Emil Steiger, Temeljni Pojmovi Poetike

8/15/2019 Emil Steiger, Temeljni Pojmovi Poetike

1/7

EMIL STAIGER - ‘TEMELJNI POJMOVI POETIKE’

UVOD

bit poetike kao klasifikacije djela je nevaljano zbog stalne pojave novih oblika koji ne pašu u postojeći kalup(koji postoji od antike)ono što je stalno su pojmovi ‘lirsko’, ’epsko’ i ‘dramsko’ i njihove znaajke, a ne pojedinani primjeri rodovasvako pravo pjesništvo u razliitim stupnjevima i na razliite naine sudjeluje u svim idejama rodova, što jeuzrok velikom broju knji!evnih vrsta

LIRSKI STIL - SJEĆANJE

vrijednost lirskih stihova je u jedinstvu znaenja rijei i njihove glazbenije toliko bitno što se govori, nego "#"$ - svaka rije i svaki slog u lirskoj pjesmi su %&%#'$&*+lirske pjesme je teško prevoditi upravo zato što nije poanta u doslovnom prevo.enju znaenja, nego/0$1##2 znaenje rijei je bitno, ali je glazbenost rijei bitnijau lirskom mo!emo remetiti gramatiki slijed rijei da postignemo neki zvuni efekt, što bi u epskom stilu bolo uoibitan je i oblik, tj3 forma, jer je i ona dio sadr!aja - ako pjesmu ‘prepišemo’ u prozu, efekti koje smo postigli smetrima, srokovima i ritmom nestaju4postoji bezbroj formi da se u lirskoj pjesmi doara ugo.aj - još u antici je postojala velika koliina raznih strofa

poput alkejske ili safike, dok je epski rod tono odre.en metrom

lirski pjesnik se prepušta %#'#5%/6/, on pjeva jer mora, a njegovo pjevanje nije namjerno ili hotiminolirski pjesnik nastoji stvoriti /0$1# (tj3 ugo.aje), koji traje samo jedan trenutak, i za njima slijedi otre!njenje ilneki novi zvuk (ugo.aj), ovisno o polo!aju u pjesmiiako nadahnuće mo!e biti razliito u kiticama jedne pjesme, postoji središnja ‘tema’ oko koje tvore cjelinuono što lirsko pjesništvo uva od rastakanja je 7$%#8#%& - ritma (glazbe u strofama), rijei, doslovnoponavljanje (kitica) 9 pripjev, rondel (kru!no gibanje, vraćanje na prijašnje stihove)pripjev - izgovara se na recitativan nain, slu!i da bi se razumjela ‘pria’ narodne pjesme, stvara isti ugo.aj,omogućava povratak u trenutak lirskog nadahnuća

jedinstvo ugo.aja je tim bitnije što je (gramatika) povezanost u pjesmi manja - jezik u pjesmi gubi na logikoj jasnoći, jer pretjerane logike konstrukcije narušavaju lirski ugo.aj47#:#+#"*#, kao nezavisno slaganje reenica, najmanje škodi ugo.aju, a najviše joj štete estice (ipak,dapae, jer) i uzroni i namjerni veznici2 no, ona je svojstvena i epskom stilu, pa nije dovoljna da bude definicijalirskog stila2 iako su te ‘reenice’ me.usobno nepovezane, one su ovisne jedna o drugoj jer ine cjelinu -ugo.aja4motivi u pjesmi nisu slike stvarnih stvari, nego maštarije - tijelo !ene u pjesmi nije ‘vrsto’, kao ni zemlja nekogkrajolika2 lirik ne piše o trajnim stvarima, nego prolaznimgramatinost nije potrebna jer se jedinstvo ugo.aja ostvaruje kroz *"$"$& #;+&pjesma ne mora poeti &"*7$


