Upload
katarina-valerijev
View
108
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
Hegel, Estetika
G. W. F. Hegel, ESTETIKA
(Kultura, Beograd, 1970.)UVOD U ESTETIKU
predavanja posvećena estetici:predmet estetike: područje estetike:prostrano carstvo lijepoga lijepa umjetnost
naziv estetika nepodesan:označava znanost o osjećajuponikao u školi Christiana Wolfa (1679.-1754.):
u to se vrijeme umjetnička djela u Njemačkoj promatrala obzirom na osjećaje koje bi trebala proizvoditi
zbog njegove su površnosti činjeni pokušaji kovanja novih imena:kalistika:
također nedovoljno ime:znanost koja se ima u vidu promatra:
ne lijepo uopće nego lijepo u umjetnostipravim bi izrazom bilo filozofija lijepe umjetnosti
RAZGRANIČENJE I OSIGURANJE ESTETIKE
1. PRIRODNO LIJEPO I UMJETNIČKI LIJEPO:odmah isključujemo prirodno lijepo:
umjetnički lijepo stoji na višem stupnju od prirode:umjetnička ljepota:
rođena u duhu: preporođena u duhu:umjetnički lijepo uzvišenije od ljepote u prirodi onoliko koliko duh i njegove tvorevine stoje na višem stupnju od prirode i njezinih pojava:
prirodna egzistencija uzeta za sebe nije u sebi slobodna i samosvjesnaviši stupanj duha u poredbi s prirodom nije tek relativnim:
tek je duh onim istinitim:u sebi obuhvaća svesvako je lijepo samo utoliko pravim lijepim ukoliko:
sudjeluje u tom višem jest njime proizvedenoprirodno se lijepo pojavljuje samo kao refleks lijepoga koje pripada duhu:
nepotpun način koji se po svojoj supstanciji nalazi u samom duhuu pogledu smo prirodne ljepote u nečem određenom bez kriterija
ograničavanje estetike nije:prepušteno samovolji samovoljno
2. OPOVRGAVANJE NEKIH ZAMJERAKA PROTIV ESTETIKE:pokazuje li se lijepa umjetnost dostojnom znanstvene obrade?
lijepo i umjetnost prožimaju sve posle u životuumjetnost više pripada slabljenju i
popušta-nju duha:za supstancijalne interese potrebno
napreza-nje duha:želja bi da se znanstvenom ozbiljnošću obrađuje nešto samo za sebe ne-ozbiljno mogla izgledati neumjesnom:
umjetnost izgleda kao neki višakčesto izgledalo neophodnim da se lijepa umjetnost uzme u zaštitu u pogledu njezina odnosa prema praktičnoj nužnosti uopće:
1
samoj umjetnosti pripisivani ozbiljni ciljevi:često preporučivana kao posrednica između:
uma: / dužnosti: osjetilnosti: / sklonosti:pomiriteljica u teškom protivljenju sukobljenih elemenatapo svojoj su prirodi takvi da se ne mogu miješati:
zahtjevaju istu onu čistoću koju sami sadrže:
ne bi pristali na pokušaj po-sredništva
umjetnost bi time postala sredstvom umjesto ciljem:obmana:
sredstvo koje ona sama primjenjuje radi potčinjavanja ozbiljnijim ciljevimaživot se lijepoga sastoji u prividu
ono su što je istinito u stanju proizvesti:ne privid i obmana već samo ono što je također istinito
iako je lijepa umjetnost uopće pristupačna filozofskim refleksijama, ona ipak nije predmetom pogodnim za znanstvena motrenja u pravom smislu:
umjetnost: znanost:umjetnička se ljepota prikazuje osjećajunjezino područje nije misaoradi razumijevanja njezine djelatnosti i njezinih proizvoda nije potrebno znanstve-no mišljenjeono je u čemu mi u umjetničkoj ljepoti za-pravo uživamo sloboda proizvodnje i uob-ličenja:
pri proizvodnji se i promatranju tvore-vina umjetničke ljepote oslobađamo svakog okova pravila i onoga što je iz-građeno po pravilimaizvor umjetničkih djela:
slobodna djelatnost mašte:svojim uobraženjima slobodnija od prirode
po prirodi svoje forme ima posla s mišljenjem koje apstrahira od mase pojedinačnosti:
iz znanosti se isključuje maš-ta:
njezina uob-raziljanjezina sa-movolja
po prirodi se svo-jeg sadržaja bavi onim što je u sa-mome sebi nužno
lijepa umjetnost izgleda da se samostalno opire reguliranju po mišljenju:da nije u skladu sa znanstvenim proučavanjem u pravom smisluu ljudskoj prirodi postoji neki općeniti nagon ljepote:
ne postoje nikakvi općeniti zakoni koji vrijede za lijepo i za ukus:predodžbe o lijepome beskrajno raznolike:
prije svega nešto posebnomi želimo proučavati umjetnost slobodnu i po svome cilju i po svojim sredstvima:
tek je u toj svojoj slobodi lijepa umjetnost pravom umjetnošću:svoj najviši zadatak rješava tek kada je u zajedničkom području zauzela mjesto pored religije i filozofije:
ako predstavlja samo jedan način na koji u svijesti ističe i izražava ono što je božanskim:
dubina jednog nadosjetilnog svijeta:
2
ono u što misao prodire: ono što misao stavlja prije svega nasu-prot određenoj svijesti i sadašnjem osjećaju kao nešto transcedentno:
sloboda se misaone spoznaje oslobađa ovoga svijeta koji znači stvarnost i konačnost
predmetom prigovora može biti:ne privid uopće: već samo onaj naročiti privid u kojem
umjet-nost ostvaruje ono što je samome sebi istini-to:
prigovor dobiva smisao:u usporedbi s vanjskim svijetom
pojava:s njegovom neposrednom materijalnoš-ću
u odnosu spram našeg vlastitog osjećajnog svijeta:
cijelo to područje empirijskog unutrašnjeg i vanjskog svijeta nije svijet prave stvarnosti:
prava se stvarnost može naći tek s onu stranu:vanjskih predmeta neposrednih osjećaja
prava je stvarnost samo ono što postoji po sebi i za sebe:supstancijalnost prirode i duha:
pokazuje se doduše u sadašnjosti u obliku određenog bićatom određenom biću ona ostaje onim što je po sebi i za sebe:
tek tako predstavlja pravu stvarnostpojavama se umjetnosti mora u usporedbi s običnom stvarnošću pripisati uzvišenija realnost i istinitije određeno bićeprivid u umjetnosti sam sobom ukazuje na nešto duhovno:
tvrda kora prirode i običnog svijeta pričinjava duhu veće smetnje da prodre do ideje nego tvorevine lijepe umjetnosti
umjetnost je upravo zbog svoje forme ograničena na određeni sadržaj:u elementu umjetničkog djela može biti prikazan samo jedan određeni krug istine i samo jedan njezin neodređeni stupanj
dublji oblik istine:izgleda da je duh naše religije i školovanosti našega uma nadmašio onaj stupanj na kojemu umjetnost čini najuzvišeniji način na koji se može postati svjesnim apsolutnoga:
misao su i refleksija nadmašili lijepu umjetnostumjetnost ne pruža više ono zadovoljenje duhovnih potreba koje su narodi ranijih vremena u njoj tražili i samo u njoj nalazili:
sadašnjost po svojem općenitom stanju nepovoljna za umjetnost:umjetnost u pogledu svoje najviše namjene za nas nešto što pripada prošlosti:
za nas izgubila pravu istinitost i pravi život:više prenesena u našu predodžbu
znanost o umjetnosti u naše doba predstavlja potrebu u većoj mjeri nego u onim danima kad je umjetnost već za sebe stvarala puno zadovoljenje:
umjetnost nas poziva na misaono promatranje:ne u cilju ponovnog buđenja
umjetnostiveć da bismo znanstveno uvidjeli
što umjet-nost jestfilozofiranje se apsolutno ne može odvojiti od znanstvenosti:
filozofija mora motriti predmet s gledišta nužnosti:ne samo s gledišta: već ona mora izlagati i dokazivati
3
subjektivne nužnostivanjskog poretkaklasifikacijei t.d.
