Author
eeem92
View
188
Download
8
Embed Size (px)
DESCRIPTION
mala skripta
POJAM EKONOMIJE
Pojam ekonomije ima anticko poreklo,i sastoji se od dve grcke reci oikos-gazdinstvo i nomos-pravilo (pravila
vodjenja domacinstva)
Politicka ekonomija kao nauka nastaje znatno kasnije,i danas ona oznacava naucnu disciplinu koja istrazuje
drustvene zakonitosti materijalnog zivota ljudi.
Robins je jedan od ekonomista koji su pokusali da odgovore na pitanje sta je ekonomija,i on je rekao da je to
nauka koja proucava ljudsko ponasanje kao odnos izmedju ishoda i ogranicenih sredstava koja mogu imati razlicite
upotrebe.
Lipsi je pisao da se savremena ekonomija bavi alokacijom drus.resursa na alternativne upotrebe I raspodelom
drustvenog bogatstva na grupe I pojedince, promenama proizvodjnje I raspodele tokom vremena I efikasnoscu
odnsno neefikasnoscu ekonomskih sistema.
Marsal je zakljucio da je ekonomija proucavanje covekovih akcija u poslovom zivotu I da ona istrazuje kako covek
dolazi do dohodka I kako da ga upotrebljava.
PREDMET EKONOMIJE
Ekonomija kao nauka poistice iz ekonomskih procesa i odnosa koje ljudi obavljaju i uspostavljaju,s namerom da
obezbede spostvenu egzistenciju i socijalnu reprodukciju.Ona kao pozitivisticka i normativisticka nauka treba da
odgovori na 4 pitanja:
1.STA PROIZVODITI? Ovim pitanjem se bave mnoge ekonomske,bioloske i tehnoloske nauke koje treba da
rese brojne problem i odnose izmedju proizvodnje i potrosnje,od identifikovanja obima i strukture potreba,do
nacina njihovog najefikasnijeg zadovoljavanja.
2.KAKO PROIZVODITI? (racionalno kombinovanje raspolozivih faktora proizvodnje) Ovo pitanje ima dve
strane,tehnicko-tehnolosku,i organizaciono-ekonomsku.Potrebno je da se resi pitanje koliko je sredstava
neophodno uloziti u proizvodnju,kako bi se zadovoljili standardi i osnovni ekonomski principi:
produktivnost,ekonomicnost i rentabilnost.
3.ZA KOGA PROIZVODITI? Slozenost ovog pitanja proistice iz slozenosti mehanizma i zakonitosti raspodele
drustvenog bogatsva na ekonomske delatnosti,socijalne grupe i pojedince.Vazan deo ovog pitanja se odnosi i na
stepen koriscenja raspolozivih prirodnih i stvorenih proizdvodnih resursa,nezaposlenost i inflacije,kao i na
specificne ekonomske fenomene.
4.KAKO OBEZBEDITI KONTINUITET PROCESA? Ekonomija kao nauka se nalazi pred problemom izbora
izmedju dva osnovna mehanizma,koji se medjusobno preplicu i dopunjavaju u obezbedjivanju osnovnih
ekonomskih funkcija.To su mehanizam trzista i makroekonomsko upravljanje ekonomijom.
Ekonomija se sastoji iz dva osnovna nivoa: mikroekonomskog i makroekonomskog.Omogucava razumevanje i
resavanje problema koje imaju pojedinci,domacinstva,firme i drzava,odnosno subjekti upravljanja u ekonomskim
procesima.Ljudima se omogucava da racionalno i efikasno koriste ogranicene proizvodne resurse.
MERKANTILIZAM
Izraz je nastao od latinske reci mercatura-trgovina,i to je ekonomska filozofija trgovaca i drzavnih sluzbenika u 16. i
17.veku. Smatra se da je trgovina jedini izvor narodnog bogatstva i blagostanja. Bogatstvo se izrazava u kolicini
plemenitih metala,koje ce steci kao visak pribavljenog zlata od prodaje svojih proizvoda u inostranstvu.Drzava
uvodi jedinstvenu monetu,opsti porez,protekcionisticke mere i posebno knjigovodstvo.Merkantilizam je postavio
temelje drzavnoj intervenciji u privredi.Najpoznatiji merkantilisti su Monkretjen,Sera i Mur.
FIZIOKRATIZAM
Izraz je nastao od grcke reci fizis-priroda,i kratos-moc,snaga,i to je teorija suprotna merkantilizmu.Javila se u
Francuskoj,sredinom 18.veka.Najistaknutiji predstavnici su Kene i Tirgo.Oni isticu materijalnu proizvodnju kao
najvazniji privrednu delatnost,i ona je iskljucivo poljoprivreda.Njihov poredak je zasnovan na nepromenljivosti
prirodnih zakona,i smatraju da je priroda jedini izvor i osnov stvaranja ekonomskih vrednosti.Oni objasnjavaju i
odnose koji se uspostavljaju u odredjenom drustvu,koje sacinjavaju tri klase: proizvodjacka (seljaci i
radnici),sterilna (trgovci,zanatlije),i klasa zemljovlasnika.
Najvazniji concept njihovog sistema bilo je verovanje u prirodi poredak, koji je iskljuvivao prirodne zakone
otelotvorene u pravu na slobodu sledjenja sopstevnih interesa. Oni nastoje da sve ekonomske fenomene I
drustvene odnose proizvodnje objasne kao prirodne pojave, odnosno na osnovu upotrebne vrednosti robe.
KLASICNA (BRITANSKA) POLITICKA EKONOMIJA
Uglavnom se bavila rastom,razvojem i istrazivanjem prirode i uzroka bogatstva naroda,raspodele nacionalnog
proizvoda izmedju faktora proizvodnje u uslovima rastuceg stanovnistva,ogranicenih resursa i slobodne
konkurencije u ekonomiji u kojoj dominiraju private kompanije.Predstavnici su: Peti,Smit,Rikardo,Sej i Mil.
Adam Smit je postavio celovit sistem ekonomske teorije.Njegovo kapitalno delo je Istrazivanje o prirodi i uzrocima
bogatstva naroda.Odbacuje sve zastitne carine i ogranicenja,dokazuje potrebu potpunog napustanja drzavnog
intervencionizma,zalaze se za slobodnu konkurenciju i teorijski utemeljuje ekonomski liberalizam.
David Rikardo ima najvisi domet klasicne ekonomske misli.Njegovo glavno delo je Principi politicke ekonomije i
oporezivanja.On zivi u uslovima kada su principi ekonomskog liberalizma postali stvarnost.
Skola klasicne ekonomije oznacila je veliki iskorak u razvoju politicke ekonomije,prvenstveno u razvoju i primeni
naucnog metoda apstrakcije,sto je omogucilo da se privreda sagleda celovito.Utemeljila je teoriju radne
vrednosti,utvrdila da proizvodni rad predstavlja pravi izvor drustvenog bogatstva,i zasnovala teoriju slobodne
konkurencije.
MARKSISTICKA POLITICKA EKONOMIJA
Analizira nacin i zakonitosti funkcionisanja,odnosno drustveni i ekonomski razvoj kapitalistickog sistema.Osnov
predstavlja delo Marksa,i ima tri teorijska izvora.Nastala je na nasledju engleske klasicne politicke
ekonomije,klasicne nemacke filozofije i francuske revolucionarne socijalisticke literature.
Kao osnovu ekonomije istice otkrivanje ekonomskih zakona kretanja modernog tj.kapitalistickog drustva, odnosno
istrazivanje odnosa proizvodnje datog, istorijski odredjenog drustva, u njegovom nastajanju, razvitku I nestajanju.
Sustina marksisticke eknoomije je teorija radne vrednosti, odnosno sustinsko razganicavanje izmedju rada
najmnog radnika I nejgove radne snage kao robe. Na osnovima radne teorije vrednosti I viska vrednosti
marksisticka ekonomija dolazi do shvatanja kapitala kao drustvenog odnosa, koji uslovljava da se proizvodnja
obavlja kao proces proizvodnje I prisvajanja viska vrednosti I uvecanja bogatstva.
Jedan od najznacajnijih rezultata mark.ekonomije je spoznaja dijalektike osnovnih zakonitosti razvoja ljudskog
drustva.Otkrice izvora i drustvene prirode viska vrednosti predstavlja jedan od bitnih elemenata mark.ekonomije.
ISTORIJSKA SKOLA POLITICKE EKONOMIJE
Nastala je 40-ih godina 19.veka,i bila je jedna od najuticajnijih skola ekonomske misli u nemackim
zemljama.Poseban znacaj pridaje istoriji privrednog razvoja odredjene zemlje,i do naucnih zakljucaka dolazi
klasifikacijom istorijskih podataka iz njenog privrednog razvoja.Ne ispituje povezanost i medjuzavisnost
ekonomskih pojava i procesa izvan okvira jedne nacionalne zajednice,negira postojanje objektivnih ekonomskih
zakona,ne zastupa nesputano delovanje trzista
MARGINALISTICKA EKONOMIJA
Novi pravac politicke ekonomije koji se jos naziva i Subjektivna skola ekonomije,se pojavio 70-ih godina
19.veka.Kao osnovni predmet ekonomije istice subjektivni odnos coveka kao pojedinca prema stvarima koje sluze
da zadovolje njegove potrebe.
Predstavnici marginalizma su Dzevons,Menger,Valras,Pareto i Marsal. Ovi ekonomisti su koristili marginalnu
analizu,tj.koncepte marginalne korisnosti i marginalne produktivnosti za analiziranje formiranja cena
proizvoda,usluga i faktora proizvodnje na konkurentskim trzistima. Njihovo osnovno stanoviste je da je slobodna
konkurencija jednom zauvek stvoren i neprolazan sistem.
Dalji razvoj ovog pravca vodio je napustanju pojma korisnosti i usmeravanju istrazivanja na ponasanje ljudi,kao
odnosa izmedju ciljeva i sredstava.
NEOKLASICNA EKONOMIJA
A) KEMBRIDZSKA MARSALIJANSKA SKOLA
Alfred Marsal se smatra osnivacem neoklasicne skole ekonomske misli i najznacajnijim predstavnikom
mikroekonomije.On je povezao teoriju subjektivne vrednosti sa klasicnom teorijom objektivne vrednosti. Napravio
je sintezu faktora koji zajednicki odredjuju vrednost robe,i na strani traznje i na strani ponude.Istrazujuci koji od dva
faktora- korisnosti/traznje ili troskova/ponude- imaju veci uticaj na formiranje cena,on je to vezao za treci faktor-
vreme.
B) TEORIJA NESAVRSENE KONKURENCIJE
Ova teorija ukazuje na fenomene savrsenog kapitalizma,u cijoj trzisnoj strukturi dominiraju monopoli,gde trzisnu
cenu proizvoda ne odredjuju spontane trzisne snage,vec jedan ili samo nekoliko prodavaca.Ukazuje i na
poremecaje u raspolaganju resursima koji nastaju kao izraz delovanja monopolisticke konkurencije.
C) TEORIJA EKONOMIJE BLAGOSTANJA
To je izraz normativnog aspekta ekonomije.Osnovna ideja ove teorije je da se obezbede uslovi drustvene
racionalnosti ljudskih aktivnosti,pri cemu se kao kriterijum uzima maksimiranje drustvenog dohotka.Savremeno
drustvo treba da tezi modelu drzave blagostanja,u kojoj ce se sputavati procesi ekonomske i socijalne podele i
podstaci stvaranje drustvene harmonije.
KEJNZIJANIZAM-(EKONOMIKA TRAZNJE)
Kejns je osporio Sejov zakon trzista.Uocava se negativna uloga prekomerne stednje,i otkriva nevoljna
nezaposlenost i neracionalno koriscenje kapaciteta kao posledica nedovoljne efektivne traznje.
Neokenzijanci,sledbenici Kejnsa,nastavljaju tradiciju i prihvataju najbitnije Kejnsove stavove zastupajuci
stanoviste da se savremena drzava mora brinuti ne samo o resavanju problema nezaposlenosti,nego i o
obuzdavanju inflacije,a narocito stagflacije.
MONETARIZAM/CIKASKA SKOLA EKONOMIJE-(EKONOMIKA PONUDE)
Ovaj pravac se suprotstavlja ekonomskom intervencionizmu drzave i zahteva da se ekonomska politika pridrzava
cvrstih pravila dugorocnog rasta novcane mase u skladu sa potrebama privrede.Zalaze se za podsticaje na strani
ponude oslobadjanjem proizvodjaca od viskih poreza i drugih dazbina.
