Georg Wilhelm Friedrich Hegel:

Hegel, Estetika

G. W. F. Hegel, Estetika(Kultura, Beograd, 1970.)

UVOD U ESTETIKU

predavanja posveena estetici:

predmet estetike: podruje estetike:

prostrano carstvo lijepoga lijepa umjetnost

naziv estetika nepodesan:

oznaava znanost o osjeaju

ponikao u koli Christiana Wolfa (1679.-1754.):

u to se vrijeme umjetnika djela u Njemakoj promatrala obzirom na osjeaje koje bi trebala proizvoditi

zbog njegove su povrnosti injeni pokuaji kovanja novih imena:

kalistika:

takoer nedovoljno ime:

znanost koja se ima u vidu promatra:

ne lijepo uope nego lijepo u umjetnosti

pravim bi izrazom bilo filozofija lijepe umjetnostiRAZGRANIENJE I OSIGURANJE ESTETIKE

1. PRIRODNO LIJEPO I UMJETNIKI LIJEPO:

odmah iskljuujemo prirodno lijepo:

umjetniki lijepo stoji na viem stupnju od prirode:

umjetnika ljepota:

roena u duhu: preporoena u duhu:

umjetniki lijepo uzvienije od ljepote u prirodi onoliko koliko duh i njegove tvorevine stoje na viem stupnju od prirode i njezinih pojava:

prirodna egzistencija uzeta za sebe nije u sebi slobodna i samosvjesna

vii stupanj duha u poredbi s prirodom nije tek relativnim:

tek je duh onim istinitim:

u sebi obuhvaa sve

svako je lijepo samo utoliko pravim lijepim ukoliko:

sudjeluje u tom viem jest njime proizvedeno

prirodno se lijepo pojavljuje samo kao refleks lijepoga koje pripada duhu:

nepotpun nain koji se po svojoj supstanciji nalazi u samom duhu

u pogledu smo prirodne ljepote u neem odreenom bez kriterija

ograniavanje estetike nije:

preputeno samovolji samovoljno

2.OPOVRGAVANJE NEKIH ZAMJERAKA PROTIV ESTETIKE:

pokazuje li se lijepa umjetnost dostojnom znanstvene obrade?

lijepo i umjetnost proimaju sve posle u ivotu

umjetnost vie pripada slabljenju i poputa-nju duha: za supstancijalne interese potrebno napreza-nje duha:

elja bi da se znanstvenom ozbiljnou obrauje neto samo za sebe ne-ozbiljno mogla izgledati neumjesnom:

umjetnost izgleda kao neki viak

esto izgledalo neophodnim da se lijepa umjetnost uzme u zatitu u pogledu njezina odnosa prema praktinoj nunosti uope:

samoj umjetnosti pripisivani ozbiljni ciljevi:

esto preporuivana kao posrednica izmeu:

uma:/dunosti: osjetilnosti:/sklonosti:

pomiriteljica u tekom protivljenju sukobljenih elemenata

po svojoj su prirodi takvi da se ne mogu mijeati:

zahtjevaju istu onu istou koju sami sadre:

ne bi pristali na pokuaj po-srednitva

umjetnost bi time postala sredstvom umjesto ciljem:

obmana:

sredstvo koje ona sama primjenjuje radi potinjavanja ozbiljnijim ciljevima

ivot se lijepoga sastoji u prividu

ono su to je istinito u stanju proizvesti:

ne privid i obmana ve samo ono to je takoer istinito

iako je lijepa umjetnost uope pristupana filozofskim refleksijama, ona ipak nije predmetom pogodnim za znanstvena motrenja u pravom smislu:

umjetnost: znanost:

umjetnika se ljepota prikazuje osjeaju

njezino podruje nije misao

radi razumijevanja njezine djelatnosti i njezinih proizvoda nije potrebno znanstve-no miljenje

ono je u emu mi u umjetnikoj ljepoti za-pravo uivamo sloboda proizvodnje i uob-lienja:

pri proizvodnji se i promatranju tvore-vina umjetnike ljepote oslobaamo svakog okova pravila i onoga to je iz-graeno po pravilima

izvor umjetnikih djela:

slobodna djelatnost mate:

svojim uobraenjima slobodnija od prirode po prirodi svoje forme ima posla s miljenjem koje apstrahira od mase pojedinanosti:

iz znanosti se iskljuuje ma-ta:

njezina uob-razilja

njezina sa-movolja po prirodi se svo-jeg sadraja bavi onim to je u sa-mome sebi nuno

lijepa umjetnost izgleda da se samostalno opire reguliranju po miljenju:

da nije u skladu sa znanstvenim prouavanjem u pravom smislu

u ljudskoj prirodi postoji neki openiti nagon ljepote:

ne postoje nikakvi openiti zakoni koji vrijede za lijepo i za ukus:

predodbe o lijepome beskrajno raznolike:

prije svega neto posebno

mi elimo prouavati umjetnost slobodnu i po svome cilju i po svojim sredstvima:

tek je u toj svojoj slobodi lijepa umjetnost pravom umjetnou:

svoj najvii zadatak rjeava tek kada je u zajednikom podruju zauzela mjesto pored religije i filozofije:

ako predstavlja samo jedan nain na koji u svijesti istie i izraava ono to je boanskim:

dubina jednog nadosjetilnog svijeta:

ono u to misao prodire: ono to misao stavlja prije svega nasu-prot odreenoj svijesti i sadanjem osjeaju kao neto transcedentno:

sloboda se misaone spoznaje oslobaa ovoga svijeta koji znai stvarnost i konanost

predmetom prigovora moe biti:

ne privid uope: ve samo onaj naroiti privid u kojem umjet-nost ostvaruje ono to je samome sebi istini-to:

prigovor dobiva smisao:

u usporedbi s vanjskim svijetom pojava:

s njegovom neposrednom materijalno-u u odnosu spram naeg vlastitog osjeajnog svijeta:

cijelo to podruje empirijskog unutranjeg i vanjskog svijeta nije svijet prave stvarnosti:

prava se stvarnost moe nai tek s onu stranu:

vanjskih predmeta neposrednih osjeaja

prava je stvarnost samo ono to postoji po sebi i za sebe:

supstancijalnost prirode i duha:

pokazuje se dodue u sadanjosti u obliku odreenog bia

tom odreenom biu ona ostaje onim to je po sebi i za sebe:

tek tako predstavlja pravu stvarnost

pojavama se umjetnosti mora u usporedbi s obinom stvarnou pripisati uzvienija realnost i istinitije odreeno bie

privid u umjetnosti sam sobom ukazuje na neto duhovno:

tvrda kora prirode i obinog svijeta priinjava duhu vee smetnje da prodre do ideje nego tvorevine lijepe umjetnosti

umjetnost je upravo zbog svoje forme ograniena na odreeni sadraj:

u elementu umjetnikog djela moe biti prikazan samo jedan odreeni krug istine i samo jedan njezin neodreeni stupanj

dublji oblik istine:

izgleda da je duh nae religije i kolovanosti naega uma nadmaio onaj stupanj na kojemu umjetnost ini najuzvieniji nain na koji se moe postati svjesnim apsolutnoga:

misao su i refleksija nadmaili lijepu umjetnost

umjetnost ne prua vie ono zadovoljenje duhovnih potreba koje su narodi ranijih vremena u njoj traili i samo u njoj nalazili:

sadanjost po svojem openitom stanju nepovoljna za umjetnost:

umjetnost u pogledu svoje najvie namjene za nas neto to pripada prolosti:

za nas izgubila pravu istinitost i pravi ivot:

vie prenesena u nau predodbu

znanost o umjetnosti u nae doba predstavlja potrebu u veoj mjeri nego u onim danima kad je umjetnost ve za sebe stvarala puno zadovoljenje:

umjetnost nas poziva na misaono promatranje:

ne u cilju ponovnog buenja umjetnosti ve da bismo znanstveno uvidjeli to umjet-nost jest

filozofiranje se apsolutno ne moe odvojiti od znanstvenosti:

filozofija mora motriti predmet s gledita nunosti:

ne samo s gledita:

subjektivne nunosti

vanjskog poretka

klasifikacije

i t.d. ve ona mora izlagati i dokazivati dotini predmet s gledita nunosti njegove vlastite unutranje prirode

duh sposoban promatrati samoga sebe:

sposoban imati svijest:

svijest u stanju misliti o sebi i o svemu to iz duha ponie:

upravo miljenje ini najprisniju bitnu prirodu duha

umjetnika su djela ponikla i postala iz duha:

i sama su po svojoj prirodi duhovna:

iako njihovo izlaganje:

prima u se privid osjetilnosti

ono to je osjetilno proima duhom

umjetnost blia duhu i njegovom miljenju od prirode:

samo vanjska

liena duha

umjetnika djela nisu misli i pojam:

predstavljaju odreeno otuenje u smjeru osjetilnoga

mo misaonog duha u tome to:

ne shvaa jedino samoga sebe u svojoj osobenoj formi kao miljenje ve isto tako raspoznaje sebe u svome dru-gome:

ono to je otueno pretvara u misli:

tako ga vraa sebi

misaoni duh u bavljenju onim to je drugo od samoga sebe poima sebe i svoju suprotnost:

niti postaje nevjernim samome sebi: niti je nemoan:

ne zaboravlja sebe u njemu

ne naputa sebe u stanju je shvatiti ono to se od njega razlikuje

duh zadovoljan samo kad je sve proizvode svoje radinosti takoer proeo milju:

tek ih tako unio svojima

umjetnost daleko od toga da predstavlja najviu formu duha:

tek u znanosti zadobiva svoje pravo osvjedoenje

umjetnost se ne brani od filozofskog motrenja samovoljom lienom pravila:

pravi zadatak umjetnosti:

u svijesti istaknuti najvie interese duha:

u pogledu sadraja lijepa umjetnost ne moe lutati amo-tamo u divljoj razulare-nosti fantazije: ni forme lijepe umjetnosti nisu preputene slijepom sluaju:

duhovni joj interesi postavljaju odree-ne oslonce za njezin sadraj: nije svako uoblienje sposobno izraziti i prikazati najvie interese duha:

bez obzira na to to njezine forme i oblici mogu biti jo toliko raznoliki i neiscrpni odreeni sadraj takoer odreuje sebi prikladnu formu

zakljuak:

niti je lijepa umjetnost nedostojna biti filo-zofski razmatranom niti je filozofsko prouavanje nesposobno do-i do spoznaje o biti lijepe umjetnosti

