HIGIJENA SPORTA

HIGIJENA SPORTA

Higijena sporta je dio opšte higijene , ali i posebna medicinska disciplina.

Sport je moćno sredstvo razvoja i održavanja fizičkih sposobnosti pojedinca i širokih masa, pod uslovom da se zasniva na naučnim osnovama i odvija planski i sistematski, pod rukovodstvom sportskih stručnjaka.

Tada ona pozitivno djeluje i na psihičke osobine čovjeka: volju, drugarstvo, istrajnost, samoobuzdavanje, pribranost, temperament, i karakter. Na ovakav način jačanjem pozitivnih osobina izgrađuje se pored ostalog i pozitivan odnos prema životu i radu.

Sistematski pregled naše školske omladine pokazuju da je fizička kondicija u ovom dobu kod mnogih ispod minimuma.

Još gore stoji sa starijum osobama , koje se rijetko bave fizičkom aktivnosti.

Mehanizacija procesa rada uglavnom je pogoršala to stanje.

Mada nije dokazano da tjelesno vježbanje direktno podiže imunološke snage organizma, faktori koji fizičku kulturu često prate (klimatski, sunce, ultraljubičaste radijacije, pojačani metabolizam, jačanje srca i drugih organa, povećana adaptabilnost vegetativnog nervnog sistema, te bolje raspoloženje i sl. Posredno utiču i u tom smislu.

SPORT KAO SREDSTVO JAČANJA ORGANIZMA

U toku fizičke aktivnosti, kao što je to slučaj u sportu, dolazi do intenzivnijeg disanja, rada srca, drugih organa i tkiva, kao i do pojačanog metabolizma.

Kvaliteti vazduha koji se obilnije koriste pri povećanom minutnom volumenu su od izuzetne važnosti.

Svuda gdje se ljudi bave sportom i fizičkom kulturom treba da je vazduh u normalnim granicama tj. da su njegovi osnovni sastojci u higijenskim proporcijama, i da nije zagađen škodljivim primjesama aerosola, para i gasova

Temperatura, vlaga i brzina kretanja vazduha nisu tako strogo limitirani.

Oni se pri raznim vrstama sporta, zavisno od zdravstvenog stanja pojedinca, njihovih navika i uvježbanosti, mogu različito kombinovati i kretati u cilju jačanja otpornosti i izdržljivosti organizma. Naravno i tu postoje određeni ekstremi i granice.

Pri tome se ne smije ispustiti iz vida značaj drugih faktora spoljne sredine: svjetla (njegovih raznih kvaliteta), toplotne i ultraljubičaste radijacije, uticaja buke, urednosti i drugih fizikalnih faktora.Motivacija je jako bitna

Riedman kaže:“ Postaje sve jasnije da uspješni program tjelesnog odgoja mora uzeti u obzir sve potrebe studenata, kao potpune osobe, koja ima svoje intelektualne, socijalne i emocionalne karakteristike, isto kao i fizičke.“

OSOBITOSTI PODIZANJA OTPORNOSTI ORGANIZMA

Jačanje otpornosti organizma je još uvijek nedovoljno izučen, uslovno reflektorni i bezuslovno reflektorni proces koji nastaje pod određenim povoljnim uticajem spoljne sredine. Ovo se odigrava pod kontrolom i uz sadejstvo CNS.

U uspostavljanju uslovnih refleksa najvažnija je uloga receptora iz kože, koji signaliziraju o osobitostima vazduha, vode i sunca, njihovim toplotnim i specifičnim biološkim svojstvima.

Time se postiže bolje stanje termoregulacije organizma, poboljšava pokretljivost mnogih nervnih procesa, korisno podiže nervni tonus i opšta otpornost prema nekim oboljenjima, u prvom redu prema tzv.prehladnim. Na taj način se postiže bolje prilagođavanje organizma na klimatske i mikroklimatske faktore pojedine sredine, koji se nerijetko mijenjaju.

Ukoliko se ovaj proces uspostavljanja uslovnoreflektornih djelatnosti organizma ranije uspostavi, utoliko ga je kasnije lakše održavati.