Fridman negira argumente o neophodnosti drzavnog intervencionizma u cilju postizanja pune zaposlenosti i
zeljene stope privrednog rasta.
SKOLA RACIONALNIH OCEKIVANJA
Ona se bavi istrazivanjima nacina na koji privredni subjekti prilagodjavaju svoje ponasanje buducim privrednim
prilikama,pre svega ocekivanom kretanju cena robe,najamnina radnika i profita preduzeca.
Znacajan doprinos je dala istrazivanju uslovljenosti problema nezaposlenosti i monetarnih poremecaja.U osnovi su
dve glavne pretpostavka.Prva je da privredni subjekti stvaraju ocekivanja na osnovu svih pristupacnih informacija,a
druga je da su sva trzista u ravnotezi,tj.da su cene savrseno fleksibilne.
VELIKA EKONOMSKA SINTEZA
Savremena ekonomska nauka se razvijala u dva pravca.Jedan predstavljaju sledbenici Adama Smita koji se
zalazu za slobodno trziste uz minimalnu ulogu drzave u privredi-neoklasicna ekonomska nauka.Drugi pravac
cine neokejnsijanci,koji nastavljaju tradiciju Kejnsa i njegovog ucenja o ulozi drzave u privredi.
Polovinom 20.veka nastaje tzv. velika ekonomska sinteza,ciji su glavni predstavnici Semjuelson,
Robinson,Sumpeter,Hansen,Solou,Galbrajt.
Pol Semjuelson smisao ekonomije vidi u pokusaju da odgovori na tri pitanja:sta,kako i za koga proizvoditi.U
razmatranje uvodi uvodi organizaciju proizvodnje i razmene,raspodelu nacionalnog dohotka,ekonomske funkcije
drzave,kao i medjunarodne ekonomske odnose. Doslo je do veceg poverenja u rezultate ekonomske
teorije,medjutim kasnije je sve ukazivalo na to da nedostatak razumnjivih objasnjenja aktulenih problema i
pokazatelja ekonomsku teoriju stavlja pred ozbiljni izazov i preispitivanje.
NOVIJE EKONOMSKE TEORIJE
Medju znacajnijim pravcima savremene ekonomske misli treba pomenuti neorikardijansku skolu,koja je od
samog pocetka bila pod velikim uticajem Jozefa Sumpetera. Neorikardijanci svojim ucenje zagovaraju povratak
klasicnim uzorima i postulatima ekonomske analize.Prema Sumpeteru,privredni razvoj nije harmonican i postepen
proces,i zbog toga privredni razvoj podrazumeva rizik i nesigurnost,i zahteva poseban tip ljudi koji ce svesno ulaziti
u rizike novih kombinacija.
Jedna od teorija koje u osnovi kritikuju neoliberalizam,je poznata kao bihevioristicka ekonomija. Njen tvorac je
Metju Rabin,koji osporava kljucnu premisu klasicne skole o racionalnom ponsanaju pojedinaca u procesu
donosenja odluka.
Drugi pravac se naziva teorija asimetricnih informacija,ciji su tvorci Dzordz Akerlof,Majkl Spens i Jozef
Stiglic.Sledbenici ovog pravca ukazuju na ogranicenja neoklasicne ekonomije.U svojim modelima polazila je od
pretpostavke da su kupci i prodavci savrseno informisani o kvalitetu faktora koji se prodaje na trzistu.
Geneticka skola je zastupala ideju o objektivnom delovanju ekonomskih zakona i u socijalistickoj
privredi,ukljucujuci i delovanje zakona vrednosti. Teoloska skola prekida ekonomsku tradiciju sa delovanjem
ekonomskih zakona u trzisno-robnoj privredi.
Radikalna ekonomska misao se razvila 60-ih godina 20.veka.Osnivac je Pol Svizi,i ovaj pravac odbacuje
tradicionalne gradjanske ekonomske teorije i svoje ucenje temelji na kritici kapitalistickog nacina proizvodnje.
Nakon visedecenijske dominacije neoklasike i kejnsijanstva,institucionalni pravac se ponovo afirmise 1970-ih
godina.Osnivaci starog institucionalizma,koji se javlja u Americi krajem 19. i pocetkom 20.veka
Veblen,Komons i Micel,bili su pobornici novog pristupa i izucavanju ekonomskih procesa,kojim se priznaje vazna
uloga drustvenih normi i mehanizma njihovih promena.
Kao posledica prakticnih problema koji su se pojavili u procesu institucionalnog prilagodjavanja,krajem 20.veka
razvija se novi institucionalizam.Efikasne institucije su jedan od najvaznijih faktora ekonomskog napretka
drustva,a proces pravovremenog i sveobuhvatnog institucionalnog prilagodjavanja njavazniji segment ukupne
razvojne politike drustva.Institucionalisti smatraju da se celokupna trzisna razmena odvija u odredjenim
okvirima,odnosno da trziste nije nista drugo do organizovana i institucionalizovana razmena.
DVA SUBSISTEMA
1.MIKROEKONOMIJA-bavi se ponasanjem pojedinih ekonomskih subjekata i pojavama koje odredjuju njihovo
ponasanje.Vezuje se za marginalisticki pravac ekonomske misli.Osinvacem se smatra A.Smit.On je smatrao da
sve sto je vazno za pojedinacnog privrengog subjekta mora biti prihvatljivo i dobro za celu drustvenu
zajednicu(Smitov paradoks).Stavovi kojima se bavi mikroekonomnija vezani za ponasanje privrednih subjekata,dali
su podsticaj za sve pravce ekonomskih nauka,posebno za neklasicnu ekonomsku teoriju koja je dala najznacajniji
doprinos razvoju mikroekonomije kao kao nauke.
Tradicionalna mikroekonomija usmerena je na analizu delimicne ravnoteze,dok moderna mikroekonomija koristi
aksiomatski pristup i znatno veci naglasak stavlja na analizu opste ravnoteze.Normativna grana mikroekonomije
poznata je kao ekonomija blagostanja.
2.MAKROEKONOMIJA-je ekonomsko-teorijska disciplina koja se bavi istrazivanjem makroekonomskih aspekata
drustvene reprodukcije.Ona proucava institucionalne osnove funkcionisanja privrede kao celine,privredno-
sistemske i ekonomsko-politicke osnove upravljanja privredom.Mikroekonomija treba da objasni zasto su neke
nacionalne ekonomije prospektivne,a neke stagniraju.Perspektive i uslovi razvoja privrede kao sustinskog
predmeta makroekonomije,sagledavaju se koriscenjem vise makroekonomskih pokazatelja i parametara ukupne
privredne aktivnosti. Makroekonomija sagledava uzajamne odnose i medjuzavisnost odredjenih pojava kojima se
sagledava funkcionisanje privrede u celini.
OGRANICENOST EKONOMSKIH RESURSA
Proizvodnja bilo kog materijalnog dobra zahteva odredjene ekonomske resurse,a to su: predmeti rada, ljudski
rad i sredstva za rad.
Rad kao faktor proizvodnje oznacava se kao kategorija-radna snaga. Predmeti rada svode se na prirodne izvore
sirovina i energije i poluprlizvode, a sredstva za rad mogu se naci i pod imenom kapitalna ili investiciona dobra.
Predmeti rada i sredstva za rad se jednim imenom nazivaju sredstvima za proizvodnju.
RAD KAO EKONOMSKI RESURS
Ekonomski posmatrano rad je svrsishodna, racionalna aktivnost ljudi usmerena ka stvaranju materijalnog dobra.
Obim proizvodnje ogranicen je kolicinom ulozenog rada i kavalifikacionom strukturom radnika.Strukturu ukupnog
fonda rada cini zivi(tekuci) rad i minuli(prosli) rad.Zivi rad cini neposredno trosenje umne i fizicke energije radnika u
procesu proizvodnje materijalnih dobara.Minuli rad cini onaj rad koji je utrosen u ranijim procesima. Stepen
trosenja umne i fizicke energije radnika u jedinici radnog vremena naziva se intenzivnost rada.
PRIRODNI RESURSI
U ekonomiji predstavljaju: prvo-ona dobra ili predmete koja se mogu naci na povrsini i u utrobi zamlje i
drugo-to su prirodni izvori energije.
Ekonomisti su tradicionalno posmatrali privredu,tako da fizicki svet ne predstavlja nikakve granice rasta.Oni resursi
koji su iscrpljeni uvek je moguce zameniti nekim drugima koji ce odrzati stopu privrednog rasta.
Posto su priropdni resursi ograniceni,u ekonomiji su postavljena odredjena nacela njihovog racionalnog
koriscenja.To su nacela: konzervacije (ogranicenje upotrebe prirodnih izvora u cilju zastite od prekomerne
potrosnje), inovacije (obnavljnje utrosenih prirodnih izovra gde je to moguce) i supstitucije (zamena prirodne
sirovine vestackim proizvodima).
RESURSI SREDSTAVA ZA RAD
Transfer savremene opreme,ba narocito uvodjenje novih metoda proizvodnje,bodnosno prenosenje postojecih
metoda iz naprednijih proizvodnih jedinica u manje napredne,naziva se tehnicki progres.
Uspesnost primne tehnickog progresa iskazuje se nizom ekonomskih pokazatelja,kao sto su:
1)produktivnost rada-se meri odnosom kolicine proizvodnih materijalnih dobara i kolicine ulozenog rada
2)efikasnost sredstava za rad-meri se odnosom vrednosti ukupno utrosenih sredstava za rad i ostvarene
proizvodnje
3)tehnicka opremljenost rada-se iskazuje obimom sredstava za proizvodnju po radniku.
NEOGRANICENOST COVEKOVIH POTREBA
Ljudske potrebe su pokretaci ekonomske aktivnosti. Teorijski posmatrano ljuske potrebe su neogranicene. S druge
strane prirodni i materijalni resursi kojima se mogu zadovoljiti te potrebe su ograniceni. Covekove potrebe je
moguce podeliti na fizicko-bioloske i drustveno stvorene potrebe.
ZIVOTNE BIOLOSKE POTREBE I PODELA RADA
To su zapravo egzistencijalne potrebe,vezane za odrzavanje fizickog bica svakog pojedinca. Zadovoljavanje ovih
potreba uslovilo je prirodnu podelu rada izmedju ljudi. Tako je nastala drustvena podela rada i ima vise faza:
- Prva velika podela rada odigrala se u epohi prvobitne zajednice, gde su se delili oni koji gaje stoku i oni koji obradjuju zemlju - Druga epoha nastaje kada se iz krila najstarije delatnosti poljoprivrede, kucna radinost razvila u zanatstvo. - Treca velika epoha javlja se u vreme nastanka robovlasnistva, zanatlije prenose funkciju njihove medjusobne razmene na pojedince i tada dolazi do izdvajanja trgovine kao posebne delatnosti
DRUSTVENO STVORENE LJUDSKE POTREBE
One su rezultat drustveno-ekonomskog razvoja svakog drustva, odnosno rezultat materijalne i kulturne evolucije
ljudi. To su materijalne i duhovne potrebe (za obrazovanjem, putovanjima itd).
Naglo nastajanje novih potreba,umnozavanje i rasclanjavanje drustveno stvorenih poptreba pocinje jos krajem 18.i
pocetkom 19.veka kada je u zapadnoj Evropi sa industrijskom revolucijom zapocelo uvodjenje
masinskog,odn.industrijskog sistema u proizvodnju. Sve to doprinosi stvaranju novih ekonomskih potreba ljudi,
koje postaju sastavni deo njegovog nacina zivota.
OSNOVNI OBLICI PRIVREDE I EKON.AKTIVNOSTI
Proizvodnja je osnovni oblik ekonomske aktivnosti. To je odnos izmedju coveka i prirode,proces kojim ljudi svojim
radoim i orudjima za rad deo prirode prilagodjavaju svojim potrebama.Rezultat proizvodnje je neko materijalno
dobro..Ekonomska aktivnost se moze definisati kao deo ukupne ljudske aktivnosti cija je svrha zadovoljavanje
materijalnih i duhovnih potreba.
Ekonomska aktivnost se moze organizovati ili kao naturalna privreda-ako postoje samo tri oblika ekonomske
aktivnosti:proizvodnja,raspodela i potrosnja,ili kao robna privreda-ako postoje cetiri
oblika:proizvodnja,raspodela,razmena i potrosnja.
POTROSNJA
Potrosnja je krajnji cilj proizvodnje upravo to je oblik ekonomske aktivnosti u kojem se fizicki zadovoljavaju
potrebe ljudi. Potrosnja moze biti naturalna i robna, u zavisnosti da li se u odvija proces trzisne razmene.
