44
 EKONOMIJA - skripta za II deo (by Stepke, po pitanjima za školsku 2011-12) - 55. Tržište: pojam i funkcije.  Pojam tržišta se može definisati na dva načina: 1. Tržište je mesto sučeljavanja ponude i tražnje. 2. Tržište je skup svih robnonovčanih veza između ekonomskih subjekata u društvu, u kome je izvršena podela rada. Međusobni odnos ponude i tražnje se ispoljava posredstvom cena. Tri elementa od kojih zavise kretanja na tržištu su: 1. Tražnja 2. Ponuda 3. Cena Funkcije tržišta su: 1) Informativna funkcija- cene vrše prenošenje značajnih informacija o odnosima između ponude i tražnje, pružajući tako opštu sliku o stanju na tržištu. 2) Selektivna funkcija- vrši izbor roba i usluga koje su potrebne društvu, kao i izbor proizvođača na osnovu njihove efikasnosti (efikasni  imaju veći profit, a neefikasni manji). 3) Alokativna funkcija- na osnovu cena se vrši usmeravanje (razmeštanje) faktora proizvodnje, sredstava i rada u oblasti proizvodnje za čijim proizvodima postoji društvena potreba. 4) Distributivna funkcija- vrši raspodelu zarađenog dohodka između tržišnih subjekata. 56. Sfere neefikasnosti tržišta.  Ekokonomije kapitalističk ih država dugo su delovale spontano, bez usmeravanja od strane države.  Međutim, takvo nekontrolisano tržište je pretilo krizama hiperprodukcije i rušenjem kapitalističke društvene reprodukcije. Da bi rešile takve probleme, države su prihvatile indikativno planiranje koje podrazumeva da država svojim ekonomskim merama i instrumentima definiše društveni interes, a u cilju postizanja privredne stabilnosti i pune zaposlenosti. Sfere imperfektnosti tržišta su područja gde tržište ne može putem cena efikasno da ostvaruje svoje četiri osnovne funkcije. To su: 1) Tržište ne pruža blagovremeno potrebne informacije 2) Nemogućnost uspostavljanja ravnoteže između graničnog troška (MC) i graničnog prihoda (MR) (na primer to se javlja kod ekonomije obima kada usled povećanog korišćenja svih faktora proizvodnje dolazi do povećanja proizvodnje i dugoročnogsmanjenja prosečnih ukupih troškova (ATC)) 3) Eksternalije koje nastaju kada neko obavlja određene aktivnosti, od kojih drugi mogu imati koristi ili štete, ali za njih niti plaćaju, niti dobijaju bilo kakvu kompenzaciju. Zbog toga one mogu biti pozitivne ili negativne. 4) U specifičnim delatnostima koje su od strateškog značaja za društvo(npr. poljoprivreda)  

Ekonomija - Skripta Za II Deo (by Stepke, Po Pitanjima Za Skolsku 2011-12)

  • Upload
    apis95

  • View
    83

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ekonomija fon

Citation preview

  • EKONOMIJA - skripta za II deo (by Stepke, po pitanjima za kolsku 2011-12) -

    55. Trite: pojam i funkcije. Pojam trita se moe definisati na dva naina: 1. Trite je mesto sueljavanja ponude i tranje. 2. Trite je skup svih robnonovanih veza izmeu ekonomskih subjekata u drutvu, u kome je izvrena podela rada. Meusobni odnos ponude i tranje se ispoljava posredstvom cena. Tri elementa od kojih zavise kretanja na tritu su: 1. Tranja 2. Ponuda 3. Cena Funkcije trita su: 1) Informativna funkcija- cene vre prenoenje znaajnih informacija o odnosima izmeu ponude i tranje, pruajui tako optu sliku o stanju na tritu. 2) Selektivna funkcija- vri izbor roba i usluga koje su potrebne drutvu, kao i izbor proizvoaa na osnovu njihove efikasnosti (efikasni imaju vei profit, a neefikasni manji). 3) Alokativna funkcija- na osnovu cena se vri usmeravanje (razmetanje) faktora proizvodnje, sredstava i rada u oblasti proizvodnje za ijim proizvodima postoji drutvena potreba. 4) Distributivna funkcija- vri raspodelu zaraenog dohodka izmeu trinih subjekata.

    56. Sfere neefikasnosti trita. Ekokonomije kapitalistikih drava dugo su delovale spontano, bez usmeravanja od strane drave. Meutim, takvo nekontrolisano trite je pretilo krizama hiperprodukcije i ruenjem kapitalistike drutvene

    reprodukcije. Da bi reile takve probleme, drave su prihvatile indikativno planiranje koje podrazumeva da drava svojim ekonomskim merama i instrumentima definie drutveni interes, a u cilju postizanja privredne stabilnosti i pune zaposlenosti. Sfere imperfektnosti trita su podruja gde trite ne moe putem cena efikasno da ostvaruje svoje etiri osnovne funkcije. To su: 1) Trite ne prua blagovremeno potrebne informacije 2) Nemogunost uspostavljanja ravnotee izmeu graninog troka (MC) i graninog prihoda (MR) (na primer to se javlja kod ekonomije obima kada usled poveanog korienja svih faktora proizvodnje dolazi do poveanja proizvodnje i dugoronogsmanjenja prosenih ukupih trokova (ATC)) 3) Eksternalije koje nastaju kada neko obavlja odreene aktivnosti, od kojih drugi mogu imati koristi ili tete, ali za njih niti plaaju, niti dobijaju bilo kakvu kompenzaciju. Zbog toga one mogu biti pozitivne ili negativne. 4) U specifinim delatnostima koje su od stratekog znaaja za drutvo(npr. poljoprivreda)

  • 5) U promeni privredne strukture i regionalnog razvoja 6) U namenskoj raspodeli dohotka na akumulaciju i potronju 7) U socijalnoj sferi 8) U uslovima nepostojanja integralnog trita (tj. slobodne cirkulacije roba, usluga, rada i kapitala) 9) Usled teih poremeaja drutvene proizvodnje, ciklicnih kriza, inflatornih kretanja itd. 10) Monopolsko obrazovanje cena

    57. Trina stanja. Sa gledita obima (tj. broja uesnika i vrste konkurencije) razlikujemo trita (stanja): 1. Slobodne konkurencije - koju odreuju: 1) Atomiziranost ponude i tranje - na tritu je prisutan veliki broj prodavaca i kupaca koji ne mogu samostalno da utiu na cenu 2) Homogenost robe - proizvoai prodaju robu priblino istog kvaliteta pa je kupcima svejedno od koga kupuju 3) Priblino jednaka kupovna mo kupaca 4) Slobodno kretanje kapitala, rada i roba - ne postoje prirodne, administrativne i ekonomske prepreke, kao ni meanje drave u privredne tokove 5) Transparentnost trita - potrebno je da i kupci i prodavci budu upoznati sa celokupnim stanjem na tritu 2. Ograniene konkurencije - karakterie je pojava oligopola (nekoliko prodavaca i vie kupaca) i oligopsona (nekoliko kupaca i vie prodavaca). Najprostiji oblik oligopola jeste duopol (dva prodavca i vie kupaca) gde odnosi izmeu duopolista mogu biti: 1) Dominacija - jedan ili oba ele da osvoje trite 2) Saturacija - ne mogu da ostvare dominaciju, pa se prilagoavaju tritu 3. Monopolsko trite - je suprotno tritu slobodne konkurencije. Odreuju ga: 1) Postojanje jednog proizvoaa, tj. kupca odreenog proizvoda, to mu prua mogunost samostalnog odreivanja cene i uslova prodaje, tj. kupovine 2) Potpuna neelastinost tranje 3) Mobilnost faktora proizvodnje i robe je onemoguena ili svedena na minimum 4) Ne postoji mogunost supstitucije proizvoda 5) Ne postoji mogunost da se na tritu pojave novi prodavci, tj. kupci Po svom nastanku monopoli mogi biti: 1) Prirodni monopoli - nastaje kada jedno preduzee moe uz nie trokove da zadovolji potrebe ceolokupnog trita za odreenim proizvodom ili uslugom, nego to bi to mogla dva ili vie preduzea.Prirodni monopol nastaje kada postoji tzv. ekonomija obima. 2) Zakonski monopoli - nastaju na osnovu dravnih propisa, ija je posledica monopolizacija prodaje odreenih roba, npr. proizvodnja i promet oruja, gasa, duvana itd. 3) Ekonomski monopoli - nastaju na osnovu koncentracije i centralizacije proizvodnje, rada i kapitala, a radi ostvarivanja ekonomskih ciljeva, tj. maksimizacije profita. 4) Oktopodski monopoli - nastaju kombinovanjem ekonomskih i prirodnih monopola kao, na primer, elektrodistribucija, vodovod, eleznica itd.

  • Klasifikacija trinih stanja prema broju uesnika na strani ponude i tranje data je taklbergovom tabelom:

    58. Maksimizacija profita konkurentnog preduzea. Ukupan prihod (total revenue - TR) : TR = Q x p

    Prosean prihod (average revenue - AR) : AR = QTR

    Granini prihod (marginal revenue -MR): MR = QTR

    = 11

    QnQnTRnTRn

    OBJANJENJE: Nijedan od uesnika na tritu nije u stanju da samostalno izazove promenu cene jer je cena data veliina. Zbog toga uesnik u konkurenciji svoj ravnoteni poloaj postie prilagoavanjem obima proizvodnje Q. Konkurentno preduzee se suoava sa horizontalnom krivom tranje to znai da moe prodati dodatnu jedinicu proizvoda bez sniavanja cena. Marginalni prihodi (MR) i proseni prihodi (AR) konkurentnog preduzea su jednaki ceni (P), tj. P=MR=AR.

  • Konkurentno preduzee maksimizira svoj profit u taki A, ako su ispunjena dva uslova: 1) Cena (P) mora da bude jednaka marginalnom prihodu (MR) i marginalnom troku (MC), tj. P=MR=MC 2) Cena (P) mora da bude vea prosenog ukupnog troka (ATC), tj. P>ATC Postoje i dva karakteristina sluaja, i to: 1) Taka prelamanja, tj. taka u kojoj je P=MC=ATC, u kojoj preduzee nema ni profita,a ni gubitaka 2) Taka zatvaranja, tj. taka u kojoj je P=MC=AVC, u kojoj preduzee pokriva svoje varijabilne trokove 59. Monopol; Monopolistika konkurencija. Monopol se definie kao trino stanje u kojem jedan ili nekoliko povezanih ponuaa dre celokupnu ponudu, ili pak njen najvei deo. Monopolistike organizacije mogu biti: 1. Karteli 2. Sindikati 3. Trustovi 4. Koncerni Monopolistika konkurencija predstavlja takmienje monopolskih preduzea u cilju ostvarivanja to veih profita. Vano je znati da stvaranje monopola ne iskljuuje konkurenciju. Monopolistika konkurencija je u odreenoj meri slina savrenoj konkurenciji, a u nekim elementima se razlikuje od nje. Slina je po tome to: 1) Ima veliki broj uesnika koji nemaju uticaj na formiranje cena 2) Preduzea imaju slobodu ulaska i izlaska sa trita 3) Postoji savrena raspoloivost informacija o proizvodima i njihovim cenama Razlika je u tome to su proizvodi u monopolistikoj konkurenciji blago diferencirani (proizvodi su meusobno zamenljivi, ali nisu savreni supstituti), dok su u savrenoj konkurenciji homogeni (identini). Oblici monopolistike konkurencije mogu biti: 1. U okviru monopola - gde povezani proizvoai u okviru monopola nadstoje da zauzmu to dominantniji poloaj i ostvare to vei profit. Proizvodna konkurencija izmeu ovakvih preduzea u okviru monopola se bazira na tome da iako prodaju zajedniki proizvod po istoj ceni, oni ostvaruju razliite profite jer su im trokovi razliiti. 2. Izmeu monopola iste grane - radi sticanja dominantnog poloaja u grani 3. Izmeu monopolista u razliitim granama - radi dobijanja pozicije kojom e moi da diktiraju uslove ostalim uesnicima Treba napomenuti i bitne razlike izmeu monopolskog i oligopolskog ponaanja na tritu: 1) Monopolisti vode rauna samo o svojim trokovima i reagovanju tranje (kupaca), dok oligopolisti vode rauna o reakcijama suparnika 2) Oligopolske cene su krue (neelastinije) od monopolskih jer se oligopolisti dogovaraju oko jedinstvene cene, jer smanjivanjem postojee cene gube svi, a poveanjam postojee cene posmatrani oligopolista gubi kupce. Oligopolista se snienjem cena uzdrava od konkurencije.