Zato se preporučuje da se sa jačanjem otpornosti organizma počinje od najranijeg djetinjstva i da se ovo održava kroz cio život, naravno u skladu sa zdravstvenim stanjem pojedinca.

Pošto duže pauze negativno utiču na procese održavanja uslovnoreflektornih djelatnosti i obrazovanja novih kortikalnih veza, njih treba stalno trenirati izbjegavajući duže prekide. To je prvi uslov u jačanju otpornosti- „kaljenju organizma“.

Drugi uslov je postepenost „kaljenja“. To će reći, valja mijenjati uslove i faktore kojim se organizam jača i postepeno ga, sve duže i više primjenjivati. Tako napr. Ako želimo da se priviknemo na nisku toplotu vazduha i vode, nećemo početi odmah sa kupanjem u jako hladnoj vodi i nećemo razgolićeni stajati na hladnom vazduhu, već ćemo se od umjerene tople vode i vazduha iz dana u dan postepeno privikavati na dejstvo sve nižih i nižih temperatura.

Treći uslov je sistematičnost. To znači da kaljenje organizma treba da počne od ranog djetinjstva i da se bez prekida, odnosno sa što manje njih, provodi sistematično do duboke starosti.

Četvrti uslov je raznolikost sredstava kaljenja. Primjenom jednog sredstva, niske temperature naprimjer postiže se otpornost organizma na niske temperature, ali ne i na visoke, na dejstvo crvenih i ultraljubičastih zraka i na druge činioce. Zato je korisno izlagati se istovremeno dejstvu više njih i toga se pridržavati, kako pri radu tako i pri sportskim vježbama i u toku rekreacije.

Jačanje otpornosti organizma izvodi se korištenjem sunca, vazduha i vode

Kakvoća života ovisit će u prvom redu o kakvoći okoliša. Kakvoća okoliša može se klasificirati u četiri razine:

Okoliš preživljavanja-suzbijanje velikih epidemija,

Okoliš osnovne sigurnosti – suzbijanje epidemija, nesreća i bolesti pothranjenosti,

Okoliš djelotvornog učinka-odgovarajuća prehrana, okoliš stimulativan za rad;

Komforni okoliš- stimulativni okoliš, suzbijanje nekomfora, estetsko zadovoljstvo.

Da bi se shvatio značaj okoliša na zdravlje dovoljno je navesti podatak da je preko 100 000 hemijskih supstanci svakodnevno u upotrebi, da se svake godine na tržištu pojavi oko 1000 novih.

Ekološki koncept zdravlja

Zdravlje je, dinamički sustav koji se stalno razvija ili u pozitivnom ili u negativnom smjeru, dobrim dijelom pod uticajem činilaca vanjskog i unutrašnjeg okoliša.

Pozitivnim uticajem na okoliš utiče se na međuovisnost organizma i okoliša, čime se može postići unapređenje zdravlja.

Unutrašnji okoliš je biološki sustav pojedinca u kojem vjerovatno najveće značenje imaju genetski čimbenici.

Uticaj vanjskog okoliša mnogo je poznatiji. Faktori vanjskog okoliša mogu se, prema značenju za čovjeka, podijeliti u bitne i nebitne činioce.

Bitni i nebitni zdravstveni faktori okoliša.

Bitni faktori su oni koji su za čovjeka prijeko potrebni, ali ipak mogu nepovoljno uticati na stanje zdravlja ako se nalaze ispod donje ili iznad gornje granice bilo po količini, ili po duljini djelovanja, ili po intenzitetu djelovanja. Bitni faktori okoliša moraju biti prisutni, ali ne u premalim niti u prevelikim količinama

(napr. premala tjelesna aktivnost može dovesti do bolesti kardiovaskularnog sistema, ali preintenzivna fizička aktivnost može prouzrokovati slom tog sustava, primjer fluora).

Nebitni faktori okoliša nisu potrebni za održavanje zdravlja, a štetni su kada su prisutni u prevelikim količinama ili intenzitetima (primer: onečišćenje zraka, vode, aditivi u hrani). Nebitne faktore treba držati ispod donje granice-odnosno donja je granica nula.

