Platon i antika, počeci estetskih promišljanja

-IV. i V. st. odlikuje svađa filozofa i pjesnika-Svađa je to ratia i mitologije, u kojoj su obje strane odane mudrosti i istini-Poezija se filozofiji ukazivala ne kao predmet proučavanja, nego kao suparnica

-Slika tadašnjega kozmosa kao antropomorfnog (!) bila je podobna za upravo metafizičko fundiranje estetike-Javlja se ideja o umjetničkom kao mikrokozmosu jer svemir može biti odražen u manjim razmjerima, plohama

-Npr. kod Pitagorejaca imamo jednu opću hipotezu kako je broj supstancija stvarnosti-vidljivo kroz glazbu -Arhita: svi zvukovi prouzrokovani uzastopnim kretanjima u određenim intervalima, a zvuk koji se čuje visok ili nizak prema dužini intervala -Pitagorejci u glazbenom ersou razlikovali dva tipa karaktera:-oštre melodije; izražavale muževno i ratničko raspoloženje, i nježni i lagani tonovi; karakterizirali su blažu narav

-Implicitno rečenomu melodije imaju moć u drugima izazvati raspoloženjekoje izražavaju -Glazba postaje dragocjeno sredstvo za mijenjanje karaktera i ublažavanje duševne patnje (preuzeo Platon)

-Kod Sofista je pojedinac mjera i nema apsolutne Dobrote-Dobro je ono što je korisno-i to ono što je korisno prema trenutnom mišljenju građana-Ipak, sofisti su razvojem umijeća govorništva prvi obratili pažnju na proces stvaranja objekata ljepote kao i psihološki odaziv na njih (feed–back)-može se reći da su prvi uzdigli proizvodnu djelatnost na razinu svjesnog razmišljanja (kasnije Schelling)-Platon ih je nazivao nositeljima umjetničkog pretvaranja

-Sokrat: U postavljanju pitanja što je dobro pokušavamo otkriti “kraljevsku mudrost”dobrog življenja- Proizvod te umjetnosti bi bio moralno savršen život-Umjetnost bi tada bila zasnovana: 1. Na znanju vrhovnoga cilja ili dobra po sebi2. Na znanju o dobrim djelima kao sredstvima koja vode postavljenom cilju - Zahtijevao je strogo razlikovanje sredstava i cilja (kritika sofistike)

-Platon kao estetski prorok-Za njega su sva djela umjetnika mogla postati dobra i lijepa samo putem poštovanja “standarda mjere” koje je dobiveno matematičkom metodom!-On će smatrati da pjesnici uglavnom pričaju i pišu o stvarima koje ne razumiju (Homer kao poznavatelj bogova, vještina ratova, učitelj, povjesničar ↓ )-tako u Apologiji i Ionu odbacuje tradicionalno mišljenje da su pjesnici mudraci i učitelji ljudi (više nadahnuti nego vođeni znanošću)-U Zakonima kaže: “pjesnička umjetnost se sastoji od podražavanja” -Samo filozof sagleda stvari istinito i stvarno; zanatlije i poslovi ljudi su na 2. stupnju spoznavanja fizičkih predmeta, a pjesnici, umjetnici na 3. stupnju i prave slike slika samih-Umjetnost - ogledalo koje se okreće, prikazujući bezbrojnost i raznovrsnost stvari koje oni mogu podražavati, ilustrira nedosljednost i bezumnu iracionalnost poezije i slikarstva ( protiv škole Apolodora, Zeuksida i Parasija)(Dionizije pred hramom)

-postoje za Platona dvije vrste stvaranja koje su uvjetno paralelne:

Dvije su vrste stvaranja:

BožanskoRealne stvari i reprodukcije,

odrazi

LjudskoRealne stvari (npr. kuća)i njihove sličnosti tj. slike

LjudskoSLIKE

Slike koje su slične One koje izgledaju slične

Vjerne kopije originalaFantazme u kojima je nešto

lažno

Koje su nastale pomoću oruđa

(slikarstvo i kiparstvo)

Stvorene od ljudi samih( gluma i sofistika)

-Dakle, za Platona, izobličavanje ljudskih figura na uštrb točnosti, mjere i odnosa zove se fantastična, a ne istinska umjetnost-Točnost u mjeri i bojama mora biti dotjerana do savršenstva da bi se postigla istinitost-Uživanje nikada ne smije biti kriterij za mjerenje vrijednosti neke funkcije, ako pored toga nema ničeg drugog za usporedbu