  • 60. Monopolska cena; Maksimizacija profita monopolistikog preduzea. Monopolska cena je cena koju samostalno odreuje monopolista jer se pojavljuje kao jedini prodavac na tritu. Kod monopolske cene traba imati u vidu njene dve granice: 1) Gornja granica monopolske cene - je cena koju monopolista odreuje za svoje proizvode koje eli da proda kupcima i ostvari najvei profit. Meutim, postoje dva limitirajua faktora: a) Kupovna mo stanovnitva b) Elastinost tranje u odnosu na cene i dohodak 2) Donja granica monopolske cene - je cena koju monopolista odreuje za sirovine i proizvode koje kupuje od dobavljaa da bi mogao da normalno obavlja svoje delatnosti. Cena mora biti takva da dobovljai mogu da ostvare makar toliki profit kojim bi mogli da pokriju trokove i plate kamate kod banaka. Monopolista je price maker jer namee cene, a konkurentno preduzee je price taker jer mora da se prilagodi toj ceni.

    OBJANJENJE: Monopolista se susree sa opadajuom krivom trine tranje jer se na tritu pojavljuje kao jedini proizvoa. On zaustavlja proizvodnju u taki A, jer u njoj ostvaruje maksimalan profit i maksimalnu proizvodnju Qmax gde vai da je MR=MC. Kada monopolista pronae koliinu Qmax za koju maksimizira svoj profit, tada treba da nae i monopolsku cenu MP koja odgovara toj koliini, a nju nalazi u taki preseka sa krivom trine tranje, taki B. Monopolski profit je tada zapravo povrina pravougaonika BCDE,koja se izraunava kao:

    Monopolski profit = Q * (MP-ATC)

    gde je irina pravougaonika DC jednaka koliini Q, a visina pravougaonika BC jednaka razlici MP-ATC.

  • 61. Izvori monopolskog profita; Politika prema monopolima.

    Treba napomenuti i da monopoli vrlo esto umesto poveanja cena primenjuju i tzv. diskriminaciju cena. Diskriminacija cena podrazumeva mogunost monopola da na osnovu svoje monopolske pozicije na tritu i razliite elastinosti tranje odredi razliite cene za jednu istu robu. Oblici diskriminacije cena mogu biti: 1) razliite cene istog proizvoda za razliite kategorije kupovne moi potroaa na istom tritu 2) razliite cene za razliite koliine istog proizvoda istom kupcu 3) razliite cene istog proizvoda na razliitim tritima unutar nacionalne ekonomije 4) razliite cene istog proizvoda na domaem i inostranom tritu (via cena na domacem tritu u odnosu na inostrano, tzv. demping cena). Politika drave prema monopolima moe biti sledea: 1) Da ih uini konkurentnijim 2) Regulie njihovo ponaanje 3) Pretvori ih u javna preduzea 4) Ne uini nita Ovde moe doi do paradoksa da drava svojim zakonima pokuava da odri konkurenciju, dok na drugoj strani nekim dravnim preduzeima omoguava da budu monopolisti. Jedino je sigurno da su uesnici iz nemonopolisanih grana skoro uvek na gubitku jer nemaju ravnopravnu poziciju za borbu oko trita sa monopolima. Negativni efekti postojanja monopola su: 1) Neefikasna alokacija resursa - jer proizvode malo, a imaju visoke cene 2) Nepravedna raspodela dohotka - sav dohodak nemonopolisanih preduzea i potroaa se usmerava ka monopolu 3) Smanjenje inovacija - zbog nedostatka konkurencije oni nisu zainteresovani za inovacije

  • 62. Robni novac; Kako je nastao novac? Zlato kao novac. Novac je bilo koja stvar koja slui kao opte prihvaeno sredstvo razmene ili nain plaanja. Nastanak robnog novca odredili su razliiti oblici razmene, od prostijih ka sloenijim. Prvo se javila trampa (R-R), gde organizovanog trita nije bilo. Kasnije, na znatno viem stepenu razvoja drutva dolazi do izdvajanja jedne robe koja praktino dobija svojstvo novca. Najznaajnija prekretnica nastaje kada se kao robin novac javlja zlato. Tehnike osobine zlata koje su uinile da ono postane robin novac su: 1) Postojanost 2) Deljivost 3) Homogenost 4) Velika vrednost 63. Oblici novca: kovani novac, papirni novac, iralni novac, digitalni novac. etiri osnovna oblika novca su: 1. Kovani novac - moe biti: 1) Kovani novac pune vrednosti - je onaj koji se kuje od zlata i srebra. Moneta predstavlja kovani novac koji ima svoje ime, oblik, teinu i finou, a propisuje ih drava. Remedijum predstavlja dozvoljeno odstupanje teine i finoe kovanog novca od normalne. 2) Kovani novac nepotpune vrednosti - je onaj koji se pravi od metala manje vrednosti: bakra, cinka, nikla i njihovih legura. Slui za isplatu robe manje vrednosti i vraanje kusura. 2. Papirni novac - je nastao iz prometa, kada se razmena robe mogla obaviti bez prisustva zlata, i to papirnim banknotama koje predstavljaju potvrdu na odreenu koliinu zlata, a za koju je njen vlasnik u svako doba mogao da dobije zlato. Meutim, bankari su izdavali banknote iako nisu imali zlato kao pokrie, to je dovelo do njihovog obezvreivanja, a poto banke nisu mogle vlasnicima svih banknota da vrate zlato, padale su pod steaj. Zbog toga je drava donela odluku da samo centralna banka moe da emituje papirne novanice koje sui dalje bile konvertibilne za zlato. Papirni nekonvertibilni novac nastaje ukidanjem konvertibilnosti banknota za zlato (30-ih godina 20-og veka). Konvertibilnost danas predstavlja zamenu novca jedne zemlje za novac druge zemlje po vaeem kursu, i zavisi od: a) Stabilnosti privrede b) Otvorenosti privrede prema svetskom tritu 3. iralni novac - ine ukupna potraivanja na tekuim raunima banaka. On nastaje na tri naina: 1) Ulaganjem novca na raun 2) Odobravanjem kredita za dati raun 3) Prenoenjem novca sa jednog na drugi raun Pomou iralnog novca se mogu plaati robe i usluge bez podizanja gotovog novca. ek predstavlja platni instrument, tj. HOV koju klijent dobija od banke i kojom klijent daje nalog banci se sa njegovog rauna na raun primaoca prenese iznos koji je naznaen na eku. Da bi ek vaio, on mora da ima pokrie na raunu, inae svako izdavanje eka bez pokria podlee zakonskoj kazni. Postoje sluajevi kada se roba ne kupuje za gotov novac, ve odloeno, na kredit (kreditni novac), dok ne dospe rok za plaanje. Razlog za takvo plaanje jeste taj to za neke robe potrebno due vreme za proizvodnju, transport pa se kupovina ne poklapa sa isplatom.

  • Ako se lanac ovakvog naina prodaje na kredit naglo povea, moe doi i do krize kreditnog novca, tj. situacije kada prodavci ne mogu da naplate svoja potraivanja (nelikvidnost privrednih subjekata - lice X duguje licu Y, koje zbog toga duguje licu Z itd.), pa se zbog toga zahteva plaanje svake isporuke u gotovom novcu i samim tim prestaje poverenje u kreditni sistem. Najvaniji oblik kreditnog novca je menica. Menica predstavlja obligativno-pravnu HOV koja se izdaje u strogo propisanoj zakonskoj formi, iji je sadraj neko novano potraivanje. Dva osnovna tipa menica su: 1) Sopstvena menica - kojom se izdavalac menice (trasant) obavezuje da e u vreme dospea isplatiti drugom licu (remitentu) sumu novca koja je naznaena na menici. 2) Vuena (trasirana) menica - kojom izdavalac menice daje nalog drugom licu da u odreeno vreme isplati treem licu sumu novca koja je naznaena na menici. Ovim se izdavalac menice takoe obavezuje da e on isplatiti novac treem licu ukoliko to ne uradi drugo lice kojem je dat nalog za isplatu treem licu. Ovo svojstvo menice da se njene obaveze mogu prenostiti sa jednog lica na drugo se naziva opticanje menice. 4. Digitalni novac - ine platne kartice koje se definiu kao komad plastike koji slui kao sredstvo identifikacije kojim vlasnik kartice kupuje robu ili usluge putem zaduivanja svog rauna. One predstavljaju nain bezgotovinskog plaanja. Prema svojoj funkciji, platne kartice mogu biti: 1) Debitne platne kartice - kojima se raun zaduuje u trenutku plaanja ili podizanja gotovine, to znai da nisu sredstvo odloenog plaanja. 2) Kreditne platne kartice - nisu metod plaanja, ve su metod odlaganja plaanja. Njen vlasnik moe koristiti sredstva koja nisu na kartici u vidu kredita, ali koja imaju svoj kreditni limit. 64. Funkcije novca: novac kao sredstvo razmene. Funkcija novca kao sredstva razmene predstavlja osnovnu funkciju koju novac obavlja u prometu, tj. robno-novanoj razmeni gde se jedna roba prodaje za novac da bi se posle pomou njega kupila druga roba (R1-N-R2). Dakle, bez novca nema razmene. Novac kao sredstvo razmene se javlja u vidu: 1) Rezultata prodaje - cilj je pretvoriti robu u novac. Ako se to ne uradi, onda roba ostaje samo proizvod privatnog rada i nema drutveni znaaj. Ovo je najtei akt, jer je lake kupiti robu nego prodati. 2) Uslova kupovine - da bi novac bio uslov za kupovinu nove robe, mora biti prethodno rezultat prodaje neke druge robe (R1-N-R2). Odvajanjem akta kupovine od akta prodaje u procesu razmene nastaju disproporcije koliine roba i koliine novca, to moe dovesti do kriza hiperprodukcije ili hipoprodukcije.

    65. Funkcije novca: novac kao obraunska jedinica. Funkcija novca kao obraunske jedinice jeste da novac meri vrednost robe. Na primer, kao to se teina meri kilogramima, tako se i vrednost robe meri novcem. Pretpostavka jeste da se proizvodi i usluge kupuju i prodaju za novane jedinice. Novac meri vrednost robe preko cena, jer je cena vrednost robe izraena u novcu.

  • Cena(P), meutim, zavisi i od odnosa pounude(S) i tranje(D), i to: 1) Ako je ponuda > tranje, cena se smanjuje. 2) Ako je ponuda < tranje, cena se poveava. 3) Ako je ponuda = tranji, cena je ravnotena i zavisi samo od vrednosti robe, to se moe prikazati grafiki:

    Promena cene utie na ponudu i tranju na sledei nain: 1) Ako se cena , tada se i ponuda , jer su proizvoai stimulisani da proizvode vie kako bi vie profitirali, i obratno. 2) Ako se cena , tada se tranja , jer su kupci nisu stimulisani da kupuju po visokim cenama, i obratno.

    66. Funkcije novca: novac kao sredstvo akumulacije bogatstva. Funkcija novca kao sredstva akumulacije bogatstva vrednost kojom ljudi tee da sadanju kupovnu mo prenesu u budunost. Bogatstvo pojedinca se sastoji iz: 1) Realnog bogatstva - ine ga nepokretnosti i trajna potrona dobra (na primer kue, placevi, automobili, slike itd.) 2) Finansijskog bogatstva - ine ga novac, akcije, obveznice itd. Gotov novac je najlikvidnija raspoloiva imovina jer se odmah moe upotrebiti kao sredstvo razmene. Teorija porftolia se bavi pruanjem saveta kako rasporediti svoje bogatstvo uz to manji rizik.

    Diverzifikacija plasmana podrazumeva da se veliki profit treba ostvariti samo kombinacijom vie finansijskih instrumenata koji nose razliite rizike. to je broj finansijkih instrumenata vei, to je rizik manji, i obratno.