Po obliku moze biti neproizvodna (cine licna i javna potrosnja) i proizvodna (je neposredno u funkciji proizvodnje
kao ekonomske aktivnosti).
RAZMENA
Razmena je drustveno-ekonomski proces,u kome se podsredstvom uspostavlja veza izmedju proizvodnje i
potrosnje ekonomskih dobara.U procesu razmene ekonomskih dobara na trzistu,odvijaju se fundamentalni procesi
ekonomije, suceljavanje dve nuzno suprotstavljene strane: prodavaca i kupaca.
U procesu trzisne razmene formiraju se cene ekonomskih dobara,kao novcani izraz njihove vrednosti. Cene se
formiraju u suceljavanju objektivnog vrednovanja nekog dobra od strane proizvodjaca i subjektivnog vrednovanja
tog dobra od strane kupca.
RASPODELA
Raspodela je proces u kome se ukupan dohodak ostvaren na trzistu prodajom robe ili usluga rasporedjuje na dve
osnovne celine:
- deo koji pripada vlasnicima faktora proizvodnje
- deo koji pripada neproizvodnom delu stanovnistva.
Osnovni vid raspodele u kojoj ucestvuju vlasnici faktora proizvodnje naziva se primarna raspodela. Vlasnici
preduzeca kao akcionari prisvajaju deo profita u obliku dividende,preduzetnici prisvajaju preduzetnicku
dobit,vlasnici zemlje koji daju pod zakup prisvajaju zemljisnu rentu,radnici za rad prisvajaju najamninu,vlasnici
zajmovnog kapitala prisvajaju kamatu.
Kako bi se i proizvodnom delu stanovnistava obezbedio deo novoproizvodnog bogatstva jednog drustva,obavlja se
preraspodela dohotka.Ovaj proces naziva se sekundarna raspodela.
OSNOVNA OBELEZJA ROBE
ROBA je proizvod ljudskog rada koji je proizveden radi razmene na trzistu. Takav proizvod mora imati odredjeno
korisno svojstvo kojim moze se moze podmiriti odredjena ljudska potreba, ne proizvodjaca tog proizvoda, vec
drugih ljudi. (primer voda na izvoru nije roba, vec npr. flasirana voda sa izvora jeste roba).
ROBA je korisno materijalno dobro, proizvedeno ili pripremljeno u cilju da se razmenom na trzistu za njega dobije
odgovarajuca protivvrednost, u vidu nekog drugog materijalnog dobra ili u vidu odredjene kolicine novca.
UPOTREBNA VREDNOST skup svih svojstava nekog proizvoda (fizickih, hemijskih), kao osobina kojima se
mogu zadovoljiti neke odredjene ljudske potrebe I ona se realizuje upotrebom ili trosenjem tog dobra.
PROMETNA VREDNOST sposobnost odredjene robe da bude razmenjena za neku drugu robu (srazmera koliko
se za jednu vrstu robe moze dobiti druga vrsta robe).
TEORIJE VREDNOSTI ROBE
Jedna od glavnih preokupacija ekonomije je bilo nastojanje da se dodje do pouzdanih ramenskih odnosa razlicitih
upotrebnih vrednosti. Razliciti ekonomisti I skole su davali razlicite odgovore, a formirale su se dve teorije:
- OBJEKTIVNA TEORIJA RADNE VREDNOSTI razvio Marks, vrednost robe definise se kao materijalizovani apstraktni ljudski rad. Proizvodi razliciti po upotrebnoj vrednosti su razliciti jer su rezultat razlicitih konkretnih radova. Ali, ti proizvodi su istovremeno I istovetni jer su rezultat trosenja radne snage uopste, te se u svim vrstama robe nalazi zajednicka supstanca koja cini njihovu vrednost apstraktni ljudski rad.
- SUBJEKTIVNA TEORIJA GRANICNE KORISNOSTI objasnjava se subjektivnim ocenama potrosaca gde vrednost robe zavisi od marginalne korisnosti datog proizvoda koju svaki pojedinacni potrosac ocenjuje prema svojim potrebama. Menger je utvrdio da je velicina vrednosti pojedinacne vrste robe odredjena korisnoscu poslednje jedinice date robe kojom se ta potreba zadovoljava. Pareto, smatrajuci da je naglasena hedonisticka I psiholoska zasnovanost subjektivne teorije vrednosti predstavljalo slabost, on uvodi pojam ofelimitet koji predstavlja neutralnu oznaku za svojstvo proizvoda koji je odredjnom potrosacu jednostavno potreban. Umesto odnosa potrosaca prema korisnim svojstvima nekog dobra, on istrazuje ponasanje potrosaca prema razlicitim dobrima. Na taj nacin je utemeljenja teorija izvora potrosaca.
POJAM TRZISTA
TRZISTE je skup svih pojedinacnih odnosa razmene robe I novca na odredjenom prostoru I u odredjenom
vremenu. (opsti pojam)
TRZISTE je svako suceljavanje ponude I traznje, bez obzira na mesto, vreme I oblik obavljanja kupoprodajnih
poslova (u sirem smislu)
TRZISTE je posebno uredjen I opremljen proctor za obavljanje razmene robnih I kupovnih fondova, mesto gde se
razmenjuju proizvodi, gde se prodaje I kupuje, prostor na kojem se pod uticajem ponude I traznje vrsi razmena
robe po ceni koja ima tendenciju da se oblikuje kao jedinstvena cena. (u uzem smislu)
KLASIFIKACIJA TRZISTA
- prema personalnoj dimenziji broju kupaca I prodavaca, pijaca, robna kuca - prema robnoj dimenziji prema vrsti proizvoda u prometu (opste, specijalizovano I subspecijalizovano) - prema prostornoj dimenziji prostornoj obuhvacenosti (lokalno, regionalno, nacionalno, medjunarodno I svetsko) - prema nameni trziste sredstava za proizvodnju I trziste sredstava za licnu potrosnju - prema obimu prometa na veliko I na malo - prema vremenskoj dimenziji povremeni, periodicni I kontinuirani - prema novcanoj dimenziji fiksirane I fleksibilne, slobodno formirane I administrativno odredjene cene - prema institucionalnim dimenzijama spontano, slobodno, od strane trzisnih institucija ili administ. organa - prema tehnickim dimenzijama prema nacinu uspostavljnja trzisnog mehanizma na slobodno, monopolsko I trziste ogranicene konkurencije
OSNOVNE FUNKCIJE TRZISTA
INFORMATIVNA FUNKCIJA: informisanje o cenama prozivoda I usluga (prodavci da li je cena koju su ponudili
prihvatljiva za kupce, a kupci po kojim cenama mogu nabaviti ono sto traze).
Postoji citav niz naucnih disciplina koje se bave proucavanjem prirode trzisnog mehanizma: teorija informacija,
kibernetika I opsta teorija sistema.
Putem sveobuhvatne ponude I traznje, daje se signal svakom subjektu koji ucestvuju u odnosima na trzistu,
informaciju o proizvodnjim I kupovnim mogucnostima. Na osnovu tih informacija svi subjekti donose odluke o
svojim daljim planovima u proizvodnji I potrosnji.
ALOKATIVNA FUNKCIJA TRZISTA: stupa na snagu nakon informativne funkcije. Tada proizvodjaci, nakon
dobijenih informacija o dobru koji proizvode, da li je trazen ili ne, odlucuju u kojim kolicinama ce to dobro proizvoditi
u narednom periodu. Na taj nacin se neprestano preraspodeljuju cinioci proizvodnje iz jedne vrste proizvodnje u
drugu, iz grane u granu. Na taj nacin trziste vrsi njihov razmestaj (alokaciju) po proizvodnji dobara I po granama
proizvodnje.
U situacijama kada dodje do poremecaja u odnosima izmedju ponudjene kolicine I realne traznje, u svakoj privredi
postoji data kolicina ekonomskih resursa koja se moze upotrebiti za proizvodnju odredjenih kombinacija proizvoda
I usluga I tu treba imati u vidu da:
- u savremenoj ekonomiji, funkcija trzista kao alokatora resursa se umnogome deformise - trziste uvek deluje ex post, kao naknadna provera I korekcija - delovanje trzista nije jednako na svim podrucjima
SELEKTIVNA FUNKCIJA TRZISTA: trziste motivise I nagradjuje sve one koji su efikasni I produktivni , a kaznjava
I uklanja sa terena neefikasne I neproduktivne. Ovaj vid selekcije se odvija preko trzsine konkurencije. Uspesniji su
oni koji, uz nize troskove proizvodnje, prodajom tih proizvoda ostvare vecu zaradu, za razliku od onih koji prodajom
svojih proizvoda ne mogu pokriti ni svoje individualne troskove.
Konkurencija na trzistu stimulise dobre da budu jos bolji, a lose da ili se sklone ili da se prilagode uslovima takve
trzisne utakmice.
Trziste pruza informacije kako proizvoditi, odnosno koji je minimum efikasnosti da bi se na njemu opstalo.
DISTRIBUTIVNA FUNKCIJA TRZISTA: primarna raspodela drustvenog prihoda, na osnovu kojih vlasnici faktora
proizvodnje dolaze do odgovarajuceg alikvotnog dela dohotka I tako ucestvuju u raspodeli ukupne novostvorene
vrednosti.
Formiranjem cena pojedinih proizvodnih cinilaca na trzistu, moze se znati kakva ce biti raspodela prihoda od
prodaje robe I usluga izmedju vlasnika osnovnih proizvodnih faktora: rada, zemlje I kapitala.
PREDNOSTI I OGRANICENJA TRZISTA
PREDNOSTI: Slobodno konkurentsko trziste predstavlja ekonomsku osnovicu politickog pluralizma. Pojedinci
slobodno deluju kao homo oeconomicus I homo politicus.
Dominacija trzista u privredi oslobadja drzavu ekonomskih zadataka regulacije I usmerava je na ostvarivanje
fukcija u sferi zakonodavne, sudske I izvrsne vlasti.
Trziste omogucava postizanje optimuma po Pratovom kriterijumu stanja u kome niko ne moze poboljsati svoj
polozaj a da istovremeno to ne znaci pogorsavanje polozaja drugog.
OGRANICENJA: Nepostoji slobodna konkurencija I obilje tacnih jeftinih informacija potrebnih za funkcionisanje
trzista. Cena kao trzisna kategorija ne internalizuje sve troskove, vec se mnogi troskovi prevaljuju na drustvo I
prirodnu sredinu. Vecini potrosaca su nepoznate prednosti I nedostaci pojedinih dobara koja se nude na trzistu .
Tesko je postici ravnotezu u uslovima fiksiranih cena prema monopolistickom nacelu zidanja troskova.
Nejednakost dohodaka osporava tezu o suverenitetu potrosaca, po kojoj potrosaci raspolazu novcanim
glasovima kojima glasaju na trzistu I resavaju pitanja sta ,kako I za koga treba proizvoditi. U sferi privrede pojedini
ljudi imaju daleko vise ekonomskih glasova novca od drugih.
Dodatni nedostaci trzista su I opsta javna dobra koja ne mogu biti obezbedjena pomocu trzista, gde odlucujuca
uloga ne pripada trzistu, vec drzavi.
TEORIJA RACIONALNOG POTROSACKOG IZBORA
Potrosaci formiraju traznju u skladu sa sopstvenim sklonostima I zeljama. Oni ukazuju proizvodjacima na to po
kojoj ceni su spremni da kupe I plate odredjeno ekonomsko dobro ili usluge.
Potrosaci kao racionalna bica kupuju ona dobra I usluge koje su u njihovom najboljem interesu, ona koja ce im
omoguciti najvece zadovoljstvo. Razlicite zelje, sklonosti I potrebe potrosaca u mikroekonomiji nazivaju se
INDIVIDUALNE PREFERENCIJE. Stepen zadovoljavanja neke ekonomske potrebe, koji se ostvari potrosnjom
nekog dobra ili usluge na osnovu individualnih preferencija naziva se KORISNOST.
Sposobnost potrosaca da svoje dohotke trose u skladu sa svojim individualnim preferencijama, uz maksimiziranje
sopstvene korisnosti naziva se RACIONALNOST POTROSACKOG IZBORA. Teorija izbora potrosaca zasniva se
na marginalnoj teoriji korisnosti.
UKUPNA KORISNOST je zbir korisnosti svih jedinica jednog proizvoda koje pojedinac kupuje na trzistu radi
zadovoljavanja svoje ekonomske potrebe, a MARGINALNA KORISNOST je dodatna korisnost koja nastaje
potrosnjom poslednje kupljene jedinice nekog ekonomskog dobra, odnosno razlika izmedju korisnosti poslednje
kupljene jedinice I korisnosti jedinice koja joj je prethodila.
