43
ELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI TJELESNOG RAZVOJA DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA

Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

ELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI TJELESNOG RAZVOJADJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA

Page 2: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

UVOD

Igra je od davnina bila sastavni dio čovjekova života. Ona je oblik aktivnosti koji je

svojstven u prvom redu mladom čovjeku, pa se od davnina koristila za odgoj i tjelesni razvoj

mlađih generacija. Tokom vremena sadržaj igara se mijenjao, ali bez igre se nije moglo, jer

nije bilo moguće zatomiti potrebu za igrom. Mijenjali su se uslovi igre, uvodila su se pravila

koja su odražavala vrijeme, prostor i strukturu igre, ali sve to skupa nije umanjivalo stalnu

želju ljudi za igrom.

Ovo se posebno odnosilo na igre u kojima je bilo moguće provjeriti i brzinu,

izdržljivost, snagu, koordinaciju, smjelost itd.

Iako znamo da je u čovjekovoj prirodi da se igra, što on i čini čitavog života, ipak igra nigdje

nema tako intenzivno značenje, kao ni toliku moć, kao u djetinjstvu. Zato kažemo da je igra

jedna od temeljnih predpostavki za pravilan rast i razvoj dječijeg organizma.

Za dijete predškolskog uzrasta igra znači „sve“:potrebe, zadovoljstvo, život. Igra kao „život“

proizilazi iz jedinstva fiziološke potrebe djeteta za tjelesnom aktivnošću i postizanjem

povoljnog emotivnog stanja kao pozitivne posljedice zadovoljavanja djetetove biološke

potrebe za kretanjem.

Za djecu predškolske dobi igra znači sintezu svega što su naučila,a prije svega savladanih

prirodnih oblika kretanja.

Igra treba i mora biti primjerena razvojnim karakteristikama djece.Sadržajem mora biti

jednostavna,Djeci razumljiva,izvodljiva i treba imati takav oblik da u njoj mogu učestvovati

sva djeca.

Sredstva za igru moraju biti sigurna i trebaju djeci pomoći da se lakše užive u izabranu igru.

Djeci mlađe uzrasne grupe više odgovaraju jednostavnije igre – jednostavne sadržajem i

pravilima. Za djecu mlađeg uzrasta kažemo da je najvažnije da izabrana igra omogućuje

dovoljno trčanja, skakanja, puzanja, penjanja, bacanja i drugo.

Djeci srednje uzrasne grupe više odgovaraju jednostavne igre sa pravilima također, ali se ta

pravila moraju poštovati i to važi za sve učesnike u igri.

Djeca ovog uzrasta imaju i veće iskustvo, pa ih sve više interesuju igre hvatanja, skrivanja,

traženja i slično.

Što se tiče djece starije dobne skupine mogu se koristiti igre, kod kojih su sadržaj –

složenija kretanja.

2

Page 3: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Djeca ovog uzrasta znaju da igra ima smisao, a karakteristični momenti za igre su: sakriti se,

savladati prepreke, ne dati se uloviti i druge igre.

Zbog svega gore rečenog igra ima neprocjenljivu vrijednost. Kažemo da je igra „magija“, jer

ima magičnu moć u odgoju djece.

Mnogi su do sada željeli dati svoju definiciju igre.

Tako npr. U starih Grka riječ igra je označavala posebne radnje, koje odgovaraju djeci.

Rimljani su rječju „igra“ ili „ludo“ označavali radost i veselje.

Staro-njemačka riječ „spilan“ označavala je lako ravnomjerno kretanje (kao kretanje klatna),

koje pri tome izaziva veliku prijatnost.

Na taj način u okvir ovog pojma ušlo je sve, počev od dječije igre do pozorišne predstave, od

preskakanja konopca do visoke umjetnosti.

S vremenom definicija igre je bivala drugačija. Jedni su mislili da je igra aktivnost bez

cilja, dok su drugi mislili da je igra aktivnost sa ciljem. Danas jedna od najboljih definicija

igre jeste ona što ju je dao prof.dr. Vladimir Findak, koji kaže da1 „igra kao najstariji oblik

tjelesne i zdravstvene kulture i najautonomnija čovjekova aktivnost, spontana je i slobodno

izabrana čovjekova aktivnost, koju karakterizira raznovrsnost kretanja i prati snažan osjećaj

ugode i zadovoljstva.“

U životu djeteta, a posebno u njegovom pravilnom odrastanju, igra ima ogroman značaj,

gotovo presudan.

Kroz igru uči, spoznaje svijet oko sebe. Ono, igrajući se dolazi u različite situacije.

Uči se da uvažava drugare u igri, ali stiče i svoj odnos prema svom odgajatelju – učitelju.

Preko igre odgajatelj najlakše uočava karakterne osobine djeteta. Ukoliko su loše, pomaže

djetetu da ih koriguje i opet kroz igru usmjerava ka pozitivnom smjeru.

Kroz igru se provjeravaju i usvojena znanja.

Igra doprinosi zdravlju djeteta.

Na žalost, današnji uslovi života, a time i rasta i razvoja djeteta određeni su, limitirani

životnim prostorom za igru i kretanje.

Sve je manje prostora za igru djeteta. Gradske zelene površine se gube. Zbog toga je potreba

za pedagoški osmišljenim i oplemenjenim sadržajima u životu djeteta tim veća.

Zbog toga je odgovornost predškolskih ustanova i odgajatelja ogromna.

1 Findak,V. „Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju“ Školska knjiga Zagreb.

3

Page 4: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Odgajatelj je prva i najznačajnija karika u obrazovnom i odgojnom smislu svakog djeteta. Na

ovaj predškolski odgoj nastavlja se osnovno, zatim srednje, nakon toga i visoko obrazovanje.

Istraživanja su pokazala da je igra kao metod rada sa najmlađima i najpovoljnija.

Ona ima posebno značenje, pruža velike komparativne prednosti nad drugim oblicima i

metodama rada i učenja sa djecom.

Igra je, slobodno možemo reći, prirodno samoobrazovanje djeteta. Ona doprinosi

razvoju psihosomatskih i psihomotoričkih funkcija kod djece. Potiče ih da budu aktivna, ali i

društvena. Da se uče životu i radu u društvu – grupi, da uče dijeliti, da pored moje postoji i

naše.

Moglo bi se nabrajati još mnogo toga.

Možda još samo reći – igra je ta koja priprema dijete za školu i život. Ona oblikuje njegove

fizičke i psihičke sposobnosti to jest ona igra oblikuje njegovu ličnost.

Svako dijete je ličnost osobena, specifična, baš kao i odrastao čovjek.

Igra u suštini predstavlja spontanu, slobodno izabranu i prijatnu aktivnost, koja ima za cilj

obezbjediti i potvrditi individualne i kolektivne sposobnosti.

Igra predstavlja najstariji vid vaspitanja uopšte, a posebno vid fizičkog vaspitanja te možemo

reći da igra, genetički gledano predstavlja ishodište sveukupnog fizičkog vježbanja.

Ona nastaje kao težnja čovjeka za kretanjem, odnosno nagon da se čovjek oslobodi stanja

mirovanja, odnosno statičkog stanja opterećenja u cilju relaksacije i oporavka organizma.