2/7

@) uinak lirskog je neposredan, nema izrazita razumijevanjaA) postoji opasnost od ‘rastakanja’ ugo.aja, koja se uklanja pripjevom i ponavljanjem druge vrstiB) odustaje se od gramatikih i logikih svezaC) lirsko je pjesništvo samoće, te ga mogu uti samo (poput pjesnika) jednako raspolo!eni pojedinci

najveće znaenje u lirskom pjesništvu ima glazba jezika, koja je ‘u nama’, a mi smo ‘u njoj’ - slici se pak‘suprotstavljamo’, ona je ispred nas, da ju mo!emo promotritiliriar govori svoje ‘ja’, i to neposredno - izlijeva dušu2 s druge strane, autobiografist i dnevniar uzimaju

razmak od svog !ivota da bi ga promotrili i zapisaliu lirici prevladava prezent, a prošlost je izra!ena u obliku /*7$&%&, od kojih je najjai oblik miris -uspomene nisu predmeti, esto nemaju ni ime, no kada se jave nas vraćaju u prošlostkada smo lirski raspolo!eni, mi ‘klizimo strujom opstanka’ - do!ivljavamo stihove svaki u svojem trenutku, te nemo!emo odrediti kako se raniji stih odnosi prema kasnijem stihu jer oni tvore cjelinu4 - im se uspostavi logikaveza me.u njima, do!ivljaj se prekidalirsko nije objektivno, nema razmaka izme.u subjekta i objekta - oni su sjedinjeni2 no objektivno ne znai istošto i ‘neovisno o pjesniku’ - jedan ‘objektivni’ ep jest da opisuje stvarnost, ali to radi iz pjesnikove perspektive,ili perspektive njegovog narodalirika jest unutarnja, ali mo!e biti i introvertirana i ekstrovertirana2 epika je pak prikazivanje vanjskog svijeta, injegovu odijeljenost od duše

ugo.aj, u kojem se nalazimo i koji je u nama, nije predmet nego stanje - to je nain postojanja svega u lirskojpoeziji - i ovjekovog i svijeta oko njega2 lirski raspolo!en ovjek se zato sjedinjava s prolaznim, a ne vjenim, jer se to stanje prekida, postoji samo u trenutkuuspomene oznaavaju nepostojanje razmaka izme.u subjekta i objekta, one su 8:*"$ &1/7:$D#%&u lirskom ugo.aju, mi nestajemo u onome što ćutimo2 lirski pjesnik nije odre.en vrstim crtama, njegovo je

jastvo, opstanak, mutno2 iako se koristi slikama iz tjelesne sfere, te slike nisu ‘trajne’

lirsko je ono ‘najnestalnije’ - bilo što nas mo!e prenuti iz lirskog ugo.aja - razumijevanje, opredmećivanje4 -stoga pjesnik mora biti u stanju ograniiti logike veze jezika, koji pjesmu ine previše gramatikom ireferencijalnom i dokidaju joj lirinost, no ipak mora voditi rauna i o znaenju, jer prevelika lirinost kidagranice pjesme

najišća lirska vrsta je popijevka, no ni ona ne mo!e do kraja realizirati ideju lirskog

epovi i drame imaju povijesnu funkciju, no pjesma ne dokazuje ništa2 ona ovisi o nadahnuću pjesnika, tj3pjesnik ovisi o nadahnuću2 ona je individualna, i ne mo!e tvoriti neku obuhvatnu zajednicu ljudi koji su judo!ivjeli, a iskustvo koje proizvodi se ne mo!e drugdje potvrditi2 pjesme su kratke jer odra!avaju trajanjeugo.aja pjesnika koji ju je pisao

