34
1 81’373.23(497.6-3 Hercegovina)’’14/18’’ ETNIČKA, KONFESIONALNA I REGIONALNA IMENA I NADIMCI U HERCEGOVINI XV.–XIX. ST. Radoslav DODIG Ljubuški Bosna i Hercegovina U radu će se analizirati 29 imena iz Hercegovine na etničkom, re- gionalnom, konfesionalnom i pejorativnom planu. Jedna imaju dugu povijest i obilnu literaturu (Vlah, Morlak), dok za druga treba muko- trpno tragati za podrijetlom (belevar, škutor, šperac). Motivacija je različita – etnička ili vjerska sastavnica, krajevno podrijetlo, nošnja, govor ili kakva poruga. Uza svako ime, pored povijesnih, etnografskih i zemljopisnih pokazatelja, pokušat će se utvrditi etimologija. Ključne riječi: imena, nadimci, značenje, Hercegovina, etimologija. U Hercegovini, podrazumijevajući pod tim imenom regiju od Livna i Kupresa do Trebinja i Sutorine, zabilježeno je u pisanim izvorima i mjesnim govorima više imena i nadimaka koji po svojemu značenju, rasprostranjenosti, motivaciji, jezičnim značajkama i etimologiji zaslu- žuju pozornost. Dobar dio tih imena obrađuju normativni i etimologijski rječnici, ali i tematske monografije, zbornici i strukovni članci. Ipak, dosadašnja tumačenja, posebice ona o podrijetlu pojedinih naziva, nisu u potpunosti uspješna. Stoga je potrebno ponovno razmotriti taj imenski korpus i ponuditi prihvatljivija rješenja.

Ethnic, Confessional and Regional Names

  • Upload
    rdodig

  • View
    596

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ETHNIC, CONFESSIONAL AND REGIONALNAMES AND NICKNAMES IN HERZEGOVINA FROM 15. TO 19. CT.

Citation preview

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

81373.23(497.6-3 Hercegovina)14/18

ETNIKA, KONFESIONALNA I REGIONALNA IMENA I NADIMCI U HERCEGOVINI XV.XIX. ST.Radoslav DODIG Ljubuki Bosna i HercegovinaU radu e se analizirati 29 imena iz Hercegovine na etnikom, regionalnom, konfesionalnom i pejorativnom planu. Jedna imaju dugu povijest i obilnu literaturu (Vlah, Morlak), dok za druga treba mukotrpno tragati za podrijetlom (belevar, kutor, perac). Motivacija je razliita etnika ili vjerska sastavnica, krajevno podrijetlo, nonja, govor ili kakva poruga. Uza svako ime, pored povijesnih, etnografskih i zemljopisnih pokazatelja, pokuat e se utvrditi etimologija. Kljune rijei: imena, nadimci, znaenje, Hercegovina, etimologija.

U Hercegovini, podrazumijevajui pod tim imenom regiju od Livna i Kupresa do Trebinja i Sutorine, zabiljeeno je u pisanim izvorima i mjesnim govorima vie imena i nadimaka koji po svojemu znaenju, rasprostranjenosti, motivaciji, jezinim znaajkama i etimologiji zasluuju pozornost. Dobar dio tih imena obrauju normativni i etimologijski rjenici, ali i tematske monografije, zbornici i strukovni lanci. Ipak, dosadanja tumaenja, posebice ona o podrijetlu pojedinih naziva, nisu u potpunosti uspjena. Stoga je potrebno ponovno razmotriti taj imenski korpus i ponuditi prihvatljivija rjeenja.1

Radoslav Dodig

Vlasi (Vlh, vlki) Problemom Vlaha bave se povjesniari, lingvisti, etnolozi, antropolozi, geografi i demografi. Meutim, miljenja su esto divergentna, ovisno o nacionalnom kutu gledanja.1 Tako se o imenu, postanku, identitetu i povijesnoj ulozi Vlaha stvorilo tzv. vlako pitanje. Prvi spomen balkanskih Vlaha javlja se u bizantskim izvorima 976.: ( od nekih Vlaha prijevoznika).2 U sljedea dva stoljea Vlasi su, zajedno s Bugarima, pruili jak otpor Bizantu. ak se Bugarska naziva Blakia. Ali prvi poznati vlaki voe zovu se Slavota i Berivoj.3 U slavenskim pisanim izvorima Vlasi se prvi put spominju u Nestorovoj kronici ( ) s poetka XII. st. kao , i .4 O tome tko su Vlasi i odakle je Nestor crpio podatke, struna se gledita u mnogoemu razlikuju.5 Sline polemike traju takoer oko kronike anonimnoga notara Bele III. (1172.1196.) Gesta Hungarorum i izraza Blachii ac pastores Romanorum.6 Na hrvatskome prostoru (u latinskim ispravama) Vlah se navodi u oblicima1

2

3

4

5

6

Zef MIRDITA, Vlasi u historiografiji, Zagreb 2004., 11.-13.; Noel MALCOLM, Povijest Bosne kratki pregled, Zagreb Sarajevo 1995., 99. Ioannis SKYLITZAE, Sinopsis historiarum, rec. I. Thurn, Berolini, MCMLXXIII, 11, 80 = Georgius CEDRENUS, Ioannis Scylitzae ope, em. I. Bekkero, T. II, Bonnae, MDCCCXXXIX, 694, 15 = Fontes historiae Daco-Romanae, III. ed. A. Elian et N. Tanaoca, Bucurestiis, MCMLXXV, 144.-145.; Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, Zagreb 2009., 33.-34., pie od strane Vlaha hodita pojasnivi da je rije o nekoj vrsti karavanlija. Petar SKOK, eka knjiga o vlakom pravu, Glasnik Zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini (dalje: GZM), XXX, Sarajevo 1918., 313.; Istvn VSRY, Cumans and Tatars: Orient Military in the Pre-Ottoman Balkans, 1185-1365, Cambridge 2005., 20.-21. , ., . . -, -, 3-e ., 2007., 25.; Lubor NIEDERLE, Slovansk staroitnosti, I., 2, Prag 1904., 311.313.; Dominik MANDI, Postanak Vlaha: Nova povijesna istraivanja, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963., 546.-547. Nikola VUKEVI, Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja, Predmet i metod istraivanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, ur. . Pejovi, Nauni skupovi, k. 7, Odjeljenje drutvenih nauka, k. 3, CANU, Titograd 1981., 317. (dalje: Nauni skupovi). Victor SPINEI, The Romanians and the Turkic Nomads North of the Danube Delta from the Tenth to the Mid-Thirteenth Century, Leiden Boston 2009., 72.-76.; Alexandru MADGEARU, The Romanians in the Anonymous Gesta Hungarorum, Cluj Napoca 2005., 32.-41.; D. MANDI, Postanak Vlaha, 548.

2

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

Blacus, Blaccus, Blachus 1280.,7 Olachus 1376.1378.,8 Vlacheschus, Vlachescus, Vlascescus, Vlacescus 1310.-1380.,9 Vlachus, Vlacus, Wolahus, Wolachus 1440.1444.10 Vojno prvi put sudjeluju u vojsci Mladena II. Bribirskoga 1322.11 Pitanje vlake etnogeneze ostaje i dalje otvoreno. Najee se ponavlja stereotip kako su Vlasi paleobalkansko romanizirano stanovnitvo, primjerice: Vlasi, prvotno opi naziv kojim su juni Slaveni nakon svog doseljenja na Balkan nazivali starosjedilako puanstvo: kolonizirane Romane, romanizirane Ilire, Traane i dr.12 August Kovaec misli na znaajan udjel avaro-stepske kulture kao superstrat paleobalkanskoga dakoga latiniziranoga etnosa.13 Zanimljivu pretpostavku iznio je Michel Pillon, da su velike migracije u VI. i VII. st. poduzeli stanovnici Sirmija i okolice (zove ih Sermsiens, prema grkome , lat. Sirmienses) moravsko-vardarskom dolinom, te da su Vlasi iz Pinda i Makedonije podrijetlom Panonci.14 Zacijelo je glavni vlaki amalgam in extenso bio u kasnoantikim narodima Panonije, Dacije, Mezije, Dardanije, Tracije i Prevalitanije.15 Ranosrednjovjekovni tip kontinentalnoga7

8

9 10 11

12 13 14

15

Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae (dalje: Lexicon Latinitatis), fasc. I., red. M. Kostreni, Zagrabiae 1969., 121. Taj tip s poetnim Bl- karakteristian je za papinske isprave iz XIII. st.; Z. MIRDITA, Vlasi, polinomian narod, Povijesni prilozi, 33, Zagreb 2007., 253. Lexicon Latinitatis, fasc. V., Zagrabiae 1975., 781. Oblik s poetnim Ol- prvi se put u dokumentima javlja 1228.; Z. MIRDITA, Vlasi, polinomian narod, 253. Lexicon Latinitatis, fasc. VII., Zagrabiae 1978., 1265. Isto. Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997., 139; Ivan BOTICA, Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 37, Zagreb 2005., 35.-36. Opa enciklopedija JLZ-a, sv. 8., Zagreb 1982., 553. Vlasi, Hrvatski leksikon, II. sv., Zagreb 1997., 655. Michel PILLON, Lexode des Sermsiens et les grandes migrations des Romains de Pannonie dans les Balkans durant le Haut Moyen ge, tudes balkaniques, 3, Sofia 2002., 107.-109., s mapom migracija s. 139. Vlasi Srmljane spominju se 1330. u deanskim hrisovuljama, Constantin JIREEK, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des Mittelalters, I., Denkschriften der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Classe, 48. Band, Wien 1902., 38. Wilhelm TOMASCHEK, Zur Kunde der Hmus-Halbinsel, Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, Volume 99, Wien 1882., 495.-498., iz-

3

Radoslav Dodig

latinskog jezika vjerojatno je egzistirao sa sreditem u trokutu izmeu Skopja (Scupi), Nia (Naissus) i Sofije (Serdica),16 odakle nastaju migracije pod pritiskom Slavena. Nasuprot njemu, primorski tip latinskoga, s dalmatskim jezikom (s veljotskim, oserskim, rapskim, zadarskim, trogirskim, splitskim i labeatskim dijalektima) i raguzejskim,17 preostao je uglavnom u urbanim sreditima (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor, Budva) i u otonim enklavama (Krk, Osor, Rab). Treba imati na umu da nije bilo jedinstvenoga balkanskog latinskog.18 Mnoga pitanja etnogenetskih procesa na Balkanu ostaju otvorena. to se dogodilo s narodima u unutranjosti provincije Dalmacije Delmatima, Dezitijatima, Dicionima, Mezejima, Narezijima, za koje Plinije kae da su zajedno imali 1 055 bratstava (decuriae)?19 U Hercegovini je mogue na temelju dubrovakih pisanih izvora pratiti vlake rodove i katune od druge polovice XIII. stoljea.20 Katudvaja kao vlaku jezgru podruja Dacia ripensis, Dacia mediterranea i Dardania, a kao glavne nositelje vlake etnogeneze trake Bese. Alexander P. KAZHDAN smatra da su Vlasi potomci Thracians and Daco-Getans, The Oxford Dictionary of Byzantium, III., New York Oxford 1991., 2183. O dako-getskoj simbiozi na podruju Karpata vidi Peter HEATHER, John MATTHEWS, The Goths in the Fourth Century, Liverpool 1991., 90.-91. arko MULJAI, O nekim zadacima nae romanistike, Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache, Bhlau 2000., 14. . MULJAI, Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache, 423. Haralambie MIHESCU, La romanit dans le sud-est de lEurope, Bucureti 1993., 17. Unato dobrom dijelu bazina panromanskoga leksika dalmatinski Romani nisu mogli komunicirati s Vlasima. Primjera radi, rijei initi, kua, kruh i otac zvuale su: fur, kuosa, pen i tuota (veljotski), fakir, kesa, pun i teta (raguzejski), fac, casa, pne i tat (arumunjski/meglenorumunjski). PLINY, Natural History, III., XXII, 141.-143., transl. H. Rackham, HUP, Cambridge 2006., 104.-106. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 138.-139., pie da su romanski iveri, to su se pred naletom slavenskih doljaka na prijelomu VI. i VII. stoljea bili rasprili planinskim podrujima Dinarida, utonuli u potpunu utnju. Petar IMUNOVI, Hrvatska u prezimenima, Hrvatski prezimenik 1 (dalje: Prezimenik), ur. F. Maleti, P. imunovi, Zagreb 2008., 100.-101., takoer podvlai da ostaje nerazrijeeno pitanje autohtonih kroatiziranih Vlaha na dananjem hrvatskom prostoru. Bogumil HRABAK misli da su itelji sredinje Bosne ostali do XVII. st. neromanizirani, to je teko prihvatiti. On ih zove postiliri (Bogumil HRABAK, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine, knj. 5., Beograd 2008., 205.206.). B. HRABAK, Razgranavanje katuna i stvaranje grupe katuna odnosno plemena u nekadanjoj Hercegovini, Nauni skupovi, 181. iro TRUHELKA, Studije o po-