dotični predmet s gledišta nužnosti njegove vlastite unutrašnje prirode
duh sposoban promatrati samoga sebe:sposoban imati svijest:
svijest u stanju misliti o sebi i o svemu što iz duha poniče:upravo mišljenje čini najprisniju bitnu prirodu duha
umjetnička su djela ponikla i postala iz duha:i sama su po svojoj prirodi duhovna:
iako njihovo izlaganje:prima u se privid osjetilnostiono što je osjetilno prožima duhom
umjetnost bliža duhu i njegovom mišljenju od prirode:samo vanjskališena duha
umjetnička djela nisu misli i pojam:predstavljaju određeno otuđenje u smjeru osjetilnogamoć misaonog duha u tome što:
ne shvaća jedino samoga sebe u svojoj osobenoj formi kao mišljenje
već isto tako raspoznaje sebe u svome dru-gome:
ono što je otuđeno pretvara u misli:
tako ga vraća sebimisaoni duh u bavljenju onim što je drugo od samoga sebe poima sebe i svoju suprotnost:
niti postaje nevjernim samome sebi:
niti je nemoćan:
ne zaboravlja sebe u njemune napušta sebe
u stanju je shvatiti ono što se od njega razlikuje
duh zadovoljan samo kad je sve proizvode svoje radinosti također prožeo mišlju:tek ih tako učnio svojimaumjetnost daleko od toga da predstavlja najvišu formu duha:
tek u znanosti zadobiva svoje pravo osvjedočenjeumjetnost se ne brani od filozofskog motrenja samovoljom lišenom pravila:
pravi zadatak umjetnosti:u svijesti istaknuti najviše interese duha:
u pogledu sadržaja lijepa umjetnost ne može lutati amo-tamo u divljoj razulare-nosti fantazije:
ni forme lijepe umjetnosti nisu prepuštene slijepom slučaju:
duhovni joj interesi postavljaju određe-ne oslonce za njezin sadržaj:
nije svako uobličenje sposobno izraziti i prikazati najviše interese duha:
bez obzira na to što njezine forme i oblici mogu biti još toliko raznoliki i neiscrpni
određeni sadržaj također određuje sebi prikladnu formu
zaključak:niti je lijepa umjetnost nedostojna biti
filo-zofski razmatranomniti je filozofsko proučavanje
nesposobno do-ći do spoznaje o biti lijepe umjetnosti
4
METODE ZNANSTVENE OBRADE LIJEPOGA U UMJETNOSTI
dva suprotna načina obrade:svaki od njih isključuje onaj drugi:
ne dopušta nam da dođemo do kakvog istinitog rezultata1. EMPIRIJSKO KAO POLAZIŠTE OBRADE:
prva metoda promatranja umjetnosti:polazi se od onoga što je posebno i što postoji
znanost se o umjetnosti bavi pravim tvorevinama umjetnosti:promatra ih samo izvana:
raspoređuje ih s gledišta povijesti umjetnosti:
razmišlja o postojećim umjetničkim djelima:
postavlja teorije o njima:
iz njih bi se trebala dobi-ti općenita stajališta za:
ocjenjivanjeumjetničko stvaranje
povijest umjetnosti umjetnička kritika teorija umjetnostia) POVIJEST UMJETNOSTI:
zahtijeva se:točno poznavanje neizmjernog područja individualnih umjetničkih tvorevina starog i novog doba:
mnoga se umjetnička djela ne mogu osobno vidjetiobilnost povijesnih znanja:
u vrlo posebnim znanjima:individualna se priroda umjetničkog djela odnosi na ono pojedinačno:
radi njegovog razumijevanja i objašnjenja potrebno ono specijalnopamćenje znanja: pronicljiva mašta:radi usporedbe s drugim umjetničkim djelima
b) TEORIJA UMJETNOSTI: c) UMJETNIČKA KRITIKA:unutar povijesnog se motrenja pokazuju različita stajališta:
ona, pošto se pojedinačno istaknu i usporede, tvore općenite kriterije i stavove:
u daljnjem formalnom uopćavanju tvore teorije o umjetnostineki spisi o toj temi:
’Αριστοτέλης (384. - 322. g. pr. n. e.): ΠΕΡ`Ι ΠΟΙΗΤΙ-ΚΗ˜ Σ / O PJESNIČKOM UMIJEĆU:
Quintus Horatius Flaccus (65. - 8. g. pr. n. e.): EPIS-TULA AD PISONES. ARS POETICA / POSLANICA PI-SONIMA. PJESNIČKO UMIJEĆE:
Κάσσιος Λογγ˜ινος (III. st.): ΠΕΡ`Ι Υ‘´ΨΟΥΣ / O UZ-VIŠENOME:
danas se ova atribucija može sa sigurnošću otkloniti
općenite odredbe dobivene apstrahiranjem:temeljene na promatranju vrlo ograničenog kruga umjetničkih tvorevina:
činile samo uski prostor područja umjetnostitrivijalne refleksije:
u svojoj općenitosti ne prelaze ni u kakvu postavku o posebnomeinteres usmjeren na izazivanje stvaranja pravih umjetničkih djela
namjera da se pomoću teorija formira prosudba o umjetničkim djelima:
5
formiranje ukusa:odnosi se na raspored i obradu, na podesnost i izrađenost onoga što spada u vanjsku pojavu umjetničkoga djela
spisi:Henry Home lord Kames (1696.-1782.): ELEMENTS OF CRITICISM / ELEMENTI KRITICIZMA
Charles Batteux (1713.-1780.):umjetnost oponaša lijepu prirodu
Ramler: UVOD U LIJEPE ZNANOSTI
vječno vrijedi da svaki čovjek umjetnička djela ili karaktere radanja i događaja shvaća:
prema svojem razumijevanju: prema svojoj duševnosti:sfera formiranosti ukusa nedovoljna i nesposobna da:
uhvati ono što je unutrašnje i istinito:
izoštri pogled za njegovo shvaćanje:
formiranost se ukusa odnosi samo na ono vanjsko i oskudnonjezini su propisi isto tako uzeti samo iz:
uskog kruga umjetničkih djelaograničene:
školovanosti razumaduševnosti
nastaje borba oko toga koju od raznolikih strana lijepoga treba smatrati bitnom:
razne definicije lijepoga:Hirt: HORE (1797.):
pojam karakterističnoga predstavlja temelj pravilnog ocjenjivanja umjetnički lijepoga i formiranja ukusa:
lijepo:nešto savršeno što može postati ili što već jest predmet vida, sluha ili mašte
savršeno:nešto što odgovara svrsi, a što su priroda ili umjetnost pri stvaranju predmeta u njegovom rodu ili vrsti sebi postavili za cilj
karakter kao zakon umjetnosti:ona određena individualnost kojom se odlikuju forme, pokreti i izražaji, mîna i izraz, boja mjesta, svjetlo i sjena, chiaroscuro i položaj, i to tako kako zahtijeva zamišljeni predmet
radi karakterističnoga potrebni:neki sadržaj način na koji je taj sadržaj
prikazanapstraktna se odredba karakterističnoga odnosi na svrhovitost do koje ono što je osobeno na umjetničkom liku stvarno uzdiže sadržaj koji treba predočavati:
prema zakonu karakterističnoga u umjetničko djelo treba ući samo ono što spada u pojavu i bitni izraz upravo tog sadržaja:
ništa se ne treba pokazati suvišnim i izlišnimHirtova definicja ne daje bliže obavijesti o sadržaju lijepoga:
o tome što se u umjetnički lijepome treba karakterizirati, a što nedaje samo čisto formalnu odredbu:
u sebi sadrži istinu:na apstraktan način
6
Majer: POVIJEST LIKOVNIH UMJETNOSTI U GRČKOJ:što on stavlja nasuprot Hirtovu načelu?priključuje se mišljenju Johanna Wolfganga Goethea (1749.-1832.):
najviše načelo starih: najviši rezultat sretne obrade:značajno: lijepo:
i u ovoj se izreci mogu primjetiti dvije stvari:sadržaj:
stvarnačin njezina prikazivanja
pojava koja nešto znači predočava:ne samu sebe i ono što ona
kao vanj-ska jestveć nešto drugo:n.pr.:
simbolfabula:
značenje joj čine:moralpouka
umjetničko djelo mora imati značenje:treba se razviti značenje umjetničkog djela:
neki
unutrašnji život
neki
osjećaj
neku
dušu
neki
sadržaj
neki
duh
kao elemente smo lijepoga karakterizirali dvije stvari:nešto unutrašnje: nešto vanjsko:sadržaj ukazuje na taj sadržajunutrašnje sjaji u vanjskom: vanjsko otklanja pozornost od
sebe:preko njega se pokazuje ukazuje na nešto unutrašnje
samo je povijest umjetnosti kao znanost zadržala svoju trajnu vrijednost:njezin posao:
estetičko ocjenjivanje individualnih umjetničkih tvorevinaspoznaja onih povijesnih prilika koje predstavljaju vanjske uvjete umjetničkog djela
2. IDEJA KAO POLAZIŠTE OBRADE:znanost o umjetnosti proizvodi neku apstraktnu filozofiju o lijepome:
odaje se samostalnom mišljenju o lijepomeproizvodi samo nešto opće:
ne odnosi se na umjetničko djelo u njegovoj osobenostipotpuno teorijska refleksija:
trudi se:lijepo kao takvo upoznati sama sobomobjasniti njegovu ideju
Πλάτων (427. - 347. g. pr. n. e.):
7
počeo na dublji način zahtijevati od filozofije da bi predmete trebalo spoznavati:
ne u njihovoj posebnosti: već u njihovoj općenitosti:u njihovom roduu onome što oni jesu po sebi i za sebe
istinito predstavljaju:ne: već:
pojedinačne
dobre radnje
pojedinačna
istinita mnijenja
pojedinačni
lijepi ljudi
pojedinačna
umjetnička djela
samo
dobro
samo
istinito
samo
lijepo
lijepo se ustvari treba spoznavati u njegovoj biti i u njegovom pojmu:to se može dogoditi samo na osnovi misaonog pojma, pomoću kojega u misaonu svijest stupa logičko-metafizička priroda:
ideje uopćeposebne ideje lijepoga
Πλάτωνova (427. - 347. g. pr. n. e.) apstrakcija nedovoljna čak i u pogledu ideje lijepoga:
samu tu logičku ideju lijepoga moramo shvatiti dublje i konkretnije:besadržajnost svojstvena Πλάτωνovoj (427. - 347. g. pr. n. e.) ideji više ne zadovoljava bogatije filozofske potrebe suvremenog duha
3. IZMIRENJE EMPIRIJSKOG I IDEALNOG STAJALIŠTA:filozofski pojam lijepog povezuje:
metafizičku općenitost: određenost realne posebnosti:pomiruje obje krajnostisamo potpuni pojam dovodi do supstancijalnih, nužnih i totalnih načela
8
POJAM UMJETNIČKI LIJEPOGA
ako se neka podjela ne treba poduzeti na vanjski način, kao što se to događa prilikom nefilozofskog motrenja, ona mora naći svoje načelo u pojmu samog predmeta
kada se radi o predmetu ma koje znanosti, u obzir se prije svega uzimaju dvije stvari:
takav predmet postoji: što takav predmet jest:predmeti se u znanostima koje imaju posla s onim što osjetilno postoji:
uzimaju iz vanj-skog iskustva:
ne dokazuju:
na njih dovoljno samo ukazativeć se i unutar ne-filozofskih disciplina mo-gu pojaviti sumnje u postojanje njihovih predmetapredmeti koji su po svojoj prirodi subjektiv-ni:
postoje samo u duhune postoje kao osjetilni objektiu duhu postoji samo ono što je on proiz-veo svojom djelatnošću
čak i kad nam izgleda kao da neki predmet jest ili kao da postoji, on se ipak mora poka-zati ili dokazati u njegovoj nužnosti
ovim se dokazom, ako se on doista izvede znanstveno, istovremeno rješava i ovo dru-go pitanje
pojam umjetnosti moramo promatrati takorekuć lematski:lema:
u filozofiji pretpostavka, premisapolazimo od umjetnosti:
umjetnost kao posebni znanstveni predmet za nas ima pretpostavku:leži izvan dosega našeg promatranjapromatrana u obliku drugoga sadržaja pripada drugoj filozofskoj disciplini
slučaj kod svih filozofskih znanosti:filozofija tek u svojoj cjelokupnosti predstavlja spoznaju univerzuma kao jedan organski totalitet:
razvija se iz svojeg vlastitog pojmavraća se sebi ne gubeći ništa od onoga što ga čini takvom cjelinom čiji su svi dijelovi međusobno povezani nužnošćuu tom jedinstvu sa sobom čini svijet istine
svaki pojedinačni dio istovremeno predstavlja:jedno unatrag: jedno unaprijed:iz kojeg vodi svoje porijeklo kojemu u svojem razvoju teži
za nas je pojam lijepoga u umjetnosti pretpostavka koja je dana samim sustavom filozofije
A. OBIČNE PREDODŽBE O UMJETNOSTI:tri odredbe o umjetničkom djelu:
umjetničko djelo nije neki proizvod prirode, već
umjetničko djelo u biti proiz-vedeno radi
umjetničko djelo ima svoju svrhu u sebi
9
plod ljudske djelatnosti čovjeka:radi njegovih osjetila uzeto iz onoga što je više ili ma-nje osjetilno
1) UMJETNIČKO DJELO:NE NEKI PROIZVOD PRIRODE: VEĆ PLOD LJUDSKE DJELATNOSTI:
umjetnička djelat-nost kao svjesna proizvodnja nečeg vanjskog:
može se znati i pokazati:
i drugi ju mo-gu naučiti i vr-šiti
umjetničko djelo kao proizvod nekog posve osobeno ob-darenog duha
čovjekov umjetnički proizvod zaostaje za proizvodom prirode
koja je to čovjekova potreba koja ga po-kreće da proizvodi umjetnička djela?