EPSKI STIL - PREDOČAVANJE

jednakomjerje pripada biti epskog pjesništva (e3g3 itava grka epika pisana heksametrom)2 pjesnik jeravnodušan i ne zapada ni u kakav ugo.aj - e3g3 5omer se izdi!e iz struje opstanka i stoji vrsto i nepokretno%#*/7:$+ stvarima - on ih motri s nekog stajališta, u odre.enoj perspektivi, koja je vrsto usidrena u

ritminosti njegovog stiha te mu osigurava identitet, neku stalnost u protonosti pojava2 s osigurana stajalištapromatra !ivot, no ne sudjeluje u njemu2 zbivanje ga ne nosi sa sobom kao lirskog pjesnika4epski pjesnik (5omer) uzima razmak - takvim njegovim sueljavanjem svekoliko zbivanje postaje predmetom,a on uva ravnodušje koje se osluškuje iz ravnomjerja stila (to ravnodušje se zna preslikati i na likove - e3g3

#ndromaha kada pria o #hilu dok !aluje za ocem i mu!em)2 on je uvijek prisutan kao pripovjeda, kao ovjekkoji vidi i pokazuje stvariepik se ne udubljuje uspomenski u prošlost poput lirika, nego se tek spominje, a pri spominjanju se odr!avavremenski i prostorni razmak2 te!ište opstanka e!i u dubinama prošlosti - tamo je sve bolje (e3g3 vojnici su svesna!niji što se dalje unatrag ide), ali prošlost se mora i objasniti da se da ‘razlog’ radnji (e3g3 povijest

#gamemnonovog !ezla)


3/7

zato što ep ima te!ište, usidren je na mjestu (za razliku od epske pjesme), on postavlja pitanja poput ‘odakleE’epski ovjek ustanovljuje, za razliku od lirskog - time bi se izgubio lirski ugo.aj2 epik ustanovljuje istost, stalnosneega, što se vidi u trajnim epitetima - jednom odre.eni, likovi ostaju takvi zauvijek - stereotipne formule (e3g3brzonogi #hilej)!ivot više ne protjee nezadr!ivo nego je nešto trajno, te vrsto opstoji predmetnost pa se da identificiratijezik se prema 5erderu temelji na promišljanju ili refleksiji2 rije više nije puki izraz (e3g3 ‘krik osjećaja’), onanešto znai, vazda utvr.uje neki predmet da ga se mo!e opet prepoznati - stavlja nam ga ‘pred oi’ -Fpredoavanje u tom smislu bit je epske poezije4 (subjekt -F objekt)

epskim jezikom se predouje, upućuje na nešto, pokazuje, za razliku od lirsko-glazbenog jezika koji odzvanjaneko raspolo!enje2 epsko !eli razjasniti jezinim sredstvima, ak i stanje duše, koja je realna stvar, kao našesrce, kao i bol i nemir koji ju ‘paraju’stanje duše pjesnik pretvara u pojave2 ak i mišljenje predouje kao zbivanje u prostoru, i to tako da misliteljvodi dijalog sa samim sobom2 no, epski pjesnik se ipak okreće prema ‘van’ - prikazuje oru!ja, udesne zemlje,domaćinstva, etc3, i krasi opise epitetima -F tako to izgleda4 - koristi nepregledno bogatstvo rijei u opisimaepskog ovjeka tama lišava njegove bitnosti - opstanak mu se temelji na gledanju, a ako mu je toonemogućeno, on više ne postojiljubav nije epska tema jer ona rastapa i briše obrise izdvojena opstanka - ljubav je lirska42 5omer piše obranoj sreći, po!udi, ali ne i o ljubavi

epsko je srodno likovnim umjetnostima, a poezija je srodna glazbi - no, oba !anra su ipak ograniena rijeima8essing> ‘7redmeti ili njihovi dijelovi što egzistiraju jedni pored drugih zovu se tijela, koji su sa svojim vidljivimsvojstvima pravi predmeti slikarstva3 7redmeti ili njihovi dijelovi što slijede jedni za drugima su radnje, te supravi predmet poezije3 /mjetnost mo!e opisivati radnje, ali samo uz pomoć tijela, a poezija mo!e opisivati tijelasamo uz pomoć radnje3’ - odnosi se na epsko pjesništvo, jer lirsko ne prikazuje, ono predoava ugo.aj, ono nestoji nasuprot objektu, već se subjekt i objekt stapajuepiku pri pisanju nije stalo do krajnjeg cilja - on ne koraa da bi pristupio cilju nego postavlja cilj da bi koraao isve pozorno promotrio*chiller - ekspozicija nas mora zanimati ne zato što neemu vodi nego zato jer i sama nešto jest2 no, zboggomilanja doga.aja i opisa, mo!e se izgubiti ‘napetost’ radnje, %$ to je i po!eljno4 - sve u biti te!i prema svom

