije i druga~ijih navika. To preseqavawe li~nosti u grad svjetlosti, sjaja i rasko{a omogu}ilo je da one jasnije i boqe ispoqe svoje duhovne osobine.

[to se vremena ti~e, Dr`i} je radwu komedije vezao za 1550. godinu, koja je smatrana svetom godinom. Te godine veliki broj Dubrov~ana je putovao u Rim “na pro{tewe”, odnosno na opro{taj grijehova. Me|u wima je i stari Maroje, koji, tobo`e, ide u Rim “na pro{tewe”, a on, zapravo, kre}e da tra`i sina Mara za koga je saznao da u Rimu, umjesto na trgovinu, tro{i novac na kurtizanu Lauru. Nastojawe Dunda Maroja da povrati potro{ene dukate i da rasipnog sina Mara vrati u Dubrovnik ~ini osnovu dramske radwe u ovom djelu. Epizode, kojih u ovoj komediji ima dosta, ponekad usporavaju radwu, ali ona je sva usmjerena na osnovni ciq - da Marovi postupci budu razotkriveni, da on bude urazumqen i da prekine takav na~in `ivota.

Da bi {to potpunije predstavio Dubrov~ane u Rimu, Dr`i} je u dramu uveo veliki broj likova. Tu su predstavnici dubrova~ke vlastele, zatim gra|ani, sluge, slu{kiwe primorci, ostrvqani, Hercegovci, Kotorani i cijela grupa “na{ijenaca” koji se u drugoj zemqi lako upoznaju i sprijateqe. Ali tu su i stranci, Rimqani: gostioni~ari, bankari, trgovci, predstavnici vlasti. Tu je, najzad, i wema~ki grof, Ugo Tude{ko, u kome je, po mi{qewu Dragoquba

45

Page 46: Domace Drame

Pavlovi}a, Dr`i} dao karikirani lik svoga biv{eg poslodavca, grofa Rogendorfa.

Glavni likovi komedije su: Dundo Maroje, wegov sin Maro, rimska kurtizana Laura, wena slu`avka Petruwela, Bok~ilo, gostioni~ar i sluga Dunda Maroja, Popiva, sluga Marov, Pomet, sluga Uga Tude{ka, Trip~e Kotoranin i svi su oni tipizirani likovi. Takvi likovi u renesansnoj komediji uvijek imaju istu ulogu i odre|ene osobine u svakom komadu. Me|utim, daroviti pisac Dr`i} nije se zadr`ao na onome {to mu je nudio model renesansne komedije - da im da samo tipizirane osobine, nego je izgradio wihove karaktere, oformio wihove individualnosti, osvijetlio ih u me|usobnim odnosima i scenski ih u~inio toliko izra`ajnim da svi oni postaju `ivi, neprolazni.

U Dundu Maroju pojavquje se i cio niz epizodnih likova kao {to su: listono{a Mazija, bankar Oli|iati, Gulisav Hrvat, Jeverejin Sadi, trgovac Lesandro, kapetan, `biri (stra`ari), kr~mari (rimski). Tu su i Marova vjerenica Pere, probu~ena u mu{ko, wena dadiqa, Xivo, ro|ak Perin, koji je prati na putu u Rim, zatim \ivulin Lopu|anin, Pavo Novobr|anin i wegov sin Grubi{a. Svi ti likovi imaju svoju ulogu u komediji, jer oni svojim postupcima kompletiraju scenske utiske i sliku `ivota renesansnog ~ovjeka.

O slici dubrova~kog `ivota u komediji Dundo Maroje, bez obzira na to {to se ona odvija u Rimu, Zlata Bojovi} je zapisala: “Iako je fabula vezana za Rim, komedija je u svemu dubrova~ka: u verovatnosti doga|aja, po karakterima, zapletu, brojnim asocijacijama na realije, u govoru. U svim tim elementima materija se odvaja od utvr|ene {eme. Ona je, u stvari, ne napu{ta ve} je pisac u toj meri sjediwuje sa stvarno{}u da sve deluje `ivotno, sve`e, dubrova~ki. U tome i jeste velika dra` ove komedije” (Zlata Bojovi}: Marin Dr`i}, predgovor kwizi: Marin Dr`i}, Dundo Maroje, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1966, str. 16).

Najve}a i neprolazna vrijednost Dr`i}eve komedije Dundo Maroje jeste humor. Pisac je u woj na mnogo mjesta pokazo izvanrednu duhovitost u gra|ewu zapleta, u pogledu vo|ewa fabule i pri karakterizacije likova.

Me|utim, uz sve vrijednosti, komedija Dundo Maroje ima i svojih mana a to su: pretjerana op{irnost, veliki broj likova, mno{tvo epizoda, koje sa glavnom dramskom radwom nemaju ~vrste veze, dugi i ~esti monolozi glavnih likova. No, navedene mane vi{e su posqedica renesansne poetike negoli Dr`i}eve nesposobnosti da izgradi dramski sukob usmjeren na razrje{ewe osnovnog problema koji je predmet drame.

6. Hekuba

46

Page 47: Domace Drame

Tragedija Hekuba je posqedwe Dr`i}evo dramsko djelo. Iako je napisao ve}i broj komedija, on je smatrao da treba da se ogleda i u tragediji pa je preveo poznato Euripidvo djelo Hekuba i to ne sa starogr~kog nego sa italijanskog jezika. Poslu`io se prevodom Hekube italijanzkog pisca Lodovika Dol~ea, ina~e, ne mnogo poznatog i cijewenog dramskog stavroca. Da li je Dr`i} Euripidovu tragediju ~itao i u originalu, o tome nema pouzdanih podataka, ali je sigurno da ga je sadr`ina drame jako zanimala, jer su wena tema i ideja bile bliske Dr`i}evim preokupacijama. Vaqa imati u vidu da je Hekubu preveo i prepjevao pisac koji }e poslije sedam godina pripremiti zavjeru za svrgavawe dubrova~kih vlastodr`aca. A da je sadr`ina tragedije Hekuba bila delikatna materija za onda{we politi~ke prilike svjedo~i ~iwnica da je ona, tek poslije dvije zabrane, 1559. godine prikazana u Dubrovniku, a izveli su je ~lanovi “slavne i i vridne dru`ine od bidzora”.

Marin Frani~evi} isti~e da Dr`i} u prevedenoj, odnosno prepjevanoj Hekubi “vodi dijalog sa samim sobom, ali i s onim ‘ludim nakazama’ (misli se na dvadeset dubrova~kih senatora) protiv kojih je ve} tada uperena wegova o{trica”, pa zatim da ovaj pjesnik u svome prepjevu jo{ ja~e nagla{ava ono {to je u Euridovoj Hekubi ve} bilo dovoqno istaknuto a to je “nepostojanst sile i nehumanost, kojoj je naj~e{}e izvor u mo}i nad qudskim sudbinama i u zlatu koje ograni~ava i uni{tava qudsku slobodu” (Marin Frani~evi}, Navedeno djelo, str. 133).

Prevode}i i prepjevavaju}i Euripidovu tragediju, Dr`i} je u Euripodova razmi{qawa o svijetu unio i svoj pogled na svijet. Zlata Bojovi} je Dr`i}ev odnos prema Euripidovoj tragi~noj junakiwi ovako obajsnila: “On je anti~koj Hekubi, kobnom liku, dao ne{to od svevremene qudske tragi~nosti, dah prpoznatqivog `ivota i istrgao je iz fatumske odre|enosti, kojoj je bila podre|ena po anti~kom shvatawu greha, krivice i osvete. U wena tu`ewa za pogubqenom decom uneo je Dr`i} duboku materinsku tugu, a u wenu osvetu snagu instinkta” (Zlata Bojovi}: Navedeno djelo, str. 12).

Dr`i}ev prevod i prepjev Euripidove Hekube predstavqa uvod u maniristi~ku poeziju, koju }e u potpunosti docnije afirmisati Ivan Gunduli}. Elementi manirizma kao, uostalom, i baroka, isprepli}u se kod Dr`i}a sa elementima renesanse. Bujan i zvu~an stil nije karakteristi~an samo za Hekubu, jer ga kod kod Dr`i}a nalazimo u Dundu Maroju, u Tireni, pa i u Veneri i Adonu, {to zna~i da neke odlike manirizma sadr`e i Dr`i}eva djela napisana znatno prije Hekube.

. . .

47

Page 48: Domace Drame

U vezi sa poetikom renesansne komedije va`no je jo{ naglasiti da je od tri Aristotelova pravila o jedinstvu radwe, vremena i mjesta naro~ito po{tovano ovo posqedwe, tako da se cjelokupna dramska radwa odigravala samo na jednom mjestu. Nije poznato da je i u jednoj komediji Dr`i} odstupio od tih pravila. Zato je za svaku predstavu bila potrebna samo jedna scena koja se do zavr{etka predstave nije uop{te mijewana. Po{to se dramska radwa nikada nije odvijala u zatvorenom prostoru, scena je obi~no predstavqala ili dio ulice (trga) ili dio ku}e. Izgled i mjesto pozornice zavisili su od toga kome je komad bio namijewen. Kada je predstava davana za {iru publiku, onda je ona obi~no igrana na “Placi”, odnosno na trgu ispred kne`evog dvora, na kome je improvizovana odgovaraju}a pozornica. Ulaznica za predstave nije bilo, ali se strogo vodilo ra~una o klasnoj poziciji onih koji dolaze na predstavu: u prvim redovima sjedjela je vlastela, iza we imu}niji gra|ani i, najzad, ostali narod. Predstave koje su davane na trgu pred kne`evim dvorom morale su biti prire|ivane samo dawu, jer u to vrijeme u Dubrovniku nije bilo nikakvog uli~nog osvjetqewa. Po{to su predstave davane pod vedrim nebom i to samo u vrijeme poklada, de{avalo se da su nevrijeme i hladno}a ometale izvo|ewe predstava. U mnogo ugodnijem ambijentu su se odvijale predstave koje su prire|ivane za svadbene sve~anosti po privatnim domovima vlastele. One su davane uve~e prije sve~ane ve~ere i pred odabranom publikom koju su ~inili samo pozvani gosti.

Garderoba za glumce nije predstavqala ve}i problem zato {to su za najve}i broj li~nosti u renesansnoj komediji kostimi bili isti. Problemi su se mogli javiti jedino kad su mu{karci igrali `enske uloge, ili mladi}i uloge starca, ali je to i tada rje{avano odre|enim postupcima {minkawa, koji su, naravno, bili na mnogo ni`em nivou od dana{wih.