Igra je stara koliko i samo čovječanstvo, a njen razvoj i oblikovanje je uslovljeno strukturom i

organizacijom društva, odnosno potrebom prilagođavanja uslovima života i rada.

Djete započinje spontano da se igra, uključujući u igru sredstva i predmete koji se u tom

momentu nađu na dohvat ruku u njegovoj okolini.

Pošto je prirodno i društveno uslovljeno da se okolina mjenja, tako dolazi i do promjene

dostupnih sredstava za igru, a samim time i do promjene igre i njenog unapređenja

Sve ove promjene dovele su , kroz razvoj civilizacije i društva do nastanka modernih igara sa

jasnim ciljem i zadatkom, koje opet nemaju svoj konačan oblik, već stalno doživljavaju

promjene i transformacije u cilju zadovoljenja potreba djece.

Dakle možemo reći, da je igra jedan stalan, kontinuirani proces koji prati različite

potrebe djeteta, počev od psihičkih, zdrastvenih, socijalnih i dr.

4

Page 5: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Aktivnosti tokom igre omogućavaju ostvarenje brojnih potreba uvjetovanih prirodom

čovjeka ,a to su u prvom redu potreba za mišićnom aktivnosti i aktivnosti unutrašnjih organa.

Neki smatraju, da je na razvoj igre bitan utjecaj imao sport koji sve više privlači djecu.

No, to ne mora biti tačno iako je u igri i sportu isti cilj-odmjeravanje snaga u natjecanju. Oni

se razvijaju usporedno, ali su i tijesno vezani među sobom. Danas mnogi treneri atletskih

klubova u svojim programima , a posebno u radu s djecom , koriste igre da što bolje pripreme

sportiste.

Iskusniji pedagozi u predškolskim ustanovama isključivo koriste igru kao metod učenja.

Zahvaljujući tome podiže se interes za aktivnost, cjelovitije se iskorištava vrijeme, pa se zbog

toga i uspješnije riješavaju pedagoški zadaci.

Pored toga, u aktivnostima koje sadrže elementarne igre, uspostavlja se među djecom čvršća

veza, na osnovi koje se uspješnije razvijaju i odnosi izvan igre, odnosno unaprjeđuje

socijalizacija ličnosti.

Jedna te ista igra uključena u program nastave tjelesnog odgoja u predškolskim ustanovama,

može se izvesti u više varijanti , što svjedoči raznorodnim mogućnostima njenog korištenja.

Ovo privlači djecu, a nastavniku omogućava širi izbor u usmjeravanju razvoja potrebnih

osobina i navika.

Organizacija aktivnosti djece u igrama omogućava razvoj stvaralačke incijative pri

izboru načina dostizanja cilja. Igra privlači djecu još i time što kao put za sticanje informacija

ne prestavlja veći problem. Tok igre vezan je i uz ugodu. U igri se uvijek pojavljuju elementi

novoga i nepoznatoga. Čak se ni u jednoj te istoj igri, koja se više puta izvodi, ne ponavljaju

iste varijante, a ni njezini sudionici nisu uvijek isti. Ona se uvijek izvodi kao nova, jer sadrži

neočekivane situacije izazvane spontanom reakcijom djece. Zbog toga, iskustva iz prethodnih

igara u djece izazivaju pozitivne emocije već i prije početka nove igre, zbog

neizvjesnog rezultata , jer se igra završava pobjedom ili porazom.

Nužno je poznavati, s jedne strane, stav djece prema igri i njenu veliku mogućnost prilagodbe

programu nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja. S druge strane, zahtjev prema pedagoškom

rukovođenju, planiranost i sistematičnost primjene igre u nastavi osiguravaju stvaranje

očekivanog pedagoškog učinka.

Cilj i oblik aktivnosti sudionika u igri određeni su osnovnom zamisli i njenim sadržajem.

Najčešće jednostavna, pravila igre određuju prava i obaveze sudionika, način provedbe igre te

analizu krajnjeg rezultata.

5

Page 6: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Sadržaj igre uslovljava često i oblik organizacije aktivnosti, ali omogućava i širi izbor

načina za postizanje postavljenog cilja. Sadržajem i načinom provođenja igre ostvaruju se

pedagoški, zdravstveno-higijenski, obrazovni i odgojni ciljevi. Pored toga, samostalnost u

aktivnostima, izvođenje kretanja uz puno korištenje energije (element takmičenja),

neprisiljenost i prirodnost izvođenja kretanja po dijelovima ili u cijelini, snalaženje u

promijenjenim uslovima igre, snalaženje u različitim rukovodećim ulogama (sudija, vođa

grupe, pomoćnik nastavnika i sl) te samostalan izbor načina rješavanja zadataka, doprinose

ostvarenju tih ciljeva.

Većina igara sadrži u sebi i elemente takmičenja(npr.borbu za sebe ili svoju ekipu). Igra

može biti učinkovita samo u slučaju ako su osigurani potrebni uslovi za izvođenje iste. Velika

je pogreška ako se prilikom organizacije igre koriste kruti šabloni, npr. često ponavljanje

jedne te iste igre ili mehaničko korištenje modela opisanih u literaturi bez prethodne analize

ciljeva koji se igrom žele ostvariti.

Igra sudionike privlači svojom emicionalnošću i dostupnošću. Pomoću igre mogu se usvojiti

jednostavna i složenija kretanja, u jednostavnijem obliku, elementi tehnike i taktike mnogih

sportova, a istodobno može služiti i za razvoj motoričkih sposobnosti. Igra je sredstvo za

upoznavanje samoga sebe, ali i sredstvo odmora i tjelesnog odgoja.

Osnovni zadatak tjelesnog i zdravstvenog odgoja u predškolskim ustanovama, jeste svestrani

razvoj djece, što znači učvršćivanje zdravlja, pomoć njihovom pravilnom prirodnom

tjelesnom razvitku, oblikovanje za život važnih navika te razvoj motoričkih sposobnosti

pozitivnih psihičkih osobina i motoričkih načela.

Igra je jedna od najdjelotvornijih metoda za svestrani fizički i psihički razvoj djece, a

srednja i starija predškolska dob je najpogodnije razdoblje za uključenje igre u proces odgoja i

obrazovanja. Igra je sredstvo i metoda rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.

Dobar poznavatelj ove metode u odgoju i obrazovanju razlikuje i koristi osobine igre:

- natjecateljski elementi,

- obrazovanost i odgojnost igre,

- sadržajnost igre,

- različitost načina za dostizanje cilja,

- relativna samostalnost djelovanja itd.

Sadržaj igara čine oblici kretanja usmjereni na usvajanje zadatka s različitim nivoima

opterećenja te na savladavanje prepreka postavljenih na putu prema cilju (npr. brzo dotrčati

do cilja, uhvatiti protivnika ili pobjeći od njega i sl.).