  • 67. ta predstavlja novanu masu? Novani agregati. Novanu masu sainjavaju likvidna potraivanja nebankarskih sektora (stanovnitvo, privredna preduzea, vanprivredne ustanove, drava, inostranstvo) kod sektora banaka. Postoje etiri novana agregata: 1. Novani agregat M1 - predstavlja finansijska potraivanja nebankarskog sektora kod sektora banaka, kojima nebankarski sektor plaa svoje obaveze, bez odlaganja. Agregat M1 zapravo ine: 1) Gotov novac 2) Depozitni novac - koga ine: a) Novac nebankarskog sektora na raunima banaka b) Sredstva lokalne samouprave za investicije, potronju, izgradnju itd. Gotov novac + Depozitni novac = Transakcijski novac 2. Novani agregat M2 - ine ga: 1) Agregat M1 2) Kvazi novac - predstavlja likvidna sredstva nebankarskih sektora, ali koja se ne koriste kao sredstvo plaanja. Njega zapravo ine: a) Depozitni novac u domaoj valuti b) Oroeni depoziti c) HOV nebankarskih sektora 3. Novani agregat M3 - ine ga: 1) Agregat M2 2) Ostala likvidna sredstva - koja ine: a) Obeveze bankarskog sektora prema nebankarskom, i to u domaoj valuti b) Obeveze bankarskog sektora prema privrednim subjektima, i to u devizama 4. Novani agregat M4 (neto domaa aktiva)- ine ga: 1) Agregat M3 2) Neto devizne obaveze bankarskog sektora prema inostranstvu Ovo se moe prikazati i grafiki:

  • 68. Kvantitativna jednaina novca; Uticaj centralne banke na regulisanje koliine novca u prometu. Kvantitativna jednaina novca predstavlja vezu izmeu koliine novca u opticaju(M) i transakcija u privredi(T), koja se moe prikazati relacijom:

    Koliina novca(M) Brzina opticaja novca(V) = Cene(P) Broj transakcija(T) PRIMER: Jedan kg kafe se prodaje po ceni od 400 din i godinje se proda 6000kg. Ako je ukupna novana masa u opticaju 800 000din, izraunati brzinu opticaja novca. P = 400din T = 6000 M = 800 000din

    M*V = P*T => V = M

    TP* => V = 3 (svaka novana jedinica e se 3 puta obrnuti)

    Danas se meutim ee koristi oblik jednaine sa drutvenim proizvodom (Y), jer je u praksi teko izmeriti taan broj obavljenih transakcija:

    Koliina novca(M) Brzina opticaja novca(V) = Cene(P) Drutveni proizvod(Y) Bankarski sitem jedne zemlje ine: 1) Centralna banka - ija je uloga kontrola novca i bankarskog sistema zemlje, ondnosno obezbeivanje monetarne i finansijske stabilnosti zemlje. Monetarna stabilnost se postie voenjem monetarne politike (kontrolom nad ponudom novca) i podrazumeva: a) Niske i predvidive stope inflacije b) Poverenje u domau valutu Finansijska stabilnost podrazumeva sistem u kome banke i ostale finansijske organizacije adekvatno obavljaju svoj posao. 2) Veliki broj poslovnih banaka 69. Bankarski kapital; Specifinosti poslovanja banaka; Osnovne funkcije banaka. Specifinosti poslovanja banaka su: 1) Posluju prema principima rentabilnosti i ekonominosti 2) Potuju naelo likvidnosti (moraju uvek biti sposobne da izmire svoje obaveze) 3) Pridravaju se naela sigurnosti i efikasnosti ulaganja (daju kredite samo onima koji mogu da ih vrate u roku) Banke predstavljaju specijalizovane ekonomske ustanove koje imaju dozvolu za rad od centralne banke, i kao takve mogu da pruaju depozitne, kreditne i druge usluge pojedincima, preduzeima i dravi. Osnovna uloga banaka je da obezbede adekvatnu koncentraciju i alokaciju sredstava u korist stanovnitva i privrede, a u cilju maksimalizacije profita.

  • 70. Uloga banaka u proizvodnji; Poslovi banke; Kako banke ostvaruju profit (dobit)? Uloga banaka u proizvodnji je ta to banka ustupa novana sredstva proizvodnim preduzeima na privremeno korienje, kako bi proizvodna preduzea ostvarila neprekidan tok proizvodnje i prometa. Banka ustupa novac onima kojima je taj novac potreban i za njega naplauje odreenu cenu. Ta cena se naziva kamata. Kamatna stopa (k) predstavlja procentualno izraen(%) odnos izmeu godinje kamate(k) i pozajmljene sume novca(n):

    k = 100*nk

    Bankarski poslovi se dele na tri osnovne grupe: 1. Aktivni bankarski poslovi, kada je banka zajmodavac i kada naplauje aktivnu kamatu (kamata na sredstva koja banka pozajmljuje) 2. Pasivni bankarski poslovi, kada je banka zajmoprimac i kada plaa pasivnu kamatu (kamata na sredstva koja se poveravaju banci) 3. Neutralni bankarski poslovi, tj. poslovi iz platnog prometa (po osnovu kojih banka ostvaruje prihod u vidu provizije) Banke ostvaruju profit (dobit) putem svojih bankarskih poslova koji donose odreenu zaradu u vidu: 1) Aktivne kamate - kamata na sredstva koja banka pozajmljuje 2) Pasivne kamate - kamata na sredstva koja se poveravaju banci 3) Provizije - za obavljanje poslova iz platnog prometa Aktivna kamata je uvek vea od pasivne kamate (aktivna kamata > pasivne kamate). Kamatna mara = Aktivna kamata - Pasivna kamata Profit banke = (Kamatna mara + Provizije) - Trokovi banke (prikupljanje, uvanje i isplata novca) Bitno je i da uveka vai sledea relacija:

    0 < k < pf to znai da kamatna stopa banke(k) mora biti vea od 0 da bi banke mogle da ostvaruju profit, ali ona istovremeno mora biti manja od profitne stope proizvodnog preduzea(pf) kako bi i ono ostvarivalo profit. 71. AS AD model AS - AD model objanjava kraktorone fluktuacije ekonomskih aktivnosti oko njihovog dugoronog trenda. Osnovni elementi ovog modela su: 1) Kriva agregatne tranje (AD) 2) Kriva agregatne ponude (AS) 3) Determinante AS i AD 4) Ravnotea AS i AD Za razumevanje ovog modela treba poznavati Teoriju racionalnih oekivanja i Ekonomiju ponude. Kluna promena u analizi AS - AD modela je ta to se vei znaaj pridaje krivi agregatne ponude(AS) nego krivi agregatne tranje(AD).

  • 72. Kriva i determinante agregatne tranje; Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje.

    73. Kriva i determinante agregatne ponude; Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje. Komponente agregatne tranje(AD) su: 1. Potronja (C) 2. Investicije (I) 3. Dravna potonja (G) 4. Neto izvoz (X) U stanju makroekonomske ravnotee, gde postoji jednakost izmeu AS i AD (AS = AD), vai relacija:

    Y = C + I + G + X Kriva agregatne tranje (AD) prikazuje zavisnost izmeu drutvenog proizvoda(Y) i cena(P), i ima opadajui tok to znai da se sa porastom cena(P) trai manji obim drutvene proizvodnje(Y), i obratno.

    Ovakav opadajui tok krive agregatne tranje(AD) odreuju (determiniu) sledei faktori: 1) Kamatna stopa - tada vai: Nivo cena => Tranja za novcem => Kamatne stope => C + I + G + X = Y = AD 2) Imovina stanovnitva - tada vai: Nivo cena => Imovina stanovnitva => Kupovna mo => C + I + G + X = Y = AD 3) Inostrane kupovine - tada vai: Nivo cena => Uvoz i Izvoz => X => C + I + G + X = Y = AD Do transalcije krive agregatne tranje(AD) dolazi zbog jednog ili vie necenovnih faktora. Ako se AD poveava, kriva se pomera u desno, a ako se AD samnjuje, onda se pomera u levo:

  • Kriva agregatne ponude (AS) je pokazatelj ukupne koliine roba (Y) koje su preduzea jedne privrede spremna da proizvedu u datom vremenskom periodu pri razliitom nivou cena (P), uz ostale nepromenjene uslove. Agregatnu ponudu (AS) determiniu: 1. Potencijalni drutveni proizvod - koja bi mogla da se ostvari kada bi svi faktori proizvodnje bili maksimalno iskorieni. 2. Trokovi inputa - jer ako su trokovi proizvodnje , onda proizvodnja , i obratno. U ekonomiji ne postoji jedinstven stav o tome kako izgleda kriva kriva agregatne ponude(AS), pa postoje njena tri razliita oblika: 1) Horizontalni - prema Kejnzijanskoj koli, cena(P) se ne menja, a na promenu drutvene proizvodnje(Y) utiu samo promene u agregatnoj tranji(AD). Oni takoe smatraju da je privreda u stanju nedovoljne zaposlenosti, pa je potrebna dravna intervencija putem monetarne i fiskalne politike. 2) Strmi (srednji) - prema novoj klasinoj ekonomskoj koli, kriva agregatne ponude(AS) je elastina tamo gde vlada nedovoljna zaposlenost (blie vrednosti Y1) i neelastina tamo gde vlada male ili nikakve nezaposlenosti (blie vrednosti Yp) 3) Vertikalni - prema klasinoj ekonomskoj koli, promene u agregatnoj tranji(AD) imaju mali uticaj na promenu drutvene proizvodnje(Y). Oni takoe smatraju da je privreda u stanju male ili nikakve nezaposlenosti. Bez obzira na promenu cena(P), drutvenea proizvodnja(Y) ne moe da raste vie od vrednosti Yp ,gde vlada puna zaposlenost.

    Do transalcije krive agregatne ponude(AS) dolazi zbog jednog ili vie necenovnih faktora. Ako se AS poveava, kriva se pomera u desno, a ako se AS samnjuje, onda se pomera u levo:

  • Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje:

    OBJANJENJE: Makroekonomska ravnotea se ostvaruje u taki E, gde se seku kriva(AD) i kriva(AS). U toj taki su potroai su spremni da kupe onu koliinu proizvoda koju su proizvoai spremni da proizvedu. 74. Kratkorona, srednjorona i dugorona kriva agregatne ponude. Oblik krive agregatne ponude(AS) zavisi i od vremenskog aspekta, pa ona moe biti: 1. Kratkorona kriva agregatne ponude (SRAS) - radi se o period od nekoliko meseci ili godinu dana. Ova kriva je horizontalnog oblika jer se za datu cenu(P) mogu proizvesti razliiti obimi drutvenog proizvoda(Y), a taj obim zavisi od krive agregatne tranje(AD). Trokovi preduzea su na kratak rok finksi. 2. Srednjerona kriva agregatne ponude - nastaje od krive SRAS kada doe do porasta cena(P), usled ega su proivoai stimulisani da poveaju proizvodnju, pa samim tim se poveava i drutveni proizvod(Y). Usled toga, kriva agregatne ponude(AS) u kratkom roku moe biti rastua. 3. Dugorona kriva agregatne ponude (LRAS) - ova kriva ima vertikalan oblik jer nikakva promena cena(P) uopte ne utie na obim drutvenog proizvoda(Y). Trokovi preduzea su na dugi rok varijabilni.

  • Do translacije dugorone krive agregatne ponude(LRAS) moe doi usled promena: 1) Kretanja radne snage - ukoliko se Priliv radne snage iz inostranstva , tada i drutvena proizvodnja Y pa se kriva LRAS pomera u desno. Vai i obratno. 2) Stope nezaposlenosti - kada Zarade , tada Nezaposlenost ,a drutvena proizvodnja Y pa se kriva LRAS pomera u levo. Vai i obratno. 3) Koliine kapitala - kada Koliina kapitala , tada Produktivnost i drutvena proizvodnja Y pa se kriva LRAS pomera u desno. Vai i obratno. 4) Tehnike i tehnologije - je najvaniji factor zbog kojeg drutvena proizvodnja Y , pa se kriva LRAS pomera u desno. 5) Prirodnih resursa - zbog ovog faktora, kriva LRAS se moe pomerati i u levo i u desno.