prirodnom završetku (koji je nagoviješten), a pjesnik ini sve što je moguće da izbjegne napetost, da bi seitatelj mogao koncentrirati na samu radnju

*chiller - samostalnost dijelova glavna je znaajka epskog pjesmotvora (za razliku od lirskih stihova)epski heksametar je samostalna ritmika estica, koja ne otjee sa strujom, nego je postojana i stamena, auporište mu daje cezura2 u heksametru se jasno razla!e neka jednostavna cjelina -F ritmika zatvorenoststvara i predmetnu4samostalnost dijelova oituje se gramatiki u parataksi, no ona je razliita od lirske2 5omer zna i nastavitimisao u novom stihu, no povezuje ih uglavnom kroz pade!e (a ne prijedloge)0oethe - lijada i $diseja su organike tvorevine - no, ne po definiciji4 - jer se iz organizma ne mogu uklanjativeliki dijelovi bez da se ne ugrozi !ivot cjeline, a lijadu bi se bez problema moglo skratiti za G, ak za H 4 - F to

potie rasprave o autorstvu (nepovezanost cjelina navodi na mišljenje da ima više autora)naelo epske kompozicije je #'=# - da bi se sprijeila dosada, svaki slijedeći dodatak mora nadmašitidoseg prijašnjeg -F epik ra.e gleda unazad4

poetak, sredina i kraj su samostalni samo ako su samostalni i dijelovi prikazana !ivotaovjek zadr!ava svoju samostalnost nasuprot bogovima - oni ga potiu, no on se bo!joj volji mo!e podvrgnutiili joj se usprotiviti2 on sam snosi odgovornost za svoje postupke i toga je i svjestan2 svaka stvar u epskomdjelu te!i vlastitom !ivotu, pa i !ivotinje i ne!ive stvari (e3g3 oru!ja)


4/7

za razliku od modernog ovjeka, homerski junak nije opterećen društvenim funkcijama i nu!dama jer jesamostalan4 - e3g3 ratuje se za povrat 5elene, no jedan #hilej to ini radi u!itka borbe - uzrok ratu postoji da semo!e iskazati pojedinac42 njihovi motivi nisu moralni ni politiki obzir, nego vlastite pobudemi svakom liku pristupamo s nekom predrasudom2 svaku osobnost cijenimo s obzirom na vrste ideje ivrijednosti koje odre.ujemo po nekom mjerilu, a ostale karakteristike lika nas ne zanimajuepik ne priznaje predrasude - likove prikazuje raznoliko2 iako se na kraju mo!e slo!iti cjelokupna slika o njima,to mu nije cilj2 on samo prikazuje što se s vremena na vrijeme vidi, te ga nije briga za povezanostpismo je mjesto trajne valjanosti, uva općenitosti, omogućuje obuhvatno povijesno motrenje na ljudski !ivot2

pismom se ono ranije u opisanom opstanku povezuje s onim kasnijimvidimo da su lijada i $diseja zapoele usmenom predajom, jer je njihovo ‘pismo’ tek na poetku uinkovitosti5omer ne zna ni za kakav razvoj, ljeta se nadovezuju, ne proizlaze kasnija iz ranijih - zato što 5omer nerazmišlja ni unaprijed ni unatrag, nema ‘sazrijevanja’ - to je osobito vidljivo u $diseji - glavna razlika sromanom, koji pokazuje ovjeka kao biće koje se razvija u vremenuovjek epike !ivi od danas do sutra, veseli se danu i njegovom svijetlu, te ga ne more brige o budućnosti