16

17 18

19

20

4

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

ni su specifine balkanske organizacije ivota na nekom podruju ili u naselju.21 Sama rije zadala je problema jezikoslovcima, jer se njezina etimologija traila u albanskom, rumunjskom, talijanskom ili turskom.22 Ipak, ini se da se radi o paleoeuropskom pojmu.23 U razdoblju XIV. XV. st. poznato je vie od dvjesta katuna i vlakih rodova na podruju Hercegovine.24 Najvei broj osobnih i rodovskih imena ima slavensku imensku formulu. Rijetka pripadaju romanskom, grkom ili albanskom antroponimijskom korpusu. Meu takvima pronalazimo Brmaze (Donja Hercegovina),25 gdje se prepoznaje albanska sloenica burr, o-

21

22

23

24

25

drijetlu, Zagreb 1941., 30.-32., pisao je da su Osmanlije, kad su u XIV. st. doli na Balkan, doveli azijske Juruke i uzrokovali selidbe Vlaha i Cincara prema Crnoj Gori, Hercegovini i Hrvatskoj. Njegovu teko dokazivu ideju o masovnoj pojavi Vlaha u Hercegovini krajem XIV. st. prihvaa i Muhamed HADIJAHI, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo 1990., 141. Osnovne znaajke mogu se pronai u materijalima sa znanstvenih skupova Simpozijum o srednjovjekovnom katunu, Nauno drutvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, k. II, Sarajevo 1963. i Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Radovi, k. LXXIII, Sarajevo 1983. Vladimir OREL, Albanian Etymological Dictionary, Leiden Boston Kln 1998., 174.; Dictionarul explicativ al limbii romane (dalje: DEX), Institutul de Lingvistica Iorgu Iordan, Bucureti 1998., 7549. Indoeuropsko *qatun/*qotun/*qotan, kua, reflektiralo se na trako *qatona, turkijsko-mongolsko kutun/kotan/kotun (osmansko katan) te na albansko katund i rumunjsko ctun, iz kojih je jezika rije postala balkanizam, Eugen LOZOVAN, Villes, campagnes et routes de la Romania orientale, in: Franz ALTHEIM, Geschichte der Hunnen, fnfter Band, Berlin 1962., 329.-332. Starije spomene iz XIII. st. donosi Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje: Rjenik JAZU), Dio IV., obrada P. Budmani, JAZU, Zagreb 1892.1897., 900.-901. U pastirskoj terminologiji Humnjaci su svoje ljetne kolibe (kamene grae) zvali stanovi, a rudinski su stoari svoje nastambe (drvene grae) nazivali katunima, Mirko MARKOVI, Plemensko drutvo i kultura dinarskih stoara, Nauni skupovi, 251. B. HRABAK, Iz starije prolosti, 269.-277.; Karl KASER, Hirten, Kmpfer, Stammeshelden: Ursprnge und Gegenwart des balkanischen Patriarchats, Wien Koeln 1992., Karte 10, 153. B. HRABAK, Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku zagoru u XIV, XV i XVI veku, Migracije i Bosna i Hercegovina, ur. N. ehi, Sarajevo 1990., 78., smatra da su najstariji vlaki katuni u Hercegovini bili u znatnijoj mjeri albanski. Katun 1305., B. HRABAK, Iz starije prolosti, 269.

5

Radoslav Dodig

vjek i madh, velik,26 Ztovie, albanski zot, gospodin,27 mrake ili imrakovie, albanski shnt Mark, sveti Marko,28 Krdie, latinski chorda < grki , rumunjski cordea, ue,29 Plie, rumunjski prlit, spaljen, oprljen,30 Drpulie, rumunjski drpie, ptica movarica, droplja,31 Gleevie, ogranak spomenutih Burmaza,32 od gl, caklina, iz dalmatskoga gle33 i dr. Meu toponimima spomen zasluuju Koljnj, naselje u Donjemu Hrasnu (Neum), od grkoga < , lijepi Ivan,34 Boljni, naselje u Stocu, od latinskoga bullire,35 ranj, mikrotoponim u selu Slunju pored itluka, od romanskoga uran, uro < .36 Ipak, najfrekventniji vlaki oro26

27

28

29

30

31 32

33

34

35

36

Ivan POPOVI, Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden 1960., 483.; P. IMUNOVI, Hrvatska prezimena: podrijetlo, znaenje, rasprostranjenost, Zagreb 1995., 151.; P. SKOK, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje: ER), I., Zagreb 1971., 115.; V. OREL, Albanian, 42., 240.; P. SKOK, ER, I., 242., s pravom odbacuje tumaenje . Daniia od turskoga burmaz, nosat. I. POPOVI, Geschichte, 483.; Martin E. HULD, Basic Albanian Etymologies, Los Angeles 1984., 137., s nejasnom indoeuropskom etimologijom; P. SKOK, ER, III., 660. I. POPOVI, Geschichte, 483.; P. IMUNOVI, Prezimena, 151.; Domagoj VIDOVI, Nacrt za vidonjsku antroponimiju, Folia onomastica Croatica, 14, Zagreb 2005., 153. O rodu imraka iz srednjovjekovne upe aba Mihailo DINI, Humsko-trebinjska vlastela, Beograd 1967., 37.-38.; Pavo ANELI, Srednjovjekovna humska upa aba, Hercegovina, 3, Mostar 1983., 48.-49.; Ante GOLUI, Rodovi Slanskog primorja, Dubrovnik 1991., 70. P. SKOK, ER, II., 153.; P. IMUNOVI, Prezimenik, 101. navodi rumunjsko cordea, velik zakrivljen no; Milan NOSI, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka 1998., 207., krda, veliki krivi no. O moguoj viejezinoj interferenciji antroponimijske osnove Kord- , , 2002., 577.-578. DEX, 29155., od glagola prli, opaliti, particip perfekta; P. IMUNOVI, Prezimenik, 101.; M. NOSI, Prezimena, 225., izvodi Prli od imena Prle < Prvoslav. DEX, 52941.; P. IMUNOVI, Prezimenik, 101. Esad KURTOVI, Prilog historiji vlaha Gleevia, Prilozi, 36, Sarajevo 2007., 11.-31. P. SKOK, ER, I., 569., balkanski latinitet, gls, grko ; Johann Baptist HOFMANN, Etymologisches Wrterbuch des griechischen, Mnchen 1966., 45.-46. D. VIDOVI, Gradaka toponimija, Folia onomastica Croatica, 18, Zagreb 2009., 177. P. SKOK, ER, I., 234.; Dunja BROZOVI-RONEVI, Hidronimi s motivom vrelita na povijesnom hrvatskom podruju, Folia onomastica Croatica, 6, 1997., 29. Marko VEGO, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, itluk 1981., 111.; D. VIDOVI, Prilog prouavanju odraza svetakog imena Juraj u

6

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

nim svakako je Vrda. Na topografskim zemljovidima razmjera 1 : 100 000 zabiljeena su 42 toponima Varda (mikrotoponimi, brda i uzvisine) na prostoru Kraljevine Jugoslavije, 17 toponima Vardite i est oronima Vardar.37 Najvea koncentracija Varda zabiljeena je u tadanjim kotarevima Livno, Rama, Mostar, Nevesinje, Trebinje, Gacko, Pljevlja, abljak, Niki, Split, Makarska, Dubrovnik, Zenica, Kladanj, Sarajevo i Viegrad. To je svojedobno lucidno zamijetio Vladislav Skari.38 Varde su najee dobri vidikovci. Na istim prostorima nalazi se vei broj toponima, bolje rei kalkiranih oblika, tipa Strabenica i Stranica. P. Skok pie da je mletako varda (talijansko guardia), straa, postala balkanska rije.39 Korijen joj se trai u germanskome *wardn, paziti, nadgledati.40 Identini toponimi Warda, Vardaz, Gard, Duarda, Verdettes rasuti su demarkacijskom crtom izmeu visoke i niske Valle dAosta u sjeverozapadnoj Italiji, kuda je vodila granica izmeu Langobarda i franake Burgundije.41 Venecijanizam vardia, straa (varda je stariji oblik), pojavio se i u turskome mornarikom rjeniku: vardiya, straarnica, vardiyada, straarska dunost.42 Nee biti naodmet dohrvatskoj antroponimiji, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knjiga 33. (2007.), 436.; Jovan ERDELJANOVI, Stara Crna Gora, reprint Beograd 1978., 274., navodi selo uranj i urovina u Bosni (?). Yugoslavia: Index gazetteer, showing place-names on 1:100000 map series, Compiled by the Survey Directorate & Middle East, Cairo: Survey Directorate, 1944., VII, 129.-131. Vladislav SKARI, Porijeklo pravoslavnoga naroda, GZM, XXX, Sarajevo 1919., 228. P. SKOK, ER, I., 641.-642. Zabiljeeni su i Vlasi , , , , 1976., 47. Manlio CORTELAZZO, Paolo ZOLLI, Dizionario etimologico della lingua italiana, 2., 1980., 527.-528.; France BEZLAJ, Etimoloki slovar slovenskega jezika, IV., Ljubljana 2005., 282. Antonina Maria CAVALLARO, Elementi Lastini e Germanici nella toponomastica valdostana altomedievale, Radovi XIII. Meunarodnog kongresa za starokransku arheologiju, II, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, supl. 87-89, Split 1998., 706.-709.; Ernest GAMILLSCHEG, Romania Germanica, Band II., Berlin und Leipzig 1935., 68., tvrdi da se langobardsko warda, Platz wo man spht, Wache, esto pojavljuje u toponimiji (Guarda, Gardona, Varda, Varde), ali da moe imati i francuski korijen. Svi oblici izvode se iz indoeuropskoga *wer-, tititi; Winfred P. LEHMANN, A Gothic Etymological Dictionary, Leiden 1986., 394. Henry & Rene KAHANE, Andreas TIETZE, The Lingua Franca in the Levant, Istanbul 1988., 457.; Hasan EREN, Trk Dilinin Etimolojik Szl, Ankara 1999., 433.; Padre Angelico da SMIRNE, Nuovo dizionario turco-italiano, Reggio Emilia