Dramsko djelo Marina Dr`i}a bilo je vrlo raznovrsno. Pisao je eruditne (plautovske) komedije, pastirske igre (pastirsko-rustikalne i pastirsko-mitolo{ke ekloge), a napisao je jednu farsu i jednu tragediju. Svim svojim djelima, bez obzira {to su stvarana u jednom vremenu kada su postojala stroga `anrovska pravila, on je, po{tuju}i ta pravila, istinski udahwivao `ivot. ^inio je to jezikom, kojim je maestralno vladao i koji je tako rasko{no daraovao svojim likovima. Specifi~nu boju i ton Dra`i}evim komedijama daje humor, vrlo blizak narodnom, ali uvijek i za skalu iznad wega.

Literatura:1. Dragoqub Pavlovi}: Starija jugoslovenska kwi`evnost, Nau~na

kwiga, Beograd, 1971.

48

Page 49: Domace Drame

2. Miroslav Panti}: Dubrova~ko pozori{te Dr`i}evog doba, u kwizi: Miroslav Panti}: Iz kwi`evne pro{losti. Studije i ogledi, SKZ, Beograd, 1978.

3. Marin Frani~evi}: Renesansna komedija u Dubrovniku, u kwizi: Povijest hrvatske kwi`evnosti, kwiga 3, Liber - Mladost, Zagreb, 1974.

4. Zlata Bojovi}: Marin Dr`i} (predgovor), u kwizi: Marin Dr`i}, Dundo Maroje, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva Beograd, 1996.

Predmet: Istorija doma}e drame X predavawe

DRAMSKA KWI@EVNOST NA HVARU KRAJEM XVI I PO^ETKOM XVII VIJEKA. MARTIN BENETOVI]: HVARKIWA

O velikom udjelu Hvarana u stvarawu renesansne kwi`evnosti u Primorju suvi{no je govoriti. Imena kao {to su: Vinko Pribojevi}, Hanibal Luci}, Petar Hektorovi} i Mik{a Pelegrinovi} svjedi~e o `ivom prisustvu Hvarana u stvarawu te kwi`evnosti tokom XVI i XVII stoqe}a. Iako u pogledu dramske kwi`evnosti Hvar nije dao imena kao Dubrovnik (npr. Naqe{kovi}a i Dr`i}a), ali je u Martinu Benetovi}u dobio vje{tog pisca renesansne komedije, koji je nastavio tradiciju svojih prethodnika. Iz jedne napomene u prologu Benetovi}eve Hvarkiwe da se zakqu~iti da ovaj pisac nije prvi, nego “novi me{tar komedije“, mada je nejasno da li Benetovi} pod tim podrazumijeva stvaraoce komedije sa Hvara, ili, mo`da, misli na svoje prethodnike dramati~are iz Italije i Dubrovnika.

Kao tipi~na renesansna plautovska komedija Benetovi}eva Hvarkiwa osvjetqava puteve kojima je i{la i razvijala se renesansna komedija u Primorju. O~ito je da je hvarski komediograf dobro poznavao u~enu (plautovsku) komediju koja se odlikovala mnogobrojnim zapletima, zaqubqenim mladi}ima i starcima, dovitqivim slugama, prepoznavawima i preru{avawima. Uz to, Benetovi} je poznavao i “seqa~ku“ komediju padovansko-venecijanskog tipa, u kojoj su zaostali seqaci iz gradske okoline, pri dolasku u grad, upadali u niz komi~nih situacija koje su izazivale salve smijeha renesansnog gra|anina. U Hvarkiwi se pojavquju elementi lakrdije, koji su u to vrijeme bili zastupqeni u farsama i u “comediji dell arte“.

Kao i drugi pisci renesansne komedije Benetovi} nije imao ambiciju da stvori neki novi tip komedije. On se slu`i uhodanim postupcima u prikazivawu svojih Hvarana kakvi postoje kod Plauta, Terencija i drugih komediografa, a naro~ito mu je kao uzor slu`io veliki dubrova~ki komediograf Marin Dr`i}. Dakle, Benetovi} je

49

Page 50: Domace Drame

pozajmio okvire komedije od svojih prethodnika da bi u wih stavio qude svoga grada i svoga vremena. Jedan od vrlo dobrih poznavalaca Benetovi}eve komedije, Rafo Bogi{i}, ka`e: “Kao malo koje djelo iz starije hrvatske kwi`evnosti Hvarkiwa je ispuwena doma}im shva}awima, doma}im hvarskim odnosima i nazorima. ^itavo vrijeme, autor je uporno i dosqedno, pored op}e namjere da izazove smijeh, imao na umu svoj Hvar i svoju publiku. Nijednog ~asa nije zaboravio za koga pi{e komediju i koja }e je publika promatrati. Veliki dio duhovitosti, veliki dio uspjeha u konverzaciji i zbivawima na pozornici proizilazi iz ~iwenice {to je autor znao trajno zadr`ati kontakt izme|u svojih likova i publike. Ali ne samo kad je rije~ o smijehu, autor je upozoravao na pojave koje su i izvan neposrednog dosega zbivawa scene“ (Rafo Bogi{i}: Martin Benetovi} (predgovor), u kwizi: N. Naqe{kovi}, M. Benetovi}, J. Palmoti}, Djela, Pet stoqe}a hrvatske kwi`evnosti, kw. 9, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1965, str. 126-127).

Qubav kao osnovna tema renesansne komedije zauzima centralno mjesto i u Benetovi}evoj komediji. To osje}awe ne obuzima samo mlade (Karlo i Perina), nego i stare (starac Mikleta i udovica Polonija). Qubav izme|u mladih je “~ista“ i “prava“, dok je izme|u starih “smije{na“ i “idealna“. Ali, tu postoji i qubav zabrawena, ali ovozemaqska i prirodna izme|u dvadesetogodi{we Izolde, prisilno udate za sedamdesetogodi{weg starca Nikolu, i mladog, lijepog Fabricija a tu je jo{ i qubav “jednostavna“ izme|u slugu i slu{kiwa (Bogdan i Goja) i, najzad, “seqa~ka“ qubav (Radoj i Goja).

Glavni lik u komediji je Mikletin sluga, Bogdan Plamwanin (Hvarkiwa ima i drugo ime Komedija od Bogdana) i on je nosilac gotovo svih intriga u komediji. On je rodom iz sela Gdiwa, koje se nalazi u isto~nom dijelu Hvara, a u grad je do{ao da donese kozle advokatu Nikoli za neke usluge u parnici, i tu ostao, po{to ga je starac Dubrov~anin Mikleta uzeo za slugu. On je zaqubqen u Goju, “divojku“ koja slu`i kod advokata Nikole, a u koju je, istovremeno, zaqubqen i vlah Radoj, kome se Goja ranije bila obe}ala. Goja }e se na kraju privoqeti slugi Bogdanu, a Radoj }e uzeti Polonijinu slu{kiwu Dobru.

Uzvi{ena i ~ista qubav izme|u Karla i Perine bi}e ostvarena nakon mnogo ~e`wi, uzdaha, “patwi“, slawa cvije}a. Druk~ije nije moglo biti u to vrijeme kad je u pitawu djevojka iz ugledne i po{tene porodice, kakva je bila Perinina. O po{tewu Perinine majke Polonije govori vlahiwa Barbara zamoqena od strane Miklete da posreduje kod Polonije da usli{i wegovu qubav: “[ta mni{ da bi t ja smila onakim `enam govoriti? Nikada, nije to najmena goduqina*! “

50

Page 51: Domace Drame

Qubav mladih u komediji morala je biti uskla|ena sa tada{wim moralnim normama koje su vladale u jednom malom gradu, gdje se gotovo sve porodice poznaju. Zato }e i mladi Fabricij, koji ne}e mo}i da odoli ~arima i izazovima lijepe Izolde, udate `ene advokata Nikole, ostati u komediji uskra}en za avanturu sa Izoldom koju su oboje `eqno o~ekivali. Naime, pisac je mladog qubavnika Fabicija doveo u Izoldinu ku}u i ona ga je, zbog iznenadnog dolaska mu`a Nikole i udovice Polonije, koja tra`i k}er Perinu koja je, preobu~ena u mu{ko, tako|e u Nikolinoj ku}i, morala sakriti u posebnu sobu, ali }e se radwa u komediji odvijati tako brzo i nepredvi|eno, da }e Fabricio morati da pobjegne kroz prozor, ne sa~ekav{i povratak mlade i lijepe udovice Izolde.

______________*Goduqina - slu{kiwa unajmqena na godinu dana, ali i nevaqalica, gadura.U isticawu Izoldine strasti, wene nesre}e {to je tako mlada

udata za nevoqnog i ne`eqenog, kao i potrebe da osjeti `ar i ~ar mladosti, pisac se nije ustru~avao. Ali, kad je trebalo ostvariti susreti udatu `enu uvesti u moralni prekr{aj, Benetovi} je ustuknuo. ^ast razjarenog advokata Nikole, veoma qubomornog na mladu `enu, biva spasena u posqedwem ~asu. Ispostavqa se da u sobi nema nikakvog mladi}a sem Perine, koja je zapravo samo preobu~ena u mu{ko da bi skrivena do{la i boravila u ku}i Karlovoj dok se karte potpuno ne otkriju i qubav izme|u we i Karla ne ostvari uz blagoslov wezine majke Polonije i Karlovog oca, advokata Nikole. Dakle, u renesansnoj komediji mo`e se ~eznuti, `eqeti, pjevati o svemu i sva~emu, makar to bilo i skaradno, jer je dozvoqena pokladna veselost i {ala, ali sve to mo`e i}i samo do odre|ene granice koju je uspostavila tradicija i klasa kojoj pripadaju likovi u drami. Samo je slugama i slu{kiwama sve dozvoqeno. Priprosti qudi ne uva`avaju gra|anske konvencije, pa Bogdan i Goja ostvaruju qubav i prije zvani~nih zaruka, a takvi postupci slu`e gra|anima za {alu i podsmijeh.

Kao i dubrova~ki komediografi (Dr`i} i Naqe{kovi}) i Benetovi} je kritikovao `ene koje besposli~e i vrijeme tro{e na dotjerivawe i posjete. Tako se stari advokat Nikola `ali da wegova `ena spava do ru~ka, da joj se ru~ak nosi u postequ, da mnogo vremena provodi na prozoru gledaju}i {ta se doga|a na ulici, da dan tro{i na “gizde i ta{~ine“ i da “po dvi ure“ ure|uje kosu raznim mastima i vodicama a da poslije ru~ka do ve~eri oblazi kume i susjede.

Ono {to se ne susre}e kod drugih renesansnih pisaca, a {to nalazimo u Benetovi}evoj komediji, jeste pitawe odnosa advokata i seqaka. Seqak Bogdan Plavwanin, koji je odvokatu Nikoli donio

51

Page 52: Domace Drame

kozle, vrlo ru`no se izra`ava o toj li~nosti i prokliwe ga te{kom kletvom zato {to mu mora davati stoku koja za wega predstavqa veliku vrijednost.

