FUTURA BROJ 31

SF&F BIBLIOTEKA

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva

FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem

(otkupnina) po cijeni od 10,- KUNA po primjerku + potanski trokovi.

Narudbe na adresu: BAKAL d.o.o.,Bosanska 10, 41000

ZAGREB ili na telefone: 041/579-877, 041/426-666/ k. 214

SADRAJ Nancy Kress PROSJACI U PANJOLSKOJ Mijo Pavi KAD ZAGREB IZRANJA IZ SNA Larry Niven LETI, LETI KONJ Kolumne: FILM, IGRE, NEWS, ASTRO...

GLAMBRLJA Tri bune, etiri bune, pet buna, est buna. Dvije enke, jedna enka, pol enke, frtalj enke. Dva buna, jedan bun, pol buna, frtalj buna. Pekmesdina, marmelada s dina, dems dina, kompot s dina. tovani Futuriari: Nedavno me je razveselio Danilo Brozovi, srodna mi dua.

Takoer me bacio u crnu depresiju. Ako se jo netko sjea, u F28 sam pozvao da se igrate

rijeima, tj. da pronaete rijei s puno puta istim samoglasnikom ili suglasnikom. Kao, napr., "monotono".

Svak' po sebi sudi, pa tako i MBU. (To bi moja stenjeveka baka rekla slikovitije, "Saki si bedak svoju meru najde".) Sve je u redu dok taj dotini koji po sebi sudi nije osoba "od utjecaja". Jer onda ponu nevolje. Kao ona glazbena urednica na radiju, tamo ranih ezdesetih, koja je rekla, "Dok sam tu ja neka vlast, Joan Baez nee u eter".

Zgodno je to, s urednicom. Ne biste vjerovali, ali neko se mogla zaraditi dobra svotica prodavanjem glazbe Radiju Zagreb. Odete u Trst ili Grac, svejedno, glavno daje "preko grane", tamo kupite plou longplejku, pa ju odnesete na radio, pa je oni presnime na vrpcu a vama plate ondanjih 300 ondanjih dinara po numeri. Za cijelu longplejku se dobilo ohoho vie nego to vas je kotala ploa.

To su bila zanimljiva vremena. Prijatelj Ratko si je financirao studije ovako: iakao je adresu u Londonu pa im svaki tjedan u pismu slao novanicu od ondanjih 5000 dinara. Za divno udo, cenzura mu nije ma-njavala te novce, valjda su pisma izgledala bezazleno. A oni u Londonu su mu slali poiljke od po est LP-a (maksimalna koliina u jednoj poiljci bez carine). A puanstvo je ilo "Posredniku" u Ilici i tamo kupovala te ploe po 20000 komad. U ono vrijeme, jedino mjesto gdje se moglo nai angloameriku glazbu. Jasna stvar, trendovi su imali privilegiju kupiti direktno od Ratka, bez "Posrednikove" mare i provizije, po 10000. Odatle mi pol moje diskoteke. Gary US Bonds, Odetta, Timi Yuro, Solomon Burke, te stvari. I John Lee Hooker.

Onda sam si bio dobar sa Slavkom, kolegom na Filozofiji, koji je puno putovao (autostopom) i donosio najfrikije frikosti, na

primjer, prve ploe Boba Dylana i Donovana i Joane Baez, dok su oni jo bili nitkoinita-poetnici, a pojam "protesta" tek u budunosti. (Sjea li se netko Barryja McGuirea?) Pa smo ili na radio trgovati glazbom, ak smo zajedno napisali nekoliko emisija za II program, i tu smo naili na prezirateljicu Bae-zice. Sjeam se kako se zvala, ali neu rei.

Ali nema veze, to se nas tie Baez? Ba sam glambrija... izma!

U IV gimnaziji na Rooseveitovom sjedio sam u klupi s Mrvom. (Bio je poneto prekrupan da bi mu pasalo "Mrvica", pa smo ga zato zvali prili-nije, "Mrva".) Srodne due. Pedesetisedme ili osme ondanji je "Vjesnik u srijedu", onaj golemog formata sa zelenim zaglavljem i Ripom Kirbyjem, koji je izlazio u utorak, imao rubriku "Strogo povjerljivo" za pisma itatelja. Pa je tu nekako poelo nadmetanje tko e smisliti najmnogoslovniju i naj-krtoslovniju reenicu. Luda zabava. Pa smo Mrva i ja provodili satove povijesti, logike, zemljopisa, filozofije itd. smiljajui reenika udovita. I taman smo smislili totalnu pobjednicu ("najneultrakriptokvaziprotukon-trarevolucionaristikija nadriprijestolonasljednikoviica" i tako dalje), kad je uredniku cijela stvar dosadila pa je prekinuo igru. I tako se Mrva i ja nismo proslavili.

Frustracija! To je meni trauma iz mladosti. Odonda me fasciniraju rijei.

(A vjerujem da u tome nisam sasvim nastran: pa toliki rjeavaju krialjke, a tisue na TV gledaju kvizove "Brojke i slova" i "Kolo sree"!)

Neu rei da je to samo isprazna razbibriga. Ima tu i materijalne koristi. Kao onomad kad je urednik na Radio Samoboru razbijao glavu kakvu bi reklamnu nagradnu igru smislio. A ja se prisjetio "Strogo povjerljive" manije odneko pa mu predloio nek' se sluatelji nadmeu tko e smisliti reenicu od deset rijei s najmanje slova. A onda sam neaku (drugo prezime, Novi Zagreb, i sve to totalna konspiracija) priapnuo pobjednicu pa ju je poslao na dopisnici. Deset rijei od po jedno slovo, a gramatika, pravopis, sintaksa, sve tima. Jesusna, kakva je to torta bila! Sedamdeset centimetara u promjeru, a fina!

Jest, da je bila unfair igra, ali ivot nije perivoj, snai se, drue. Netko menaerske kredite, a va MBU tortetinu. (Hoe li se tko mijenjati?)

I sad sam si ja mislio da u si meu Futuriarima nai srodne due.

Nisam. Bilo je samo jedanaest skriboserpentistiara, to je samo 2.75 % pretplatnika, a samo 0.22% od vjerojatnog broja itatelja FUTURE.

Potpuni kolaps, uredniki promaaj par excellence! I sad ja, tvrdoglavi bedak, uporno derem istu kozu,

nagovaram vas u F28 da smiljate "sporoprotonost", "zamazanac", "preseneenje", "biciklistiki", i jedinu rije u hrvatskom jeziku gdje se isti suglasnik javlja etiri puta: "najsjajniji".

Javio se, dakle, jedini Danilo i prijavio "dobrohotnost" i "dobrovoljnost". (One druge rijei, napr. "neopredjeljenje" pet! puta e naalost ne igraju, jer su "kontaminirane" nekim drugim samoglasnikom. Sad, naknadno, vidim da sam dao dreku pljusku jer to nisam posebno naglasio. Prosim oprost!) Dakle, na SFerakonu nee (tojest, "nee" za mene koji ovo sada piem, "nije bilo" za vas koji ovo sada itate) nikakvog nagradnog izvlaenja.

Nema se to izvlaiti. Zapravo, taj interes za rijei i nije ba tako bezazlen, to ba i

nije samo dokona razbibriga. To je, na svoj nain, interes za svoj jezik. Svoj jezik je hrptenjaa svakoga naroda... Narod bez svoga jezika samo je imitacija naroda. Narod koji se srami svojih rijei i svoje gramatike pa posuuje tue, kolektivna je lingvistika poturica. Po emu je "konzalting" bolje od "savjetovalite"? Zar je "shopping centar" civiliziranije mjesto od "trgovine"? Zar je u "bistrou" brendi kvalitetniji nego u "mutnou"? Zar bofl s po-nterossa u "boutieauqueaueuieu" vie nije bofl s ponterossa? Evo, "Slo-venijales" u Savskoj postao "Croles". Mudrac koji je to smislio oito ne zna da "les" u Zagrebu znai "kitra u kojoj se pokapa mrtvaca". Pa sad nek' ja idem kupiti krevet u "Crolijes", pa da poslije spavam u njemu... Ma, ote pro! Pa nisam, valjda, Bela Lugosi!

Kao oni nai lijenici koji se srame biti lijenici (kao, plebejski) pa hoe biti belosvecki doktori, ne shvaajui, nesretnici, da zapravo nitko ne kae "doktor". Arapski tabib, danski laege, engleski physician, finski laakari, francuski medecin (i svi romanski slino), grki yatros, maarski orvos, njemaki Arzt, ruski vra, vedski lakare (tu su negdje eki lekar i poljski lekarz), ak i esperanto kae kuracisto, i sad, gdje je tu "doktor"? Pa, jest, kae se na jidiu, turskom i swahiliju. Alaj mi uzora...

Tko katkada razmisli o svome jeziku vjerojatno e izbjei sramotu da pljuje na grob svima koji su (esto brutalno) stradali

uvajui svoj jezik, bukvalno riskirajui glavu da mi, Futuriari, danas ne govorimo maarski, njemaki, talijanski, ili cincar-umadinski (to su oni koji svojoj dojenadi kupuju "hranu za odojad")...

Pa ako hrvatski ima padee, Boemoj ima ih, hvala nam precima. Pa to rei lakoglazbenim nam urednicima na radiju koji su uporno bespade-no najavljivali "novi hit pet buna i pol enke"? Kako izgleda hit samo etiri buna? Ili cijele enke? Da se nesretni Pat Boone zvao Paul Boone bi li se govorilo o "novome hitu pol buna"? Uope, kako izgleda samo polovica jednoga buna? A cijela enka? Ako kau "majki deksona", predstavljaju li svoga ujaka kao "petar petrovia"? Uope, to su im se zamjerili ti pjevai pa im ne daju njihove padee? Zakidaju ih!

Novi film dems dina. em s dina? Saharski em? Jadni James Dean. Kako li samo izgleda novi film Pekmez s dina... Dine s emom, zaboga. Dine s pekmezom...

Dakako, najvei grjenici su reklamiari. Podravka juha, Ledo sladoled, Parfe krema. Jesusna. tefica teta, Horvat susjed, Novak doktor. Kakve li se jo sve jezine nakarade nee sjetiti? "Jedite Podravka juhu". "Posjetite tefica tetu".

Pitam se, to misli Josip Jovi kad u grobu uje kako u "katedrali" XTB-u (jer vie nije HTV) govore to nisu ak ni za Kneevia "ponaosob", "osujetiti" i, budiBogsnama, "drati paleve"?

Dosta. izma. Malo sam si dao oduka. Pa si mislim, ako se sa mnom

sloite, tovani Futuriari, pa svak upozori deset svojih znanaca, evo ve pedeset tisua ljudi koji paze na svoj jezik. Pa jo ako oni kau svojim znancima... Ovaj e uvodnik biti prekretnica, va e BU ostati zapamen u povijesti kao ovjek Koji Je Spasio Hrvatski Jezik, a ovaj broj FUTURE e se uvati u muzejima.

Hvale vrijedna ambicija, zar ne? Stojte mi dobro, govorite hrvatski, i oekujte slijedei uvodnik

koji nee biti tako sumoran i zajedljiv. Srdaan pozdrav,

Ka Maurani PS. Kau, ne udaraj glavom o zid, mogao bi ga razbiti. Alija si

mislim, glava mije mekana, zid nije u opasnosti. Pa da lupim jo jednom.

(Oprostite mi ako ovo zvui gorko, ali nekoliko puta sam vas, tovani Futuriari, pozvao da se javite oko neke teme napr. o psovanju prije uvezenog jebote drue / suoio se s totalnom apatijom. A ja mislio, elita. Za divno udo, najvie sam pisama dobio o onome nesretnome prosimu.)

O emu se radi? O Hobitima, Elfovima i Goblinima! Hou rei, u nas se vie zna o Tolkienovim Goblinima/Orcima nego o naim domaim bau-bau. Mene je sram radi toga.

Mene je sram to smo u Jugonakaradi izgubili svijest o svome i svojim vrijednostima.

U okolici Samobora folklor poznaje toliko mitologije da u Samoborskom listu horoskop ide ovako: Gnus, Patulek, Nevidiii, Hajd, Vodeni ovek, Copernica, Sujenice, Mura, Beli zec, Maslak, Sraka, Pozoj. Kako je kod vas? Na Cresu, u Meimurju, u iariji, na Koruli, oko Ogulina?

Pa sad, da vas vidim, tovani Futuriari, koliko ste patrioti: raspitajte se, saznajte, pa mi javite to u vaem kraju kae folklorna mitologija. To e znati baka, susjeda u poznim godinama, lokalni etnolog, uitelj u penziji, neka knjiga o vaemu kraju. Saznajte. Piite mi. Hvala.

Roena u Buffalou, New York, Nancy Kress sad ivi sa svojom obitelji u Brockportu. Svoje je elegantne i duboke pripovjetke poela objavljivati sredinom sedamdesetih, a od tog se doba redovito pojavljuje u svim 'glavnim' SF&F asopisima. Iza sebe ima nekoliko romana, ukljuujui i romaniziranu verziju pripovjetke koja slijedi.

Ovdje, u pripovjetki koja je njeno moda najbolje djelo dosad, a za koju je 1991. dobila i Huga i Nebulu, Nancy Kress vodi nas u blisku budunost dajui nam provokativan pogled na neugodne socijalne posljedice koje donosi razliitost.