6

Page 7: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Igra ima izvjesne sličnosti s radnom aktivnosti ljudi,ali se od nje i razlikuje. Primjerice

slično kao i u radu, to je usmjerena i svjesna aktivnost za postizanje željenog cilja, izaziva

osjećaj radosti nakon pobjede ili dobro obavljenog zadatka, stvara uzajamni odnos, tj.

saradnju sudionika u igri i radu.

Istina je da se dijete može igrati samo. Ali to nije ona prava igra. Igra u kolektivu grupi – s

drugom djecom je ono pravo. Jer..Igra je ta koja uvodi dijete u krug vršnjaka.

U tom druženju, igranju dijete pokušava izboriti svoju ulogu i mjesto u družini. Na njega

sredina utiče, ali dijete se trudi i da ono utiče na sredinu. To je taj sociološki aspekt tjelesne i

zdravstvene kulture – uticaj pojedinca na kolektiv, uticaj kolektiva na pojedinca, uticaj

sadržaja igre na pojedinca i na kolektiv međusobni uticaj na relaciji odgajatelj – dijete. Kroz

sve ovo odvija se proces socijalizacije djeteta.

Ne smije se pri tome igra previše pedagogizirati, jer se u tom gubi stvarni uticaj igre

na ostvarenje željenog cilja. Ponekad se igra svodi na infantilizam što doprinosi oduzimanju

njene vrijednosti u uvođenju djeteta u kolektiv. Zbog ove mogućnosti uloga odgajatelja je

velika. Igra uvodi dijete u kolektiv,

-uči ga uvažavanju kolektiva pomaganju drugom,

-uči ga da pored njegovog cilja i interesa postoji i kolektiv i njegovi ciljevi i interesi i uči da i

njih, također treba znati uvažiti

-igrom dijete oponaša svijet oko sebe, uči da stvara,gradi – to su tzv. stvaralačke,

konstruktivne igre (lego-sistemi) i sl.

-igrom se potiče stvaralaštvo

-kroz igru dijete uči muzičko-plesne igre i pokret

-uči se da bude humanista, rodoljub i kozmopolit.

Uloga vaspitača u igri predškolskog djeteta ne treba da bude poučavanje, već njegovanje

dječije spontanosti i podsticanje igre izabranim materijalom i sredstvima za igru.

Odgajatelj pruža djetetu određene predmete, koja će ga podsticati na igru, posmatra i reaguje

na ono što je dijete uradilo tj. prati dijete u igri, prati njegov rast i razvoj.

7

Page 8: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

4.5. Elementarne igre

Elementarnim igrama posvećeno je najviše prostora, što je i razumljivo s obzirom

na mogućnosti njihove široke primjene u tzv. redovnoj nastavi, kao i u izvannastavnim i

zvanškolskim organizacijskim oblicima rada. Izbor igara omogućuje ne samo njihovu

efikasnu primjenu u svim dobnim skupinama, na svim dijelovima sata, u različitim

materijalnim uvjetima rada, nego i solidnu osnovu za eventualno „pronalaženje“ i

„sastavljanje“ novih igara. Smatramo da je izbor momčadskih i štafetnih igara također dobar „

temelj“ nastavnicima za „svakodnevnu aksploataciju“ igara, kao i za njihovu modifikaciju, a

time i za širu i efikasniju primjenu u svim razredima. Terenskim igrama posvećen je poseban

„prostor“. Metod igre smatra se za jedan od najstarijih i najpodesnijih metoda u radu sa

mlađim školskim uzrastom, na nastavi tjelesnog i zdrastvenog odgoja.

U samom startu moramo početi sa odabirom jednostavnih elementarnih igara, koje većina

djece zna ili ih je lako savladati u ”hodu”.

Nastavnik TZO mora tu igru da po potrebi modifikuje i prilagodi svoj djeci, te da je

nakon izvjesnog vremena lagano usložnjava.

Vrlo bitno je djecu uključiti da što više učestvuju u pripremanju igre, jer je to u

bukvalnom smislu nenadoknadiva vrjednost i nagrada za djecu, bez obzira koliko oni to

spretno uradili.

U ostvarenju nastave tjelesnog odgoja, igre imaju vodeće mjesto, jer je takav način

organizacije aktivnosti najjednostavniji i najprikladniji za djecu te dobi. Aktivnosti, kao što su

hodanja, trčanja te skokovi i bacanja, kao i većinu ostalih, djeca lakše usvajaju pomoću igre.

Opseg motoričkih sposobnosti i navika djece ove dobi još je ograničen. Zbog toga se za ovu

dobnu grupu preporučuju jednostavnije igre sa malo ili sa što jednostavnijim pravilima. Od

jednostavnijih igara lakše će se zatim prijeći na složenije, uz postavljanje postupno sve težih

zahtjeva, a prema nivou razvoja sposobnosti, prema kretanju, brzini trčanja, snazi odraza i sl.

U radu sa mlađim predškolskim uzrastom, a pogotovo ne po samom dolasku u

predškolsku ustanovu, ne preporučuju se ekipne, odnosno grupne igre sve dok dijete nestekne

određeno samopouzdanje i povjerenje u drugu djecu i odgajatelja- nastavnika.

Podizanjem sposobnosti ali i interesa djece za grupne aktivnosti, mogu se u njih

postepeno uključiti elementi takmičenja, npr. hodanje u parovima, trčanje u parovima,

preskoci preko vijače, kotrljanje lopte i sl. Kasnije djecu možemo podijeliti na nekoliko

manjih grupa i s njima provoditi takmičenje, kao što su npr. štafete s jednostavnijim

zadacima itd.

8

Page 9: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Za uspješno provođenje većine igara potrebno je osigurati i odgovarajuća pomagala .

U djece vidni su osjeti još slabo razvijeni, a pažnja raspršena, pa je zbog toga dobro da su

nastavna pomagala obojena življim bojama.Vrlo je važno i to da nastavna pomagala

odgovaraju nivou tjelesnog razvoja djece. Ona trebaju biti odgovarajuće težine i veličine.

Tako, npr. teže medicinke mogu služiti za koturanje,a ne i za bacanje. Za djecu je najbolje da

u igrama koriste lopte za odbojku, gumene lopte ili balone.

Aktivnosti treba opisati kratko, jer djeca nastoje što brže provesti u djelo sve što im

nastavnik kaže, pa često niti ne poslušaju opis do kraja, izražavajući želju da dobiju neku

ulogu.

Opisivanje aktivnosti u obliku priče djeca će primiti s većim interesom. Taj se način posebno

preporučuje kada su djeca nepažljiva ili kada im je potreban odmor nakon prethodnih tjelesnih

aktivnosti.

Imajući u vidu njihovu veliku potrebu i želju za aktivnosti, djecu nije dobro udaljiti iz

aktivnosti zbog učinjene pogreške, naprotiv i tada je djete potrebno pohvaliti u smislu „dobro

je ali pokušaj još bolje“. Čak je bolje dati i negativne bodove (bilo pojedincu ili njegovoj

ekipi), što će dodatno izazvati motivaciju i razvoj takmičarskog duha po principu „ko će bolje

i spretnije“.

Fizička opterećenja treba pažljivo kontrolisati i usmjeravati ih, a koji puta i

ograničavati. Aktivnost, odnosno elementarne igre ne smije trajati predugo. U aktivnostima-

igrama s trčanjem prelaze se kraće dionice, a prepreke trebaju biti relativno niske.