Benetovi} je dobro poznavao Dubrovnik, dubrova~ki govor, dubrova~ke prilike i dubrova~ku kwi`evnost. On u svojoj Hvarkiwi pomiwe Marina Dr`i}a i wegovu Tirenu. Upu}uje Dr`i}u lijep kompliment i naziva ga “na{ dobri spjevalovac“. Od tog znamenitog dubrova~kog komediografa Benetovi} je mnogo nau~io. Rafo Bogi{i} smatra da bi trebalo posebnom studijom utvrditi “koli~inu i oblik zavisnosti hvarskog komediografa od Marina Dr`i}a“ (Rafo Bogi{i}, Navedeno djelo, str. 131). Kriti~ar navodi neke pojedinosti iz Hvarkiwe koje su, o~ito, nastale po ugledu na Dr`i}a. Takve su, na primjer: trijumf sluge Bogdana kada mu se pru`i prilika da se u slu`bi kod gospara Miklete Dubrov~anina dobro najede, neposredni savjeti autora hvarskoj publici, muke o~eve da ukroti sina, isticawe kako `ive “dana{we `ene“ i kako gospo|e tro{e vrijeme u besposli~ewu i dotjerivawu i sl.

Martin Benetovi} duguje Dr`i}u i “upotrebu pre`ivjelog petrarkisti~kog qubavnog izraza“ koji uvodi da bi takav govor ismijao i da tom izvje{ta~enom gradskom izrazu suprotstavi jednostavan seqa~ki. Bogi{i} poredi razliku u izjavi qubavi sluge Bogdana, koji slu{kiwi Goji ka`e jednostavno: “Budi moja, po|i za me“ i gospara Miklete koji udovici Poloniji recituje stihove:

“An|elski tvoj ures mila udovice,Mikletu stavih jes, moja golubice“.

Mada su odnosi izme|u Hvara i Dubrovnika bili tradicionalno dobri, to Benetovi}u nije bila prepreka da upravo jednog Dubrov~anina, starog gospara Mikletu ismije, naruga mu se i stavi ga u neke nezavidne sutuacije kao {to je ona kad od strane sluge Bogdana i starice glasono{e Barbare, radi ispuwewa qubavne `eqe, biva stavqen u vre}u da bi kradom do{ao do udovice Polonije, a onda, sve u re`iji sluge Bogdana i glasono{e Barbare, na ulici biva poni`avan od gradskih ~uvara i placara da bi se, tek bogatom napojnicom, iskupio i osramo}en vratio u stan. U renesansnoj komediji najvi{e smijeha kod publike izazivale su scene u kojima su se pojavqivali naivni i zaqubqeni starci. Ta je uloga u Benetovi}evoj komediji pripala starcu Mikleti, dubrova~kom gosparu.

Ni ismijavawe postupaka, govora i obi~aja stranaca nije bila rijetkost u renesansnoj komediji. Kod Dr`i}a su predmet smijeha bili tako|e stranci (npr. Kotorani). Sada se, eto, hvarski komediograf smije Dubrov~anima. Benetovi}, me|utim, i prema starcu Mikleti nije bio krajwe nemilosrdan. Uz pomo} prijateqa Hvaranina, advokata Nikole, Dubrov~anin Mikleta }e susresti svoju veliku

52

Page 53: Domace Drame

qubav i, na kraju, se i o`eniti mladom i lijepom Hvarankom, udovicom Polonijom.

I kwi`evni i scenski postupak Martina Benetovi}a uklopqen je u model renesansne komedije. Radwa se de{ava u gradu Hvaru, na trgu oko kojeg se nalaze ku}e glavnih aktera u drami. Doga|aji se de{avaju u vrijeme poklada a traju dva dana. Lica u komediji se pojavquju na trgu i na prozorima okolnih zgrada i upoznaju gladaoce sa onim djelovima radwe koji se ne odigravaju na sceni. Dovode}i svoje likove na trg, autor komedije ima namjeru da ih predstavi {to autenti~nije. Likovi se predstavqaju dvojako - obra}awem publici i me|usobnim dijalozima. Pisac je na scenu izveo qude razli~itih dru{tvenih stale`a, porjekla i zanimawa i iz razli~itih krajeva jer je `elio da d panoramsku sliku obi~aja, govora, preokupacija, interesovawa qudi svoga vremena.

Rafo Bogi{i} posebno isti~e govor likova kojima je Benetovi} ostvarivao `ivot i komi~nost likova: “Jezi~na i govorna odre|enost postala je u Benetovi}evom postupku osnovna gra|a pri karakterizaciji likova, pri obja{wavawu wihovih postupaka squbilo se s radwom u jedinstveno tkivo od kojega je satkana komedija. Na~in izra`avawa postao je nedjeqiv pratilac psiholo{ke obuzetosti i najvjerniji tuma~ djelovawa sudionika u igri: siroma{nih seqaka koji uspore|uju svoj te{ki `ivot a zavide laganom, bogatom i bezbri`nom `ivotu u gradu (Bogdan), lukavih i u gradu ve} uveliko aklimatizovanih do{qaka sa sela svodiqe (Barbara) i slu{kiwe (Dobre), otmjene i takti~ne gospo|e (Polonija), senilnog i zaqubqenog starca (Miklete), autoritativnog predstavnika rukovode}eg stale`a u Hvaru (Nikola), i drugih“ (Rafo Bogi{i}: Navedeno djelo, str. 134).

Benetovi}eva Hvarkiwa nije bez mana. Razvu~enost radwe, mno{tvo likova, nedostatak stvarne akcije na sceni vidqivi su nedostaci komedije. Me|utim, mora se imati u vidu da su navedeni nedostaci bili “nedostaci“ u~ene renesansne komedije uop{te. Benetovi}u vaqa zahvaliti {to je iznena|uju}e vje{to dao sliku `ivota grada Hvara i wegove okoline u vrijeme poklada, kada se `ivot posmatra iz posebnog ugla.

Litertura:1. N. Naqe{kovi}, M. Benetovi}, J. Palmoti}: Djela (Pet stoqe}a

hrvatske kwi`evnosti, kw. 9), Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1965. (Dio o Martinu Benetovi}u.)

2. Povijest hrvatske kwi`evnosti, kwiga 3, Liber - Mladost, Zagreb, 1974. (Poglavqe o Martinu Benetovi}u.)

53

Page 54: Domace Drame

XI predavawePredmet: Istorija doma}e drame

POZORI[TE I DRAMA BAROKNOG RAZDOBQA

Pojava melodrame u Italiji

Melodrama se u Italiji pojavila krajem XVI i po~etkom XVII vijeka. Po vremenu svog nastanka i po svom daqem toku razvoja, melodrama bi spadala u doba baroka, ali po tome kako je nastala, ona je renesansni proizvod. Melodrama je rezultat nastojawa qudi iz doba renesanse da, na osnovu izu~avawa anti~ke, stare gr~ke i rimske umjetnosti, stvore umjetni~ke i kwi`evne rodove koji bi mogli mnogo boqe zadovoqiti potrebe renesansnog ~ovjeka.

Za nastanak muzi~ke drame u Italiji posebnu zaslugu ima grad Firenca, koji je u to doba (kraj XVI i po~etak XVII vijeka) bio prestonica Toskanske Republike. U ovom gradu, koji je u doba renesanse predwa~io u umjetnosti i kwi`evnosti devedesetih godina XVI vijeka bila je osnovana posebna muzi~ka akademija tzv. “Camerata di Firenza“. Tu osobenu akademiju proslavila su ne samo imena muzi~ara (\ulio Ka~ini, Jakopo Peri, Vi}enco Galileji, Emilio de Kavalerio) nego i pjesnika od kojih je najpoznatiji bio Otavio

54

Page 55: Domace Drame

Rinu~ini. Ovi zaneseni po{tovaoci anti~ke umjetnosti, u nastojawu da na|u prirodni sklad izme|u govorne rije~i i muzi~ke melodije “pozvali su se na primjer starih Grka, ~ija je upro{}ena monodiska muzika diskretno pratila poetski tekst, ali mu je zato davala savr{enu ekspresivnost i poja~avla ose}ajnost“ (Dragoqub Pavlovi}: Starija jugoslovenska kwi`evnost, Nau~na kwiga, Beograd, 1971, str. 206).

^lanovi Firentinske akademije dali su prva djela melodramskog karaktera (Galileji, \ulio Ka~ini) a 1594. godina smatra se godinom istinske pojave melodremske forme u Italiji. Te godine u Firenci je sa velikim uspjehom prikazivana melodrama Dafne za koju je libreto bio napisao Otavio Rinu~ini, a muziku komponovao Jakopo Peri. Ta najstarija muzi~ka drama do`ivjela je takav uspjeh da je do kraja XVI vijeka prikazivana skoro svake godine, s tim {to su je i pjesnik i kompozitor stalno dotjerivali.

Pojavom genijalnog italijanskog kompozitora Klaudija Monteverdija (1567-1643) nastaje novo poglavqe u razvoju melodrame i operske muzike. Monteverdi nije pripadao firentinskoj akademiji. On je ro|en u Kremoni, a `ivio je du`i period u Mantovi da bi 1613. godine pre{ao u Veneciju gdje je ostao do svoje smrti.

U Monteverdijevim melodramama muzika igra mnogo ve}u ulogu nego ----------------------

* Melodrama = muzi~ka drama koja ozna~ava prvu etapu u razvoju moderne opere{to je to bilo u melodramama firentinskih autora. Za razliku od firentinske {kole koja je tra`ila da ton bude podre|en rije~i, Monteverdi je “na{ao svoj pravi sklad izme|u pevane re~i i melodije, produbquju}i na taj na~in muziku u drami, i daju}i melodiji wenu pravu izra`ajnu vrednost“ (Dragoqub Pavlovi}, Navedeno djelo, str. 208). Sa prvom svojom melodramom Arijana (za koju je libreto napisao Otavio Rinu~ini) Monteverdi je postigao ogroman uspjeh.

Melodrama }e se iz Mantove (gdje je Arijana prikazana prvi put 1608) {iriti u druge italijanske gradove (Torino, Bolowa, Rim) a zatim }e se izvoditi u Francuskoj, Wema~koj i Engleskoj.