37

38

39

40

41

42

7

Radoslav Dodig

dati jo oronime Veliki Matokit (935 m, 434034N 174132E) i Mali Matokit (730 m, 434019N 174144E), Jablanica, juno od kanjona Doljanke,43 od vulgarnolatinskoga Monte acutu, Otro brdo,44 kao i Mantokit (704 m, 425157N 182210E), brdo iznad Mirilovia,45 zapadno od Bilee.46 Najvei broj katuna i vlakih rodova bio je disperziran u istonome dijelu Hercegovine, jer su Vlasi preferirali podruja gdje feudalni pritisak nije bio tako jak.47 U zapadnom dijelu Hercegovine, u povelji vojvode Jurja Vojsalia brai Radivojeviima od 12. kolovoza 1434., spominju se Vlasi Vojnii, Pribinovii i Hardomilii: ... .48 Sela Vojnii (644 stan.), Hardomilje (730 stan.) i Pribinovii (641 stan.) i danas postoje u opinama Ljubuki i iroki Brijeg. Vojnii su antroponimijskoga postanja, a osnova sadrava staroslavensku imenicu voj (vojin), vojnik. U povelji se navodi oblik , to je patronimik od imena Voihna, ali sa starim sufiksom -ihna.49 Voihnii u upi Hlivno ( ) prije toga spominju se u povelji bosanskoga kralja Stipana Ostoje od 8. prosinca1955., 867. Izvor: mapa WGS 84, Pokleani, sheet 2682 III, 1 : 50.000, National Imagery and Mapping Agency, Bethesda 1996. P. SKOK, Dolazak Slovena na Mediteran, Split 1934., 175., spominje Matkit, planinu (1063 m) iznad Vrgorca, i Motokit na Hvaru (P. SKOK, ER, II., 483.). Vlaki rod u Bilei, spomen 1364., B. HRABAK, Iz starije prolosti, 247.-250. Spominje ga i Jevto DEDIJER, Hercegovina: antropogeografske studije, reprint Sarajevo 1990., 73.-74., ali pod imenom Mantokit, uz koji pridodaje i Maltoket (?). Vjerojatno je rije o istom oronimu, s pukim derivacijama od Matokit. U njima Dedijer trai albanski korijen mal, planina, to preuzima i I. POPOVI, Geschichte, 483. Brdo pod imenom Maltoket, kao ilirski preitak, spominje i . TRUHELKA, Starosjedioci dananje Bosne. Etnografske crtice, Nada, br. 12, Sarajevo, 15. juna 1896., 226.; . TRUHELKA, Les restes Illyriens en Bosnie, in: Congrs international des sciences ethnographiques, III session, tenue Paris en aot et septembre 1900., Paris 1902., 82. B. HRABAK, Iz starije prolosti, 207. Franz MIKLOSICH, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii (dalje: Monumenta), Wien 1858. [Nachdruck Graz 1964.], No. CCCXX; , I, 1863., 148.; Karlo JURII, Nazivi naselja Makarskog primorja, Makarski zbornik I, Makarska 1971., 111.; M. VEGO, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1982., 181.-183. P. SKOK, ER, I., 734.

43

44

45 46

47 48

49

8

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

1400. u Sutisci.50 Ime Voihna susree se, istina rijetko, u makedonskoj onomastici.51 Stari sufiks - imao je iroku upotrebu u slavenskoj antroponimiji mukih osobnih imena.52 Vjerojatno su Vlasi Vojnii bili u vezi sa starim hercegovakim rodom Krmpotia,53 jer je vlaki demat Krmpotia upisan u Ledincu, Vlataku, Buhovu i Borajni, gdje su i prije bile njihove batine.54 Rod Krmpotia (Krmpoani, Krnpote i Krmpote, Carimpoti),55 zajedno s Vojniima, selio se u vie navrata. Poetkom XVII. st. spominju se u Liu Krmpotii, Vojnii i Sladovii, a meu njima Butorci (Buturci, die Butturi).56 Njihova prezimena moda se mogu povezati s ljubukim oronimom Butorovica (Buturovica), to upuuje na rumunjski regionalizam butur, od butc, panj, deblo.57F. MIKLOSICH, Monumenta, No. CCXXXVII; Vjekoslav KLAI, Graa za topografiju i historiju Hlivanjske upanije i grada Hlivna, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, nova serija IV, Zagreb 1928., 18. Trajko STAMATOSKI, Makedonska onomastika, Skopje 1990., 90. , : -V , 1969., 101.-102. Nije bez znaenja podatak da je imenica voj potvrena u rumunjskoj toponomastici: Voina, Voena, Voinag, Voineci, Voinic, N. A. CONSTANTINESCU, Dicionar onomastic romnesc, Bucureti 1963., 411. P. SKOK, ER, II., 215., povezuje bunjevako selo Krmpote i prezime Krmpoti s rumunjskim crmpot, komad, ulomak, to Svetozar GEORGIJEVI, Antroponimijski nastavak -ot(a), etvrta jugoslovenska onomastika konferenca, Ljubljana 1981., 274., usporeuje s prezimenom Komadina. Rumunjski rjenici (DEX, 67428.) imaju crmpei, u znaenju komad. Ahmed S. ALII, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo 1985., 89.-90. Stjepan PAVII, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 41., Zagreb 1962., 158. Vlajko PALAVESTRA, Staro hercegovako pleme Krmpotii, Hercegovina, 6, Mostar 1987., 103.-116.; S. PAVII, Seobe, 239. DEX, 5847. Njegova etimologija nije posve jasna. Moda je u svezi s romanskim korijenom bott-, krupan, debeo (Wilhelm MEYER-LBKE, Romanisches etymologisches Wrterbuch, Heidelberg 1935. [reprint 1992.], 1239a), pa bi Butorovica bila Debelo brdo. I danas ima Butoraca u Smokvici Krmpotskoj (N. Vinodolski), s najveom koncentracijom u N. Vinodolskom (113/45), F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik 1, 313. Butorci iz N. Vinodolskoga vezuju svoje podrijetlo za Hercegovinu, Bojan MUCKO, O identitetu primorskih Bunjevaca: Primjer Krmpota i sjevernog Velebita, Senjski zbornik, 35, Senj, 2008., 219. O antroponimijskoj osnovi Butur- . , , 127.

50

51 52

53

54

55

56

57

9

Radoslav Dodig

Bilo je vie pokuaja da se pronikne u etimologiju toponima Hardomilje. U Metohiji je zabiljeeno osobno ime 1327.,58 a u srednjoj Bosni u osmanskim izvorima Hardomili, timar (feud s odreenim prihodom) posadnika tvrave Vranduk, 1468.1469.59 V. Skari povezao je Ardomelje (Ardomile, Hardomile) u Kuima s Hardomiljem u Ljubukom,60 gdje je u starini traio pravoslavno bratonoiko naselje. Tomislav Ladan kuao ga je povezati s novogrkim t hontrmallon, gruba vuna, pastirska kabanica koju su nosili vlaki pastiri, premetanjem glasova u handramolje-(h)andramilje-Hardomilje.61 August Kovaec misli da je toponim Hardomilje prividna sloenica, s parazitskim poetnim h, a u prvom dijelu vidi Ardo, Ardow, Ard, u znaenju lugar.62 Najnoviji pokuaj etimologije povezuje Hardomilje s pridjevom grd (osobno ime ), ali uz pretpostavku neregularnoga fonetskog razvoja.63 Poetno h u vlakom idiomu vrlo je nestabilno,58

59

60

61

62

63

E (dalje: E), . A. , 2003., 196. Sumarni popis Sandaka Bosna iz 1468/69. godine, ur. A. S. Alii, Mostar 2008., 192. V. SKARI, Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni, GZM, XXXI, 1918., 221. Radoslav DODIG, Podrijetlo naziva Hardomilje, Hardomilje: prolost, ljudi i obiaji, ur. J. Rupi Ivanov, Hardomilje 1998., 84.-85. Radilo bi se o novogrkoj sloenici pridjeva , iz srednjovjekovnoga grkog /, grub, sirov (Carolus du Fresne, Dominus DU CANGE, Glossarium ad scriptores mediae & infimae graecitatis, T. II, Lugduni, MDCLXXXVIII, 1755.). Drugi dio sloenice je novogrki hipokoristik (), iz klasinoga grkog , hrpa vune, runo (Hjalmar FRISK, Griechisches etymologisches Wrterbuch, Heidelberg, Band II., 1970., 168.). Rije je zabiljeena na Balkanu u vie izvedenica: andramolji, rite, dronjci (Rjenik JAZU, I., 84.-85.), andramolje, andravolje, andrabulje, andrmolje, andrmonji i sl. ( , . 1., . . , 1959., 120.-121.). Ladanovo tumaenje nema uporita zbog glasovnih potekoa. Osim toga, radi se o rijetkoj kasnogrkoj sloenici koja je zastupljena u malom broju rjenika: , , T. I, 1881., 42.; , , 1936., 7879. P. Skok odbacuje Daniievo povezivanje s grkim i misli da je u pitanju njemaka sloenica Haderwolle (P. SKOK, ER, I., 42.), to je teko prihvatiti. R. DODIG, Podrijetlo, 85. Neuvjerljiva je etimologija s maarskim hardo, bava, po kojoj bi Hardomilje bilo mjesto u kojemu ive izraivai baava, Jerko PANDI, Hercegovaka imena i nazivlje, Zagreb 1999., 112. EPCJ, 196.

10

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

stoga se moe razmiljati o osnovi ard- iz meglenorumunjskoga ard, gorjeti,64 to vodi do latinskoga ardere, plamtjeti, gorjeti, iz kojega su nastali mnogi romanizmi, pa i veljotsko ardr.65 Ime Ard-o-mil, uz spojnik o i sufiks -mil,66 oznaavalo bi ovjeka opaljena, nagorjela lica od sunca. Rodovskim imenom Pribinovi nakratko se pozabavio P. Skok rekavi da dolazi od slavenskoga Pribyna i da bi moglo biti vrlo staro.67 Rije je o imenu Pribislav (pribiti u znaenju dobiti i doetka -slav), ija je izvedenica osobno ime Pribina.68 Istoga su podrijetla dva naselja Pribini u Bosni i Pribinja na Hvaru. Postoji miljenje Olega Nikolajevia Trubaeva o imenu moravskoga kneza Pribine, ije ime izvodi od praslavenskoga prijbina, prijebi, izvanbrano dijete, jer je o njemu zabiljeen podatak filius ex alia coniuge.69 Krajem XVI. st. grosso modo moe se rei da nestaje vlaki etniki identitet.70 S etnike romanske razine znaenje imena Vlah pomie se na slavensku socijalnu i religijsku sferu. Taj semantiki prijenos zbivao se od Kosova, Huma i Bosne do Dalmacije i Vojne krajine.71 iroka je paleta znaenja imena i naziva Vlah/vlah.72 Jo je davno Petar Skok za64

65 66

67

68

69

70

71 72

Sextil PUCARIU, Etymologisches Wrterbuch der Rumnischen Sprache, I., Lateinisches Elemente, Heidelberg 1905., no. 114. Od iste je osnove i rumunjsko arde, gorjeti, DEX, 30091. W. MEYER-LBKE, Romanisches, 620. Tomislav MARETI, O narodnim imenima i prezimenima, RAD JAZU, 81, Zagreb 1886., 130.-145.: Budimil, Dragomil, Vojmil, Lavomil, Vitomil, Svemil i dr. P. SKOK, Konstantinov , Jugoslovenski istoriski asopis, III, Ljubljana Zagreb Beograd 1937., 101. , M. , , 12; Mate IMUNDI, Rjenik osobnih imena, Zagreb 1988., 275. . , . , , 5, 1982., 7. U osmanskim popisnim defterima krajem XVI. st. postupno iezava vlako ime Eflkn, Snjeana BUZOV, Vlako pitanje i osmanlijski izvori, Povijesni prilozi, 11, 1992., 44.; Zlatko KUDELI, Isusovako izvjee o krajikim nemirima 168. i 1666. godine i o maranskom biskupu Gabrijelu Mijakiu (1663.-1670.), Povijesni prilozi, 32, 2007., 130. P. SKOK, Vlah, Enciklopedija Jugoslavije, 8., Zagreb 1971., 515. Najiscrpniji pregled Rjenik JAZU, XXI., 168.-171.; P. SKOK, ER, III., 606.-609. Koristan je pregled u Josef MATL, Zur Bezeichnung und Wertung fremder Vlker bei den Slaven, Festschrift fr Max Vasmer, ed. M. Woltner und H. Bruer, Wiesbaden 1956., 292.-306.