Prilikom trčanja u grupi ne smiju smetati jedan drugome, moraju sarađivati sa ostalom

djecom, na dogovoreni znak brzo se uključivati u aktivnost.

Važno je djecu naviknuti da se pridržavaju pravila te da se znaju pravilno ponašati u različitim

situacijama.

Zadaci se rješavaju tokom višekratnoga ponavljanja. U nastavu tjelesnog odgoja treba

uključiti u prvom redu one igre koje su vezane uz osnovni zadatak u glavnom dijelu časa (za

razvijanje brzine i koordinacije koriste se u prvom redu aktivnosti s brzim trčanjima, ali tako

da se djeca nakon toga mogu odmoriti).

Igre s ritmičkim hodanjem traže od djece određenu dozu i stepen organiziranost, pažnju i

usuglašenost kretanja, ali tako da doprinose svestranoj tjelesnoj pripremljenosti.

4.5.1 Hodanje

9

Page 10: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Hodanje je osnovno gibanje, koje samo po sebi pozitivno utiče na čitav organizam, a

posebno na lokomotorni sistem.

Jedan od ključnih problema prilikom učenja hodanja, jeste dovesti u pravilan sklad

rad mišića antagonista, iskjučiti nepotrebne pokrete, te uskladiti ravnomjerno smjenjivanje

faze napora i opuštanj.

Učenje hodanja se provodi uz pomoć oponašajućih pokreta, po principu „ djeco ponovite

zamnom“. U tu svrhu najbolje je koristiti osnovne prirodne porete kroz elementarne igre.

Djecu treba upozoriti da dok hodaju glavu ne spuštaju i ne vuku noge. Hodanje

jednogodišnjeg djeteta sadrži mnogo nepotrebnih pokreta, kasnije pokreti postaju sve više

koordinisani, nestaje geganja.

Uz provođenje vježbi hodanja treba početi sa jednostavnim zadacima (obično hodanje uz

muziku) zatim preći na hodanje sa ubrzanjima i usporenjem, hodanje po smanjenoj površini,

hodanjem sa okretnjem i zaustavljanjem.

4.5.1.1. Vrste i način hodanja:

- prirodno hodanje – pravolinijsko

- s promjenom pravca ,smjera,tempa i ritma

- na različitoj vrsti , dimenzijama i obliku podloge

- uz različite položaje ruku, koljena i stopala

- kombinacija hodanja , trčanja , skakanja , preskakanja itd.

- u različitim kretnim zadacima

- oponašanje pokreta i kretanje drugih stvorenja .

4.5.1.2 Elementarne igre za učenje hodanja

10

Page 11: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Da bi smo djecu naučili hodanju najčešće se koristimo elementarnim igrama, koje nam

omogućuju konkretan, za djete jednostavan put u savlađivanju različitih radnji, a sve to kroz

igru i zabavu što dodatno stvara motiv i pozitivan emotivni naboj kod djece.

Težak prolaz

Na terenu se označi više uzastopnih, usporednih crta, međusobno udaljenih 0,5 m.

Učenici zavezanih očiju prelaze preko crta nastojeći ne nagaziti na njih, što predstavlja

pogrešku za koju se dobiva negativan bod. Igra se provodi kao pojedinačno ili ekipno

takmičenje.

Cilj igre jest razvoj osjećaja dužine koraka.

Ponovno u krug

Djeca stanu na rub kružnice, okrenuti licem prema sredini kruga. Na nastavnikov znak

rukama prekriju oči, okrenu se za 180° i krenu naprijed, npr.5 koraka. Na sljedeći znak

okrenu se ponovno za 180° i krenu prema kružnici nastojeći vratiti se što tačnije na polazno

mjesto. Ko će se tačnije vratiti na polazno mjesto?

Igra služi razvoju osjećaja za prostor i dužinu koraka.

11

Page 12: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Igra: Ponovo u krug

Učenje razlikovanja desne od lijeve noge

Tom cilju može poslužiti podizanje crvene ili plave zastavice. Kada se podigne plava

zastavica, djeca moraju podići bedro desne noge, a na crvenu lijevo itd. To je posebno važno

u djece koji više griješe u hodanju ili teže ovladavaju pravilnim kretnjama. Zbog toga im se

daju igre hodanja u mjestu tako da se kretanje odvija na razdjele. Npr. nastavnik polako broji

„je-dan“. Na „ je“ djeca podignu koljeno lijeve noge, a na „dan“ga spuste. Desna noga zatim

radi to isto na znak „dva-a“. Kad djeca počnu izvoditi ove kretnje pravilnije, može se prijeći

na hodanje u mjestu bez razdjela u zadanom ritmu, npr. uz pomoć zvučnih signala,

pljeskanjem dlanom od dlan, pomoću udaraljki itd.

U početku često djeca ne mogu uskladiti ritam svojih koraka s ritmom koraka ostale

djece u grupi. U tom slučaju dobro je zadati im da hodaju uz muzičku pratnju, tj. uz zadani

ritam.

12

Page 13: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

To će ujedno uvesti i živost u nastavu. Dobre rezultate daje i hodanje s naglaskom na

lijevu, odnosnu desnu nogu i brojanjem u 4/4 taktu. Djeci treba reći da na 1i 3 udare malo jače

lijevom, a na 2 i 4 slabije desnom nogom. Nakon toga se pokreti izvode tako da udaraju malo

jače desnom nogom na 2 i 4. Brojanje naglas potrebno je da bi rad nogu bio što ravnomjerniji.

Uzak put

Na podlozi se nacrta puteljak dužine 10-15 m, širine 0,5 m . djeca trebaju preći

puteljkom zavezanih očiju i nastojati da ne dotaknu ili ne prestupe preko bočne crte.

Pobjednik je učenik koji nijednom nije ili je najmanji broj puta prestupio preko bočne crte.

Igra se može izvesti kao ekipno takmičenje.Tada igrači svake ekipe prolaze kroz puteljak po

redu (a može se načiniti i nekoliko puteljaka, zavisno o broju grupa). Pobjednik je ekipa koja

ima najmanje negativnih bodova . Cilj igre jest učenje pravocrtnoga hodanja.

Zatvorenim očima

Odredivši približno udaljenost do suprotnog zida, djeca zatvore ili prekriju oči te krenu

sa zajedničke crte prema zidu. Pobijedio je onaj koji se zaustavio najbliže zidu, a nije ga

taknuo.

Zadatak može biti otežan ako se djeca kreću natraške. Igra se može izvesti i tako da se,

umjesto zidom, poslužimo crtom na podu. Djeca mogu prije toga preći zadanu udaljenost

nekoliko puta otvorenih očiju. Igra služi za razvoj osjećaja za dužinu koraka i za razvijanje

osjećaja za kretanje u prostoru.

Učenje pravilnog rada ruku

Djeca stanu u vrstu i mašu rukama , opuštenima niz tijelo, naprijed natrag iz ramena.