Nancy Kress: PROSJACI U PANJOLSKOJ

Izvornik: "Beggars in Spain", 1991 Prijevod: Mihaela Velina

S energijom i budnim oprezom idite naprijed i donesite nam pobjede. Abraham Lincoln

generalu-bojniku Josephu Hookeru, 1863

1 jedili su ukoeno na njegovim antiknim stolicama, dvoje ljudi koji ne ele biti ovdje, ili jedna osoba koja ne eli ijedna kojoj je krivo radi neodlunosti one druge. Dr. Ong je ve ranije

nailazio na to. Dvije minute kasnije bio je siguran: ena bijae ta koja je pruala tihi gnjevni otpor. Izgubit e. Premda e mukarac to kasnije plaati, po sitno, jo dugo.

"Prepostavljam da ste ve obavili potrebnu provjeru kreditnih sposobnosti," ree Roger Camden ugodnim glasom, "pa hajde da se posvetimo detaljima, hoemo li, doktore?"

"Svakako," ree Ong. "Zato ne bismo poeli time da mi vi kaete koje vas sve genetske modifikacije zanimaju za vau bebu?"

ena se promekolji na stolici. Bila je u kasnim dvadesetim oigledno druga ena ali ve je imala izblijedjeli izgled, kao da je iscrpljuje drati korak s Rogerom Camdenom. Ong je to lako mogao vjerovati. Kosa gospode Camden bijae smea, oi joj bijahu smee, koa joj je imala smekast odsjaj koji bi moda mogao biti privlaan da je u njenim obrazima bilo imalo boje. Na sebi je imala smei kaput, ni moderan ni jeftin, i cipele koje su izgledale pomalo

S

ortopedski. Ong pogleda u dosje da bi vidio kako joj je ime: Elizabeth. Mogao bi se okladiti da ga ljudi esto zaborave.

Pored nje, Roger Camden je zraio nervoznom vitalnou, mukarac u kasnim srednjim godinama ija glava oblika metka nije odgovarala paljivo podianoj kosi i talijanskom svilenom poslovnom odijelu. Ong nije morao pogledati u dosje kako bi se sjetio iega o Camdenu. Karikatura glave oblika metka bila je na naslovnici jueranjeg zdanja Wall Street Journala: Camden je bio predvodio veliki prevrat u investiciji "cross-border data-atoll". Ong nije bio siguran to je "cross-border da-ta-atollna" investicija.

"Djevojicu," ree Elizabeth Camden. Ong nije oekivao da e ona prva progovoriti. Njen glas bijae jo jedno iznenaenje: britanski engleski viih klasa. "Plavokosu. Zelene oi. Visoku. Vitku."

Ong se nasmijei. "Faktore izgleda je najlake postii, kao to zacijelo ve znate. Ali to se tie 'vitkosti', tu joj samo moemo dati genetsku predispoziciju u tome smjeru. Prehrana djeteta e, naravno "

"Da, da," ree Roger Camden, "to je oito. Sad: inteligencija. Visoka inteligencija. I elim da ima petlje."

"Zao mi je, gospodine Camden karakterne faktore jo ne poznajemo dovoljno da bismo mogli genet "

"Samo provjeravam," ree Camden, uz osmijeh za koji je Ong pretpostavljao da bi trebao biti dobroduan.

Elizabeth Camden ree: "Nadarenost za glazbu." "I opet, gospoo Camden, sve to moemo jamiti jest

genetska predispozicija za to." "Dovoljno dobro," ree Camden. "Puni raspon korekcija bilo

kakvih potencijalnih genetski uzrokovanih oboljenja, naravno." "Naravno," ree Dr. Ong. Nijedan od Camdenovih vie nije

dodao nita. Zasad je njihova lista zahtjeva bila vrlo skromna; veinu klijenata morao je odgovarati od kontradiktornih genetskih tendencija, previe promjena ili nerealnih oekivanja. Ong je ekao. Napetost je ispunjavala sobu poput topline.

"I," ree Camden, "nedostatak potrebe za snom." Elizabeth Camden naglo okrene glavu i pogleda kroz prozor. Ong podigne pritiskiva za papir sa stola. Trudio se da mu

glas zvui ljubazno. "Smijem li pitati kako ste saznali postoji li takav program genetske modifikacije?"

Camden se naceri. "Znai, ne poriete da postoji. Svaka vam ast, doktore."

Ong se suzdravao. "Smijem li pitati kako ste saznali za eventualno postojanje takvog programa?"

Camden posegne u unutarnji dep svog odijela. Svila se namreka i rastegne; tijelo i odijelo oito su potjecali iz dvije razliite drutvene klase. Camden, prisjeti se Ong, bijae Yagaist, osobni prijatelj samog Kenza Yagaija. Camden prui Ongu tvrdu kopiju: specifikacije programa.

"Ne zamarajte se pokuavajui pronai gdje je procurila vaa banka podataka, Doktore neete nai nita. Ali da vas utjeim, nee ni nitko drugi." On se nagne naprijed, a ton glasa mu se promijeni. "Znam da ste dosad stvorili dvadesetoro djece kojima san uope nije potreban. Znam da ih je devetnaestoro zdravih, inteligentnih i psiholoki normalnih. Zapravo, bolji su od 'normale' svi su izuzetno napredni. Najstarijem su etiri godine, a ve ita na dva jezika. Znam da razmiljate da te genetske modifikacije za par godina ponudite tritu. Sve to ja elim jest prilika da ih kupim za svoju ker sad. Po bilo kojoj cijeni koju navedete."

Ong ustane. "Nisam u mogunosti razgovarati o tome s vama unilateralno, gospodine Camden. Niti kraa naih podataka"

"To nije bila kraa va je sustav razvio spontanu regurgitaciju u javni izlaz, teko ete dokazati neto drugo"

" niti vaa ponuda kupnje te odreene genetske modifikacije spada u podruje mojih ovlaenja. I jedno i drugo morat ete prodiskutirati s Upravnim odborom Instituta."

"Svakako, svakako. Kad mogu razgovarati s njima?" "Vi?" Camden, jo uvijek sjedei, podigne pogled. Ongu proleti kroz

um da postoji vrlo malo ljudi kojima uspijeva izgledati tako samouvjereno dok gledaju gore u nekoga. "Naravno. elio bih da mi se omogui da svoju ponudu iznesem osobi koja ima ovlasti da je prihvati. Tako se posluje."

"Ovo nije samo poslovna transakcija, gospodine Camden." "Niti je isto znanstveno istraivanje," otpovrne Camden. "Vi ste trino orijentirana korporacija. Koja ima porezne olakice dostupne iskljuivo tvrtkama koje se pridravaju odreenih zakona o potenom poslovanju."

Na trenutak Ong nije shvaao na to Camden cilja. "Zakona o potenom poslovanju..."

"...koji tite manjine. Manjine imaju prava na iste proizvode koji su dostupni ne-manjinama. Znam da Institut ne bi rairenih

ruku doekao sudsku tubu, Doktore. Niti jedna od vaih dvadeset genetikih beta-test obitelji nije ni crna, ni idovska."

"Tuba... ali ni vi niste ni negro niti idov!" "Ja sam jedna druga manjina. Poljski Amerikanac. Pravo ime

mije Kaminsky." Camden napokon ustane. I toplo mu se nasmijei. "ujte, to je smijeno. Vi to znate, ja to znam, i obojica znamo kako bi to novinari prikazali. I znate da vas ne elim tuiti radi neega to je tako besmisleno. Moja prijetnja preranim i tetnim publicitetom samo je sredstvo kojim nastojim dobiti ono to elim. Vjerujte mi, ne volim prijetiti. Samo elim da moja ki dobije te vae udesne gene." Lice mu se promijeni, poprimivi izraz koji Ong nije vjerovao da bi te crte lica ikad mogle poprimiti: enutljivost. "Doktore, znate li koliko bih ja mnogo vie bio postigao u ivotu da nisam morao spavati?"

Elizabeth Camden ree hladno: "I sad jedva da spava." Camden je pogleda kao da je bio zaboravio da je uope i

nazona. "Pa, ne, draga moja, sad vie ne. Ali kad sam bio mlad... na faksu mogao sam zavriti faks i jo uzdravati ... pa, sve to sad vie nije vano. Vano je samo to da se vi, Doktore, i ja dogovorimo."

"Gospodine Camden, molim vas napustite moj ured, odmah." "Mislite prije no to se vi razbijesnite na moju drskost? Ne

biste bili prvi. Oekujem da mi se ugovori sastanak do kraja ovoga tjedna, kadgod i gdjegod vi kaete, naravno. Javite pojedinosti mojoj sekretarici, Diane Clavers. Kadgod vam bude odgovaralo."

Ong ih nije ispratio do vrata. U sljepoonicama mu je nabijalo. Na samome izlazu Elizabeth Camden se okrene. "to se dogodilo s dvadesetom?"

"to?" "S dvadesetom bebom. Moj je suprug rekao daje devatnest

njih zdravo i normalno. to se dogodilo s dvadesetom?" Pritisak je postajao sve jai, u sobi sve toplije. Ong je znao da

ne bi trebao odgovoriti, da Camden ionako najvjerojatnije zna premda njegova supruga ne zna; ali isto tako je i bio svjestan da e ipak odgovoriti na njeno pitanje, premda e to kasnije gorko zaaliti.

"Dvadeseta beba je mrtva. Djeakovi su se roditelji pokazali nestabilnima. Rastali su se jo za vrijeme trudnoe. Majka nije mogla podnijeti dvadesetietverosatno plakanje bebe koja nikad ne spava."

Elizabethine se oi rairie. "Ubila gaje?" "Nenamjerno," kratko odgovori Camden. "Prejako ga je

protresla." On se namrti na Onga. "Bolniarke, Doktore. U

smjenama. Trebali ste odabrati samo roditelje dovoljno bogate da si mogu priutiti medicinske sestre u smjenama."

"To je strano!" provali iz gospoe Camden. Ong nije bio siguran je li time mislila na djetetovu smrt, nedostatak bolniarki ili nebrigu In-situta. On sklopi oi.

Kad su otili on je uzeo deset miligrama ciklobenzaprina-III. Radi bolova u leima samo zato, doista. Stara ozljeda koja se opet javlja. Nakon toga je jo dugo stajao ispred prozora, steui pritiskiva za papir, osjeajui kako pritisak u sljepoonicama poputa, osjeajui kako se polako smiruje. Dolje ispod njega jezero Michigan mirno je zapljuskivalo obalu; prole je noi policija rastjerala beskunike u jo jednoj raciji i jo se nisu stigli vratiti. Ostalo je samo njihovo smee baeno u grmlje: otrcani pokrivai, novine, plastine vreice poput patetinih pokazatelja standarda. Spavati u parku bijae ilegalno, ba kao i ui u nj bez vlasnikova doputenja, ba kao to je ilegalno bilo i biti beskunikom. Dok je Ong gledao, uniformirani uvari parka poeli su metodiki nabadati novinski papir i bacati ga u kontejnere na vlastiti pogon.

Ong prie telefonu kako bi nazvao predsjednika Upravnog odbora Biotehnololog instituta.

***

Oko ulatenog stola od mahagonija u sobi za sastanke sjedila su etiri mukarca i tri ene. Lijenik, advokat, indijanski poglavica, pomisli Susan Melling, prelazei pogledom s Onga na Sullivanovu na Cam-dena. Ona se nasmijei. Ong je uhvatio taj osmijeh; njegovo lice poprimi leden izraz. Judy Sullivan, Institutov advokat, okrene se i tihim se glasom obrati Camdenovu advokatu, mravom nervoznom ovjeku koji je izgledao poput neije svojine. Njegov vlasnik, Roger Camden, indijanski poglavica osobno, izgledao je najsretnije od svih prisutnih. Smrtonosni mali ovjek (to treba imati u sebi da uspije iz niega stvoriti takvo bogatstvo? Ona, Susan, zacijelo to nikad nee saznati) zraio je uzbuenjem. Sjao je, blistao, toliko drugaiji od tipinog budueg roditelja da se Susan osjeti zaintrigiranom. Obino su budue mame i tate posebice tate sjedili kao da su na zamornom poslovnom sastanku. Camden je izgledao kao daje na roendanskoj proslavi.

Naravno, i bio je. Susan mu se naceri, a on joj uzvrati, na njeno zadovoljstvo. Vujim osmijehom, ali s onom vrsti ushienja koje se moe nazvati jedino nevinim kakav bi bio u postelji? Ong se velianstveno namrti i ustane.

"Dame i gospodo, mislim da smo spremni poeti. Moda bi bilo najbolje da vas prvo meusobno predstavim. Gopodin i gospoa Camden su, naravno, nai klijenti. Gospodin John Jaworski, advokat g. Camdena. Gospodine Camden, ovo je Judith Sullivan, efica pravnog odsjeka na Institutu; Samuel Krenshaw, zastupnik jednog od direktora

Instituta Dr. Brada Marsteinera, koji naalost danas nije mogao biti

s nama; te Dr. Susan Melling koja je razvila genetsku modifikaciju

koja utjee na spavanje. Nekoliko zakonskih toaka koje e zanimati obje stranke

"Zaboravite ugovore na trenutak," prekine ga Camden. "Hajde da popriamo o tom nespavanju. elio bih postaviti par pitanja."