METODE ZNANSTVENE OBRADE LIJEPOGA U UMJETNOSTI

dva suprotna naina obrade:

svaki od njih iskljuuje onaj drugi:

ne doputa nam da doemo do kakvog istinitog rezultata

1. EMPIRIJSKO KAO POLAZITE OBRADE:

prva metoda promatranja umjetnosti:

polazi se od onoga to je posebno i to postoji

znanost se o umjetnosti bavi pravim tvorevinama umjetnosti:

promatra ih samo izvana:

rasporeuje ih s gledita povijesti umjetnosti: razmilja o postojeim umjetnikim djelima: postavlja teorije o njima:

iz njih bi se trebala dobi-ti openita stajalita za:

ocjenjivanje

umjetniko stvaranje

povijest umjetnosti umjetnika kritika teorija umjetnosti

a) POVIJEST UMJETNOSTI:

zahtijeva se:

tono poznavanje neizmjernog podruja individualnih umjetnikih tvorevina starog i novog doba:

mnoga se umjetnika djela ne mogu osobno vidjeti

obilnost povijesnih znanja:

u vrlo posebnim znanjima:

individualna se priroda umjetnikog djela odnosi na ono pojedinano:

radi njegovog razumijevanja i objanjenja potrebno ono specijalno

pamenje znanja: pronicljiva mata:

radi usporedbe s drugim umjetnikim djelima

b) TEORIJA UMJETNOSTI:c) UMJETNIKA KRITIKA:

unutar povijesnog se motrenja pokazuju razliita stajalita:

ona, poto se pojedinano istaknu i usporede, tvore openite kriterije i stavove:

u daljnjem formalnom uopavanju tvore teorije o umjetnosti

neki spisi o toj temi:

(384. - 322. g. pr. n. e.): ` - / O pjesnikom umijeu: Quintus Horatius Flaccus (65. - 8. g. pr. n. e.): Epis-tula ad Pisones. Ars poetica / Poslanica Pi-sonima. Pjesniko umijee: (III. st.): ` / O uz-vienome:

danas se ova atribucija moe sa sigurnou otkloniti

openite odredbe dobivene apstrahiranjem:

temeljene na promatranju vrlo ogranienog kruga umjetnikih tvorevina:

inile samo uski prostor podruja umjetnosti

trivijalne refleksije:

u svojoj openitosti ne prelaze ni u kakvu postavku o posebnome

interes usmjeren na izazivanje stvaranja pravih umjetnikih djela

namjera da se pomou teorija formira prosudba o umjetnikim djelima:

formiranje ukusa:

odnosi se na raspored i obradu, na podesnost i izraenost onoga to spada u vanjsku pojavu umjetnikoga djela

spisi:

Henry Home lord Kames (1696.-1782.): Elements of Criticism / elementi kriticizma Charles Batteux (1713.-1780.): umjetnost oponaa lijepu prirodu Ramler: Uvod u lijepe znanosti vjeno vrijedi da svaki ovjek umjetnika djela ili karaktere radanja i dogaaja shvaa:

prema svojem razumijevanju: prema svojoj duevnosti:

sfera formiranosti ukusa nedovoljna i nesposobna da:

uhvati ono to je unutranje i istinito: izotri pogled za njegovo shvaanje:

formiranost se ukusa odnosi samo na ono vanjsko i oskudno

njezini su propisi isto tako uzeti samo iz:

uskog kruga umjetnikih djela

ograniene:

kolovanosti razuma

duevnosti

nastaje borba oko toga koju od raznolikih strana lijepoga treba smatrati bitnom:

razne definicije lijepoga:

Hirt: Hore (1797.):

pojam karakteristinoga predstavlja temelj pravilnog ocjenjivanja umjetniki lijepoga i formiranja ukusa:

lijepo:

neto savreno to moe postati ili to ve jest predmet vida, sluha ili mate

savreno:

neto to odgovara svrsi, a to su priroda ili umjetnost pri stvaranju predmeta u njegovom rodu ili vrsti sebi postavili za cilj

karakter kao zakon umjetnosti:

ona odreena individualnost kojom se odlikuju forme, pokreti i izraaji, mna i izraz, boja mjesta, svjetlo i sjena, chiaroscuro i poloaj, i to tako kako zahtijeva zamiljeni predmet

radi karakteristinoga potrebni:

neki sadraj nain na koji je taj sadraj prikazan

apstraktna se odredba karakteristinoga odnosi na svrhovitost do koje ono to je osobeno na umjetnikom liku stvarno uzdie sadraj koji treba predoavati:

prema zakonu karakteristinoga u umjetniko djelo treba ui samo ono to spada u pojavu i bitni izraz upravo tog sadraja:

nita se ne treba pokazati suvinim i izlinim

Hirtova definicja ne daje blie obavijesti o sadraju lijepoga:

o tome to se u umjetniki lijepome treba karakterizirati, a to ne

daje samo isto formalnu odredbu:

u sebi sadri istinu:

na apstraktan nain

Majer: Povijest likovnih umjetnosti u Grkoj:

to on stavlja nasuprot Hirtovu naelu?

prikljuuje se miljenju Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.):

najvie naelo starih: najvii rezultat sretne obrade:

znaajno: lijepo:

i u ovoj se izreci mogu primjetiti dvije stvari:

sadraj:

stvar nain njezina prikazivanja

pojava koja neto znai predoava:

ne samu sebe i ono to ona kao vanj-ska jest ve neto drugo:

n.pr.:

simbol

fabula:

znaenje joj ine:

moral

pouka

umjetniko djelo mora imati znaenje:

treba se razviti znaenje umjetnikog djela:

neki unutranji ivot

neki osjeaj

neku duu

neki sadraj

neki duh

kao elemente smo lijepoga karakterizirali dvije stvari:

neto unutranje: neto vanjsko:

sadraj ukazuje na taj sadraj

unutranje sjaji u vanjskom: vanjsko otklanja pozornost od sebe:

preko njega se pokazuje ukazuje na neto unutranje

samo je povijest umjetnosti kao znanost zadrala svoju trajnu vrijednost:

njezin posao:

estetiko ocjenjivanje individualnih umjetnikih tvorevina

spoznaja onih povijesnih prilika koje predstavljaju vanjske uvjete umjetnikog djela2.

IDEJA KAO POLAZITE OBRADE:

znanost o umjetnosti proizvodi neku apstraktnu filozofiju o lijepome:

odaje se samostalnom miljenju o lijepome

proizvodi samo neto ope:

ne odnosi se na umjetniko djelo u njegovoj osobenosti

potpuno teorijska refleksija:

trudi se:

lijepo kao takvo upoznati sama sobom

objasniti njegovu ideju

(427. - 347. g. pr. n. e.):

poeo na dublji nain zahtijevati od filozofije da bi predmete trebalo spoznavati:

ne u njihovoj posebnosti: ve u njihovoj openitosti:

u njihovom rodu

u onome to oni jesu po sebi i za sebe

istinito predstavljaju:

ne: ve:

pojedinane

dobre radnje

pojedinana

istinita mnijenja

pojedinani

lijepi ljudi

pojedinana

umjetnika djela

samo

dobro

samo

istinito

samo

lijepo

lijepo se ustvari treba spoznavati u njegovoj biti i u njegovom pojmu:

to se moe dogoditi samo na osnovi misaonog pojma, pomou kojega u misaonu svijest stupa logiko-metafizika priroda:

ideje uope

posebne ideje lijepoga

ova (427. - 347. g. pr. n. e.) apstrakcija nedovoljna ak i u pogledu ideje lijepoga:

samu tu logiku ideju lijepoga moramo shvatiti dublje i konkretnije:

besadrajnost svojstvena ovoj (427. - 347. g. pr. n. e.) ideji vie ne zadovoljava bogatije filozofske potrebe suvremenog duha

3. IZMIRENJE EMPIRIJSKOG I IDEALNOG STAJALITA:

filozofski pojam lijepog povezuje:

metafiziku openitost: odreenost realne posebnosti:

pomiruje obje krajnosti

samo potpuni pojam dovodi do supstancijalnih, nunih i totalnih naela

POJAM UMJETNIKI LIJEPOGA

ako se neka podjela ne treba poduzeti na vanjski nain, kao to se to dogaa prilikom nefilozofskog motrenja, ona mora nai svoje naelo u pojmu samog predmeta

kada se radi o predmetu ma koje znanosti, u obzir se prije svega uzimaju dvije stvari:

takav predmet postoji: to takav predmet jest:

predmeti se u znanostima koje imaju posla s onim to osjetilno postoji:

uzimaju iz vanj-skog iskustva:

ne dokazuju:

na njih dovoljno samo ukazati

ve se i unutar ne-filozofskih disciplina mo-gu pojaviti sumnje u postojanje njihovih predmeta

predmeti koji su po svojoj prirodi subjektiv-ni:

postoje samo u duhu

ne postoje kao osjetilni objekti

u duhu postoji samo ono to je on proiz-veo svojom djelatnou

ak i kad nam izgleda kao da neki predmet jest ili kao da postoji, on se ipak mora poka-zati ili dokazati u njegovoj nunosti ovim se dokazom, ako se on doista izvede znanstveno, istovremeno rjeava i ovo dru-go pitanje

pojam umjetnosti moramo promatrati takoreku lematski:

lema:

u filozofiji pretpostavka, premisa

polazimo od umjetnosti:

umjetnost kao posebni znanstveni predmet za nas ima pretpostavku:

lei izvan dosega naeg promatranja

promatrana u obliku drugoga sadraja pripada drugoj filozofskoj disciplini

sluaj kod svih filozofskih znanosti:

filozofija tek u svojoj cjelokupnosti predstavlja spoznaju univerzuma kao jedan organski totalitet:

razvija se iz svojeg vlastitog pojma

vraa se sebi ne gubei nita od onoga to ga ini takvom cjelinom iji su svi dijelovi meusobno povezani nunou

u tom jedinstvu sa sobom ini svijet istine

svaki pojedinani dio istovremeno predstavlja:

jedno unatrag: jedno unaprijed:

iz kojeg vodi svoje porijeklo kojemu u svojem razvoju tei

za nas je pojam lijepoga u umjetnosti pretpostavka koja je dana samim sustavom filozofije