Zatim se ruke u kretanju naprijed saviju u laktovima tako da dlanovi dođu do visine prsa, ali

da ne prelaze sredinu tijela. Isto se vježba s hodanjem u mjestu, a zatim u kretanju naprijed

normalnim korakom. Kod ovih pokreta treba nastojati da ramena ostanu opuštena.

Razvijanje osjećaja za dužinu i brzinu koraka

Zadatak određenja dužine koraka rješava se ovako: djeca se kreću u koloni po jedan i

postavljaju stopala na oznake nacrtane na podlozi (crte,kružiće i sl.). Razmak između oznaka

13

Page 14: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

je u prvo vrijeme jednak, a zatim se može postupno ili naglo povećati ili skratiti. Na taj način

djeca pređu npr. 30 m, kratkim koracima, a zatim isto toliko dugačkim.

Zatim prelaze iste dionice bržim ili sporijim korakom. Nakon toga im se mogu zadati i druge

kombinacije, npr. prvih 30 m preći kratkim i brzim koracima,a zatim dugačkim i sporijim itd.

Normalna dužina koraka djeteta iznosi odprilike 3-4 dužine njegovog stopala stopala .

Brzina (frekvencija) koraka reguliše se akustičnim signalima, muzikom u određenom ritmu

itd. Nakon toga se djeca kreću bez oznaka na podu te mjenjaju dužinu i brzinu koraka na

zapovijed, npr. „duži korak“ ili „kraći korak“. Na isti se način mijenja i brzina koraka na znak

„Brži korak“ ili „sporiji korak“, a zadatak može biti da se istodobno produže i ubrzaju koraci,

odnosno skrate i uspore, što dovodi do naglog povećanja ili smanjenja brzine kretanja .

Učenje podizanja koljena

Ovo je kretanje preduslov za dobro i uspješno hodanje,a u prvom redu za postizanje

željene dužine koraka. Djeca hodaju uz tek nategnuto uže ili gumenu vrpcu te podižu koljena

do njezine visine (npr.do horizontale ili više). Isti se zadatak rješava i tako da koljenom dotiču

dlanove ili palicu u opruženim ili savijenim rukama ispred tijela u visini pojasa ili niže.

Sličan učinak postiže se i koračanjem preko lopti, medicinki, po visokoj travi, snijegu i sl.

Učenje pravilnog postavljanja stopala

Ako djeca nepravilno postavljaju stopala na podlogu, treba im dati zadatke kojim će te

pogreške ispraviti.primjerice, ako pri normalnom kretanju hodaju tako da su im stopala

okrenuta prema unutra, moraju ih pokušati okretati van. Zbog istog razloga mogu hodati tako

da stopala postavljaju na njihov vanjski ili unutrašnji rub, na petu, prste, cijelo stopalo, s pete

na prste i obratno.

Učenje pravolinijskog kretanja

Djeca hodaju po ravnim crtama sportskoga terena stavljajući stopala na podlogu tako da

unutrašnji rub stopala dodiruje crtu. Isto je tako dobra vježba hodanje po „uskoj stazici“ ,

širokoj oko 20 cm.

14

Page 15: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Ta vježba pomaže razvijanju osjećaja ravnoteže i koordiniranoga kretanja.

Staza se može napraviti i tako da se na podlozi nategnu dvije usporedne gume koje se

pričvrste na stalke ili neke sprave (npr.na noge kozlića) ili stupiće zabodene u podlogu , ako

se radi vani . Staza može biti duga 20-25 m. Djeca po stazici hodaju u koloni na različite

načine – običnim korakom, na prstima, s visokim podizanjem bedara, s rukama o pojasu itd.

Igra se može zatim provesti i u obliku takmičenja između ekipa. Pobjednik je ekipa koja

napravi manje pogrešaka. Jedna od čestih pogrešaka je izlazak sa „stazice“. Za takmičenje je

dobro pripremiti dvije ili više stazica, pa se neće gubiti na vremenu. Na isti način može se

hodati po stazi označenoj dvijema usporednim crtama .

Učenje prijelaza iz hodanja u trčanje i obratno

Učenici u kolonama ili manjim vrstama hodaju naprijed običnim koracima,a zatim na

znak prelaze u trčanje .nakon pretrčanih 20-30 m,slijedi znak za brzo ,a zatim za obično

hodanje itd. Staza za ovu igru može biti duža(i do 150 m), a broj ponavljanja treba postupno

povećavati.

Učenici neće odmah sve spomenute igre sasvim usvojiti,pa ih zbog toga valja rasporediti na

duže vremensko razdoblje.Zbog toga ne treba svaki put uzimati nove vježbe.Bolje je na

sljedećem času ponoviti pređeno na prethodnome,a ako treba i na sljedećem.Vrlo je važan

lični primjer nastavnika .Teško će biti djecu naučiti lijepom hodanju ako to ne čini i sam

nastavnik. Ukoliko neko djete još loše hoda,npr. pogrbljeno,pogrešno postavlja stopala i sl.,

treba ga izdvojiti od ostalih i s njime posebno raditi sve dok ne stekne naviku pravilnog i

lijepog hodanja.

Hodanje u zadanom vremenu

Djeca dobijaju zadatak da u manjim grupama (5-6 učenika) pređu zadanu udaljenost.

Nakon obavljena zadatka priopći im se vrijeme za koje su prešli tu udaljenost, npr.dva kruga

oko košarkaškog terena prošli su za dvije minute. Sljedeći put moraju tu istu dužinu preći za 5

ili 10 sekundi sporije ili brže.

Svako odstupanje od zadanog vremena donosi negativne bodove. Koja će grupa tačnije

ispuniti dobiveni zadatak ? Igra se može ponoviti više puta, a bodovi se tada sabiraju.

15

Page 16: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Cilj ove igre jest razvoj osjećaja za brzinu kretanja te za brzinu i dužinu koraka.

Odredi svoje vrijeme

Grupa djece kreće se zadanim putem kao i u prethodnoj igri. Prvi put svaka grupa pređe

zadanu rutu, a nastavnik im kaže za koje su je vrijeme prešli. Zatim grupa pređe isti put, ali

sada treba pogoditi vrijeme za koje su prošli put.

Nastavnik štopericom provjerava vrijeme svakoj grupi. Pobjednik je grupa koja je nakon

nekoliko ponavljanja „osvojila“najmanje bodova.

Cilj igre jest razvoj osjećaja za brzinu kretanja te za dužinu i brzinu koraka.

Jedna minuta

Djeca se kreću korakom u koloni po jedan. Od znaka nastavnika samostalno određuju

vrijeme, npr. od jedne minute. Kada prema vlastitu mišljenju prođe vrijeme od jedne minute,

učenik iskoči iz kolone i zaustavi se. Kada se svi zaustave, nastavnik proglasi pobjednika,

učenika koji je najtačnije pogodio zadano vrijeme.

Cilj igre jest razvijanje osjećaja za vrijeme.

4.5.2.Trčanje

Jedno od također osnovnih gibanja kod djece jeste i trčanje.

Ovo kao i sva ostala osnovna gibanja često se identificiraju sa prirodnim oblicima kretanja.