Ponekad nebitni faktori se pretvaraju u bitne (zabrana pesticida smanjuje proizvodnju hrane)

Mogli bismo reći da ciklus ljudskog zdravlja ovisi o nasljednoj osnovi na koju čovjek nema uticaja, te od stila života i upliva okoliša na koje u značajnoj mjeri može uticati

Svi ovi elementi su međusobno povezani. Ravnoteža između AGENSA, SREDINE i DOMAĆINA rezultira zdravljem, a poremećaj ravnoteže ova tri faktora GORDONOVA trijasa dovodi do bolesti.

Prema definiciji Svijetske zdravstvene organizacije, zdravlje nije samo odsustvo bolesti i oronulosti, već stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja.

EKOLOŠKO OCJENJIVANJE I SUZBIJANJE ZDRAVSTVENIH RIZIKA

N A S L J E D N AO S N O V IC A

H R A N A

C I K L U S Z D R AV L J A

S T IL

Ž IV O TA

U T IC A J

O K O L I Š A

Najvažniji praktički problem zaštite stanovništva od nepovoljnog uticaja okoliša jeste određivanje razine izloženosti koja se može prihvatiti uz zanemarujući ili prihvatljivi zdravstveni rizik.

Rizik je očekivana frekvencija neželjenih učinaka izloženosti određenom faktoru okoliša.

Relativni rizik je odnos između rizika izloženosti stanovništva i rizika u stanovništvu bez te izloženosti.

Valja posebno razlikovati opterećenje organizma koje uzrokuje oštećenje zdravlja zbog izloženosti stresu iz okoliša, i opterećenje koje se očituje promjenama funkcije organizma u procesima prilagodbe i kompenzacije.Prilagodba i kompenzacija su neposredne fiziološke reakcije kojima se organizam brani od stresa i još ne znače odstupanje od zdravlja.

Izložen vanjskom stresu (pa i unutrašnjem), organizam najprije prolazi kroz fazu homeostaske prilagodbe podražajima (stresu), pa zatim kroz fazu kompenzacijskih procesa, pri čemu nastaju promjene nekih funkcija, ali bez znatnig smanjenja integralne razine zdravlja.Kada se fiziološki odbrambeni mehanizmi iscrpe dolazi do sloma sustava, te i stvarnih promjena razine zdravlja.

DEKLARACIJA IZ RIO DE JANEIRA I AGENDA 21

Glavni rezultati konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvitku, održane 1992 godine u Rio de Janeiru, jesu dokumenti “ Rio deklaracija o okolišu i razvitku” i “Agenda 21”.

Deklaracija obuhvata 27 principa koji definiraju prava i odgovornosti država u vezi sa ocjenom i zaštitom okoliša.

agenda 21 je plan globalnih aktivnosti za rješenje prioritetnih problema današnjice i za predviđene izazove 21 stoljeća.

U Agendi 21, u sekciji 6 “Zaštita i unapređenje zdravlja čovjeka”, daju se ovi prioriteti u smanjenju zdravstvenih rizika od onečišćenja i drugih opasnosti u okolišu:

onečišćenje zraka u atmosferi gradova, onečišćenje zraka u unutrašnjim prostorima onečišćenje vode, postupak sa pesticidima, krut otpad, naselja, buka u okolišu, jonizujuća i nejonizujuća zračenja, učinci ultraljubičastog zračenja, industrija i proizvodnja energije,trajno praćenje kakvoće okoliša.

Oblast HIGIJENA kao naučna disciplina i predmet, nastala je u XIX vijeku, a početak mnogi vezuju za ime prvog profesora iz ove oblasti u Minhenu Maxa Petenkofera.

Međutim, prvi elementi mogu se naći i u radovima prastarih autora iz Grčke, Rima, Egipta, Indije, Vavilona, koji su dali svoj doprinos razvoju preventivne misli.

Mnoge ideje preventivne medicine dali su između ostalih Hipokrat, Tales, Pitagora, Heraklit, Avicena, Flige. Od naših velikana preventivne medicine treba spomenuti dr. Andriju Štampara.

Iz preventivne medicine – higijena izučava ekološke aspekte, a sam naziv higijena je došao od imena Higije, boginje zdravlja, zaštitnice života i svih zdravstvenih propisa, koja je prema Grčkoj mitologiji bila kći Apolonovog sina

Ovu disciplinu danas trebamo shvatati kao sintezu onih medicinskih saznanja, čija praktičn primjena uslovljava očuvanje i unapređenje zdravlja i radne sposobnosti čovjeka.