11

Radoslav Dodig

mijetio da nismo u potpunosti obavijeteni o tome, kako su razna znaenja rijei vlah geografski rairena. Tako za Hvarane Vlah znai sve stanovnike, bez razlike u vjeri, iza planine Biokova.73 Uz vjersku i socijalnu neki dodaju i dijalektalnu i geografsku odrednicu u tumaenju polivalentnosti pojma vlah.74 U Dalmaciji za stanovnike otoka i obale vlah/ vlaj je ovjek iz zalea, podrugljivo govorei netko drugi. Tako su postali regionalni nazivi pomalo neodreena zemljopisa: Vlaija, zalee Hrvatskoga primorja i Vlahorija, zadarsko zalee.75 Ta se granica pomie dalje prema unutranjosti, pa su iteljima Vrgorca Vlasi preko granice u Hercegovini. Usto, vlah je seljak, seljaina,76 branin.77 U Bosni je vlah dobio i politiku konotaciju, jer je nakon ratnih sukoba 1991.1995. evoluirao u etnika.78 U najnovijem bosanskom rjeniku vlah se, izmeu ostaloga, opisuje kao seljak, ovjek nieg socijalnog poloaja prema graaninu, necivilizovan ovjek, grmalj, primitivac, barbarin.79 Nakon svih mijena kroz vremena i prostore vlah je dobio zavrno pejorativno znaenje. Polazna etimologija u tumaenju etnonima Vlah je starovisokonjemako *Walh, mn. *Walhz, iji oblik see do IV. st. pr. Krista.80 Ope je miljenje da se germansko *Walhz odnosilo na Volcae, veliki keltski narod koji spominju antiki autori, uz promjene o > a, k > h.81 Prva tumaenja povezivala su Volcae s njemakim Volk, engleskim folk,73

74

75 76

77 78 79 80

81

P. SKOK, eka knjiga, 299. Istina, Skok navodi da Hvarani Vlasima zovu i stanovnike Suurja, a Braani itelje Sumartina, P. SKOK, ER, III., 607. I. BOTICA, Vlah i vlah neko i danas, Jezik i identiteti, zbornik radova, ur. J. Grani, Zagreb Split 2007., 65. Prema tumaenju da su nazivi Vlah i Morlak istoznani za vojno stanovnitvo Dalmacije, moe se govoriti i o statusnom znaenju odrednice vlah, Nikola MARKULIN, O ideologemu Dalmacija u Kraglskom Dalmatinu, Croatica et Slavica Iadertina, 5, Zadar 2010., 344., b. 11. P. IMUNOVI, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb 2009., 182. Hrvatski enciklopedijski rjenik (dalje: HER), 8. izd., S. Orekovi, S. Petrui Goldstein, Zagreb 2004., 16. Ivan BABI, Studenaki rjenik, Studenci 2008., 499. Devad JAHI, kolski rjenik bosanskog jezika, Sarajevo 1999., 539. Rjenik bosanskog jezika, ur. I. edi, Sarajevo 2007., 1223. Piergiuseppe SCARDIGLI, Volcae, The Nordic Languages: An International Handbook of the History of the North Germanic Languages, I. ed. O. Bandle et al., Berlin 2002., 578.-582. Friedrich KLUGE, Urgermanisch: Vorgeschichte der altgermanischen Dialekte, Strassburg 1913., 128.; P. SCARDIGLI, Volcae, Reallexikon der Germanischen Altertumskunde, Band XXXII, ed. Johannes Hoops, Berlin 2006., 563.-567.

12

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

narod,82 ili s irskim folg, u znaenju celer, velox, brz.83 Drugi su traili vezu Volcae s njemakim Wlfe, engl. wolves, vukovi.84 Recentni istraivai tvrde pak da se u Volcae nalazi indoeuropska osnova *gwhel-, italokeltsko *hol-k-, latinsko falco, sokol.85 Maurovlasi (Murovlah, murovlaki) Maurovlasi, zvani jo Mavrovlasi i Morovlasi, prilagodba je grkoga , Crni Vlasi, iz latinskih dokumenata Nigri Latini, turski Karaiflak, Karavlah.86 Prvi dio sloenice sadrava bizantsko ,82

83

84

85

86

William HAZLITT, The classical gazetteer: a dictionary of ancient geography, sacred and profane, London 1851., 373. Christian Wlhelm GLCK, Die bei Caius Iulius Caesar vorkommenden Keltischen Namen, Mnchen 1857., 56. Takvo rjeenje prihvaa i P. SKOK, ER, III., 608. John KOCH, The Celtic Lands, Medieval Arthurian Literature: A Guide to Recent Research, ed. Norris J. Lacy, New York 1996., 267.; John T. KOCH, Cymru (Wales), Celtic culture: A historical encyclopedia, ed. John T. Koch, Santa Barbara 2006., 532.; Alemko GLUHAK, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb 1993., 689. Egzotino zvui tumaenje Trajana Stojanovia da se dio Volana (Volcae, vukovi) zadrao prije dolaska Slavena oko rijeke Vuke, koja je po njima dobila ime; Traian STOIANOVICH, Balkan worlds: the first and last Europe, Armonk 1994., 128. Pierre-Yves LAMBERT, La langue gauloise, 2. tirage, Paris 1995., 34.; Xavier DELAMARRE, Dictionnaire de la langue gauloise, 2. d., Paris 2003., 327.; PierreHenry BILLY, Thesaurus Linguae Gallicae, Hildesheim Zrich New York 1993., 162.; Ranko MATASOVI, Etymological Dictionary of Proto-Celtic, Leiden Boston 2009., 400. P. Skok pisao je da je Vlah praslavenska posuenica iz gotskoga *walhs, a da je rije ula u slavenske jezike iz balkansko-gotskoga na donjem Dunavu izmeu IV. i V. stoljea (P. SKOK, ER, III., 608.). Ukrajinski i ruski lingvisti tvrde da su Slaveni primili rije *walhoz od Germana, mogue Bastarna, odakle rusko , , ukrajinsko ; Mykhailo HRUSHEVSKY, History of Ukraine-Rus: From prehistory to the eleventh century, Edmonton 1997., 104. Oleg N. TRUBAEV, Linguistics and Ethnogenesis of the Slavs: The Ancient Slavs as Evidenced by Etymology and Onomastics, The Journal of Indo-European Studies, 13, 1.-2., Washington 1985., 233.-235., smatra da su Slaveni u 1. tisuljeu pr. Kr. boravili u Podunavlju (!), gdje su doivjeli ekspanziju keltskih Volkanaca ili Volka (Volcae Tectosagi), koje su Germani prozvali *walhoz. Vasile ARVINTE, Dsignations des langues de la Romania du Sud-Est Romanische Sprachgeschichte, 1, Berlin 2003., 161.-162., pie da su termin Vlah primili Slaveni od VII. do IX. st. od gepidskoga *walh, odakle je penetrirao u grki bizantski kao . Rjenik JAZU, VI., 537.; VII., 13.; P. SKOK, ER, III., 607.; Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, 337.-340.

13

Radoslav Dodig

morast, crn, taman,87 prema starogrkome , ije je podrijetlo nejasno.88 Po pukoj etimologiji Morovlasi su morski Vlasi.89 Pridjev crn odnosio se na crne ovje kouhe i kabanice koji su nosili Vlasi;90 drugi tvrde da su ime dobili po rasnim crnim ovcama koje su gajili,91 ne zanemarivi mogunost da se u atributu crn moda krije izraz za sjever, koji je bio prisutan u osmanskoj praksi, ali i u mitovima i heraldici.92 Kucovlasi (Kcovlah, kcovlaki) Sloenica iji je prvi dio srednjovjekovnogrki pridjev ,93 hrom, novogrki .94 Na prvi su pogled Kucovlasi (ngr. ) hromi Vlasi. U prenesenom smislu to se odnosilo na njihov lo grki jezik. Ipak, ime je vjerojatno pukom etimologijom preoblikovano iz turskoga kk eflk, mali Vlah.95 Morlaci (Mrlak, mrlaki) Putopisac Alberto Fortis uveo je Morlake na europsku kulturnu scenu piui o njihovim obiajima, podrijetlu, vrlinama, nonji i jelima. Pozabavio se i etimologijom naziva Morlak prvi dio od more, drugi dio ugledan ili moan, odnosno Moni doljaci s mora.96 Njegovo rasu87 88

89

90

91 92 93

94

95 96

DU CANGE, Glossarium, 890. H. FRISK, Griechisches, 96.-97.; D. MANDI, Postanak Vlaha, 540.-544., povezao je mauros s Maurima (latinski Maurus, Mauritanac), stanovnicima Mauritanije, odakle gradi svoju potku o podrijetlu Vlaha. N. MALCOLM, Povijest Bosne, 104.; Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, 278., 338.-339. Karel KADLEC, Valai a valask prvo v zemch slovanskch a uherskch, v Praze 1916., 124., b. 2; N. MALCOLM, Povijest Bosne, 104.; Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, navodi za njih nazive Crnovunci i Karagunides. Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, 21., b. 29. Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, 338. DU CANGE, Glossarium, I., 746.; Lexikon zur byzantinischen Grzitt, 1. Band AK, ed. E. Trapp, Wien 2001., 877. Kod P. SKOK, ER, II., 246., s pogrenim naglaskom . , , A, 2002., 949.-950. N. MALCOLM, Povijest Bosne, 100. Alberto FORTIS, Viaggio in Dalmazia, I.-II., pretisak Mnchen Sarajevo 1974., 46.-50.; A. FORTIS, Put po Dalmaciji, prev. Mate Maras, Zagreb 1984., 32.-35.