A. OBINE PREDODBE O UMJETNOSTI:

tri odredbe o umjetnikom djelu:

umjetniko djelo nije neki proizvod prirode, ve plod ljudske djelatnosti umjetniko djelo u biti proiz-vedeno radi ovjeka:

radi njegovih osjetila uzeto iz onoga to je vie ili ma-nje osjetilno umjetniko djelo ima svoju svrhu u sebi

1) UMJETNIKO DJELO:

NE NEKI PROIZVOD PRIRODE: VE PLOD LJUDSKE DJELATNOSTI:

umjetnika djelat-nost kao svjesna proizvodnja neeg vanjskog:

moe se znati i pokazati:

i drugi ju mo-gu nauiti i vr-iti umjetniko djelo kao proizvod nekog posve osobeno ob-darenog duha ovjekov umjetniki proizvod zaostaje za proizvodom prirode koja je to ovjekova potreba koja ga po-kree da proizvodi umjetnika djela?

a) UMJETNIKA DJELATNOST KAO SVJESNA PROIZVODNJA NEEG VANJSKOG:

MOE SE ZNATI I POKAZATI:

I DRUGI JU MOGU NAUITI I VRITI

prema teorijskim se uputama moe izvesti samo:

neto mehanikoga: neto pravilnoga:

samo u svojem formalnom smislu

umjetniko stvarateljstvo:

ne formalna djelatnost: ve duhovna djelatnost:

izvodi se prema danim propisima mora raditi sama od sebe

pred duhovnu mo oiglednog pred-oavanja mora iznijeti:

sasvim drugi bogatiji sadraj

obimnije individualne tvorevine

pravila mogu u nudi posluiti kao propisi samo za posve vanjske prilike

od ovog se razmiljanja na kraju potpuno odustalo

b) UMJETNIKO DJELO KAO PROIZVOD NEKOG POSVE OSOBENO OBDARENOG DUHA:

umjetniko djelo predstavlja tvorevinu:

talenta: genija:

specifina sposobnost: opa sposobnost:

ovjek ih po prirodi svoje moi nije u stanju postii samo svojom samosvjesnom djelatnou

tvrdnja je, da je kod umjetnikog stvaranja svaka svijest o vlastitoj djelatnosti ne samo suvina, nego i tetna, pogrena:

stvaranje talenta i genija izgleda kao stanje nadahnua

iako umjetnikov talent i njegov genij sadre u sebi prirodni moment, ipak su umjetniku bitno potrebni i:

kolovanje steeno miljenjem

refleksija o nainu njegovog stvaranja

vjeba i umjenost u proizvodnji:

kod umjenosti pomae:

ne nadahnue ve samo:

refleksija

marljivost

vjeba

studiranje sredstvo kojim umjetnik postaje svjesnim sadraja i kojim zadobiva materijal i sadraj za svoje koncepcije:

svijest o takvom sadraju i spoznaja o njemu potrebniji jednoj umjetnosti nego nekoj drugoj:

u glazbi potrebno malo ili nimalo duhovnog materijala u svijesti: u poeziji vei zahtjevi na duhu i du-evnosti:

ima posla samo sa zvuanjem osjeaja koji kao da je lien mi-ljenja sadrajno i misaono prikazivanje ovjeka, njegovih dubljih interesa i onih njegovih snaga koje ga po-kreu

glazbeni se talent iskazuje u vrlo ranoj mladosti duh se i duevnost moraju obilno kolovati ivotom, iskustvom i razmiljanjem prije nego to genij bude u stanju stvoriti neto zrelo, znaajno i u sebi savreno

c) OVJEKOV UMJETNIKI PROIZVOD ZAOSTAJE ZA PROIZVODOM PRIRODE:

umjetniko djelo:

ne predstavlja neto potpuno ivo:

u sebi nema nikakvog osjeaja promatrano kao vanjski objekt mrtvo:

ivo izvana mrtvo iznutra ono ivo ivo i izvana i iznutra

ljudski interes:

duhovna vrijednost koju ima:

neki dogaaj neki individualan ka-rakter neka radnja po svome zapletu i po svome isho-du

u umjetnikom se djelu shvaa ie i prozirnije nego to je to mogue na tlu ostale neumjetnike stvarnosti:

umjetniko djelo ustvari stoji na viem stupnju nego bilo koji prirodni proizvod:

ovaj nije izvrio taj prolaz kroz duh:

sve je duhovno bolje ma od kojeg proizvoda prirode:

nijedno prirodno bie ne pred-stavlja boanske ideale umjetnost u stanju predoiti bo-anske ideale

duh moe i onome to uzima iz svoje unutranjosti i izraava u umjetnikim djelima u pogledu vanjske egzistencije dati odreenu trajnost:

pojedinaan je ivot u prirodi prolazan umjetniko se djelo odrava:

njegova se nadmo u usporedbi s prirodnom stvarnou sastoji:

ne u samoj njegovoj trajnosti ve u u nje-mu istaknu-tom duhov-nom oivo-tvorenju

shvaanje obine svijesti:

priroda i njezine tvorevine boje djelo: umjetniko djelo tek ljudska tvorevina:

proizvedene njegovom dobrotom i mudrou proizvedeno ljudskim rukama prema ljudskom razumu

pogreno shvaanje da bog ne djeluje u ovjeku i preko ovjeka:

boansko ne samo da postoji u ovjeku, ve ono u njemu djeluje u formi koja odgovara biti boga na drugi, vii nain nego u prirodi:

bog je duh:

medij kroz koji boansko prolazi jedino u ovjeku ima formu svjesnoga duha koji djelovanjem proizvodi samoga sebe

d) KOJA JE TO OVJEKOVA POTREBA KOJA GA POKREE DA PROIZVODI UMJETNIKA DJELA?

opa i apsolutna potreba iz koje izvire umjetnost potjee iz toga to je ovjek po prirodi svoje svijesti misaono bie:

iz sebe i za sebe stvara ono to on jest i ono to uope jest

prirodne stvari postoje samo neposred-no i jednom ovjek se kao duh udvostruuje:

prije svega po-stoji kao i pri-rodne stvari postoji i za se-be:

blagodarei je svojem djelotvor-nom samo-stalnom biu duh

svijest po sebi ovjek zadobiva na dva naina:

teorijski: praktikom djelatnou ovjek postaje samostalnim:

u unutranjosti mora uiniti samoga sebe svjesnim samoga sebe u onome to za nj postoji izvana te-i:

proizvesti sama sebe:

raspoznati sama sebe:

postie se preinaavanjem vanjskih stvari:

na taj im nain utiskuje pe-at svoje unutranjosti

ovjek isto tako postupa i sa samim sobom:

svoj vlastiti prirodni lik ne ostavlja onakvim ka-ko ga nalazi, ve ga na-mjerno preinauje:

samo u kolovana o-vjeka to preinaava-nje potjee iz njegove duhovne kolovanosti

opa potreba za umjetnou utoliko umna ukoliko pokree ovjeka da unutranji i vanjski svijet istie u svojoj duhovnoj svijesti u obliku predmeta u kojem ponovo raspoznaje vlastito ja2) UMJETNIKO DJELO U BITI PROIZVEDENO RADI OVJEKA:

ONO RADI NJEGOVIH OSJETILA UZETO IZ ONOGA TO JE VIE ILI MANJE OSJETILNO:

miljenje da je lije-pa umjetnost po svojoj namjeni usmjerena na izazi-vanje osjeaja koji nam prijaju mislioci su, koji se u rjeavanju proble-ma slue samo re-fleksijom, doli na pomisao da potrae neki naroiti osjeaj lijepoga umjesto ovjeka od ukusa ili kritiara koji ima ukusa na red doao poznava-telj umjetnosti promatranje odlike umjetnikoga djela da ono to kao osje-tilni objekt stoji u bitnoj vezi s ovje-kom kao osjetilnim biem, u njezinom bitnom odnosu spram same umjet-nosti

a) MILJENJE DA JE LIJEPA UMJETNOST PO SVOJOJ NAMJENI USMJERENA NA IZAZIVANJE OSJEAJA KOJI NAM PRIJAJU:

prouavanje se lijepe umjetnosti pretvorilo u prouavanje osjeaja:

koje osjeaje umjetnost treba izazivati?