INDIFERENTNOST POTROSACA
Ako potrosac ne moze da pribavi ili kupi neko dobro radi njegove korisnosti, onda moze da pribavi neko drugo
dobro kojim ce nadoknaditi korisnost prvog. To znaci da razlicitom kombinacijom dobara se moze postici
zadovoljavanje ukupne korisnosti.
Preferencije potrosaca omogucavaju njihov izbor izmedju razlicitih dobara, te ako se potrosacu nude dva dobra on
ce izabrati ono koje vise odgovara njegovom ukusu. Ako oba dobra podjednako odgovaraju potrosacu, odnosno
podjednako je sklon I jednom I drugom, onda se radi o INDIFERENTNOSTI POTROSACA.
Posto je ukupna korisnost dva dobra uvek ista, potrosacu je svejedno koje ce dobro izabrati. Dakle, potrosac je
indiferentan izmedju razlicitih kombinacija sa istim nivoom ukupne korisnosti.
OPORTUNITETNI TROSAK je konzumiranje jednog dobra je ustvari nekonzumiranje odredjene kolicine drugog
dobra. Kolicina jednog dobra koju je pojedinac spreman da zrtvuje radi konzumiranja drugog dobra naziva se
marginalna stopa supstitucije I ona zavisi od licnih preferencija potrosaca.
Konstantna stopa supstitucije - Kriva indiferencije moze imati oblik prave linije, u slucaju kada su oba dobra
perfektni supstituti (npr. jedna casa soka, menja 0,6kg pomorandze).
Promenljiva stopa supstitucije kada stopa supstitucije nije uvek konstantne velicine, npr. kada pojedinac ima
veliku kolicinu odredjenog dobra, on je spreman da relativno veliku kolicinu tog dobra zameni za manju kolicinu
nekog drugog dobra.
TEORIJA RACIONALNOG PONASANJA PROIZVODJACA
Ponasanje proizvodjaca , odnosno preduzeca kao nosioca ponude usluga I dobara, determinisano je sa tri vrste
problema:
- prvo, preduzece treba da odluci koju ce vrstu I kolicinu dobra proizvesti I po kojim cenama ce je ponuditi da bi se ostvario maximalni prihod - drugo, preduzece treba da ostvari sto vecu razliku izmedju ukupnog prihoda od prodaje I ukupnih troskova proizvodnje - trece, preduzece treba da odabere takav nacin proizvodnje koje ce obezbediti proizvod odgovarajuceg kvaliteta U sustini, ponasanje proizvodjaca je usmereno na dve grupe pitanja: kako u procesu proizvodnje minimilozovati
troskove I kako maksimilizovati profit
UKUPNI, PROSECNI I MARGINALNI PROIZVOD
UKUPAN PROIZVOD (UP) je ukupna kolicina odredjenog ekonomskog dobra ili usluge koju proizvede jedno
preduzece u odredjenom vremenskom periodu (u toku jedne godine).
Svaka proizvodnja podrazumeva angazovanje odredjenih fiksnih I varijabilnih faktora proizvodnje.
FIKSNI faktori su oni koji znace jednokratno ulaganje u elemente proizvodnje koji se kvantitativno ne menjaju u
kratkom roku (zgrade, oprema, zemljista..)
VARIJABILNI faktori su oni cija velicina se menja promenom obima proizvodnje (rad I predmeti rada).
Posto je rad jedini fiksni faktor, ostala dva su varijabilna, produktivnost rada se moze meriti kolicinom ukupnog
proizvoda po radniku (RD). Na taj nacin se dobija PROSECNI PROIZVOD, koji se moze posmatrati kao
produktivnost rada (PP=UP/RD)
MARGINALNI PROIZVOD je povecanje ukupnog proizvoda koji nastaje kao rezultat dodavanja nove jedinice
nekog inputa (rada), pri cemu se ne menja obim druga dva inputa.
TROSKOVI PROIZVODNJE I PROFIT
UKUPNI TROSKOVI (UT) su zbir umnozaka kolicine inputa I njihovih cena, odnosno zbiru fiksnih I varijabilnih
troskova (UT=FT+VT). Ako se ukupni troskovi podele brojem jedinica proizvedene robe, dobijaju se troskovi po
jedinici proizvoda koji se nazivaju PROSECNI UKUPNI TROSKOVI (PUT).
VARIJABILNI TROSKOVI (VT) su su oni troskovi cija velicina zavisi od obima proizvodnje, odnosno broja
proizvedenih jedinica proizvoda. Oni su promenljivi I najtipicniji primer su troskovi rada I materijala. Ako se
varijabilni troskovi podele brojem jedinice proizvoda dobijaju se PROSECNI VARIJABILNI TROSKOVI (PVT)
FIKSNI TROSKOVI (FT) su nepromenljivi troskovi I ne zavise od obima proizvodnje, sve do momenta dok
preduzece ne odluci da prosiri proizvodnju odnosno da kupi novu opremu I tehnologiju. Ako se fiksni troskovi
podele brojem jedinice proizvoda dobijaju se PROSECNI FIKSNI TROSKOVI (PFT)
MARGINALNI TROSKOVI (MT) su dodatni troskovi po jedinici proizvoda, koji nastaju kao posledica dodatnog
ulaganja u dodatnu jedinicu proizvoda.
Primer: ukupno proizvedeno 1000kom UT 10.000
naknadno proizvedeno 2000kom UT 15.000
(MT= 15000-10000=5000din, gde je UMT = 5000/1000=5)
KRIVA PONUDE
Ponuda je odredjena ukupnom kolicinom robe odredjene vrste koju nude robni proizvodjaci i koja je
prodata/kupljena pri odredjenoj ceni. Polazi se od opsteg pravila: ukoliko trzisna cena neke robe raste utoliko
ce i njena cena da raste. Takav porast cena bilo koje vrste robe ima za rezultat porast njene ponude. I obrnuto,
pad trzisnih cena ima za rezultat smanjivanje ponude.
100
80
Slika kriva ponude Ako se parovi cena i kolicina prikazu na dijagramu u kome se na ordinati obeleze cene (C)
a na apscisi kolicine neke robe (K) dobija se kriva ponude (P).
Svakoj odredjenoj kolicini odredjene robe na trzistu odgovara odredjena cena sto daje niz tacaka u koordinatnom
sistemu. Spajanjem ovih tacaka dobija se kriva ponude (P) koja je nagnuta sleva udesno,ima pozitivan nagib.
Opste je pravilo da se ponuda robe i njena trzisna cena krecu u istom pravcu sto znaci da su direktno
proporcionalne. Ali to ne znaci da svaki porast ili pad cena odredjene robe uvek ima za rezultat i proporcionalno
povecanje ili smanjenje njene ponude.
CENOVNA ELASTICNOST PONUDE
Elasticnost ponude se jednostavno izvodi iz funkcije: P=f(C) u kojoj P oznacava kolicinu ponude a C oznacava
prodajnu cenu robe. Elasticnost ponude predstavlja relativnu promenu u kolicini ponudjene robe u odnosu na
relativne promene cena te robe i iskazuje se kao relativni odnos promena tih velicina:
Postoji pet tipova elasticnosti: (a)veci od 1-elasticna ponuda,(b)manji od 1-neelasticna ponuda,(v)jednaka
jedinici-jedinicna i (g)jednaka nuli-nulta.teorijski je moguca savrsena elasticnost ciji bi koeficijent tezio
beskonacnosti.
(a)Elasticna Ep>1
Elasticna ponuda javlja se u slucaju kada odredjeni porast trzisne cene dovedo do proporcionalno veceg porasta
ponude robe ili obrnuto, ukoliko odredjeni pad trzisne cene robe dovede do proporcionalno veceg pada ponude te
robe. U tom slucaju Ep>1 kriva ponude ima relativno blag nagib sto znaci da ako se cena poveca za 1% kolicina
ponude ce se povecati za vise od 1%.
p= % promene koliine ponude
% promene cene
ROCNO PRILAGODJAVANJE PONUDE PROMENI CENA
Elasticnost ponude zavisi od sledecih faktora:
1) od tehnicko-tehnoloskih mogucnosti da se obim proizvodnje odredjene vrste robe prilagodjava promenama cena
2) od troskova proizvodnje
3) od mogucnosti da se odredjena vrsta proizvoda upotrebljava na vise nacina ili za podmirivanje vise razlicitih
potreba
4) od mogucnosti lagerovanja odredjene vrste robe tj od mogucnosti da se odredjena vrsta robe transportuje.
Vrlo kratak rok znaci da se ponuda odredjene vrste robe moze odmah povecati samo ako je ima na zalihama.
Ponuda se trenutno moze smanjiti i roba povuci sa trzista samo ako se ta roba moze
lagerovati,cuvati,transportovati i sl.
Kratki rok podrazumeva vecu mogucnost da se ponuda prilagodi nastalim promenama cena. To je slucaj kada se
ponuda moze povecati poboljsanjem koriscenja postojecih proizvodnih kapaciteta, racionalnijim iskoriscenjem
raspolozivih proizvodnih mogucnosti.
Dugi rok ukljucuje i mogucnost da se ponudaodredjenih vrsta proizvoda poveca prosirivanjem postojecih
kapaciteta i njihovom modernizacijom ili izgradnjom potpuno novih kapaciteta.
TRAZNJA ROBE I USLUGA
Traznja je rezultat iskazanih potreba za odreenim vrstama I kolicinama proizvoda I usluga, koje su potrosaci
spremni da kupe po odgovarajucim cenama.
Moze se posmatrati kao traznja pojedinacnog potrosaca ili kupca, I kao ukupna trzisna traznja. Traznja moze biti:
pojedinacna, naturalna, novcana I agregatna (ukupna)
Pojedinacna traznja je ukupna kolicina nekog dobra ili usluge za koju je jedan potrosac konkretno spreman dap o
odredjenoj ceni plati, dok trzisna traznja predstavlja ukupnu kolicinu nekog proizvoda ili usluge koju su spremni da
kupe svi potrosaci na jednom trzistu I to po odredjenoj ceni.
Ukupna traznja javlja se kao zbir pojedinacnih traznji.
Traznje gotovo da nema bez odgovarajucih sredstava placanja, tj da je raspoloziva kolicina novca objektivni okvir i
uslov njenog postojanje. Raspoloziva platezna sredstva odredjuju realne mogucnosti traznje, pojedine traznje i
ukupne za odredjenom vrstom robe.
Namenskom raspodelom novostvorene vrednosti omogucava se odredjivanje koliko ce traznja za sredstvima za
proizvodnju biti veca od prenete vrednosti.
Kupovna moc potrosaca i trzisne cene ponudjene robe predstavljaju osnovne odrednice traznje odredjene vrste
robe.
Preferencije su potrebe potrosaca.
UTICAJ CENA NA TRAZNJU KRIVA TRAZNJE
Opste pravilo je da se trazena kolicina odredjene vrste robe i njena trzisna cena nalaze u odnosu koji je obrnuto
srazmerne zavisnosti, dakle ukoliko se trzisna cena odredjene vrste robe smanjuje, traznja nje se povecava.
T
K
Na slici se vidi odnos da se trazena kolicina robe povecava kada se trzisna cena smanjuje i obrnuto.
NECENOVNE PROMENE TRAZNJE POMERANJE KRIVE TRAZNJE
Velicina pojedinacne traznje robe moze se menjati i kada do promene cene ne dodje, a dodje do promene drugih
uticajnih faktora. Promene faktora uticu na pomeranje krive udesno ili u levo, u zavisnosti da li promene
povecavaju ili smanjuju korisnost potrosaca.
Efekti obima traznje:
-efekat promene dohotka
-efekat preferencije potrosaca,
-efekat cene supstituta
-efekat cene komplementarne robe.
Efekat promene dohotka javlja se kao neposredna zavisnost velicine traznje od visine dohotka.Ukoliko dohodak
raste, i kupovna moc potrosaca ce porasti i tada se kriva traznje pomera udesno. Suprotno, opada kupovna moc s
padom dohotka i opada traznja i tada se kriva traznje pomera ulevo.
Efekat preferencije potrosaca odnosi se na situaciju kada potrosaci svoje preferencije menjaju u korist neke robe,
zbog cega dolazi do porasta traznje takve robe iako se njena cena ne menja, i tada se kriva traznje pomera
udesno. Suprotno, ako se ukus potrosaca promeni na stetu robe, dolazi do pada traznje i kriva se pomera ulevo.