a) UMJETNIČKA DJELATNOST KAO SVJESNA PROIZVODNJA NEČEG VANJSKOG:MOŽE SE ZNATI I POKAZATI:
I DRUGI JU MOGU NAUČITI I VRŠITIprema teorijskim se uputama može izvesti samo:
nešto mehaničkoga: nešto pravilnoga:samo u svojem formalnom smislu
umjetničko stvarateljstvo:ne formalna djelatnost: već duhovna djelatnost:izvodi se prema danim propisima
mora raditi sama od sebepred duhovnu moć očiglednog pred-očavanja mora iznijeti:
sasvim drugi bogatiji sadržajobimnije individualne tvorevine
pravila mogu u nuždi poslužiti kao propisi samo za posve vanjske prilike
od ovog se razmišljanja na kraju potpuno odustalob) UMJETNIČKO DJELO KAO PROIZVOD NEKOG POSVE OSOBENO
OBDARENOG DUHA:umjetničko djelo predstavlja tvorevinu:
talenta: genija:specifična sposobnost: opća sposobnost:
čovjek ih po prirodi svoje moći nije u stanju postići samo svojom samosvjesnom djelatnošću
tvrdnja je, da je kod umjetničkog stvaranja svaka svijest o vlastitoj djelatnosti ne samo suvišna, nego i štetna, pogrešna:
stvaranje talenta i genija izgleda kao stanje nadahnućaiako umjetnikov talent i njegov genij sadrže u sebi prirodni moment, ipak su umjetniku bitno potrebni i:
školovanje stečeno mišljenjemrefleksija o načinu njegovog stvaranjavježba i umješnost u proizvodnji:
kod umješnosti pomaže:
10
ne nadahnuće već samo:refleksijamarljivostvježba
studiranje sredstvo kojim umjetnik postaje svjesnim sadržaja i kojim zadobiva materijal i sadržaj za svoje koncepcije:
svijest o takvom sadržaju i spoznaja o njemu potrebniji jednoj umjetnosti nego nekoj drugoj:
u glazbi potrebno malo ili nimalo duhovnog materijala u svijesti:
u poeziji veći zahtjevi na duhu i du-ševnosti:
ima posla samo sa zvučanjem osjećaja koji kao da je lišen miš-ljenja
sadržajno i misaono prikazivanje čovjeka, njegovih dubljih interesa i onih njegovih snaga koje ga po-kreću
glazbeni se talent iskazuje u vrlo ranoj mladosti
duh se i duševnost moraju obilno školovati životom, iskustvom i razmišljanjem prije nego što genij bude u stanju stvoriti nešto zrelo, značajno i u sebi savršeno
c) ČOVJEKOV UMJETNIČKI PROIZVOD ZAOSTAJE ZA PROIZVODOM PRIRODE:umjetničko djelo:
ne predstavlja nešto potpuno živo:
u sebi nema nikakvog osjećaja
promatrano kao vanjski objekt mrtvo:
živo izvana mrtvo iznutra ono živo živo i izvana i iznutraljudski interes:
duhovna vrijednost koju ima:neki događaj neki individualan
ka-rakterneka radnja po
svome zapletu i po svome isho-du
u umjetničkom se djelu shvaća čišće i prozirnije nego što je to moguće na tlu ostale neumjetničke stvarnosti:
umjetničko djelo ustvari stoji na višem stupnju nego bilo koji prirodni proizvod:
ovaj nije izvršio taj prolaz kroz duh:sve je duhovno bolje ma od kojeg proizvoda prirode:
nijedno prirodno biće ne pred-stavlja božanske ideale
umjetnost u stanju predočiti bo-žanske ideale
duh može i onome što uzima iz svoje unutrašnjosti i izražava u umjetničkim djelima u pogledu vanjske egzistencije dati određenu trajnost:
pojedinačan je život u prirodi prolazan
umjetničko se djelo održava:njegova se nadmoć u usporedbi s prirodnom stvarnošću sastoji:
11
ne u samoj njegovoj trajnosti
već u u nje-mu istaknu-tom duhov-nom oživo-tvorenju
shvaćanje obične svijesti:priroda i njezine tvorevine božje
djelo:umjetničko djelo tek ljudska
tvorevina:proizvedene njegovom dobrotom i mudrošću
proizvedeno ljudskim rukama prema ljudskom razumu
pogrešno shvaćanje da bog ne djeluje u čovjeku i preko čovjeka:božansko ne samo da postoji u čovjeku, već ono u njemu djeluje u formi koja odgovara biti boga na drugi, viši način nego u prirodi:
bog je duh:medij kroz koji božansko prolazi jedino u čovjeku ima formu svjesnoga duha koji djelovanjem proizvodi samoga sebe
d) KOJA JE TO ČOVJEKOVA POTREBA KOJA GA POKREĆE DA PROIZVODI UMJETNIČKA DJELA?
opća i apsolutna potreba iz koje izvire umjetnost potječe iz toga što je čovjek po prirodi svoje svijesti misaono biće:
iz sebe i za sebe stvara ono što on jest i ono što uopće jestprirodne stvari postoje samo
neposred-no i jednomčovjek se kao duh udvostručuje:prije svega po-stoji kao i pri-rodne stvari
postoji i za se-be:
blagodareći je svojem djelotvor-nom samo-stalnom biću duh
svijest po sebi čovjek zadobiva na dva načina:teorijski: praktičkom djelatnošću čovjek
postaje samostalnim:u unutrašnjosti mora učiniti samoga sebe svjesnim samoga sebe
u onome što za nj postoji izvana te-ži:
proizvesti sama sebe:
raspoznati sama sebe:
postiže se preinačavanjem vanjskih stvari:
na taj im način utiskuje pe-čat svoje unutrašnjostičovjek isto tako postupa i sa samim sobom:
svoj vlastiti prirodni lik ne ostavlja onakvim ka-ko ga nalazi, već ga na-mjerno preinačuje:
samo u školovana
12
čo-vjeka to preinačava-nje potječe iz njegove duhovne školovanosti
opća potreba za umjetnošću utoliko umna ukoliko pokreće čovjeka da unutrašnji i vanjski svijet ističe u svojoj duhovnoj svijesti u obliku predmeta u kojem ponovo raspoznaje vlastito ja
2) UMJETNIČKO DJELO U BITI PROIZVEDENO RADI ČOVJEKA:ONO RADI NJEGOVIH OSJETILA UZETO IZ ONOGA ŠTO JE VIŠE ILI MANJE OSJETILNO:
mišljenje da je lije-pa umjetnost po svojoj namjeni usmjerena na izazi-vanje osjećaja koji nam prijaju
mislioci su, koji se u rješavanju proble-ma služe samo re-fleksijom, došli na pomisao da potraže neki naročiti osjećaj lijepoga
umjesto čovjeka od ukusa ili kritičara koji ima ukusa na red došao poznava-telj umjetnosti
promatranje odlike umjetničkoga djela da ono što kao osje-tilni objekt stoji u bitnoj vezi s čovje-kom kao osjetilnim bićem, u njezinom bitnom odnosu spram same umjet-nosti
a) MIŠLJENJE DA JE LIJEPA UMJETNOST PO SVOJOJ NAMJENI USMJERENA NA IZAZIVANJE OSJEĆAJA KOJI NAM PRIJAJU:
proučavanje se lijepe umjetnosti pretvorilo u proučavanje osjećaja:koje osjećaje umjetnost treba izazivati?