-Oštro suprotstavlja praktične aktivnosti koje su ozbiljne, važne i korisne (liječničke i državničke npr.), zasnovane na znanju i teže razumu, onim drugim umjetnostima, umijećima, čija je svrha da se zabave, okrijepe, a koje su beskorisne (npr. sviranje na flauti, harfi ili liri jer nemaju cilja do pružanja zadovoljstva)-uživanje u umjetnosti kao klackalica-Potjera za nepostojanim, prolaznim zadovoljstvima čini nas šupljim posudama ili sitom (vs. Aristotel)

-U Ionu tvrdi da komedija i tragedija vukući kroz smijeh i plač, mogu na koncu dovesti do histerije pa čak i ludila-uživanje izgladnjuje razum i onemogućuje mu da sudi o stvarima kakve one uistinu jesu; zbog toga male stvari izgledaju velike i obratno.

Kritika Homera: Poeziju treba očistiti jer je pogrešno slikati stanovnike Olimpa kao histerične i prevrtljive ili podložne izvanjskom, slučajnom pritiskuFormalni obrasci poezije i glazbe moraju se regulirati kroz prizmu filozofije i filozofske definicije-nije prihvatljivo ‘mimetičko’ pjesništvo kakvo je Homerovo-(mimesis-oponašanje)-Umjetnost kao treća od istine: Bog, zanatlija, umjetnik- pojam kreveta

Za glazbu je bitno slijedeće:

-Mora izražavati raspoloženje duše-Dobra glazba je ona koja izražava dobru narav (ukus pripada najboljima)-1. čovjek mora rastaviti glazbu i naći u njoj kao bit moralnu narav-2. čovjek onda razgleda moralne naravi i nađe da je najbolja ona najpravednija i najmudrija-Zakoni- vrijednost glazbe zavisi od etičnog ispitivanja vrijednosnih ljudi-Platonova je teorija takva da neće da odvoji prijatno od pravednog-u Zakonima tek prihvaća stav da umjetnost specifično služi oblikovanju emocija i da su zadovoljstva i bolovi oblikovani njome za dobre svrhe nužni saveznici razuma

- Glazba i ples trebaju se razložiti na dvije prihvatljive i podobne vrste:

Poželjna glazba

FRIGIJSKARatoborna, vojnička,

OhrabrujućaLjestvični niz od e do e

DORSKAUmjerena, blaga,

umirujuća

Glazbala

Poželjna glazbala: (Apolonova)

Nepoželjna glazbala:( Marsijina-nakaza)

LIRA i KITARA -Glazbala s puno žica-FRULA

-Gimnastika slijedi odmah nakon glazbe;

-osposobljeno tijelo pogoduje i skladu duše, a plemenita duša upotpunjuje skladno tijelo. Cilj nije stvarati atlete, jer oni nakon aktivna bavljenja sportom uglavnom obolijevaju, a branitelji moraju biti ‘budni kao psi’ i ne smiju lako pobolijevati.

- Gimnastika se nadopunjuje s glazbom, jer bi sama glazba gojence odvećomekšala, a sama gimnastika odveć ogrubjela

Kalos (καλος)-Za Platona nije ni stvar ni pojava ni uspješno funkcioniranje ni zadovoljstvo- To je nešto što filozof traži cijelog svog života, identično je s onim što bi svi ljudi nužno htjeli kad bi božanski dio u njima bio potpuno oživljen

Ljestvica ljepote:

-1. korak naviše je univerzaliziranje ljepote-2. korak je prijelaz s tijela na dušu-3. korak –od ljepote duha ljubavnik polazi od ljepote običaja i zakona te otuda opet ka ljepoti znanja i nauka-4. zadnji je korak Apsolutna ljepota za one koji imaju veliku hrabros, pamćenje i razum

Karakteristike ljepote:

-Sama je ljepota stalna (ne pripada konačnim, prolaznim stvarima)-Idealno lijepo se od kopija razlikuje po tome što je jedno nepokretno, a drugo se kreće-Platon smatra da je najbolje mirovati nego se kretati, ako se treba kretati, to bi trebalo biti jednolično (najbolje je ograničeno kretanje oko središta kao što je to kretanje dobro načinjenog kolskog točka ili globusa)-Samo je razumni dio duše kadar stalno se okretati oko svoje osi- Sama je ljepota u stvari dobrota života posvećenog pravdi, ujedinjena sa mudrošću filozofskog shvaćanja (Fileb)

Umjetnost u grčkoj u

antičko doba

Posuda

Geometrijska amfora

Crvena vaza s crnim likovima

Sviračica

na

flauti

Karijatide

Parthenon

Hijerarhija grčkih bogova na Olimpu

ARTEMIDAlov

ARTEMIDAlov

HESTIJAognjište

HESTIJAognjište

ARES(Mars)

rat

ARES(Mars)

rat

HERMESPratilac u Had

HERMESPratilac u Had

HEFEST(Vulkan)Kovač i

vatra

HEFEST(Vulkan)Kovač i

vatra

ATENA(Minerva)mudrost

ATENA(Minerva)mudrost

DEMETRA(Cerera)

Gradova i zanatlija

DEMETRA(Cerera)

Gradova i zanatlija

APLOLONRazum,

umjetnost

APLOLONRazum,

umjetnost

AFRODITA(Venera)

Ratarstvo iplodnost

AFRODITA(Venera)

Ratarstvo iplodnost

POSEJDON(Neptun)

More

POSEJDON(Neptun)

More

HERA(Junona)

Ljubav i ljepota

HERA(Junona)

Ljubav i ljepota

ZEUS(Jupiter)

ZEUS(Jupiter)

I. Generacija bogova: URAN I GEA (nebo i zemlja)Sinovi TITANI (6 muških i 6 ženskih)

II. Generacija Bogova: KRON (srpom osakatio oca) I REA

III. Generacija Bogova: ZEUS I HERA

Osim olimpijaca:HAD (Pluton), muž Perzefonin, Bog podzemljaDIONIZ , bog ugode i vinaGrčki junaci: Agamemnon, Ahil, Edip, Enejea, Hektor,

Heraklo, Jazon, Tezej

MUZE: KALIOPA epsko pjesništvo, EUTERPA lirika, ERATA ljubavno pjesništvo, TALIJA komedija, MELPOMENA tragedija, TEPSIHORA ples, KLIA povijest, URANIJA astronomija, POLIHIMNIJA zborno i himnično pjevanje

Aristotel i srednji vijek

-Poetika-Umjetnosti poezije i muzike su vrste podražavanja:-ep, tragedija, komedija, lirika, sviranje na flauti i liri

ZADAĆA umjetnosti: odgojna-Hladna znanstvena analiza nasuprot platonovskom dijaloškom ironiziranju-umjetnost i priroda su dvije glavne pokretačke sile-Priroda stvaralačka i dinamička, ne gola kao kod Platona; umjetnost je mimetička bez negativnog predznaka-Sličnost prirode i umjetnosti: prva ima svoj princip kretanja u samoj sebi, druga proizvodi stvari čija je forma u umjetnikovoj duši

-Umjetnost je ljudsko stvaranje po slici božanskoga, ona se natječe sa prirodnim procesima (jer je bog prvi pokretač prirode)

- U stvaralačkom procesu osjetilno iskustvo ima prednost, ali nije zadnje u nizu:

1. Osjet se mora zapamtiti2. Pamćenje mora dobiti značaj za opće iskustvo 3. Opće iskustvo se mora racionalizirati putem umjetnosti i

znanosti4. A umjetnosti i znanosti se moraju integrirati pomoću

sveobuhvatne mudrosti filozofije

Sama djela umjetnosti razlikuju se od stvarnosti po tome štosu rasuti elementi u njima organizirani, dijelovi kombinirani

Paralelizam umjetničkog stvaranja i spoznavanja

Proste harmonije: -oblikovanje sirove umjetničke građe: -razum kombinira pred-tehničke elemente (boje, note,

riječi,osjete i osjećaje…) u određenim proporcijama-ono univerzalno u spoznaji je paralelno jednoj kombinaciji u umjetnosti; (npr. komplementarnost boja na slici, mješavina tonova da bi se dobila harmonija, metafora koja prikazuje sličnosti u različitim podražajima u retorici)

Analogija iskustva u umjetnosti:-Ono dolazi nakon učvršćivanja u razumu, pamćenju-učenje pomoću iskustva-empirijskoj sposobnosti u spoznavanju (liječnik) odgovara u estetici neposredno odazivanje duše na duševno raspoloženje u glazbi (stimulansi i reakcija, bez posrednika)!!!