Djeca trebaju kroz igru savladati razna gibanja, jer nikakav drugi pristup nije moguć na ovom

uzrastu, te stoga ćmo se u ovo poglavlju i pozabaviti trčanjem odosno elementarnim igrama za

učenje trčanja.

Trčanje je aktivnost koja spada u osnovna gibanja, pokreti ruku i nogu su usklađeniji

tokom trčanja nego tokom hodanja. Djeca trče cijelim stopalom i njihovo trčanje nije

elastično, naglašen je odraz tzv. faza leta pojavljuju se tek u 6-godini. Trčanje se treba

odvijati uz igru, dužinu, tempo, brzinu a sve ove segmente brzine treba prilagoditi dječijim

mogućnostima.

16

Page 17: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Upravo zbog svega već navedenog, u daljnjem tekstu će mo se pozabaviti elementarnim

igrama za učenje trčanja.

4.5.2.1 Vrste i način trčanja

- trčanje – pravolinijsko

- s promjenom pravca , smjera , tempa i ritma

- na različitoj vrsti , dimenzijama i obliku podloge

- kombinirano

- kombinacija trčanja , hodanja , skakanja i dr.

- brzo trčanje (sprint) dionice do 30 metara

- istrajno trčanje u trajanju do 6 minuta

- primjena trčanja u različitim kretnim manifestacijama

4.5.2.2 Elementarne igre za učenje trčanja

Konjići sportaši

Na 1 metar od duže stranice igrališta ili zida dvorane označe se „staje“za „konjiće“, kojih

treba biti 2-3 manje nego li je „konjića“-djece (to mogu biti npr. krugovi ili obruči na podu).

Na početku igre sva djeca stoje u središnjem krugu dvorane okrenuti lijevim bokom

prema njegovoj sredini. Na nastavnikov znak, npr. „korak konjića!“ , djeca hodaju ili lagano

trče visoko podižući koljena, dotičući koljenima dlanove prema dolje opruženih ruku.

Zatim slijedi zapovijed „Okret!“, na koji se djeca okreću u suprotni smjer, ali sada trče

visokim podizanjem peta. Na sljedeći znak, npr. „grabeći korak!“, trče tako da spuštaju noge

grabećim korakom na podlogu itd. Na nastavnikov poziv „U staju!“, „konjići“ brzo trče,

nastojeći zauzeti mjesto u staji. „Konjići“ koji ostanu bez svoje staje, dobijaju negativne

bodove.

Igra se ponavlja 4 -5 puta. Pobjeđuju konjići koji nisu ili su najmanji broj puta ostali bez staje.

17

Page 18: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Cilj igre je učenje tehnike vježbi „škole trčanja“te vježbanje starta iz kretanja.

Slobodno mjesto

Sva djeca , osim jednoga, postave se do ruba kružnice, udaljeni pola koraka jedan od

drugog, podignu ruke i stave dlanove iza glave. Igrač koji se nalazi izvana, lagano trči oko

kruga.

Igrač izvan kruga u jednom trenutku takne nekoga od igrača po ruci, a zatim se okrene u

suprotnom smjeru. Dotaknuti igrač brzo trči, ali u suprotnom smjeru od igrača koji ga je

dotaknuo i nastoji što prije doći ponovo na svoje mjesto u krugu. Ako mu to uspije prije

igrača koji ga je taknuo,ostaje na svome mjestu u krugu.Ako mu ne uspije, tada je on igrač

koji trči oko kruga itd.

Igrač koji trči oko kruga mora dotaknuti nekoga od igrača u krugu.

Zabranjeno je ometati djete koje trči oko kruga.

Igrač koji ostane bez mjesta postaje trkač oko kruga.

Cilj igre je učenje trčanja u zavoju te razvoj brzine trčanja.

Startovi po zastavici

Djeca se podijele na dvije ekipe i postave na suprotne crte terena, udaljene 20-30 m

jedna od druge. Svaka ekipa izabere vođu. Po sredini terena nacrtaju se dvije usporedne crte

koje ograničavaju prostor širine 1-2 metra. U taj se prostor postave zastavice, čunjići ili lopte

u cik-cak poretku.

Na nastavnikov znak igrači obiju ekipa brzo startaju i trče prema zastavicama u nastojanju da

ih što više osvoje. Zatim se vraćaju na svoja mjesta iza startnih crta. Vođe ekipa pokupe i

18

Elementarna igra: Slobodno mjesto

Page 19: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

saberu zastavice koje je osvojila njegova ekipa te ih vrate nazad. Za svaku osvojenu zastavicu

ekipa dobija jedan bod. Pobijedila je ekipa koja nakon određenog broja ponavljanja osvoji

više bodova. Cilj igre je razvoj brzine starta i startnog ubrzanja.

Prebaci loptu

Na srednju crtu dvorane postavi se više lopti. Djeca podjeljena u dvije, prema broju

učenika, jednake ekipe, stanu na suprotne krajeve dvorane, i zacrta jednako udaljenih od

sredine igrališta.Na startni znak djeca brzo trče prema loptama. Došavši do njih nastoje ih

prebaciti što više na suprotnu stranu terena. Kada su sve lopte bačene, igra je završena.

Pobijedila je ekipa koja je bacila više lopti na suprotnu stranu terena. Igra se zatim ponavlja

još 5-6 puta, a djeca svaki put kreću iz nekog drugog startnog položaja.

Cilj igre je poboljšati brzinu startne reakcije te brzinu trčanja za vrijeme startnog

ubrzanja.

Dan i noć

S obiju strana sredine igrališta označe se dvije usporedne crte međusobno udaljene 1-

1,5 m ,a na obje strane udaljene 10-20 m od ovih i paralelno s njima, crte prostora „spasa“.

Igrači se podijele na dvije, prema broju igrača, jednake ekipe. Djeca se rasporede u parove do

svoje srednje crte okrenuti licem prema svojoj crti spasa (stoje okrenuti leđima jedni prema

drugim). U nastavku igre djeca mogu biti u razlčitim položajima, npr.u počućnju, sjedeći ,

ležeći na prsima, leđima i sl. Jedna ekipa dobiva naziv „dan“,a druga „noć“.

Nastavnik stoji sa strane igrališta i ne očekivano prozove, npr.“Dan!“. Nakon poziva

igrači ekipe „noć“brzo trče prema svom prostoru „spasa“, a igrači ekipe „dan“ ih hvataju.

Uhvaćeni igrači, nakon što se zapiše njihov broj, puštaju se nazad u svoju ekipu. Ekipe zatim

19

Elem.igra: Prebaci loptu

Page 20: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

ponovo stanu na svoja mjesta u dogovoreni položaj. Nastavnik glasno uzvikne novi signal,

nastojeći da on bude neočekivan za učenike (redoslijed treba biti takođe neočekivan).

Prije znaka, a kako bi skreno pažnju učenika, nastavnik im može zadati da načine različite

vježbe (npr. podignu ruke gore ili naprijed, stanu na prste i sl.), a zatim neočekivano uzvikne

„Dan!“ili „Noć!“ i igra se nastavlja. Igra se može provoditi i uz muziku.