    75. Nominalna i realna akumulacija; Bruto i neto investicije; Obnavljajue i proirujue investicije. Akumulacija predstavlja proces sakupljanja kapitala u cilju odranja kontinuiteta procesa proizvodnje ili kao buduih izvora za proirivanje proizvodnje. Ekonomisti istiu tzv. zlatno pravilo akumulacije koje glasi: Svaka generacija treba da tedi za budue generacije onaj deo dohotka koji je prethodna generacija za nju utedela. Osnovni oblici akumulacije su: 1. Nominalna akumulacija - predstavlja odvajanje novanih sredstava iz dohotka u cilju budueg proirivanja proizvodnje. 2. Realna akumulacija - ili neto investicije (NI), predstavljaju upotrebu novanih sredstava u cilju nabavke dodatnih inputa kojima se proiruje proizvodnja. Investicije se dele na: 1. Neto investicije (NI) - to je u stvari realna akumulacija 2. Obnavljajue investicije (Iam)- su investicije iz amortizacionih fondova kojima se obnavljaju potroena osnovna sredstva. 3. Bruto investicije (BI)- predstvljaju zbir neto investicija(NI) i obnavljajuih investicija(Iam):

    BI = NI + Iam

  • U zavisnosti od odnosa nominalne akumulacije(A) i realne akumulacije(NI), makroekonomija moe biti u stanju: 1) Privredne ravnotee - za A = NI 2) Inflacije (inflacionog jaza) - za A < NI, kada se vie investira nego to se akumulira 3) Deflacije (deflacionog jaza) - za A > NI, kada se vie akumulira nego to se investira 76. Stopa potronje i stopa akumulacije; Kriva potronje i kriva akumulacije. Nacionalni dohodak (ND) se upotrebljava za potronju Pt i akumulaciju A() i moe se prikazati jednainom:

    ND = Pt + A()

    odakle se moe zakljuiti da poveanje jedne veliine dovodi do smanjena druge veliine, i obratno. Sklonost potronji pokazuje koji deo dohotka(ND) se odvaja za potronju(Pt). Sklonost tednji pokazuje koji deo dohotka(ND) se odvaja za tednju A(). Granina sklonost potronji (MPC) pokazuje koji deo dodatne jedinice dohotka(ND) se odvaja za dodatnu jedinicu potronje(Pt). Granina sklonost tednji (MPS) pokazuje koji deo dodatne jedinice dohotka(ND) se odvaja za dodatnu jedinicu tednje A(). Izmeu ovde dve veliine vai relacija:

    MPC + MPS = 1 Stopa drutvene potronje (Pt) predstavlja odnos drutvene potronje(Pt) i nacionalnog dohotka(ND):

    Pt = 100NDPt

    Stopa drutvene akumulacije (A) predstavlja odnos drutvene akumulacije A() i nacionalnog dohotka(ND):

    A() = 100)( ND

    A

  • Raspodela nacionalnog dohotka (ND) na potronju Pt i akumulaciju A() se moe prikazati preko krive potronje i krive akumulacije. Kriva potronje (Pt):

    OBJANJENJE: Kriva drutvene potronje(Pt) se posmatra u odnosu na liniju 45 gde je svaka taka na njoj podjednako udaljena i od horizontalne i od vertikalne ose dijagrama. Linija ZZ pokazuje punu zaposlenost faktora proizvodnje date privrede. Ako se kriva potronje(Pt) nalazi iznad linije 45, tada je potronja vea od nacionalnog dohotka (Pt > ND), pa postoji negativna tednja. Ako se kriva potronje(Pt) nalazi ispod linije 45, tada je potronja manja od nacionalnog dohotka (Pt < ND), pa postoji pozitivna tednja. Taka B je prelomna taka, jer su u njoj potronja i nacionalni dohodak jednaki (Pt = ND), to znai da se ceo nacionalni dohodak izdvaja za potronju. Najvei nacionalni dohodak bi se postigao u preseku krive Pt sa linijom ZZ. Kriva akumulacije (AA):

    OBJANJENJE: Kriva drutvene akumulacije(AA) se posmatra u odnosu na X-osu dijagrama. Linija ZZ pokazuje punu zaposlenost faktora proizvodnje date privrede. Ako se kriva akumulacije(AA) nalazi iznad X-ose, tada je akumulacija vea od nacionalnog dohotka (A() > ND), pa postoji pozitivna tednja. Ako se kriva akumulacije(AA) nalazi ispod X-ose, tada je akumulacija manja od nacionalnog dohotka (A() < ND), pa postoji negativna tednja. Taka B je prelomna taka, jer su u njoj akumulacija i nacionalni dohodak jednaki (A() = ND), to znai da se ceo nacionalni dohodak izdvaja za tednju.

  • 77. Kako se planira stopa porasta nacionalnog dohotka zavisno od stope drutvene akumulacije i kapitalnog koeficijenta? Ako nam je poznata stopa drutvene akumulacije(A) i kapitalni koeficijent(kf), tad stopu rasta nacionalnog dohotka (ry) raunamo kao njihov kolinik:

    ry = PRIMER: A = 12% kf = 3 (to znai da je potrebno 4 dodatne jedinice kapitala za poveanje nacionalnog dohotka za 1 jedinicu)

    ry = = % = % (to znai da ako privreda eli rast nacionalnog dohotka za 3% pri datom kapitalnom koeficijentu 4, morae da odvaja 12% od nacionalnog dohotka za tednju) 78. Akumulacija i investicije kao odrednice nacionalnog dohotka; Prikazati grafiki i objasniti sluajeve A = I, A > I i A < I.

    OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva akumulacije A() (ve objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i linija investicija I koja je paralelna sa X-osom jer investicije privrednih subjekata ne zavise od nacionalnog dohotka(ND). Taka E predstavlja ravnotenu taku gde su investicije jednake akumulaciji A() = I . Taki E odgovara ravnoteni nacionalni dohodak 0M, kojem tei drutvena proivodnja, a koji je manji od maksimalnog nacionalnog dohotka koji bi se postigao pri punoj zaposlenosti u preseku krive akumulacije A(), linije ZZ i linije investicija I. Razlikujemo tri sluaja kako akumulacija i investicije uestvuju u odreivanju nacionalnog dohotka: 1. A() = I - tada proizvodnja, potronja, zaposlenost i nacionalni dohodak ostaju nepromenjeni. 2. A() > I (deflacioni jaz) - poto je tednja > Potronje, tada Potronja , a sa njom i Proizvodnja , iji pad dovodi do Zaposlenosti pa samim tim i Nacionalni dohodak . Pad nacionalnog dohotka izaziva i tednje , i to do ravnotenog nivoa u taki E. 3. A() < I (inflacioni jaz) - poto je tednja < Potronje, tada Potronja , a sa njom i Proizvodnja , iji rast dovodi do Zaposlenosti pa samim tim i Nacionalni dohodak . Rast nacionalnog dohotka izaziva i tednje , i to do ravnotenog nivoa u taki E.

  • 79. Potronja i investicije kao odrednice nacionalnog dohotka (prikazati grafiki i objasniti).

    OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva potronje Pt (ve objanjena), linija 45 (ve objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i kriva potronje + investicija Pt + I koja predstavlja ukupne izdatke, i za potronju i za investiranje. Taka E je ravnotena taka gde se seku kriva Pt + I i linija 45 i u kojoj se odreuje ravnoteni nacionalni dohodak 0M, kojem tei drutvena proizvodnja jer ona tada pokriva svu planiranu potronju i investiranje, a koji je manji od maksimalnog nacionalnog dohotka koji bi se postigao pri punoj zaposlenosti u preseku krive Pt + I, linije ZZ i linije 45. Ako je Proizvodnja > Potronje, onda se takvo stanje privrede naziva hiperprodukcija. Ako je Proizvodnja < Potronje, onda se takvo stanje privrede naziva hipoprodukcija.

    80. Nezaposlenost i deflacioni jaz. Deflacioni jaz (preko metoda akumulacija + investicije) :

    OBJANJENJE: Deflacioni jaz (rastojanje DgE) nastaje kada je A() > I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa investicija(I) i nivoa akumulacije pri punoj zaposlenosti (u taki E, gde se presecaju kriva tednje i linija ZZ). U ravnotenoj taki E (gde nacionalni dohodak iznosi 0M) su investicije(I) znatno nie od akumulacije na nivou pune zaposlenosti (u taki E), a I i 0M predstavljaju najpoeljniji nivo investicija i nivo nacionalnog dohotka, respektivno.

  • Deflacioni jaz (preko metoda potronja + investicije) :

    OBJANJENJE: Deflacioni jaz (rastojanje DgE) nastaje kada je A() > I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa potronje i investicija(Pt + I) i nivoa potronje i investicija pri punoj zaposlenosti (u taki E, gde se presecaju kriva Pt + I, linija 45 i linija ZZ). NAPOMENA: Deflacioni jaz dovodi do multiplikatorskog efekta to znai da izaziva vei pad proizvodnje i zaposlenosti nego to je obim deflacionog jaza.

    81. Puna zaposlenost i inflacioni jaz. Inflacioni jaz (preko metoda potronja + investicije) :

    OBJANJENJE: Inflacioni jaz (rastojanje IgE) nastaju kada je A() < I i predstavlja razliku izmeu postojeeg nivoa potronje i investicija(Pt + I) i nivoa potronje i investicija pri punoj zaposlenosti (u taki E, gde se presecaju kriva Pt + I, linija 45 i linija ZZ). Ravnotena taka E je locirana iznad linije pune zaposlenosti ZZ to znai da se realno ne moe dostii jer je u njoj nacionalni dohodak 0M vei od nacionalnog dohotka na nivou pune zaposlenosti 0M, to je nemogue u praksi.

  • NAPOMENA: Sve dok u privredi postoji inflacioni jaz, tada Cene . Zato i inflacioni i deflacioni gep treba suzbijati odgovarajuim merama ekonomske politike kako bi se postiglo najpovoljnije stanje kada je A() = I.

    82. Dati grafiki prikaz i objasniti kako porast investicija utie na nacionalni dohodak; Investicioni multiplikator. U ekonomskoj analizi teoretiari istiu investicije(I) kao glavni faktor koji dovodi do porasta ili pada nacionalnog dohotka(ND) i zaposlenosti. Kejnzijanska teorija je taj uticaj prikazala preko svog modela investicionog multiplikatora.

    Investicioni multiplikator (M) predstavlja broj koji nam koliko e se puta poveati (ili smanjiti) nacionalni dohodak (ND) sa svakim poveanjem (ili smanjenjem) investicija(I). PRIMER: Ako se investicije poveaju za 100 000 000 Evra, a to prouzrokuje poveanje proizvodnje za 300 000 000 Evra,

    znai da je investicioni multiplikator u ovom sluaju jednak M = 3. Investicioni multiplikator (M) se moe iskazati i preko graninih sklonosti tednji (MPS) i potronji (MPC) na sledei nain:

    M =

    =

    ili

    Promena proizvodnje =

    =

    OBJANJENJE: Delovanje investicionog multiplikatora(M) se objanjava grafiki na metodu akumulacija + investicije, kada na njemu docrtamo poveanje investicija na novi nivo (I). Zbog poveanja investicija, ravnotena taka E (kojoj odgovara nacionalni dohodak 0M) se na krivi akumulacije pomerila u novi poloaj E (kojoj odgovara nacionalni dohodak 0M). Vano je napomenuti da je poveanje nacionalnog dohotka (MM) dosta vee od poveanja investicija (II), tj. MM > II. Meutim, najpoeljniji nacionalni dohodak bi se kao i do sada dobio u preseku krive akumulacije , linije investicija I i linije pune zaposlenosti ZZ.