Susan ree: "to biste eljeli znati?" Camdenove oi bijahu vrlo plave na tom licu neotrih crta; nije oekivala da bude takav. Gospoa Camden, koja, ini se, nije imala ni ime niti advokata jer Jaworski je bio predstavljen iskljuivo kao advokat njenog supruga, a ne i njen izgledala je ili nadureno ili uplaeno, bilo je teko rei koje.

Ong ree kiselo: "Moda bismo u tom sluaju trebali poeti s kratkom prezentacijom Dr. Mellingove."

Susan bi se radije bila igrala pitanja & odgovora, kako bi mogla vidjeti koja bi pitanja Camden postavljao. Ali ve je dovoljno uzrujala Onga. Ona posluno ustane.

"Dopustite mi da ponem s kratkim opisom sna. Istraivaima je ve odavno poznato da postoje tri vrsti sna. Jedna od njih je 'sporo-valni san' kojega na EEG-u karakteriziraju delta valovi. Druga je REM-san, tojest faza s brzim pokretima onih jabuica, mnogo laganiji san u kojem se odvija veina sanjanja. Te dvije vrsti zajedno ine tzv. 'sr sna'. Trea vrst sna je 'neobavezni san', tako nazvan stoga to ima ljudi koji mogu bez njega bez ikakvih posljedica. Neki kratko-spavai ive posve normalno uz samo 3-4 sata spavanja nou."

"Ja sam jedan od tih," ree Camden. "Izvjebao sam svoj organizam. Zar to ne bi mogao svatko?"

Izgleda da e se ipak igrati pitanja & odgovora. "Ne. Sam mehanizam spavanja jest fleksibilan, ali ne u jednakoj mjeri kod svakog ovjeka. Jezgre stanica na renju"

Ong ree: "Mislim da ta razina detaljnosti nee biti potrebna, Susan. Ostanimo pri temeljnim stvarima."

Camden ree: "Raphe-nukleusi reguliraju ravnoteu izmeu neuro-transmitera i peptida koji vode nagonu za spavanjem, zar ne?"

Susan nije mogla suspregnuti smijeak. Camden, laserki-otrou-man i nemilosrdan financijer, sjedio je pokuavajui zadrati ozbiljan izraz lica, poput pukokolca koji eka da uiteljica pohvali njegovu domau zadau.

Ong je izgledao kiselo. Gospoa Camden je gledala kroz prozor.

"Tono, gospodine Camden. Vidim da ste se potrudili." Camden ree: "Radi se o mojoj keri," a Susan zadri dah. Kad

je zadnji put ula taj prizvuk uzvienosti u neijem glasu? Ali inilo se da nitko drugi nije nita primijetio.

"Pa," ree Susan, "ve znate da je gomilanje pritiska za spavanjem razlog zato ljudi uope spavaju. Istraivanja u posljednjih dvadesetak godina pokazala su daje to jedini razlog. Ni sporo-valni san, niti REM-faza nemaju funkcije koje bi bilo nemogue provesti dok su tijelo i mozak budni. Mnogo se toga odvija za vrijeme spavanja, ali sve bi se to jednako tako moglo odvijati i u budnome stanju, ako se naprave hor-monalne prilagodbe.

"Spavanje je jednom imalo vanu evolucijsku funkciju. Jednom kad je recimo Clem Pra-Sisavac zavrio s utrpavanjem hrane u eludac i pricanjem sperme svud naokolo, spavanje ga je dralo u nepominu stanju daleko od grabeljivaca. San je bio jedan od naina opstanka. Ali u dananje vrijeme to bi se gotovo moglo nazvati atavizmom, zaostalim mehanizmom, poput slijepog crijeva. Ukljuuje se svake noi, premda potrebe ve odavno nema. Pa smo iskljuili prekida na samome izvoru, u genima."

Ong se lecne. Mrzio je kad bi ona tako pojednostavljivala stvari. Ili je neozbiljnost njenog tona bilo to to je mrzio? Da je ovu prezentaciju vodio Marsteiner ne bi u njoj bilo Clema Pra-Sisavca.

Camden ree: "A stoje s potrebom za snovima?" "Nisu neophodni. Ostatak iz pradavnih vremena

bombardiranje korteksa da bi ga se dralo u polubudnom stanju u sluaju da grabe-ljivac ipak napadne tijekom spavanja. Budnost je bolja obrana."

"Zato se onda od poetka evolucije nismo oslanjali na budnost?"

Provjeravao ju je. Susan mu uputi blistav osmijeh, uivajui u njegovoj gotovo drskosti. "Rekla sam vam. Radi sigurnosti od

grabeljivaca. Ali kad napadne moderni, suvremeni grabeljivac recimo investitor sigurnije je biti budan."

Camden ispali: "A stoje s visokim postotkom REM-sna kod fetusa i beba?"

"Jo uvijek evolucijski zaostatak. Cerebrum se savreno razvija i bez toga."

"A to je s neuralnim popravcima tijekom sporo-valnog sna?" "To se doista odvija. Ali moe se odvijati i u budnome stanju,

ako se DNA tako programira. Koliko znamo, bez ikakvih gubitaka neuralne uinkovitosti."

"A to je s otputanjem enzima rasta u tako velikoj koncentraciji prilikom kratko-valnog sna?"

Susan ga pogleda s divljenjem. "Odvija se i mimo sna. Genetske

prilagodbe to jednostavno povezu s ostalim promjenama u hipofizi."

"A to je s "Popratnim pojavama?" ubaci gospoa Camden. Usta joj se

obje-sie. "A to je s prokletim popratnim pojavama?" Susan se okrene prema Elizabeth Camden. Bila je zaboravila

da je ga Camden uope i nazona. Mlaa je ena buljila u Susan, a krajevi usana bijahu joj sputeni.

"Drago mi je da ste potegli to pitanje, godpoo Camden. Zato to zaista postoje popratne pojave." Susan zastane. Zabavljala se. "U usporedbi s djecom iste dobi, djeca ne-spavai koja nisu bila podvrgnuta genetskoj manipulaciji inteligencije mnogo su inteligentnija, bolje rjeavaju probleme i veselija su."

Camden izvadi cigaretu. Ta arhaina, prljava navada iznenadila je Susan. Onda shvati da je gesta namjerna i smiljena: Roger Camden privlaio je svaiju panju na cigaretu kako bi odvukao panju s onoga to je osjeao. Njegov upalja bijae zlatan, monogramiran, nevino nametljiv.

"Dopustite mi da objasnim," ree Susan. "REM-san bombrardira cerebralni korteks s nasuminim neuralnim rafalima iz produljene modine; do snova dolazi zato to jadni napadnuti korteks svim silama pokuava dati smisao aktiviranim slikama i sjeanjima. I na to troi mnogo energije. Bez tog uludog troenja energije, cerebrum, tojest veliki mozak, manje se istroi i uinkovitije koordinira primanjem po-ataka iz stvarnog svijeta. Stoga vea inteligencija i bolje rjeavanje problema.

"Isto tako, lijenicima je ve ezdeset godina poznato da anti-de-presanti, koji pacijentima podiu raspoloenje, istovremeno posve potiskuju REM-fazu. Ali u posljednjih je deset godina dokazano da vrijedi i obrnuto: ukidanjem REM-sna nestaje i depresija. Djeca ne-spavai su vesela, otvorena... radosna. Nema druge rijei za to."

"Po koju cijenu?" upita gospoda Camden. Vrat je drala ukoenim, ali eljusti su joj poigravale.

"Ni po koju. Nema nikakvih negativnih popratnih pojava." "Zasad," ispali ga Camden. Susan slegne ramenima. "Zasad." "Najstariji od njih ima tek etiri godine!" Ong i Krenshaw su je paljivo promatrali. Susan je tono

vidjela kad je to Camdenica shvatila; zavalila se unatrag u svoju fotelju, jae stegnula svoj krzneni kaput oko sebe, posve bezizraajnog lica.

Camden nije ni pogledao svoju enu. Ispuhivao je oblake dima. "Sve ima svoju cijenu, Dr. Melling."

Svialo joj se kako izgovara njeno prezime. "Obino, da. Posebice u genetskim modifikacijama. Ali ovdje doista nismo nali nita, premda smo pomno traili." Ona se nasmijei ravno u Camdenove oi. "Je li tako teko vjerovati da nam je barem jednom svemir dao neto u potpunosti dobro, neto to je korak naprijed, neto dobronosno? Bez prikrivenih kaznenih udaraca?"

"Ne svemir. Inteligencija ljudi poput vas," ree Camden, iznena-divi Susan jae nego ijednom dosad. Njegove su oi gledale ravno u njene. Ona osjeti teinu u prsima.

"Mislim," ree Ong suho, "da filozofija svemira nije naa trenutna briga. Gospodine Camden, ako nemate nikakvih daljnjih medicinskih pitanja, moda bismo se mogli vratiti legalnim pitanjima koja su potakli gospoica Sullivan i gospodin Jaworsky. Hvala vam, doktorice Melling."

Susan kimne. Nije vie ni pogledala Camdena. Ali je unato tome cijelo vrijeme bila svjesna to govori, kako izgleda, svjesna njegove prisutnosti.

Kua je bila otprilike onakva kakvu je i oekivala: ogromna, u stilu Tudora, na jezeru Michigan sjeverno od Chicaga. Zemljite izmeu kolnog ulaza i kue gusto poumljeno, golo izmeu kue i jezera. Trava je na mjestima bila pokrivena snijegom. Biotehniki je s Camdenovima suraivao ve etiri mjeseca, ali ovo bijae prvi put da je Susan otila do njihove kue.

Dok je hodala prema kui, iza nje kroz ulaz ue jo jedan automobil. Ne, kamion koji nastavi dalje prema ulazu za poslugu. Jedan od ljudi iz kamiona pozvoni na vrata, a drugi krene istovarivati djeju ogradicu za igru. Bijelu s roza i utim zeiima. Susan nakratko sklopi oi.

Vrata joj je otvorio sam Camden. Jasno se vidjelo da se trudi ne izgledati zabrinuto. "Nisi trebala dolaziti ovamo, Susan ja bih bio doao do tebe."

"Ne, nisam eljela da to uini, Roger. Je li gospoa Camden kod kue?"

"U dnevnoj sobi." Camden je povede u ogromnu sobu s kamenim kaminom. Namjetaj u stilu engleskih ladanjskih kua; grafike pasa i amaca objeene pola metra previsoko; zacijelo je Elizabeth Camden uredila interijer. Nije ustala iz fotelje kad je Susan ula.

"Bit u kratka i brza," ree Susan. "Ne elim vam sve ovo uiniti ita teim no to je neophodno. Dobili smo rezultate amniocenteze, ultrazvuka i Langstonova testa. Fetus je dobro, razvija se normalno, nema problema s implantatom u stijenki maternice. Ali razvila se jedna komplikacija."

"to?" ree Camden. On izvadi cigaretu, pogleda svoju enu, pa vrati cigaretu natrag u kutiju.

Susan ree tiho: "Gospoo Camden, igrom sluajnosti oba su vaa jajnika proli mjesec izbacila jajace. Jedno od njih smo izvadili i na njemu izveli genetsku operaciju. Jo veom igrom sluajnosti i ono drugo jajace je bilo oploeno i ugnijezdilo se u sluznicu maternice. Nosite dva fetusa."

Elizabeth Camden ostane nepomina. "Blizance?" "Ne," ree Susan. I tek onda shvati to je rekla. "Zapravo, da.

Jesu blizanci, ali ne identini. Samo je jedan fetus genetski promijenjen. Onaj drugi joj nee biti nita sliniji nego to bi joj bili ostala braa i sestre. Drugi fetus je takozvana 'normalna beba'. A znam da niste eljeli normalnu bebu."

"Ne, nismo," ree Camden. "Ja jesam," ree Elizabeth Camden. Camden joj uputi pogled koji Susan nije mogla protumaiti.

On opet izvadi cigaretu. Bio je profilom okrenut prema Susan, razmiljajui; vjerojatno nije ni primijeivao da dri cigaretu, niti da je pali. "Hoe li prisutnost tog drugog fetusa utjecati na bebu?"

"Ne," ree Susan. "Ne, naravno da nee. Oni jednostavno... ko-egzi-stiraju."

"Moete li ga abortirati?" "Ne bez rizika po oba fetusa. Vaenje nepromijenjenog fetusa

moglo bi rezultirati oteenjem ili promjenom u sluznici maternice koja bi mogla izazvati spontani pobaaj drugog fetusa." Ona duboko udahne. "Naravno, moemo ponoviti cijelu stvar, poeti ispoetka. Ali kao to sam vam i tada rekla, imali ste sree stoje oplodnja in vitro uspjela ve u drugome pokuaju. Kod nekih je potrebno osam ili ak deset pokuaja. Ako ponemo ispoetka proces bi se mogao oduiti."

Camden ree: "Hoe li taj drugi fetus na bilo koji nain nakoditi mojoj keri? Oduzimati joj hranjive tvari ili tako neto? Ili utjecati na nju u kasnijem stadiju trudnoe?"

"Ne. Osim to postoji ansa prijevremenog poroda. Dva fetusa zauzimaju mnogo vie mjesta u maternici; ako im postane pretijesno moglo bi doi do prijevremenog poroda. Ali"

"Koliko prijevremenog? Dovoljno da njen opstanak bude ugroen?"

"Najvjerojatnije ne." Camden je nastavio puiti. Na vratima se pojavi jedan ovjek.