ovaj smjer razmišljanja potječe iz vremena Mosesa Mendelsohna (1729.-1786.)takvo mišljenje nije odvelo daleko:
osjećaj predstavlja neodređeno, tamno područje duha:ono što se osjeća ostaje uvijenim u formu najapstraktnije pojedinačne subjektivnosti:
razlike među osjećajima također sasvim apstraktne:ne predstavljaju razlike same stvari
osjećaj kao takav:potpuno prazna forma subjektivne afekcije:
konkretna se tvar u njoj gubirefleksija se o osjećaju, umjesto da utone i da se udubi u umjetničko djelo, i da zbog njega napusti jednostavnu subjektivnost i njezina stanja, zadovoljava motrenjem subjektivne afekcije i njezine osobenosti:
kod osjećaja upravo ta besadržajna subjektivnost predstavlja glavnu stvar:
zato se ljudi tako rado odaju osjećajimab) MISLIOCI SU, KOJI SE U RJEŠAVANJU PROBLEMA SLUŽE SAMO
REFLEKSIJOM, DOŠLI NA POMISAO DA POTRAŽE NEKI NAROČITI OSJEĆAJ LIJEPOGA:
da za njega pronađu neko naročito osjetilo
13
na kraju se postavio zahtjev po kojemu je za to osjetilo potrebno školovanje:
školovano osjetilo ljepote nazvano ukusom:treba zadržati način neposrednog osjećajaradilo se samo na tome da se osjećaj kao osjetilo lijepoga snabdje refleksijom:
dubina stvari ostala nepristupačna ukusu:takva dubina, uz osjetilo i apstraktne refleksije, zahtijeva i:
savršen um temeljan duht.zv. dobar ukus strahuje od svih dubljih utisaka:
ustupa pred silom genija:više nije siguran
c) UMJESTO ČOVJEKA OD UKUSA ILI KRITIČARA KOJI IMA UKUSA NA RED DOŠAO POZNAVATELJ UMJETNOSTI:
nužni uvjet za promatranje umjetnosti:pozitivno poznavanje umjetnosti:
u pogledu svoje istovremene materijalne i individualne prirode umjetničko djelo bitno proizlazi iz naročitih uvjeta najraznovrsnije prirode:
vrijeme i mjesto njegova postankaodređena individualnost umjetnikatehnička izraženost umjetnosti
takva se učenost ipak ne smije smatrati jedinim i najvišim odnosom koji duh zauzima prema umjetničkom djelu i prema umjetnosti uopće:
poznavatelji se mogu zadržati na poznavanju čisto vanjskih odlika:
bez puno razumijevanja za pravu prirodu umjetničkoga djelad) PROMATRANJE ODLIKE UMJETNIČKOGA DJELA DA ONO ŠTO KAO OSJETILNI
OBJEKT STOJI U BITNOJ VEZI S ČOVJEKOM KAO OSJETILNIM BIĆEM, U NJEZINOM BITNOM ODNOSU SPRAM SAME UMJETNOSTI:
obzirom na umjetničko djelo kao objekt
obzirom na subjektivnost samog umjetnika
sadržaj u određenom stup-nju uzet iz osjetilnog ele-menta
α. OBZIROM NA UMJETNIČKO DJELO KAO OBJEKT:umjetničko se djelo svakako
izlaže ra-di osjetilnog shvaćanja:umjetničko djelo ne postoji
samo radi osjetilnog shvaćanja:ono kao osjetilno istovremeno bitno postoji radi duha:
duh:ili treba biti aficiran njime ili treba naći neko
zadovoljstvo u njemuumjetničko djelo nikako ne može biti proizvodom prirode:
osjetilna strana umjetničkog djela treba imati određeno biće:samo ukoliko ono postoji
radi čovjekova duhane ukoliko ono kao nešto
osjetil-no postoji sebe radiosjetilno se prema duhu može ponašati na razne načine:
čisto osjetilno shvaćanje
teorijski odnos vanjske stvari spram inteligen-cije
osjetilni element mora bezuvjetno postojati u umjetničkom djelu
αα. ČISTO OSJETILNO SHVAĆANJE:
14
za duh najmanje pogodan načinsastoji se prije svega u osjetilnom doživljavanju ne razmišljajućimeđutim duh ne ostaje kod čistog shvaćanja vanjskih stvari osjetilima:
on ih naprotiv stvara radi svoje unutrašnjosti:nešto ju goni da se u obliku osjetilnosti čak i sama realizira u stvarima:
prema njima se ponaša požudno:čovjek obuzet požudom od vanjskih stvari zahtijeva:
ne samo površinski izgled vanjske stvari
već njih same u njihovoj osjetilno-konkretnoj egzis-tenciji
požuda nije u stanju dopustiti da objekti postoje slobodno i neovisno:
po svome nagonu usmjerena k:poništenju neovisnosti i slobode vanjskih stvaripokazivanju da one postoje samo zato da bi bile razorenima i upropaštenima
čovjek prema umjetničkom djelu ne osjeća nikakvu požudu:pušta ga da kao predmet postoji slobodno i za sebeprema njemu se odnosi bez požude:
kao prema predmetu koji postoji radi teorijskih interesa duha
čovjek obuzet praktičnom požudom više cijeni one stvari u prirodi koje mu mogu poslužiti:
umjetnička djela u tom pogledu neporabljiva:u njima se može uživati samo obzirom na druge forme duha
ββ. TEORIJSKI ODNOS VANJSKE STVARI SPRAM INTELIGENCIJE:teorijsko promatranje stvari usmjereno na to da se stvari upoznaju u njihovoj općenitosti:
da se pronađu:njih
ova unutrašn
ja bit
njihov
unutrašnji
zakon
da se shvate shodno njihovom pojmuumna inteligencija pripada:
ne pojedinačnom subjektu kao takvom:
kao što je to slučaj s požudom
već pojedincu:ukoliko je on istovremeno opći subjekt
razlika:znanosti: umjetnosti:inteligencija se ustremljuje na ono opće:
napušta predmet u njegovoj neposrednoj pojedinačnostiu njegovoj ga unutrašnjosti preinačava:
umjetničko je djelo za umjetnič-ko promatranje onakvim kak-vim se pokazuje i u neposrednoj određenosti i osjetilnoj pojedi-načnosti
15
iz nečega osjetilno-kon-kretnog stvara apstrakciju:
nešto bitno drukčije ne-go što je taj isti objekt bio u svojoj osjetilnoj pojavi
razlika:umjetničkog interesa: praktičkog interesa:
požudesvoj predmet pušta da slobodno postoji za sebe
svoj predmet iskorištava za se-be:
razarajući garazlika:
umjetničkog promatranja: teorijskog promatranja znanstvene inteligencije:
u njemu se gaji interes za pred-met u njegovoj pojedinačnoj eg-zistenciji
radi se o tome da se predmet preobrazi u njegovu opću misao i njegov opći pojam
γγ. OSJETILNI ELEMENT MORA BEZUVJETNO POSTOJATI U UMJETNIČKOM DJELU:u njemu se ne smije pojaviti kao površina i kao privid:
u osjetilnom elementu umjetničkog djela duh traži:ni
konkretnu materijalnost
ni opću, isklju-čivo idealnu mi-sao
već osjetilnu nazočnost:treba, dodu-še, ostati osjetilnom
isto se tako treba oslobo-diti svoje čiste materi-jalnosti
u usporedbi s neposrednim određenim bićem stvari u prirodi, osjetilni element uzdignut na stupanj čistog privida:
umjetničko djelo stoji na sredini između:neposredne osjetilnosti: idealne misli:više nije jednostavno materi-jalno biće
još nije čista misao
postoji izvana kao stvar osjetilni je element u njemu i sam nešto idealno:
različito od idealnoga u misli
16
osjetilni element u umjetnosti stoji u vezi samo s t.zv. teorijskim osjetilima:
osjetilom vida osjetilom sluhas umjetničkim uživanjem nemaju nikakve veze ona osjetila koja imaju posla samo s materijalnim elementom kao takvim i s njegovim neposredno osjetilnim kvalitetama:
osjetilo mirisa osjetilo okusa osjetilo opipapredmeti se u umjetnosti trebaju održati u svojoj realnoj neovisnosti:
ne slažu se ni sa kakvim isključivo osjetilnim odnosomosjetilni se likovi i tonovi u umjetnosti javljaju s ciljem da u tom obliku pribave zadovoljstvo višim duhovnim interesima:
osjetilni element u umjetnosti oduhovljen:duhovno se u njoj pojavljuje u obliku osjetilnog elementa
β. OBZIROM NA SUBJEKTIVNOST SAMOG UMJETNIKA:umjetnički proizvod postoji samo ukoliko je prošao kroz duh i ponikao iz duhovne stvarateljske djelatnostikako u umjetniku kao stvarateljskoj subjektivnosti djeluje osjetilnost koja je za umjetnost neophodna?u umjetničkom stvaranju duhovna i osjetilna strana moraju biti u suglasnosti:
pravo umjetničko stvaranje čini djelatnost umjetničke mašte:umnost:
postoji kao duh samo ukoliko dje-lovanjem postane svjesna
tek u osjetilnoj formi sebi pred-stavlja ono što u sebi nosi
ima duhovni sadržaj taj duhovni sadržaj osjetilno uobli-čava zato što ga je u stanju postati svjesnom samo u osjetilnoj formi
umjetnička stvarateljska mašta:mašta jednog velikog duha i jedne velike duševnostisastoji se u shvaćanju i stvaranju predočaba i likova o najdubljim i najopćenitijim ljudskim interesima u slikovitom, potpuno osjetilnom prikazutemelji se na prirodnom daru:
talentuza njezino stvaranje potrebna osjetilnost
talent se i genijalnost ne mogu sa-stojati isključivo u prirodnoj spo-sobnosti:
duhovnost mora uopće u sebi sa-državati moment prirodnog stva-ranja i uobličavanja:
skoro je svatko u stanju imati uspjeha u jednoj umjetnosti do određenog stupnja:
da bi se prekoračila točka u kojoj umjetnost tek počinje, potreban je urođeni viši umjetnički talent
jedan od znakova urođenog talenta:rana spretnost u tehničkom izvođenju koja do određenog stupnja nije naporna
γ. SADRŽAJ U ODREĐENOM STUPNJU UZET IZ OSJETILNOG ELEMENTA:
17
iz prirode
18
3) UMJETNIČKO DJELO IMA SVOJU SVRHU U SEBI:u čemu je onaj interes koji čovjek sebi postavlja pri stvaranju takvog sadržaja u formi umjetničkih djela?