Igra se ponavlja više puta, ali treba voditi računa da svaka ekipa bude prozvana jednak broj

puta. Pobijedila je ekipa koja je uhvatila više djece iz suprotne ekipe.

Cilj igre je razvoj pažnje učenika na startni znak te učenje brzih startova i startnih ubrzanja.

Zov brojeva

Djeca stanu u kolone po jedan i razbroje se prema redoslijedu (1,2,3,4 itd.). Ispred

kolona je startna crta. Na udaljenosti 10-15 m ispred kolone nalaze se stalci-okretišta.

Nastavnik glasno uzvikne jedan broj, a djeca koja imaju taj broj brzo trče oko stalaka i vraćaju

se prema svojoj ekipi. Djete koje je na povratku prvo pretrči startnu crtu, osvojilo je za svoju

20

Elemen. igra: Dan i Noć

Page 21: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

ekipu jedan bod. Ako ima više ekipa, npr.tri, tada prvo djete osvaja dva boda, drugo jedan,a

treće ništa.

Nastavnik proziva brojeve neočekivano i preko reda, pazeći ipak da u igri sudjeluju sva djeca

podjednak broj puta.

Igra se može provesti i tako da se djeca nalaze u vrstama u različitim startnim položajima ili

da, npr.sjede na klupama.

U tom slučaju pored startne crte treba označiti i ciljnu crtu koja se nalazi 1-2 ili više m ispred

startne crte.

Cilj igre je razvoj pažnje,brzine reakcije na startni znak,te razvoj brzine startnog

ubrzanja.

Varijanta 1.

Varijanta 2.

21

Igra : Zov brojeva u vrstama

Igra: Zov brojeva u kolonama

Page 22: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

U obruče

Djeca se podijele na 2-3 ekipe-kolone, koje stoje iza zajedničke startne crte. Okomito

na startnu crtu označi se još nekoliko usporednih crta koje omeđuju pruge trčanja širine 1 m, a

dužine 10-15 m. U svakoj pruzi postavi se na podlogu 6-8 obruča promjera 30-40 cm,

međusobno udaljenih 50-60 cm.

Pet metara iza posljednjeg obruča nalazi se stalak-okretište.

Na nastavnikov poziv, tj. prvi do startne crte, zauzmu startni položaj (npr.visoki ili niski start

ili drugi položaj prema dogovoru). Na startni znak (pljesak, zvižduk i sl.) djeca trče po svojoj

pruzi tako da stanu u svaki obruč, a zatim se na isti način vraćaju nazad nakon obilaska stalka-

okretišta.

Djete koje bez pogreške prvo pređe startnu crtu, osvaja bod za svoju ekipu. Zatim djeca trče iz

drugih položaja itd.

Umjesto obruča, na podlogu se mogu postaviti vijače, medicinke, lopte, niske preponice i sl.

Cilj igre je, u prvom redu, oblikovanje dužine koraka pri trčanju, njihova učestalost-

frekvencija, a zatim i brzina trčanja.

Uske staze

Na sportskom terenu ili atletskoj stazi nacrta se 4-5 uskih staza, dužine 20-30 m, a

širokih 20-30 cm, međusobno udaljenih oko 1 m. Učenici, raspoređeni u kolone-ekipe, stoje

ispred startne crte na početku staze.Na suprotnom kraju svake staze stoji po jedan sudac koji

mjeri vrijeme ekipa i bilježi pogreške.

Na nastavnikov znak, učenici po jedan iz svake kolone trče prema suprotnom kraju staze,

pazeći pri tome da ne stanu na njezin rub. U trenutku kada je prvi učenik prešao stazu, na

znak suca kreće sljedeći. Na suprotnom kraju staza učenici se ponovo svrstavaju u kolone.

Suci bilježe pogreške svakoj ekipi, a na kraju se ocjenjuje koja je ekipa bolje izvršila zadatak.

Za svaku pogrešku, ekipi se daje po pola sekunde za postignuti rezultat.

Cilj igre je učenje tehnike pravolinijskog trčanja i postavljanje stopala u istom smjeru.

22

Page 23: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Zec bez doma

Djeca stoje u parovima na rubu kruga okrenuti licem jedan prema drugom, držeći se za

ruke. Dvoje djece, koji se nalaze izvan kruga, imaju uloge „zeca“,odnosno „vuka“.

Nakon nastavnikovog znaka „vuk“ hvata „zeca“ koji se može spasiti jedino tako da stane

između jednoga od parova učenika. Djete u paru kojemu je „zec“ okrenut leđima, ostaje bez

„doma“ i postaje „vuk“,dotadašnji „vuk“ postaje „zec“. Ako „vuk“uhvati „zeca“ prije nego

što se uspije spasiti, tada im se uloge mjenjaju.

Ako je mnogo djece, tada „spas za zeca“ može biti i 4-5 djece koji se drže za ruke.

Mjesta „spasa“ se tada postave slobodno na igralištu, ali barem 6-8 koraka jedno od drugoga.

U tom slučaju nastavnik treba odrediti novog vuka.

Cilj igre je razvijanje navike brzoga starta, trčanja i agilnosti.

Pogodi srednjeg

Igra se izvodi s većim loptama, npr.odbojkaškim. Jedno se djete nalazi u krugu

promjera oko 1 m, a dvoje drugih stoje na suprotnim stranama, iza crta udaljenih 6-7 m od

kruga te nastoje loptom pogoditi djecu u krugu koja moraju brzo reagovati izmičući lopti.

Djete koje je pogodio igrač u krugu, mijenja s njim mjesto.

Cilj igre je razvoj brzine kretene reakcije.

Izazov

Na oba kraja igrališta,udaljeni 18-20 m jedan od drugog označe se prostori „doma“.Djeca se e

podjele na dvije, prema broju igrača, jednake ekipe, a svaka izabere vođu. Igrači obiju ekipa

stanu u vrste iza svojih crta, tj. u „domu“.

Igru započinje vođa jedne ekipe tako da pošalje jednog svog igrača u „dom“ suparničke ekipe.

Djeca u „domu“ ispruže desnu ruku s dlanom okrenutim prema gore. Igrač iz suprotne ekipe

takne dlanom dlanove triju igrača u „domu“ i glasno broji-jedan, dva, tri. Igrač kojega je

taknuo kao trećeg, nastoji ga što prije uhvatiti, a izazivač nastoji što prije otrčati u svoj dom.

23

Page 24: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Ako prozvani igrač uspije uhvatiti izazivača prije crte njegova „doma“, tada taj igrač

postaje njegov „plijen“ i stane iza leđa igraču koji ga je uhvatio.

Među

tim,ako prozvani igrač ne uspije uhvatiti izazivača,tada on postaje izazivačev plijen.

Zatim vođa druge ekipe šalje svog igrača u suprotni dom i tako se igra nastavlja.

Ako je prozvani igrač postao plijenom, a iza njegovih leđa se nalazio jedan ili više

učenika, tada se oni vraćaju u svoju ekipu.Pobijedila je ekipa u kojoj se,nakon dogovorenog

vremena (8-15 min),nalazi više „plijena“ ili ekipa koja je uhvatila sve igrače protivničke ekipe

zaplijen.