Efekat cene supstituta odnosi se na momenat kada traznja nekog proizvoda zavisi od cene njenog supstituta. Ako
se javi supstitut tog proizvoda sa nizom cenom, nosilac traznje ce ga zameniti nekim drugim proizvodom jer niza
cena supstituta krivu traznje glavnog proizvoda pomera ulevo.
Efekat cene komplementarne robe javlja se zbog specificnosti komplementarne robe kao proizvoda bez cije
potrosnje potrosnja bilo koje druge robe ne bi tekla. Zbog toga povecanje cene komplementarne robe utice na
pomeranje traznje ulevo.
CENOVNA ELASTICNOST TRAZNJE
Cenovna elasticnost traznje za odredjenim proizvodom meri spremnost samih potrosaca da se odreknu tog dobra
kad njegova cena raste, sto znaci da elasticnost prikazuje mnoge drustvene, ekonomske i psiholoske sile koje
oblikuju tzv.ukuse potrosaca.
Interes potrosaca je da povecaju traznju ukoliko cene padaju, tj.da je smanje ukoliko cene rastu. Medjutim, postoji
opcija da potrosaci reaguju razlicito na promene trzisnih cena, I takav fenomen naziva se elasticnost traznje.
El. traznje je pokazatelj koji se odnosi na promenu kolicine traznje s promenom cene neke robe.
Koeficijent el. traznje izracunava se:
Et = %PROMENE KOLICINE TRAZNJE / %PROMENE CENE
Koeficijent elasticnosti traznje pokazuje za koliko procenata ce se povecavati traznja ukoliko se cena poveca za
1%.
(T:T) : (:) = (: ) * (:) 1
Sa stanovista stepena elasticnosti traznje u odnosu na cene, traznja moze biti:
-elasticna ,
-neelasticna.
U konstantne cenovne elasticnosti traznje spadaju:
-jedinicna elasticnost,
-savrsena elasticnost,
-savrsena neelasticnost.
*Svih 5 spadaju u moguce tipove cenovne elasticnosti traznje, gde su prve fleksibilne a poslednje 3 konstantne
forme.
Elasticna traznja odnosi se na fleksibilnu trzisnu situaciju kada porast trzisne cene nekog proizvoda dovodi do
proporcionalno veceg pada traznje tog proizvoda, ili obratno, kada odredjeni pad trzisne cene dovodi do
proporcionalno veceg porasta njegove traznje.
U tom slucaju, koeficijent elasticnosti Et>1, tj.kriva traznje ima relativno blag nagib.
Neelasticna traznja predstavlja fleksibilno stanje kada odredjeni porast trzisne cene nekog proizvoda dovodi do
proporcionalno manjeg pada traznje tog proizvoda, tj.ako odredjeni pad cene dovede do proporcionalno manjeg
porasta traznje. U tom slucaju, koeficijent cenovne elasticnosti ET
da je kriva traznje horizontalna. Ova elasticnost moguca je u momentu kad pojedinacni proizvodjac ima relativno
mali udeo u ukupnoj ponudi neke robe na trzistu.
Savrsena neelasticnost ili nulta elasticnost je teorijski moguca i oznacava one momente kada promene cena ni
malo ne uticu na kolicinu traznje. Tada je koeficijent cenovne elasticnosti traznje jednak nuli Et=0, a kriva je
vertikalna.
K
Rua cenovne elasticnosti traznje predstavlja graficki spojene elasticnosti
=0
T
LASTICNOST TRAZNJE TACKE I LUCNA ELASTICNOST TRAZNJE
(T/T)*100
Et =
(/)*100
=
Et koeficijent elasticnosti traznje
- velicina promene
T pocetna kolicina traznje
pocetna cena
Ukoliko ima malu vrednost radi se o elasticnosti traznje u tacki. Ako je vrednost velika radi se o elasticnosti
traznje luka.
STANJE CENA KOLICINA
A 25 400
B 20 600
Prvi slucaj, krece se iz stanja A u stanje B, tj da cena neke robe padne sa 25 na 20 (za 20%), u tom slucaju traznja se sa 400 poveca na 600komada (za 50%), tada koeficijent Et iznosi 2,5 (50% / 20%).
Ako se posmatra kretanje iz stanja B u stanje A, tj da se cena poveca sa 20 na 25 (tj.za 25%), onda traznja opadasa 600 na 400 (33,3%) pa bi koef. elasticnosti traznje iznosio Et=33,3 / 25 = 1,3. Da bi se izbegli problemi vezani za smer promene cene, koristi se lucna elasticnost traznje, u obzir se uzimaju
prosecne promene cene i prosecne promene kolicine.
Formula za LUCNU elasticnost:
(prosecna promena kolicina) : (prosecna promena cene) = E
odnosno (T : T) : ( : )
iz primera:
prosecan obim kolicine: 400 + 600 = 1000 : 2 = 500
prosecna cena = 20+25 = 45 : 2 = 22,5
lucna elasticnost traznje: (200/500) : (5 / 22,5) = 40 : 22,2 = 1,8
DOHODNA ELASTICNOST TRAZNJE
Promena krive traznje moze biti uslovljena promenom cene ili promenom dohotka, a vezuje se za razlicita dobra
koja se mogu klasifikovati kao :
a) supstituti,
b) komplementarna dobra i
c) nezavisna dobra.
Supstituti se odnose na dva dobra, npr govedinu i piletinu.
Komplementarna dobra na automobil i benzin, a u nezavisna dobra spadaju puter i sesir i nalaze se na paleti
dobara izmedju supstituta i komplementarnih dobara.
Dohodna elasticnost izrazava relativne promene u kolicini traznje u odnosu na relativne promene u velicini
dohotka, sto se izrazava formulom:
T * >
E = ---- : ---- = --------- = 1
* <
Gde je : E = koeficijent dohodne elasticnosti traznje,
= postojeca traznja
= povecanje ili smanjenje dohotka
Klasifikacija proizvoda koje kupuju potrosaci izgleda ovako:
a) Roba kod koje je koeficijent dohodne elasticnosti pozitivan naziva se normalna roba
b) roba kod koje je koeficijent dohodne elasticnosti manji od 0, zzove se roba nizeg reda
A u literaturi se nailazii na drugaciju podelu robe:
a) luksuzna roba dohodna elasticnost veca od 1
b) osnovna roba neophodna za zivot, dohodna elasticnost manja od 1
UNAKRSNA ELASTICNOST TRAZNJE
Sama promena raznje za nekom robom uslovljena je i cinjenicom da se neki proizvodi pojavljuju kao supstituti, to
znaci dda kada postoji smanjenje potrosnje jedne robe A, moze se kopenzovati pvecanje otrosnje druge robe B.
Za objasnjenje ovih promena koristi se koeficijent unarsne elasticnosti traznje koji se racuna:
% promene traznje robe A / % promene cene robe B
Kada su upitanju supstituti, sam koeficijent unaksne elasticnosti je pozitivan, tj.veci od 0, dok se kod
komplementarnih roba koeficijent javlja kao negativan.
Koeficijent unakrsne elasticnosti traznje moze biti i jednak 0, sto se odnosi na dve robe koje nisu medjusobno
zavisne, tj. neutralne su (npr smanjenje cene cokolade nece dovesti do povecanja traznje za ekserima).
ELASTICNOST TRAZNJE I UKUPAN PRIHOD
Povecanje cene nekog proizvoda odnosi se na to da ce svaki pojedinac kao potrosac morati da izvoji vise novca
za taj proizvod. Prihod proizvodjaca ce se tim povodom povecati, ali ce se istovremeno zbog toga smanjiti broj
potrosaca. Politiku o vodjenju poslovanja jako je bitno odluke donositi a prethodno razmotriti situaciju i njene
posledice.
Ukoliko se cena nekog proizvoda smanji, pojedinacni potrosac ce platiti manje, a ukupan prihod ce se smanjiti i
obratno. Tada, odluku o smanjenju cene treba doneti ako je povecanje ukupnog prihoda vece od smanjenja
ukupnog prihoda pod uticanjem smanjenja cena.
Dakle, radi se o 2 varijable, gde je jedna poznata velicina, dok se druga moze utvrditi koriscenjem saznanja o
cenovnoj elasticnosti traznje.
U tom pogledu, moguce je razvrstati odnose elasticnosti traznje:
a) ako je traznja cenovno elasticna
b) ako je traznja cenovno neelasticna
c) i ako traznja ima jedinicnu cenovnu elasticnost.
Kod prve pad cene izaziva rast ukupnog prihoda, kod druge pad cene izaziva i pad ukupnog prihoda, a kod trece
promene u ceni ne uticu na promenu ukupnog prihoda.
OPSTI I IZVEDENI ZAKONI TRAZNJE
PRVI zakon traznje Kurno Marsalov, u vidu jednacine T = (), gde je traznja T jednaka funkciji () od
trzisne cene homoenog proizvoda (T)
Bitne karakteristike ovog zakona su:
) trzena kolicina i cena neke robe krecu se u suprotni smerovma
b) trazena kolicinafunkcionalno zavisi od cene robe
c) cena robe moze se isto promeniti pod uticajem kretanja kolicine robe.
Ovaj zakon traznje ima ograniceu vrednost jer se zasniva na pretpostavkama da je cena promenljiva velicina.
Drugi zakon traznje , Valrasov, u skalu traznje unosi cene supstituta, komplementarnih proizvoda i svih ostalih
koji se u ponudi nalaze.
Formulisan je u vidu obrasca T = (1, 2, 3..., )
gde je traznja () jednaka funkciji ( )od cene glavnog proizvoda (1) i trazenih mogucih supstituta ( 2,
3...)
Treci zakon traznje Slucki-Hiks-Alenov, moze se formulisati:
T= (1, 2, 3 , ... , ) traznja jednaka je funkciji od trzisne cene glavnog proizvoda T1,
trzisnih cena stupstituta, komplementarnih i ostalih proizvoda i raspolozivog dohotka .
Osnovne karakteristike ovog zakona su:
a)sistem krivih indiferentnosti
b) velicina dohotka
c) visina cena.
Cetvrti zakon traznje Mur-ulcov, uvodi vremensku dimenziju u mehanizam traznje, cime se traznja dinamizira.
Obrazac: T = (1, 2, 3,... , , ).
u znacenju da je traznja T jednaka funkciji (f) od trzisne cene glavnog proizvoda T1 trzisnih cena supstituta,
komplementarnih proizvoda (2, 3, ...), dohotka i vremena() kojim su zahvaceni svi cinioci koji se
pritom menjaju.
ZAKONITOSTI, FENOMENI i PARADOKSI U POTROSNJI
Medju najpoznatijim teorijskim zakonitostima nalaze se.;
Engelovi zakoni (Ernest Engel) predstavljaju liniju koja moze pokazati odnos izmedju pojedinca i njegove
potrosnje odredjene robe i izmedju dohotka.
Formulisao je 4 zakona:
Prvi ukazuje na to da se procenat izdataka namenjen za hranu menja u obrnutom odnosu prea velicini
dohotka.Porastom dohotka smanjuje se relativno njegov deo koji se odvaja za prehrambene proizvode.
Drugi i trei definiu odnos dohotka i izdataka za geterogenu grupu proizvoda i usluga, udeo izdataka ostaje
priblizno isti bez obzira na promene dohotka, dakle ne menja se.
Cetvrti zakon utvrdjuje odnos dohotka i izdataka za vise covekove potrebe , kulturu, sport i sl.
Gifenov paradoks formulise se kao izuzetak od samog zakonitog ponasanja traznje odredjenih proizvoda u
slucaju povecanja njihovih trzisnih cena. Pri rastu cena hleba raste i traznja za njim, sto je suprtono zakonu traznje.
U uslovima niske kupovne snage, hleb cak i kada poskupi, relativno je jeftiniji npr od mesa i drugih proizvoda. To je
Gifenov paradoks.
Veblenov efekat odnosi se na Teoriju dokolicarske klase gde se traznja nekog proizvoda ne povecava ako
padne njegova trzisna cena, sto se moze posmatrati na 3 nacina:
a)tumacenje potrosaca je pad cene nekog proizvoda posledica pada kvaliteta, pa potrosaci prestaju kupovati isti
b) potrosaci ne povecavaju traznju, iako je trzisna cena pala,a nazire se i dalji pad cene sto se uglavnom odnosi na
tek lansirane proizvode.
c) rasipnicko ponasanje bogatih potrosaca, koji traze samo najluksuznije proizvode, i ukoliko pada cena, oni je ne
kupuju jer je proizvod onda dostupan sirem krugu potrosaca.