  • 83. Determinante investicija. Kljuni faktori koji odreuju (determiniu) investicije(I) su: 1. Realna kamatna stopa - predstavlja razliku izmeu nominalne kamatne stope i stope inflacije (opteg porasta cena). PRIMER: Ako je Nominalna kamatna stopa = 9% , a Stopa inflacije = 5%, tada je Realna kamatna stopa = 9% - 5% = 4%. Kamatna stopa i investicije su obrnuto srazmerne veliine, tj. ako Kamatne stope (skup novac), tada dolazi do multiplikovanog smanjenja Investicija , i obratno. To se grafiki moe prikazati pomou krive investicija (I) :

    Na translaciju krive investicija (krive investicione tranje) u levo ili u desno mogu uticati sledei faktori: 1) Politike prilike u zemlji 2) Meunarodni ekonomski odnosi 3) Poreska politika 4) Iskorienost postojeih proizvodnih kapaciteta 5) Tehnoloke inovacije itd. 2. Oekivana profitabilnost investiranja - da bi investitor investirao svoj novac, potrebno je da Prihod od investiranja > Kamatnog prihoda. Takoe, investitor vodi rauna i oportunitetnim trokovima, jer Oportunitetni trokovi ako Kamatna stopa .

    84. Paradoks tednje. Kod razmatranja toga kako sklonost ka tednji utie na privrednu aktivnost, postoje dva suprotstavljena teorijska stava: 1. Klasina teorija - tvrdi da ako Sklonost ka tednji tada i mogunost za Investiranje , pa samim tim i Privredna aktivnost . 2. Kejnzijanska teorija - tvrdi da stav klasine teorije vai samo ako se privreda nalazi u stanju pune zaposlenosti. Meutim, poto se u praksi privreda ne nalazi u stanju pune zaposlenosti, svaki rast Sklonosti ka tednji moe dovesti Privredna aktivnost u stanje stagnacije. Ovaj efekat naziva se paradoks tedljivosti.

  • Paradoks tedljivosti moe se prikazati grafiki:

    OBJANJENJE: Na grafiku su ucrtane kriva akumulacije A() (ve objanjena), linija ZZ (ve objanjena) i linija proizvodnih investicija I koja je rastua jer proizvodne investicije zavise od veliine nacionalnog dohotka. Taka E je ravnotena taka (kojoj odgovara nacionalni dohodak 0M) i u njoj ne vladaju uslovi pune zaposlenosti jer se ne nalazi na liniji ZZ. Porastom tednje, kriva akumulacije A() se pomera u novi poloaj A(). Usled ovog pomeranja, dolazi i do pomeranja ravnotene take E u novi poloaj E1 (kojoj odgovara novi nacionalni dohodak 0M1). Trougao E0E1E pokazuje da je usled tednje dolo do Investicija , i to za duinu E0E. Paradoksalno, umesto da tednje dovede do Investicija ,on je ustvari doveo do Investicija .

    85. Definisanje inflacije; Indikatori inflacije. Inflacija predstavlja disproporciju novanih i robnih fondova u jednoj privredi (tj. njenih rashoda i prihoda), pri emu su Novani fondovi > Robnih fondova (odnosno Rashodi > Prihoda). Te disproporcije se usklauju, po pravilu, rastom cena. Kod inflacije se veliki rashodi pokrivaju novim tampanjem (emisijama) novca, to izaziva da Ponuda novca (Ms) koja je bez robnog pokria, pri emu najee dolazi do Cene (P) (ali ne mora). Ponuda novca (Ms) po stopi koja je vea od stope rasta proizvodnje. Najvaniji pokazatelji (indikatori) inflacije su: 1. Indeks cena na malo - je najsigurniji i najkorieniji pokazatelj. Sprovodi se preko analiziranja dva faktora: 1) Stope rasta cena na malo 2) Indeksa trokova ivota koji zapravo ine potroaku korpu roba i usluga. Do Indeksa trokova ivota dolazi kada usled Cena rastu i Lini dohoci (kako bi se zatitio standard graana), a zbog toga poinju i Trokovi rada po jedinici proizvoda , to dovodi opet do Cena . Nedostatak ovog indikatora je to ne pokazuje promenu kvaliteta proizvoda. 2. Indeks proizvoakih cena - pokazuje nivo cena u veleprodaji. Cene u maloprodajama su vee nego cene u veleprodaji jer proizvoai svoje trokove prenose na potroae. Prednost ovog indikatora jeste ta to je pogodan za predvianje indeksa cena na malo.

  • 3. Deflator GDP-a - izraava cene svih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji, a meri i tekui nivo cena (Nominalni GDP) u odnosu na nivo cena u baznoj godini (Realni GDP), to se prikazuje formulom:

    Deflator GDP =

    4. Indeks uvoznih i izvoznih cena - pokazuje koliko privreda jedne drave izvozi svoju inflaciju u inostranstvo (poskupljenje izvoznih proizvoda), odnosono koliku inflaciju uvozi iz inostranstva (poskupljenje uvoznih proizvoda). Nedostatak ovog indikatora jeste taj to on nekada moe biti nerealan pokazatelj inflacije poto drava esto vetaki odrava niske cene izvoznih proizvoda kako bi poveala izvoz. Zbog toga moe doi do: 1) Prelivanje dohodaka u inostranstvo 2) Prelivanje dohodaka iz neizvoznih sektora u izvozne Stopa inflacije se rauna kao stopa promene cena u tekuoj godini u odnosu na prethodnu godinu :

    Stopa inflacije = ( ) ( )

    ( ) PRIMER: Ako je nivo cena za ovu godinu (t) 110, a za prolu godinu (t-1) iznosi 100, tada je Stopa inflacije = 10%. Prema dinamici, inflacija se moe klasifikovati na: 1. Blagu (puzajuu) inflaciju - kada porast indeksa cena na malo iznosi 2-3% godinje. 2. Umerenu (srednju) inflaciju - kada je porast indeksa cena na malo izmeu 2-3% i 20% godinje. 3. Galopirajuu (hiperinflaciju) - kada je porast indeksa cena na malo 20% godinje. PRIMER: Tri zemlje sa najveom zabeleenom hiperinflacijom su: Maarska (1946.), Jugoslavija (1993.) i Nemaka (1923.) 86. Vrste inflacije: inflacija tranje i inflacija ponude (dati i grafiki prikaz). Vrste inflacije su: 1. Inflacija tranje - je osnovni oblik inflacije koji se ogleda u tome to su Novni fondovi > Robnih fondova. To dovodi do poremeaja u agregatnoj tranji (AD), kada ona bre raste od drutvenog proizvoda (Y). Do toga moe doi zbog: a) Kada je A() < I b) Budetskog deficita c) Rashoda za Pt Svi poremeaji u agregatnoj tranji (AD) se ispravljaju putem Cena . Osnovni oblici inflacije tranje su: 1) Finansijska (budetska) - nastaje kada drava ne moe da podmiri svoje obaveze iz dravnih prihoda (poreza, carina i sl.), ve to ini tampanjem nove koliine novca koja je vea od normalne. Na taj nain drava uvodi inflacioni porez koji plaaju svi koji poseduju novac, a zbog kojeg dolazi do pada vrednosti domae valute. 2) Kreditna - nastaje kada su kod banke Odobreni krediti > Akumulacije A(). Ovim se podstie razvoj, ali dovodi i do toga da Cene jer iza investicija I ne stoji odgovarajua akumulacija A().

  • Inflacija tranje:

    OBJANJENJE: Ravnotena taka je taka E, koja se nalazi u preseku krivih AD i AS, a njoj odgovaraju cena 0P i obim proizvodnje 0Q. U sluaju porasta agregatne tranje AD, dolazi do pomeranja krive agregatne tranje u desno i na gore iz poloaja AD u poloaj A'D' zbog ega se i taka ravnotee pomera iz poloaja E u poloaj E' kome sada odgovaraju vea cena 0P' i vei obim proizvodnje 0Q'. Ovo dovodi i do toga da stari obim proizvodnje 0Q sada moe prodati za veu cenu 0P'. 2. Inflacija ponude (trokova) - predstavlja nagli skok Cena usled rasta Trokova proizvodnje . U okviru ove teorije postoji vie pravaca: 1) Teorija inflacije plata - koja tvrdi da inflacija nastaje usled breg rasta Plata od rasta Cena . Inflacija se moe spreiti samo ako se plate menjaju u skladu sa promenama produktivnosti rada. 2) Inflacija profita - koja tvrdi da do rasta Cena dolazi zbog uticaja profita, zbog kojeg monopolisti diktiraju visoke cene bez obzira na odnose ponude i tranje. Inflacija ponude:

    OBJANJENJE: Ravnotena taka je taka E, koja se nalazi u preseku krivih AD i AS, a njoj odgovaraju cena 0P i obim proizvodnje 0Q. U sluaju porasta trokova proizvodnje, dolazi do pomeranja krive agregatne tranje u levo i na gore iz poloaja AS u poloaj A'S' zbog ega se i taka ravnotee pomera iz poloaja E u poloaj E' kome sada odgovaraju vea cena 0P' i manji obim proizvodnje 0Q'. Ova pojava se naziva Stagflacija, tj. kada pad Obima proizvodnje Q prati opti porast Cena P .

  • 3. Meovita inflacija - objanjava inflacioni porast cena i preko inflacije tranje i preko inflacije ponude. U okviru nje su se razvile dve teorije: 1) Teorija strukturne inflacije 2) Teorija Filipsove krive Osnovna razlika izmeu teorije inflacije tranje i teorije inflacije ponude je ta to teorije inflacije tranje kree od porasta Novane mase Ms , dok teorije inflacije ponude kree od porasta Trokova proizvodnje , to se grafiki moe prikazati na sledei nain:

    87. Teorija meovite inflacije: teorija strukturne inflacije i Filipsova kriva. Teorija meovite inflacije objanjava inflacioni porast Cena P i to preko inflacije tranje i inflacije ponude. U okviru nje su se razvile dve teorije: 1) Teorija strukturne inflacije - prema arlsu ulcu, uzrok inflacije su strukturne poromene privrede kada postoji nesrazmernost izmeu tranje D i ponude S, naroito u zemljama koje su se oslobodile kolonijalnog ropstva. Tanije, rast Cena P se belei i u sektorima privrede gde je tranja D vea od ponude S (D > S), a i u sektorima privrede gde je tranja D manja od ponude S (D < S), to znai da se kretanja cena meusobno ne kompenzuju. 2) Teorija Filipsove krive - prema Albanu Filipsu, postoji konfliknost ciljeva (trade-off) izmeu stope inflacije (stopa promene plata) i stope nezaposlenosti, koje su u obrnuto srazmernom odnosu. Protivnici Filipsovog modela su dokazali da on ne vai na dugi rok. Filipsova kriva:

    OBJANJENJE: Filipsova kriva pokazuje da sa porastom Nezaposlenosti dolazi do pada Inflacije , i obratno.

  • 88. Efekti visoke inflacije Negativni efekti visoke inflacije se mogu odraziti na: 1) Redistribuciju dohodaka i imovine - kada dolazi do neravnomernog prelivanja dohodaka izmeu proizvoaa jer svi tee da to manje izgube i to vie prisvoje tue, pa dolazi do toga da ono to jedni gube, drugi dobijaju. U najpovoljnijem poloaju su monopolisti koji slobodno formiraju cene, a u najnepovoljnijem su proizvoai ije su cene pod kontrolom. 2) Zamagljivanje optih ekonomskih kriterijuma - ovde je naruena informativna funkcija trita koje alje pogrene informacije o situaciji na njemu. To podrazumeva da su cene faktora proizvodnje pogreno postavljene to se takoe prenosi i na nivo robnih cena. 3) Poremeaj trgovinskih i platnobilansnih tokova - skok cena utie na stimulisanje uvoza i destimulisanje izvoza jer domaa roba sa visokim cenama nije konkurentna na stranom tritu. 4) Formiranje i prelivanje akumulacije - u stanju inflacije je realna kamatna stopa negativna (stopa inflacije > nominalne kamatne stope), to znai da se preduzeima isplati da uzimaju kredite i tako pokrivaju

    neuspeno poslovanje. I obratno, zbog visokih kamatnih stopa bi preduzeima porasli trokovi proizvodnje to bi dovelo

    do rasta inflacije i podsticanja inflacione spirale. Sutina je sledea:

    Negativna realna kamatna stopa => Preduzeima se isplati da uzimaju kredite Visoke kamatne stope => Trokovi proizvodnje rastu => Inflacija raste

    NAPOMENA: Realna kamatna stopa se rauna na sledei nain:

    Realna kamatna stopa = Nominalna kamatna stopa - Stopa inflacije 5) Socijalne probleme u drutvu - svaki skok cena dovodi opadanja ivotnog standarda stanovnitva. Inflacija ini bogate jo bogatijim, a siromane jo siromanijim. 6) Politike implikacije - stalno obezvreivanja domae valute onemoguava normalno funkcionisanje privrednog i drutvenog sistema.