"Gospodine, poziv iz Londona. James Kendall za gospodina Yagaija." "Preuzet u." Camden ustane. Susan ga je gledala dok je on

prouavao lice svoje ene. Kad je progovorio, progovorio je njoj. "Dobro, Elizabeth. Dobro." I iziao iz sobe.

Nekoliko su dugih trenutaka dvije ene sjedile u tiini. Susan bijae svjesna razoaranja; ovo nije bio Camden kojega je oekivala. Ona shvati daje Elizabeth Camden gleda.

"Oh, da, Doktorice. On je takav." Susan ne ree nita. "Uvijek nametne svoju volju. Ali ne ovaj put." Ona se meko

nasmije, pomalo uzbueno. "Dva fetusa. Znate li... kojega je spola onaj drugi?" "Oba fetusa su enska."

"Znate, eljela sam djevojicu. A sad uje i imati." "Znai da ete nastaviti s trudnoom." "Oh, da. Hvala vam to ste doli, Doktorice." Dobila je 'voljno'. Nitko je nije ispratio van. Ali kad je ve

ulazila u svoj auto iz kue je izletio Camden, bez kaputa. "Susan! elio sam ti zahvaliti. Sto si dola osobno."

"Ve si mi zahvalio." "Da. Pa... Siguran si da drugi fetus nee nakoditi mojoj

keri?"

Susan namjerno ree: "Nita vie no to e genetski promijenjeni fetus nakoditi prirodno zaetome."

On se nasmijei. Glas mu bijae dubok i gotovo sjetan. "A ti misli da bi mi to trebalo biti jednako vano. Ali nije. Zato bih trebao skrivati svoje prave osjeaje? Posebice pred tobom?"

Susan otvori vrata auta. Nije bila spremna za ovo, ili se moda predomislila, ili togod ve. Ali onda se Camden prignuo da zatvori vrata, a u njegovu ponaanju nije bilo ni traka flerta. "Bolje da naruim jo jednu ogradicu za igru."

"Da." "I jo jednu auto-sjedalicu." "Da." "Ali ne i jo jednu nonu bolniarku." "To ovisi o tebi." "I tebi." On se naglo sagne i poljubi je, poljupcem tako

uljudnim i punim potovanja daje Susan bila okirana. Ne bi je okirala ni pouda niti osvajako posjednitvo; ovo jest. Camden joj nije dao priliku da reagira; on zatvori vrata i krene natrag prema kui. Susan krene prema izlazu; ruke su joj drhtale na upravljau sve dok ok nije izblijedio i dok je sve to nije poelo zabavljati. Namjerno ju je poljubio na takav nain, bila je to promiljena enigma. I nita drugo ne bi moglo u tolikoj mjeri zajamiti da e ih biti jo.

Ona se zapita kako e Camdenovi nazvati svoje keri. Dr. Ong je urno koraao prigueno osvijetljenim bolnikim

hodnikom. Iz sestrinske sobice istupi nona sestra kao da e ga zaustaviti

posjete su odavno prole ali nakon pogleda na njegovo lice ona se brzo povue natrag u svoju sobicu. Stakleni zid odjela za dojenad bijae iza ugla. Pred njim je stajala Susan Melling; ta injenica nekako uzruja Dra Onga. Jo gaje vie uzrujalo to stoje plakala.

Ong shvati da nikad nije volio tu enu. Moda nijednu uope. ini se da ak i ene superiornih umova ne mogu odoljeti tome da dopuste svojim emocijama da od njih naprave budale.

"Gledajte," ree Susan, smijui se, briui oi. "Doktore gledajte."

Iza stakla, Roger Camden je odjeven u sterilnu odjeu u naruju drao bebu umotanu u roza dekicu. Camdenove su teatralno plave oi doista, mukarac ne bi smio imati takve oi sjale. Beba je imala paperjasto plavu kosicu, iroko razmaknute oi, ruiastu kou. Camdenove oi iznad maske govorile su da nijedna beba nikad prije nije imala takve atribute.

Ong ree: "Porod je proao bez komplikacija?" "Da," mrcne Susan Melling. "Savreno. Elizabeth je dobro.

Spava. Nije li prekrasna? On ima najavanturistikiji duh za koji znam." On obrie nos rukavom kute; Ong shvati da je pijana. "Jesam li vam ikad rekla da sam jednom bila zaruena? Prije petnaest godina, jo dok sam bila na faksu? Prekinula sam zaruke jer mi se on poeo initi obinim, dosadnim. Oh, Boe, ne bih vam trebala sve ovo govoriti ao mi je ao mi je oprostite."

Ong se odmakne od nje. S druge strane stakla Roger Camden njeno poloi bebu u malu kolijevku na kotaima. Na ploici s imenom pisalo je: DJEVOJICA CAMDEN #1. 2750 g. Nona sestra promatrala je s uivanjem.

Ong nije elio ekati da Roger Camden izie iz odjela za dojenad, niti da Susan Melling nastavi priati. Ong je otiao pozvati porodni-ara. Izvijeu Mellingove nije mogao vjerovati, bar ne u ovim okolnostima. Savrena prilika bez presedana da se zapie svaki detalj alteracije gena u odnosu na nepromijenjenu genetsku strukturu, a Me-llingovu su vie zanimale njene vlastite glupe emocije. Ong e, oito, izvijee morati napisati sam, nakon to porazgovara s porodniarom. Bio je gladan svakoga detalja. Ne samo onih vezanih uz ruiastu bebu u Camdenovu naruju. elio je znati sve i o djetetu u drugoj staklenoj kolijevci: DJEVOJICA CAMDEN #2, 2350g. 0 tamnokosoj bebi zbrkana crvenog lica koja je potrbuke spavala na svojoj roza prostirci.

2

eishina najranija sjeanja bila su vezana uz lelujave linije kojih zapravo nema. Znala je da ih nema jer kad je posegnula rukom da ih dohvati, u aci joj nije ostalo nita. Kasnije je shvatila da

su lelu-jave linije svjetlo: sunevo svjetlo to se probijalo kroz zastore u njenoj sobi, kroz drvene rolete u dnevnoj sobi, kroz izrezbarene alaporke prozora u radnoj sobi. Onoga dana kad je shvatila da su te zlatne linije svjetlo glasno se nasmijala istom radou otkria, a Tata se okrenuo od cvijea koje je sadio u tegle i nasmijeio joj se.

Cijela je kua bila prepuna svjetla. Svjetlo se odbijalo od jezera, lelujalo po visokim bijelim svodovima, oblikovalo lokvice na ulatenim drvenim podovima. Ona i Alice cijelo su vrijeme hodale kroz svjetlo, a ponekad bi Leisha zastala, nagnula glavu unatrag i pustila da joj svjetlo tee preko lica. Osjeala gaje, poput vode.

L

Najbolje je svjetlo, naravno, bilo u Tatinom stakleniku. U prostoriji u kojoj je Tata volio provoditi vrijeme kad bi se vratio kui nakon zaraivanja novaca. Dok bi Tata sadio cvijee i zalijevao drvee, pjevuei, Leisha i Alice bi trkarale meu drvenim stolovima punim cvijea koje je tako prekrasno mirisalo, trei od tamne strane staklenika gdje su rasli veliki ljubiasti cvjetovi do sunane strane s masom utih cvjetova, trkarale amo tamo, iz svjetla pa u svjetlo. "Rastu," rekao bi Tata. "Cvijee ispunjava dato obeanje. Alice, pazi! Zamalo si prevrnula tu orhideju!" Alice, posluna djevojica, na neko bi se vrijeme umirila i prestala trati. Tata nikad nije Leishi zabranjivao da tri.

Nakon nekog vremena svjetlo bi nestalo. Alice i Leisha morale bi se okupati, a onda bi se Alice pospano umirila ili poela cendrati. Ne bi se eljela igrati s Leishom ak ni kad bi joj Leisha dopustila da izabere igru ili da uzme najljepe lutke. Onda bi Nana odvela Alice u 'krevet', a Leisha bi razgovarala s Tatom sve dok on ne bi morao otii u svoju radnu sobu jo malo prouavati papire koji su mu pomagali da zaradi velike novce. Leisha bi uvijek osjetila aljenje to mora biti tako, ali taj osjeaj ne bi dugo trajao, jer ubrzo bi stigla Mamselle i poela s Lei-shinim instrukcijama, a koje je Leisha voljela. Uiti stvari bilo je tako zanimljivo! Sad je ve znala otpjevati dvadesetak pjesmica, pisati sva slova abecede i brojiti do pedeset. Uenje je uvijek zavravalo kad bi se svjetlo vratilo, u vrijeme doruka.

Doruak bijae jedino vrijeme koje Leisha nije voljela. Tata bi dotad ve otiao na posao, a Leisha i Alice dorukovale bi s Mamom u velikoj blagovaonici. Mama je sjedila u svojem crvenom neglieu i nije mirisala smijeno ili govorila na smijean nain kao kasnije, ali svejedno doruak nije nikad bio zabavan.

Mama je uvijek poinjala s Pitanjem. "Alice, srce, kako si spavala?" "Dobro, Mamice." "Jesi li sanjala neto lijepo?" Dugo je vremena Alice odgovarala nijeno. A onda je jednog

dana rekla: "Sanjala sam konja. Jahala sam ga." Mama je pljesnula rukama i poljubila Alice i dala joj jo jedan kola. Nakon toga je Alice uvijek imala neki san za ispriati Mami.

Jednom je Leisha rekla: "I ja sam sanjala jedan san. Sanjala sam kako svjetlo ulazi kroz prozor i ornata se oko mene poput deke i ljubi me u oi."

Mama je spustila svoju alicu na stol takvom silinom da se kava prolila po stolu. "Ne lai mi, Leisha. Nisi sanjala." "Jesam, jesam," rekla je Leisha.

"Samo djeca koja spavaju mogu sanjati. Ne lai mi. Nisi sanjala."

"Jesam! Jesam!" povikala je Leisha. Gotovo je mogla vidjeti taj san: svjetlo koje klizi kroz prozor i ornata se oko nje poput zlatnog pokrivaa.

"Neu tolerirati dijete koje lae! uje li me, Leisha neu to tolerirati!"

"Ti lae!" povikala je Leisha, znajui da njene rijei nisu istinite, mrzei sebe zato to nisu istinite ali mrzei Mamu jo vie, a i to je bilo krivo, a tamo je sjedila Alice ukoena i nepomina, razrogaenih oiju, Alice preplaena a za sve je bila kriva Leisha.

Mama je otro zazvala: "Nana! Nana! Odvedite Leishu u njezinu sobu, smjesta! Ne moe sjediti s civiliziranim ljudima sve dok se ne naui da ne smije lagati!"

Leisha je poela plakati. Nana ju je odnijela iz sobe. A Leisha nije ni dorukovala. Premda joj to i nije bilo vano; jedino to je vidjela dok je plakala bile su Aliceine oi, tako preplaene, kako odbijaju razbijene djelie svjetla.

Ali Leisha nije dugo plakala. Nana joj je proitala priu, potom su se igrale Preskakanja Podataka, a onda je dola Alice pa ih je Nana obje odvela u Chicago u zooloki vrt vidjeti prekrasne ivotinje, o kakvima Leisha nije mogla ni sanjati ali ni Alice. Kad su se vratile Mama je ve bila otila u svoju sobu, a Leisha je znala da e tamo ostati cijeli dan, sa svojim aama punim tekuine udna mirisa, i da je nee morati vidjeti.

Ali te je noi otila u majinu sobu. "Moram u kupaonu," rekla je Mamsellei. Mamselle je upitala:

"Treba li pomo?" moda stoga to je Alice jo uvijek trebala pomo. Leisha nije, pa je zahvalila i odbila. Potom je minutu sjedila na zahodu, premda nije trebala, tek toliko da ono to je rekla Mamsellei ne bude potpuna la.

Na prstima se iskrala niz hodnik. Prvo je otila do Aliceine sobe. Pored kinderbeta gorjela je mala svijetlea zidna utinica. U Leishinoj sobi nije bilo krevetia. Leisha je pogledala svoju sestru kroz preke ogradice. Alice je leala na boku, sklopljenih oiju. Oi su joj se pod kapcima treperile, poput zastora na vjetru. Aliceina brada i vrat izgledali su olabavljeno. Leisha je vrlo paljivo zatvorila vrata i uputila se u sobu svojih roditelja.

Oni nisu "spavali" u kinderbetu ve na ogromnoj "postelji", a izmeu njih je bilo dovoljno mjesta za jo dvoje ljudi. Mamimi kapci nisu treperili; leala je na leima isputajui hrr-hrr-zvuke kroz nos. Oko nje se jako osjeao onaj udan miris. Leisha se prikrala Tati. On je izgledao poput Alice, osim to su njegova brada i vrat bili jo labaviji nabori koe su kolabirali poput sruenog atora. Leisha se uplaila kad gaje vidjela takvog. A onda su se Tatine oi tako iznenada otvorile da je Leisha vrisnula.

Tata se otkotrljao iz kreveta i podigao je u naruje, bacivi brz pogled prema Mami. Ali ona se nije ni pomakla. Tata je na sebi imao samo donje rublje. Odnio je Leishu van na hodnik niz koji je dolazila Mamselle govorei: "Oh, gospodine, ao mi je, rekla mi je da ide na zahod"

"Nema veze," ree Tata. "Uzet uje sa sobom." "Ne!" vrisnula je Leisha, jer tata je na sebi imao samo rublje i

vrat mu je izgledao smijeno i soba je udno mirisala radi Mame. Ali Tata ju je odnio u staklenik, posjeo je na klupu, ogrnuo se komadom zelene plastike kojom se inae pokriva bilje i sjeo pored nje.