Higijena je naučna disciplina, koja treba da objasni dejstvo mnogobrojnih spoljašnjih i unutrašnjih činilaca i da ih ukoliko djeluju pozitivno na zdravlje iskoristi, odnosno da ih ukoliko štetno djeluju odstrani, jer je njeno osnovno načelo bolje spriječiti, nego liječiti.

Ona teži ne samo da spriječi nastanak bolesti, odnosno da očuva zdravlje, već i da poboljša radnu sposobnost i da produži čovječiji život i učini ga lijepšim.

Preventivna medicina je nauka koja izučava različite faktore životne i radne sredine i njihov uticaj na zdravlje populacije, iznalazeći puteve za jačanje zdravlja i radne sposobnosti. Na zdravlje utiču faktori spoljne sredine (fizički, hemijski, biološki), nasljeđe i socijalno stanje.

DANAS JE U SVIJETU SVE VIŠE TAKOZVANIH CIVILIZACIJSKIH BOLESSTI

GOJAZNOST KORONARNE BOLESTI CEREBROVASKULARNE RAK ŠEĆERNA BOLEST CIROZA JETRE OSTEOPOROZA BOLESTI ZUBA ANEMIJA GUŠAVOST HIPERTENZIJA

POSLJEDICE PREOBILNE ISHRANE

Zbog pretjeranog konzumiranja hrane javlja se gojaznost i uz nju različite posljedice.

Prekomjerno unošenje masnoće, šećera i soli doprinosi dijabetesu, kardiovaskularnim oboljenjima i karcinomu. Ovaj problem, uz gojaznost, opterećuje srce i krvni optok, cjelokupni lokomotorni aparat, posebno kičmu i noge.

Gojaznost u nekim zemljama ozbiljan je zdravstveni problem. Uzrokuje rizična oboljenja, kao što su: oboljenja koronarnih žila, visok krvni pritisak, šećerna bolest tipa II, opstruktivna plućna oboljenja, osteoartritis i određeni tipovi raka.

Rizičnost gojaznosti nije povezana samo s količinom tjelesne masnoće, nego i s njenim raspoređivanjem, kao npr. povećana trbušna, odnosno visceralna masnoća.

Tako povećana količina masnoće predstavlja rizični faktor u smislu raznih fizioloških disfunkcija.

Mada su to veoma male količine, moglo bi se reći sitnica, ipak prema podacima zapadnonjemačkih biologa, čovjek u prosjeku za godinu dana pojede 16 puta više hrane, nego što sam teži. Te mikrodoze se za godinu dana skoncentrišu u snažnu: toksičnu bujicu koja utiče na organizam.

Zato treba upotrebljavati prirodne proizvode.

DEBLJINA UGROŽAVA ZDRAVLJE

Debljina podrazumijeva stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu koja poprima epidemiološke razmjere.

O pravoj gojaznosti može se govoriti kada tjelesna težina prelazi težinu više od 20%.

Prekomjerna težina rezultat je djelovanja mnogih činilaca, od gena do stilova života

Gojazna osoba uzima više hrane nego što je potrebno i što može da sagori.

Godine Muški Ženski

0 – 3 60,9 x masa – 54 61,0 x masa – 51

3 – 10 22,7 x masa – 495 22,5 x masa -+499

10 – 18 17,5 x masa + 651 12,2 x masa + 746

18 – 30 15,3 x masa + 679 14,7 x masa + 496

30 – 60 11,6 x masa + 879 8,7 x masa + 829

iznad 60 13,5 x masa + 487 10,5 x masa + 596

To je klinička bolest koja izaziva mnoge komplikacije, zbog čega se smanjuje kvalitet života, radna sposobnost i životni vijek.

Dok je ranije debljina značila neki vid blagostanja, danas se shvata kao ozbiljan faktor koji ugrožava zdravlje pojedinca te prijeti društvu u cjelosti.

Ocjenjivanje debljine vrši se sem ostalih metoda i mjerenjem ITM (Indeksa tjelesne mase)- engleski: Body mass Indeksa – BMI.