lirsko pjesništvo je nepovijesno, nema uzroka ni posljedica, govori samo o onomu tko je lirskog ugo.aja, uincisu mu sluajni, te će minuti im mine ugo.ajep u povijesti ima svoje odre.eno mjesto - pjesnik stoji u krugu slušaa i pria pripovijesti2 odnos izme.u njihse temelji na toj usmenoj predaju, iji je temelj u pradavnini2 5omer je i poetak i kraj usmenog svijeta, no

epova ima i nakon 5omerapovijest epa - pripovijesti većeg opsega u stihovima2 5omerov ep opstaje jer on ne propitkuje, on samo bilje!i2u kršćanstvu pravi ep ne mo!e opstati jer su ljudi ogranieni prošlošću (istoni grijeh) i budućnošću (raj ilipakao)samostalnost dijelova odgovara epskom, funkcionalnost dijelova dramskom, a individualna modifikacijaorganikog tipa lirskom4

DRAMSKI STIL - NAPETOST

pozornica je stvorena iz duha dramskog pjesništva, primjereno oru.e novoj poeziji, %$ pozorino i dramsko neznai jedno te isto

7#+&+I%# $0/6%$*+ %#7&+$*%$0 *+8#patos - do!ivljaj, nesreća, patnja, strast2 lako se brka s lirskim jezikom2 e3g3 u odi prelaze jedno u drugo i tvorenovo jedinstvo2 po =iceronu - prvo bolest, kasnije pomutnja2 nesreća u drami mo!e proizvesti prizore patosa,te strast se esto izra!ava patetinim rijeima i gestamane samo strast, nego više, patetian govor koji pobu.uje strasti - za 0rke, sve što pokreće, pomie iz mjere imirnoće duha, za njih je ‘pato-logian’kako se patetino onda razlikuje od lirskogE - lirsko omekšava, uinak je nezamjetljiv, unutrašnji, pretpostavljasporazum jednako ugo.ene duše - ne ulijeva se u nas na silu, nego jedino kada ‘dozvolimo’patos pretpostavlja stanovit otpor, otvoreno neprijateljstvo pa i tromost, ne ulijeva se, on se utiskuje i ukivapjesnik ini nasilje nad stihom, nad glazbenosti stiha, i !eli ga initi4 - za razliku od lirskog govora, patetini

pretpostavlja nasuprotnost i pokušava ju ukinuti, bilo da pridobije slušatelja ili da ga poništi svojom jainom -oito4, ne samo u tome da se taj tekst mora recitirati, nego što se govornik obraća sam sebi i višim silama usebiako je patos pravi, silu trpi i govornik - patetini govornik nad itateljem primjenjuje silu (no postoji i veselipatos)patos se mo!e rasplamsati i na nekom velikom pojmu - sloboda, pravednost, istinapatos posjeduje podrijetlo i cilj, patetina ovjeka pokreće ono što treba biti, njegovo uzbu.enje je usmjerenoprotiv postojećeg, njega pokreće ono što treba biti4patos je uzvišen, te te!i uzvišenim likovima, no za patos bi bio spreman i seljak u e3g3 drami o revoluciji2 uusporedbi s lirskim ugo.ajem, on se doima ispraznim jer mu uzbu.enje proishodi iz onoga što ‘nije’, što trebabiti - stvara napetost izme.u sadašnjeg i budućeg


5/7

patetini likovi se gre rijeima i gestama, !ele doseći ono što treba biti, ali još nije -F pokreće ih neka sila42patetinog lika posve izjeda patos, te se lik u njemu gubi, i na taj nain odjeljuje od gledaocapatos izjeda individualnost4 - onaj tko je zanesen, ne zna ništa o osobitosti svog opstankaslušateljstvu, drugim likovima, pa i oni sami sebi, patetini junaci se ine nevjerojatnima2 patetian junak jebezuvjetan - ne tie ga se okolina, za njega ništa ne egzistiraposljedica snage patosa je neka silna precipitacija, strovaljivanje, koja radnju nemilosrdno tjera naprijed, dokse ne ispuni praznina patosa