Cilj igre je razviti sposobnosti za brzo reagiranje te za brzi start i startno ubrzanje

Hvatalica

Igra se odvija na ograničenom terenu, npr.na odbojkaškom ili košarkaškom. Jedno djete

unutar granica igrališta hvata ostale tako da ih nastoji lagano udariti po ramenu mekanim

mlatićem.

Sva se djeca nalaze unutar granica igrališta. Igrač koji je izabran da prvi hvata, podigne uvis

ruku s mlatićem i zavikne „Ja hvatam!“, a zatim nastoji taknuti mlatićem nekoga od igrača.

„Uhvaćeni“ igrač se zaustavi, preuzme mlatić, podigne ga uvis te zavikne kao i prethodni „Ja

hvatam !“ i igra se nastavlja.

Igra traje 5-10 minuta, zavisno od uzrasta djece.

24

Page 25: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Ko će brže

Djeca se podjele u dvije ekipe-vrste, koje stoje na zajedničkoj startnoj crti. Nastavnik je

između njih. Svaka ekipa se zatim razbroji po redu. Nastavnik zakotura loptu ravno ispred

sebe, a zatimglasom prozove jedan od brojeva djece.

Djeca u obje ekipe, koja su razbrojana tim brojem, brzo startaju i nastoje osvojiti loptu.

Djete kojem to uspije osvaja jedan bod za svoju ekipu.

Vježba traje sve dok jedna od ekipa ne osvoji 10-15 bodova, a zatim se može ponoviti još 2-3

puta. Startne položaje djece treba mijenjati u svakoj novoj igri.

Cilj igre je razvoj sposobnosti brzine startne reakcije i startnog ubrzanja.

Hvatalica nakon hodanja

Učenici podijeljeni u dvije ekipe-vrste,postave se iza označeni crta,na suprotnim

stranama igrališta.Ujedno izaberu imena,npr. „rakete“i „sateliti“ili sl.

Nastavnik predloži učenicima ekipe,npr. „sateliti“,da se uhvate za ruke i na njegov znak krenu

prema ekipi „rakete“. Kada ekipa „sateliti“dođe na udaljenost od 3-4 koraka do ekipe

„rakete“, nastavnik daje znak na koji se učenici ekipe „sateliti“ okrenu i nastoje pobjeći preko

svoje crte „spasa“, a igrači ekipe „raketa“ nastoje ih za to vrijeme uhvatiti.

Uhvaćena djeca se prebroje, a zatim i dalje sudjeluju u igri.

Igru zatim započinje ekipa „raketa“,a ekipa „satelita“ ih hvata. Igra se ponavlja 3-4 puta.

Na kraju igre saberu se bodovi, tj.koliko je uhvaćenih igrača bilo na svakoj strani .

25

Igra : Ko će brže

Page 26: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Igrači obiju ekipa mogu imati različite položaje-npr.oni koji nastupaju mogu staviti ruke jedan

drugom na ramena, držati se „ispod ruke“,križno i sl., a oni koji hvataju mogu biti okrenuti

leđima, bokom, sjediti, biti u položaju visokog starta i sl.

Igra služi razvoju brzine startne reakcije i brzine startnog ubrzanja.

Složenija varijanta hvatalica

1.Na igralištu se označe 2-3 mjesta (npr.krugovi promjera 1m) što predstavljaju „spas“ u

kojemu se igrača ne smije hvatati.

2. Igrač smije u prostoru „spasa“boraviti samo 5 sekundi.

3. Igrač, koji je uhvaćen 3 puta, označi se trakom u boji.

4. Spas može biti i skok na spravu (npr.ljestve)

5. Igrača se ne smije hvatati duže od 5 sekundi

Cilj igre je razvoj brzine trčanja,a posebnu vrijednost ova igra ima za razvoj izdržljivosti,

ukoliko duže traje.

26

Page 27: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

Jedna od varijanti složenih hvatalica sa spravama- rekvizitima.

Pokupi loptice

Nastavnik,koji se nalazi na sredini terena,ima u vreći više loptica.

Nakon znaka upozorenja,nastavnik izbacuje iz vreće loptice na sve strane,a učenici trče za

njima i nastoje ih pokupiti što više.

Pobijedio je učenik koji je na kraju pokupio najviše loptica.igra se zatim može ponoviti još

nekoliko puta.

Cilj igre je razvoj brzine trčanja te snalaženje u prostoru.

Slobodno trčanje s različitim zadacima

a) Svi učenici trče slobodno u prostoru, pri čemu svaki određuje svoj smjer kretanja.

Nastavnik prekida trčanje povikom: „Čučni!“ . Poslije kratke stanke trčanje se

nastavlja, a nastavnik izvikuje novu zapovijed: „Sjedni!“ . Nakon ponovnog trčanja na

zapovijed „Lezi!“, djeca legnu itd.

b) Djeca slobodno trče u parovima u prostoru za vježbanje držeći se za ruke. Nakon

trčanja slijedi hodanje, ponovno trčanje itd. Trčanje u parovima može se provesti i

tako da djeca stoje jedno iza drugog. Pri tom prvo djete zaruči, a stražnji ga uhvati

za ruke. Nakon određenog vremena djeca mijenjaju mjesta – prednji postaje stražnji.

c) Djeca slobodno u parovima trče po prostoru za vježbaqnje tako da jedno djete

vodi, a drugi ga stalno slijedi. Prvo djete krivudavim trčanjem nastoji pobjeći

drugome, a drugi se trudi da cijelo vrijeme bude što bliže prvome.

Nakon kratkotrajnog trčanja slijedi hodanje.

U ponovnom trčanju djeca mijenjaju uloge.

c) Djeca formiraju nekoliko kraćih kolona (4-6 učenika u koloni). Svaki vođa kolone

trčeći vodi svoju kolonu krivudavo po prostoru za vježbanje. U pauzi, tj. za vrijeme

hodanja, prednje djete odlazi na začelje, a u sljedećem trčanju kolonu vodi naredno

27

Page 28: Elementarne Igre u Funkciji Tjelesnog Razvoja

djete. Pošto su četiri do šest puta trčali i hodali, sva su djeca bila u ulozi vođe grupe

koji je trčanjem određivao smjer kretanja kolone.

Trčanje kombinirano sa hodanjem i zaustavljanjem

a) Svi se učenici slobodno rastrče u omeđenom prostoru. Nakon određenog vremena

nastavnik daje znak i oni počnu hodati. Na ponovni znak počnu opet trčati, zatim

hodati itd.

b) Djeca slobodno trče po omeđemon prostoru, pri čemu svaki određuje smjer svog

kretanja. Na dogovoreni znak sva se djeca zaustave, okrenu se prema nastavniku i

zauzmu stav „mirno“. Tijelo mora biti elastično i uspravno, pete sastavljene, prsti

stopala prirodno razmaknuti, ruke opuštene niz tijelo, laktovi ispruženi.

Učenici gledaju ravno naprijed. Na idući znak svi ponovno trče, zatim ponovno

zauzimaju stav „mirno“ itd.

28