Bitno je da svako od nas zna koliko je njegova normalna težina da bi predupredio gojaznost.

Ovaj indeks se izračunava tako da se tjelesna težina u kilogramima (T) podijeli sa kvadratom visine tijela u metrima (V);

BMI = masa tijela (kg) / visina tijela (m2)

normalno uhranjene osobe imaju ITM 18,5-24,9.

KATEGORIZACIJA BMI PREMA SZO*

Ocjena BMI (kg/m2) klasifikacija

< 18,5 podhranjenost 18,5 – 24,9 poželjna težina > 25,o prekomjerna težina 25,o – 29,9 predgojaznost 30,0 – 34,9 gojaznost prvog stepena 35,0 – 39,9 gojaznost drugog stepena >40.0 gojaznost trećeg stepena

U zadnje vrijeme sve se više vrši mjerenje opsega struka (OS) i opsega bokova (OB), te izračunavanje kvocijenta (OS/OB)-tj. vršiti ocjenu distribucije masnog tkiva (DMT) utvrđivanjem odnosa obima struka i kuka, za koji neki autori smatraju da je ovo veći faktor rizika od ITM.

DMT= OS/ OK

Ako je ovaj odnos veći od o,95 za muškarce i 0, 85 za žene = povećani zdravstvenim rizik

(=razvoj kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, hiperlipoproteinemije, šećerne bolesti-tip 2), pošto se veći dio masnog tkiva nalazi u gornjem dijelu tijela.

Opseg struka ne bi trebao prelaziti u muškarca 102cm, a u žena 88 cm.

Kriterijumi za ocjenu rizika za razvoj metaboličkih poremećaja na osnovu obima strika.

Rizik od metaboličkih poremećaja obim struka (cm)

muškarci žene povišen >94 >80 izrazito povišen >102 >88

MEDICINSKE POSLJEDICE DEBLJINE

Gojaznost skraćuje život i to 10% iznad standardne težine, povećava smrtnost kod muškaraca za 13%, a u žena za 9%, povećana težina za 20% iznad standardne povećava smrtnost kod muškaraca za 35%, a kod žena za 21%.

Najčešće poteškoće u početku su nedostatak zraka pri manjem tjelesnom naporu kao što je hodanje uz brdo i penjanje stepanicama, zbog otežane plućne ventilacije, nesanica, bol u leđima, kukovima ili koljenima, umor ili depresija.

Gojaznost je praćena smanjenjem funkcionalne sposobnosti kardiovaskularnog sistema i unutrašnjih organa, otežano je održavanje normalnog položaja unutrašnjih organa, te lako dolazi do abdominalnih hernija, atonične opstipacije, proširenje vena u karlici i donjim ekstremitetima.

Gojaznost je praćena povećanjem sadržaja holesterola, triglicerida i lipoproteina u krvi čija je koncentracija u pozitivnoj korelaciji sa sadržajem masti i šećera u hrani i nizom bolesti kao što su: ateroskleroza, tromboza krvnih sudova srca i mozga (infarkt) i hipertenzija.

Gojaznost dovodi do poremećaja menstruacionog ciklusa, nemogućnost zanošenja kao i pojava pojačane dlakavosti. Pojačano znojenje dovodi do promjena na koži.

Liječenje i prevencija

Debljinu treba shvatiti kao težak i hroničan problem koji zahtijeva doživotno liječenje i stalan nadzor.

Osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom je rijetko zabrinuta zbog povećane opasnosti da oboli od teške bolesti, često traži liječničku pomoć zbog niza sasvim određenih poteškoća. Postavljeni ciljevi liječenja moraju biti realni i neopterećeninerazumnim očekivanjem kako pacijenta tako i ljekara.

Treba imati u vidu da i mali do umjereni gubitak tjelesne težine (5-10%), znatno snizuje povišen krvni pritisak.

Svaki izgubljeni kilogram snižava krvni pritisak za oko 2, 5 mm Hg.

Liječenje se temelji na:

1. redukcijskoj dijeti 2. povećanoj tjelesnoj aktivnosti 3. promjeni životnih navika

UZ VELIKU UPORNOST I STRPLJENJE!