ovaj smjer razmiljanja potjee iz vremena Mosesa Mendelsohna (1729.-1786.) takvo miljenje nije odvelo daleko:

osjeaj predstavlja neodreeno, tamno podruje duha:

ono to se osjea ostaje uvijenim u formu najapstraktnije pojedinane subjektivnosti:

razlike meu osjeajima takoer sasvim apstraktne:

ne predstavljaju razlike same stvari

osjeaj kao takav:

potpuno prazna forma subjektivne afekcije:

konkretna se tvar u njoj gubi

refleksija se o osjeaju, umjesto da utone i da se udubi u umjetniko djelo, i da zbog njega napusti jednostavnu subjektivnost i njezina stanja, zadovoljava motrenjem subjektivne afekcije i njezine osobenosti:

kod osjeaja upravo ta besadrajna subjektivnost predstavlja glavnu stvar:

zato se ljudi tako rado odaju osjeajima

b) MISLIOCI SU, KOJI SE U RJEAVANJU PROBLEMA SLUE SAMO REFLEKSIJOM, DOLI NA POMISAO DA POTRAE NEKI NAROITI OSJEAJ LIJEPOGA:

da za njega pronau neko naroito osjetilo

na kraju se postavio zahtjev po kojemu je za to osjetilo potrebno kolovanje:

kolovano osjetilo ljepote nazvano ukusom:

treba zadrati nain neposrednog osjeaja

radilo se samo na tome da se osjeaj kao osjetilo lijepoga snabdje refleksijom:

dubina stvari ostala nepristupana ukusu:

takva dubina, uz osjetilo i apstraktne refleksije, zahtijeva i:

savren um temeljan duh

t.zv. dobar ukus strahuje od svih dubljih utisaka:

ustupa pred silom genija:

vie nije siguran

c) UMJESTO OVJEKA OD UKUSA ILI KRITIARA KOJI IMA UKUSA NA RED DOAO POZNAVATELJ UMJETNOSTI:

nuni uvjet za promatranje umjetnosti:

pozitivno poznavanje umjetnosti:

u pogledu svoje istovremene materijalne i individualne prirode umjetniko djelo bitno proizlazi iz naroitih uvjeta najraznovrsnije prirode:

vrijeme i mjesto njegova postanka

odreena individualnost umjetnika

tehnika izraenost umjetnosti

takva se uenost ipak ne smije smatrati jedinim i najviim odnosom koji duh zauzima prema umjetnikom djelu i prema umjetnosti uope:

poznavatelji se mogu zadrati na poznavanju isto vanjskih odlika:

bez puno razumijevanja za pravu prirodu umjetnikoga djela

d) PROMATRANJE ODLIKE UMJETNIKOGA DJELA DA ONO TO KAO OSJETILNI OBJEKT STOJI U BITNOJ VEZI S OVJEKOM KAO OSJETILNIM BIEM, U NJEZINOM BITNOM ODNOSU SPRAM SAME UMJETNOSTI:

obzirom na umjetniko djelo kao objekt obzirom na subjektivnost samog umjetnika sadraj u odreenom stup-nju uzet iz osjetilnog ele-menta

. OBZIROM NA UMJETNIKO DJELO KAO OBJEKT:

umjetniko se djelo svakako izlae ra-di osjetilnog shvaanja: umjetniko djelo ne postoji samo radi osjetilnog shvaanja:

ono kao osjetilno istovremeno bitno postoji radi duha:

duh:

ili treba biti aficiran njime ili treba nai neko zadovoljstvo u njemu

umjetniko djelo nikako ne moe biti proizvodom prirode:

osjetilna strana umjetnikog djela treba imati odreeno bie:

samo ukoliko ono postoji radi ovjekova duha ne ukoliko ono kao neto osjetil-no postoji sebe radi

osjetilno se prema duhu moe ponaati na razne naine:

isto osjetilno shvaanje teorijski odnos vanjske stvari spram inteligen-cije osjetilni element mora bezuvjetno postojati u umjetnikom djelu

. ISTO OSJETILNO SHVAANJE:

za duh najmanje pogodan nain

sastoji se prije svega u osjetilnom doivljavanju ne razmiljajui

meutim duh ne ostaje kod istog shvaanja vanjskih stvari osjetilima:

on ih naprotiv stvara radi svoje unutranjosti:

neto ju goni da se u obliku osjetilnosti ak i sama realizira u stvarima:

prema njima se ponaa poudno:

ovjek obuzet poudom od vanjskih stvari zahtijeva:

ne samo povrinski izgled vanjske stvari ve njih same u njihovoj osjetilno-konkretnoj egzis-tenciji

pouda nije u stanju dopustiti da objekti postoje slobodno i neovisno:

po svome nagonu usmjerena k:

ponitenju neovisnosti i slobode vanjskih stvari

pokazivanju da one postoje samo zato da bi bile razorenima i upropatenima

ovjek prema umjetnikom djelu ne osjea nikakvu poudu:

puta ga da kao predmet postoji slobodno i za sebe

prema njemu se odnosi bez poude:

kao prema predmetu koji postoji radi teorijskih interesa duha

ovjek obuzet praktinom poudom vie cijeni one stvari u prirodi koje mu mogu posluiti:

umjetnika djela u tom pogledu neporabljiva:

u njima se moe uivati samo obzirom na druge forme duha

. TEORIJSKI ODNOS VANJSKE STVARI SPRAM INTELIGENCIJE:

teorijsko promatranje stvari usmjereno na to da se stvari upoznaju u njihovoj openitosti:

da se pronau:

njihova unutranja bit

njihov unutranji zakon

da se shvate shodno njihovom pojmu

umna inteligencija pripada:

ne pojedinanom subjektu kao takvom:

kao to je to sluaj s poudom ve pojedincu:

ukoliko je on istovremeno opi subjekt

razlika:

znanosti: umjetnosti:

inteligencija se ustremljuje na ono ope:

naputa predmet u njegovoj neposrednoj pojedinanosti

u njegovoj ga unutranjosti preinaava:

iz neega osjetilno-kon-kretnog stvara apstrakciju:

neto bitno drukije ne-go to je taj isti objekt bio u svojoj osjetilnoj pojavi umjetniko je djelo za umjetni-ko promatranje onakvim kak-vim se pokazuje i u neposrednoj odreenosti i osjetilnoj pojedi-nanosti

razlika:

umjetnikog interesa: praktikog interesa:

poude

svoj predmet puta da slobodno postoji za sebe svoj predmet iskoritava za se-be:

razarajui ga

razlika:

umjetnikog promatranja: teorijskog promatranja znanstvene inteligencije:

u njemu se gaji interes za pred-met u njegovoj pojedinanoj eg-zistenciji radi se o tome da se predmet preobrazi u njegovu opu misao i njegov opi pojam

. OSJETILNI ELEMENT MORA BEZUVJETNO POSTOJATI U UMJETNIKOM DJELU:

u njemu se ne smije pojaviti kao povrina i kao privid:

u osjetilnom elementu umjetnikog djela duh trai:

ni konkretnu materijalnost ni opu, isklju-ivo idealnu mi-sao ve osjetilnu nazonost:

treba, dodu-e, ostati osjetilnom isto se tako treba oslobo-diti svoje iste materi-jalnosti

u usporedbi s neposrednim odreenim biem stvari u prirodi, osjetilni element uzdignut na stupanj istog privida:

umjetniko djelo stoji na sredini izmeu:

neposredne osjetilnosti: idealne misli:

vie nije jednostavno materi-jalno bie jo nije ista misao

postoji izvana kao stvar osjetilni je element u njemu i sam neto idealno:

razliito od idealnoga u misli

osjetilni element u umjetnosti stoji u vezi samo s t.zv. teorijskim osjetilima:

osjetilom vida osjetilom sluha

s umjetnikim uivanjem nemaju nikakve veze ona osjetila koja imaju posla samo s materijalnim elementom kao takvim i s njegovim neposredno osjetilnim kvalitetama:

osjetilo mirisa osjetilo okusa osjetilo opipa

predmeti se u umjetnosti trebaju odrati u svojoj realnoj neovisnosti:

ne slau se ni sa kakvim iskljuivo osjetilnim odnosom

osjetilni se likovi i tonovi u umjetnosti javljaju s ciljem da u tom obliku pribave zadovoljstvo viim duhovnim interesima:

osjetilni element u umjetnosti oduhovljen:

duhovno se u njoj pojavljuje u obliku osjetilnog elementa

. OBZIROM NA SUBJEKTIVNOST SAMOG UMJETNIKA:

umjetniki proizvod postoji samo ukoliko je proao kroz duh i ponikao iz duhovne stvarateljske djelatnosti

kako u umjetniku kao stvarateljskoj subjektivnosti djeluje osjetilnost koja je za umjetnost neophodna?

u umjetnikom stvaranju duhovna i osjetilna strana moraju biti u suglasnosti:

pravo umjetniko stvaranje ini djelatnost umjetnike mate:

umnost:

postoji kao duh samo ukoliko dje-lovanjem postane svjesna tek u osjetilnoj formi sebi pred-stavlja ono to u sebi nosi

ima duhovni sadraj taj duhovni sadraj osjetilno uobli-ava zato to ga je u stanju postati svjesnom samo u osjetilnoj formi

umjetnika stvarateljska mata:

mata jednog velikog duha i jedne velike duevnosti

sastoji se u shvaanju i stvaranju predoaba i likova o najdubljim i najopenitijim ljudskim interesima u slikovitom, potpuno osjetilnom prikazu

temelji se na prirodnom daru:

talentu

za njezino stvaranje potrebna osjetilnost

talent se i genijalnost ne mogu sa-stojati iskljuivo u prirodnoj spo-sobnosti: duhovnost mora uope u sebi sa-dravati moment prirodnog stva-ranja i uobliavanja:

skoro je svatko u stanju imati uspjeha u jednoj umjetnosti do odreenog stupnja:

da bi se prekoraila toka u kojoj umjetnost tek poinje, potreban je uroeni vii umjetniki talent

jedan od znakova uroenog talenta:

rana spretnost u tehnikom izvoenju koja do odreenog stupnja nije naporna

. SADRAJ U ODREENOM STUPNJU UZET IZ OSJETILNOG ELEMENTA:

iz prirode

3) UMJETNIKO DJELO IMA SVOJU SVRHU U SEBI:

u emu je onaj interes koji ovjek sebi postavlja pri stvaranju takvog sadraja u formi umjetnikih djela?

naelo podraavanja prirode uzbuenje duevnosti via supstancijalna svrha

a) NAELO PODRAAVANJA PRIRODE:

kao vjetina se sastoji u tome to se prirodni likovi onakvi kakvi postoje odslikavaju na nain koji njima potpuno odgovara

posve formalna svrha objektivno lijepo iezava iz naela podraavanja koje je postalo ciljem ono se podraavanje prirod-noga, koje je izgledalo da predstavlja ope naelo osvjedoeno velikim autori-tetom, ne treba usvojiti ba-rem u toj opoj, potpuno apstraktnoj formi

. POSVE FORMALNA SVRHA:

ovjek pomou svojih sredstava izradi po drugi put i to je mogue vjernije ono to postoji u vanjskom svijetu i onako kako u njemu postoji

to se ponavljanje odmah moe shvatiti kao:

isto suvian posao razuzdana igra koja zaos-taje za prirodom zadovoljstvo koje potjee od toga to se njime pro-izvodi neto slino prirodi