Melodrama u Dubrovniku

Melodrama se u Dubrovniku pojavila mnogo prije negoli u Francuskoj, Wema~koj i Engleskoj. U Dubrovniku }e se najprije po~eti sa izvo|ewem prevedenih italijanskih melodrama a onda dolazi do stvarawa originalnih melodrama ~iji su autori dubrova~ki pjesnici. Nakon samo deset godina od izvo|ewa prve prevedene

55

Page 56: Domace Drame

melodrame Euridike (~iji su autori Rinu~ini-Peri) amaterske pozori{ne dru`ine prikazivale su tu istu melodramu u prevodu dubrova~kog pjesnika Paskoja Primovi}a. Monteverdijeva Arijana predstavqena je prvi put oko 1608. godine, a wu je poslije izvjesnog vremena preveo mladi pjesnik Ivan Gunduli} (autor budu}e pastirske komedije Dubravka i poznatog epa Osman) i ona }e prvi put biti prikazana u Dubrovniku oko 1615. godine. Gunduli} je prije Dubravke napisao desetak melodrema, koje su, vjerovatno, bile slobodni prevodi italijanskih melodrama; ali je me|u wima bilo i originalnih. Dragoqub Pavlovi} smatra da je jedno od wih bilo i Prozerpina ugrabqena, ~iji je tekst u potpunosti sa~uvan.

No najboqe Gunduli}evo dramsko djelo jeste Dubravka. Du`e vrijeme Gunduli}eva Dubravka je izjedna~avna sa Dr`i}evom Tirenom, koja je tipi~na renesansna pastorala. Mada Dubravka ima pastoralnih elemenata, vaqa imati u vidu da su u woj prisutni i melodramski elementi, kojima je Gunduli} nastojao da osvje`i ve} pre`ivjelu pastoralu. Gunduli}eva Dubravka po~iwe horom pastira koji u ritmi~nim pokretima stupaju na pozornicu i pjevaju pjesmu “Objavi, Danice, jasni zrak objavi“ a zavr{ava se poznatom himnom slobodi “O lijepa, o draga, o slatka slobodo“.

Gunduli}evim tragom po{li su i drugi dubrova~ki pjesnici, me|u kojima je Junije Palmoti}, najplodniji dubrova~ki dramski pisac XVII vijeka. Wegove drame: Jelena ugrabqena, Ipsipile, Akile, Danica, Pavlimir i druge, koje su predstavqale dubrova~ki pozori{ni repertoar sredinom XVII vijeka u stvari su melodrame, koje u odnosu na Gunduli}eve muzi~ke drame predstavqaju novu fazu u razvoju muzi~ko-dramskog roda.

Danas nema pouzdanijih podataka o tome kako su predstavqane dubrova~ke melodrame XVII i XVIII stoqe}a i kako je i koliko je u wima bila zastupqena muzika. Ali, u tekstovima pojedinih dubrova~kih melodrama nalazi se obiqe podataka o prisustvu muzike u tim djelima. Dragoqub Pavlovi} navodi da u tekstu najstarije melodrame Euridika Paskoja Primovi}a imamo cio niz dokaza da je tekst melodrame ili recitovan uz pratwu muzike ili pjevan, pa navodi re~enice kojima to ilustruje: “Pastir od hora, prvi poju}i u sam glas“. “Orfeo ishodi (izlazi) s lirom poju}i“; “Venera mu gine s o~iju (nestaje), a on (Orfej) ostaje sam, ter uz liru poje“.

Takve i sli~ne oznake sadr`e i Gunduli}eve prevedene i originalne melodrame. U melodramama Junija Palmoti}a, koje su pisane i predstavqane polovinom XVII vijeka, nalazimo tako|e mnogo podataka o tome da muzika u wima igra va`nu ulogu “jer u svima Palmoti}evim dramama ima toliko mnogo peva~a, svirawa, horova, dueta, terceta i solo pevawa za koje je ~esto ozna~eno da se pevaju uz arpu (harfu) ili uz koji drugi instrumenat, da je jasno

56

Page 57: Domace Drame

da one u tom pogledu, kao i u pogledu pozori{ne tehnike predstavqaju napredak prema ranijim dubrova~kim melodramama“ (D. Pavlovi}).

U dana{woj kwi`evnoj upotrebi rije~ melodramski ozna~ava ne{to pogrdno, nekvalitetno kad je u pitawu dramsko djelo. Pod tim pojmom podrazumijeva se djelo u kome likovi nisu individualizovani i u kome nema prave dramske radwe na sceni. Ono najbitnije odigravalo se van scene, a o tome su publiku (gledaoce) ovavje{tavali glasnici ili hor. Po na~inu kako je u melodramama razvijana radwa, one su zaista bile “tragikomedije“. Motiv u wima je obra|ivan po utvr|enom {ablonu, a rasplet doga|aja je morao biti “melodramski“. U svakoj melodrami morao je postojati jedan qubavni par (ponekad ih je bilo vi{e) koji je u po~etku nailazio na nesavladive prepreke i ~inilo se da }e se radwa zavr{iti tragi~no. Me|utim, u zadwem momentu dolazilo je do neo~ekivanog i psiholo{ki nedovoqno obrazlo`enog preokreta to jest do sretnog zavr{etka, tako da se svaka melodrama zavr{avala veselo uz op{te slavqe i vjen~awe zaqubqenog para.

Nasuprot dosta siroma{noj dramskoj pozornici iz vremena renesanse, u XVII vijeku pozori{ni rediteqi po~eli su da koriste sve tehni~ke pronalaske i novine koji su bili ostvareni u drugoj polovini XVI vijeka. Scene su izvo|ene sa mnogo rasko{i, sjaja pa i ki}enosti jer je barokni ~ovjek volio spoqni bqesak i sjaj i trudio se da i na pozornici sve to poka`e. Kako su scenski efekti obezbje|ivani muzikom i tehnikom bili sve ve}i, tako je slabila kwi`evna strana melodrame. Krajem XVII vijeka dramati~nost radwe i psihologije likova u djelu su bili toliko zanemareni da su li~nosti u drami bile obi~ne marionete. Rezultat takvog odnosa prema radwi i likovima u melodrami bio je da se u Veneciji u to vrijeme pojavquje melodrama pisana za marionetska pozori{ta u kojima drvene lutke zamjewuju glumce.

IVAN GUNDULU] : DUBRAVKA

Ivan Gunduli} (1589-1638) je najzna~ajniji predstavnik barokne kwi`evnosti u Dubrovniku. Slavqen je od pojave prvih wegovih pjesama, a kada je objavqen wegov prepjev pokajni~kih psalma Pjesni pokorne kraqa Davida (Rim, 1621), on je nazvan “kraqem ilirske poezije.“ Napisao je 10 drama, od kojih su sa~uvane ~etiri. Sam je zabiqe`io da su prikazivane sa velikim uspjehom. Ipak, ime na{eg najboqeg baroknog pisca stekao je dramom Dubravka (1628) i epovima Suze sina razmetnoga (1622) i Osman (zapo~et poslije 1622. godine i pisan cijeli ostatak `ivota).

57

Page 58: Domace Drame

Drama Dubravka pisana je u formi pastorale i po spoqwem obliku i po radwi ne razlikuje se mnogo od ranijih dubrova~kih pastoralnih igara (npr. Dr`i}eve Tirene). Dubravka, kao i ranije pastoralne drame, sadr`i ustaqene, konvencionalne pastoralno-melodramske motive u kojima se smjewuju scene qubavne idile sa {aqivim scenama satira ili seqaka da bi se na kraju igre, poslije svih prepreka, qubav izme|u dvoje mladih qubavnika (pastira i pastirice) ostvarila, na op{te veseqe svih.

Radwa Dubravke nije ja~a strana ove drame. U woj se mnogo vi{e izvje{tava o doga|awima nego {to se oni prikazuju na samoj pozornici. U Dubravi (zemqi gdje se zbiva radwa drame) proslavqa se dan slobode. Po pradavnom obi~aju toga dana najqep{a pastirica vjen~ava se sa najqep{im pastirom. Prema op{tem uvjerewu, trebalo je da to budu Dubravka i Miqenko. Dogodilo se, me|utim, da su podmitqivi suci dodijelili Dubravku starom, ru`nom, a bogatom Grdanu. Pobunili su se svi koji su po{teno mislili a intervencijom boga Lera namjera zlih je osuje}ena. Grdan je odba~en od svih, a Miqenko se, na op{tu radost, vjen~ava sa Dubravkom.

Me|utim, Dubravka se po mnogo ~emu i razlikuje od pastoralnih dubrova~kih drama renesansnog perioda. Prvo i najzna~ajnije po ~emu je ova Gunduli}eva drama druga~ija od renesansnih pastorala jeste ciq nastanka drame. Dok su renesansni pisci pastorale pisali da bi publiku nasmijali i zabavili, dotle Gunduli} pi{e Dubravku da bi svojim savremenicima ukazao na wihove gre{ke i nedostatke i da bi ih uputio na vrline koje, po wegovom mi{qewu, treba da ~ine osnovu napretka i slobode Dubrova~ke Republike. Da bi to ostvario, pisac je svoju dramu uobli~io kao niz alegori~no-simboli~nih scena kojima upozorava na opasnosti koje su se nadvile nad Dubrova~ku Republiku. Prva opasnost na koju pisac upozorava jeste ona koja dolazi spoqa a koja je prijetila od Mleta~ke Republike. Mle~ani su u to vrijeme obavqali ozbiqne pripreme i sa kopna i sa mora da zauzmu dubrova~ku teritoriju. Tu opasnost pjesnik je predstavio u alegorijskoj sceni na samom po~etku drame sa dalmatinskim ribarom koji kao izbjeglica dolazi u slobodni Dubrovnik i `ali se na nasiqe koje trpe stanovnici Primorja koje se nalazi u kanxama “srdite zvijeri“ (mleta~kog lava). A ta “srdita zvijer“ otima sve do ~ega stigne: ni{ta nije sigurno od nasiqa, a pravda se mjeri zlatom i za zlato se prodaje sve: vjera, ~ast, `ivot, du{a. Za{titu od predstavnika sile ~ovjek mo`e imati samo ako je podmiti dukatima.

U Dubravi (tj. Dubrovniku) je sve druga~ije: u woj nema opake zvijeri, ona sama sobom upravqa, u woj “svak sebi i svemu svome je gospodar“; ~ast se ne kupuje za pare, sudovi su pravedni,

58

Page 59: Domace Drame

stanovnici `ive u miru, jer tu vladaju razum i pravda. Marin Frani~evi} pro{iruje tu antiteti~ku sliku izme|u porobqene Dalmacije i slobodnog Dubrovnika pa ka`e da se na taj osnovni suprotstavqeni par, na kome je izgra|ena Gunduli}eva igra, nadovezuju drugi parovi: “ropstvo-sloboda, sramota-~ast, opakost-po{tewe, ru`no}a-qepota, tama-svjetlost itd.“ (M. Frani~evi}, Navedeno djelo str. 203).

Ali, Gunduli} nije bio zaslijepqen tim prednostima koje ima Dubrava u odnosu na porobqenu Dalmaciju. I u toj idealizovanoj Dubravi ima zla i ono prijeti da se pro{iri i da ugrozi slobodu wenih `iteqa. U daqem razvoju radwe pisac pokazuje kako je nemoralni i korumpirani Grdan potplatio sudije i oni su mu, mimo obi~aja, dodijelili najqep{u pastiricu Dubravku koja je po svim mjerilima trebalo da pripadne najqep{em mladom pastiru Miqenku. Da se u taj slu~aj nije umje{ala bo`anska sila, pokvareni Grdan bi uspio u svojoj zloj namjeri i na taj na~in bi pravda i sloboda bili poga`eni i u Dubravi.