-Glazba najviše podražava-Ritam i melodija podražavaju gnjev i nježnost, hrabrost i umjerenost, i ostale karaktere (slušajući ih doživljavamo njihov

utjecaj na našu dušu, Politika)-Glazbeno predstavljanje karaktera nije tako bogato sveopćim značajem kao što je podražavanje potpune, ozbiljne radnje u TRAGEDIJI, ali je najneposrednije- Poeziji je predmet univerzalno, ne oponaša pojedinačno, ali nije čista kao filozofija-Slikarski portret-može biti jednako intenzivan, ali posredniji (cjelokupni smisao da, intuitivni odgovor na stimulans ne, Q.E.D)-Aristotel je preferirao više konkretnije, od apstraktnijih umjetnosti- FIDIJA je kipar kojeg uspoređuje sa božanskim graditeljem svemira (5.st. pr. n.e)

Atena Partenos

Hermes

Zeus na Olimpu ( 1/7)

Zeusov kip

Aristotelovo mjerilo dostojanstva i u znanju i u umjetnosti nalazi se u stupnju univerzalnosti-Tako ni glazba ni slikarstvo ni kiparstvo nisu bogate i jake kao TRAGEDIJA koja predstavlja jedinstvo radnje-Obrađena u djelu Poetika:-Definicija tragedije: tragedija je oponašanje cjelovite i ozbiljne radnje primjerene veličine, ukrašenim govorom, i to svakom vrstom ukrašavanja napose u odgovarajućim dijelovima tragedije; oponašanje se vrši ljudskim djelovanjem, ne naracijom i ono sažaljenjem i strahom postiže očišćenje takvih osjećaja (katarzu)NB! Ukrašen govor=ritam i melodijaVrsta govora= napjev ili stihovi

Tragedija se razvila iz ditiramba, a komedija iz faličke pjesme

-Eshil-2. glumac i smanjena uloga kora-Sofoklo-3. glumac i oblikovanje kulisa

-Tragedija je imala 6 sastavnih elemenata:

-Fabula-Karakter-Vizualni dio-Skladba-Misli-Dikcija

FABULA: -sklop događaja i svrha tragedije; bolja je tragedija s jače razvijenom fabulom, nego ostalim dijelovima-ima 3 elementa: peripetija (obrat radnje prema vjerojatnosti), prepoznavanje (obrat iz neznanja u znanje), pathos (sudbonosan, bolan, osjećajan događaj)-Najbolja veličina je srednja,iako je ljepša ako je duža s tim da zadrži jasnoću i koherentnost-Uvijek se tragedije drže povijesnih imena u fabuli-junaci slični namaKARAKTER:-Podređeni element u odnosu na radnju -Mora biti dobar, primjeren, sličan nama, dosljedan-pjesnik dok oponaša razdražljive i bezbrižne, treba ih prikazivati čestitima

VIZUALNI DIO:

-Scenska ostvarenja-Ne toliko važan dio element, ali povećava dojam

SKLADBA zauzima dio ritma i melodije

MISLI: govor i to retorički način

DIKCIJA: sastavljanje recitativnih stihova

Dijelovi tragedije:

-PROLOG (prije ulaska kora)-EPIZODIJ (između korskih pjesama)-EKSOD (poslije kojeg nema korskih pjesama)-KORSKI DIO (ulazna i stajaća pjesma)

Vrste tragedije:

-isprepletena-tragedija karaktera-tragedija patnji-jednostavna

-Sofoklo prikazivao ljude kakvi trebaju biti, a Eshil kakvi jesu

-Sofoklo: od 123 drame sačuvano 7; poznatije: Elektra, Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu

-Eshil: od 90 drama sačuvano 19; Medeja (začetnik psihološke drame, sljedbenik Protagore)

-Katarza je psihološki cilj tragedije koja uz sažaljenje i strah predstavlja i očišćenje od istih emocija!-ona je otriježnjenje, povratak na vlast skladne i sređene emocije-Tragedija pred nas iznosi sliku čovjeka uništenog nezasluženom nesrećom;-junak je počinio manju pogrešku koja je uzrokovala nesreću-junak treba biti osoba slična nama, ali i bolja od nas jer mu je greška relativno mala i griješi na kraljevski način