14

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

ivanje zanijekao je Ivan Lovri, po kojemu Morlaci znai Crni Vlasi, koje Osmanlije nazivaju Karavlasi, a Grci Maurovlachi.97 Nakon objave Fortisova djela Morlaci su postali intelektualna senzacija za europsku javnost, jer ih Goethe i Herder pjesniki obrauju.98 U srednjovjekovnim listinama (1405.1440.) zabiljeeni su oblici Morlachus, Morolachus, Morolakus i Murlachus, u znaenju Latinus niger, pastor montanus, Morlak, Vlah, gortaki pastir, prost ovjek.99 Rani izvjetaji spominju Morlake kao ljude koji kao stoari i nomadi ive u planinskome zaleu june jadranske obale, u podruju Hercegovine, Dalmacije i na jug do Crne Gore.100 Naziv Morlak, u govoru dalmatinskih primoraca i otoana, poslije je oznaavao sve dalmatinske Zagorce koji ive s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. Premda se Morlakija uglavnom odnosi na podruje od Zadra do Imotskoga, ipak se u nju zbog povijesnih, demografskih i jezinih slinosti moe ukljuiti Hercegovina zapadno od Neretve. Sam Alberto Fortis posjetio je dio Hercegovine na svojemu putovanju po Dalmaciji.101 Ime Morlak (Morlachi) prvi se put spominje 24. lipnja 1352. kada zadarsko vijee prodaje sol Veneciji.102 Bizantsku sloenicu preuzeli su Mleani kao morlaco, tal. morlacco.10397

98

99 100

101

102

103

Ivan LOVRI, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice, prev. M. Kombol, Zagreb 1948., 57.-64. Larry WOLFF, Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment, Stanford 2001., 190.-192. O Morlacima, identitetu i njihovu odjeku u europskoj literaturi: Inoslav BEKER, I Morlacchi nella letteratura europea, Roma 2007.; Luana GIURGEVICH, Il viaggiatore ideale di Alberto Fortis. Scritture e riscritture adriatiche fra Settecento e Ottocento, dottorato, Trieste 2007.; Valentina GULIN, Morlacchism between enlightenment and romanticism, Narodna umjetnost, 34/1, Zagreb 1997., 77.-100. Lexicon Latinitatis, fasc. IV., Zagrabiae 1974., 745. Grga NOVAK, Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbornik za narodni ivot i obiaje, 45, Zagreb 1971., 596.-598. R. DODIG, Putovanje Alberta Fortisa kroz Hercegovinu 1773., Napredak, hrvatski narodni godinjak za 1996., ur. M. Palameta, Sarajevo 1995., 153.-160. Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake Republike, ed. S. Ljubi, JAZU, Zagreb, III., 1872., 237. F. MIKLOSICH, Die slavischen Elemente in rumunischen, Wien 1861., 2.; Giuseppe BOERIO, Dizionario del dialetto veneziano, Venezia 1856., morlaco: schiavone (Slaven), villano (seljak), grossolano (prostak), uomo abbozzato (sirov ovjek). Neki govore o kontrakciji sloenice moro-valacco, Luigi MIOTTO, Vocabolario del dialetto Venero-Dalmata, Trieste 1991., 124. Zanimljive opaske o

15

Radoslav Dodig

Cincari (Cncar, cncarski) Cincar je nadjevak koji se odnosi na Arumunje, ali i na Slavene koji su se zajedno s njima iselili iz Makedonije na podruje na kojem ive Srbi.104 Prvi spomen Cincara pod tim imenom zabiljeen je 1718.105 Najrairenije je miljenje da ime potjee prema arumunjskome izgovoru broja pet: ini [cinc], rumunjski cinci [in], vulgarnolatinski cinque.106 Ne treba zanemariti miljenje da je ime takoer moglo nastati zbog este uporabe slogova ce-ci u arumunjskome (tsi fatsi?, to radi?).107 U Hercegovini na Cincare podsjea oronim Cincar iznad Livna (2006 m, 435408N, 170346E), koji je katkad zabiljeen u oblicima Cicer i Cincer.108 U Hrvatskoj je prezime Cincar poznato u Osijeku, a Cincarevi u Kastavu, Rijeci i Umagu.109 Gurbeti (Grbet, grbetski) Ime Gurbet upotrebljava se u uem smislu za ergae, a u irem znaenju i za sve naseljene srpske Cigane. U Bosni i Hercegovini oni dopiru na zapad do crte Stolac Mostar Bugojno Jajce Biha.110 Gurbet (Zingarus nomadicus) je skitnica, erga, prema tur. gurbet,111 od arap. gurb, osamljenost, tuina.112 Predstavljaju vrlo star romski klan, su-

104

105

106 107 108 109 110

111

112

Morlacima i inaicama njihovih imena donosi Giuseppe VASSILICH, Sui Rumeni dell Istria: Riassunto storico-bibliografico, Archeografo Triestino, XXIII, Trieste 1900., 216.-218. Zoran JANJETOVI, Uloga Cincara u stvaranju srpske elite i modernizaciji srpskog drutva, Dijalog povjesniara istoriara, 6., (ed. H. G. Fleck, I. Graovac), Zagreb, 5.7. listopada 2001., Zagreb 2002., 173.-175. Dragoslav ANTONIJEVI, Cincari, Enciklopedija Jugoslavije, II. izd., sv. 2., Zagreb 1982., 670. P. SKOK, ER, II., 74.; Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, 19. S. PUCARIU, Etymologisches Wrterbuch der Rumnischen Sprache, 27. Rjenik JAZU, I., 797. F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik, 325. Rade UHLIK, Iz ciganske onomastike, GZM, Istorija i etnografija, X, Sarajevo 1955., 64.-65. Mehmet KANAR, Etimolojik Osmanli Trkesi Szl, Istanbul 2005., 269., gurbet, postati stranac. Abdulah KALJI, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965., 4. izd., 1979., 293.

16

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

dei prema arhainim jezinim crtama.113 U Srbiji ive uglavnom na podruju Mave.114 I u samih Roma predstavlja pogrdan naziv, oznauje pokvarena ovjeka. U hercegovakim selima moglo se donedavno uti: M tolen, grbetu jdan! Almnka U govoru starijih Hercegovaca zabiljeen je izraz za enu Alamanka jedna. To se odnosilo na osobu koja je bila uporna neto prisvojiti, makar i tuu zaradu. Negdje je oznaavala visoko ensko eljade.115 U mostarskome govoru znai enu otra jezika, svaalicu, kao u reenici: Jes ona alamanka, moja ti! Prva asocijacija bila bi na izraz almnka (inaice alemanka i halamanka, sa sekundarnim h), sablja njemake izrade,116 to je nalo odraza u hercegovakome Alamanka, Njemica.117 U makedonskim pjesmama susree se izraz A .118 Alamani, latinski Alamanni, III. st., poslije Alemanni, grko , germanski narod s podruja Gornje Rajne, ostavio je traga i u turskome jeziku Aleman/Alman.119 Alamani (Alamannen, Alemannen) vuku podrijetlo iz gotske sloenice *ala-manniz, u svemu ljudi.120 Istina, zabiljeen je i izraz alman, gotovan, deronja, razbojnik,121 ali njegovo je podrijetlo u turkijskim jezicima.122113

114

115 116 117

118

119 120

121

122

Donald KENRICK, Historical dictionary of Gypsies (Romanies), 2. ed., Toronto Plymouth 2007., 103. Jelena VOROVI, Caste behaviour among Gypsies in Macva, , , 23, 2007., 155. , , k. I, 1990., 7. A. KALJI, Turcizmi, 85.; EJ, I., 109. EJ, I., 109. U istom rjeniku (str. 108.) navedeno je objanjenje alamanka, ena mangupskoga ponaanja, ali bez oznake lokaliteta. M, 1861-1961, 1962., 38.; J. MATL, Zur Bezeichnung und Wertung, 296. P. SKOK, ER, I., 25.; EJ, I., 109. The American Heritage Dictionary of the English Language, ed. J. Patwell, III. ed., Boston New York 1992., 8449.; W. P. LEHMANN, A Gothic, 25. P. SKOK, ER, I., 25.; EJ, I., 108. M , , 2000., 6., navodi , gladnica, gotovan, i povezuje ga s njemakim Alemanne. , : , 1974., 134.

17

Radoslav Dodig

Bugari (Bgar, bgarski) Bugari su u govoru starinaca u Hercegovini Cigani (Romi). Njima su majke prijetile djeci Bi ki, to Bgara. Protobugari na Balkanu bili su pastirski nomadi, slino kao Albanci i Vlasi. Bugar (Bugarin) moe oznaavati i obanina.123 U srednjovjekovnome latinskom ime Bulgrus znailo je i heretik: Haereticos, quos Bulgaros vocant (1206.).124 Od iste je rijei talijansko buggerare, sodomizirati,125 kao i englesko bugger.126 Ime Bugar potjee iz turkijskih jezika, -/ bula-, mijeati.127 Travunjani (Travnjanin, travnjanski) itelji stare arhontije , koju u X. st. spominje Konstantin Porfirogenet,128 a u XII. st. upe Tribunia Grgur Barski (pop Dukljanin).129 Ostali srednjovjekovni nazivi su , , Terbunia, Tarbunia, Trabunia, Tribunia, Travunia i Travunija,130 te pridjev II na natpisu iz XII. st. u Policama kod Trebinja.131123 124 125

126

127

128

129

130

131

P. SKOK, ER, I., 228.-229. DU CANGE, Glossarium, I., 772., s. v. Bulgari, Bugari, Bugeri. Massimo CATTANEO, Vitio nefando e inquisizione romana, Diversit e minoranze nel Settecento: Atti del seminario di Santa Margherita Ligure, 2-4 giugno 2003., (ed. M. Formica, A. Postigliola), Roma 2006., 57. Eric PARTRIDE, Origins: A Short Etymological Dictionary of Modern English, London New York 1966., 351. . B. , , 253.-255.; P. SKOK, ER, I., 229. staroturski bulgar, mjeanac; (dalje: ), I., . . , 1971., 99., -, turkijski mijeam. O nazivima u bizantskim izvorima Gyula MORAVCSIK, Byzantinoturcica, II: Sprachreste der Trkvlker in den byzantinischen Quellen (dalje: Sprachreste), Leiden 1983., 92. Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio (dalje: De administrando), ed. G. Moravcsik, Washington 1967., 32, 22. Gesta regum Sclavorum, T. I, ed. T. ivkovi, Beograd 2009., 110.-115., 118.-123., 154.-159. Esad ARNAUTOVI, Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izvorima, Tribunia, 1, Trebinje 1975., 91.-99. Pisac pokuava naivno razrijeiti podrijetlo naziva Travunija kao slavizam od trava, po emu bi Travunija bila travnata dolina (E. ARNAUTOVI, Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izvorima, 98.). M. VEGO, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, III., Sarajevo 1964., br. 129, 12.-13.

18

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

Naziv je ostao u dananjem toponimu Trebinje. Podrijetlo njegova imena nije posve jasno.132 Najblie ga je vezati uz sveslavenski korijen *terb>trb-, istiti, kriti, inae vrlo rairen u toponimiji na slavenskome prostoru.133 Moe znaiti rtvite (stsl. trba), ali i krenu zemlju.134 Humljani (Hmljanin, hmljanski) Humljani su stanovnici Huma odnosno Humske zemlje. Moe se uti i Humljak i Humnjak.135 Preostatak Huma su Humine ili Humnine vapnenako podruje s flinim pojasevima, bilima i poljima te mnogim peinama i jamama. Humnina je prisojno, osunano mjesto.136 U Mostaru kau otiao u Humninu (za onoga tko je otiao iz Mostara k moru).137 Zemljopisno gledano, Humina je nizinski dio Hercegovine oko Ljubukoga, apljine, Mostara, Stoca i Ljubinja, do 400 metara nadmorske visine.138 S prefiksom za zabiljeen je spomen sredinom X. st. u Konstantina Porfirogeneta , Zahumci, *za hlmom,139 a pod nazivom Humljani () 1249. u povelji velikoga humskog kneza Andrije.140 Podrijetlo rijei je jasno: od sveslavenskoga *hlm u znaenju brijeg, breuljak, glavica.141

132

133

134 135 136

137 138 139

140 141

P. SKOK, ER, III., 496. O srednjovjekovnoj Travuniji . , , (dalje: ), XXXVII, 1998., 14. O istoj temi takoer Tibor IVKOVI, Constantine Porphyrogenitus Kastra oikoumena in the Southern Slavs Principalities, , 57 (2008.), 2008., 15. Aleksandar LOMA, Serbisches und kroatisches Sprachgut bei Konstantin Porphyrogennetos, , XXXVIIII, 1999./2000., 97. P. SKOK, ER, III., 501.-502. Rjenik JAZU, III., 734. Joseph SCHTZ, Die geographische Terminologie des serbokroatischen, Berlin 1957., 25. Rjenik JAZU, III., 734. Ljubo MIHI, Turistiki objekti i motivi u Hercegovini, Beograd 1968., 12. De administrando, 29., 57. i drugdje. U svojemu djelu bizantski car spominje Zahumlje i Zahumce 16 puta, nasuprot samo jednom spomenu Bosne. F. MIKLOSICH, Monumenta, XL., 34. Vladimir MILAUER, Prruka slovansk toponomastiky, Praha 1970., 82.