Slu~aj sa poku{ajem Grdanovim da nepo{tenom igrom preotme Dubravku, poslu`i}e Gunduli}u kao povod da iska`e svoj sud o “nesli~nim `enidbama“ u Dubrovniku. U to vrijeme u Dubrovniku je vladao zakon da se pripadnici vlastelinske klase ne mogu `eniti pu~ankama. U Gunduli}evom vremenu mnogi su pu~ani svojim bogatstvom ve} bili nadma{ili vlastelu, jer ih u boga}ewu nisu spre~avali oni obziri koji su u tome ometali vlastelu. Gunduli} je vidio da wegova klasa ekonomski slabi, a da se pu~ani sve vi{e bogate i postaju osioni, i on je smatrao da oni svoju mo} ne bi trebalo da pove}avaju bar `enidbenim vezama sa vlastelom. Zato se u wegovoj pastorali i ne mo`e desiti “nesli~na“ `enidba, zato trijumfuje mladi `enidbeni par - pastirica Dubravka i pastir Miqenko i zato su svi sre}ni i svi na kraju pjevaju u slavu preporo|enog morala Dubrova~ke Republike. O~uvawem svojih starih vrlina i Republika je sa~uvala svoju slobodu. U iskrenom zanosu pjesnik na kraju Dubravke slavi slobodu.

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vi{wi nam bog je d,

uzro~e istini od na{e sve slave, uresu jedini od ove Dubrave,

Sva srebra, sva zlata, svi qudski `ivoti ne mogu bit’ plata tvoj ~istoj lepoti”. (Ivan Gunduli}: Osman * Dubravka, Prosveta, Nolit, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978, str. 71).

U toj zavr{noj sceni najprije redovnik izgovara sve~anim tonom himnu “lijepoj“, “dragoj“ i “slatkoj“ slobodi koja je “ures“ Dubrave, to jest Dubrova~ke Republike a zatim jedna za drugom

59

Page 60: Domace Drame

prilaze ostale li~nosti i svaka od wih prila`e na `rtvenik drage stvari, me|u kojima su i pu{tene ptice i grana masline kao simboli slobode i mira. Na taj na~in je uzvi{enim rije~ima iskrene qubavi prema vje~nom qudskom idealu - slobodi dato puno dostojanstvo.

Pi{u}i Dubravku, Gunduli} je imao u vidu ukus i `eqe svojih gledalaca. Dubrova~ka publika je godinama u vrijeme poklada i na porodi~nim sve~anostima gledala dramatizovane mitolo{ke pri~e i odu{evqavala se wihovom sadr`inom. Jakim izlivima qubavnih osje}awa, dramati~nim preokretima u qubavnim storijama, ki}enim stihovima, bogato dekorisanim pozornicama, stilizovanim igrama i muzikom trebalo je tada{weg gledaoca bar za nekoliko ~asova odvojiti od stvarnosti i ponuditi mu jedan veseliji, qep{i i boqi svijet. Zlata Bojovi} navodi da je Gunduli} u ovu svoju dramu “uneo fabulu sa krupnim preokretom, muziku i horove (skupove vila, pastira i satira), slikoviti dekor arkadijski predstavqene Dubrave, igru (“igra kolo, sko~imo boqe! “), {arolike kostime, kontrastne dijaloge, pla~qive monologe“ (Zlata Bojovi}: Predgovor kwizi: Ivan Gunduli}, Osman * Dubravka, str. 8).

Autorka Bojovi} isti~e daqe da je Gunduli} imao zna~ajan razlog {to je svoju pastoralu prilago|avao ukusu dubrova~ke publike iz 1628. godine, a to je da je pod spoqa{wim dopadqivim pla{tom drame skrivao drugi va`niji sloj - svoje vi|ewe stvarnosti dubrova~ke. A ta stvarnost nije bila idili~na kako ju je vidio ribar izbjegao iz porobqene Dalmacije. Uz korupciju, pokvarenost i nepo{tovawe nekih dru{tvenih normi, Gunduli} kritikuje: rasipni{tvo, trku za modom, mladi}e koji su se odali u`ivawu a ne sti~u znawe potrebno za dobro Republike i naroda, ne slu{aju savjete starijih, nego vrijeme provode u neradu i dr.

Poput Dr`i}a, Gunduli} kritikuje `ene; on se okomquje na wihovu lakomislemost i besposli~ewe, pretjeranu brigu o ukra{avawu, suprotstavqa vje{ta~koj qepoti prirodnu. On je kritikovao i rasipne i poro~ne gospodare porodica, koji su svoje `ene tretirali kao robiwe.

I u pastirskom miqeu Gunduli} pravi razliku izme|u dobrih i po{tenih pastira, kakav je Miqenko, koji ne prihvata prijedlog starice Pelinke da se Dubravki pribli`i darovima, jer smatra da se do qepote “ide ~ista srca, a ne pune kese“. Za razliku od Miqenka, drugi mladi pastiri jure za zabavama, uqep{avawem i za svojim qubavima, satiri su ogrezli u nerad i `ive otimaju}i plodove tu|eg rada.

Starac Qubodrag je u drami nosilac Gunduli}eve filozofije. On iznosi pjesnikova mi{qewa o dr`avi, dru{tvu, slobodi. Svojim pona{awem dr`avu mogu ugroziti weni gra|ani isto toliko koliko i spoqni neprijateq. Zato je tu Qubodrag da opomiwe, kori, savjetuje, upu}uje.

60

Page 61: Domace Drame

Pastirska drama, ~iju je radwu pisac smjestio u pradavna paganska vremena i u arkadijski ambijent, poslu`ila je Gunduli}u samo kao okvir da iznese svoje vi|ewe stvarnog `ivota u tada{wem Dubrovniku. Ako se u ne~em krije trajna vrijednost ove Gunduli}eve drame, onda je ona u ~iwenici da je pjesnik sve probleme uzeo iz stvarnog `ivota i obradio ih na poseban na~in. Pastirska idili~na gra|a ovdje ne slu`i da bi se pobjeglo od `ivota u neki idili~ni ambijent, nego da bi se otkrili i fiksirali problemi egzistencije i istakle vrijednosti slobode kao su{tine `ivota.

Literatura:1. Dragoqub Pavlovi}: Starija jugoslovenska kwi`evnost, Nau~na

kwiga, Beograd, 1971.2. Frawo [velec: Ivan Gunduli}, u kwizi: Povijest hrvatsske

kwi`evnosti, kwiga 3, Liber - Mladost, Zagreb, 1974. 3. Zlata Bojovi}: Predgovor kwizi: Ivan Gunduli}, Osman *

Dubravka, Prosveta . Nolit . Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978.

Predmet: Istorija doma}e drame XII predavawe

KOMEDIJA XVII VIJEKA: TEMATIKA, DRAMATUR[KA OBIQE@JA, SCENSKE MOGU]NOSTI

61

Page 62: Domace Drame

Drugu polovinu XVII vijeka u dubrova~kom pozori{nom `ivotu karakteri{e dominacija melodrame. Uz melodramu postoji i komedija koja }e trajati do kraja vijeka, a po~etkom XVIII vijeka prodire uticaj Molijerove komedije.

O tome kako se odvijao relativno bujan pozori{ni `ivot u drugoj polovini XVII vijeka nema dovoqno ~vrstih dokaza, ali se pouzdano zna da su se dramski stvaraoci oslawali na dugotrajnu pozori{nu tradiciju i na uzore iz Italije. Tragove pozori{nog `ivota u Dubrovniku u znatnoj mjeri pobrisao je veliki zemqotres koji je Dubrovnik zadesio 1667. godine i koji je izazvao velika razarawa. Ono {to nije bilo uni{teno zemqotresom, propalo je u po`aru koji se pojavio odmah poslije zemqotresa. Dubrov~ani su, me|utim, i poslije tih stra{nih doga|aja pribrali snage i zapo~eli obnovu svoga grada. Prirodno je da usqed mnogo pre~ih poslova u obnovi `ivota u razorenom Dubrovniku nije moglo biti govora o obnavqawu pozori{nog `ivota u prvim godinama poslije zemqotresa.

Prvi arhivski podaci o pozori{tu poslije zemqotresa poti~u iz 1681. godine. Te godine je amaterska dru`ina “Veseli“ izvodila neki komad, ali se danas ne zna koji i kakav (nije utvr|eno da li je to bila melodrama ili komedija). Ve} idu}e 1682. godine druga amaterska dru`ina “Nedobitni“ izvela je tragikomediju Vu~istrah, koja se kao i tragikomedija Su`awstvo sre}no pripisuje Kor~ulaninu Petru Kanavelovi}u. U arhivima je ostalo zabiqe`eno da je 1683. godine neka dru`ina izvela komediju Sin vjerenik jedne matere. U 1699. godini zabiqe`ene su ~etiri predstave: Jerko [kripalo, Beno Poplesija i Pijero Muzavijer (komedija) i Vu~istrah (tragikomedija) koja je prvi put izvedena jo{ 1682. godine.

Bi}e najbli`a istini pretpostavka hrvatskog istori~ara kwi`evnosti Frawe [veleca da su sve te komedije plod kolektivnog rada i da bi wihove pisce “trebalo tra`iti me|u onima koji su podnosili molbe vlastima za dopu{tewe da se mogu izvesti“ (Frawo [velec: Hrvatska kwi`evnost 17. stoqe}a, u kwizi: Povjest hrvatske kwi`evnosti, kwiga 3, Liber - Mladost, Zagreb, 1974. str. 264). [velec navodi daqe niz imena ~lanova amaterskih dru`ina u kojima on vidi “najvjerojatnije sastavqa~e komedija“. ^iwenica koju navodi [velec nije kuriozitet Dubrovnika, jer u to vrijeme u Italiji gotovo da i nije bilo pisaca komedije, nego su komedije pisali glumci profesionalci. U Dubrovniku nije bilo glumaca profesionalaca, ali je bilo mnogo vrlo zanesenih ametera koji su sami sastavqali tekstove za predstave u kojima su i sami glumili uloge.