    89. Antiinflaciona politika. Kod antiinflacione politike postoje tri osnovne grupe ekonomskih mera koje mogu dovesti do smirivanja inflacije: 1. Gradualistika strategija - prema ovoj strategiji razvojni i antiinflacioni efekat se moe postii samo poveanjem Proizvodnje , tj. poveanjem Ponude S . 2. ok terapija - antiinflacioni efekat se postie putem zamrzavanja cena (P = Const). 3. Sprovoenje onih mera antiinflacione politike koje dovode do smanjenja konfliktvnosti izmeu stabilizacionih i razvojnih ciljeva. Nijedna od ovih mera ne moe da deluje trenutno, tj. postoji kanjenje (time lag), koje moe biti: 1) Identifikaciono kanjenje - vreme potrebno za ispoljavanje i identifikaciju 2) Administrativno kanjenje - vreme da se odrede optimalne mere 3) Operativno kanjenje - vreme da preduzete mere daju rezultate

  • 90. Inflacija i privredni razvoj. Meu ekonomistima postoji razliito miljenje o tome kako blaga inflacija utie na privredu, dok kada je hiperinflacija u pitanju, sigurno je da ona ima razorno dejstvo na svaku privredu. Kejnz smatra da je inflacija manje zlo od nezaposlenosti, i da inflaciju treba podesiti tako da se cene uvek rastu za 10% bre od rasta plata. Pol Semjuelson, nasuprot tome, smatra da inflacija usporava privredni rast i da vodi ka hiperinflaciji. U razvijenim zemljama je inflacija od 3 od 5 % alarm za uzbunu, dok se kritinom inflacijom smatra ona od 10%. U zemljama u razvoju se inflacija koristi za ostvarivanje strategije ubrzanog razvoja. Inflatorno finansiranje investicija - predstavlja tenju da se investira vie nego to se akumulira (A < I) i predstavlja opasan nain voenja politike ubrzanog razvoja koja moe dovesti do inflacije.

    91. Inflacija i nezaposlenost; Nezaposlenost; Oblici nezaposlenosti. Osnovni pokazatelj stepena razvijenosti jedne zemlje jeste zaposlenost. Stop pune zaposlenosti se rauna kao:

    Stopa pune zaposlenosti =

    = 1 Stopa nezaposlenosti se rauna kao:

    Stopa nezaposlenosti =

    100 Radna snaga predstavlja ukupan broj zaposlenih i nezaposlenih. Prirodna stopa nezaposlenosti je tolerantna stopa nezaposlenosti od 4 do 6% koja ne generie inflaciju. Nezaposleni su deo stanovnitva koji trenutno nema posao, ali ga aktivno trai ili eka povratak na posao. Oni ne uestvuju u poveanju nacionalnog dohotka (ND), ve samo u njegovoj raspodeli i zato dovode do smanjenja ivotnog standarda. To dovodi i do nezaposlenosti faktora proizvodnje, rasta trokova proizvodnje i smanjenja konkurentnosti privrede. Nezaposlenost se moe podeliti na: 1) Voljnu nezaposlenost - predstavlja dobrovoljno ne prihvatanje ponuenog posla (na primer jer imamo bolju ponudu) 2) Nevoljnu nezaposlenost - kada zbog velike ponude radne snage nema dovoljno radnih mesta. Kao glavni uzrok nezaposlenosti navodi se tehniki progres. Ona je najvea u period privrednog pada, a najmanja u period privrednog rasta. Dok privreda belei rast, dolazi do pada Cene radne snage i poveanja Tranje za random snagom koju prati i rast Plata . U sluaju kada privreda belei pad, vai obratno.

  • Oblici nezaposlenosti mogu biti: 1. Strukturna nezaposlenost - nastaje zbog nepodudaranja ponude i tranje za radnom snagom kada radnici ne mogu za kratko vreme da se profesionalno prilagode promenama u strukturi privrede i ima dugorono trajanje. Takoe moe nastati i zbog uvoenja nove tehnike i tehnologije kada se smanjuje potreba za radnom snagom. Ovaj oblik nezaposlenosti se reava postepenim obrazovanjem radnika. 2. Ciklina nezaposlenost - nastaje kada je u period krize ponuda radne snage > tranje za radnom snagom. Ovaj oblik nezaposlenosti se reava poveanjem tranje za radnom snagom i oivljavanjem privrede putem dravne intervencije. 3. Frikciona nezaposlenost - nastaje usled: a) Traenja posla - kada radnici trae posao prema njihovoj strunosti i eljama b) ekanja na posao - na primer povratak na staro radno mesto, novi posao usled promene boravita, povratak ena sa porodiljskog bolovanja i sezonska nezaposlenost (poljoprivreda, turizam, graevinarstvo i sl.) 4. Prikrivena (prividna) nezaposlenost - nastaje kada radnici imaju posao, ali je korisnost od tog posla mala. Na primer to su poslovi za ijim proizvodima postoji mala tranja, kao to su zanati u odumiranju, ili je na poslu zaposleno vie ljudi nego to je to potrebno.

    92. Okunov zakon. Okunov zakon predstavlja vezu izmeu nezaposlenosti i domaeg proizvoda (GDP-a). Pravilo je da porast Nezaposlenosti dovodi do smanjenja Domaeg proizvoda (GDP-a) , i obratno. To se grafiki moe prikazati na sledei nain:

    Savremena verzija Okunovog zakona se zasniva na jazu GDP-a i glasi: Savaki rast Domaeg proizvoda (GDP-a) od 1% dovodi do samnjenja Stope nezaposlenosti za 0,5%. To se moe prikazati preko formule:

    Stopa nezaposlenosti = Prirodna stopa nezaposlenosti - (0,5% jaz GDP-a) PRIMER: Ako je prirodna stopa nezaposlenosti 5%, a GDP padne na 97% (to znai da je jaz GDP-a 3%), tada je stopa nezaposlenosti jednaka:

    Stopa nezaposlenosti = 5% - (0,5% 3%) = 6,5%

  • 93. Trite rada: tranja za radom i ponuda rada; Efekat supstitucije i efekat dohotka. Tranja za radom predstavlja koliinu rada koju su preduzea spremna da angauju u odreenom periodu po razliitim platama. Na strani tranje za radom se javljaju firme i drava. Broj angaovanih radnika zavisi od: 1) Realnih plata 2) Vrednosti graninog (marginalnog) proizvoda rada, izraenog u novcu - ako je ona vea od plate, tada e poslodavcu svaki dodatni radnik donositi profit i on e imati razlog dag a zaposli, i obratno. Kriva agregatne tranje za radom ADL se moe grafiki prikazati na sledei nain:

    OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do smanjenja Tranje za radnom L , i obratno. Ponuda rada predstavlja broj sati koje je stanovnitvo spremno da izdvoji za rad na aktivnostima koje donose zaradu. Ponuda rada zavisi od: 1) Broja stanovnika - koju odreuju natalitet, mortalitet, emigracija i imigracija 2) Slobodnog vremena stanovnika - ako svoje slobodno vreme utroe na rad, ostvarie i veu dobit. Slobodno vreme je u tom sluaju oportunitetni troak. Kriva agregatne ponude za radom ASL se moe grafiki prikazati na sledei nain:

    OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do poveanja Ponude rada L , i obratno.

  • Za ponudu rada ASL se vezuju pojave Efekta supstitucije i Efekta dohotka koji se grafiki prikazuju na sledei nain:

    OBJANJENJE: U sluaju poveanja Plata W dolazi do poveanja Ponude rada L , ali samo do nivoa Plata WA i dotle deluje Efekat supstitucije. Meutim, daljim poveanjem plata W preko nivoa WA, dolazi do porasta plata W jer se prekovremeni rad bolje plaa, ali ima sve manje radnika koji su spremni da rade prekovremeno pa dolazi do pada ponude rada ASL i nagiba krive ASL prema y-osi, i tada deluje Efekat dohotka.

    94. Trite rada; Ravnotea na agregatnom tritu rada. Ravnotea na agregatnom tritu rada se moe grafiki prikazati:

    OBJANJENJE: Taka E je ravnotena taka koja se nalazi u preseku krivih ADL i ASL , kojoj odgovraju ravnoteni nivo zaposlenosti L0 i ravnotena plata W0, to znai da preduzee moe angaovati onoliko radnika koliko eli po ravnotenoj plati, kao i to da svi koji ele mogu da se zaposle po ravnotenoj plati. Meutim, na nivou plata W1 koji je iznad nivoa ravnotene plate W0, dolazi do pojave nezaposlenosti koja se meri duinom dui AB.

  • 95. Plate; Nominalna i realna plata. Plata se moe definisati sa dva aspekta: 1) Aspekta preduzea - za koje plata radnika predstavlja troak proizvodnje koji ono tei da svede na nunu meru 2) Aspekta radnika - za kojeg plata predstavlja dohodak koji on koristi da obezbedi egzistenciju i tei da ga maksimizira Nominalna plata predstavlja ukupnu sumu novca koju radnik prima za svoju angaovanu radnu snagu. Ona se moe isplaivati prema: a) Vremenu provedenom na radu b) Jedinici roba ili usluga koje proizvede Realna plata je koliina roba i usluga koju radnik moe da kupi za primljenu nominalnu platu. Ona zavisi od: a) Nominalne plate b) Cene roba i usluga koje radnici troe Porastom nominalne plate rastu i cene roba i usluga, i obratno, to znai da se realna plata ne menja.

    96. Deflacija; Reflacija; Dezinflacija; Deflacija je pojava suprotna inflaciji, kada su robni fondovi > novanih fondova. Do nje dolazi usled poveanja Ponude novca Ms , a poto su robni fondovi > novanih dolazi i do pada Cena P . Posledice deflacije su: porast Zaliha , pad Proizvodnje , pad Cena , smanjenje Plata , porast Nezaposlenosti itd. Reflacija predstavlja proces izlazaka iz deflacije putem antideflacionih mera kao to su: smanjenje Kamatnih stopa , smanjenje Poreza , poveanja Izvoza itd. Dezinflacija predstavlja dezinflacione mere za smanjenje inflacije, tanije usporavanje rasta ponude novca Ms.

    97. Devalvacija i revalvacija. Dok su inflacija i deflacija monetarne pojave, devalvacija i revalvacija su monetarne mere kojima se utie na meunarodnu trinu razmenu (uvoz i izvoz). Devalvacija predstavlja monetarnu meru drave da se obezvredi domaa valuta, tj. da postane jeftinija od strane valute, a sve u cilju podsticanja izvoza i destimulisanju uvoza kada domaa roba postaje jeftinija na stranom tritu, a strana roba skuplja na domaem tritu. Povoljna promena platnog bilansa (PB) se ostvaruje kada je razlika promene agregatnog dohotka (Y) i promene agregatne potronje (P) vea od nule, tj.

    PB = Y - P (PB > 0)

  • Revalvacija je monetarna mera drave koja je suprotna devalvaciji, i predstavlja poskupljivanje domae valute tj. da postane skuplja od strane valute, a sve u cilju podsticanja uvoza i destimulisanju izvoza kada domaa roba postaje skuplja na stranom tritu, a strana roba jeftinija na domaem tritu.