I poslednji, Kuznjecov fenomen odnosi se na traznju i kupovinu sredstava za reprodukciju. Tu se javljaju 2
slucaja, gde se u prvom cena trazenog proizvoda poveca, poveca se i traznja jer se ocekuje dalji porast cene, dok
se drugi slucaj odnosi na obrnutu trzisnu situaciju, da pri smanjenju cene izostane povecanje traznje, iako se
ocekuje da ce cene dalje padati.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE FAKTORA TRZISTA
Vlasnici svih proizvodnih faktora su domacinstva,koja ih kao radnu snagu,zemlju I kapital,preko trzista tih faktora
prodaju preduzecima I za to dobijaju dohotke-nadnicu,zemljisnu rentu ili kamatu.Dohotke stecene na trzistu
proizvodnje,domacinstva ce upotrebiti na trzistu potrosnih dobara za placanje kupljenih dobara I usluga kojima
zadovoljavaju svoje potrebe.U jednom trzisnom smeru kruzi tok robe,a u suprotnom kruzi tok novca.Praktican
aspect specificnosti faktorskih trzista mozemo videti na agrarnom trzistu u sirem smislu koje obuhvata I impute-
faktore proizvodnje,I autpute-finalne prehrambene proizvode.
TRZISTE RADNE SNAGE
Ukupnost covekovih fizickih I umnih sposobnosti koje mogu da se koristeu procesu proizvodnje I pruzanja
usluga,predstavlja radnu snagu kao factor proizvodnje.Rad predstavlja sam process trosenja radne sange.Radna
sanga je subjektivan factor proizvodnje,koji pruzasvoje usluge u procesu rada za odredjeni vremenski period.
Cena rada,odnosno zarada cesto se odredjuje nezavisno od odnosa ponude I potraznje za random snagom.
Nezaposlenost predstavlja razliku izmedju ponude radne snage I potraznje za njom,odnosno to je visak ponude
nad traznjom za random snagom. Ukoliko bi trziste radne snage funkcionisalo kao kao robno trziste
,nezaposlenost odnosno visoka ponuda radne snage uticala bi da istovremeno tece process opadanja plata I
smanjivanja nezaposlenosti.
Medju karakteristikama trziszta rada mogu se izdvojiti 3: 1) politika nadnica koju vode preduzeca,2)neelasticnost
nadnica nanize,3)formiranje minimalne nadnice vise od ravnoteznog nivoa ukoliko su jaki sindikati.
Presek krive ponude (P) I krive traznje za radom (T) u tacki (R) odredjuje konkretne ravnotezne nadnice (N).
1
1
2
2
1
-Objasnjenje!! : Ukoliko dodje do
smanjenja ponude rada,kriva ponude rada
pomera se ulevo I pri nepromenjenoj traznji
rada secekrivu traznje za radom na visem
nivou,uslovljavajuci tako povecanje nadnica
(N1).Ako su najmnine iznad ravnoteznog
nivoa (P) odnosno preseka krive ponude
rada I traznje za radom,fakticki se javlja
nezaposlenost.Takva nezaposlenost vrsi
pritisak na smanjenje visine najmnina.-
U uslovima nepotpune konkurencije na trzistu rada se javljaju radnici koji su organizovani u sindikatima,poslodavci
koji su organizovani u udruzenjima poslodavaca I drzava koja odredjuje visinu nadnica u javnom
sektoru.Formiranje nadnica iznad ravnoteznog nivoa: 1) Restrikcija ponude rada,uvodjenjem imigracionih
barijera,zakonodavstva o maksimalnom random vremenu,ogranicavanja prijema novih clanova u radnicki sindikat.
2) Ugovaranje visih nadnica. 3)Indirektno povecanje traznje za radom,merama koje podizu produktivnost rada
smanjuju se troskovi proizvodnje,snizava se cena I povecava traznja za tom robom.
POJAM KAPITALA
Kapital je proizvodni cinilac koji je nastao kao rezultat predhodne poslovne aktivnosti ljudi u ekonomskom
sistemu.U uzem smislu,capital cine sredstva za rad I predmeti rada. Kapital oznacava novcani iznos koji njegovom
vlasniku obezbedjuje povecanje finansijkse imovine.To je novac koji se ulaze u elemente procesa proizvodnje,koji
koji ima sposobnost da se u tom procesu oplodi,odnosno da bude uvecan. Kapital je ukupna masa kapitalnih
dobara kojom raspolaze jedna privreda,te se manja ili veca raspolozivost u nekoj privredi moze uzeti kao merilo
njene (ne)razvijenosti.
S racunovodstvenog aspekta, kapital je visak imovine u odnosu na obaveze ekonomskog subjekta.Ako je
preduzece organizovano kao korporacija, kapital se u bilansu vodi kao deonicki kapital I sastoji se iz dve
kategorije: 1) uplacenog akcijskog kapitala I 2) zadrzane dobiti. Novac u novcaniku namenjen za placanje tekucih
potreba,samo je sredstvo razmene ali nije capital,jer nije ulozen u elemente procesa proizvodnje I zato nema
mogucnost da se uveca.Novac se mora pretvoriti u dva osnovna oblika kapitala 1) finansijski kapital 2)realni kapital
Kapital u realnom obliku egzistira kao sredstvo za proizvodnju.Ovaj oblik kapitala se cesto naziava I realnom
imovinom.Ulaganje u realni capital podrazumeva ulaganja u trajna dobra koja sluze mnogo duze nego sto traje
jedan ciklus proizvodnog procesa.
Kapital u finansijskom obliku egzistira u razlicitim finansijskim instrumentima koji donose prihod svome
vlasniku.Ovi instrumenti mogu biti:
1) novcani krediti,
2) stedni ulozi,predstavljaju odlozenu potrosnju stanovnistva,odnosno ustede iz tekucih prihoda.
3) obveznice su pismene isprave kojim se izdavalac obavezuje d ace licu naznacenom na obveznici ili po
njegovoj naredbi,isplatiti odredjenog dana iznos navedem u obveznici.
4) akcije su imovinske hartije od vrednosti,kojima se povecava neto imovina akcionarskog drustva,
5) komercijalni zapisi su hartije od vrednosti cijom prodajom se prikupljaju kratkorocna novcana sredstva.
Ulaganje kapitala moze biti:
1) u obliku kupovine finansijskih instrumenata koji donose kamatni ili drugi prihod.
2) u obliku kupovine sredstava za proizvodnju radi obavljanja privredne delatnosti,posredstvom koje se stice dobit I
time oplodjuje realni kapital.
ZAJMOVNI KAPITAL I KAMATNE STOPE
Preteca zamovnog kapitala bio je zelenaski kapital,koji se pojavio u robovlasnistvu.Tokom procesa reprodukcije
javlja se jedan deo slobodnih novcanih sredstava,koji preduzetnici sami ne ulazu u nov proizvodni ciklus,vec su
spremni da taj deo sredsatava ustupe na upotrebu drugim preduzetnicima koji ce dag a uloze u process
proizvodnje.
ZAJMOVNI KAPITAL je privremeno oslobodjeni deo industrijskog kapitala u novcanom obliku,koji se usupa na
upotrebu na odredjeno vreme.Zajmoprimalac pozajmljeni kapita ulaze u process proizvodnje u kome ostvaruje
odredjeni profit,a kasnije vraca pozajmljeni kapital.Kamata predstavlja zakupninu koju zajmoprimalac placa za
uzimanje u zakup kapitala kao faktora proizvodnje.
KAMATA predstavlja onaj minimalni iznos zarade koji bi zajmodavac sam ostvario kao profit da je svoj kapital
ulozio u process proizvodnje,umesto sto ga je pozajmio.To je dohodak vlasnika zajmovnog kapitala.
KAMATNA STOPA je cena svakih sto jedinica kapitala za jednogodisnji period. Prikupljanje tudjih novcanih
sredstava-depozita predstavlja apsivne poslove banke a kamata koju banka kao duznik placa na ta sredstva
naziva se pasivna kamata .Kada banka kao poverilac daje sredstva u obliku kredita ona se tada bavi aktivnim
polsovima I tada naplacuje aktivnu kamatu.Banka ima interes da posluje samo ako je aktivna kamata veca od
pasivne odnosno ako ostvaruje bankarsku dobit kao pozitivnu razliku izmedju ove dve kamate.
Kamatna stopa je jedan od instrumenata ekonomske politike pomocu koga se utice na alokaciju resursa.Na
kamatu kao cenu kapitala kao I na druge cene najvise uticu ponuda I traznja za zajmovnim kapitalom.Pri vecoj
ponudi kapitala kamatna stopa opada,dok pri vecoj traznji od ponude kamatna stopa raste.
U poslovnim odnosima treba razlikovati nominalnu I realnu kamatnu stopu. Nominalna je ona stopa koja se
utvrdjuje prilikom sklapanaj ugovora o kreditu, a realna ona koja se dobije kada se od nominalne oduzme stopa
inflacije.
Kao I kod ostalih faktora proizvodnje I traznja za kapitalom je izvedena traznja. Ova traznja je izvedena iz traznje
za investicijama u kapitalno dobra,zemlju I angazovanje rada. Marginalni prihod od ovih investicija ostvaruje se u
buducnosti.
1 2
(%)
7
9
-Objasnjenje!! Kamatna stopa koju je trziste
slobodno odredilo na nivou od 9% nalazi se u
preseku krive ponude (P) I krive traznje kapitala
(T).Uz ovu ravnoteznu kamatnu stopu kolicina
ponudjenih zajmova jednaka je trazenoj kolicini
zajmova.Ukoliko bi kamatna stopa bila
ogranicena npr na 7% odnosno ukoliko bi se
kamata formirala na van trzisni nacin obim
ponudjenih zajmova (K1) bice manje od
trazenog obima takvih zajmova (K2).U tom
slucaju ako bi neki zajmoprimci dobili kredit od
banke po toj nizoj kamatnoj stopi oni bi prisvojili
pozitivnu ekonomsku rentu kao razliku izmedju
te dve kamatne stope.
POJAM ZEMLJE KAO FAKTORA PROIZVODNJE
Zemlja je deo prirode,a zemljiste je onaj njen deo koji je po svojoj prirodi pogodan za
proizvodju.Zemlja je jedan od najvaznijih faktora proizvodnje kome su klasicari (Smit,Rikardo
,Mil) pridavali posban znacaj zbog u to vreme dominantne uloge poljoprivrede kao faktora
proizvodnje.U neoklasicnoj ekonomskoj teoriji kao I u savremenoj ekonomskoj praksi,zemlja
gubi taj specificni znacaj.
Zemlja kao deo prirode predstavlja faktor proizvodnje koji ima prirodnu proizvodnu moc u svim
delatnostima gde se zemljino tlo koristi kao osnovni predmet rada. U vezi sa angazovanjem
zemlje kao proizvodnog faktora odnosno ulaganjem kapitala u ovaj faktor I formiranjem njegove
cene treba razlikovati dve cene:
1) kupovna cena zemlje ili kapitala je ona cena koju neko placa da bi stekao neograniceno
pravo vlasnistvo nad tim faktorom proizvodnje
2) cena zakupa(zemljisna renta) je ona cena koju neko placa da bi u odredjenom
vremenskom periodu koristio taj faktor.
Sticanje prihoda od zemljista vlasnik moze da ostvari na dva nacina :
1) ulaganjem sopstvenog kapitala u organizovanje proizvodnje na obradivom zemljistu kako bi
mu izvor zarade bio profit ostvaren prodajom tako proizvedene robe na trzistu
2) iznajmljivanjem zemljista u zakup poljoprivrednom preduzetniku, tako da mu izvor prihoda
bude zakupnina renta koju ce sticati po tom osnovu.
POJAM ZEMLJISNE RENTE
Pod pojmom rente obicno se podrazumeva neradi dohotak od iznajmljivanja ali I dohodak po
osnovu nekog osiguranja.
Zemljisna renta se odnosi na placanje naknade za upotrebu poljoprivrednog zemljista odnosno
na dohodak od zemljista koji pripada zemljovlasniku.
Feudalna zemljisna renta javlja se u tri oblika
1) radna renta,kada zavisni seljak odredjeno vreme radi na imanju gospodara
2) naturalna renta,kada seljak svom gospodaru daje odredjenu kolicinu proizvoda
3) novcana renta,kada seljak najpre unovci proizvod pa onda daje deo gospodaru.
USLOVI NASTAJANJA ZEMLJISNE RENTE
Zemljisna renta posebno zahteva objasnjenje dve njene specificne strane koje se odnose na
1) prirodnu plodnost zemljista
2) specificnosti formiranja cena poljoprivrednih proizvoda.