"to je bilo, Leisha? to si radila?" Leisha nije odgovorila. "Gledala si nas kako spavamo, zar ne?" upita Tata, i jer mu je

glas bio meki Leisha promrmlja: "Da." Odmah se osjeala bolje; dobar je osjeaj rei istinu.

"Gledala si nas kako spavamo jer ti ne spava, pa si bila radoznala, zar ne? Poput Radoznalog Georgea u tvojoj slikovnici?"

"Da," ree Leisha. "Mislila sam da si mi rekao kako nou zarauje novce u svojoj radnoj sobi!"

Tata se nasmijeio. "Ne cijelu no. Dio noi. A onda spavam, premda ne mnogo." Posjeo je Leishu sebi u krilo. "Ne trebam mnogo sna, pa nou napravim mnogo vie no drugi ljudi. Razliiti ljudi trebaju razliite koliine sna. A nekoliko, tek nekolicina ljudi jest poput tebe. Ti uope ne treba san."

"Zato ne?" "Jer si posebna. Bolja od drugih ljudi. Prije tvog roenja platio

sam nekim lijenicima da te uine takvom." "Zato?" "Tako da moe uiniti sve to hoe i na taj nain izraziti

svoju individualnost." Leisha se okrenula kako bi mu mogla vidjeti lice; rijei joj

nisu znaile nita. Tata je rukom dotaknuo usamljeni cvijet stoje rasao na visokom posaenom stablu. Cvijet je imao debele bijele

latice boje vrhnja to se stavlja u kavu, a u sreditu se nazirala svijetloruiasta boja.

"Vidi, Leisha ovo je stablo stvorilo ovaj cvijet. Zato to moe, Samo ovo stablo moe stvoriti taj prekrasan cvijet. Ona tamo biljka ne moe, a ne mogu ni ove ostale. Samo ovo stablo. Stoga je za to stablo najvanija stvar na svijetu procvjetati tim cvijetom. Taj je cvijet izraena individualnost toga stabla samo tog stabla i nieg drugog."

"Ne razumijem, Tata." "Hoe. Jednoga dana." "Ah ja elim razumijeti sad," ree Leisha a Tata se radosno

nasmijao i zagrlio je. To je bilo lijepo, ali Leisha je jo uvijek eljela shvatiti. "Kad ti zarauje novce, je li to tvoja indiv... ono?" "Da," ree Tata sretno.

"Znai da nitko drugi ne moe zaraivati novce? Kao to samo ono stablo moe stvoriti onaj cvijet?"

"Nitko drugi ne moe novac zaraivati na nain na koji to ja inim." "A to radi s tim novcem koji zaradi?"

"Kupujem ti stvari. Kuu, haljinice, plaam Mamselle da te ui, auto u kojem se vozi."

"A to stablo radi s cvijetom?" "Uiva u njemu," ree Tata, a to nije imalo smisla. "Biti

poseban i izvrstan jest najvanije, Leisha. Posebnost potpomognuta individualnim trudom. To je jedino to je vano."

"Hladno mi je, Tata." "Onda bolje da te odnesem natrag unutra." Leisha se nije ni pomakla. Dotakla je cvijet jednim prstom.

"Ja elim spavati, Tata." "Ne, ne eli, eeru. Spavanje je gubitak vremena, uludo

potroen ivot. Spavanje je mala smrt." "Alice spava." "Alice nije poput tebe." "Alice nije posebna?" "Ne. Ti jesi." "Zato nisi i Alice uinio posebnom?" "Alice se sama stvorila. Nisam imao prilike uiniti je

posebnom." Cijela je ta stvar bila preteka da bi je Leisha shvatila.

Prestala je dirati cvijet i skoila s tatina krila. On joj se nasmijeio. "Moja mala postavljaica pitanja. Kad

odra-ste pronai e svoju posebnost i to e znaiti novi poredak,

jer bit e to posebnost koju svijet prije nije vidio. Moda e ak postati poput

Kenza Yagaija. On je stvorio Yagai-generator koji napaja svijet energijom."

"Tata, izgleda smijeno ovako zamotan u plastiku." Leisha se nasmijala. I Tata se nasmijao. Ali onda ona ree: "Kad odrastem pronai u nain da i Alice uinim posebnom," a Tata se prestao smijati.

Odveo ju je natrag do Mamselle koja joj je pokazala kako napisati svoje ime, a to je bilo tako uzbudljivo da je zaboravila sve o zbunju-juem razgovoru s Tatom. Ali esto je razmiljala o tome, preokreui nerazumljive rijei u svome umu poput malih tvrdih kamenia, ali dio o kojem je najvie razmiljala nije ni bila rije ve smrknuti izraz Tatina lica kad mu je rekla da e svoju posebnost uporabiti da i Alice uini posebnom.

Svakog tjedna dolazila je Dr. Meling vidjeti Leishu i Alice, ponekad sama, ponekad s drugim ljudima. I Leisha i Alice voljele su Dr. Melling koja se esto smijala i ije su oi bile sjajne i tople. Cesto je Tata bio nazoan. Dr. Melling se igrala s njima, prvo sa svakom posebno, a potom s obje zajedno. Fotografirala ih je i vagala. Polegla bi ih na stol i privrstila im male metalne stvarice na sljepoonice, to zvui strano ali nije bilo, jer mogle su gledati toliko zanimljivih naprava koje su sve proizvodile zanimljive zvukove dok su njih dvije leale na stolu. Dr. Melling znala je na pitanja odgovarati jednako dobro kao i Tata. Jednom je Leisha upitala: "Je li Dr. Melling posebna osoba? Poput Kenza Yagija?" A Tata se nasmijao i dobacio pogled Dr. Mellingovoj i rekao: "0, da, zaista."

Kad je Leishi bilo pet godina ona i Alice pole su u kolu. Tatin ih je voza svakoga dana odvozio u Chicago. Bile su u razliitim uionicama, to je Leishu razoaralo djeca u njenoj uionici bila su starija. Ali od prvog je dana zavoljela kolu, s tom fascinantnom znanstvenom opremom i elektronskim ladicama punim matematikih zagonetki. Za pola godine preselili su je u drugu uionicu gdje su djeca bila jo starija, ali svejedno ljubazna prema njoj. Leisha je poela uiti japanski. Voljela je iscrtavati ta prekrasna slova na debelom bijelom papiru. "kola Sauley bila je dobar izbor," rekao je Tata.

Ali Alice nije voljela kolu Sauley. Ona je eljela ii u kolu istim onim utim autobusom kao i Kuhariina ki. Plakala je i bacala boje na pod. Onda je Mama izila iz svoje sobe Leisha je nije bila vidjela ve tjednima, ali znala je da Alice jest i gurnula sve

svijee s kamina na pod. Svi su se porculanski svijenjaci razbili. Leisha je potrala pokupiti krhotine dok su Tata i Mama urlali jedan na drugo u podnoju stubita.

"Ona je i moja ki! A ja kaem da moe ii!" "Nema ni najmanjeg prava glasa o tome! Cendrava pijanica,

najgori mogui uzor za njih... a mislio sam da sam dobio englesku plem-kinju!"

"Dobio si ono za to si platio! Nita! Ne da si ikad ita i trebao od mene ili ikog drugog!"

"Prestanite!" zaplakala je Leisha. "Prestanite!" i u hodniku je nastala tiina. Leisha je porezala prste na porculan; krv je kapala na tepih. Tata je pritrao i podigao je u naruje. "Prestanite," jecala je Leisha i nije shvatila kad je Tata tiho rekao: "Ti prestani, Leisha. Ne bi te smjelo pogoditi nita to oni uine. Mora biti barem toliko jaka."

Leisha je zarila lice u Tatino rame. Alice su premjestili u Osnovnu kolu Carl Sandburg; ila je tamo utim autobusom zajedno s Kuha-riinom keri.

Nekoliko tjedana kasnije Tata im je rekao da Mama ide u bolnicu na neko vrijeme da joj pomognu da prestane toliko piti. Kad izie iz bolnice, rekao im je, Mama e ivjeti negdje drugdje. Ona i Tata nisu bili sretni. Leisha i Alice ostat e s Tatom i ponekad e otii posjetiti Mamu. Sve to im je rekao vrlo paljivo, traei prave rijei za istinu. Leisha je ve znala kako je istina vana. Istina znai biti vjeran samome sebi, svojoj posebnosti. Svojoj individualnosti. Individualci potuju injenice pa stoga uvijek govore istinu.

Mama nije joj to Tata rekao, ali Leisha je znala nije potovala injenice.

"Ne elim da Mama ode," rekla je Alice i poela plakati. Leisha je mislila da e je Tata uzeti u naruje, ali nije. Samo je stajao gledajui ih obje.

Leisha je zagrlila Alice. "Dobro je, Alice. Dobro je. Uinit emo da sve bude dobro! Ja u se cijelo vrijeme kad nismo u koli igrati s tobom, tako da ti Mama ne nedostaje!"

Alice se pripila uz Leishu. Leisha je okrenula glavu tako da ne mora pogledati Tatino lice.

3 enza Yagaija ekali su da doe u Sjedinjene Drave odrati predavanje u New Yorku, Los Angelesu, Chicagu i Washin-gtonu, na temu "Daljnje politike implikacije jeftine

energije". Otac je Leishi Camden, kojoj je tada bilo jedanaest godina, ugovorio privatni sastanak nakon govora u Chicagu.

U koli je nauila teoriju hladne fuzije, a njen joj je uitelj ope znanosti objasnio ukratko promjene u svijetu izazvane Yagaijevim patentiranim jeftinim primjenama dotad neizvedive teorije. Rastui prosperitet

Treega svijeta, zadnje smrtne trzaje starih komunistikih sistema, pad naftnih drava, obnovljenu privrednu snagu Sjedinjenih Drava. Njen je razred sa kolskom profesionalnom opremom snimio dokumen-tarac o tome kako je 1985. godine amerika obitelj ivjela uz velike trokove za energiju i vjerom u porezni sustav, dok je obitelj iz 2019. ivjela uz jeftinu energiju i vjeru u ugovor kao temelj civilizacije. Dijelovi vlastitih istraivanja su je zbunjivali.

"Japan smatra Kenza Yagaija izdajnikom svoje zemlje," ree ona Tati za veerom.

"Ne," ree Camden. "Samo neki Japanci to misle. Pazi se generaliziranja, Leisha. Yagai je patentirao Y-energiju i izbacio je na trite prvo u Sjedinjenim Dravama zato to su ovdje jo ostali barem sitni plamici privatnog poduzetnitva. Upravo radi njegova izuma cijela se naa nacija poela polako opet okretati individualnoj meritokraciji, a Japan je bio prisiljen slijediti nas."

"Tvoj je otac cijelo vrijeme vjerovao u to," ree Susan. "Pojedi graak, Leisha." Leisha je pojela graak. Susan i Tata bili su oenjeni tek godinu dana; jo uvijek je bilo pomalo udno imati je ovdje. Ali lijepo. Tata je rekao da je Susan vrijedan dodatak njihovu kuanstvu: inteligentna, motivirana i vesela. Poput Leishe.

"Zapamti, Leisha," ree Camden, "koliko ovjek vrijedi samome sebi i drutvu ne temelji se na tome to on misli da bi drugi ljudi trebali raditi ili biti ili osjeati, ve na njemu samome. Na tome to on moe uiniti, i to uiniti dobro. Ljudi trguju onime u emu su dobri na dobrobit svih. Ugovor je temeljno orue civilizacije. Ugovori su dobrovoljni i na zajedniku dobrobit. Za razliku od prisile koja je kriva."

"Jaki nemaju pravo ita silom oduzeti slabima," ree Susan. "Alice, i ti pojedi svoj graak, duo."

K

"Niti slabi imaju pravo ita silom oduzeti jaima," ree Camden. "To su osnove govora koji e veeras uti, Leisha."

Alice ree: "Ne volim graak." "Ali tvoje tijelo ga voli. Graak je zdrav," ree Camden. Alice se nasmijeila. Leisha osjeti kako joj je srce poskoilo od

radosti; Alice se vie nije esto smijeila za veerom. "Moje tijelo nema ugovor s grakom."

Camden ree, pomalo nestrpljivo: "0, da, ima. Graak ini dobro tvome tijelu. Jedi sad." Alicein je osmijeh izblijedio.

Leisha je spustila pogled na tanjur. Odjednom joj se uinilo da vidi izlaz. "Ne, Tata, gledaj Aliceino tijelo profitira, ali graak ne! Dakle to nije obostrana dobrobit, znai nema ugovora! Alice ima pravo!"

Camden je prasnuo u smijeh. Okrenuvi se Susan, on ree: "Jedanaest godina... jedanaest!" ak se i Alice nasmijeila, a Leisha je pobjedniki mahnula licom; svjetlo se odbijalo od metala i plesalo po zidu nasuprot.

Svejedno, Alice nije eljela ii na predavanje Kenza Yagaija. Radije e ostati prespavati kod svoje prijateljice Julie; jedna e drugoj kovr-ati kosu. Jo vie iznenaujue ni Susan nije htjela ii. Ona i Tata razmijenili su pomalo udne poglede na vratima, pomisli Leisha, ali bila je previe uzbuena da bi razmiljala o tome. Ila je na predavanje Kenza Yagaija!