    98. Devizni kurs; Vrste deviznih kurseva; Valuta i valutni paritet; Deviza. Devizni kurs predstavlja odnos vrednosti domae i strane valute. Na primer, 1 EVRO = 108 Dinara. On u stvari podrazumeva cenu koju jedna zemlja plaa za neku stranu valutu. Postoji vie podela prema vrsti deviznog kursa: 1. Nominalni devizni kurs - je broj jedinica domae valute potreban za kupovinu jedne jedinice strane valute. Na primer, potrebno je dati 180 Dinara za kupovinu 1 Evra. 2. Realni devizni kurs - je odnos cena dobara iz razliitih zemalja, iskazan u istoj valuti. PRIMER: Cena Francuskog groa je 1 Euro po kilogramu, a cena slinog kvaliteta iz Srbije je 100 Dinara po kilogramu. Devizni kurs je: 1 Evro = 105 Dinara ili 1 Dinar = 0,095 Evra. Izraunati realni devizni kurs. Realni devizni kurs se rauna prema formuli:

    Realni devizni kurs =

    = , = 0.95 to znai da se za 0,95 Kg Francuskog groa moe dobiti 1 Kg Srpskog groa. Razlika izmeu nominalnog i realnog deviznog kursa je ta to se nominalni devizni kurs predstavlja odnos valuta, a realni devizni kurs predstavlja odnos dobara. Druga podela prema vrsti deviznih kurseva je na: 1. Fiksni devizni kurs - koji utvruje centralna (narodna) banka koji se ne menja dui vremenski period ili se vrlo malo menja. Drava na taj nain odrava isti devizni kurs putem kupovine ili prodaje sopstvene valute. 2. Fleksibilni (fluktuirajui) devizni kurs - koji se esto menja jer ga odreuju promene ponude i tranje. U zavisnosti od toga da li drava utie na devizni kurs svojim merama, postoje dve vrste fluktuiranja deviznog kursa: 1) isto fluktuiranje - kada drava ne vri intervencije na deviznom tritu 2) Prljavo fluktuiranje - kada drava vri intervencije na deviznom tritu Trea podela prema vrsti deviznih kurseva je na: 1. Jedinstveni devizni kurs - koji vai za transakcije sa inostranstvom i isti je za sve sve grane (i uvoznike i izvoznike). 2. Viestruki devizni kurs - kada se primenjuje vie deviznih kurseva etvrta podela prema vrsti deviznih kurseva je na: 1. Zvanini devizni kurs 2. Kurs na crnom tritu

  • Valuta predstavlja novanu jedinicu neke zemlje. Sa aspekta konvertibilnosti valute mogu biti: 1) Konvertibilne valute - mogu se menjati u svim zemljama i za sve valute 2) Ogranieno konvertibilne valute - mogu se menjati samo u pojedinim zemljama i za odreene valute 3) Nekonvertibilne valute - koriste se samo u nacionalnoj ekonomiji Valutni (devizni) paritet predstavlja utvrenu vrednost domae valute izraenu u zlatu, nekoj drugoj stabilnoj valuti, pravima vuenja i sl. Deviza predstavlja novano potraivanje prema inostranstvu (robe i usluge koje nisu naplaene) i izraava se u stranoj valuti. U ta potraivanja se ubrajaju menice, ekovi i potraivanja kod stranih banaka u stranoj valuti, dok se u njih ne ubrajaju devizni rauni domaeg stanonitva u domaim bankama.

    99. Nominalni i realni devizni kurs; Depresijacija i apresijacija. Nominalni i realni devizni kurs - iz pitanja 98. Depresijacija moe biti: 1. Nominalna depresijacija domae valute - je smanjenje cene domae valute izraene u stranoj valuti, to odgovara rastu Nominalnog deviznog kursa 2. Realna depresijacija - je smanjenje cena domaih dobara izraenih u ceni stranih dobara, to odgovara rastu Realnog deviznog kursa Apresijacija moe biti: 1. Nominalna apresijacija domae valute - je poveanje cene domae valute izraene u stranoj valuti, to odgovara padu Nominalnog deviznog kursa 2. Realna apresijacija - je poveanje cena domaih dobara izraenih u ceni stranih dobara, to odgovara padu Realnog deviznog kursa

    101. Platni bilans; Devizni bilans; Obraunski bilans. Platni bilans predstvalja statistiki prikaz svih ekonomskih transakcija koje u datom vremenskom periodu koje obavljaju predstavnici jedne zemlje sa predstavnicima druge zemlje. On ustvari prikazuje sva potraivanja i sva dugovanja jedne zemlje prema inostranstvu u datom periodu. Platni bilans se sastoji iz dva podbilansa: 1. Bilans tekuih transakcija - koji obuhvata sledee bilanse: 1) Trgovinski - odnos ukupnog izvoza i uvoza jedne zemlje 2) Usluga - pruanje usluga u bankarstvu, saobraaju, turizmu itd. 3) Transfernih plaanja - podrazumeva privatne ili dravne transfere, doznake, reparacije, pomoi, poklone itd.

  • 2. Bilans kapitalnih transakcija - koji obuhvata kretanje: 1) Kapitala (kratkoronog i dugoronog) 2) Zlata i deviznih rezervi Devizne rezerve ine: inostrane HOV, depoziti na raunima u inostranstvu, efektivni strani novac i prava vuenja. Rast deviznih rezervi jednak je suficitu platnog bilansa:

    Suficit platnog bilansa = Suficit bilansa kapitalnih transakcija - Deficit bilansa tekuih transakcija

    Devizni bilans predstavlja devizni priliv i devizni odliv jedne nacionalne ekonomije. Obraunski bilans sadri sva nenaplaena dugovanja zemlje prema inostranstvu, kao i inostranstva prema zemlji.

    102. Pojam, znaaj i ciljevi privrednog rasta i razvoja. Privredni rast i privredni razvoj su dva tesno povezana pojma, ali ipak razliita, jer je privredni razvoj iri i kompleksniji pojam od privrednog rasta. Privredni rast se definie na dva naina: 1) kao rast ukupne proizvodnje u odreenom vremenskom periodu 2) samo ono poveanje proizvodnje koje je > poveanja stanovnitva Dva osnovna naina za postizanje privrednog rasta su: 1) Poveanjem inputa 2) Efikasnijim korienjem iste koliine inputa Privredni rast se izraava preko stope rasta GDP-a ili nacionalnog dohotka ND. Privredni razvoj, pored rasta GDP-a i nacionalnog dohotka ND, obuhvata itav skup strukturnih i funkcionalnih promena odreene ekonomije, kao i niz ekonomskih i neekonomskih elementa. On je multidimenzionalan, normativan i konerentan proces, i usmeren je ka realizaciji ciljeva od kojih su dva najvanija: 1) Razvoj proizvodnih potencijala zemlje 2) Podizanje ivotnog standarda stanovnitva Problem predstavljaju veliki broj ciljeva, njihova eventualna konfliknost, kao i potrebnog dugog vremenskog roka za

    njihovu realizaciju. Odrivi razvoj predstavlja balansiranje izmeu ekonomskih, socijalnih i faktora zatite ivotne sredine kako bi se

    obezbedio razvoj koji podmiruje potrebe sadanjih generacija, a ne naruava podmirenje potreba buduih generacija. U makronomskoj teoriji je poznato pravilo 72: Da bi se GDP udvostuio pri stopi rasta GDP-a od 1% godinje potrebno je da proe 72 godine.

    Broj potrebnih godina za udvostruenje GDP-a =

  • 103. Faktori privrednog razvoja. Postoji vie podela faktora privrednog razvoja: 1. Prirodni resursi - koje ine suneva energija, minerali, izvori biosfere 2. Rad - troenje ovekove radne snage (proizvodnog i neproizvodnog karaktera) 3. Kapital - ine proizvodna sredstva 4. Preduzetnitvo Druga podela je sledea: 1. Prirodni uslovi - kao to su geografski poloaj, prirodno bogatstvo itd. 2. Stanovnitvo - njihov broj i struktura, oblici i stepen zaposlenosti itd. 3. Kadrovi i nauka - potencijal strunih kadrova, znanje i kvalitet 4. Proizvodnja, tehniko-tehnoloke promene i inovacije - obuhvata tehniko-tehnoloki progres 5. Poljoprivredna proizvodnja 6. Drutveno- politiki faktori - ine kulturno i istorijsko naslee, socijalna sigurnost, politiki sistem i stepen demokratije 7. Meunarodno okruenje - obuhvata meunarodnu integraciju, politike saveze itd.

    106. Pojam i karakteristike privrednih ciklusa. Privredni ciklusi predstavljaju promene ukupne drutvene proizvodnje, dohotka i zaposlenosti. Obino traju 2 do 10 godina i karakterie ih periodinost. Faze privrednih ciklusa su: 1. Faza ekspanzije - obuhvata rast i dostizanje najvie take privredne aktivnosti 2. Faza kontrakcije - obuhvata pad i dostizanje najnie take privredne aktivnosti Duina privrednog ciklusa predstavlja proteklo vreme od poetka bilo koje od faza privrednog ciklusa pa do sledeeg poetka te iste faze u narednom periodu. Take u kojima se menja privredni ciklus mogu biti vrhovi ili dna.

    Recesija predstavlja silaznu fazu privrednog ciklusa, od vrha do dna. Jaka recesija se naziva depresija. Nju karakterie: pad Proizvodnje , pad Investicija , poveanje Nezaposlenosti , pad Plata , pad Cena akcija .

  • 107. Uzroci privrednih ciklusa. O uzrocima privrednih ciklusa postoji vie teorija: 1. Psiholoka teorija - do privrednih ciklusa dolazi jer je stanovnitvo i poslovni svet podlono optimistikim i pesimistikim oekivanjima. Kada zavlada panika na tritu, dolazi do raskoraka izmeu ponude i tranje. 2. Teorija sunanih pega - do privrednih ciklusa dolazi zbog periodinosti sunanih pega u razmaku od 11 do 13 godina, koje utiu na prinose u poljoprivredi, pa samim tim i na privredu. 3. Politika teorija - do privrednih ciklusa dolazi zbog poteza politiara u sferi monetarne i fiskalne politike, a u cilu prikupljanja politikih poena u izbornoj trci. 4. Inovaciona teorija - do privrednih ciklusa dolazi zbog toga to se otkrivanje i primena tehnikih pronalazaka ne odvija kontinuirano. 5. Monetarna teorija - do privrednih ciklusa dolazi zbog rasta ili pada novca i kredita. 6. Teorija preteranih investicija - do privrednih ciklusa dolazi zbog toga to prevelike investicije dovode do toga da je ponuda roba > tranje. 7. Teorija realnog poslovnog ciklusa - pozitivna ili negativa produktivnost se mogu preneti iz jednog sektora privrede u druge 8. Teorija nedovoljne potronje - usled koje dolazi do stvaranja zaliha, pada proizvodnje i porasta nezaposlenosti. Privredne cikluse mogu izazvati i promene u agregatnoj tranji AD i agregatnoj ponudi AS:

    OBJANJENJE: Ekonomija se nalazi u ravnotei to je prikazano u taki B. Ako doe do smanjenja potronje, doie i do

    pomeranja krive AD u poloaj AD i privreda ostvaruje novu taku ravnotee C. To dovodi do smanjenja cene P na P, obima proizvodnje Q na Q, kao i veeg raskoraka izmeu potetencijalnog GDP-a i sadanjeg GDP-a u odnosu na onaj koji je bio pre pomeranja krive AD u levo.

    OBJANJENJE: Isto kao prethodna slika, samo agregatna ponuda AS raste i prelazi u poloaj AS i cena raste sa P na P.