. ISTO SUVIAN POSAO:

ono to se podraavanjem prikazuje ionako ve imamo u svojoj okolini

. RAZUZDANA IGRA KOJA ZAOSTAJE ZA PRIRODOM:

po svojim sredstvama predoavanja umjetnost ograniena:

moe proizvesti jednostrane oblike:

moe proizvesti privid stvarnosti samo za jedno osjetilo

umjetnost nam, ako ostane pri formalnoj svrsi jednostavnog podraavanja, umjesto stvarnog ivota ustvari prua samo lanu sliku ivota

umjesto to hvalimo umjetnika djela zbog toga to su uspjela obmanuti publiku, treba ukoriti upravo one koji misle da e uzvisiti umjetniko djelo dajui mu takvo djelovanje kao neto najvie

u pogledu podraavanja umjetnost nikada nee biti u stanju prevladati u utakmici s prirodom

. ZADOVOLJSTVO KOJE POTJEE OD TOGA TO SE NJIME PROIZVODI NETO SLINO PRIRODI:

radost se i divljenje prevaraju u prezasienost i odvratnost:

tim prije im vie pa-umjetniko djelo slii prirodnome uzoru

u podraavanju prirode po ovjeku vidimo:

niti slobodno stvaranje prirode: niti umjetniko djelo: ve samo odreenu vjetinu:

od ovjekove slobodne stvarateljske vjetine oekujemo neto sasvim drugo

radost koju izaziva vjetina podraavanja moe uvijek biti samo ogranienom

ovjeku vie prilii uivati u onome to proizvodi iz samoga sebe

. OBJEKTIVNO LIJEPO IEZAVA IZ NAELA PODRAAVANJA KOJE JE POSTALO CILJEM:

radi se:

ne vie o tome kakvo je ono to treba podraavati: ve samo o tome da se to tono podra-ava:

predmet se i sadraj lijepoga smatraju neim posve ravnodunim

ukusi pojedinaca, pa i ljudskih zajednica pokazuju znatne meusobne razlike

. ONO SE PODRAAVANJE PRIRODNOGA, KOJE JE IZGLEDALO DA PREDSTAVLJA OPE NAELO OSVJEDOENO VELIKIM AUTORITETOM, NE TREBA USVOJITI BAREM U TOJ OPOJ, POTPUNO APSTRAKTNOJ FORMI:

podraavanje prirode:

relativno uspjenije: tee:

slikarstvo

kiparstvo arhitektura

poezija

svrha se umjetnosti mora sastojati:

ne samo u jednostavnom formalnom podraavanju onoga to postoji:

iz toga podraavanja mogu nii: ve u jo neem drugom

samo tehni-ki umjetna djela ne prave umjetnike tvorevine

moment se koji bitno pripada umjetnikom djelu sastoji u tome to lik u prirodi ini njegovu podlogu:

ono predoava u formi vanjske pojave:

prirodna

vanjsko pojavljivanje u svojoj prirodnosti ini bitnu odredbu umjetnosti:

niti je postojea prirodnost pravilo umjetnosti niti jednostavno podraavanje vanjskih pojava kao vanjskih predstavlja njezinu svrhu

b) UZBUENJE DUEVNOSTI:

to je onda sadrajem umjetnosti?

zbog ega taj sadraj treba prikazati?

uobiajeno miljenje o svrsi umjetnosti:

dovesti sve ono to postoji u ljudskom duhu u vezu s naim osjetilima, s naim osjeanjem i oduevljenjem:

umjetnost treba:

s jedne se strane doepati svestranog sadraja: s druge strane uope uzbuditi strasti:

da bi dopunila prirodno iskustvo naeg vanjskog ivota kako ne bismo ostali ravnodunima prema ivotnim iskustvima

da bismo postali prijamivi za sve pojave

umjetnost umjesto stvarnog iskustva stavlja svoje obmanljive privide:

mogunost se obmane putem umjetnikog privida temelji na tome da kod ovjeka svaka stvarnost u duevnost i volju prodire preko medija opaanja i predoavanja

ovjek si je sposoban ne-stvarne stvari predoiti kao stvarne:

za nau je duevnost nebitno hoe li nam neki ivotni sadraj biti pokazanim:

u samoj vanjskoj stvarnosti samo putem njezinog privida

osobita i izvanredna snaga umjetnosti:

buenje svih osjeaja u nama

umjetnost bi, nemajui posebne stalne svrhe, sluila samo kao prazna forma za svaku moguu vrstu sadraja i vrijednosti

c) VIA SUPSTANCIJALNA SVRHA:

pri raznolikosti se sadraja umjetnikih djela samo po sebi namee da se razliiti osjeaji i predodbe, koje umjetnost treba izazvati ili utvrditi, meusobno kriaju, proturjee i potiru

kod pojma se umjetnosti, kao i kod pojma drave, javlja potreba:

s jedne strane za nekom svrhom koja je zajednika njezinim posebnim stranama s druge strane za nekom viom supstan-cijalnom svrhom

refleksiji o supstancijalnoj svrsi blisko miljenje po kojemu je umjetnost sposobna i duna ublaavati divljanost ljudskih zahtjeva

NAMJENA UMJETNOSTI:

ponitavanje ovjekove sirovosti i ubla-avanje njegovih strasti ienje strasti, pouavanje i moralno usavravanje

. PONITAVANJE OVJEKOVE SIROVOSTI I UBLAAVANJE NJEGOVIH STRASTI:

u kojem se dijelu umjetnosti nalazi mogunost da ponitava ono to je sirovo i ublaava nagone, sklonosti i strasti?

divljanost se strasti sastoji u sjedinjenosti:

naeg ja kao opeg: ogranienog sadraja njegove poude:

ovjek izvan te pojedinane strasti nema vie nikakve volje:

sirovost i neobuzdanu snagu strasti umjetnost ublaava tako da drugim ljudima predoava to ovjek u takvu stanju osjea i vri:

ovjek moe svoje nagone i sklonosti objektivno gledati izvan sebe

ljudi su oduvijek izraavanje strasti smatrali sredstvom:

oslobaanja tereta nevolja koje ga pritiu

olakavanja svoga srca

umjetnost njeno udaljuje ovjeka od njegove povezanosti s prirodom:

ta povezanost u svojoj apstraktnosti predstavlja samo sirovost i divljatvo

namjena obuzdavanja sirovosti i odgoja strasti posve formalna i opa

. IENJE STRASTI, POUAVANJE I MORALNO USAVRAVANJE:

nadovezuje se na prethodnu namjenu

ienje strasti pouavanje moralno usavravanje

. IENJE STRASTI:

za umjetnike bi tvorevine bilo potrebno neko mjerilo kojim bi se ocjenjivala njihova vrijednost:

to mjerilo upravo ona njezina djelotvornost koja nas osposobljava da u strastima izdvojimo isto od neistoga:

umjetnosti potreban sadraj koji je u stanju iskazati tu snagu ienja:

sadraj se koji isti u svijesti mora istaknuti obzirom na njegovu openitost i bitnost

. POUAVANJE:

osobenost se umjetnosti sastoji:

s jedne strane u zadovoljavajuem interesu za osjeaje i strasti:

uzbuenju koje izazivaju osje-aji

zadovoljstvu koje se u tom uzbuenju nala-zi

s druge strane u koristi koju umjet-niko djelo moe imati za subjekt i koju moe pokazati na njemu

treba li se takvo pouavanje u umjetnikom djelu sadravati izravno ili neizravno?

krajnja svrha uslijed bitne duhovnosti umjetnosti moe i sama biti jedino duhovnom:

obzirom bi se na pouavanje ta svrha mogla sastojati samo u tome da se pomou umjetnikog djela u svijesti istakne onaj bitan duhovni sadraj koji je po sebi i za sebe:

umjetnost ustvari postala pravom uiteljicom naroda

ako umjetniko djelo istakne openitost u cilju apstraktnog pouavanja, onda ono slikovito i osjetilno na njemu predstavlja samo vanjski i suvini ukras:

umjetniko djelo u samome sebi razbijeno:

forma i sadraj vie nisu srasli jedno uz drugo

ako se svrha umjetnosti ogranii na korist od pouavanja, onda se njezina druga osobina, izazivanje dopadanja, proglaava nebitnom:

svoju bi supstanciju trebala imati samo u korisnosti od pouke iju pratilju predstavlja

umjetnost tada ne nosi svoju namjenu i svoju svrhu u samoj sebi:

njezin se pojam nalazi u neem drugom:

ona tome slui kao sredstvo

doli smo do granice na kojoj umjetnost treba prestati predstavljati svrhu za sebe:

srozava se:

ili na stupanj jednostavne igre za zabavu ili na stupanj jednostavnog sred-stva za pouku

. MORALNO USAVRAVANJE:

koji su to najvii cilj i najvia svrha radi kojih se strasti trebaju proiavati, a ljudi pouavati?