Yagai je bio sitan ovjek, taman i vitak. Leishi se sviao njegov naglasak. Svialo joj se i jo neto emu nije odmah mogla dati ime. "Tata," proaptala je u polutami gledalita, "on je veseo ovjek." Tata ju je zagrlio.

Yagai je govorio o spiritualnosti i privredi. "ovjekova spiritualnost stoje samo njegovo dostojanstvo kao ovjeka lei u njegovim vlastitim naporima. Dostojanstvo i vrijednost ne stjeu se automatski plemikim roenjem dovoljno je osvrnuti se unatrag kroz povijest da bismo se u to uvjerili. Dostojanstvo i vrijednost ne stjeu se automatski naslijeenim imutkom batinik velikoga imutka moe biti lopov, varalica, okrutan, iskoritava, ovjek koji svijet ostavlja mnogo siromanijim no to gaje naao. Niti se dostojanstvo i vrijednost automatski stjeu pukim postojanjem i masovni ubojica postoji, ali njegova je vrijednost drutvu negativna, a u njegovoj elji za ubijanjem nema dostojanstva.

"Ne, jedino dostojanstvo, jedina spiritualnost lei u onome to ovjek moe postii vlastitim naporima. Oduzeti ovjeku ansu da

neto postigne i da time to je postigao trguje s drugima, znai oduzeti mu spiritualno dostojanstvo ovjeka. Zato je komunizam propao. Svaka prisila svako nasilno oduzimanje ovjekove anse da neto postigne vlastitim trudom uzrokuje spiritualnu tetu i oslabljuje drutvo. Konfiskacija, kraa, pronevjera, nasilje, siromatvo, nedostatak zakonskog zastupstva sve to oduzima ovjeku mogunost da bira, da uspije vlastitim snagama, da to svoje dostignue razmjenjuje s ostalima. Prisila je prijevara. Ona ne daje nita novo. Jedino sloboda mogunost slobodnog postizanja ciljeva, sloboda razmjene rezultata svojih dostignua stvara sredinu primjerenu dostojanstvu i spiritualnosti ovjeka."

Leisha je pljeskala tako jako da su je dlanovi boljeli. Idui iza podija s Tatom inilo joj se da jedva uspijeva disati.

Kenzo Yagai! Ali iza bine bila je vea guva no to je oekivala. Posvuda su

bile kamere. Tata ree: "Gospodine Yagai, smijem li vam predstaviti svoju ker

Leishu," a kamere se brzo okrenue prema njoj! Jedan je Japanac neto promrmljao Kenzu Yagaiju na uho, a on je pomnije pogledao Leishu. "Ah, da."

"Gledaj ovamo, Leisha," doviknuo joj je netko i ona je posluala. Ro-bot-kamera unijela joj se u lice tako blizu da je zakoraila korak unatrag, zateena. Tata je otro progovorio nekoliko rijei. Kamere se nisu ni pomakle. Iznenada je ispred Leishe klekla jedna ena i gurnula joj mikrofon pod nos. "Kakav je to osjeaj nikada ne spavati, Leisha?"

"to?" Netko se nasmijao. Smijeh nije imao ljubazan prizvuk.

"Umjetno stvoreni geniji..." Leisha je osjetila ruku na svom ramenu. Kenzo Yagai vrsto

ju je zgrabio i odmaknuo je od kamera. Istoga se trena, kao nekom arolijom, ispred Yagaija stvorio zid Japanaca koji su propustili jedino Tatu. Njih su se troje povukli u Yagaijevu garderobu, a Kenzo Yagai je zatvorio vrata za njima.

"Ne smije im dopustiti da te gnjave, Leisha," ree on sa svojim prekrasnim naglaskom. "Nikad. Stara istonjaka poslovica kae: 'Psi laju ali karavan ide dalje'. Nikad ne smije dopustiti da tvoj individualni karavan bude usporen lajanjem prostih ili zavidnih pasa."

"Neu," dahne Leisha, ne ba posve sigurna to su te rijei znaile, znajui da e kasnije imati vremena o tome razmiljati i

porazgovarati o njima s Tatom. Jer sad je bila zaslijepljena Kenzom Yagaijem, ovjekom osobno koji je promijenio svijet na nenasilan nain, bez oruja, trgujui svojim posebnim individualnim dostignuima i trudom. "Prouavamo vau filozofiju u koli, gospodine Yagai."

Kenzo Yagai se okrene i pogleda Tatu. Tata ree: "Privatna kola. Ali i Leishina sestra ui tu filozofiju, premda povrnije, u obinoj koli. Polako, Kenzo, polako ali dolazi. Dolazi." Leisha je primijetila da Tata nije rekao zato Alice veeras nije dola s njima.

Kad su se vratili kui Leisha je satima sjedila u svojoj sobi razmiljajui o svemu to se dogodilo. Kad se slijedeeg jutra vratila Alice, Leisha joj je potrala ususret. Ali inilo se daje Alice ljuta radi neega.

"Alice to je?" "Zar ne misli da mi je ionako dovoljno teko u koli?" povie

Alice. "Svi znaju, ali dok si bila tiho to nije bilo tako vano! Prestali su me zezati! Zato si to morala uiniti?"

"Uiniti to?" upita Leisha zbunjeno. Alice joj je dobacila neto: tvrdu kopiju jutarnjih novina na

papiru jeftinijem od onoga koji se koristio u kuanstvu Camdenovih. Novine su se otvorile pred Leishinim nogama. Buljila je u vlastitu sliku, preko tri stupca, s Kenzom Yagaijem.

U naslovu je pisalo: YAGAI I BUDUNOST IMA LI MJESTA ZA NAS OSTALE? IZUMITELJ Y-ENERGIJE RAZGOVARA S 'BESANOM' KERI MEGA-FINANCIJERA ROGERA CAMDENA.

Alice je ritnula novine. "Bilo je sino i na TV na TV. Iz petnih se ila trudim ne izgledati prepotentno ili bedasto, a ti ode i uini mi ovo!" Otrala je uz iroko stubite prema svojoj sobi.

Leisha je pogledala novine. U glavi joj je odzvanjao glas Kenza Yagaija: "Psi laju ali karavan ide dalje."

Pogledala je u prazno stubite. "Alice," ree naglas, "kosa ti ovako nakovrana doista lijepo izgleda."

4 elim upoznati ostale," ree Leisha. "Zato si mi to tako dugo tajio?" "Nisam ti tajio," ree Camden. "Ne nuditi nije isto to i uskratiti.

Zato ne bi ti pitala? Ti si ta koja to sada eli." Leisha ga pogleda. Bilo joj je 15 godina, posljednja godina u

koli Sauley. "Zato nisi ponudio?"

"A zato bih?" "Ne znam," ree Leisha. "Dao si mi sve drugo." "Ukljuujui i slobodu da zatrai ono to eli." Leisha potrai kontradikciju u rijeima i pronae je. "Veinu

stvari koje si osigurao za moju naobrazbu nisam ja traila, jer nisam znala dovoljno, a ti kao odrastao ovjek jesi. Ali nikad mi nisi ponudio mogunost da se sretnem s bilo kojim od drugih besanih mutanata"

"Ne koristi tu rije," ree Camden otro. " znai ili si mislio da to nije bilo neophodno za moju

naobrazbu, ili si imao neki drugi razlog zato nisi htio da ih upoznam."

"Krivo," ree Camden. "Postoji i trea mogunost. Moda sam smatrao da upoznavanje ostalih jest neophodno za tvoju naobrazbu, ali mi je to dalo priliku da unaprijedim tvoju samoinicijativu time da priekam da ti sama to zatrai."

"Okej," ree Leisha, pomalo prkosno; inilo se da u zadnje vrijeme meu njima ima dosta inata, bez nekog posebnog razloga. Ona izravna ramena, a njene novoizrasle grudi iskoie. "Sad traim. Koliko jo Besanih ima, tko su i gdje su?"

Camden ree: "Ako rabi taj izraz 'Besani' znai da si ve i sama pomalo istraivala. Pa pretpostavljam da zna da ih zasad u Sjedinjenim Dravama ima 1082, jo nekoliko u drugim dravama, veina u glavnim gradovima. U Chicagu ih ima 79, veinom su jo djeca. Samo ih je devetnaest u cijelome svijetu starijih od tebe."

Leisha nije porekla da ita od ovoga ve zna. Camden se nagnuo naprijed u svojoj stolici kako bi je mogao bolje vidjeti. Leisha se zapita ne trebaju li mu moda naoale. Kosa mu je sad bila ve potpuno sijeda, rijetka i otra, poput usamljenih vlati slame. Wall Street Journal ga je navodio kao jednoga od stotinu najbogatijih ljudi u Americi; Women's Wear Daily isticao ga je kao jedinog milijardera u zemlji koji se nije kretao u visokome drutvu internacionalnih prijema, dobrotvornih balova i osobnih zrakoplova. Camden je svoj privatni zrakoplov koristio za prijevoz s jednog poslovnog sastanka na drugi, s jednoga na drugi kraj svijeta, do poslovnog sjedita Yagaijeva Privrednog Instituta i za rijetko to drugo. Tijekom godina postajao je sve bogatiji, sve povu-eniji i sve vie okrenut razmiljanju. Leisha osjeti kako je preplavljuju stari osjeaji za njega.

Ona se zavali postrance u konati naslonja, putajui da joj duge noge vise preko rukohvata. Rastreseno se poee po ugrizu

komarca na bedru. "Pa, eljela bih upoznati Richarda Kellera." On je ivio u Chicagu i bio je beta-test-Besani najblii njenoj dobi. Bijae mu 17 godina.

"Zato me uope pita? Zato jednostavno ne ode?" Leishi se uini da u njegovu glasu uje notu nestrpljenja.

Volio je da ona prvo sama istrai stvari, pa da mu tek onda o tome pria. I jedno i drugo bilo je vano.

Leisha se nasmije. "Zna to, Tata? Predvidljiv si." I Camden se nasmijao. Usred njegova smijeha ula je Susan.

"Bogme nije. Roger, to je sa sastankom u Buenos Airesu u etvrtak? Vrijedi li dogovor jo uvijek?" Kad on nije odgovorio njen se glas povisi. "Roger! Tebi govorim!"

Leisha skrene pogled. Prije dvije godine Susan je napokon napustila genetska istraivanja kako bi mogla voditi Camdenovo kuanstvo; prije toga bila je pokuavala initi oboje. Otkad je napustila Biotehniki, inilo se Leishi, Susan se promijenila. Glas joj bijae napetiji. Sve je vie inzistirala da Kuharica i Vrtlar slijepo slijede njene upute. Njene su plave pletenice postale ukoeni platinasti valovi.

"Jo uvijek vrijedi," ree Roger. "Pa, hvala ti to si se udostojio odgovoriti. Idem lija?" "Ako eli." "elim." Susan je izila iz sobe. Leisha ustane i protegne se. Njene se

se duge noge podigle na vrke prstiju. Tako dobar osjeaj protegnuti se, osjetiti kako sunevo svjetlo kroz velike prozore pada preko njenog lica. Ona se nasmijei ocu i na njegovu licu otkrije neoekivan izraz.

"Leisha" "to?" "Upoznaj Kellera. Ali budi oprezna." "Zato?" Ali Camden nije odgovorio. Glas na telefonu nije odavao nita. "Leisha Camden? Da,

znam tko si. Tri sata, etvrtak?" Kua bijae skromna, stara tridesetak godina, u kolonijalnom stilu, u tihoj ulici u predgrau gdje si s prozora mogao vidjeti djecu kako se voze na biciklima. Malo je krovova imalo vie od jedne Y-energetske stanice. Drvee, visoki javori, bilo je prekrasno.

"Ui," ree Richard Keller. Bio je njene visine, krupnije grae, s gadnim sluajem akni.

Vjerojatno nije bio podvrgnut nikakvim drugim genetskim

promjenama osim mehanizma sna, prepostavi Leisha. Kosa mu bijae gusta i tamna, elo nisko, obrve upave. Prije no stoje zatvorio vrata, primijeti Leisha, zagledao se u njen auto s vozaem, parkiran na prilazu uz zarali bicikl s deset brzina.

"Jo ne znam voziti," ree ona. "Jo uvijek imam tek petnaest godina."

"Lako je za nauiti," ree Keller. "Pa, hoe li mi rei zato si dola?"

Leishi se svidjela njegova otvorenost. "eljela sam upoznati jednoga od Besanih."

"Hoe rei da nikad prije nisi? Nijednoga od nas?" "Hoe rei da se svi vi ostali poznajete?" To nije oekivala. "Doi u moju sobu, Leisha."

Pola je za njim. inilo se da nikog drugog nema kod kue. Njegova soba bijae velika i prozrana, puna kompjutera i ormara s ladicama. U jednom je uglu stajala sprava za veslanje. Soba je izgledala poput otrcanije verzije sobe bilo kojeg bistrog uenika u koli Sauley osim to nije bilo kreveta.

Ona prie kompjuterskom zaslonu. "Hej radi na Boescovim jednadbama?" "Na njihovoj primjeni." "Primjeni na to?" "Uzorak migracije riba." Leisha se nasmijei. "Da to bi ilo. Nikad se toga nisam

sjetila." inilo se da Keller ne zna to bi s njenim osmijehom.