-Uz nagon za oponašanjem i uživanjem kao izvor umjetničkog stvaranja Aristotel nadodaje i nagon za spoznajom, jer uspjelo oponašanje pruža i intelektualni užitak (u odnosu na Platonova gledišta jedan novitet)

Plotin (3.st.n.e)

-Platonopolis u Kampaniji; tumač Platonove filozofije-djelo: Eneade (9 njih); uređivao Porfirije-doživio ekstatičko jedinstvo s Bogom

-U centru filozofske misli: JEDNO- Bivstvujuće i mnoštvo; Sunce i Dobro,platonističko-težnja za formom i sjedinjenjem s božanskim, aristotelovsko-Lijepo se ogleda u zvukovima, ritmovima, vrlinama, izgledu i svojim funkcijama-I tijela su lijepa po tome što koegzistiraju na lijepome-odbijao Platonovu simetriju (jednostavno ne bi bilo lijepo, a ružni spojevi koji su složeni bi)-nasuprot simetriji stoji sjaj-Ljepota je udio u obliku; amorfno je ružno

-Duša ima moć usmjeravanja na spoznavanje lijepoga kao sebi pripadnog i sličnog-Rezultat: stanje radosti jer se nemir u tijelu smiruje doživljavajući lijepo, sjedinjenjem s lijepim

Ontološko stvaranje:-EMANACIJA→Razum→Svjetska duša→Individue

-Metafizička nostalgija duše (Platonov anamnesis)-Estetsko i etičko su također nerazdvojivi

Nadvladavanje mimesisa- Plotinov originalni doprinos:-umjetnost nije samo oponašanje, nego je svaki artefakt i više od same prirode i kopiranja; mrtvoj materiji udahnut život(Zeusov kip-bez predloška)

-umjetnik se suodnosi s transcendentnom umjetnošću i zahvaljujući njoj stvara

-motiv methexisa; participiranje u piramidi bitka-Jedno je emitivno, a mnoštva su receptivna

-Nevidljiva je ljepota savršenija od vidljive, materijalne-Stvarateljeva umjetnost radi ontološke razlike ne može u potpunosti prijeći u djelo; izlaženje je tako i silaženje-Umjetnik nije cjelokupna umjetnost, niti odozgo niti iz sebe; dioničar je umjetnosti-Umjetničko stvaranje nije samo oponašanje nego je i nasljedovanje nadindividualnog stvaranja-Doba Plauta, Horacija, Vergilija i Ovidija-quid pro quo:koji za koje, u knjiž. jedan od likova misli o jednoj stvari, dok drugi misleći da govori o istome, misli na nešto drugo

Srednji vijek

-Obuhvaća otprilike razdoblje od sv. Augustina do Nikole Kuzanskoga (oko 1000 god.) na Zapadu (oko 476. – 1492., 1517.)Razdoblje romanike, izgradnja Crkvi i dvoraca-doba je to anticipiranje grčkih filozofskih nasljeđa (platonizma, aristotelizma, plotinizma i kršćanskog nauka)

-NB! Grčki pojam tehne zamijenjen je latinskim pojmom ars-Ars: umno-duhovna aktivnost bez fizičkih; uže- znanje

-počinje era ideala viteza u srednjovjekovnom epu (6)

-Ciklusi o Arthuru, Tristan i Izolda, Trubaduri, Goliardi i Memento mori (1230.)

-Vrijeme gotike:Krist Pantokrator Carigrad, Notre Dame, Sv. Marko Venecija; palače, dvorci, vijećnice-Zidna slikarska dekoracija, plošnost, linearnost, ikone, vitrail, adicija i crkve križnog oblika, sakralna umjetnost

-Podjela teorijskih umijeća: Martianus Capella 5.st:

Trivium:gramatika, retorika i dijalektikaQuadrivium: glazba, astronomija, aritmetika, geometrija

Pretpostavlja se znanost, znanje i umijeće

Notre Dame Pariz

Trg Sv. Marka Venecija

Toranj i katedrala u Pisi

Vitrail iz Notre Dame-a

Slika Krista Pantokratora

Aurelije Augustin (354. Tagasta-430. Hipon)