načelo podražavanja prirode
uzbuđenje duševnosti viša supstancijalna svrha
a) NAČELO PODRAŽAVANJA PRIRODE:kao vještina se sastoji u tome što se prirodni likovi onakvi kakvi postoje odslikavaju na način koji njima potpuno odgovara
posve formalna svrha objektivno lijepo iščezava iz načela podražavanja koje je postalo ciljem
ono se podražavanje prirod-noga, koje je izgledalo da predstavlja opće načelo osvjedočeno velikim autori-tetom, ne treba usvojiti ba-rem u toj općoj, potpuno apstraktnoj formi
α. POSVE FORMALNA SVRHA:čovjek pomoću svojih sredstava izradi po drugi put i što je moguće vjernije ono što postoji u vanjskom svijetu i onako kako u njemu postojito se ponavljanje odmah može shvatiti kao:
čisto suvišan posao razuzdana igra koja zaos-taje za prirodom
zadovoljstvo koje potječe od toga što se njime pro-izvodi nešto slično prirodi
αα. ČISTO SUVIŠAN POSAO:ono što se podražavanjem prikazuje ionako već imamo u svojoj okolini
ββ. RAZUZDANA IGRA KOJA ZAOSTAJE ZA PRIRODOM:po svojim sredstvama predočavanja umjetnost ograničena:
može proizvesti jednostrane oblike:može proizvesti privid stvarnosti samo za jedno osjetilo
umjetnost nam, ako ostane pri formalnoj svrsi jednostavnog podražavanja, umjesto stvarnog života ustvari pruža samo lažnu sliku života
umjesto što hvalimo umjetnička djela zbog toga što su uspjela obmanuti publiku, treba ukoriti upravo one koji misle da će uzvisiti umjetničko djelo dajući mu takvo djelovanje kao nešto najvišeu pogledu podražavanja umjetnost nikada neće biti u stanju prevladati u utakmici s prirodom
γγ. ZADOVOLJSTVO KOJE POTJEČE OD TOGA ŠTO SE NJIME PROIZVODI NEŠTO SLIČNO PRIRODI:radost se i divljenje prevaraju u prezasićenost i odvratnost:
tim prije čim više pa-umjetničko djelo sliči prirodnome uzoruu podražavanju prirode po čovjeku vidimo:
niti slobodno stvaranje prirode:
niti umjetničko djelo:
već samo određenu vještinu:
od čovjekove slobodne stvarateljske vještine očekujemo nešto sasvim drugo
19
radost koju izaziva vještina podražavanja može uvijek biti samo ograničenomčovjeku više priliči uživati u onome što proizvodi iz samoga sebe
20
β. OBJEKTIVNO LIJEPO IŠČEZAVA IZ NAČELA PODRAŽAVANJA KOJE JE POSTALO CILJEM:
radi se:ne više o tome kakvo je ono što
treba podražavati:već samo o tome da se to točno
podra-žava:predmet se i sadržaj lijepoga smatraju nečim posve ravnodušnim
ukusi pojedinaca, pa i ljudskih zajednica pokazuju znatne međusobne razlike
γ. ONO SE PODRAŽAVANJE PRIRODNOGA, KOJE JE IZGLEDALO DA PREDSTAVLJA OPĆE NAČELO OSVJEDOČENO VELIKIM AUTORITETOM, NE TREBA USVOJITI BAREM U TOJ OPĆOJ, POTPUNO APSTRAKTNOJ FORMI:
podražavanje prirode:relativno uspješnije: teže:slikarstvokiparstvo
arhitekturapoezija
svrha se umjetnosti mora sastojati:ne samo u jednostavnom
formalnom podražavanju onoga što postoji:
iz toga podražavanja mogu nići:
već u još nečem drugom
samo tehnič-ki umjetna djela
ne prave umjetničke tvorevine
moment se koji bitno pripada umjetničkom djelu sastoji u tome što lik u prirodi čini njegovu podlogu:
ono predočava u formi vanjske pojave:prirodna
vanjsko pojavljivanje u svojoj prirodnosti čini bitnu odredbu umjetnosti:niti je postojeća prirodnost
pravilo umjetnostiniti jednostavno podražavanje
vanjskih pojava kao vanjskih predstavlja njezinu svrhu
b) UZBUĐENJE DUŠEVNOSTI:što je onda sadržajem umjetnosti?zbog čega taj sadržaj treba prikazati?uobičajeno mišljenje o svrsi umjetnosti:
dovesti sve ono što postoji u ljudskom duhu u vezu s našim osjetilima, s našim osjećanjem i oduševljenjem:
umjetnost treba:s jedne se strane dočepati
svestranog sadržaja:s druge strane uopće uzbuditi
strasti:da bi dopunila prirodno iskustvo našeg vanjskog života
kako ne bismo ostali ravnodušnima prema životnim iskustvimada bismo postali prijamčivi za sve pojave
umjetnost umjesto stvarnog iskustva stavlja svoje obmanljive privide:mogućnost se obmane putem umjetničkog privida temelji na tome da kod čovjeka svaka stvarnost u duševnost i volju prodire preko medija opažanja i predočavanjačovjek si je sposoban ne-stvarne stvari predočiti kao stvarne:
21
za našu je duševnost nebitno hoće li nam neki životni sadržaj biti pokazanim:
u samoj vanjskoj stvarnosti samo putem njezinog privida
22
osobita i izvanredna snaga umjetnosti:buđenje svih osjećaja u nama
umjetnost bi, nemajući posebne stalne svrhe, služila samo kao prazna forma za svaku moguću vrstu sadržaja i vrijednosti
c) VIŠA SUPSTANCIJALNA SVRHA:pri raznolikosti se sadržaja umjetničkih djela samo po sebi nameće da se različiti osjećaji i predodžbe, koje umjetnost treba izazvati ili utvrditi, međusobno križaju, proturječe i potirukod pojma se umjetnosti, kao i kod pojma države, javlja potreba:
s jedne strane za nekom svrhom koja je zajednička njezinim posebnim stranama
s druge strane za nekom višom supstan-cijalnom svrhom
refleksiji o supstancijalnoj svrsi blisko mišljenje po kojemu je umjetnost sposobna i dužna ublažavati divljačnost ljudskih zahtjevaNAMJENA UMJETNOSTI:
poništavanje čovjekove sirovosti i ubla-žavanje njegovih strasti
čišćenje strasti, poučavanje i moralno usavršavanje
α. PONIŠTAVANJE ČOVJEKOVE SIROVOSTI I UBLAŽAVANJE NJEGOVIH STRASTI:
u kojem se dijelu umjetnosti nalazi mogućnost da poništava ono što je sirovo i ublažava nagone, sklonosti i strasti?divljačnost se strasti sastoji u sjedinjenosti:
našeg ja kao općeg: ograničenog sadržaja njegove požude:
čovjek izvan te pojedinačne strasti nema više nikakve volje:sirovost i neobuzdanu snagu strasti umjetnost ublažava tako da drugim ljudima predočava što čovjek u takvu stanju osjeća i vrši:
čovjek može svoje nagone i sklonosti objektivno gledati izvan sebe
ljudi su oduvijek izražavanje strasti smatrali sredstvom:oslobađanja tereta nevolja koje ga pritišćuolakšavanja svoga srca
umjetnost nježno udaljuje čovjeka od njegove povezanosti s prirodom:ta povezanost u svojoj apstraktnosti predstavlja samo sirovost i divljaštvo
namjena obuzdavanja sirovosti i odgoja strasti posve formalna i općaβ. ČIŠĆENJE STRASTI, POUČAVANJE I MORALNO USAVRŠAVANJE:
nadovezuje se na prethodnu namjenučišćenje strasti poučavanje moralno
usavršavanjeαα. ČIŠĆENJE STRASTI:
za umjetničke bi tvorevine bilo potrebno neko mjerilo kojim bi se ocjenjivala njihova vrijednost:
to mjerilo upravo ona njezina djelotvornost koja nas osposobljava da u strastima izdvojimo čisto od nečistoga:
umjetnosti potreban sadržaj koji je u stanju iskazati tu snagu čišćenja:
sadržaj se koji čisti u svijesti mora istaknuti obzirom na njegovu općenitost i bitnost
23
ββ. POUČAVANJE:osobenost se umjetnosti sastoji:
s jedne strane u zadovoljavajućem interesu za osjećaje i strasti:
uzbuđenju koje izazivaju osje-ćaji
zadovoljstvu koje se u tom uzbuđenju nala-zi
s druge strane u koristi koju umjet-ničko djelo može imati za subjekt i koju može pokazati na njemu
treba li se takvo poučavanje u umjetničkom djelu sadržavati izravno ili neizravno?