19

Radoslav Dodig

Bunjevci (Bnjevac, bnjevaki i bnjevaki) Bunjevci su velika skupina hrvatskoga naroda u raznim krajevima: Dalmatinska zagora, Lika, Bosna, Gorski kotar, Kvarnersko primorje i Baka.142 Veina istraivaa vee njihovo podrijetlo za Hercegovinu.143 Zanimljivi su zakljuci u disertaciji Milane erneli, Odabrane pojave iz svadbenih obiaja bunjevakih Hrvata kao izvor za prouavanje njihove etnogeneze, Zagreb 1997., u ijem zakljuku ona istie: Nastajanja bunjevakih Hrvata valja traiti na prostorima Crvene Hrvatske, juno od Neretve prema Albaniji. Na tom je podruju dolo do stapanja junoga ogranka ikavskih Hrvata sa zateenim romanskim, a dijelom moda i albanskim stanovnitvom. Njihovim preplitanjem zapoelo je formiranje Bunjevaca kao posebne hrvatske etnike skupine. irenjem pravoslavne srpske drave prema Jadranu, jedan se dio toga katolikoga (hrvatskoga) stanovnitva povukao prema sjeverozapadu. To bi bili preci dananjih Bunjevaca, ija je formacija, izgleda, dovrena na podruju zapadno od Neretve. Takvo vienje otvara nove mogunosti za izvoenje njihova etnika od imena rijeke Bun/Bojane na crnogorsko-albanskoj granici.144 Pavle Ivi, srpski lingvist, pie: Govor bakih Bunjevaca (koji su po poreklu srodni Bunjevcima u severnoj Dalmaciji, Lici i velebitskom podgorju) predstavlja izrazito hercegovaki tip, po osobinama moda i najistonije boje od svih ikavskih govora (to znai da prvobitna postojbina bakih Bunjevaca nije mogla biti daleko od Neretve.145142

143

144

145

Ante SEKULI, Baki Bunjevci i okci, Zagreb 1989., 15. S. GEORGIJEVI, O imenu Bunjevci, Onomastica Jugoslavica, 7, Zagreb 1978., 177., vee za njih irok teren od Neretve do Istre i do sjevernih granica u Vojvodini, u Maarskoj do Budimpete i dijelom u Rumunjskoj. Popularna je podjela Bunjevaca na tri ogranka: podunavski, primorsko-liki i dalmatinsko-hercegovaki. J. ERDELJANOVI, O poreklu Bunjevaca, Beograd 1930., 46.-53.; Mario PETRI, Prilog prouavanju porijekla Bunjevaca, GZM, sv. Etnologija, XX-XXI, Sarajevo 1966., 101.-102., nalazi velik dio bunjevakih rodova na prostorima Livna, Duvna, Kupresa i Rame. Navedeno prema Vitomir BELAJ, Habent sua fata libelli, u: Milana erneli, Bunjevake studije, Zagreb 2006., 11. Pavle IVI, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Novi Sad 1956., 182. Slina razmiljanja ima i Ivan POPOVI, O bakim bunjevakim govorima, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, 1, 1953., 123.-146., koji izdvaja podruje severozapadne Hercegovine i najistoniji kontinentalni deo ikavske Dalmacije.

20

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

O podrijetlu imena Bunjevac pisalo je dosta istraivaa s razliitim rezultatima.146 Najee su etimoloke pretpostavke: 1. Po rijeci Buni, 2. Po nastambi zvanoj bunja, 3. Po osobnim imenima Bun < Bonus, Bunj < Bunislav ili Bonifacije, 4. Po glagolu bunjati (trabunjati).147 S obzirom na sufiks -evac, prilino rijedak (Pritevac, franjevac, carevac), tvorbeno je teko uzeti u obzir oblike bunja i bunjati. Najblie bi bilo pomiljati na antroponimijsku osnovu (Bun, Bunj, Bonifatius). Ipak, prema pretpostavci M. erneli, treba pomiljati i na rijeku Bojanu, albanski Buen, gegijski Bun, u antici Barbanna.148 Bekijai (Bekja, bkijski) Bekija se dijeli na Gornju i Donju i obuhvaa prostor od Imotskoga i Duvna do Veljaka i Ljubotia, dananje opine Grude, Posuje i dio Ljubukoga i . Brijega.149 Odatle naziv za itelja Bekija (i Bekijac), pridjev bekijski, pa i bekinski. U nazivu je osmanska rije Bekiye (iz arap. Bqiyy), to znai ostatak.150 Izraz je nastao nakon 1718., a oznaava ostatak Imotskoga kadiluka. U mjesnom argonu za djevojku iz Bekije uje se Bekijka, Bekinka, Bekijanka i Beka.146

147

148

149

150

A. SEKULI, Baki Bunjevci, 15.-22., S. GEORGIJEVI, O imenu, 177.-187.; Josip BULJOVI, Filoloki ogledi, Subotica 1996., 165.-170. P. SKOK, ER, I., 237.-238., najblii je rjeenju od osobna imena Bun. Biljeimo i naivnu pretpostavku Dominika Mandia da ime Bunjevci dolazi od glagola buniti se, dakle onih koji se bune protiv turske vlasti (D. MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, sv. III., 2. izd., Toronto Zrich Roma Chicago 1982., 358.). Titi LIVI, Ab urbe condita, L. XLIII-XLV, The Loeb Classical Library, London 1951., XLIV, 31, 3: Barbanna ab regione occidentis, ex Labeatide palude oriens. Albanski oblici Buen i Bun zasnivaju se na slavenskom obliku Bojana (P. SKOK, ER, I., 183.). Iako ima miljenja da je Bojana nastalo iz Barbanna (Ivan DURIDANOV, Die Hydronymie des Vardarsystems als Geschichtsquelle, Kln Wien 1975., 239.), emu je slino grko , blato, glib (Hans KRAHE, Die Sprache der Illyrier, Wiesbaden 1955., 93.), iz ie. *gorg(or)o-s, bara, movara (H. FRISK, Griechisches, I., 252.), ipak navedena veza i etimologija ostaju sumnjive ( : , . . , M 1974., I., 154.-155.). Bratislava VLADI-KRSTI, Narodna nonja u okolini Litice, GZM, sv. Etnologija, XXIV/XXV, Sarajevo 1970., 253., b. 55; M. IMUNDI, Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo 1971., 10., ne navodi ljubuka naselja, s napomenom da u Donju Bekiju spadaju jo neka sela, ali jezino ne pripadaju imotsko-bekijskom govoru. A. KALJI, Turcizmi, 133.

21

Radoslav Dodig

Belevarija (Belvar, belvarski) U irem znaenju Belevarija (Belavarija ili Beleverija) jedan je od naziva za podruje izmeu Neretve, Brotnja, ljubuke Nahije, Gornje i Donje Bekije, Duvna i Rame. U folkloru postoji belevarska nonja i belevarska ganga.151 Puko tumaenje govori da je naziv nastao zbog uporabe bijele nonje. Karakteristina muka nonja su gae (hlae) od sukna, s prorezima i svitnjakom. Poznate su kao dio starinske nonje u Poljicima (gae na rapor), Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Bugarskoj.152 Njihov naziv poznat je u vie jezika s razliitim varijacijama: benevreke, benevrake, benebreke, brenebreke, berevneke, benevrke,153 Petar Skok, s. v. braga, nabraja sloenice: benevreci, benebreke, benevrke, benevrake, berevneke, banovreke, banabreke, barnabreke, barnovreke, barnoveke, brnoveke i dinevraka, s primjerima iz rumunjskoga, albanskoga, bugarskoga, turskoga i novogrkoga (), iji je prvi dio prilog , gornji.154 U turskome jeziku sreu se pod imenom menevrek, a u Anadoliji i na Balkanu benevrek. Radi se o posuenici iz grkoga , weite berhose.155 Podrijetlo naziva Belevar moe se izvesti iz benevreke > benevre(ke) > benever i promjenom suglasnika n u l, poput dunum u dulum,156 u belever i belevar. Naijani (Nijan, nijski) Izvorno su Nahijani stanovnici nahije. Nahija je administrativni osmanski pojam, a oznauje upravno podruje manje od kadiluka, prema turskome nahiye iz arap. nhiy.157 Nahijom ili Naijom zvala se u151 152 153

154 155

156 157

B. VLADI-KRSTI, Narodna nonja, 238. Isto, 240.-241. Rjenik JAZU, I., 231. Sastavljai tumae drugi dio od latinskoga bracae, hlae, novogrki , a prvi dio moda od turske rijei pembe, pamuk. Slino tumaenje ima i Bratoljub KLAI, Rjenik stranih rijei, Zagreb 2007., benevreci, od tursko-talijanskoga pembe, crven, i bracca, nogavica. P. SKOK, ER, I., 196.-197. H. EREN, Trk, 292. Slinu etimologiju, s. v. , , ima i bugarski etimoloki rjenik, , I., 42. M. IMUNDI, Govor, 62. A. KALJI, Turcizmi, 483.

22

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

starije doba dananja Opina Ljubuki, osim sjeverozapadnoga dijela Klobuka. Bogumili (Bogmil, bogmilski) Bogumili su kranska sekta nastala u X. st. u Makedoniji pod utjecajem mesalijanaca i pavliana.158 Naziv je dobila po bugarskome sveeniku Bogomilu (o),159 u bizantskim izvorima , , .160 U praktinom govoru vrlo rijetko rabljena rije, osim u povijesnim i teolokim raspravama u XIX. stoljeu. Ime Bogumil, starije Bogumio, sloenica je od imena Bog i doetka -mil, adekvatno grkome imenu . Kudugeri (Kudger, kudgerski) Kudugeri (kutugeri) javljaju se u XV. st. u spisima carigradskoga patrijarha Genadija II. Skolarija, solunskoga nadbiskupa Simeona i ljetopisca Laonika Halkokondila,161 u oblicima 162 i .163 Patrijarh Genadije spominje hercega Stjepana i kudugere oko njega, nadbiskup Simeon naziva bogumile kudugerima u solunskome zaleu, a ljetopisac Laonik govori o kudugerima u zemlji Sandalja Hrania. Postoji vie tumaenja naziva kuduger. Dominik Mandi izvodi ga od latinskih rijei cutis, torba i gero, nosim, dakle torba.164 Dragoljub Dragojlovi povezuje ga s izrazom kategoros, kletvenik,158 159

160

161

162

163 164

Opi religijski leksikon (dalje: OLR), ur. A. Rebi, Zagreb 2002., 113. Steven RUNCIMAN, The Medieval Manichee, Cambridge, reprint 2003., 67.; Jeronim ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 2. izd., Split 1976., 47. M M. , , , (. . ), 1995.,263., b. 1. D. MANDI, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, 2. izd., Chicago Roma Zrich Toronto 1979., 52.; , , , VIII, 1977., 129.-130.; M. M. , , , XLIV, 1997., 38.-40. Laonici CHALCOCONDYLAE, Historiarum de origine ac rebus gestis Turcorum, rec. I. Bekkeri, Bonnae 1843., liber V, P. 132; Symeonis THESSALONICENSIS ARCHIEPISCOPI, Dialogus adversus omnes haereses, Patrologiae Graecae, tomus CLV, ed. J. P. Migne, Parisiis 1866., c. XI, p. 65. Oeuvres compltes de Gennade Scholarios, Tome IV, ed. L. Petit, Paris 1935., 200. D. MANDI, Bogomilska crkva, 52., b. 80.