svrha umjetnosti u tome da sklonost i nagone priprema za moralno savrenstvo i da ih dovede do tog krajnjeg cilja:

pouka i ienje udrueni:

umjetnost pouavanjem istovremeno poziva na proiavanje

teorija o moralnom popravljanju moralnu pouku eli jasno istaknuti kao supstancijalnu svrhu umjetnikoga djela:

izriito dozvoljava prikaz samo moralnih predmeta, moralnih karaktera, moralnih radanja i dogaaja:

umjetnost ima pravo izbora svojih predmeta

pojam se morala ne poklapa neposredno s onim to mi ve uope nazivamo vrlinom, moralnou i estitou:

za moral potrebni:

refleksija

tona svijest o onome to odgovara dunosti

djelovanje koje potjee iz te prethodne svijesti

suvremeno moralno shvaanje:

polazi od otre suprotnosti koja postoji u volji izmeu:

njezine duhovne openitosti: njezine osjetilne, prirodne poseb-nosti:

ta se suprotnost pokazuje kao gruba suprotnost izmeu:

unutranje slobode vanjske nunosti

ovu suprotnost u ovjeku proizvode:

duhovno kolovanje

suvremeni razum

suprotnost ovjeka ini amfibijom:

mora ivjeti u dva svijeta koji stoje u proturjeju jedan s drugim:

svijest ne moe nai smirenja niti u jednom od njih

ovjek s jedne strane uple-ten u svakodnevnu stvar-nost ovjek se s druge strane uzdie do spoznaje vje-nih ideja

sastoji se:

ne u izvrenom mirenju tih su-protnosti ve u njihovoj uzajamnoj borbi

filozofiji se postavlja zadatak da te suprotnosti ukine:

da pokae:

da istina ne pripada niti jednoj od suprotnosti:

one predstavljaju neto to se ukida samo sobom

da se istina nalazi tek u njihovom izmirenju i dijalektikom povezivanju:

dijalektiko povezivanje:

ne neki jednostavan zahtjev ve neto:

po sebi i za sebe izvreno

to se neprekidno izvrava

otpada pogreno gledite:

umjetnost pouavanjem i popravljanjem treba sluiti kao sredstvo za moralne ciljeve:

za moralnu krajnju svrhu svijeta uope

pitanje se o svrsi ne smije smatrati usputnim znaenjem pitanja o nekoj koristi:

dunost je umjetnosti, naprotiv:

otkriti istinu u formi osjetilnog umjetnikog uobliavanja

u sebi prikazati izmirenu suprotnost

u sebi imati svoju krajnju svrhu:

u samom prikazivanju i otkrivanju

B. POVIJESNA DEDUKCIJA PRAVOG POJMA UMJETNOSTI:

pojam umjetnosti u njegovoj unutranjoj nunosti:

spomenuta suprotnost pribavlja sebi vanost:

ne samo u granicama openite refleksivne kolovanosti ve i u filozofiji kao takvoj:

filozofija je mogla shvatiti svoj vlastiti pojam, a time i pojam prirode i umjet-nosti jedino tek poto je temeljno svlada-la navedenu suprotnost

dolo je do spoznaje da umjetniko djelo predstavlja jednu od onih sredina koje rjeavaju i ujedinjuju onu suprotnost i ono proturjeje koji postoje izmeu:

na samom sebi poivajueg duha prirode:

kako one koja se pojavljuje izvana tako i unutranje prirode subjektiv-nog osjeaja i du-evnosti

1. FILOZOFIJA IMMANUELA KANTA (1724.-1804.):

osnovicom uinio um:

kako za inteligenciju, tako i za volju

spoznaja uma u samom sebi

Kant ponovo zapao u krutu suprotnost izmeu:

subjektivnog miljenja: objektivnih predmeta:

apstraktne openitosti osjetilne pojedinanosti volje

suprotnost moralnosti istakao kao neto najvie

praktinu stranu duha uzdigao iznad njegove teorijske strane

traeno jedinstvo ponovo naao u intuitivnom razumu:

ponovo ostaje kod suprotnosti subjektivnoga i objektivnosti:

zaista daje apstraktno rjeenje suprotnosti:

ideju

samo to rjeenje i izmirenje ini iskljuivo subjektivnim:

ne istinitim i stvarnim po sebi i za sebe

lijepe predmete prirode i umjetnosti Kant promatra samo s gledita rasudne moi:

refleksija koja ih subjektivno cijeni

mo koja nas osposobljava da posebno zamislimo kao sadrajno pod opim

naziva ju reflektirajuom:

njoj je dano samo posebno za koje ona treba nai ope:

njoj potreban neki zakon koji mora sama postaviti:

svrhovitost

estetski sud proizlazi:

niti iz razuma kao takvog: niti iz osjetilnog opaanja: ve iz slobodne igre razuma i mate:

kao moi pojmo-va iz njegove aroli-ke raznovrsnosti kao takve u skladnosti se raznih moi spoznaje predmet dovodi u vezu sa subjektom i njegovim osjeajem zadovoljstva i dopa-danja

lijepo za Kanta:

a) TREBA BITI BEZ IKAKVOG INTERESA:

bez ikakve veze s naom moi poude:

jer nam inae dotini predmeti nisu vani zbog njih samih

estetski sud pretpostavlja da ono to je dano izvana postoji slobodno i za sebe:

on ponie iz zadovoljstva kojemu je objektom po volji zbog samoga sebe:

to zadovoljstvo doputa da predmet ima svoj cilj u samome sebi

b) MORA BITI ONO TO SE PREDSTAVLJA BEZ POJMA:

bez kategorije razuma:

kao objekt opeg dopadanja

lijepo moe ocjenjivati samo gledatelj kolovana duha:

sud polae pravo da vrijedi openito:

i lijepo takoer treba biti priznatim po svakome:

sud o tome ne spada u nadlenost istih pojmova razuma

pri promatranju lijepog:

ne postajemo svjesni pojma i supsumcije pod taj pojam

ne pretpostavljamo da se dogaa odvajanje pojedinanog predmeta i opeg pojma koji inae u sudu postoje

c) TREBA IMATI FORMU SVRHOVITOSTI:

ako se svrhovitost opaa na predmetu bez predodbe o njegovoj svrsi

u konanoj svrhovitosti svrha i sredstvo ostaju jedno izvan drugoga:

svrha ne stoji ni u kakvoj unutranjoj vezi spram materijala svojega izvoenja

lijepo postoji kao svrhovito u samome sebi:

sredstvo se i svrha ne prikazuju odvojenima kao njegove razliite strane

lijepo ne smije na sebi nositi svrhovitost kao neku vanjsku formu:

svrhovito slaganje unutranjeg i vanjskoga treba predstavljati imanentnu prirodu lijepoga predmeta

d) MORA BITI PRIZNATIM KAO PREDMET NUNOG DOPADANJA NEOVISNO O POJMU:

lijepo sadri nunost dopadanja u sebi:

bez ikakve veze s kategorijama razuma

u ovim Kantovim stavovima nije odvojeno ono to je inae u naoj svijesti pretpostavljeno kao odvojeno:

ta odvojenost u lijepome ukinuta:

u njemu se potpuno proimaju:

ope i posebno

svrha i sredstvo

pojam i predmet

umjetniki lijepo:

skladnost u kojoj je smo posebno suobrazno pojmu

naizgled je savreno izmirenje ipak samo subjektivnim:

i u pogledu ocjenjivanja i u pogledu stvaranja

ne predstavlja ono to je po sebi istinito i stvarno

2. FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.), JOHANN JOACHIM WINCKELMANN (1717.-1768.), FRIEDRICH WILHELM SCHELLING (1775.-1854.):

Friedrich Schiller (1759.-1805.):

probio subjektivnost i apstraktnost miljenja Immanuela Kanta (1724.-1804.):

pokuao izvan njih:

shvatiti jedinstvo i izmirenje kao ono to je istinito

umjetniki ih realizirati

u svojim estetikim razmiljanjima:

pridravao se umjetnosti:

ne hajui za njezin odnos spram prave filozofije

svoj interes za umjetniki lijepo usporedio s filozofskim naelima:

u dulju prirodu lijepoga i u njegov pojam prodro:

poavi od tih naela

na osnovi tih naela

usporedba:

Schillera: Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.):

utonuo u promatranje unutranjih dubi-na duha: po svojoj osobenosti preao na prirodnu stranu umjetnosti:

pribavio vanost ideji slobodnog to-taliteta ljepote:

nasuprot promatranju volje i mi-ljenja po razumu njegov veliki um u tim podrujima sruio ista promatranja razuma i njegove zablude

Pisma o estetskom odgoju glavna polazna misao:

svaki individualan ovjek nosi u sebi klicu idealnoga ovjeka

estetski odgoj usmjeren prema formiranju sklonosti, osjetilnosti, nagona i duevnosti u toj mjeri da postanu umni samima sebi:

um, sloboda i duhovnost trebaju izai iz svoje apstraktnosti:

ujedinivi se sa u sebi umnom stranom prirode u njoj dobivaju svoje ivo tijelo

lijepo:

realno sjedinjenje umnoga i osjetilnoga

kao naelo i bit umjetnosti znanstveno shvatio jedinstvo:

opeg i posebnog

slobode i nunosti

duhovnosti i prirodnoga

Friedrich Wilhelm Schelling (1775.-1854.):

znanost postigla svoje apsolutno stanovite:

samom idejom naela spoznaje i postojanja uinjeno jedinstvo:

opeg i posebnog

slobode i nunosti

duhovnosti i prirodnoga

ideja upoznata kao jedina istina i stvarnost

pronaen pojam umjetnosti i njezin znanstveni poloaj:

ona ipak shvaena u svojoj uzvienoj i pravoj namjeni:

u jednom pogledu na ipak naopak nain

Johann Joachim Winckelmann (1717.-1768.):

promatranjem ideala antike oduevljen na nain koji mu je omoguio da u prouavanje umjetnosti uvede novi smisao

jedan od onih ljudi koji su u podruju umjetnosti znali otkriti za duh novi organ i nove naine promatranja

3. IRONIJA:

August Wilhelm (1767.-1845.) i Friedrich (1772.-1829.) von Schlegel:

od filozofske ideje prisvojili onoliko koliko su bili sposobnima da to uine prema svojoj prirodi:

ne filozofska: ve bitno kritika:

nijedan od njih dvojice ne moe polagati pravo na sposobnost za spekulativno miljenje:

zahvaljujui su se svojem kritikom talentu pribliili stajalitu ideje

njihova kritika po svojem mjerilu nije bila osnovanom na temeljnom filozofskom znanju:

to mjerilo ostalo neodreenim i nesigurnim:

njime postizali:

as previe: as premalo:

s ljubavlju ponovo isticali u svoje doba potcjenjivana umjetnika djela

teili upoznati i objavljivati malo poznata djela nepoznatim i necjenjenim epoha-ma pripisivali preveliku vrijed-nost

divili se djelima osrednje vrijed-nosti

pripisivali openitu vrijednost djelima relativne vrijednosti

ironija:

razvila se pod utjecajem ideja i doktrina Friedricha von Schlegela (1772.-1829.) svoj dublji razlog nala u filozofiji Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.):

za apsolutno naelo svoga znanja, svakoga uma i spoznaje postavlja ja:

potpuno apstraktno i formalno

u sebi apsolutno jednostavno:

u njemu negirani:

svaka

osobenost

svaka

odreenost

svaki

sadraj

svaki sadraj ima vrijednost samo uko-liko ga pretpostavlja i priznaje to ja

nita se ne promatra kao neto to ima vrijednost po sebi i za sebe i u samom sebi:

ve samo kao neto proizvedeno subjektivnou od ja:

sve to postoji po sebi i za sebe:

samo privid

ivi, djelotvorni individuum:

njegov se ivot sastoji u tome da svoju individualnost gradi za sebe i za druge, da se iskae i da se pokae

smisao obzirom na lijepo i na umjetnost:

ovjek treba:

ivjeti kao umjetnik

svoj ivot umjetniki organizirati

ope znaenje genijalne boanske ironije:

predstavlja koncentriranost ja u samo sebe:

za njega sve veze raskinute

sposobno ivjeti samo u blaenstvu koje mu priinjava uivanje u samom sebi

slijedea forma negativnosti ironije:

tvrenje tatine svega stvarnoga, moral-noga i onoga punog sadraja: samo se ja moe ne osjeati zadovoljnim u svojem uivanju u samome sebi:

tvrenje nitavnosti svega objektivnog i onoga to po sebi i za sebe ima vrijed-nost poslije toga ea za neim stalnim i supstancijalnim:

iz toga proizlazi nesretno i proturje-no stanje:

subjekt za-ista eli ui u istinu:

osjea tenju za subjek-tivnou subjekt se nije u sta-nju oteti nezadovolj-noj ap-straktnoj unutra-njosti:

obuzima ga e-nja

iz nezadovoljstva karakteristinog za ovu mirnou i nejakost potjee patoloko stanje lijepe due koja umire od enje za ljepotom:

doista lijepa dua radi i ivi u stvarnosti

ironino se kao genijalna individualnost sastoji u samounitavanju svega divnoga, velikoga i izvanrednoga:

ak e i u objektivnim umjetnikim djelima ironina umjetnost prikazivati samo naelo apsolutne subjektivnosti:

u njima se sve to za ovjeka ima vrijednost i dostojanstvo u svojem samounitavanju prikazuje kao neto nitavno

unato njihovoj srodnosti, postoje bitne razlike izmeu:

kominog: ironinog:

u pitanju je sadraj onoga to se razara:

mora se ograniiti na to da unitava nitavno u individuumu i preko njega pokazu-je nitavnim ono to uope predstav-lja neki u sebi supstancijalni sadraj:

to je ustvari moralnim i istinitim

ironiju su kao najvie naelo umjetnosti usvojili:

Zolger ():

u dubini filozofije naiao na rad ideje na tome da:

negirajui sebe kao beskonanu i opu, prijee u konanost i osobnost tu svoju negaciju isto tako ponovo uki-ne:

ponovo uspostavi beskonano i ope u konanome i posebnome

ta negativnost:

samo jedan moment ne cijela ideja

ima srodnosti s ironinim ukidanjem onoga to je odreeno i onoga to je supstancijalno:

u njoj ugledao naelo umjetnikoga stvaranja

Ludwig Tieck (1773.-1853.):

sasvim se familijarno slui izrazima predstavnika ironije:

pritom ipak ne kae to oni znae

pristupi li sam ocjenjivanju umjetnikih djela, njegovo je oslikavanje njihove veliine zaista izvrsnim:

ironiji tu nema ni traga

PODJELA

umjetnost:

neto to proizlazi iz apsolutne ideje

njezina apsolutna svrha:

osjetilno prikazivanje samog apsolutnog

kako posebni dijelovi proizlaze iz pojma umjetniki lijepoga shvaenog kao prikazivanje apsolutnoga?

zadatak umjetnosti:

izmiriti:

sadraj umjetnosti: formu umjetnosti:

ideju osjetilni slikoviti oblik

formirajui iz njih slobodan totalitet

uvjeti koji se pritom zahtijevaju da bi se to izmirenje ostvarilo:

1. sadraj se koji treba umjetniki predoiti mora pokazati sposobnim za takvo umjetniko predoavanje:

inae dobivamo samo lo spoj

2. sadraj umjetnosti ne smije sam sobom predstavljati neki apstraktum:

sve to je istinito, kako u duhu tako i u prirodi, jest konkretno:

subjektivno i posebno bez obzira na openitost

3. neka osjetilna forma i neko osjetilno uoblienje, koji trebaju odgovarati nekom konkretnom sadraju, moraju biti isto tako neto individualno to je potpuno konkretno i pojedinano:

umjetniko djelo nije prostoduno i samostalno:

u biti predstavlja neko oslovljavanje due koja odjekuje

umjetniko predoavanje u osjetilnosti nije sluajno:

ono niti ne predstavlja najviu formu u kojoj se moe uhvatiti duhovna konkretnost:

via forma:

stoji nasuprot prikazivanju osjetilnom konkretnou

miljenje:

u relativnom smislu mora biti apstraktnim ne smije biti jednostranim:

da bi bilo istinitim i umnim, mora biti konkretnim

naelo se podjele za znanost o umjetnosti nalazi u vioj istini kao duhovnosti:

prije nego duh dospije do pravog pojma svoje apsolutne biti, on mora proi kroz niz stupnjeva:

ovaj razvoj u granicama umjetnikoga duha ima, shodno vlastitoj prirodi, dvije strane:

sam je taj razvoj duhovan i openit: taj unutranji razvoj umjetnosti mora zado-biti neposrednu egzistenciju i osjetilno od-reeno bie:

u njegovom se tijeku umjetniki uoblia-va niz stupnjeva odreenih shvaanja svijeta kao niz stupnjeva odreene, ali ope svijesti o tome to je prirodno, ljud-sko i boansko odreene forme osjetilno odreenog bia umjetnosti predstavljaju totalitet nunih razlika meu umjetnostima:

posebne umjetnosti

naa se znanost moe podijeliti na tri glavna dijela:

1) IDEJA UMJETNIKI LIJEPOG ILI IDEAL:

opi dio

odnos tog ideala spram:

prirode subjektivnog umjetnikog stvaranja

ideja kao takva: ideja kao umjetniki lijepo:

istina po sebi i za sebe

istina u njezinoj jo neobjektiviranoj ope-nitosti ideja s bliom namjenom da u biti bude:

individualnom stvarnou

individualnim uoblienjem stvarnosti:

po svojoj namjeni ini da se ideja bitno u njemu pojavljuje

ideja se i njezino konkretno uoblienje u stvarnosti trebaju uiniti savreno adekvatnima jedno drugom:

ideja shvaena kao stvarnost uobliena shodno njezinom pojmu:

idea nesavrenost umjetnikog djela ne treba uvijek smatrati izrazom subjektivne neumjenosti:

nesavrenost njegove forme potjee takoer i od nesavrenosti sadraja

samo su u najuzvienijoj umjetnosti ideja i njezin prikaz jedno s drugim stvarno skladni:

oblik ideje predstavlja u samom sebi onaj oblik koji je po sebi i za sebe istinit:

sadraj ideje koju on izraava jest takoer istinitim

ideja koja je jo apstraktna ima takoer oblik koji je vanjski, a ne oblik koji ona odreuje: ideja koja je u sebi konkretna nosi u samoj sebi naelo svoga naina pojavljivanja:

predstavlja vlastito slobodno uoblienje

ideal:

slaganje ideje i njezinog oblika

2) RAZVOJ IDEALA U POSEBNE FORME UMJETNIKI LIJEPOGA:

naroiti dio nae znanosti

bitne se razlike, koje pojam umjetniki lijepog sadri, granaju u niz stupnjeva naroitih forama uobliavanja

kako se cijelo lijepo razlae na svoje posebne odredbe?

forme umjetnosti:

razliiti odnosi izmeu sadraja i oblika:

proizlaze iz same ideje:

predstavljaju pravo naelo podjele ove sfere

tri odnosa izmeu ideje i njezinog uobliavanja:

a) SIMBOLIKA FORMA:

stremljenje k idealu prave ideje ljepote

poetak ini ideja:

kao neodreena ona jo nema na samoj sebi onu individualnost koju zahtijeva ideal:

njezina apstraktnost i jednostranost ine da je lik po vanjtini nepotpun i sluajan

prva forma umjetnosti prije neko jednostavno traenje slikovitog predoavanja nego mo pravog prikazivanja:

ideja jo nije u samoj sebi nala formu:

ostaje u stanju borbe za nju i stremljenja k njoj

apstraktna ideja ima svoj oblik izvan sebe u prirodnom materijalu:

s jedne se strane istovremeno: s druge se strane pri toj apstraktnosti od-nosa u svijesti takoer javlja stranost iz-meu ideja i prirodnih pojava:

ideja u svim tim oblicima trai sebe:

nalazi da joj oni nisu adekvatnima

same te prirodne oblike i pojave uveliava neodreeno i neizmjerno

predmeti opae-ni u prirodi prije svega ostavljaju onakvima kakvi su: u njih unosi sup-stancijalna ideja kao njihovo zna-enje:

jo nije mogue da predmet i ope znaenje potpuno odgovaraju jed-no drugom:

njihov se odnos tie samo jedne apstraktne odreenosti

ideja tu jo predstavlja neto vie ili manje neodreeno i neuobliljivo: prirodni elementi po svojem obliku potpu-no odreeni:

uslijed tog nesklada njihov odnos postaje negativnim:

ideja nezadovoljna takvom vanjtinom:

uzvieno se uzdie iznad svog obilja tih oblika koji joj ne odgovaraju

karakter prvog istonjakog panteizma umjetnosti:

s jedne strane unosi apsolutno znaenje ak i u najgore predmete: s druge strane silom nagoni pojave da iz-raavaju njegovo shvaanje svijeta:

kri? udesa i ukazanja?