krajnja svrha uslijed bitne duhovnosti umjetnosti može i sama biti jedino duhovnom:
obzirom bi se na poučavanje ta svrha mogla sastojati samo u tome da se pomoću umjetničkog djela u svijesti istakne onaj bitan duhovni sadržaj koji je po sebi i za sebe:
umjetnost ustvari postala pravom učiteljicom narodaako umjetničko djelo istakne općenitost u cilju apstraktnog poučavanja, onda ono slikovito i osjetilno na njemu predstavlja samo vanjski i suvišni ukras:
umjetničko djelo u samome sebi razbijeno:forma i sadržaj više nisu srasli jedno uz drugo
ako se svrha umjetnosti ograniči na korist od poučavanja, onda se njezina druga osobina, izazivanje dopadanja, proglašava nebitnom:
svoju bi supstanciju trebala imati samo u korisnosti od pouke čiju pratilju predstavljaumjetnost tada ne nosi svoju namjenu i svoju svrhu u samoj sebi:
njezin se pojam nalazi u nečem drugom:ona tome služi kao sredstvo
došli smo do granice na kojoj umjetnost treba prestati predstavljati svrhu za sebe:
srozava se:ili na stupanj jednostavne
igre za zabavuili na stupanj jednostavnog
sred-stva za poukuγγ. MORALNO USAVRŠAVANJE:
koji su to najviši cilj i najviša svrha radi kojih se strasti trebaju pročišćavati, a ljudi poučavati?svrha umjetnosti u tome da sklonost i nagone priprema za moralno savršenstvo i da ih dovede do tog krajnjeg cilja:
pouka i čišćenje udruženi:umjetnost poučavanjem istovremeno poziva na pročišćavanje
teorija o moralnom popravljanju moralnu pouku želi jasno istaknuti kao supstancijalnu svrhu umjetničkoga djela:
izričito dozvoljava prikaz samo moralnih predmeta, moralnih karaktera, moralnih radanja i događaja:
umjetnost ima pravo izbora svojih predmetapojam se morala ne poklapa neposredno s onim što mi već uopće nazivamo vrlinom, moralnošću i čestitošću:
za moral potrebni:
24
refleksijatočna svijest o onome što odgovara dužnostidjelovanje koje potječe iz te prethodne svijesti
25
suvremeno moralno shvaćanje:polazi od oštre suprotnosti koja postoji u volji između:
njezine duhovne općenitosti: njezine osjetilne, prirodne poseb-nosti:
ta se suprotnost pokazuje kao gruba suprotnost između:unutrašnje slobode vanjske nužnosti
ovu suprotnost u čovjeku proizvode:duhovno školovanjesuvremeni razum
suprotnost čovjeka čini amfibijom:mora živjeti u dva svijeta koji stoje u proturječju jedan s drugim:
svijest ne može naći smirenja niti u jednom od njihčovjek s jedne strane uple-ten u svakodnevnu stvar-nost
čovjek se s druge strane uzdiže do spoznaje vječ-nih ideja
sastoji se:ne u izvršenom mirenju tih
su-protnostiveć u njihovoj uzajamnoj
borbifilozofiji se postavlja zadatak da te suprotnosti ukine:
da pokaže:da istina ne pripada niti jednoj od suprotnosti:
one predstavljaju nešto što se ukida samo sobomda se istina nalazi tek u njihovom izmirenju i dijalektičkom povezivanju:
dijalektičko povezivanje:ne neki jednostavan
zahtjevveć nešto:po sebi i za sebe izvršenošto se neprekidno izvršava
otpada pogrešno gledište:umjetnost poučavanjem i popravljanjem treba služiti kao sredstvo za moralne ciljeve:
za moralnu krajnju svrhu svijeta uopćepitanje se o svrsi ne smije smatrati usputnim značenjem pitanja o nekoj koristi:
dužnost je umjetnosti, naprotiv:otkriti istinu u formi osjetilnog umjetničkog uobličavanjau sebi prikazati izmirenu suprotnostu sebi imati svoju krajnju svrhu:
u samom prikazivanju i otkrivanju
26
B. POVIJESNA DEDUKCIJA PRAVOG POJMA UMJETNOSTI:pojam umjetnosti u njegovoj unutrašnjoj nužnosti:
spomenuta suprotnost pribavlja sebi važnost:ne samo u granicama općenite
refleksivne školovanostiveć i u filozofiji kao takvoj:filozofija je mogla shvatiti svoj vlastiti pojam, a time i pojam prirode i umjet-nosti jedino tek pošto je temeljno svlada-la navedenu suprotnost
došlo je do spoznaje da umjetničko djelo predstavlja jednu od onih sredina koje rješavaju i ujedinjuju onu suprotnost i ono proturječje koji postoje između:
na samom sebi počivajućeg duha prirode:kako one koja se pojavljuje izvana
tako i unutrašnje prirode subjektiv-nog osjećaja i du-ševnosti
1. FILOZOFIJA IMMANUELA KANTA (1724.-1804.):osnovicom učinio um:
kako za inteligenciju, tako i za voljuspoznaja uma u samom sebi
Kant ponovo zapao u krutu suprotnost između:subjektivnog mišljenja: objektivnih predmeta:apstraktne općenitosti osjetilne pojedinačnosti voljesuprotnost moralnosti istakao kao nešto najvišepraktičnu stranu duha uzdigao iznad njegove teorijske stranetraženo jedinstvo ponovo našao u intuitivnom razumu:
ponovo ostaje kod suprotnosti subjektivnoga i objektivnosti:zaista daje apstraktno rješenje suprotnosti:
idejusamo to rješenje i izmirenje čini isključivo subjektivnim:
ne istinitim i stvarnim po sebi i za sebelijepe predmete prirode i umjetnosti Kant promatra samo s gledišta rasudne moći:
refleksija koja ih subjektivno cijenimoć koja nas osposobljava da posebno zamislimo kao sadržajno pod općimnaziva ju reflektirajućom:
njoj je dano samo posebno za koje ona treba naći opće:njoj potreban neki zakon koji mora sama postaviti:
svrhovitostestetski sud proizlazi:
niti iz razuma kao takvog:
niti iz osjetilnog opažanja:
već iz slobodne igre razuma i mašte:
kao moći pojmo-va
iz njegove šaroli-ke raznovrsnosti kao takve
u skladnosti se raznih moći spoznaje predmet dovodi u vezu sa subjektom i njegovim osjećajem zadovoljstva i dopa-danja
lijepo za Kanta:a) TREBA BITI BEZ IKAKVOG INTERESA:
bez ikakve veze s našom moći požude:jer nam inače dotični predmeti nisu važni zbog njih samih
27
estetski sud pretpostavlja da ono što je dano izvana postoji slobodno i za sebe:
on poniče iz zadovoljstva kojemu je objektom po volji zbog samoga sebe:to zadovoljstvo dopušta da predmet ima svoj cilj u samome sebi
28
b) MORA BITI ONO ŠTO SE PREDSTAVLJA BEZ POJMA:bez kategorije razuma:
kao objekt općeg dopadanjalijepo može ocjenjivati samo gledatelj školovana duha:
sud polaže pravo da vrijedi općenito:i lijepo također treba biti priznatim po svakome:
sud o tome ne spada u nadležnost čistih pojmova razumapri promatranju lijepog:
ne postajemo svjesni pojma i supsumcije pod taj pojamne pretpostavljamo da se događa odvajanje pojedinačnog predmeta i općeg pojma koji inače u sudu postoje
c) TREBA IMATI FORMU SVRHOVITOSTI:ako se svrhovitost opaža na predmetu bez predodžbe o njegovoj svrsiu konačnoj svrhovitosti svrha i sredstvo ostaju jedno izvan drugoga:
svrha ne stoji ni u kakvoj unutrašnjoj vezi spram materijala svojega izvođenja
lijepo postoji kao svrhovito u samome sebi:sredstvo se i svrha ne prikazuju odvojenima kao njegove različite strane
lijepo ne smije na sebi nositi svrhovitost kao neku vanjsku formu:svrhovito slaganje unutrašnjeg i vanjskoga treba predstavljati imanentnu prirodu lijepoga predmeta
d) MORA BITI PRIZNATIM KAO PREDMET NUŽNOG DOPADANJA NEOVISNO O POJMU:
lijepo sadrži nužnost dopadanja u sebi:bez ikakve veze s kategorijama razuma
u ovim Kantovim stavovima nije odvojeno ono što je inače u našoj svijesti pretpostavljeno kao odvojeno:
ta odvojenost u lijepome ukinuta:u njemu se potpuno prožimaju:
opće
i posebno
svrha
i sredstvo
pojam
i predmet
umjetnički lijepo:skladnost u kojoj je sâmo posebno suobrazno pojmu
naizgled je savršeno izmirenje ipak samo subjektivnim:i u pogledu ocjenjivanja i u pogledu stvaranja
ne predstavlja ono što je po sebi istinito i stvarno2. FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.), JOHANN JOACHIM WINCKELMANN
(1717.-1768.), FRIEDRICH WILHELM SCHELLING (1775.-1854.):Friedrich Schiller (1759.-1805.):
probio subjektivnost i apstraktnost mišljenja Immanuela Kanta (1724.-1804.):
pokušao izvan njih:shvatiti jedinstvo i izmirenje kao ono što je istinitoumjetnički ih realizirati
29
u svojim estetičkim razmišljanjima:pridržavao se umjetnosti:
ne hajući za njezin odnos spram prave filozofijesvoj interes za umjetnički lijepo usporedio s filozofskim načelima:
u dulju prirodu lijepoga i u njegov pojam prodro:pošavš
i od tih načela
na osnovi
tih načela
30
usporedba:Schillera: Johanna Wolfganga Goethea
(1749.-1832.):utonuo u promatranje unutrašnjih dubi-na duha:
po svojoj osobenosti prešao na prirodnu stranu umjetnosti:
pribavio važnost ideji slobodnog to-taliteta ljepote:
nasuprot promatranju volje i miš-ljenja po razumu
njegov veliki um u tim područjima srušio čista promatranja razuma i njegove zablude
PISMA O ESTETSKOM ODGOJU
glavna polazna misao:svaki individualan čovjek nosi u sebi klicu idealnoga čovjeka
estetski odgoj usmjeren prema formiranju sklonosti, osjetilnosti, nagona i duševnosti u toj mjeri da postanu umni samima sebi:
um, sloboda i duhovnost trebaju izaći iz svoje apstraktnosti:ujedinivši se sa u sebi umnom stranom prirode u njoj dobivaju svoje živo tijelo
lijepo:realno sjedinjenje umnoga i osjetilnoga
kao načelo i bit umjetnosti znanstveno shvatio jedinstvo:općeg
i posebnog
slobode
i nužnosti
duhovnosti
i prirodnoga
Friedrich Wilhelm Schelling (1775.-1854.):znanost postigla svoje apsolutno stanovište:
samom idejom načela spoznaje i postojanja učinjeno jedinstvo:općeg
i posebnog
slobode
i nužnosti
duhovnosti
i prirodnoga
ideja upoznata kao jedina istina i stvarnostpronađen pojam umjetnosti i njezin znanstveni položaj:
ona ipak shvaćena u svojoj uzvišenoj i pravoj namjeni:u jednom pogledu na ipak naopak način