23

Radoslav Dodig

od sloenice Hristianu kategoros, klevetnik ili hulitelj hrianstva.165 Miodrag M. Petrovi dao je egzotino objanjenje da kudugeri znae papuari, grki , aludirajui na Sandaljevo ime koje su Grci razumjeli kao , puki , sandala, papua.166 Drimo da se u nazivu kudugeri krije ime , hunskobugarskoga naroda V.VI. st., koje se u izvorima javlja u vie oblika: , , , i dr.167 Slino Bugarima, koji su katkad bili sinonim za heretike, tako su Kutugeri bili reminiscencija u bizantskih pisaca. Ime Kutrigura (turski Ktrgr) izvodio je W. Tomaschek od pridjeva slavan, uven.168 Po njima je ime dobilo selo u zapadnoj Bugarskoj.169 Patareni (Patren, patrenski) Pataren (patarin i patarinac) naziv je kojim latinski izvori oznauju krivovjerce. Obino se tumai prema nazivu Pataria, etvrti obrtnika u Milanu, gdje su se pravili sagovi i gdje su se okupljali patareni.170 P. Skok trai mu podrijetlo u talijanskom pridjevu paterino, od molitve pater noster,171 a Milan Budimir izvodi ga od Pataranus, stanovnik grada Patare u Likiji, gdje je bilo uveno Apolonovo svetite.172 Babuni (Bbun, bbunski) Babunima su se nazivali krivovjerci, bogumili. Podrijetlo naziva je u ruskome crkvenoslavenskom , arolija.173 M. Budimir tvrdi165 166 167 168

169

170 171 172 173

. , , 134. M. M. , , 71.-72. G. MORAVCSIK, Sprachreste, 171.-172. Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, ed. G. Wissowa, fnfter Halbband, Stuttgart 1897., 1046. -, : , , 2002., 138. Bugarski etimoloki rjenik, , III., 161. takoer navodi istu etimologiju prema grkome , ali od , kratak i , starac. Meu prvima C. JIREEK, Das Frstenthum Bulgarien, Prag Wien Leipzig 1891., 478., povezao je selo Kutugerce s Kutugerima (Kundugerima). HER, 7., 291.-292. Odatle i prezimena Pataran, Patari i Patari. P. SKOK, ER, II., 620. M , , 1969., 184. Max VASMER, , T. I, 1996.,

24

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

da se babun moe povezati sa staroslavenskim kultom Dajbabe odnosno Babe.174 Po babunima su ime dobile rijeka i planina Babuna u Makedoniji (izmeu Prilepa i Velesa), izvor Babun pored Mostara175 te prezimena Babun i Babunovi.176 Manihejci (Manihjac, manhjski) U konfesionalnom smislu manihejac je naziv za pristau maniheizma, prema perzijskome filozofu Maniju (Mani, Manichaeus, Manes), po kojemu je uenje dobilo ime .177 Shizmatici (Shizmtik, shizmtiki) Shizmatik (izmatik, ismatik, imatik, simatik, sismatik, izmatik, skizmatik, gr. ) pristaa je crkvenoga raskola, raskolnik,178 prema grkome glagolu , ie. *sqeid-, dijeliti.179 U srednjovjekovnim izvorima susree se schismaticus, scismaticus i sismaticus.180 Shizmaticima obino se nazivaju pravoslavci u biskupskim izvjetajima XVII. i XVIII. stoljea.181 Kauri (Kur, Kurin, kurski) Kaur (aur, avur, aur, afir) pejorativni je muslimanski naziv za krane ili nevjernike. Rije je o balkanskome turcizmu iz turskoga g(v)ur, nevjernik, to se ukrstilo s arapskim kfir istoga znaenja.182 U Hrvatskoj se prezime Kaurin nalazi u Zagrebu, Novskoj i Kutini.183

174 175 176 177 178 179 180 181 182 183

100.; EJ, I., 112., *bh(n)-, rije, slovo, glas. M. , , 187. P. SKOK, ER, I., 84. HER, 1., 213. HER, 6., 81. OLR, 787. J. B. HOFMANN, Etymologisches, 348. Lexicon Latinitatis, fasc. VI., 1052. P. Basilius PANDI, De Diocesi Tribunensi et Mercanensi, Romae 1959., passim. A. KALJI, Turcizmi, 246.; P. SKOK, ER, II., 65.; , II., 127. F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik 1, 642.

25

Radoslav Dodig

Dudije (Ddija, ddijski) Dudija (udija, udio) lokalna je inaica u zapadnome dijelu Hercegovine od idov, to pokazuje mletaki utjecaj oblika zudio.184 Ponegdje se moe uti i nadimak put, idov, krtac, iz turskoga ft.185 Riani (Ranin, ranski) Rianin je pravoslavac. Odija se ko ransko vrovanje.186 Naziv je nastao u apostolsko doba u Antiohiji, od grkoga , latinski christianus.187 kutori (ktor, ktorka, ktorski, kutorja) U mjesnom govoru kutor ili kutur je naziv za stanovnike u zapadnome dijelu Hercegovine, ali i za itelje susjednih dalmatinskih podruja. Hercegovci nazivaju kutorima i druge Hercegovce koji su zapadnije od njih. Mostarci zovu kutorijom kraj od Mostarskoga Blata i itluka do Imotskoga. Pravoslavci i muslimani iz istonoga dijela Hercegovine kutorijom nazivaju cijeli zapadnohercegovaki kraj.188 U Ljubukome je kutorija predio izmeu Vrgorca i Imotskoga.189 U Imotskome je ktur podrugljiv naziv za otoane i naziv za krca.190 Klasian je primjer uvena ljubuka ganga Gngo mja, k te zmislija? ktor Mte, va ga dnija. U strunoj literaturi vrlo su turi spomeni naziva kutor. U apljini je poetkom XX. st. zabiljeeno da se trgovci iz Metkovia i susjedstva nazivaju kutorima ili percima.191184 185 186

187 188

189 190

191

P. SKOK, ER, I., s. v. Jahudija; J. ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 353. A. KALJI, Turcizmi, 176. Ivica i Filip GUSI, Rjenik govora dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb 2004., 400.; I. BABI, Studenaki, 393. navodi u Imotskom i ran, pravoslavni kranin. J. ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 141. , , , 71, 2007., 136., b. 16. M. NOSI, Prezimena, 236., b. 342. I. BABI, Studenaki, 447. U Vladimir ANI, Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb 2005., 1541., ktor (ktorica, ktrka) lokalni je pejorativni naziv za stanovnika sela u Hercegovini prema graanima. Vejsil URI, Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini, II, Hercegovina, GZM, XXVII, Sarajevo 1915., 107. Zanimljivo je da kutore spominje i Tin UJEVI,

26

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

kutor je dananje prezime u Gorancima. Njihovi preci Baletii doli su oko 1790. iz Zavojana kod Vrgorca i dobili nadimak kutori,192 od kojih se spominje Mato kutor 1827.193 Podrijetlo prezimena Milan Nosi izvodio je od albanskoga grada Skadra (alb. Shkutri).194 Bilo bi privlano vezati podrijetlo rijei kutor za mletako Scutari. Ali Skdar je vrlo jak u slavenskoj nomenklaturi, pa je teko povjerovati da bi ga istisnuo slian izraz.195 B. Klai zabiljeio je natuknicu ktor, ali sa znaenjem ovrhovoditelj, egzekutor.196 Podrijetlo naziva kutor vezano je za pastirsku terminologiju. Izmeu ostaloga namee se rumunjsko scutar sa znaenjem pastirski voa, prvi pastir, u albanskome skuter, a u grkome .197 U bizantskome je rije imala isto znaenje kao i latinsko scutum, tit,198 to je nalo odraza u romanskim jezicima: tal. scudiere, franc. cuyer, panj. escudero, port. escudiero.199 Istina,

192

193

194

195 196

197

198 199

Burgije ispod Biokova, Postuma II, Zagreb 1967., 560.: Podigla su se dva velika rasna problema, u duhu stare genetike i etnologije i najnovije rasiologije (ili nauke o rasama): kutori ili Mate Vlasi, Morlaci Nikola MANDI, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar 2005., 459.-460. Hivzija HASANDEDI, Genealoka istraivanja, Mostar 2009., 27. Zabiljeeno je i pravoslavno prezime kutorovi u Hodbini kod Mostara, Risto MILIEVI, Hercegovaka prezimena, Beograd 2005., 674. M. NOSI, Prezimena, 236. Skadar, albanski Shkodr, odr. oblik Shkodra, grki (), lat. Scodra (Scodrae), turski kodra (Iskenderijje), tal. Scutari: K. JIREEK, Skutari und sein Gebiet im Mittelalter, in: Illyrisch-albanische Forschungen, I, Red. L. von Thallczy, Mnich und Leipzig 1916., 103. Pod imenom postoji naselje u grkoj Lakoniji, te etvrt Istanbula na azijskoj strani Bospora, turski Uskdar (Websters Encyclopedic Unabridged Dictionray oft he English Language, ed. J. Stein, New York 1986., 1285.). P. SKOK, ER, III., 253.-254. B. KLAI, Rjenik, 1297. Potjee od latinskoga exsector, a odnosi se na izvritelje sudske presude prisilnim putem, ekucija, ekutor. Alexandru CIHAC, Dictionnaire dtymologie daco-romane: lments slaves, magyars, turcs, grecs-moderne et albanais, Francfort s/M. 1879., 335. Frdric DAM, Nouveau dictionnaire roumain-franais, Bucarest 1893., 44., takoer biljei rije scutar, le chef des bergers (pastirski voa), s oznakom da je moldavska. Za grku natuknicu vidjeti . , , 1615. DU CANGE, Glossarium, 1398. Ottorino PIANIGIANI, Vocabolario etimologico della lingua italiana, Roma Milano 1907., 1248. Pianigiani takoer donosi i rumunjsko scutar u znaenju capo delle mandre starjeina stada.