Vaqa naglasiti da dubrova~ke komedije XVII vijeka nisu bile ono {to je u Italiji commedia dell’arte i to zato {to su dubrova~ke komedije izvodili ~lanovi amaterskih dru`ina i {to su one bile u cijelosti napisane. Artisti~ke komedije davane u tada{woj Italiji bile

62

Page 63: Domace Drame

su napisane samo u osnovnim crtama, dakle, bili su nazna~eni samo osnovni pravci radwe, a sve ostalo ostavqano je glumcima da dopune na pozornici. To ipak ne zna~i da su glumci mogli sve improvizovati kako su to oni htjeli. Bilo je ta~no predvi|eno {ta se mo`e improvizovati. Postojale su odre|ene “formule“ po kojima su glumci pripremali uloge a wihova sposobnost se sastojala u tome da u odre|enim situacijama ranije nau~eni tekst uklope u odgovaraju}u situaciju tako da gledalac / slu{alac ima utisak da se duhovita primjedba glumca u wegovoj glavi rodila tada kad je izgovara na sceni.

Po{to u Dubrovniku nije bilo profesionalnih glumaca koji su bili sposobni za odre|en stepen improvizacije teksta, glumcima amaterima tekst uloge morao je biti potpuno formiran. To opet ne zna~i da zaqubqenici pozori{ne umjetnosti nisu mogli na osnovu modela koje su dobijali u italijanskim komedijama sami, na osnovu poznavawa italijanske i na{e komedije, napisati komediju za svoje predstave ne optere}uju}i se time da u drami daju ne{to novo, dotle nevi|eno. Frawo [valec ka`e da je u komedijama druge polovine XVII vijeka novo “moglo biti samo to {to su kakva Dubrov~anina koji je po ne~em smije{nom iza{ao na glas - dakako, s pone{to izmijewenim crtama ,u komediju stavili, dodali mu kakva konvencionalnog slugu, uglavnom ve} kli{ejizirane maske, kakva ,zanija ili ,doktura, ili pak ,intrigala, ,`deru’, ,kusala, ,zapletala’, kakva ,kapetana’ i sl.“ (Frawo [velec, Navedeno djelo, str. 265).

Svakodnevni `ivot u Dubrovniku pru`ao je obiqe materijala za komedije, tako da su mladi}i `eqni zabave lako nalazili sadr`aje i likove za svoje komedije. To, naravno, ne zna~i da su pisci komedija smjeli prikazivati plemi}e i gra|ane Dubrovnika tako da se mogu u komediji prepoznati. Postoji arhivski dokaz da su se gra|ani `alili na amaterske dru`ine i tra`ili za{titu od vlasti. Godine 1667. (mjeseca februara) dubrova~ke vlasti su donijele izri~itu zabranu da se dotada{wi Dubrov~ani, baz obzira na pol i vjeru, ne smiju iznositi na pozornicu. Takva odluka dubrova~kih vlasti sugurno je uticala na karakter tekstova komedija - pisci komedija morali su kamuflirati doga|aje i likove iz `ivota. Dakle, bez obzira na `equ ambicioznih mladi}a iz amaterskih dru`ina da se nasmiju i na{ale na ra~un svojih sugra|ana, iz straha od kazni oni su morali da svojim likovima daju odre|ene maske kako ne bi bili sasvim prepoznatqivi. I pored toga, neki likovi u komedijama otvoreno iskazuju bojazan da zbog kakvog svog nesmotrenog postupka ne}e do}i u “komediju“. U komediji Qubovnici takav strah iskazuje doktur Prokupio, a u [imunu Dundurilu istu bojazan pspoqava `ena

63

Page 64: Domace Drame

Dundurilova, Xiva zbog neobi~nog pona{awa svoga mu`a, ina~e doseqenika iz Bosne.

Komedije XVII vijeka, kao i sva tada{wa komediografska djela, pisane su po odre|enoj {emi; sredi{wi dio radwe ~ine qubavne intrige, a glavni akteri su naj~e{}e izlapjeli starci koji su zaqubqeni u mlade djevojke, koje ~esto mogu biti i sinovqeva djevojka (drame: Beno Poplesija, Mde, [imun Dundurilo, Sin vjerenik jedne matere), zatim u kakvu prostitutku, odnosno u `enu lakog morala. Starci u komedijama ovog vremena mogu biti kruti prema sinovima i k}erima, jer odrasle sinove i k}eri smatraju djecom pa se tako prema wima i pona{aju. (Takav je, na primjer, otac Madin Gabra u komediji Mada, s napomenom da wegovo ~udno pona{awe prema odrasloj k}eri poti~e iz straha da mu k}er ne zapristane za kakvim lovcem na miraz. Za zaqubqene starce karakteristi~no je da se svi, bez izuzetka, daju nasamariti od slugu, koji su od wih daleko neobrazovaniji i nesposobniji za bilo kakve ozbiqne poslove. Ta odlika starce u komedijama najvi{e udaqava od stvarnosti i pribli`ava ih konvencionalnim likovima staraca u italijanskoj pisanoj komediji dell’arte. Presvla~ewa staraca u `ensko, qekarsko, pedantsko ili bilo koje drugo odijelo da bi se do{lo do voqene `ene, bila su naprosto rekviziti tada{weg komi~nog pozori{ta.

Preru{avawa su i u talijanskoj i u na{oj komediji bila uobi~ajena i u XVI, ali nisu bila tako zna~ajna kao u XVII vijeku. Najboqi primjer za to nalazimo u Hvarkiwi Martina Benetovi}a (kraj XVI i po~etak XVII vijeka) u kojoj zaqubqeni starac Mikleta pristaje na to da ga najprije strpaju u vre}u da bi ga kradom odnijeli do udovice Polonije a zatim se preru{ava u je|upka (ciganina) da bi tako maskiran do{ao u udovi~inu ku}u da joj ne{to popravi, te tako nekako do|e u kontakt sa wom. Sve je to, naravno, daleko od stvarnosti, ali postupak preru{avawa prire|iva~ima pru`a odli~nu priliku za karikirawe odre|enih likova, a publika je voqela ba{ taj vid pokazivawa na sceni.

Starci iz dubrova~kih komedija druge polovine XVII vijeka u stvari su kli{ejizirani komi~ni likovi kakvi su se pojavili jo{ u gr~koj komediji, odakle su pre{li u rimsku, zatim u renesansnu, odnosno u eruditnu (u~enu) komediju. Razlika je jedino {to u XVII vijeku komedija vi{e nije u rukama pisaca nego u rukama glumaca bilo profesionalaca, bilo amatera. Lokalnu boju dobijali su od onih likova koje su dubrova~ki glumci amateri otkrivali u `ivotu i iz nekih razloga ih “stavqali u komediju“.

Me|utim, u smije{ne starce spadaju i “dokturi“, {arlatani i astrolozi, nasqednici pedanata iz eruditne komedije. Jedino su likovi iz ovih komedija karikirani do te mjere da neki od wih ne znaju ~estito ni ~itati. “Doktur“ Prokupio iz komedije Qubovnici u svoje

64

Page 65: Domace Drame

replike neprestano upli}e citate iz Vergilijevih, Ovidijevih i djela drugih klasi~nih pjesnika, ali uza svu svoju u~enost, postaje `rtva Intrigala i slugu Pro`dora i Vesele. “Doktur“ Ponkracije (komedija Beno Poplesija) zaqubqen je u robiwicu Margaritu, a Alfonso Benvenuti (komedija Pijero Muzavijer) globusom, trouglom i {estarom utvr|uje da li polo`aj zvijezda pogoduje ostvarewu qubavnih `eqa wegovog u~enika. Likovi “doktura“ u dubrova~km komedijama gra|eni su po kalupu “doktura“ iz brojnih italijanskh pisanih i improvizovanih komedija.

Me|u komi~nim likovima staraca posebnu grupu ~ine likovi Jevreja. Lik Jevrejina Sadi Ebrea javqa se jo{ u Dr`i}evom Dundu Maroju, samo {to Sadi nije dubrova~ki nego rimski Jevrejin. U komedijama iz XVII vijeka pojavquju se dubrova~ki Jevreji. U po~etku su oni bili prikazivani u bla`oj formi, a kasnije je karikirawe i ismijavawe tih likova postajalo sve drasti~nije, tako da je u dubrova~kom arhivu ostalo zapisano da su Jevreji podnijeli tu`bu protiv izvo|a~a komedije za uvredqive scene i izvo|a~i amateri su bili ka`weni za takav uvredqiv postupak. Rije~ je o insertu iz komedije Sin vjerenik jedne matere u kojoj obje{ewak Prcowa za dukate nudi Jevrejima nekog stranca Kolu da se “po`udjeli“ (obre`e). Ne shvataju}i o ~emu se radi, Kola pristane na to, a kad su @idovi zapo~eli ~in obrezivawa, Kola je sko~io i bijesan po~eo goniti nesretne @idove. Jevrejin Abram je uspio da se iz nezavidne situacije izvu~e potpisivawem bjanko mjenice, kao i Jevrejin Merdohajn iz komedije Jerko [kripalo.

U komedijama ovoga vremena pojavquju se likovi mladi}a zaqubqnih u prostitutke ili u po{tene djevojke s kojima se namjeravaju vjen~ati, a o~evi im to ne dozvoqavaju ili iz razloga {to na djevojke tro{e novac, ili {to su im o~evi suparnici u qubavi. Najpotpunije je dat lik raskala{nog i rasipnog sina u mladom Maru (komedija Jerko [kripalo) koji od oca krade vino i prodaje ga trgovcu Jevrejinu da bi obezbijedio novac za pla}awe qubavnice i za kocku. Mladi Fabricio Pisoglavi} (komedija Qubovnici) je izuzetak jer on spada u istinske qubavnike. Dodu{e i on ima suparnika, ali to nije wegov otac, nego “doktur“ Prokupio, kojeg on uspijeva da porazi na qubavnom poqu i da zadobije naklonost vladike (vlastelinke) Lukrecije.

Od ovih likova bitno se razlikuju mladi}i Luko (komedija [imun Dundurilo), Xivo (komedija Sin vjerenik jedne matere) i Luko (komedija Mda) koji nemaju gotovo nikakve veze sa likovima iz eruditne i improvizovane italijanske komedije. Posebno je u tom smislu karakteristi~an lik mladog Luke iz [imuna Dundurila, koji dva puta moli djevoj~inog oca da ima strpqewa sa wegovim ocem koji

65

Page 66: Domace Drame

luduje za sinovqevom djevojkom, jer vjeruje da }e ga to na kraju ipak pro}i.

