Hegel, Estetika

  • View
    136

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Hegel o estetici

Text of Hegel, Estetika

Georg Wilhelm Friedrich Hegel:

Hegel, Estetika

G. W. F. Hegel, Estetika(Kultura, Beograd, 1970.)

UVOD U ESTETIKU

predavanja posveena estetici:

predmet estetike: podruje estetike:

prostrano carstvo lijepoga lijepa umjetnost

naziv estetika nepodesan:

oznaava znanost o osjeaju

ponikao u koli Christiana Wolfa (1679.-1754.):

u to se vrijeme umjetnika djela u Njemakoj promatrala obzirom na osjeaje koje bi trebala proizvoditi

zbog njegove su povrnosti injeni pokuaji kovanja novih imena:

kalistika:

takoer nedovoljno ime:

znanost koja se ima u vidu promatra:

ne lijepo uope nego lijepo u umjetnosti

pravim bi izrazom bilo filozofija lijepe umjetnostiRAZGRANIENJE I OSIGURANJE ESTETIKE

1. PRIRODNO LIJEPO I UMJETNIKI LIJEPO:

odmah iskljuujemo prirodno lijepo:

umjetniki lijepo stoji na viem stupnju od prirode:

umjetnika ljepota:

roena u duhu: preporoena u duhu:

umjetniki lijepo uzvienije od ljepote u prirodi onoliko koliko duh i njegove tvorevine stoje na viem stupnju od prirode i njezinih pojava:

prirodna egzistencija uzeta za sebe nije u sebi slobodna i samosvjesna

vii stupanj duha u poredbi s prirodom nije tek relativnim:

tek je duh onim istinitim:

u sebi obuhvaa sve

svako je lijepo samo utoliko pravim lijepim ukoliko:

sudjeluje u tom viem jest njime proizvedeno

prirodno se lijepo pojavljuje samo kao refleks lijepoga koje pripada duhu:

nepotpun nain koji se po svojoj supstanciji nalazi u samom duhu

u pogledu smo prirodne ljepote u neem odreenom bez kriterija

ograniavanje estetike nije:

preputeno samovolji samovoljno

2.OPOVRGAVANJE NEKIH ZAMJERAKA PROTIV ESTETIKE:

pokazuje li se lijepa umjetnost dostojnom znanstvene obrade?

lijepo i umjetnost proimaju sve posle u ivotu

umjetnost vie pripada slabljenju i poputa-nju duha: za supstancijalne interese potrebno napreza-nje duha:

elja bi da se znanstvenom ozbiljnou obrauje neto samo za sebe ne-ozbiljno mogla izgledati neumjesnom:

umjetnost izgleda kao neki viak

esto izgledalo neophodnim da se lijepa umjetnost uzme u zatitu u pogledu njezina odnosa prema praktinoj nunosti uope:

samoj umjetnosti pripisivani ozbiljni ciljevi:

esto preporuivana kao posrednica izmeu:

uma:/dunosti: osjetilnosti:/sklonosti:

pomiriteljica u tekom protivljenju sukobljenih elemenata

po svojoj su prirodi takvi da se ne mogu mijeati:

zahtjevaju istu onu istou koju sami sadre:

ne bi pristali na pokuaj po-srednitva

umjetnost bi time postala sredstvom umjesto ciljem:

obmana:

sredstvo koje ona sama primjenjuje radi potinjavanja ozbiljnijim ciljevima

ivot se lijepoga sastoji u prividu

ono su to je istinito u stanju proizvesti:

ne privid i obmana ve samo ono to je takoer istinito

iako je lijepa umjetnost uope pristupana filozofskim refleksijama, ona ipak nije predmetom pogodnim za znanstvena motrenja u pravom smislu:

umjetnost: znanost:

umjetnika se ljepota prikazuje osjeaju

njezino podruje nije misao

radi razumijevanja njezine djelatnosti i njezinih proizvoda nije potrebno znanstve-no miljenje

ono je u emu mi u umjetnikoj ljepoti za-pravo uivamo sloboda proizvodnje i uob-lienja:

pri proizvodnji se i promatranju tvore-vina umjetnike ljepote oslobaamo svakog okova pravila i onoga to je iz-graeno po pravilima

izvor umjetnikih djela:

slobodna djelatnost mate:

svojim uobraenjima slobodnija od prirode po prirodi svoje forme ima posla s miljenjem koje apstrahira od mase pojedinanosti:

iz znanosti se iskljuuje ma-ta:

njezina uob-razilja

njezina sa-movolja po prirodi se svo-jeg sadraja bavi onim to je u sa-mome sebi nuno

lijepa umjetnost izgleda da se samostalno opire reguliranju po miljenju:

da nije u skladu sa znanstvenim prouavanjem u pravom smislu

u ljudskoj prirodi postoji neki openiti nagon ljepote:

ne postoje nikakvi openiti zakoni koji vrijede za lijepo i za ukus:

predodbe o lijepome beskrajno raznolike:

prije svega neto posebno

mi elimo prouavati umjetnost slobodnu i po svome cilju i po svojim sredstvima:

tek je u toj svojoj slobodi lijepa umjetnost pravom umjetnou:

svoj najvii zadatak rjeava tek kada je u zajednikom podruju zauzela mjesto pored religije i filozofije:

ako predstavlja samo jedan nain na koji u svijesti istie i izraava ono to je boanskim:

dubina jednog nadosjetilnog svijeta:

ono u to misao prodire: ono to misao stavlja prije svega nasu-prot odreenoj svijesti i sadanjem osjeaju kao neto transcedentno:

sloboda se misaone spoznaje oslobaa ovoga svijeta koji znai stvarnost i konanost

predmetom prigovora moe biti:

ne privid uope: ve samo onaj naroiti privid u kojem umjet-nost ostvaruje ono to je samome sebi istini-to:

prigovor dobiva smisao:

u usporedbi s vanjskim svijetom pojava:

s njegovom neposrednom materijalno-u u odnosu spram naeg vlastitog osjeajnog svijeta:

cijelo to podruje empirijskog unutranjeg i vanjskog svijeta nije svijet prave stvarnosti:

prava se stvarnost moe nai tek s onu stranu:

vanjskih predmeta neposrednih osjeaja

prava je stvarnost samo ono to postoji po sebi i za sebe:

supstancijalnost prirode i duha:

pokazuje se dodue u sadanjosti u obliku odreenog bia

tom odreenom biu ona ostaje onim to je po sebi i za sebe:

tek tako predstavlja pravu stvarnost

pojavama se umjetnosti mora u usporedbi s obinom stvarnou pripisati uzvienija realnost i istinitije odreeno bie

privid u umjetnosti sam sobom ukazuje na neto duhovno:

tvrda kora prirode i obinog svijeta priinjava duhu vee smetnje da prodre do ideje nego tvorevine lijepe umjetnosti

umjetnost je upravo zbog svoje forme ograniena na odreeni sadraj:

u elementu umjetnikog djela moe biti prikazan samo jedan odreeni krug istine i samo jedan njezin neodreeni stupanj

dublji oblik istine:

izgleda da je duh nae religije i kolovanosti naega uma nadmaio onaj stupanj na kojemu umjetnost ini najuzvieniji nain na koji se moe postati svjesnim apsolutnoga:

misao su i refleksija nadmaili lijepu umjetnost

umjetnost ne prua vie ono zadovoljenje duhovnih potreba koje su narodi ranijih vremena u njoj traili i samo u njoj nalazili:

sadanjost po svojem openitom stanju nepovoljna za umjetnost:

umjetnost u pogledu svoje najvie namjene za nas neto to pripada prolosti:

za nas izgubila pravu istinitost i pravi ivot:

vie prenesena u nau predodbu

znanost o umjetnosti u nae doba predstavlja potrebu u veoj mjeri nego u onim danima kad je umjetnost ve za sebe stvarala puno zadovoljenje:

umjetnost nas poziva na misaono promatranje:

ne u cilju ponovnog buenja umjetnosti ve da bismo znanstveno uvidjeli to umjet-nost jest

filozofiranje se apsolutno ne moe odvojiti od znanstvenosti:

filozofija mora motriti predmet s gledita nunosti:

ne samo s gledita:

subjektivne nunosti

vanjskog poretka

klasifikacije

i t.d. ve ona mora izlagati i dokazivati dotini predmet s gledita nunosti njegove vlastite unutranje prirode

duh sposoban promatrati samoga sebe:

sposoban imati svijest:

svijest u stanju misliti o sebi i o svemu to iz duha ponie:

upravo miljenje ini najprisniju bitnu prirodu duha

umjetnika su djela ponikla i postala iz duha:

i sama su po svojoj prirodi duhovna:

iako njihovo izlaganje:

prima u se privid osjetilnosti

ono to je osjetilno proima duhom

umjetnost blia duhu i njegovom miljenju od prirode:

samo vanjska

liena duha

umjetnika djela nisu misli i pojam:

predstavljaju odreeno otuenje u smjeru osjetilnoga

mo misaonog duha u tome to:

ne shvaa jedino samoga sebe u svojoj osobenoj formi kao miljenje ve isto tako raspoznaje sebe u svome dru-gome:

ono to je otueno pretvara u misli:

tako ga vraa sebi

misaoni duh u bavljenju onim to je drugo od samoga sebe poima sebe i svoju suprotnost:

niti postaje nevjernim samome sebi: niti je nemoan:

ne zaboravlja sebe u njemu

ne naputa sebe u stanju je shvatiti ono to se od njega razlikuje

duh zadovoljan samo kad je sve proizvode svoje radinosti takoer proeo milju:

tek ih tako unio svojima

umjetnost daleko od toga da predstavlja najviu formu duha:

tek u znanosti zadobiva svoje pravo osvjedoenje

umjetnost se ne brani od filozofskog motrenja samovoljom lienom pravila:

pravi zadatak umjetnosti:

u svijesti istaknuti najvie interese duha:

u pogledu sadraja lijepa umjetnost ne moe lutati amo-tamo u divljoj razulare-nosti fantazije: ni forme lijepe umjetnosti nisu preputene slijepom sluaju:

duhovni joj interesi postavljaju odree-ne oslonce za njezin sadraj: nije svako uoblienje sposobno izraziti i prikazati najvie interese duha:

bez obzira na to to njezine forme i oblici mogu biti jo toliko raznoliki i neiscrpni odreeni sadraj takoer odreuje sebi prikladnu formu

zakljuak:

niti je lijepa umjetnost nedostojna biti filo-zofski razmatranom niti je filozofsko prouavanje nesposobno do-i do spoznaje o biti lijepe umjetnosti

METODE ZNANSTVENE OBRADE LIJEPOGA U UMJETNOSTI

dva suprotna naina obrade:

svaki od njih iskljuuje o