27

Radoslav Dodig

postoji i staroslavensko skot, stoka, ivotinja, dobitak, novac,200 ali i staroslavensko , pecuarius.201 S njim u svezi je i starobugarsko , , pastirski voa, koje je prelo u arumunjsko scutel i albansko skuter.202 Albanski izraz skutr vrlo je rijedak u leksikografskoj literaturi.203 Wilhelm Thomsen je meu prvima pisao, pozivajui se na A. Cihaca, da je prelo ne samo u rumunjski i albanski, nego i u grki, vjerojatnije nego srlat. scutarius.204 Slino tvrdi Dumitru Crnjala, koji nijee vezu latinskoga scutarius, Schildtrger (straar) s rumunjskim scutar205 i povezuje cslav. , ukrajinsko , rum. scutar, alb. skuter, ma. szkotr i grko .206 Prema tome, u nazivu kutor krije se stslav. , praslav. skot, ije je podrijetlo vjerojatno u gotskome skatts, novac,207 ne zanemarujui ipak periferan utjecaj srlat. scutarius. perci (prac, prka, prski) U Hercegovini iskljuivo naziv za Dalmatince. U Imotskome podrugljiv naziv za otoane, Braane i Dalmatince.208 Poznata ljubuka ganga pjeva Pe pka, ne pgod zca, ve pgod u Vgrcu prca. U izvorima turo zabiljeena kao recentna rije. Skuplja narodnoga blaga Vejsil uri zabiljeio je u apljini i okolici: Trgovci, kutori ili perci, tako zovu u onom kraju Dalmatince, dou u Viie i kupuju pijavice.209 U Neumu stanovnike Dubrovakoga primorja zovu Latini-

200

201 202

203

204

205

206 207 208 209

, IV, . A. A. , . . , 2006., 93. F. MIKLOSICH, Lexicon paleoslovenico-graeco-latinum, Be 1862.1865., 848. , VI., 788. Isto miljenje ima i Tace PAPAHAGI, Dicionarul dialectului aromn, II. ed., Bucureti 1974., 1074., s. v. scutel. Stuart E. MANN, An Historical Albanian-english Dictionary, II., London New York Toronto 1948., 159., skutr, head shepherd. Wilhelm THOMSEN, Der Ursprung des russischen Staates, Gttingische gelehrte Anzeigen, 17, 1880., 532. W. MEYER-LBKE, Romanisches, 640, s. v. scutum, tit, odakle izvodi rumunjsko scutar, Oberhirte (glavni pastir), i albansko kutar. Dumitru CRNJALA, Rumunsk vlivy v Karpatech, v Praze 1938., 380.-381. W. P. LEHMANN, A Gothic, 309.; P. SKOK, ER, III., 267. I. BABI, Studenaki, 450. V. URI, Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini, 107.

28

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

ma, a stanovnike Slivna i Zaablja percima.210 Zabiljeeno je prezime perac (Ioannes Speraz) u Smrianima kod Livna 1768.211 Javlja se u vie navrata u prvoj polovici XIX. st.: 1821. Petar perac, 1823. Antun perac, 1827. Ivan perac i Frano perac.212 Za dalmatinsko prezime perac ivko Bjelanovi tumai kako se u njemu krije osnova Pera, odnosno Perac, s protetskim , odakle perac. Moe se odnositi na ovjeka koji ima govorni poremeaj uketanja, uljekanja ili uljetanja.213 Etimologijom naziva perac marginalno su se pozabavili Ante kobalj i fra Dominik Mandi. Prvi je napisao da u rijei perac treba traiti grko hisperioi, zapadnjaci,214 a drugi takoer da Hercegovci i danas zovu dalmatinske Hrvate, koji ive zapadno od Vrgorca i Imotskoga, perci, to dolazi od grke rijei hesprioi, Zapadnjaci.215 U brakoj Draevici zabiljeen je izraz prije, blagoslov crkve, veernjica. Radi se o crkvenome terminu iz tal. vespero, ora vespertina, vespro, veernji zvuk zvona < vesper, Abend.216 Tim tragom blizu smo rjeenja podrijetla imena perac od talijanskoga vespero, s otpadanjem poetnoga sloga i dodavanjem sufiksa -ac, veernji, zapadni, dakle ovjek sa zapadne strane. Latinska imenica vesper, veer, zapad, u srodstvu je s grkom imenicom , veer, zapad, pa i sa stslav. veer.217 Ponegdje se izgubio zapad, ali kako se izgubila veza s izvornim znaenjem, nastojalo se perca, perku i perkovinu (gotovo kao sinonim za Dalmaciju) obui u pejorativan kontekst.

210

211 212

213

214 215 216 217

piro KULII, Etnoloko-folkloristika ispitivanja u Neumu i okolini, Uvod, GZM, Etnologija, sv. 14., Sarajevo 1959., 82. M. NOSI, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena, 2., Rijeka 2000., 87. Tomislav PERKOVI, Stanovnitvo Livanjskog polja u 18. i 19. st., Livno 2003., 562., 633., 644., 681. ivko BJELANOVI, Onomastike teme, Zagreb 2007., 248.-249. Prezime perac zastupljeno je najvema u Splitu, Osijeku i Katel Novome, perka u Starom Gradu i na Jelsi, a perkov takoer u Splitu, F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik, 471. Ante KOBALJ, Obredne gomile, Sveti Kri na iovu 1970., 267. D. MANDI, Crvena Hrvatska, II. izd., Rim 1972., 127., b. 167. Vojmir VINJA, Jadranske etimologije, knj. III., Zagreb 2004., 232. Alfred ERNOUT & Alfred MEILLET, Dictionnaire tymologique de la langue latine, 4. d., Paris 2001., 728.-729.

29

Radoslav Dodig

Balije (blija, blijski) Sadrajno apsolutno pejorativan naziv. Prema A. kaljiu oznaava muslimanskoga seljaka, priprosta i primitivna ovjeka, ali takoer pogrdan naziv za bosansko-hercegovake muslimane.218 Muslimani zvani balije bili su prije periodini stoari, a postojale su tri skupine: podveleka, ljubuka i jasenika.219 Etimologija nije posve jasna. Moda je u svezi s osobnim imenom Balija, to drugi osporavaju.220 Skok ga je u ranijoj fazi izvodio kao pokratu od osmanskoga kasabal, ovjek iz kasabe,221 to ne djeluje uvjerljivo. Hrkai (hrk, hrkki) Hrka (rka, rka, rka ili arka) najee je podrugljiv naziv za pravoslavca.222 Postoji i prezime Hrka. Hrkai su Hrvati, najveim dijelom iz Hercegovine. Po popisu iz 2001. u Hrvatskoj ih ivi oko 230.223 Iz iste su skupine prezimena Hrkman, Rkman i Hrkalovi, uz to to treba obratiti pozornost na to da se moe uzeti u obzir i ekspresivni glagol hrkati.224 Uz Hrkalovie veu se toponimi tipa (H)rkalovac i Arkalovac. Puka etimologija izvodi hrka od grka, onaj koji je grke vjere. Ima miljenja da je naziv nastao od hrkati, zbog crkvenog pjevanja kroz nos.225 No moda hrka pripada tekstilnoj onomatologiji. Naime, gornji ogrta od platna i pamuka, koji se u starije doba nosio u Bosni, zove se hrka.226

218 219

220

221 222 223 224 225 226

A. KALJI, Turcizmi, 118. U argonu postoje jo izrazi balidan i balikaa. Vladimir OROVI, Historija Bosne, reprint izdanje, Banja Luka Beograd 1999., 126.; M. HADIJAHI, Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Zagreb 1990., 93. Ismet SMAILOVI, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1977., 161. P. SKOK, Dolazak Slovena na Mediteran, 170. I. i F. GUSI, Rjenik, 400. F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik 1, 553. HER, 146. J. ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 98. Milan BUDIMIR, Iz novije balkanske onomatologije, Jugoslovenski historijski asopis, 1, Beograd 1965., 70.

30

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

Gdo Gedo ili Geda izraz je koji se danas u Hercegovini rjee koristi, a odnosi se na ljude iz odreenog dijela Srbije. U kolokvijalnom kontekstu Gedo ima znaenje divljaka, primitivca, uglavnom negativna znaenja.227 M. Moskovljevi povezuje ga s izrazom geak, seljak, prostak, izvodei ga od grkoga , zemlja.228 Ne treba zanemariti ni romski jezik koji je bio posrednikom u mnogim balkanskim argonima. Tako Gado u romskome oznaava Srbina.229 ljivari (ljvar, ljvarski) U Hercegovini pejorativan naziv za itelje iz Bosne. Ali-paa Rizvanbegovi, kada je nakon 1833. postao vezir u Hercegovakome paaluku, znao je rei: da nam ne smetaju bosanski ljivari!230 ljiva, primarno sliva, esto je zastupljena u prezimenima: Slivak, Slivar, Slivnjak, ljivac, ljivar, ljivari, ljivi, livnjak, ljivovac.231 Podrijetlo joj je u ie. *sl-wo-s, modar.232 Ralanivi izloenu grau, moe se ukratko konstatirati da je podrijetlom najvie grkih naziva (8), zatim staroslavenskih (6), turskih/turkijskih (5), mletakih (3), arapskih (2) te po jedan iz keltskoga, gotskoga, albanskoga, ruskoga i arumunjskoga jezika. Najei su sufiksi ar (4) i janin (2) te pojedinano -ac, -a, -a, -evac, -jak, -ja, -ka, -mil i or. Osim nekoliko naziva motiviranih mjesnim podrijetlom (Travunjanin, Humljanin, Bekija, Nahijan), gotovo sva druga imena mogu se nazvati pejorativnima bez obzira na njihovu etimologiju. Brojna skupina imena ima vjersku motivaciju (11), to je bio vrlo jak identifikacijski simbol u proteklim stoljeima.

227 228 229 230

231 232

M. , , 119. Isto, 118. R. UHLIK, Srpskohrvatsko-romsko-engleski rjenik, Sarajevo 1983., 354. Ivo LUI, Ustanak don Ivana Musia kao prilog afirmaciji hercegovakoga identiteta i imena, Zbornik radova Uloga Hrvata u Hercegovakom ustanku (1875. 1878.), ur. D. Musa, Ljubuki 2009., 21. HER, 10., 268. A. GLUHAK, Hrvatski, 612.

31

Radoslav Dodig

ETHNIC, CONFESSIONAL AND REGIONAL NAMES AND NICKNAMES IN HERZEGOVINA FROM THE 15TH TO 19TH CENTURIESRadoslav DODIG Ljubuski Bosnia and Herzegovina

A considerable number of names and nicknames appeared in both written texts and at the spoken-language level in the territory of Herzegovina over the past several centuries, which may be classified into four groups: ethnonyms, regional names, confessional names and nicknames (pejorative or derisive names). Ethnonyms: Vlah (with the derivatives Morlak, Kucovlah and Maurovlah), Cincar, Gurbet and Bugar; regional names: Travunjanin, Humljanin, Bunjevac, Bekija, Belevar and Naijan; confessional names: Bogumil, kutuger, pataren, babun, manihejac, kaurin, dudija, rianin and izmatik; nicknames: kutor, perac, hrka, balija, gedo and ljivar. There is abundant literature on some names (Vlah, Bunjevac, bogumil), but with very meager texts (perac, kutor, Belevar). Vlh is a polynomial term, which evolved from the ethnic level into a social category. According to the older etymology, the ethnonym Vlach was derived from the Old German *walhaz, foreigner, based on the Celtic tribal confederation Volcae, in turn derived from the IndoEuropean *lkWos, wolf. More recent theories seek the root in the Italo-Celtic *hol-k-, falcon. The name Belvar (Belavarija or Beleverija in the territory between the Neretva River, Brotnjo, Bekija and Duvno) probably emerged according to the Balkan Turcism benevreke (berevneke, benevrake), a type of trousers, from the Modern Greek . The name ktor has most often been interpreted according to the name for the residents of Skadar and its surroundings Albanian Shkodr, Greek or Italian Scutari, or from the Latin word exsecutor, executor, or ekucija in another Croatian variant (B. Klai). Nonetheless, this was a shepherdry term derived from the Late Latin scutarius, shieldbearer, which was reflected in the Modern Greek , a shepherd chief, the Albanian skuter and the Romanian scutar, flock guard. Kutger has been described as a Latin compound of cutis and gerere, to carry32

Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX st.

a bag, torbe from the Croatian for bag, torba (M. Mileti), or from the Modern Greek , defamer of Christianity (D. Dragojlovi). Nonetheless, the more likely origin is from Kutrigur, a Turkic people who appeared on the Balkans together with the Slavs and Avars. Key words: names, nicknames, meaning, Herzegovina, etymology.

33

Radoslav Dodig

34