Ni{ta mawe va`no mjesto u komediji toga vremena ne zauzimaju ni likovi qubavnica, koje se mogu svrstati u dvije grupe. Prvu bi ~inile qubavnice iz solidnijih porodica i one nemaju neku drugu ulogu sem da u wih budu zaqubqeni mladi}i i, ponekad, starci. Samo u dvije komedije qubavnice iz bogtijih u uglednijih porodica izrastaju u glavne li~nosti, a to su Mda (u istoimenoj komediji), i Lukrecija (u komediji Lukrecija ili Troja). Me|utim, ni ove dvije junakiwe ne odlikuju se nekom posebnom individualno{}u, sem {to se opiru o~evima kad im oni zabrene udaju da bi ih sa~uvali od, po mi{qewu o~eva, lo{ih prilika. Daleko su zanimqivije `enske li~nosti iz druge grupe koju ~ine razne godi{nice, tovjernarice, kmetice, prostitutke, svodiqe i dr. One se bitno ne razlikuju od takvih likova u dubrova~kim komedijama XVI vijeka i talijanskih komedijama XVI i XVII vijeka. O tim `enskim likovima Frawo [velec ka`e: “One poprimaju dubrova~ke karakteristike po ukqu~enosti u dubrova~ki ambijent i u svezu s Dubrov~anima. Gotovo redovno su ili pouzdanice svojih mladih gospodarica ili suradnice slugu koji organiziraju kakvu ,burlu’ ({alu, porugu) svojim gospodaricama. Unato~ wihovom neprikrivenim opscenim aluzijama, koje ih povezuju s op}om komediografskom praksom, one se, po svojoj sirovosti i po prirodno izra`enoj `eqi da se udajom za kakvu slugu ili tovijernara oslobode svojih gospodarica, pribli`avaju modelima iz dubrova~ke stvarnosti“ (Frawo [velec: Navedeno djelo, str. 269).

Daleko vi{e su individualizovani likovi slugu ~ije se uloge svode na slu`ewe starom ili mladom gospodaru u ostvarivawu wihovih qubavnih avantura. Sluge kao qudi promu}urniji od svojih gospodara, pojavquju se i u italijanskim i na{im komedijama XVI vijeka. Me|utim, dok su oni u komedijama tog perioda zaista vjerno slu`ili svojim gospodarima, sluge u komedijama XVII vijeka (italijanskim i na{im) promijenili su uloge: wihov glavni ciq je da nasamare svoje gospodare i da iz wihove naivnosti i ludosti izvuku {to vi{e koristi za sebe. Stvaraoci komedija su im dali imena u skladu sa ulogama koje imaju u igri pa se oni zovu: @dero, Pro`dor, Oblo`der, Kusalo, Intrigalo, Zapletalo, Zijehalo, Prhun, Prcowa, Fanta`ija, Truma, Tikvulin i sl. Poneki od wih nisu u direktnoj vezi sa radwom i glavna im je uloga da izazivaju smjeh. Takvu situaciju imamo u komediji Mda kada sluga Oblo`der la`e gospara Pavu, zaqubqenog u udovicu Lu~iju, da je ona izjavila kako ne mo`e primiti wegovu qubav zato {to je on star, {to ima kilu, {to je grbav itd., a stari Pavo pokazuje svoje tijelo slugi Oblo`deru kako bi on razuvjerio mladu udovicu da ona nije u pravu. Podrugqivost slugina

66

Page 67: Domace Drame

dosti`e vrhunac kad izra`ava `aqewe {to mu prababa vi{e nije `iva, jer bi ona bila prava prilika za gospara Pavu.

Komedije XVII vijeka nemaju nekog velikog zna~aja u razvoju drame kao kwi`evnog roda. One nisu vrijedna kwi`evna djela, jer su pisane, prvenstveno, za izvo|ewe na pozornici. Ve}i broj wih nema skladnu kompoziciju, radwa nije vje{to zasnovana i vo|ena, postupci likova nisu dovoqno motivisani, rje{ewa su data naivno, preokreti u fabuli dolaze bez psiholo{kog opravdawa (Na primjer u drami [imun Dundurilo otac Niko od po~etka do kraja radwe nastoji uporno da osvoji Lauru, djevojku svoga sina, da bi na kraju, kao da nikad nije ni postojala wegova qubav prema toj djevojci, on wu jednostavno zaprosio za svoga sina. Ili u komediji Qubovnici starac Lovro anga`uje Intrigala da mu pomogne u namjeri da do|e do gospo|e u koju je zaqubqen, a ispostavqa se da on ne zna ni kako se ona zove, ni gdje stanuje, da bi kasnije saznao i to da joj je on tutor).

Raspravqaju}i o vrijednosti dubrova~kih komedija XVII vijeka Marko Fotez posebno nagla{ava da su one i po imenima likova, i po karakterima i po na~inu pona{awa, prvenstveno, na{e komedije: “Ta na{kost, naro~ito, jer je spojena sa dramatur{ko-scenskim kvalitetama (koje nisu originalne, ali su za scensko oblikovawe svojim koloritom i dinami~no{}u izvanredno pogodne), ~ini te komedije iz kraja XVII stoqe}a vrijednim i danas. Wihovo postojawe svjedo~i o potrebi i popularnosti prire|ivawa razli~itih predstava u ono doba - jer one su svakako vi{e tekstovi za prakti~ne svrhe gluma~kih dru`ina nego literarna djela namijewena {tampawu i ~itawu“ (Marko Fotez: Hrvatska komedija XVII i XVIII stoqe}e, predgovor kwizi: Komedije XVII i XVIII stoqe}a, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1967, str.17.

Dubrova~ka komedija XVII vijeka nije ni renesansna ni eruditska, ni commedia dellarte, ali ona je u sebe apsorbovala od svega toga po ne{to. Nastajala na temeqima dugotrajne pozori{ne kulture kojoj je osnove postavio Marin Dr`i}, a kako se razvijala pod uticajem italijanske dramske produkcije, ona je sigurno trpjela i uticaje razvijene melodramske vrste. Mada su tekstove tih komedija stvarali amateri koji nisu imali visoku kwi`evnu kulturu, komedija XVII vijeka je obavqala svoju misiju - ona je, uz sve nedostatke, pru`ala sliku `ivota tada{weg dubrova~kog stanovni{tva.

Literatura: 1. Frawo [velec: Hrvatska kwi`evnost XVII stoqe}a, u kwizi: Povijest hrvatske kwi`evnosti, kwiga III, Liber - Mladost, Zagreb, 1974.

67

Page 68: Domace Drame

2. Marko Fotez: Hrvatske komedije XVII i XVIII stoqe}a, predgovor u kwizi: Komedije XVII i XVIII stoqe}a, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1967.

Predmet: Istorija doma}e drame XIII tema

DRAMA I POZORI[TE U DUBROVNIKU U XVIII VIJEKU

Francuski i italijanski uticaj

U cijeloj Dalmaciji, a posebno u Dubrovniku, po~etkom XVIII vijeka osjetio se sna`an uticaj iz Francuske. I dok se Dubrovnik u pro{lim vremenima vi{e od drugih razvijenih primorskih gradova opirao tu|inskim uticajima, francuski je primio objeru~ke. Posebno je u to vrijeme bilo va`no poznati francuski jezik, ~itati kwige na tom jeziku i slijediti francusku modu.

Sna`an uticaj francuskog jezika i francuskih obi~aja pro{irio se i na dramsku kwi`evnost i pozori{te. Otpo~elo se sa prevo|ewem francuskih pozori{nih djela a najve}u cijenu imala su Molijerova dramska djela. U prvoj polovini XVIII vijeka u Dubrovniku su prevedene sve va`nije Molijerove komedije tako da je ovaj veliki francuski komediograf bio prosto ovladao dubrova~kom pozori{nom scenom. (Mirko Deanovi} navodi podatak da su Dubrov~ani od 34 Molijerove komedije preveli 24, a pretpostavqa se da su sve one davane na pozornici.)

Molijerove drame Dubrov~ani su prevodili u prozi. Iako nisu poznati svi prevodioci Molijerovih komedija, me|u najzna~ajnije spadaju: Marin Tudi{evi}, Xivo Buni}, Jozo Betondi} i Petar Kanavelovi}. Prvom od wih pripisuju se najve}e zasluge za uspje{ne adaptacije Molijerovih djela za dubrova~ku pozornicu.

Molijerove komedije prikazivane su u Dubrovniku prije nego u drugim slovenskim zemqama i to na narodnom jeziku. Na taj na~in Dubrov~ani su se opirali upotrebi talijanskog jezika kojeg su sa sobom donosile talijanske gosutuju}e pozori{ne dru`ine. Kako je u prvoj polovini XVIII vijeka bilo malo kvalitetnijih pozori{nih djela koja su stvarali doma}i pisci, prevodi Molijerovih komedija na narodni jezik doprinijeli su da je tada{wi dubrova~ki gledalac u pozori{tu ipak slu{ao svoj narodni jezik. Narodna rije~ upotrebqavana u

68

Page 69: Domace Drame

prevodima Molijerovih djela sadr`avala je bogatstvo izra`ajnih mogu}nosti francuskog jezika ali i jezi~ke finese dubrova~kog govora koji je uvijek bio pro`et poeti~no{}u i humorom.

Dubrova~ki prevodioci Molijerovih djela iz tog vremena uzimali su Molijerov tekst samo kao osnovu a onda su i mjesto radwe, i likove, i doga|aje, i odnose i mnoge druge pojedinosti prilago|avali prema svom naho|ewu i prema onome {to su vidjeli oko sebe u svakodnevnom `ivotu. Nastojali su da velikog francuskog pisca {to vi{e aktuelizuju i da wegov tekst prilagode dubrova~kim prilikama. Frawo [velec ka`e da “nisu samo podubrov~ena imena (npr. Xono, Anica, Ilija i sl.) i lokaliteti, nego su pri izno{ewu dru{tvenih i obiteqskih pojava dubrov~ki prera|iva~i mnoge pojedinosti i odnose prilago|avali i pribli`avali doma}im uvjetima“ (F. [velec, Navedeno djelo, str. 352).

U skladu sa prosvjetiteqskim idejama toga vremena, dubrova~ki prevodioci su i pojedine Molijerove kritike savremenog dru{tva prilagodili dubrova~kim uslovima. Zahvaquju}i adaptacijama djela velikog komediografa, predstave Molijerovih djela imale su u Dubrovniku velikog uspjeha. U vezi s tim postupkom dubrova~kih prevodilaca Molijerovih djela u XVIII vijeku, Mirko Deanovi} je izrekao precizan sud da se tu u stvari radilo “o asimilaciji, a ne o imitaciji genijalne umjetnosti. “*

Predstave Molijerovih djela do 1817. godine izvo|ene su u starom brodogradili{tu “Orson“ u gradskoj luci, koje je na samom po~etku vijeka preure|eno u javno pozori{te. Organizovale su ih razne amaterske dru`ine, koje su imale razli~ita imena: “Nepriznati“, “Sjediweni“, “Zamr{eni“ i sl. U predstavama su sudjelovali i prire|iva~i djela, koji su ponekad, u `eqi da poja~aju kona~ni efekat, “podlijegali uticaju tradicije i komedije dellarte, pa su znali prije}i granicu obi~ne komike i zapasti u grotesku i farsu“ ([velec).