7#+&+I%# 7:$J8&*"# $0/6%$*+ %#7&+$*%$0 *+8#postoji i nepatetina patosna poezija2 pjesnikova svrha je u cilju gibanja -F sve se svodi na kraj2 dramskepjesme su problemske, kreću se4napetost će nastati zbog nesamostalnosti dijelova - oni su upućeni jedni na druge, poetakKpremisa -FkrajKzakljuak - no, taj odnos se ne mora izraziti gramatiki - postaje zadaćom itatelja da ih pove!ekoristi se mnogo veznika, stvara se hipotaksa (povezane reenice) -F pjesnik razla!e cjelinu na dijelove i paziim na poredak2 kreće od vrhunca i prema njemu oblikuje dijelove koji vode do njega2 istie bitno u ‘pregnantnimmomentima’ - trudi se što više olakšati premišljanje i pamćenje -F zato i slu!i pravilo o tri jedinstva, iako senakon antike ta pravila proširuju ili krše2 pozornica slu!i kao okvir tog izvo.enjaekspozicija treba biti umjetniki opravdana, upletena u veliko gibanje2 inovi su kao zamjena kora - olakšavajupreglednost i donose neku vrstu privremene bilance doga.anja - one se iskazuju i u junakovim rijeima i u

bitnim scenama2 za razliku od epike, te ‘slike’ moraju nešto znaiti4sve je odre.eno nekim ‘da bi’ te zahtijeva pitanje ‘radi egaE’ - sve ima funkciju, nema suvišnosti42 radnjaupućuje na neki problemcjelina i krajnji smisao zbivanja otkrivaju se tek na kraju - pjesnik treba voditi gledaoca da ne ostane uneizvjesnosti - mo!e se pomoći prologom, no nije mu posao unaprijed otkriti cijeli put, nego dati orijentaciju, bitputokaz - pretkazivanje, ali ne i otkrivanje budućnosti4proroka svojstva> antiko proroanstvo - zapeaćuje ishod neije sudbine, ali ne dokida tom liku strast i duh, ami svaku radnju mo!emo povezati s raspletom, no i dalje suosjećamo2 zaeće i smrt - tj3 ako se neštozapone, mora se i završiti - to su i naumi, snovi, nada -F junak mora po njima djelovati, ma kako se svršile -njegovo djelovanje nam mora omogućiti da anticipiramo završetakdolazi do sjedinjenja problema i patosa (jer im je svrha ista, samo put razliitE)

stilovi se miješaju (lirski, epski, dramski) - te tri mogućnosti pjesništva se stupnjuju prema svijetu>lirik ne zna ništa o svijetu, jer mu nije bitna cjelina, shvaćanje i povezanost, on ga samo do!ivljavaepik je znati!eljan, uvijek ga privlai nešto novo, i sve promatra s istog, svog motrištadramatiku nije stalo do toga da uvijek gleda nešto novo2 ne zanimaju ga stvari nego ono zbog ega ih gleda2stvari su za njega znakovi, dokazi, rješenja njegovog problemarazlike prema vazda razliitim svjetovima su razlike stila - svijet zapravo i je stil -F svaki pjesnik ima svoj stil, tj3svoj svijet2 jedno te isto se u razliitim svjetovima istie na razliite naine s obzirom na njegovu namjerumonolog odaje namjeru i potajnije motive djelovanja!ivot se u drami ne prikazuje, nego mu se sudi - kroz dijalog se sukobljavaju dvije strane, pro et contra -Fpatetini junak se hrva s nekom odlukom, odluuje se i prelazi na in -F i odluka i in su podlo!ni sudu2