  • 108. Stabilizaciona ekonomska politika. Osnovni zadatak stabilizacione ekonomske politike jeste definisanje mera kojima e se postii puna zaposlenost bez inflacije, pri emu je nekada bitna stabilnost cena, a nekada problem zaposlenosti. Postoje dva osnovna vida stabilizacione ekonomske politike: 1. Monetarno-kreditna politika - koja obuhvata: 1) Antirecesionu politiku - poveava se AD pomou: rasta Novane mase Ms i pada Kamatnih stopa k 2) Antiinflacionu politiku - smanjuje se AD pomou: pada Novane mase Ms i rasta Kamatnih stopa k

    2. Fiskalna politika - koja obuhvata: 1) Antirecesionu politiku - poveava se AD pomou: rasta Dravne potronje G ili pada Poreza T 2) Antiinflacionu politiku - smanjuje se AD pomou: pada Dravne potronje G ili rasta Poreza T

    109. Budet i fiskalna politika. Budet se definie kao novani predraun drave kojim se odreuju prihodi i rashodi dravnih organa prema nameni. On se sastoji iz budetskih prihoda i budetskih rashoda. Rebalans budeta koji podrazumeva izmenu budeta koji se mora izvriti po zakonskoj, skuptinskoj proceduri. Najvaniji izvor budetskih prihoda su porezi. Porez predstavlja prinudno novano davanje od strane poreskog obveznika, bez uzvraene protivusluge. Poreska politika moe biti: 1. Ekspanzivna poreska politika - je smanjenje Poreza radi poveanja agregatne tranje AD 2. Restriktivna poreska politika - je poveanje Poreza radi smanjenja agregatne tranje AD Porezi mogu biti: 1) Direktni porezi - obuhvataju pojedince i preduzea. Mogu biti: na ND, pf, nasledstvo, poklon, transakcije itd. 2) Indirektni porezi - obuhvataju robe i usluge. Mogu biti: a) PDV b) Akcize (na specifinu robu: duvan, alcohol, kafu, naftne derivate itd.) c) Carine (na uvezenu robu) Tri osnovna poreska sistema su: 1. Proporcionalni - svi poreski obveznici daju za porez isti udeo dohotka 2. Progresivni - poreski obveznici sa visokim dohotcima plaaju vee poreze 3. Regresivni - poreski obveznici sa visokim dohotcima plaaju manje poreze

  • Poreski sistemi se mogu grafiki prikazati na sledei nain:

    110. Automatski fiskalni stabilizatori i diskreciona fiskalna politika. Automatski fiskalni stabilizatori su ekonomski instrumenti koji se automatski adaptiraju na promene u privredi, ali bez intervencije drave. Tu spadaju: 1. Oporezivanje stanovnitva i preduzea 2. Naknade u sluaju nezaposlenosti (socijalna pomo) Deskreciona fiskalna politika obuhvata ekonomske instrumente kojima drava utie na privrednu aktivnost, i mogu biti: 1. Javni radovi 2. Javno zapoljavanje (dobijanje trenutnog zaposlenja, ne stalnog) 3. Promene poreskih stopa (kao stimulacije ili destimulacije privrednih aktivnosti) Javni dug ine ukupni zajmovi drave radi ostvarenja budetskih ciljeva. Spoljni javni dug je dug drave prema inostranstvu, u stranoj valuti. Uloga dravne potronje G kao odrednice nacionalnog dohotka moe se prikazati grafiki:

    OBJANJENJE: Koristi se metod potronja + investicije (Pt + I). U preseku krive Pt + I je taka ravnotee E i ravnoteni nacionalni dohodak 0M. Ako se na Pt + I doda i dravna potronja G , tada se formira kriva Pt + I + G i nova ravnotena taka E kojoj odgovara

    nacionalni dohodak 0M. Ako je D > S, tada drava vodi politiku budetskog deficit ii z svojih fondova nadoknauje tu razliku. I obratno.

  • 111. Efekat istiskivanja. Efekat istiskivanja predstavlja vezu izmeu Ponude kapitala Ms i Tranje za kapitalom MD ,u odnosu na Kamatnu stopu k. To predstavlja povezanost izmeu budetskog deficit i privrednog rasta. Moe se prikazati grafiki:

    OBJANJENJE: Kriva tranje za kapitalom D i kriva ponude kapitala S se seku u ravnotenoj taki E za koju vai visina

    kamatne stope k. Poto se budet nalazi u stanju deficita, drava sve vie pozajmljuje novac zbog ega rastu Kamatne stope k . Poto raste tranja za kapitalom, kriva tranje za kapitalom se pomera u desno, iz poloaja D u D. Kriva tranje za kapitalom D i kriva ponude kapitala S se seku u novoj ravnotenoj taki E za koju sada vai vea visina

    kamatne stope k nego k. Zbog toga dolazi do jo veeg poveanja budetskog deficita i pada privredne aktivnosti.

    112. Monetarna politika; Instrumenti monetarne politike. Monetarna politika je deo ekonomske politike koju sprovodi centralna banka i koja ima za cilj odravanje stabilnosti cena, deviznog kursa i regulisanjem koliine novca u opticaju Ms. Instrumenti monetarne politike su: 1. Obavezne rezerve poslovnih banaka kod centralne banke - poslovne banke moraju po zakonu da dre deo novca kod centralne banke kako bi se garantovala njihova likvidnost i kredita za investiranje 2. Eskontna stopa - je kamatna stopa k po kojoj centralna banka ustupa novac poslovnim bankama. 3. Otvoreno trite - je kupovina dravnih HOV od strane centralne banke. Time centralna banka utie na ponudu novca Ms i privrednu aktivnost.

  • 115. Sistem i politika cena. Sistem cena obuhvata pravila i metode za formiranje cena. Politika cena predstavlja aktivnosti drave i preduzea koje utiu na nivo cena. Kontrola cena se sprovodi preko neposrednih i posrednih mera: 1. Neposredne mere kontrole cena su odreivanje: 1) Minimalnih cena - za proizvod i ne smeju vie da se sputaju, a u cilju zatite proizvoaa. 2) Maksimalnih cena - za proizvod i ne smeju da se poveavaju, a u cilju zatite potroaa. 3) Zamrzavanje cena - za proizvod i ne smeju ii ni na gore ni na dole 4) Prijavljivanje promena cena - kada preduzea mora da obavesti dravu i organe o potrebi za promenom cena, o kojima oni posle odluuju. 2. Posredne mere obuhvataju: 1) Stimulisanje uvoza (radi poveanja ponude i obranja cena) i izvoza (radi smanjenja ponude i poveanja cena) 2) Robne rezerve - poveavaju se zalihe kada se eli smanjiti ponuda, a smanjuju se zalihe kada se eli poveati ponuda

    116. Pojam i oblici ekonomske integracije. Integracija predstvalja povezivanje vie nacionalnih ekonomija u jedno ekonomsko podruje, najvie na regionalnoj osnovi. Oblici ekonomskih integracija su: 1. Trgovinska integracija - nastaje uvoenjem zone slobodne trgovine koja predvia ukidanje carina izmeu zemalja lanica i carinske unije koja odreuje zajednike carinske tarife prema zemljama koje nisu lanice unije. 2. Faktorska integracija - karakteristika je slobodno kretanje rada, kapitala i faktora proizvodnje. 3. Integracija politika - integracija nacionalnih politika u mnogim oblastima 4. Potpuna integracija - postoji samo teoretski, i predstavlja potpuno ujedinjenje u ekonomsku i politiku celinu.

    117. Stvaranje i razvoj Evropske unije. Ideja o stvaranju je nastala jo pre Drugog svetskog rata. 1950. umanovim planom osniva se Evropska zajednica za ugalj i elik (ECSC) koju su potpisali Nemaka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg, a stupa na snagu Pariskim sporazumom 1952. godine. 1957. est zemalja iz ECSC-a u Rimu potpisuje Rimske ugovore i osniva Evropsku ekonomsku zajednicu (EEZ). ECSC i EEZ ine Evropsku zajednicu (EZ). 1992. u Mastrihtu 12 zemalja potrpisuje Ugovor o Evropskoj uniji.

  • Tri stuba Evropske unije (EU) su: 1. ECSC, EEZ i EZ 2. Zajednika spoljna i odbrambena politika 3. Saradnja u pravosuu i unutranjim poslovima

    1.1. 1999. je bilo roenje Evra. 31.12.1988. Domae valute - Dolar , Eki - Dolar , Domae valute - Eki, Eki - Evro 1:1 1.1.2002. Evro postaje zakonsko sredstvo plaanja 1.7.2002. ukidaju se nacionalne valute i uvodi se Evro

    118. Krugovi proirenja Evropske unije.

    1. januar 1973. Prvo proirenje (Velika Britanija, Irska i Danska) 1. januar 1981. Drugo proirenje (Grka) 1. januar 1986. Tree proirenje (panija i Portugalija) 1. januar 1995. etvrto proirenje (Austrija, vedska i Finska) 1. maj 2004. Peto proirenje (Letonija, Estonija, Litvanija, Poljska, eka, Slovaka, Maarska, Slovenija, Kipar, Malta). 1. januar 2007. - esto proirenje (Rumunija i Bugarska)

  • 119. Meunarodno kretanje kapitala. Osnovna dva oblika meunarodnog kretanja kapitala i izvoza kapitala su: 1. Investicioni - obuhvata: 1) Otvaranje novih preduzea 2) Kupovinu postojeih preduzea 3) Kupovina i prodaja akcija i obveznica 2. Kreditni - vri kreditiranje stranih drava i preduzea, pri emu se naplauje kamata Direktne investicije obuhvataju: 1. Greenfield investicije - izgradnja potpuno nove fabrike 2. Merderi - su spajanje vie nezavisnih meunarodnih firmi u jednu, a Akvizicije - kupovina i spajanje inostranih preduzea sa matinim 3. Brownfield investicije - kupovina, renoviranje i pokretanje ve postojeih fabrika

    EKONOMIJA55. Trite: pojam i funkcije.56. Sfere neefikasnosti trita.57. Trina stanja.58. Maksimizacija profita konkurentnog preduzea.59. Monopol; Monopolistika konkurencija.60. Monopolska cena; Maksimizacija profita monopolistikog preduzea.61. Izvori monopolskog profita; Politika prema monopolima.62. Robni novac; Kako je nastao novac? Zlato kao novac.63. Oblici novca: kovani novac, papirni novac, iralni novac, digitalni novac.64. Funkcije novca: novac kao sredstvo razmene.65. Funkcije novca: novac kao obraunska jedinica.66. Funkcije novca: novac kao sredstvo akumulacije bogatstva.67. ta predstavlja novanu masu? Novani agregati.68. Kvantitativna jednaina novca; Uticaj centralne banke na regulisanje koliine novca u prometu.69. Bankarski kapital; Specifinosti poslovanja banaka; Osnovne funkcije banaka.70. Uloga banaka u proizvodnji; Poslovi banke; Kako banke ostvaruju profit (dobit)?71. AS AD model72. Kriva i determinante agregatne tranje; Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje.73. Kriva i determinante agregatne ponude; Ravnotea agregatne ponude i agregatne tranje.74. Kratkorona, srednjorona i dugorona kriva agregatne ponude.75. Nominalna i realna akumulacija; Bruto i neto investicije; Obnavljajue i proirujue investicije.76. Stopa potronje i stopa akumulacije; Kriva potronje i kriva akumulacije.77. Kako se planira stopa porasta nacionalnog dohotka zavisno od stope drutvene akumulacije i kapitalnog koeficijenta?78. Akumulacija i investicije kao odrednice nacionalnog dohotka; Prikazati grafiki i objasniti sluajeve A = I, A > I i A < I.79. Potronja i investicije kao odrednice nacionalnog dohotka (prikazati grafiki i objasniti).80. Nezaposlenost i deflacioni jaz.81. Puna zaposlenost i inflacioni jaz.82. Dati grafiki prikaz i objasniti kako porast investicija utie na nacionalni dohodak; Investicioni multiplikator.83. Determinante investicija.84. Paradoks tednje.85. Definisanje inflacije; Indikatori inflacije.86. Vrste inflacije: inflacija tranje i inflacija ponude (dati i grafiki prikaz).87. Teorija meovite inflacije: teorija strukturne inflacije i Filipsova kriva.88. Efekti visoke inflacije89. Antiinflaciona politika.90. Inflacija i privredni razvoj.91. Inflacija i nezaposlenost; Nezaposlenost; Oblici nezaposlenosti.92. Okunov zakon.93. Trite rada: tranja za radom i ponuda rada; Efekat supstitucije i efekat dohotka.94. Trite rada; Ravnotea na agregatnom tritu rada.95. Plate; Nominalna i realna plata.96. Deflacija; Reflacija; Dezinflacija;97. Devalvacija i revalvacija.98. Devizni kurs; Vrste deviznih kurseva; Valuta i valutni paritet; Deviza.99. Nominalni i realni devizni kurs; Depresijacija i apresijacija.101. Platni bilans; Devizni bilans; Obraunski bilans.102. Pojam, znaaj i ciljevi privrednog rasta i razvoja.103. Faktori privrednog razvoja.106. Pojam i karakteristike privrednih ciklusa.107. Uzroci privrednih ciklusa.108. Stabilizaciona ekonomska politika.109. Budet i fiskalna politika.110. Automatski fiskalni stabilizatori i diskreciona fiskalna politika.111. Efekat istiskivanja.112. Monetarna politika; Instrumenti monetarne politike.115. Sistem i politika cena.116. Pojam i oblici ekonomske integracije.117. Stvaranje i razvoj Evropske unije.118. Krugovi proirenja Evropske unije.119. Meunarodno kretanje kapitala.