U XVIII vijeku u Dubrovniku su, uz doma}e pozori{ne grupe, predstave davale i gostuju}e pozori{ne dru`ine iz Italije. Svake godine gostovalo je poneko pozori{te iz Italije. Vlada Dubrova~ke Republike birala je poseban odbor koji je vodio brigu o gostuju}im dru`inama iz Italije. Te dru`ine predstavqale su naj~e{}e melodrame, ozbiqnog i {aqivog karaktera.

Doma}e drame u DubrovnikuVe} je navedeno da je u XVIII vijeku dubrova~ka kwi`evnost

oskudijevala u doma}oj drami i da je ta praznina popuwavana prevodima Molijerovih komedija i gostovawem italijanskih pozori{nih trupa. Pa ipak je bilo nekoliko dramskih stvaralaca koji su

69

Page 70: Domace Drame

tu prazninu bar donekle popuwavali. Najpoznatiji dubrova~ki autori dramskih djela bili su Vlaho Stuli (Stuli}) (1768-1846) i Marko Bruerevi} (1765-1823) naturalizovani Dubrov~anin, ina~e porijeklom Francuz.

1. Vlaho Stuli (Stuli}): Kate KapuralicaVlaho Stuli} je ostao trajno prisutan u dubrova~koj

komediografiji po djelu Komedija Kate Sukurica me|u vratima od Peskarije, kasnije nazvanom Kate Kopuralica. Ova komedija u kwi`evnosti Dubrovnika zauzima posebno mjesto jer je po svemu osobena. Radwa drame uzeta je sa dna dubrova~kog dru{tva XVIII vijeka. Glavni________________

* Citirano prema navedenoj kwizi: Povjest hrvatske kwi`evnosti, str. 352. likovi su siroma{ni Dubrov~ani, ~iji `ivot proti~e u bijedi, stalnim nesporazumima, `estokim sva|ama i trajnoj netrpeqivosti. Otac porodice Luka Sukurica je doseqenik iz Konavla koji radi kao kapural (kapural - kaplar gradske stra`e) i kao obu}ar, jer od stra`arske plate ne mo`e pre`ivjeti sa porodicom. Sa `enom i troje djece on stanuje u neuglednoj, vla`noj zgradi na Peskariji (ulaz u gradsku luku). @ena mu Kate je biv{a slu`avka kod bogate dubrova~ke gospo|e i stoga smatra da pripada vi{oj klasi od one sa kojom sada mo`e kontaktirati a to su mornari, ribari, pijanice iz kr~me koja se nalazi u blizini wihove ku}e.

Glava porodice Luka Sukurica je u stalnoj sva|i sa ~andrqivom, vje~ito nezadovoqnom `enom Kate. Wene vulgarne psovke, uvrede, napade on propra}a stalnim gun|awem i uzvra}awem rije~ima sli~ne sadr`ine. Kad mu sve to dosadi, on odlazi u kafanu i u pi}u nalazi privremenu utjehu i skloni{te od `eninih bjesomu~nih uvreda i poni`avawa. U stalnoj borbi sa `ivotnim tegobama taj biv{i konavoski seqak je potpuno otupio i nema nade da se i{ta mo`e promijeniti u wegovom mu~nom `ivotu. Luka Sukurica je primjer potpuno izgubqenog ~ovjeka koji se uop{te nije uspio prilagodiiti novim, gradskim uslovima `ivota.

Najizgra|eniji lik u ovoj komediji je Kate Kapuralica. Ona je u mladosti okusila qep{eg `ivota dok je bila slu{kiwa bogate dubrova~ke gospo|e i sada uporno ponavqa kako je udajom za siroma{nog konovaskog seqaka izgubila sve. Uvjerena da je ona “fina gospo|a“, Kate sebi daje za pravo da bezo~no vrije|a mu`a optu`uju}i ga da joj je upropastio `ivot i da je uzro~nik sveg zla koje je snalazi. U obra}awu mu`u i djeci ona koristi grube psovke, a po{to joj oni uzvra}aju ~esto istom mjerom, onda se stvara jedna u`asna, nepodno{qiva atmosfera u porodici u kojoj niko nikoga ne po{tuje i niko nikome na pola`e nikakve ra~une. Dani te nesre}ne

70

Page 71: Domace Drame

porodice proti~u u jadu, bijedi, o~aju, psovkama, pijanstvu, mr`wi, fizi~kim obra~unima. S obzirom na takvu situaciju u porodici, najstarija k}er porodice Sukurica, Mare, sawa o danu kad }e se udati i napustiti roditeqsku ku}u u kojoj nikada ni{ta lijepo nije do`ivjela. Za Mare udaja za mornara Tikvulina zna~i bjekstvo iz pakla.

Komedija Kate Kapuralica je napisana u tri ~ina, a radwa se zbiva u dva dana. U woj nema neke zaokru`enije radwe. Dominiraju tu stalne sva|e izme|u supru`nika i izme|u majke i djece, ali se ipak odvijaju i neki drugi doga|aji va`ni za tu porodicu. Tu sredi{we mjesto zauzimaju zaruke izme|u najstarije k}eri Luke Sukurice, Mare, i mornara Tikvulina, koji je ranije zapazio djevojku, upoznao se sa wom i obe}ao joj da }e se wom o`eniti. Uz sve nesuglasice, u ku}u kapurala Luke }e do}i predstavnik vlasti i sa~initi `enidbeni ugovor. Otac i majka da}e blagoslov k}eri za udaju i ispratiti je na brod kuda odlazi sa svojim mu`em.

Posebnu vrijednost u komediji ~ini jezik kojim je ona napisana. Stuli} je jezikom o`ivio likove i atmosferu i u~inio ih zamimqivim i uvjerqivim. Wime je bitno doprinio `ivotnosti cijele situacije u kojoj su gotovo preslikane sumorne slike `ivota u jednoj siroma{noj dubrova~koj porodici. O vrijednostima Stuli}eva jezika Marko Fotez je rekao: “Jezik u Kati Kapuralici uop}e nije literarni, ali je zato totalno `ivotan; kao da je magnetofonom sniman u sobama, kr~mama i na trgovima. Ima u tom tekstu ~esto i {okantne vulgarnosti, ali uvijek i neposrednog obi~nog razgovarawa, onog prisnog svakida{weg usmenog kontakta me|u obi~nim qudima. U kompleksnosti literarnih stilova i izraza kroz povijest na{e kwi`evnosti ova Stuli}eva komedija i u pogledu jezika zna~i otkri}e: u woj kao da su anticipirani i nadrealisti~ni i hermeti~ki i automatski, pa ~ak i unutarwi monolog“. (Citirano prema: Frawo [velec: Navedeno djelo, str. 358).

U stvarawu ove drame Stuli} nije slijedio tradiciju dubrova~ke komedije, nego je vrlo odva`no iznio golu istinu o `ivotu jedne neobi~ne porodice, koji proti~e u trajnim sukobima i stalnoj oskudici meterijalnoj, ali i duhovnoj.

3. Marko Bruerovi}: Vjera iznenadaMarko Bruerovi} je osobena li~nost u dubrova~koj

kwi`evnosti. Do{ao je u Dubrovnik 1772. godine kao dje~ak. On je bio sin francuskog konzula u Dubrova~koj Republici. U Dubrovniku je stekao prvo obrazovawe, prva `ivotna iskustva a sa Dubrovnikom je povezan i cjelokupan wegov kwi`evni rad. Bruerovi} je pisao pjesme, a u dramskoj djelatnosti najva`nija mu je komedija Vjera iznenada.

71

Page 72: Domace Drame

Komedija Vjera iznenada ima temu poznatu iz renesansnog vremena. Rije~ je o qubavi gospara Melka, dubrova~kog vlastel~i}a, prema mladoj vladici (vlastelinki) Jeli, koju onemogu}ava Jelina majka, gospo|a Zora. Zahvaquju}i vje{toj igri drugih lica, a posebno Jeline slu`benice Pave, sve se sretno zavr{ava i obavqaju se zaruke, tj. vjera izme|u vlastelinke Jele i gospara Melka.

Mada je Bruerovi} u svojoj komediji izlo`io tradicijom ve} ustaqen sadr`aj, u woj ima i savremenih elemenata. Naime, majka vladike Jele, gospo|a Zora, nastoji da sprije~i zaruke svoje k}eri sa gosparom Melkom zato {to je ona, tobo`e, `eli udati za boqu priliku, to jest za gospara Noku. Noko je Zorin qubavnik, ~ije ~este posjete ku}i Zora opravdava time {to }e on postati zaru~nik i mu` wene k}eri. Zorin mu` Valo je jedina osoba u gradu koja ne zna pravi razlog ~estog dolaska gospara Noka u wegovu ku}u. Novina je drskost i otvorenost qubavne veze izme|u udate `ene Zore i gospara Noka, jer wih dvoje ne prezaju ni od ~ega u ostvarivawu svoje namjere.

Shvativ{i da ne}e mo}i ostvariti svoj ciq bez raskrinkavawa drskih qubavnika, mladi gospar Melko stupa u akciju. Uz pomo} Jeline slu`benice Pave i Krista, ku}nog prijateqa gospara Vale, qubavnici }e biti razotkriveni. Kristo je do{ao do va`nog podatka da se gospar Noko u drugom mjestu vjerio sa drugom djevojkom, i da i ne pomi{qa na vladiku Jelu. Stoga on organizuje Nokov dolazak u ku}u gospara Vala u vrijeme kad }e ga on mo}i zate}i sa qubavnicom Zorom, to jest svojom `enom.

Komedija se zavr{ava ka`wavawem Noka izgonom iz Valove ku}e i zau{nicom koju gospo|a Zora dobija od mu`a za opomenu da je udata `ena. Sve prepreka zarukama vlastelina Melka i vladike Jele su otklowene i dvoje mladih ostvaruju svoj san.

Autor Vjere iznanada Marko Bruerovi} nije uspio da do kraja uspje{no vodi dramsku radwu. Mada je u prva dva ~ina radwu vje{to zapleo, u tre}em ~inu rasplet je do{ao naglo i ne sasvim motivisano. Bruerovi} je prequbnicu Zoru na kraju drame predstavio kao `enu koja se kaje, pa ona izjavquje da je “smetena od sramote, od bolesti i od ijeda“ i, {to djeluje sasvim neuvjerqivo, ona upozorava druge na to {to se mo`e desiti kad se “bespametne `ene“ zbog mu`evqeve dobrote “izobjestu“.

Literatura: 1. Frawo [velec: Hrvatska kwi`evnost XVII stoqe}a, u kwizi: Povijest hrvatske kwi`evnosti, kwiga III, Liber - Mladost, Zagreb, 1974.

72

Page 73: Domace Drame

2. Marko Fotez: Hrvatske komedije XVII i XVIII stoqe}a, predgovor u kwizi: Komedije XVII i XVIII stoqe}a, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1967.

73