Zagledao se prvo u zid, pa u njenu bradu. "Zanimaju te Gea-uzorci? Okoli?"

"Pa, ne," prizna Leisha. "Ne posebno. Studirat u politike znanosti na Harvardu. Ali, naravno, uili smo Gea-uzorke u koli."

Kellerov se pogled napokon odlijepio od njenog lica. On provue prste kroz tamnu kosu. "Sjedni ako eli."

Ona sjedne, gledajui s odobravanjem postere na zidu, zeleno-plave valove nalik oceanskim strujama. "Sviaju mi se. Ti si ih programirao?"

"Nisi onakva kakvom sam te zamiljao," ree Keller. "Kakvom si me zamiljao?"

Nije oklijevao. "Prepotentnom. Superiornom. Plitkom, unato tvo-me kvocijentu inteligencije."

To je boljelo vie no stoje oekivala.

Keller izbrblja: "Ti si jedina od Besanih koja je doista bogata. Ali to ve zna."

"Ne, ne znam. Nikad nisam provjerila." On privue stolicu njenoj i opruzi svoje nabite noge ispred

sebe, u oputenom poloaju koji nije imao veze s oputanjem. "Ima smisla, doista. Bogati ne modificiraju svoju djecu genetski da bi ih uinili superiornima oni smatraju da su njihovi potomci ionako ve superiorni. Po njihovim mjerilima. A siromani si to ne mogu priutiti. Mi Besani smo gornja srednja klasa. Djeca profesora, znanstvenika, ljudi koji cijene um i vrijeme."

"Moj otac cijeni um i vrijeme," ree Leisha. "On je najvei pobornik Kenza Yagaija."

"Oh, Leisha, misli li da to ve ne znam? Je 1' ti to mene zeza ili to?"

Naglaavajui svaku rije, Leisha ree: "Razgovaram s tobom." Ali ve slijedeeg trena osjeti kako joj na lice ipak izbija povrijeen izraz.

"Oprosti," promrmlja Keller. Naglo se digne sa stolice i pone koraati do kompjutera, pa natrag. "Zao mi je. Ali ja ne... ne razumijem to radi ovdje."

"Usamljena sam," ree Leisha, zapanjivi samu sebe. Pogleda ga. "Istina je. Usamljena sam. Jesam. Imam prijatelje i Tatu i Alice ali nitko doista ne zna, nitko ne razumije to? Ne znam to govorim."

Keller se nasmijei. Osmijeh je promijenio cijelo njegovo lice, otvorio mrane strane svjetlu. "Ja razumijem. Itekako. Sto radi kad kau: 'Noas sam sanjao tako divan san!'?"

"Da!" ree Leisha. "Ali to je sitnica ali kad kaem 'uinit u to noas' a na njihovim licima bljesne taj udan izraz koji znai: uinit e to dok mi spavamo."

"Ali i to je tek sitnica," ree Keller. "A tek kad igra koarku u dvorani za tjelovjebu poslije veere, pa kae: hajdemo proetati pored jezera, a oni kau 'umorni smo, idemo u krevet'."

"Ma, i to je sitnica," ree Leisha skoivi na noge. "A kad se zbilja uivi u film i shvati o emu je rije i to je tako prokleto preivno da skoi i kae 'Da! Da!' a Susan kae 'Leisha, stvarno ovjek bi pomislio da nitko osim tebe nikad prije nije ni u emu uivao'."

"Tko je Susan?" upita Keller. Atmosfera bijae razbijena. Ali ne doista; Leisha je mogla rei

'Moja pomajka' bez mnogo nelagode radi onoga to je Susan bila

obeavala da e biti i onoga stoje na koncu postala. Keller je stajao tek desetak centimetara od nje, smijui se tim veselim osmijehom, shvaajui, i odjednom Leishu preplavi takav val olakanja da se zaletjela prema njemu i zagrlila ga, stisnuvi ga-jae tek kad se on iznenaeno lecnuo. Poela je plakati ona, Leisha, koja nikad nije plakala. "Hej," ree Richard, "hej."

"Briljantno," ree Leisha smijui se. "Briljantna primjedba." Mogla je osjetiti njegov nelagodni osmijeh. "Bi li radije

pogledala moje krivulje migracija riba?" "Ne," jecala je Leisha i on je nastavi drati, nespretno je

tapui po leima, govorei joj bez rijei daje dola kui. Camden ju je ekao premda je ve bila prola pono kad se

vratila. Puio je. Kroz dim, on tiho upita: "Je li ti bilo lijepo, Leisha?" "Jest." "Drago mi je," ree on, ugasi posljednju cigaretu i krene

stubama gore polako, ukoeno, sad mu je bilo ve gotovo sedamdeset godina u postelju.

Gotovo godinu dana svuda su ili zajedno: na plivanje, ples, u muzeje, kazalite, knjinicu. Richard ju je upoznao s ostalima, grupom od dvanaestoro djece u dobi izmeu etrnaest i devetnaest godina, inteligentnih i punih entuzijazma. Besanih.

Leisha je uila. I Tonyjevi roditelji, poput njezinih, bijahu razvedeni. Ali Tony,

14, ivio je sa svojom majkom, koja nije bila eljela Besano dijete, dok si je njegov otac koji jest elio Besano dijete nabavio crvenu lebdjelicu i mladu djevojku u Parizu. Tony nije smio nikome rei prijateljima, roacima da je Besani. "Mislit e da si nakaza," rekla je njegova majka, ne gledajui ga u oi. Jedini put kad je Tony nije posluao i kad je jednom prijatelju rekao da on nikada ne spava, majka ga je istukla. A onda su se preselili u novo susjedstvo. Tad mu je bilo devet godina.

Jeanine, gotovo jednako dugonoga i vitka kao i Leisha, trenirala je klizanje za Olimpijadu. Trenirala je dvanaest sati dnevno koliko ni jedan Spava koji jo ide u srednju kolu ne bi mogao. Zasad se tisak jo nije domogao njene prie. Jeanine se bojala da joj ne bi dopustili da se natjee kad bi saznali da ne spava.

Jack je, poput Leishe, trebao u rujnu krenuti na fakultet. Ali za razliku od Leishe on je ve zapoeo svoju karijeru. Za bavljenje pravom treba zavriti fakultet, za investiranje na burzi treba jedino novaca. Jack nije imao mnogo, ali pomna financijska analiza pretvorila je njegovih 600 dolara zaraenih ljetnim poslovima u

3000, pa daljnjim investiranjem u 10.000 dolara, a onda je imao dovoljno da se kvalificira za pekuliranje informacijama. Jack je imao petnaest godina, premalo da bi sam mogao ulagati transakcije su bile na ime Kevina Bakera, najstarijeg Besanog iz Austina. Jack je rekao Leishi: "Kad sam dva tromjeseja za redom imao profitnu marginu od 84%, skuili su me analisti podataka. Njukali su. Pa, to im je posao, ak i kad se radi o tako malim iznosima. Njih zanimaju uzorci. Ako si daju truda provjeriti referentne banke podataka i otkriju daje Kevin Besani, hoe li nas nekako sprijeiti da investiramo?"

"To je paranoidno," ree Leisha. "Ne, nije," ree Jeanine. "Leisha, ti ne zna." "Misli zato to sam cijelo vrijeme bila zatiena novcem i

brigom mog oca," ree Leisha. Nitko od njih nije iskrivio lice; svi su oni prema svemu bili vrlo otvoreni, bez primisli i skrivenih aluzija. Bez snova.

"Da," ree Jeanine. "Tvoj otac zvui super. I odgojio te da misli da dostignua ne bi smjela biti sputana Isuse Kriste, on je Yagaist. Pa, dobro. Drago nam je radi tebe." Rekla je to bez imalo sarkazma. Leisha kimne. "Ali svijet nije uvijek takav. Mrze nas."

"To je prejaka rije," ree Carol. "Ne mrnja." "Pa, moda," ree Jeanine. "Ali drugaiji su od nas. Mi smo

bolji, i njima je, prirodno, krivo." "Ne vidim to ima prirodno u tome," ree Tony. "Zato ne bi

bilo prirodno diviti se onome to je bolje? Mi se divimo boljem. Je li ikome od nas krivo to je Kenzo Yagai genij? Ili to je Nelson Wade dobar fiziar? Zavidimo li Catherine Raduski?"

"Nije nam krivo zato to jesmo bolji," ree Richard. "Q.E.D." "Ono to bismo trebali uiniti jest stvoriti vlastito drutvo,"

ree Tony. "Zato bismo dopustili da njihova pravila ograniavaju naa prirodna, potena dostignua? Zato se Jeanine ne bi smjela natjecati u klizanju s njima, ili zato Jack ne bi smio investirati svoj novac samo zato to smo Besani? Neki od njih su pametniji od drugih. Neki su uporniji. Pa, mi imamo veu mo koncentracije, veu biokemijsku stabilnost i vie vremena. Nisu svi ljudi stvoreni isti."

"Budi poten, Jack zasad nam jo ne brane nita," ree Jeanine.

"Ali hoe." "ekajte," ree Leisha. Taj ju je razgovor uznemirio. "Hou

rei, da, u nekim smo stvarima bolji. Ali vi vadite stvari iz konteksta.

Deklaracija o nezavisnosti ne kae da su svi ljudi stvoreni s istim sposobnostima. Ona govori o pravima i moi znai da su svi ljudi jednaki pred zakonom. Mi nemamo nita vie prava da stvorimo odvojeno drutvo ili da se oslobodimo drutvenih pravila od bilo koga drugog. Ne postoji nijedan drugi nain da se slobodno trguje vlastitim trudom ako za sve ljude ne vrijede ista ugovorna pravila."

"Govori kao pravi Yagaist," ree Richard stisnuvi joj ruku. "To je dovoljno intelektualnih diskusija za mene," ree Carol,

smijui se. "To traje ve satima. Pa, zaboga, na plai smo. Tko e sa mnom na plivanje?"

"Ja," ree Jeanine. "Hajde, Jack." Svi su ustali, otirui pijesak s odjee, odbacujui sunane

naoale. Richard povue Leishu na noge. Ali tik prije no to su uli u vodu, Toni poloi svoju mravu ruku na njenu. "Jo samo jedno pitanje, Leisha. Za razmiljanje. Ako mi postiemo vie nego drugi ljudi i razmjenjujemo dostignua sa Spavaima kad je to za zajedniko dobro, ne radei razlike izmeu jakih i slabih kakve obveze imamo prema onima koji su tako slabi da nemaju nita za razmjenu? Ionako emo davati vie no to emo dobiti zauzvrat moramo li to initi i kad zauzvrat ne dobivamo nita? Moramo li se mi brinuti za njihove bogalje i hendikepirane i bolesne i lijene i nomade?"

"Moraju li Spavai?" odvrati Leisha protupitanjem. "Kenzo Yagai bi rekao 'ne'. On je Spava." "On bi rekao da e takvi sudjelovati u dobronosnim

posljedicama ugovorne razmjene, ak i ako sami ne predstavljaju niti jednu od ugovornih stranaka. Cijeli je svijet zdraviji i sitiji zahvaljujui Y-energiji."

"Doite!" povie Jeanine. "Leisha, potopit e me! Jack, prestani! Leisha, upomo!"

Leisha se nasmije. Trenutak prije no stoje zgrabila Jeanine, uhvatila je izraz na Tonyjevu i Richardovu licu: na Richardovu pohotan, na Tonyjevu ljutit. Ljut na nju. Zato? Pa, to je uinila samo je zagovarala dostojanstvo i razmjenu.

Onda ju je Jack zapljusnuo vodom, a Carol ga je gurnula i Richard ju je ve grlio, smijui se.

Kad je obrisala vodu s oiju Tonyja vie nije bilo. Pono. "Okej," ree Carol. "Tko je prvi?" estoro tinejera na livadi razmijenie poglede. Y-lampa,

priguena radi atmosfere, bacala je udne sjenke preko njihovih lica i golih nogu. Oko livade Camdenova su stabla stajala gusta i tamna,

tvorei zid izmeu njih i najblieg zdanja na imanju. Bilo je vrlo toplo. Srpanjski je zrak bio teak, gust. Bili su glasovali protiv rashladivaa, jer ovo bijae povratak u primitivno, u opasno pa neka sve bude primitivno.

est pari oiju gledalo je u au u Carolinoj ruci. "Hajde," ree ona. "Tko e popiti?" Glas joj bijae napet,

teatralno otar. "Ionako smo to jedva jedvice nabavili." "Kako si zapravo dola do toga?" upita Richard, lan grupe

izuzev Tonyja ija je obitelj imala najmanje utjecajnih kontakata, najmanje novaca. "U ovakvom tekuem obliku?"

"Moj roak Brian je farmaceutski dobavlja za Biotehniki institut. Radoznao je." Kimanje glavom u krugu okupljenih; svi osim Leishe postali su Besani zahvaljujui tome to je neki lan njihovih obitelji imao nekakve veze s Institutom. I svi su bili radoznali. U ai je bio interleukin-1, supstancija koja potpomae imunoloki sustav a ija je popratna pojava bio brzo padanje u dubok san.

Leisha je buljila u au. Osjeala je toplinu u donjem trbuhu, osjeaj ne toliko razliit od onoga kad bi ona i Richard vodili ljubav.

Tony ree: "Daj meni!" "Zapamti," ree Carol, "dovoljan je samo gutljaj." Toni prinese au ustima, zastane, pogleda ostale preko ruba

ae. Pa potegne gutljaj. Carol uzme au natrag u svoje ruke. Svi su gledali Tonyja.