Johann Joachim Winckelmann (1717.-1768.):promatranjem ideala antike oduševljen na način koji mu je omogućio da u proučavanje umjetnosti uvede novi smisaojedan od onih ljudi koji su u području umjetnosti znali otkriti za duh novi organ i nove načine promatranja
3. IRONIJA:August Wilhelm (1767.-1845.) i Friedrich (1772.-1829.) von Schlegel:
od filozofske ideje prisvojili onoliko koliko su bili sposobnima da to učine prema svojoj prirodi:
ne filozofska: već bitno kritička:
31
nijedan od njih dvojice ne može polagati pravo na sposobnost za spekulativno mišljenje:
zahvaljujući su se svojem kritičkom talentu približili stajalištu ideje
32
njihova kritika po svojem mjerilu nije bila osnovanom na temeljnom filozofskom znanju:
to mjerilo ostalo neodređenim i nesigurnim:njime postizali:
čas previše: čas premalo:s ljubavlju ponovo isticali u svoje doba potcjenjivana umjetnička djelatežili upoznati i objavljivati malo poznata djela
nepoznatim i necjenjenim epoha-ma pripisivali preveliku vrijed-nostdivili se djelima osrednje vrijed-nostipripisivali općenitu vrijednost djelima relativne vrijednosti
ironija:razvila se pod utjecajem ideja i doktrina Friedricha von Schlegela (1772.-1829.)svoj dublji razlog našla u filozofiji Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.):
za apsolutno načelo svoga znanja, svakoga uma i spoznaje postavlja ja:potpuno apstraktno i formalnou sebi apsolutno jednostavno:
u njemu negirani:sv
akaosobenost
svaka
određenost
svaki
sadržaj
svaki sadržaj ima vrijednost samo uko-liko ga pretpostavlja i priznaje to ja
ništa se ne promatra kao nešto što ima vrijednost po sebi i za sebe i u samom sebi:
već samo kao nešto proizvedeno subjektivnošću od ja:sve što postoji po sebi i za sebe:
samo prividživi, djelotvorni individuum:
njegov se život sastoji u tome da svoju individualnost gradi za sebe i za druge, da se iskaže i da se pokaže
smisao obzirom na lijepo i na umjetnost:čovjek treba:
živjeti kao umjetniksvoj život umjetnički organizirati
opće značenje genijalne božanske ironije:predstavlja koncentriranost ja u samo sebe:
za njega sve veze raskinutesposobno živjeti samo u blaženstvu koje mu pričinjava uživanje u samom sebi
slijedeća forma negativnosti ironije:tvrđenje taštine svega stvarnoga,
moral-noga i onoga punog sadržaja:samo se ja može ne osjećati
zadovoljnim u svojem uživanju u samome sebi:
tvrđenje ništavnosti svega objektivnog i onoga što po sebi i za sebe ima vrijed-nost
poslije toga žeđa za nečim stalnim i supstancijalnim:
iz toga proizlazi nesretno i proturječ-no stanje:
33
subjekt za-ista želi ući u istinu:
osjeća težnju za subjek-tivnošću
subjekt se nije u sta-nju oteti nezadovolj-noj ap-straktnoj unutraš-njosti:
obuzima ga čež-nja
iz nezadovoljstva karakterističnog za ovu mirnoću i nejakost potječe patološko stanje lijepe duše koja umire od čežnje za ljepotom:
doista lijepa duša radi i živi u stvarnostiironično se kao genijalna individualnost sastoji u samouništavanju svega divnoga, velikoga i izvanrednoga:
čak će i u objektivnim umjetničkim djelima ironična umjetnost prikazivati samo načelo apsolutne subjektivnosti:
u njima se sve što za čovjeka ima vrijednost i dostojanstvo u svojem samouništavanju prikazuje kao nešto ništavno
unatoč njihovoj srodnosti, postoje bitne razlike između:komičnog: ironičnog:u pitanju je sadržaj onoga što se razara:
mora se ograničiti na to da uništava ništavno
u individuumu i preko njega pokazu-je ništavnim ono što uopće predstav-lja neki u sebi supstancijalni sadržaj:
što je ustvari moralnim i istinitim
ironiju su kao najviše načelo umjetnosti usvojili:Zolger ():
u dubini filozofije naišao na rad ideje na tome da:negirajući sebe kao beskonačnu
i opću, prijeđe u konačnost i osobnost
tu svoju negaciju isto tako ponovo uki-ne:
ponovo uspostavi beskonačno i opće u konačnome i posebnome
ta negativnost:samo jedan moment ne cijela ideja
ima srodnosti s ironičnim ukidanjem onoga što je određeno i onoga što je supstancijalno:
u njoj ugledao načelo umjetničkoga stvaranjaLudwig Tieck (1773.-1853.):
sasvim se familijarno služi izrazima predstavnika ironije:pritom ipak ne kaže što oni znače
pristupi li sam ocjenjivanju umjetničkih djela, njegovo je oslikavanje njihove veličine zaista izvrsnim:
ironiji tu nema ni traga
34
PODJELA
umjetnost:nešto što proizlazi iz apsolutne idejenjezina apsolutna svrha:
osjetilno prikazivanje samog apsolutnogkako posebni dijelovi proizlaze iz pojma umjetnički lijepoga shvaćenog kao
prikazivanje apsolutnoga?zadatak umjetnosti:izmiriti:
sadržaj umjetnosti: formu umjetnosti:ideju osjetilni slikoviti oblikformirajući iz njih slobodan totalitetuvjeti koji se pritom zahtijevaju da bi se to izmirenje ostvarilo:
1. sadržaj se koji treba umjetnički predočiti mora pokazati sposobnim za takvo umjetničko predočavanje:inače dobivamo samo loš spoj
2. sadržaj umjetnosti ne smije sam sobom predstavljati neki apstraktum:sve što je istinito, kako u duhu tako i u prirodi, jest konkretno:
subjektivno i posebno bez obzira na općenitost3. neka osjetilna forma i neko osjetilno uobličenje, koji trebaju odgovarati
nekom konkretnom sadržaju, moraju biti isto tako nešto individualno što je potpuno konkretno i pojedinačno:umjetničko djelo nije prostodušno i samostalno:
u biti predstavlja neko oslovljavanje duše koja odjekujeumjetničko predočavanje u osjetilnosti nije slučajno:
ono niti ne predstavlja najvišu formu u kojoj se može uhvatiti duhovna konkretnost:
viša forma:stoji nasuprot prikazivanju osjetilnom konkretnošćumišljenje:
u relativnom smislu mora biti apstraktnim
ne smije biti jednostranim:da bi bilo istinitim i umnim, mora biti konkretnim
načelo se podjele za znanost o umjetnosti nalazi u višoj istini kao duhovnosti:prije nego duh dospije do pravog pojma svoje apsolutne biti, on mora proći kroz niz stupnjeva:
ovaj razvoj u granicama umjetničkoga duha ima, shodno vlastitoj prirodi, dvije strane:
sam je taj razvoj duhovan i općenit: taj unutrašnji razvoj umjetnosti mora zado-biti neposrednu egzistenciju i osjetilno od-ređeno biće:
u njegovom se tijeku umjetnički uobliča-va niz stupnjeva određenih shvaćanja svijeta kao niz stupnjeva određene, ali opće svijesti o tome što je prirodno, ljud-sko i božansko
određene forme osjetilno određenog bića umjetnosti predstavljaju totalitet nužnih razlika među umjetnostima:
posebne umjetnostinaša se znanost može podijeliti na tri glavna dijela:
1) IDEJA UMJETNIČKI LIJEPOG ILI IDEAL:opći dioodnos tog ideala spram:
35
prirode subjektivnog umjetničkog stvaranja
36
ideja kao takva: ideja kao umjetnički lijepo:istina po sebi i za sebeistina u njezinoj još neobjektiviranoj opće-nitosti
ideja s bližom namjenom da u biti bude:
individualnom stvarnošćuindividualnim uobličenjem stvarnosti:
po svojoj namjeni čini da se ideja bitno u njemu pojavljuje
ideja se i njezino konkretno uobličenje u stvarnosti trebaju učiniti savršeno adekvatnima jedno drugom:
ideja shvaćena kao stvarnost uobličena shodno njezinom pojmu:idea
nesavršenost umjetničkog djela ne treba uvijek smatrati izrazom subjektivne neumješnosti:
nesavršenost njegove forme potječe također i od nesavršenosti sadržajasamo su u najuzvišenijoj umjetnosti ideja i njezin prikaz jedno s drugim stvarno skladni:
oblik ideje predstavlja u samom sebi onaj oblik koji je po sebi i za sebe istinit:
sadržaj ideje koju on izražava jest također istinitimideja koja je još apstraktna ima
također oblik koji je vanjski, a ne oblik koji ona određuje:
ideja koja je u sebi konkretna nosi u samoj sebi načelo svoga načina pojavljivanja:
predstavlja vlastito slobodno uobličenje
ideal:slaganje ideje i njezinog oblika
2) RAZVOJ IDEALA U POSEBNE FORME UMJETNIČKI LIJEPOGA:naročiti dio naše znanostibitne se razlike, koje pojam umjetnički lijepog sadrži, granaju u niz stupnjeva naročitih forama uobličavanjakako se cijelo lijepo razlaže na svoje posebne odredbe?forme umjetnosti:
različiti odnosi između sadržaja i oblika:proizlaze iz same ideje:
predstavljaju pravo načelo podjele ove sferetri odnosa između ideje i njezinog uobličavanja:
a) SIMBOLIČKA FORMA:stremljenje k idealu prave ideje ljepotepočetak čini ideja:
kao neodređena ona još nema na samoj sebi onu individualnost koju zahtijeva ideal:
njezina apstraktnost i jednostranost čine da je lik po vanjštini nepotpun i slučajan
prva forma umjetnosti prije neko jednostavno traženje slikovitog predočavanja nego moć pravog prikazivanja:
ideja još nije u samoj sebi našla formu:ostaje u stanju borbe za nju i stremljenja k njoj
apstraktna ideja ima svoj oblik izvan sebe u prirodnom materijalu:s jedne se strane istovremeno:
37
s druge se strane pri toj apstraktnosti od-nosa u svijesti također javlja stranost iz-među ideja i prirodnih pojava:
ideja u svim tim oblicima traži sebe:
nalazi da joj oni nisu adekvatnimasame te prirodne oblike i pojave uveličava neodređeno i neizmjerno
predmeti opaže-ni u prirodi prije svega ostavljaju onakvima kakvi su:
u njih unosi sup-stancijalna ideja kao njihovo zna-čenje:
još nije moguće da predmet i opće značenje potpuno odgovaraju jed-no drugom:
njihov se odnos tiče samo jedne apstraktne određenosti
ideja tu još predstavlja nešto više ili manje neodređeno i neuobličljivo:
prirodni elementi po svojem obliku potpu-no određeni:
uslijed tog nesklada njihov odnos postaje negativnim:ideja nezadovoljna takvom vanjštinom:
uzvišeno se uzdiže iznad svog obilja tih oblika koji joj ne odgovarajukarakter prvog istočnjačkog panteizma umjetnosti:
s jedne strane unosi apsolutno značenje čak i u „najgore” predmete:
s druge strane silom nagoni pojave da iz-ražavaju njegovo shvaćanje svijeta:
križ? „čudesa” i „ukazanja”?primitivnom i barbarskom Hegelu to izgleda čudno, smiješno i neukusno
b) KLASIČNA FORMA:postizanje ideala prave ideje ljepoteuklonjen dvostruki nedostatak simbolične umjetnosti:
simbolički oblik nepotpun:u njemu ideja stupa u svijest samo u apstraktnoj određenosti ili neodređenosti:
podudarnost između značenja i oblika mora ostati stalno nepotpunom
klasična forma umjetnosti:slobodno i adekvatno ugrađivanje ideje u oblik koji prema svome pojmu pripada ideji:
ona se u stanju s njim slobodno i savršeno uskladititek klasična forma umjetnosti omogućava proizvodnju i neposredno opažanje savršenog ideala:
postavlja ga kao ostvarenogskladnost se pojma i realiteta u klasičnom umjetničkom djelu ne smije uzeti u čisto formalnom smislu podudarnosti sadržaja s njegovim vanjskim uobličenjem:
osobenost sadržaja:on sam jest konkretna ideja:
kao takva predstavlja konkretnu duhovnostideja kao duhovna na samoj sebi ima ljudski oblik:
ukoliko je zadatak umjetnosti da ono što je duhovno predoči u opažaju na osjetilan način utoliko ona mora prijeći na to očovječenje:
38
duh se samo u svojem tijelu pojavljuje kao osjetilan na zadovoljavajući način:
duh istovremeno određen kao poseban, ljudski:apsolutni se duh sposoban izraziti i iskazati samo kao čista duhovnost:
nedostatak klasične umjetnosti:ona se ukidateži prijeći u višu formu umjetnosti
39
c) ROMANTIČNA FORMA:nadmašivanje ideala kao prave ideje ljepoteukida savršeno jedinstvo ideje i njezinog realiteta:
vraća se na ono razlikovanje i suprotstavljanje obiju tih strana koje su u simboličnoj umjetnosti ostale nesvladanima:
na viši načinograničenost klasične umjetnosti:
umjetnost u osjetilno konkretnoj formi predmetom čini onu općenitost koja je po svojem pojmu beskonačna i konkretna:
duhpri toj slivenosti duhovnog i osjetilnog duh ustvari nije prikazan shodno svojem pravom pojmu:
duh je beskonačna subjektivnost ideje:kao apsolutna se unutrašnjost nije u stanju uobličiti slobodno i za sebe
romantična forma ponovo ukida nerazdvojno jedinstvo klasične umjetnosti:
zadobila sadržaj koji nadmašuje klasičnu formu umjetnosti i njezin način izražavanja
ako se pak jedinstvo ljudske i božanske prirode uzdigne:od jednog se neposrednog jedinstva napravi svjesno jedinstvopravi realitet tog sadržaja:
ne više osjetilno neposredno određeno biće duhovnoga:
tjelesan ljudski lik
već samosvjesna unutrašnjost
romantična umjetnost predstavlja uzdizanje umjetnosti iznad same sebe:u granicama vlastitog područjau formi same umjetnosti
predmet umjetnosti na ovom njezinom stupnju:slobodna konkretna duhovnost:
kao duhovnost se treba pokazati za duhovnu unutrašnjost:unutrašnji svijet čini sadržaj romantične umjetnosti:
u romantičnoj umjetnosti unutrašnjost slavi svoj trijumf nad onim što je vanjsko:
čini da se ta pobjeda iskaže u njemu i na njemu samom:osjetilna se pojava srozava gubeći svaku samostalnu vrijednost
i romantičnoj je umjetnosti radi izražavanja potrebna vanjska stvarnost:strana vanjskog određenog bića prepuštena slučajnosti:
ostavljena na milost i nemilost pustolovinama fantazijeizmeđu ideje se i oblika ponovo pokazuje ravnodušnost, neskladnost i odvojenost:
kao i u simboličkoj umjetnosti:nepotpunost ideje izazvala nedostatke uobličavanja
sada se kao duh i duševnost mora pojavljivati kao u sebi savršena:na osnovi se te više savršenosti oslobađa odgovarajućeg ujedinjavanja s vanjskime:
svoju pravu realnost i pojavu može tražiti i izvršavati u samoj sebi3) SUSTAV POJEDINIH UMJETNOSTI:
upojedinjavanje umjetnički lijepog:sastoji se u tome što umjetnost prelazi na osjetilnu realizaciju svojih forama
40
zaokružuje se u sustav pojedinačnih umjetnosti i njihovih rodova i vrsata
41
ovaj dio pretpostavlja pojam ideala i opće forme umjetnosti:predstavlja samu realizaciju tih forama u određenom osjetilnom materijalu:
dužnost nam je promatrati:kako se te odredbe ostvaruju:kako se razlikuju po vanjštinikako svaki moment u pojmu ljepote samostalno ostvaruju kao umjetničko djelo:
ne samo kao opću formusvaka forma nalazi svoj određeni karakter također u jednom određenom vanjskom materijaluu ovom dijelu imamo posla uglavnom s umjetnički lijepim:
razvija se u svijet ostvarene ljepote u umjetnosti:sadržaj toga svijeta lijepo:
pravo je lijepo uobličeni apsolutni duh:sama istina
središte cjelokupnog svijeta umjetnosti:regija božanske istineprema sebi stavlja svoje ekstreme:
objektivnost koja je još lišena duha:
božansko kao nešto unutrašnje:
čista prirodna okolina bogavanjsko se uobličava kao takvo:
njegova duhovna svrha i sadržaj nisu sadržani u njemu samom
istina kakva živi u duhu pojedinačnih subjekata:
vraća se u subjektivnu pojedinačnu unutrašnjost
posebne umjetnosti:a) ARHITEKTURA:
njezin zadatak:vanjsku neorgansku prirodu obraditi tako da ona kao vanjski svijet postane srodna duhu
njezin materijal:sama materijalnost u njezinoj neposrednoj vanjštini kao mehanička teška masa
njezine forme:forme neorganske prirode raspoređene prema apstraktnim racionalnim odnosima simetrije
osnovni tip građevinarstva simbolička forma umjetnosti:prikazani realitet ostaje u odnosu spram ideje nečim vanjskim:
njome neprožetimstoji spram nje u apstraktnom odnosu
b) KIPARTSVO:njegov zadatak:
beskonačna se, ne više simetrična forma duha koncentrira na tjelesnost i uobličava ju
dobiva klasičnu formu umjetnosti:duhovna se unutrašnjost useli u vanjski materijal osjetilnog lika:
obje se strane ugrade jedna u drugu tako da nijedna ne prevlada nad drugom
za kiparstvo ne postoji mogućnost potpunog predočavanja ma kojeg duhovnog sadržaja koji apsolutno nije sposobnim očigledno se predočiti u tjelesnom obliku:
42
kiparstvo treba učiniti da:duh u svojoj tjelesnoj formi stoji u neposrednom jedinstvu tiho i blaženosadržaj duhovne individualnosti oživi formu
duh koji predočava kiparstvo:duh koji ima osnovu u samom sebi:
kiparstvo na onome vanjskome shvaća samo apstraktnu prostornost u njezinom totalitetu dimenzija
c) BRATSTVO (OSTALIH) UMJETNOSTI:duhovna refleksija onog osjetilnog određenog bića u sebečvrsto se unutrašnje jedinstvo boga u skulpturi razbija u mnoštvo pojedinačnih unutrašnjosti čije jedinstvo nije osjetilno, već apsolutno idealnopredmet umjetničkog predočavanja postaje također najraznolikijom subjektivnošću u njezinom živom kretanju i u njezinoj živoj djelatnosti:
ljudska strast, radnja i zbivanje:jednom rječju prostrano područje ljudskog osjećaja, htijenja i uzdržavanja
unutrašnja podjela treće sfere:α. SLIKARSTVO:
najbliža kiparstvukao materijal za svoj sadržaj i za njegovo uobličavanje slikarstvo rabi vidljivost kao takvuu slikarstvu svoje mjesto dobiva čitavo carstvo posebnosti:
od najuzvišenijeg sadržaja duha
do najsitnijih predmeta u prirodi
β. GLAZBA:njezin materijal prelazi u još dublju subjektivnost i uposebljenostukida i idealizira ravnodušnu eksterijernost prostora:
pretvarajući ju u točkupočetna idealnost materije:
pojavljuje se:ne više kao prostorna
idealnostveć kao vremenska idealnost:ton
glazba predstavlja središte romantičnih umjetnosti:polazište između:
apstraktne prostorne osjetilnosti u slikarstvu
apstraktne duhovnosti u poeziji
γ. POEZIJA:najduhovniji predstavnik romantične forme umjetnostikarakteristika:
snaga kojom podvrgava duhu i njegovim predodžbama osjetilni element
ton se pretvara u riječ kao u sebi artikulirani glaspravi element poetskog prikazivanja:
poetska predodžbapjesništvo opća umjetnost duha koji je postao samostalnim i slobodnim
raščlanjen totalitet posebnih umjetnosti:vanjska umjetnost
arhitek-tureobjektivna umjetnost
ki-parstvasubjektivna umjetnost
sli-karstva, glazbe i
43
poezijemoguće i drugačije podjele:
prema osjetilnom materijalu umjetničkoga djela:arhitektura
:kiparstvo: slikarstvo: glazba: poezija:
kristalizacija materije u njezinom osjetilno-prostornom totalitetu
organska fi-guracija ma-terije u nje-zinom osje-tilno-pros-tornom tota-litetu
vidljivost kao takva
prostor uop-će prelazi u točku vre-mena, ispu-njenu u sebi
vanjski ma-terijal pot-puno izgu-bio svaku vrijednost
44
materijal se ne može sprovesti kao zadnji temelj podjele umjetnosti:ta sama odlika umjetničkoga djela vodi svoje porijeklo iz višeg načela:
mora se potčiniti njemuto više načelo:
forme umjetnosti:simbolična: klasična: romantična:opći momenti same ljepotepojedine umjetnosti čine realno određeno biće forama umjetnosti:
svoju najsuo-brazniju stvar-nost i najveću primjenu nalazi u arhitekturi:
još nije spala na stupanj neorganske prirode neke druge umjet-nosti
kiparstvo bezu-vjetna realnost:
arhitekturu prihvaća sa-mo kao ono što ograđujejoš nije u sta-nju izgraditi slikarstvo i glazbu kao apsolutne forme za svoj sadržaj
ovladava slikar-skim i glazbe-nim izrazom, te poetskim predo-čavanjem na sa-mostalan i bez-uvjetan način
poezija odgovara svim formama lijepoga:njezinim je pravim elementom lijepa mašta
ono što posebne umjetnosti ostvaruju u pojedinim umjetničkim djelima:samo opće forme razvoja ideje ljepote
45