primitivnom i barbarskom Hegelu to izgleda udno, smijeno i neukusno

b) KLASINA FORMA:

postizanje ideala prave ideje ljepote

uklonjen dvostruki nedostatak simboline umjetnosti:

simboliki oblik nepotpun:

u njemu ideja stupa u svijest samo u apstraktnoj odreenosti ili neodreenosti:

podudarnost izmeu znaenja i oblika mora ostati stalno nepotpunom

klasina forma umjetnosti:

slobodno i adekvatno ugraivanje ideje u oblik koji prema svome pojmu pripada ideji:

ona se u stanju s njim slobodno i savreno uskladiti

tek klasina forma umjetnosti omoguava proizvodnju i neposredno opaanje savrenog ideala:

postavlja ga kao ostvarenog

skladnost se pojma i realiteta u klasinom umjetnikom djelu ne smije uzeti u isto formalnom smislu podudarnosti sadraja s njegovim vanjskim uoblienjem:

osobenost sadraja:

on sam jest konkretna ideja:

kao takva predstavlja konkretnu duhovnost

ideja kao duhovna na samoj sebi ima ljudski oblik:

ukoliko je zadatak umjetnosti da ono to je duhovno predoi u opaaju na osjetilan nain utoliko ona mora prijei na to oovjeenje:

duh se samo u svojem tijelu pojavljuje kao osjetilan na zadovoljavajui nain:

duh istovremeno odreen kao poseban, ljudski:

apsolutni se duh sposoban izraziti i iskazati samo kao ista duhovnost:

nedostatak klasine umjetnosti:

ona se ukida

tei prijei u viu formu umjetnosti

c) ROMANTINA FORMA:

nadmaivanje ideala kao prave ideje ljepote

ukida savreno jedinstvo ideje i njezinog realiteta:

vraa se na ono razlikovanje i suprotstavljanje obiju tih strana koje su u simbolinoj umjetnosti ostale nesvladanima:

na vii nain

ogranienost klasine umjetnosti:

umjetnost u osjetilno konkretnoj formi predmetom ini onu openitost koja je po svojem pojmu beskonana i konkretna:

duh

pri toj slivenosti duhovnog i osjetilnog duh ustvari nije prikazan shodno svojem pravom pojmu:

duh je beskonana subjektivnost ideje:

kao apsolutna se unutranjost nije u stanju uobliiti slobodno i za sebe

romantina forma ponovo ukida nerazdvojno jedinstvo klasine umjetnosti:

zadobila sadraj koji nadmauje klasinu formu umjetnosti i njezin nain izraavanja

ako se pak jedinstvo ljudske i boanske prirode uzdigne:

od jednog se neposrednog jedinstva napravi svjesno jedinstvo

pravi realitet tog sadraja:

ne vie osjetilno neposredno odreeno bie duhovnoga:

tjelesan ljudski lik ve samosvjesna unutranjost

romantina umjetnost predstavlja uzdizanje umjetnosti iznad same sebe:

u granicama vlastitog podruja

u formi same umjetnosti

predmet umjetnosti na ovom njezinom stupnju:

slobodna konkretna duhovnost:

kao duhovnost se treba pokazati za duhovnu unutranjost:

unutranji svijet ini sadraj romantine umjetnosti:

u romantinoj umjetnosti unutranjost slavi svoj trijumf nad onim to je vanjsko:

ini da se ta pobjeda iskae u njemu i na njemu samom:

osjetilna se pojava srozava gubei svaku samostalnu vrijednost

i romantinoj je umjetnosti radi izraavanja potrebna vanjska stvarnost:

strana vanjskog odreenog bia preputena sluajnosti:

ostavljena na milost i nemilost pustolovinama fantazije

izmeu ideje se i oblika ponovo pokazuje ravnodunost, neskladnost i odvojenost:

kao i u simbolikoj umjetnosti:

nepotpunost ideje izazvala nedostatke uobliavanja

sada se kao duh i duevnost mora pojavljivati kao u sebi savrena:

na osnovi se te vie savrenosti oslobaa odgovarajueg ujedinjavanja s vanjskime:

svoju pravu realnost i pojavu moe traiti i izvravati u samoj sebi

3) SUSTAV POJEDINIH UMJETNOSTI:

upojedinjavanje umjetniki lijepog:

sastoji se u tome to umjetnost prelazi na osjetilnu realizaciju svojih forama

zaokruuje se u sustav pojedinanih umjetnosti i njihovih rodova i vrsata

ovaj dio pretpostavlja pojam ideala i ope forme umjetnosti:

predstavlja samu realizaciju tih forama u odreenom osjetilnom materijalu:

dunost nam je promatrati:

kako se te odredbe ostvaruju:

kako se razlikuju po vanjtini

kako svaki moment u pojmu ljepote samostalno ostvaruju kao umjetniko djelo:

ne samo kao opu formu

svaka forma nalazi svoj odreeni karakter takoer u jednom odreenom vanjskom materijalu

u ovom dijelu imamo posla uglavnom s umjetniki lijepim:

razvija se u svijet ostvarene ljepote u umjetnosti:

sadraj toga svijeta lijepo:

pravo je lijepo uoblieni apsolutni duh:

sama istina

sredite cjelokupnog svijeta umjetnosti:

regija boanske istine

prema sebi stavlja svoje ekstreme:

objektivnost koja je jo liena duha: boansko kao neto unutranje:

ista prirodna okolina boga

vanjsko se uobliava kao takvo:

njegova duhovna svrha i sadraj nisu sadrani u njemu samom istina kakva ivi u duhu pojedinanih subjekata:

vraa se u subjektivnu pojedinanu unutranjost

posebne umjetnosti:

a) ARHITEKTURA:

njezin zadatak:

vanjsku neorgansku prirodu obraditi tako da ona kao vanjski svijet postane srodna duhu

njezin materijal:

sama materijalnost u njezinoj neposrednoj vanjtini kao mehanika teka masa

njezine forme:

forme neorganske prirode rasporeene prema apstraktnim racionalnim odnosima simetrije

osnovni tip graevinarstva simbolika forma umjetnosti:

prikazani realitet ostaje u odnosu spram ideje neim vanjskim:

njome neproetim

stoji spram nje u apstraktnom odnosu

b) KIPARTSVO:

njegov zadatak:

beskonana se, ne vie simetrina forma duha koncentrira na tjelesnost i uobliava ju

dobiva klasinu formu umjetnosti:

duhovna se unutranjost useli u vanjski materijal osjetilnog lika:

obje se strane ugrade jedna u drugu tako da nijedna ne prevlada nad drugom

za kiparstvo ne postoji mogunost potpunog predoavanja ma kojeg duhovnog sadraja koji apsolutno nije sposobnim oigledno se predoiti u tjelesnom obliku:

kiparstvo treba uiniti da:

duh u svojoj tjelesnoj formi stoji u neposrednom jedinstvu tiho i blaeno

sadraj duhovne individualnosti oivi formu

duh koji predoava kiparstvo:

duh koji ima osnovu u samom sebi:

kiparstvo na onome vanjskome shvaa samo apstraktnu prostornost u njezinom totalitetu dimenzija

c)

BRATSTVO (OSTALIH) UMJETNOSTI:

duhovna refleksija onog osjetilnog odreenog bia u sebe

vrsto se unutranje jedinstvo boga u skulpturi razbija u mnotvo pojedinanih unutranjosti ije jedinstvo nije osjetilno, ve apsolutno idealno

predmet umjetnikog predoavanja postaje takoer najraznolikijom subjektivnou u njezinom ivom kretanju i u njezinoj ivoj djelatnosti:

ljudska strast, radnja i zbivanje:

jednom rjeju prostrano podruje ljudskog osjeaja, htijenja i uzdravanja

unutranja podjela tree sfere:

. SLIKARSTVO:

najblia kiparstvu

kao materijal za svoj sadraj i za njegovo uobliavanje slikarstvo rabi vidljivost kao takvu

u slikarstvu svoje mjesto dobiva itavo carstvo posebnosti:

od najuzvienijeg sadraja duha do najsitnijih predmeta u prirodi

. GLAZBA:

njezin materijal prelazi u jo dublju subjektivnost i uposebljenost

ukida i idealizira ravnodunu eksterijernost prostora:

pretvarajui ju u toku

poetna idealnost materije:

pojavljuje se:

ne vie kao prostorna idealnost ve kao vremenska idealnost:

ton

glazba predstavlja sredite romantinih umjetnosti:

polazite izmeu:

apstraktne prostorne osjetilnosti u slikarstvu apstraktne duhovnosti u poeziji

. POEZIJA:

najduhovniji predstavnik romantine forme umjetnosti

karakteristika:

snaga kojom podvrgava duhu i njegovim predodbama osjetilni element

ton se pretvara u rije kao u sebi artikulirani glas

pravi element poetskog prikazivanja:

poetska predodba

pjesnitvo opa umjetnost duha koji je postao samostalnim i slobodnim

ralanjen totalitet posebnih umjetnosti:

vanjska umjetnost arhitek-ture objektivna umjetnost ki-parstva subjektivna umjetnost sli-karstva, glazbe i poezije

mogue i drugaije podjele:

prema osjetilnom materijalu umjetnikoga djela:

arhitektura: kiparstvo: slikarstvo: glazba: poezija:

kristalizacija materije u njezinom osjetilno-prostornom totalitetu organska fi-guracija ma-terije u nje-zinom osje-tilno-pros-tornom tota-litetu vidljivost kao takva prostor uop-e prelazi u toku vre-mena, ispu-njenu u sebi vanjski ma-terijal pot-puno izgu-bio svaku vrijednost

materijal se ne moe sprovesti kao zadnji temelj podjele umjetnosti:

ta sama odlika umjetnikoga djela vodi svoje porijeklo iz vieg naela:

mora se potiniti njemu

to vie naelo:

forme umjetnosti:

simbolina: klasina: romantina:

opi momenti same ljepote

pojedine umjetnosti ine realno odreeno bie forama umjetnosti:

svoju najsuo-brazniju stvar-nost i najveu primjenu nalazi u arhitekturi:

jo nije spala na stupanj neorganske prirode neke druge umjet-nosti kiparstvo bezu-vjetna realnost:

arhitekturu prihvaa sa-mo kao ono to ograuje

jo nije u sta-nju izgraditi slikarstvo i glazbu kao apsolutne forme za svoj sadraj ovladava slikar-skim i glazbe-nim izrazom, te poetskim predo-avanjem na sa-mostalan i bez-uvjetan nain

poezija odgovara svim formama lijepoga:

njezinim je pravim elementom lijepa mata

ono to posebne umjetnosti ostvaruju u pojedinim umjetnikim djelima:

samo ope forme razvoja ideje ljepote

1PAGE 32