Za manje od minute leao je na travi, za dvije minute ve je spavao sklopljenih oiju.

Nije to bilo isto kao kad su gledali roditelje, prijetelje, brau kad spavaju. Ovo je bio Tony. Skrenuli su poglede, izbjegavali jedan drugome pogledati u oi. Leisha osjeti marce meu nogama, pomalo opsceni osjeaj.

Kad je doao red na nju, ona polako otpije gutljaj, pa prui au Jeaninei. Glava joj je postala tekom, kao napunjena mokrim krpama. Drvee na rubu ledine postane mutno. I lampa je imala nejasne obrise nije vie bila svijetla i jasna, ve mutna, razlivena. Da je dotakne, rubovi bi se razmazali. Onda joj tama obavije um, odnosei sve: odnosei njen um. "Tata!" pokua zazvati, ali je obavije potpuni mrak.

Poslije su svi imali jake glavobolje. Vui se tromo natrag kroz umu slijedeeg jutra, u slabom jutarnjem svjetlu, bijae muno, obiljeeno nekakvim stidom. Nisu se dodirivali. Leisha je hodala to je mogla dalje od Richarda. Glavobolja i munina poeli su poputati tek neveer.

A ak ni nije bilo nikakvih snova. "elim da veeras poe sa mnom," ree Leisha, po deseti ili

dvanaesti put. "Obje za dva dana odlazimo na faks; ovo nam je posljednja prilika. Doista elim da upozna Richarda."

Alice je leala potrbuke na krevetu, odjevena u skupo svileno jed-nodjelno odijelo Anne Peterson.

"Zato? Zato ti je vano hou li upoznati Richarda ili ne?" "Zato jer si mi sestra," ree Leisha. Znala je da ne bi bilo

pametno rei 'sestra blizanka', jer to je bio najbri nain da razbjesni Alice.

"Ne elim ii." Ve slijedeeg trenutka Aliceino se lice promijenilo. "Oh ao mi je, Leisha, nisam mislila zvuati tako. Ali... jednostavno ne elim ii."

"Nee biti nikoga osim Eicharda. I neemo ostati due od sat vremena. Onda se moe vratiti kui i poeti se pakirati za Northwestern." "Ne idem na Northwestern." Leisha se zabulji u nju. "Alice ree: "Trudna sam."

Leisha sjedna na krevet. Alice se prevrnula na lea, otrla kosu s oiju i poela se smijati. Leishina se uha stisnu pod zvukom. "Pogledaj se," ree Alice. "ovjek bi pomislio da si ti ta koja si trudna. Ali tebi se to ne bi moglo dogoditi, zar ne, Leisha? Ne dok ne doe pravo vrijeme za to. Ne tebi."

"Kako?" upita Leisha. "Obje imamo spiralu..." "Dala sam je izvaditi," ree Alice. "eljela si zatrudnjeti." "Moe se kladiti da jesam. A Tata ne moe uiniti ama ba

nita. Osim, naravno, da mi posve ukine deparac, ali mislim da nee, slae se?" Opet se nasmije. "Pa makar se radi o meni."

"Ali Alice... zato? Ne valjda samo zato da razljuti Tatu!" "Ne," ree Alice. "Premda me ne udi da si to pomislila. Zato

to elim neto to mogu voljeti. Neto samo moje. Neto to nema nikakve veze s ovom kuom."

Leisha pomisli na sebe i Alice kako tre staklenikom, ulazei i izlazei iz svjetla. "Pa nije bilo ba tako teko odrastati u ovoj kui."

"Leisha, ti si glupa. Nije mi jasno kako netko tako pametan moe biti tako glup. Gubi se iz moje sobe! Van!"

"Ali Alice... beba..." "Van!" vrisne Alice. "Idi na Harvard! Idi i budi uspjena! Samo

idi!" Leisha skoi s kreveta. "Rado! Iracionalna si, Alice. Ne

razmilja o budunosti, ne moe planirati bebu..." Ali nikad nije

mogla dugo biti ljuta. Ona osjeti kako je naputa srdba, ostavljajui je nekako praznom. Pogleda Alice koja iznenada rairi ruke. Leisha joj padne u zagrljaj.

"Ti si beba," ree Alice, kao u udu. "Jesi. Tako si... ne znam to. Ti si beba."

Leisha nije rekla nita. Aliceine su ruke bile tople, potpune, poput dvoje djece to tre preko sunevih zraka. "Pomoi u ti, Alice. Ako Tata nee."

Alice je naglo odgurne. "Ne trebam tvoju pomo." Alice ustane. Leisha obgrli svoje tijelo praznim rukama,

prstima dodirujui laktove suprotne ruke. Alice ritne otvorenu kutiju u koju je trebala spakirati svoje stvari, a onda se iznenada nasmijei smijekom koji natjera Leishu da skrene pogled. Leisha se pripremi za jo jednu navalu uvreda. Ali ono to je Alice rekla, vrlo tihim i mekim glasom, bijae: "Dobro se provedi na Harvardu."

5 avoljela je to mjesto od prvog trena. Ve na prvi pogled na Massachusetts Hall, pola stoljea stariji od Sjedinjenih Drava, Leisha je osjetila neto stoje nedostajalo u Chicagu.

Starost. Korijene. Tradiciju. Dodirnula je cigle knjinice Wid-ener, staklene pregrade u muzeju Peabody, kao da dotie sveti gral. Nikad prije nije bila posebno osjetljiva na mitove i dramu; Julietina patnja inila joj se umjetnom, Lomanova uzaludnom. Jedini koji ju je zanimao bio je kralj Arthur koji se borio za stvaranje boljega poretka. Ali sad, dok je hodala pod tim visokim stablima, odjednom je uhvatila djeli sile koja je mogla promijeniti generacije, individualnih napora koji mogu promijeniti stoljea koja dolaze. Zastala je i pogledala kroz lie u nebo, u zdanja sazdana od svrhe i cilja. U takvim je trenucima razmiljala o Camdenu koji prisiljava cijeli Institut za genetska istraivanja daje stvori onakvom kakvu je on elio.

Za mjesec dana ve je zaboravila sva ta razmiljanja. Obaveza je bilo mnogo, ak i za nju. kola Sauley ohrabrivala je individualna istraivanja vlastitim tempom; Harvard je znao to eli od nje, njegovim tempom. U posljednjih dvadeset godina, pod akademskim vodstvom ovjeka koji je u svojoj mladosti nemono promatrao japansku dominaciju, Harvard je postao kontroverznim vodom povratka uenju injenica, teorija, primjena, rjeavanju problema, intelektualnoj uinkovitosti. kola je primala jednoga od dvjesto

Z

prijavljenih za upis iz cijeloga svijeta. Ki engleskog premijera pala je prvu godinu i bila poslana kui.

Leisha je imala jednokrevetnu sobu u novoj zgradi doma studenata. Odabrala je dom zato stoje nakon toliko godina izolacije u Chicagu bila gladna ljudi, a jednokrevetnu zato to nije eljela nikome smetati dok radi nou. Drugog dana dolaska na Harvard priao joj je jedan student. "Dakle ti si Leisha Camden." "Da."

"esnaest godina." "Gotovo sedamnaest." "Koliko shvaam, nadmait e sve nas bez imalo truda." Leishin osmijeh izblijedi. Student ju je gledao ispod sputenih

obrvi. Smijeio se, ali pogled mu bijae otar. Od Richarda i Tonyja i ostalih Leisha je nauila prepoznati srdbu koja se predstavljala kao prezir.

"Da," ree Leisha, "hou." "Sigurna si? Ti s tvojom slatkom kosicom i svojim slatkim

mutan-tskim mozgiem?" "Oh, pusti je na miru, Hannaway," ree drugi glas. Visok

plavokos momak, toliko mrav da su mu rebra izgledala poput nabora u smeem

pijesku, stajao je odjeven u traperice, suei mokru kosu

runikom. "Zar ti nikad ne dojadi ii okolo i ponaati se kao upak?" "A tebi?" ree Hannaway. On se odmakne od Leishina stola i

krene prema vratima. Plavokosi mu se makne s puta. Leisha mu stane na put.

"Razlog zato u biti bolja od tebe," ree ona neutralnim glasom, "jest to to imam odreene prednosti koje ti nema. Ukljuujui nedostatak potrebe za spavanjem. A nakon to te 'nadmaim', rado u ti pomoi u uenju tako da i ti proe godinu."

Plavokosi se nasmije. Ali Hannaway je ostao mirno stajati, a u oima mu se pojavi izraz koji natjera Leishu da ustukne. On se progura pored nje i izjuri van.

"Dobra fora, Camden," ree plavokosi. "Zasluio je." "Ali ja sam to doista i mislila," ree Leisha. "Pomoi u mu u

uenju." Plavokosi spusti runik i zagleda se u nju. "Jesi, zar ne?

Doista si to mislila." "Da! Zato svi sumnjaju?" "Pa," ree momak, "ja ne sumnjam. Moe pomoi meni ako

se uvalim u nevolje." Odjednom se nasmije. "Ali neu se uvaliti." "Zato ne?"

"Jer sam jednako dobar kao i ti, Leisha Camden." Ona ga dobro pogleda. "Ti nisi jedan od nas. Nisi Besani." "Ne moram biti. Znam to mogu uiniti. initi, biti, stvoriti, razmjenjivati."

Ona ree, oduevljeno: "Ti si Yagaist!" "Naravno." On isprui ruku. "Stewart Sutter. Jesi li za

hamburger?" "Super," ree Leisha. Izili su zajedno, uzbueno

razgovarajui. Kad su ljudi buljili u nju, pokuavala se praviti da to ne primijeuje. Bila je ovdje. Na Harvardu. S dovoljno vremena pred sobom i s ljudima poput Stewarta Suttera koji ju je prihvaao i predstavljao joj izazov.

Cijelo vrijeme dok je bio budan. Postala je posve zaokupirana uenjem. Jednom je Camden

doao u posjet, etao s njom, sluajui je, smijui se. Izgledalo je da se on ovdje osjea kao kod kue, vie no to je Leisha oekivala. Znao je oca Stewarta Suttera, djeda Kate Adams. Razgovarali su o Harvardu, Yagaije-vu privrednom institutu, Harvardu. "Kako je Alice?" upitala je Leisha jednom, ali Camden je rekao da ne zna, da se iselila i nije ga htjela viati. Deparac joj je slao preko advokata. Kad je to rekao lice mu je bilo vrlo ozbiljno.

Leisha je otila na apsolventski ples sa Stewartom, koji je takoer studirao pravo, ali je bio dvije godine ispred nje. Jedan je vikend Conc-ordeom III odletjela u Pariz s Kate Adams i jo dvije prijateljice i tamo provela vikend. Posvaala se sa Stewartom oko toga moe li se metafora superprovodnosti primijeniti na Yagaizam; oboje su znali da se radi o glupoj svai, ali nakon nje su postali ljubavnicima. Nakon seksualnih prtljanja s Richardom, Stewart je bio iskusan i smijeio se kad ju je nauio kako doivjeti orgazam i sama i zajedno s njim. Leisha je bila oamuena. "To je tako lijepo," rekla je, a Stewart ju je pogledao s njenou za koju je znala da krije djelominu uznemirenost, ali nije znala zato.

Na kraju prvoga semestra imala je najbolje ocjene meu brucoima. U testovima nije imala niti jedan krivi odgovor. Ona i Stewart otili su van da to proslave, a kad su se vratili nali su Leishinu sobu razorenu. Kompjuter je bio razbijen, banke podataka unitene, diskete i knjige dimile su se u metalnoj kanti za otpatke, njena odjea bijae razde-rana, radni stol i police u komadima. Jedino to nije bilo uniteno bio je krevet.

Stewart ree: "Nemogue je da je ovo uinjeno u tiini. Morali su to uti svi na ovome katu i na katovima ispod i iznad. Netko e ipak razgovarati s policijom." Ali nitko nije. Leisha je sjedila na rubu

kreveta, oamuena, gledajui ostatke svoje balske haljine. Slijedeeg joj je dana Dave Hannaway uputio irok osmijeh.

Camden je opet doao, kiptei od bijesa. Unajmio joj je apartman u Cambridgeu s E-bravama i tjelohranitelja po imenu Toshio. Kad je otiao Leisha se rijeila tjelohranitelja, ali je zadrala apartman. Sad su ona i Stewart imali malo vie privatnosti i mogli su do besvijesti razgovarati o situaciji. Leisha je tvrdila da se radilo o nezrelosti.

"Uvijek je bilo onih koji neto mrze, Stewarte. Zidove, crnce, useljenike, Yagaiste koji imaju vie inicijative i dostojanstva od njih. Ja sam samo najnoviji predmet mrnje. To nije nita novo, nita posebno znaajno. To ne predstavlja nikakvu temeljnu vrst diskriminacije izmeu Besanih i Spavaa."

Stewart se uspravi u krevetu i posegne za sendviima na nonome ormariu. "Ne? Leisha, ti si posve drukija osoba. Evolucijski obdarenija, ne samo za preivljavanje ve i za nadmo. Svi ovi ostali 'predmeti mrnje' koje si navela, izuzev Yagaista, svi su oni bili bespomoni u svojim drutvima. Zauzimali inferiorne pozicije. Ti, s druge stran