':## +&D


6/7

to tumaenje je samo u svezi odre.ene granine situacije, u kojoj je idealistiki svjetonazor zapao u krizu, no ito je samo ‘tragina kriza’traginom se ne bi trebala zvati samo kriza idealistikog, nego i svakog drugog mogućeg svijeta, antikog,gra.anskog, etc3 - nije to samo kriza, nego stanoviti neopozivi neuspjehnije tragina svaka nesreća, nego samo nesreća koja ovjeku otima uporište, krajnji cilj na koji se sve svodi, teon otad posrće i posve je izvan sebe - ono tragino razara dijelove itava svijeta2 da bi bilo uinkovito, morazgoditi ovjeka koji potpuno vjeruje u neku ideju2 tragika se oituje kao ne zahtijevana, ali vazda mogućaposljedica dramskog stila2 dramski junaci su brzopleti, ne obaziru se na stvari koje nemaju ništa zajedniko sa

svojom idejom, no te se stvari mogu okomiti i na njih i na idejutragian ovjek ima hrabrosti za krivnju koja već postoji u bivstvu ovjeka - tragina krivnja postoji u ovjeku iprije ina previda2 no nakon pada dolazi pomirba, ako već ne u liku, onda u pjesniku i publici

0:#%I%# *+/#=# - "$&'#u traginom se razbija okvir nekog svijeta, a u kominom ono što ispada iz okvira mora uveseljavati i bitineposredno dovoljno samo sebi - npr3 udni dijelovi tijela, ili prosti (falus, trbušina, stra!njica)2 komino setumai kao pretjerano u!ivanje u !ivotu"ant - smijeh je afekt nastao iznenadnom pretvorbom napeta išekivanja u ništasmijeh nastaje pri svakoj vrsti zamisli koja se poka!e neprimjerenom u smislu napetosti odviše širokog rasponakomedija racionalizma pokazuje skromnu visinu pada - npr3 neke osobe (npr3 hipohondar) koje ote!avaju !ivot

ljudima oko sebekomedija je priznata kao veliko pjesništvo jer sadr!i slavlje, ali i neporecivu istinuveliki pjesnik !eli cjelinu !ivota sa!eti s jednog motrištakomiar stvara napetost da bi opuštao - problem i patos se sami ukidaju, no s tim i usmjerenost cilju2 štopjesnik više naginje kominome, to će više pasti u napast da dramsku napetost stvara samo kao polaznipolo!aj za smijeh, te da se raspe u pukim smiješnim pojedinostima

O TEMELJU POJMOVA PJESNIČKIH RODOVA

na pjesnikim djelima oituju se lirska, epska i dramska obilje!ja s obzirom na a priori shvaćene idejeo povijesnom razvitku pjesništva> lirsko kao lirsko pjesništvo, epsko kao epsko pjesništvo nastupa tek u onomasu u kojem se jezik poezije u cjelini već više ili manje jasno oblikovalo, u kojem je dakle ovjek već dosegao

stupanj dramskoga, nakon kojega tek lirsko ili epsko mo!e zadobiti neku prevlast2 zašto se negdje javlja prvolirsko ili epsko pjesništvo ovisi o polo!aju nekog naroda ili pjesnikalirska pjesma, baš zato što je pjesma, ne mo!e biti samo lirska - ona uzima razliite udjele u svim rodovima, a

jedino nas prete!itost lirskog navodi da ju nazovemo lirskomgdje god u jeziku izbije moć slogova, govorimo o lirskom uinkuu epskom stilu su bitne pojedine rijei, ije nam obilje predoava obilje !ivotabit dramskog stila je funkcionalnost dijelova, što se izra!ava cjelinom reenice - njezini dijelovi su joj bitni zarazumijevanjeu reenici mo!e prevladati bilo odnosi dijelova, bilo pojedinana predod!ba, bilo glasovni elementi, pa je potome neko pjesništvo dramatinije, epskije, ili lirinije - jedna reenica mo!e biti razliito oblikovana da seistakne jedan od ta tri ‘roda’