Karakter ovih cena uslovljen je dejstvom tri faktora:
1) prirodni monopol koji uslovljava obradu I parcela manje prirodne plodnosti neophodnih za
pokrivanje drustvenih potreba koje pri istim ulaganjima ostvaruju nize prinose po jedinici
kapaciteta te otuda slede I visi njihovi jedinicni troskovi koji postaju refulatorni troskovi drustvene
cene proizvodnje.
2) monopol privatne zemljisne svojine koji zasnivanje proizvodnje na datom zemljistu uslovljava
placanjenjem odgovarujuce rente,
3) neelasticnost traznje za poljoprivrednim proizvodima kao proizvodima koji sluze podmirenju
egzistencijalnih potreba za koje u principu nema zamene.
OBLICI ISPOLJAVANJA ZEMLJISNE RENTE
Zemljisna renta kao opsti oblik dohotka koji donosi poljoprivredno zemljiste kao faktor
proizvodnje ima nekoliko posebnih vidova ispolajvanja :
1) diferencijalna zemljisna renta nastaje po osnovu razlika u plodnosti razlicitih parcela
zemljista ili pak po osnovu razlicite udaljenosti tih parcela od trzista u odnosu na regulatornu
parcelu uz predpostavku ulaganja jednakih kapitala na svim parcelama. Ovaj oblik rente u
literature je poznat kao diferencijalna renta I,Drugi oblik je dizferencijalna renta II koja nastaje
kao rezultat razlicitih efekata ulaganja jednakih kapitala na jednakim novim parcelama ili
dodajnog ulaganja na istim parcelama ciji reziltat nije manji od ulaganja istog kapitala na
regulatornim parcelama.
2) apsolutna zemljisna renta postoji I na najlosijoj I na najudaljenijoj parceli ako su te parceled
a te u zakup.Pod predpostavkom da su sve parcele iste plodnosti cena kostanja na svim
parcelama je jednaka.Svaka parcela data u zakup mora svom vlasniku da donese odgovarajuci
dohodak odnosno rentu.Ta renta u literature je poznata kao apsolutna renta.
3) monopolska zemljisna renta nastaje na osnovu postojanja izuzetnih veoma retkih prirodnih
osobina ili polozaja odredjenog zemljista sto predstavlja odsustvo mogucnosti masovne
proizvodnje.
Sva tri oblika zemljisne rente predpostavljaju isti opsti uslov- monopol na poljoprivrednom
zemljistu. Ovaj monopol se ispoljava dvojako.
1) prirodni monopol ogranicen prirodni resurs koji zadovoljava rastuce drustvene potrebe
2) kao monopol privatne svojine- nema koriscenja tog resursa ako se njegovom vlasniku ne
obezbedi odgovarajuca naknada u obliku zemljisne rente.
TRZISTE I CENA ZEMLJE
Zemlja je predmet kupovine - da bi se prisvojila odgovarajuca renta a sa druge strane ona je I
predmet prodaje. Zemlja kao I svaka druga roba na trzistu ima svoju cenu. Specificnost ovog
trzista je u tome sto ponuda obradivog poljoprivrednog zemljista je prirodno ogarnicena te je
stoga savrseno neelasticna u odnosu na cenu zemlje. Zato je cena zemlje u celini odredjena
velicinom traznje zemlje.
Primer : Ako zemljisna renta na odredjenoj parceli iznosi 8000 din po hektaru godisnje cena tog
hektara pri trzisnoj kamatnoj stopi od 7% iznosi : (8000/7)*100=114285.
EKONOMSKA STUKTURA STANOVNISTVA Ukupno stanovnistvo prema aktivnosti se deli na: aktivno stanovnistvo, lica sa licnim prihodom I izdrzavano stanovnistvo. Podaci o aktivnosti stanovnistva I njihovim socialdemografskim podacima se prikupljaju redovnim popisima stanovnistva (na 10godina), kao I posebnim statistickim istrazivanjima. Aktivno stanovnistvo cine sva zaposlena I nezaposlena lica. Neaktivno cine sva lica starija od 15g koja nisu svrstana u aktivno stanovnistvo. Zaposlena lica obuhvataju: samozaposleni (lica koja rade samostalno u vlastitom entitetu), zaposleni radnici (lica koja rade za poslodavca) I pomazuci clanovi domacinstva (lica koja pomazu drugima u vodjenju porodicnog posla, a nisu placena za taj posao) Nezaposlena lica su ona lica koja u odredjenom vremenskom periodu nisu obavljala nijedan placeni posao, niti su imala posao sa kojeg su odsustvovala. O njima se dobijaju podaci iz redovnih evidencija nacionalne sluzbe za zaposljavanje. Potencijalna radna snaga su ona lica koja aktivno traze posao, ali nisu odmah u mogucnosti da rade, kao I lica koja bi mogla da pocnu da rade, ali ne traze aktivno posao, kao I tzv.obeshrabrena lica koja ne traze posao jer su uverena da ga nece naci. Indikatori ekonomske aktivnosti su: stopa aktivnosti (procenat aktivnog stanovnistva od ukupnog stanovnistva radnog uzrasta), stopa zaposlenosti (procenat zaposlenih lica od ukupnog stanovnistva radnog uzrasta) I stopa nezaposlenosti (procenat nezaposlenog od ukupnog broja stanovnistva radnog uzrasta) OBLICI NEZAPOSLENOSTI RADNE SNAGE Radnu snagu jedne zemlje cini onaj deo stanovnistva koji je sposoban I voljan da radi. Prirodna nezaposlenost je ona nezaposlenost koja se javlja kao posledica kratkorocne neuskladjenosti ponude I traznje radne snage, a gde se pretpostavlja da u drustvu postoji dovoljan broj nepopunjenih radnih mesta da se zaposle svi koji su sposobni I voljni da rade. Procenat prirodne nezaposlenosti se krece od 3% do 7%. Prirodna nezaposlenost se javlja u tri oblika: frikciona nezaposlenost (kada ljudi menjaju posao, pa trazenje novog zahteva odredjeno vreme), strukturna nezaposlenost (kada unutar nacionalne ekonomije postoji nesklad izmedju kvalifikacija nezaposlenih I slobodnih radnih mesta) I sezonska nezaposlenost (karakteristicna u delatnostima u kojima obim proizvodnje diktiraju vremenske prilike ili kalendar) Ciklicna nezaposlenost se javlja kao posledica opsteg pada privredne akticnosti u vreme recesije, te I nedovoljne traznje za random snagom. Procenat iznad 7%. Ako je recesija kratkorocna , ciklicna nezaposlenost relativno kratko traje, te se vrlo brzo stopa nezaposlenosti vraca u granice prirodne nezaposlenosti. Ali, ako recesija traje duze, mnogi otpusteni radnici dugo traze novi posao, duze od godinu dana I tada se postavlja pitanje makroekonomije: kako smanjiti nezaposlenost.
KONCEPTI PUNE I NEDOVOLJNE ZAPOSLENOSTI Puna zaposlenost - makroekonomska pretpostavka da nema nezaposlenih proizvodnih cinilaca ne povlaci za sobom I da je stopa nezaposlenosti jednaka nuli, vec da je stopa nezaposlenosti u granicama prirodne nezaposlenosti. Nivo zaposlenosti, ukoliko drustvo proizvodi na samoj granici svojih proizvodnih mogucnosti, uz odredjenu stopu prirodne nezaposlenosti, naziva se puna zaposlenost. Puna zaposlenost se ostvaruje kada je broj slobodnih radnih mesta jednak ili veci od broja nezaposlenih lica, a stvarni proizvod jednak potencijalnom proizvodu. Nedovoljna zaposlenost ukoliko drustvo proizvodi ispod gornje granice svojih proizvodnih mogucnosti, uz odredjenu stopu ciklicne nezaposlenosti koja je visa od stope prirodne nezaposlenosti naziva se nedovoljna zaposlenost. Nedovoljna zaposlenost postoji kada je broj slobodnih radnih mesta manji od broja nezaposlenih, a stvarni proizvod manji od potencijalnog. Razlika izmedju velicine potencijalnog proizvoda (PP) I stvarnog proizvoda (SP) naziva se proizvodni jaz (PJ) I izracunava se: PJ(%) = (PP-SP)/SP*100 Okunov zakon prema kome postoji stabilan koeficijent elasticnosti izmedju stope nezaposlenosti I promene stope rasta drustvenog proizvoda, koji je priblizan broju 3. Prema ovom zakonu, svaki procenat nezaposlenosti iznad prirodne stope nezaposlenosti u korelaciji je sa troprocentnim padom realnog bruto nacionalnog proizvoda I on upozorava da je neophodno da stopa rasta BNP bude uvek iznad 3% da bi nezaposlenost pocela da se smanjuje. KONKURENCIJA: TRZISNI VISAK I TRZISNI MANJAK Konkurencija postice od latinske reci concurentia sto znaci takmicenje, suparnistvo I u sirem smislu podrazumeva ukupnost produkconih odnosa koji se izrazavaju razmenom I prometom. Odnosi konkurencije medju ucesnicima na trzistu zavise od broja I velicine ucesnika na trzistu, od vece ili manje mogucnosti ulaska na trziste, homogenosti ili heterogenosti proizvoda, stepena elasticnosri ponude I traznje I slicno. Delovanjem trzisnog mehanizma, uspostavlja se trzisna ravnoteza gde kolicina ponude neke robe odgovara trazenoj kolicini te robe. Na taj nacin se formira ravnotezna cena koja odgovara ravnoteznoj kolicini proizvoda. Ravnotezna cena je ona cena po kojoj su svi proizvodjaci spremi da prodaju svoj proizvod, a svi potrosaci spremi da ga kupe, a ravnotezna kolicina je ona koju su svi proizvodjaci spremi da ponude na trzistu, a potrosaci spremi da kupe na trzistu po ravnoteznoj ceni. Trzisni visak npr. ako se cena nekoj proizvoda formira iznad ravnotezne cene, proizvodjaci ce taj proizvod na trzistu ponuditi vise od ravnotezne kolicine. Medjutim, neki potrosaci ce biti demotivisani da kupe taj proizvod sto ce uticati na to da trazena kolicina tog proizvoda bude manja od ravnotezne kolicine. Na taj nacin se na trzistu pojavljuje visak ponude nad traznjom. Taj trzisni visak ce se smanjiti tek kada se ponudjena cena izjednaci sa ravnoteznom. Trzisni manjak npr. ako se cena nekog proizvoda formira ispod ravnotezne, prlizvodjaci nece biti motivisani da ponude ravnoteznu kolicinu, vec manje, dok ce potrosaci zbog manje cene imati vecu trazenu kolicinu tog proizvoda od ravnotezne kolicine I tada ce se pojaviti manjak te robe na trzistu u odnosu na ponudu. KOBVEB TEOREMA
Delovanje trzisnog mehanizma kojim se upostavlja ravnoteza izmedju ponude I traznje se graficki prikazuje kao paukova mreza. Postepenim kontinuiranim uskladjivanjem ponude I traznje na osnovu trzisnih cena se postize I uravnotezenje trzisnih odnosa u grani. Trzisne cene uticu na kolebanje ponude oko ravnotezne tacke, sa tendencijom uravnotezenja sa odgovarajucom traznjom. Kobveb teorema se moze prihvatiti samo ako: odnosi na trzistu potpuno slodobni, da na strani ponude postoji veliki broj proizvodjaca I da je proizvodni ciklus kraci od godinu dana. Postoje tri mogucnosti prilagodjavanja ponude traznji I to na osnovu njihovih krivi: ako obe imaju isti nagib, ako kriva ponude ima blazi nagib I kada kriva traznje ima blazi nagib od krive ponude. Osim nagiba krivi, moraju biti ispunjeni I drugi uslovi: u cistoj konkurenciji proizvodjaci planiraju buducu proizvodnju na osnovu ocekivanja da ce odrzati postojece cene, vreme proizvodnje u celini se mora zavrsiti pre nego se proizvodnja moze izmeniti na osnovu planova I cenaje odredjena raspolozivom ponudom. Kritika ove teoreme je u sledecem: ona pokazuje sta bi se dogodilo ako se u datim uslovima nista ne menja, trazi da svi proizvodjaci istovremeno reaguju na postojece cene I procenjuju buduce izglede I poslednje, proizvodjaci ne izvlace nikakve pouke ni posle dva ili tri ponovljena ciklusa, vec su prepusteni oscilatornim kretanjima. Na osnovu izneti pretpostavki formiran je jedinstven model mehanizma paukove mreze I sadrzi sledece pretpostavke: nagib krive traznje je blazi od nagiba krive ponude, kolicina traznje I cene su stabilne u ravnoteznoj tacki koja je odredjena odnosom ponude I kupovnog novcanog fonda I poslednje, ponuda je najmanja u prvoj godini uravnotezenja. VREMENSKO PRILAGODJAVANJE PONUDE PROMENAMA