-djelo: Conffesiones – Ispovijesti-Estetiku uobličavao pod utjecajem Platona i Plotina-Bog je dao formu svemu i oblikovao svaki oblik-Stepenice uživanja u lijepome, različite:1.Tjelesna živost, razumnost, umjetnost, vrlina, mirovanje, ulaz, promatranje2.Od tijela, kroz tijelo, oko tijela, ka duši, u duši, ka Bogu, s Bogom3. Ono što je lijepo s drugog dijela, preko druge stvari, oko druge stvari, blizu lijepog, u lijepom, ka ljepoti, s ljepotom-najniži stupanj: ljepota gotovo neoformljenog, vanjskog fizičkog stimulansa, dalje, napredovanje nosi gledaoca ka ljepotama koje su više ujedinjene, moralne i unutrašnje, ka ispunjenju u kome ljepota znači sjedinjavanje s Božjim jedinstvom i sjedinjenje s njegovom Formom

Pseudo-Dionizije (5. i 6. st. N. e)

-djelo: O Božjim imenima (lat. prijevod Ivan Škot)bio sirijski redovnik

-metafizika lijepoga spoj je biblijskoga pojma Boga i neoplatonskog pojma Apsolutnog (utjecaj Plotina)

-Pojam ljepote kao božanskog atributa; a stvorena ljepota je drugotna i nesamostalna

-ljepota stvorenoga je zasluga udjela (!) u božanskoj ljepoti

Ivan Škot Eriugena (9. st. n. e Irska)

-Ljepota i teofanija-Stvarnost i priroda su očitovanje božanskog-Nevidljivo se pojavljuje u vidljivom, a vidljivo je potvrda Nijekanoga, shvaćanje Neshvatljivoga-Ljepota (pulchritudo) znači zapravo nalaziti i spoznavati trajnu transcendenciju u pojavi prolaznih stvorova-djelo Periphyseon zabranjeno iz straha od krivovjerja (priroda kao objava Boga-panteizam)

-Cisterciti (Sv. Bernard) i opat St. Denisa, Suger-istovremeno u Istočnom kršćanstvu ikonoklazam

Toma Akvinski (1225.-1274.)

-Suma teologije i Suma protiv pogana-U Umjetnosti počinje pitanje konvertibilnosti: različita od homogenosti antike (Lijepo Dobro Istinito;kalonkagaton Platon)-Toma: Lijepo i dobro su isto s obzirom na S, razlikuju se pojmovno-lijepo dodaje dobru odnos prema moći koja spoznaje da je ono takvo-Lijepo je ono što se sviđa kad se vidi (sastoji se u dužnoj proporciji) i time je povezano s formalnim uzrokom(estetski objektivizam)-Dobro je ono što je ugodno osjećaju i time povezano s finalnim uzrokom-osjetilima se adicira neka intuitivna spoznaja lijepoga, razumska spoznaja ostaje apstrahiranje iz osjetilnosti (!)

-Ljepota sama pruža osjetilima nešto sređeno, a samo sređena osjetila, vid i sluh mogu primiti red i mjeru

-Ljepota se razlikuje od dobrote po tome što je za estetski doživljaj dovoljno promatranje, dok za praktičnu korist, koja uključuje i dobro, mora biti zadovoljen i prohtjev

-Proporcionalnosti pripisuje još i sjajnost (claritas) i cjelovitost (integritas)

-ipak i proporcija i sjajnost nisu vezani samo za fizička svojstva već se nalaze u razumu kao svom korijenu→u kontemplativnom životu, koji se sastoji u djelatnosti razuma, nalazi se ljepota po sebi

-cjelovitost je savršenost, savršenost je forma cjeline nastala iz cjelovitosti dijelova

-Bog je i čovjeka stvorio kao lijepog; skladni udovi, uspravno držanje kako bi mogao spoznavati i osjetilne zemaljske i nebeske predmete; a spoznajna moć je i estetička kako samo čovjek uživa u ljepoti osjetilnih stvari gledanoj u njoj samoj

-pjesničko umijeće je infima doctrina: najniži nauk zbog nedostatka istine koja se u njima nalazi, s obzirom da razum ne shvaća pjesničke ukrase

-svrhovitost u stvaranju (svrha je prije djelatelja)(causa finalis)