slijed *8$0 - :&I - :&I&%=# odre.uje slijed 8:*"$ - &7*"$ - ':#*"$ -F kasnije navedeni rodoviupućeni su na ranije2 tako je dramski rod upućen na epskijezik se po svojoj naravi razvija od emocionalnog do logikog izraza, poput samog ovjeka (od djeteta doodrasle osobe), te se razvoj kasnijeg zasnivana onom ranijem2 podruja emocionalnosti (lirika), slikovnosti(epika) i loginosti (drama) konstruiraju bit ovjeka, te je njihov razvoj jednako odrastanju kroz osjećati -pokazivati - dokazivatiu pjesnikom smislu> duša jest protonost nekog krajolika u sjećanju2 duh je funkcionalnost u kojoj se prikazujekakva veća cjelina2 duh je hladan, divimo se njegovom postignuću, no arobnost duše se voli (muška vs3!enska obilje!ja)duh ne mo!e biti u zabludi, jer on razdvaja istinu od osjećanja i zrenja, te je uva u znakovima, rijeima, pismu


7/7

zabluda i prevara sastoje se u la!noj primjeni znaka, ono što ih omogućuje je razmak što ga duh uzima predstvarimasvaki pokret svjedoi tome koliko duh duguje duši2 u djetinjstvu nam je bio jak, ali nam je duša bila bogatijaiz dramske krajnosti krutine idemo prema lirskoj krajnosti tekućeg (rasplinjavanje)2 epsko se nalazi izme.u tedvije krajnosti, a njegovo stanje mo!e se nazvati tjelesno, tjelesnošćurazdioba rodova zasniva se na trodimenzionalnom vremenuu protonosti lirike osluškujemo struju prolaznosti2 sjećajući se, ovjek se iz sadašnjosti spušta po glatkimvalovima

lirski opstanak se sjeća, epski opstanak predouje, a dramski opstanak zamišlja4lirski pjesnik mo!e se sjećati sadašnjeg, prošlog i budućeg2 nema protuslovlja, iako je sjećanje preteritsko, jerte dimenzije uzimamo kao već predoeno vrijeme, kao da ga vidimo na satu ili kalendaru2 u samom sjećanjunema još nikakva vremena - ono je asovito, ali gledamo li sa stajališta sadašnjosti, sjećanje je jednostavnoprošlostepski pjesnik predouje ono ega se lirski sjeća2 !ivot postojano dr!i sebi nasuprot, a nama pred oi stavljasvijet onako kako ga je vidio -F on pravi sadašnjost, objašnjava ju tako da pokazuje odakle dolazi2 i mi samiosuvremenjujemo svoju prošlost, te si time slikamo budućnostšto epski pjesnik predouje, dramski zamišlja2 jednako je malo u budućnosti kao i epski u sadašnjosti2 ali mu jeopstanak usmjeren prema cilju, kog dr!i na oku2 i u problemskom i u patetinom pjesništvu on se ucrtava uneku pretpostavljenu budućnost

lirski, epski i dramski pjesnik bave se jednim te istim bivstvujućim, bezdanom strujom prolaznosti2 ali ju svakishvaća drugaije2 ta se tri razliita shvaćanja temelje u ‘iskonskom vremenu’ - to je ovjekov bitak i bitak bićašto ga ovjek ‘omogućuje biti’5eidegger>razumijevanje shvaćeno kao izvorno egzistencijalno izra!ava se u dramskom stilunala!enje u emu ili ugo.aj pjesniki se izra!ava u lirskom stilupropadanje (zaborav) pripada epskom stilupopijevka je naješći lirski stil2 homerski ep je naješći ep2 pozornica je primarno konzekvenca dramskog stilapoetika ne mo!e biti obrazlo!enje bilo kakvom estetskom vrednovanju4

Documents

Emil Steiger, Temeljni Pojmovi Poetike