TRAZNJE Prilagodjavanje ponude na trzistu analiticki mozemo razmatrati sa razlicite vremenske distance I to kao: - Veoma kratak period vreme u kojem nije moguce povecavati ili smanjiti upotrebu faktora proizvodjnje, pa samim tim nije moguce povecati ili smanjiti ni ponudu nekog proizvoda (pr. porast traznje za svezom ribom na pijaci, nemoguce je da ponudjaci tog istog dana dopreme nove kolicine sveze ribe). Ponuda je neelasticna, jer se velicina ponude ne menja, a zbog promene velicine traznje menja se ravnotezna cena. - Kratak period uskladjivanje se vrsi ukoliko proizvodjaci povecaju ili smanje obim proizvodnje kao odgovor na promenjeni obim traznje. To je vreme gde je moguce menjati upotrebu varijabilnih faktora proizvodnje: rad, sirovine, poluporoizvodi. Prepostavka je da nisu potrebna dodatna ulaganja u fiksne faktora proizvodnje. - Dug period vreme koje je potrebno za promenu I fiksnih I varijabilnih faktora proizvodnje da bi svoju ponudu proizvodjaci prilagodili promeni traznje na trzistu. (pr. trziste svezeg povrca, gde ce se sa povecanjem traznje pojaviti potreba za novim objektima za proizvodnju u zasticenom prostoru, zaposlice se I dodatna radna snaga, kao I pojava novih snabdevaca povrcem). Ponuda je elasticna, uz relativno malo pomeranje ravnotezne cene I ravnotezne kolicine. ELEMENTI STRUKTURNE TIPOLOGIJE TRZISTA Kljucna obelezja trzisne structure cine: broj I velicina preduzeca, stepen medjusobnih slicnosti I razlicitosti proizvoda, kao I slozenost procedura za ulizak ili izlazak na odredjeno trziste. U zavisnosti od ovih obelezja izdvajaju se cetiri osnovna tipa trzisne stukture: - popuna konkurencija - monopolisticka konkurencija - oligopol
- monopol Pored navedena cetiri, razlikuju se jos I tri tipa trzista: labavi oligopol, cvrsti oligopol I dominantna firma. vakva tipologija sacinjena je iz ugla ponude, pod pretpostavkom da sa druge strane postoji mnogo kupaca/potrosaca. Zato treba imati u vidu I da se slicna trzisna ponasanja mogu pronaci I na strani traznje. STAKELBERG nemacki ekonomista cija se klasifikacija trzisnih stanja smatra najpotpunijim. Po njemu postoji devet trzisnih stanja polazeci od broja ucenika na trzistu kao kriterijuma i polazeci od cinjenice da je emirijska moc svakog pojedinacnog prodavca utoliko manja, ukoliko je njihov broj na trzistu veci. Po njemu, pored dva osnovna trzisna stanja, potpune konkurencije I monopola postoje jos I : - monopson postoji samo jedan kupac, mnogo prodavaca - bilateralni monopol - jedan kupac I jedan prodavac - oligopol nekoliko velikih prodavaca, mnogo kupaca - bilateralni oligopol malo prodavaca I malo kupaca - oligopson nekoliko velikih kupaca, mnogo prodavaca - kvazimonopol jedan prodavac, malo kupaca - kvazimonopson jedan kupac, malo prodavaca POTPUNA (SAVRSENA) KONKURENCIJA Trzisna struktura potpune konkurencije je stanje u kome postoji: - veliki broj malih firmi od kojih nijedna nema dominantan udeo na trzistu - proizvodi su homogeni, a kupci I prodavci su potpuno obavesteni o cenama koje prihvataju - firme slodobno I sa lakocom mogu da ulaze I izlaze na trziste Znacajni udeo na trzistu je onaj udeo koji firmi omogucava vidan uticaj na trzisnu cenu. Homogeni proizvodi su oni koji imaju istovetne karakteristike, odnosno kombinaciju karakteristika koje su identicne u ocima kupaca Lakoca ulaska je mogucnost da nove firme pod jednakim uslovima kao I postojeci proizvodjaci da mogu da zapocnu novu proizvodnju u nekoj grani ili delatnosti Transparentno trziste je trzisna situacija u kojoj veliki broj potpuno obavestenih proizvodjaca I kupaca biva povezan u nameri da kupi ili proda jasno definisana dobra I usluge Veliki broj ekonomskih subjekata podrazumeva da svaki pojedinacni kupac ili prodavac predstavljaju tek mali deo trzista Potpuna obavestenost I prihvatanje cena znaci da nijedan prodavac niti kupac nece prodati ili kupiti dobro ispod tekuce (ravnotezne) cene Tesko da ijedno trziste moze imati karakteristike popune konkurencije, dok se u literaturi kao primer moguceg delovanja uzima agrarno trziste. Npr. proizodjaci kukuruza I psenice svoje proizvode prodaju preko robnih rezervi, tada prihvataju ponudjene cene vec formirane na berzi. Nijedan proizvodjac ne moze pojedinacno uticati na promenu cene, bez obzira o kolicini robe koju poseduje. MONOPOL I DOMINANTNA FIRMA Stanje cistog monopola podrazumeva stanje gde celu granu neke delatnosti predstavlja samo jedan proizvodjac, koji moze da utice na visinu cene proizvoda, ciji proizvod nema bliske supstitute I u kojoj ne postoji mogucnost da se pojavi drugi proizvodjac istog proizvoda. Cist monopol je vrlo retko trzisno stanje. Drzavna preduzeca fiksne telefonije, elektrodistribucije, gradski vodovod I posta su dobri primeri grana koje su blizu stanja cistog monopola. Medjutim, vecina preduzeca je suocena sa konkurencijom, npr. u oblasti saobracaja I transporta, iako postoji samo jedno zeleznicko preduzece, konkurenciju mu prave drugi prevoznici, autobuska preduzeca, kamionski prevoznici I aviokompanije.
Dominantna firma U prehrambenoj industriji ili proizvodnji pica cesto jedan proizvodjac piva pokriva preko 50% trzista, ali to nije primer cistog monopola, jer postoje I drugi proizvodjaci istovrsnih proizvoda ili pak bliski supstituti. Te firme bi zapravo bili u polozaju dominantne firme. Cist monopol ne moze funkcionisati posto cesto drzava intervenise I sprecava monopolizaciju trzista. Uslovi opstanka monopola se mogu klasifikovati na: - Barijere ekonomskog karaktera vezuju se za specijalne troskove ulaska na trziste koje bi novi konkurent morao da podnese, npr. velika ulaganja u razvoj sopstvene tehnologije (farmaceutska industrija). Ekonomija obima kao osnov odrzavanja monopola nastaje na efektima rasporedjivanja visokih fiksnih troskova proizvodnje na veliki broj jedinica nekog proizvoda. Novi konkurenti istovetnog proizvoda, koji proizvode male serije I kolicine imaju relativno visoke fiksne troskove I to ih cini nekonkurentnim na trzistu. - Administrativne barijere stvara drzava, jer poticu iz zakonom regulisanih procedura dodeljivanja nekih prava pojedinim preduzecima od strane drz.organa. Npr. patenti, autorska prava, dozvole za obavljanje neke delatnosti itd. Zakon o patentima I autorskim pravima su primer kako drzava stvara monopole (npr. za proizvodnju nekog leka, farmaceutska kuca dobija ekskluzivno pravo proizvodnje u narednih 10god ili vise I time stice monopol za taj lek na trzistu; kad pisac zavrsi knjigu on moze zastititi svoje autorsko pravo, gde mu drzava garantuje da niko ne sme stampati bez njegove dozvole) Drzava ponekad I u savremenim uslovima daje monopol neposredno pojedinim firmama ako oceni da je to u javnom interesu (Networks Solutions Inc.kojoj je SAD dala da drzi baze podataka svih internet adresa sa nastavcima .com, .net I .org jer smatra da takvi podaci moraju biti centralizovani). MONOPOLISTICKA/NEPOTPUNA KONKURENCIJA Ova sturktura podrazemeva: veliki broj ucesnika, ali I prodavci I kupci imaju malo ucesce te nemaju veliki uticaj na cene, slodoba ulaska I izlaska sa trzista I potpuna raspolozivost informacija o proizvodima I njihovim cenama, a jedina razlika u odnosu na potpunu konkurenciju je u odnosu na karakteristike proizvoda. Veliki broj ucesnika podrazumeva da preduzece ima vise konkurenata na trzistu, odnosno ono formira relativno mali deo ukupne ponude (najvise 10%). Nehomogenost proizvoda moze biti stvarna ili cak I izmisljenja, sobzirom na bliskost proizvoda kao supstituta (kafa razlicitog mirisa,ukusa itd) Slodoban ulazak na trziste motivisan je mogucnoscu zarade ekonomskog profita,kao I mogucnost izlaska uzorkovan nemogucnoscu zarade normalnog prosecnog profita. OLIGOPOLSKA STRUKTURA Oligopol je trzisna struktura u kojoj na strani ponude dominira nekoliko velikih preduzeca, koja mogu na dugi rok da kontrolisu cene svojih proizvoda I ostvaruju visoke profite. Uopste uzev, ukoliko preduzece moze da utice u dugom roku na visinu cene svoj proizvoda na trzistu, I ako ima relativno veliki udeo u ukupnoj ponudi grane kojoj pripada, I ako moze da postavi cvrstu varijeru novim konkurentima za ulazak na trziste, onda se moze reci da se takvo preduzece nalazi u polozaju oligopola. (primeri oligopolisticke strukture najcesce se uzimaju automobilska industrija, industrija celika, mobilna telefonija itd). U Srbiji mobilna telefonija ima samo tri operatera I oni oblikuju ukupnu ponudu ove grane I dominantno uticu na cene svojih usluga. U polozaju oligopola postoji samo nekoliko konkurenata, sto se vidi iz primera. Druga karakteristika jeste homogenost proizvoda koji se ne razlikuju po kvalitetu, tehnoloskom nivou ili upotrebljivosti, vec imaju samo male razlike I to najcesce po dizajnu I pakovanju.
Vrlo vazna karakteristika ovog trzista je cvrsta barijera ulaska na trziste. One mogu biti ekonomske (najcesce ekonomija obima) I administrativne (u formi patenta, licenci ili dozvola). Preduzece u polozaju oligopola ima dva poslovna cilja: - maksimizacija profita sto znaci da ce proizvoditi onu kolicinu proizvoda pri kojoj se marginalni troskovi izjednacavaju sa marginalnim prihodima - maksimizacija prodaje radi prevlasti na trzistu, gde se odlucuje za nize cene, odricuci se monopolskog profita, ali uz ostvarivanje veceg ukupnog profita. Preduzece ce povecati prodaju sve dok se marginalni prihod ne izjednaci sa nulom. NASTANAK I PREDMED MARKOEKONOMIJE Nastanak makroekonomije se vezuje za period nakon velike svetske ekonomske krize, gde se ekonomije pocinje diferencirati na makroekonomiju I mikroekonomiju. Makroekonomski ogranak ekonomske nauke pocinje svoju razvojnu putanju sa afirmacijom drzave kao ekonomskog subjekta. U tom smislu, ekonomisti imaju dvostruku ulogu: kao naucnici, iznose I proveravaju teoriju da bi objasnili svet oko sebe I kao savetnici politicara, koji koriste svoje teorije da bi pomogli da se svet promeni na bolje. Predmet izucavanja makroekonomije je pracenje I analiza kretanja, strukture I medjusobnih odnosa ukupnih makroekonomskih velicina, kao sto su ukupan obim I struktura nacionalne proizvodnje, agregatna ponuda,ukupan obim I struktura potrosnje, agregatna traznja, ukupna zaposlenost radne snage, kretanja prosecnih zarada, stabilnost cena I inflacije itd. Ima misljenja da je makroekonomija mesavina nauke I umetnosti: nauke sto analizira I predvidja dogadjaje pod odredjenim uslovima, a umetnosti zbog vestacke analize I zakljucivanja kada nedostaje cvrsta uporisna tacka. Kejns je izdvojio tri osnovna ekonomska toka: - pozitivna ekonomija bavi se ekonomskom realnoscu kakva jeste - normativna ekonomija odredjuje kakva bi ona trebalo da bude - vestina ekonomije spaja prve dve POTENCIJALNI I STVARNI PROIZVOD Potencijalni proizvod ili ukupne proizvodne mogucnosti nacionalne privrede je ona kolicina materijalnih dobara I usluga, koja bi mogla biti proiz