Pravilan odabir namirnica uz maksimalnu redukciju masti i prostih šećera, kao i pravilnim rasporedom obroka, može se postići željeni efekat i smanjiti alimentarna gojaznost . U samom početku može doći do “krize gladi”, različitog stepena. Uobičajeno je da se kalorijska vrijednost dnevnog obroka pri liječenju

gojaznosti kreće od 800-1500cal, ako se želi postepen gubitak tjelesne težine, sem u slučajevima kad je riječ o izuzetno debelim osobama kalorijska vrijednost dnevnog obroka se može svesti na 400 kalorija. Treba ograničiti unos soli, povećati unošenje vitamina C, A i B kompleksa davanjem svježih voćnih sokova, povrća i svježeg kvasca.

U jelovniku je potrebno:

smanjiti masnoću u namirnicama koje izaberemo, smanjiti jednostavne ugljene hidrate (šećer) ili ih potpuno ukinuti, povećati količinu povrća i voća, u slabo kalorično povrće spada, paradajz, krastavac, blitva, rotkvica, zelena salata, a imaju

prednosti što izazivaju osjećaj sitosti.

FIZIČKA AKTIVNOST

Sedanternost (hipokinezija), ili životni stil sa nedovoljnim fizičkim aktivnostima , označava se kao najznačajniji globalni zdravstveni rizik čovječanstva koji pogađa sve uzraste i glavni je uzrok lošijeg kvaliteta života , suvišnog razbolijevanja i preranog umiranja.

Fizička aktivnost može zamijeniti mnoge lijekove, ali nijedan lijek ne može zamijeniti fizičku aktivnost.

Preporučuje se da se dijeta kombinuje sa pješačenjem ili nekom drugom fizičkom aktivnosti.

Računa se da jedan sat brzog hoda dovodi do potrošnje od 350 kcal, odnosno do gubitka oko 40 g masti, što bi za mjesec dana iznijelo 3600 gmasti odnosno 4140 gr. masnog tkiva.

Sama redukciona dijeta bez tjelesne aktivnosti ne daje uspjeh.

Utvrđeno je (SAD 1997) da svakodnevna žustra šetnja (6 km za 60 minuta), održava energetski bilans.

Dnevna šetnja može biti podijeljena u više dijelova. Isti efekat se postiže ako se dnevno vozi bicikl 30-60 minuta, pliva, bavi omiljenim sportom ili “džogira”.

ŠEĆERNA BOLEST (DIABETES MELLITUS)

To je sindrom hronične hiperglikemije i poremećena metabolizma ugljenih hidrata, masti i proteina. Etiologija i patogeneza šećerne bolesti u većini slučajeva je nepoznata.

Dijagnostičkim vrijednostima smatra se svaka vrijednost glukoze veća ili jednaka 6, 7 mmol /l mjerena na tašte u kapilarnoj krvi. , ili veća ili jednaka 11, 1 mmol/l mjerena u kapilarnoj krvi nasumice ili dva sata nakon oralnog opterećenja sa 75 g glukoze. Ako je vrijednost glukoze u kapilarnoj krvi između 7,8 i 11,1 mmol dva sata nakon oralnog opterećenja sa 75 g glukoze, riječ je o oštećenoj toleranciji glukoze.

Podjela

Sadašnja klasifikacija šećerne bolesti temelji se na kliničkoj slici i nekim biokemijskim parametrima.

Dva glavna razreda u toj su klasufikaciji o insulinu ovisna i o insulinu neovisna šećerna bolest.

Rizični faktori- za obolijevanje o insulinu neovisne šećerne bolesti danas se smatraju prekomjerna tjelesna težina, dob i nedovoljna tjelesna aktivnost. Preko 75% bolesnika od insulin neovisne šećerne bolesti je pretilo. Distribucija masnog tkiva je važna- rizik je veći kod nagomilavanja masnog tkiva u predjelu abdomena.-androidna distribucija.

Šećerna bolest je javno-zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, troškova liječenja i komplikacija, koje uzrokuju invalidnost i preranu smrtnost.

1. BOLESTI CIRKULATORNOG SUSTAVA su danas svjetski javnozdravstveni neprijatelj broj jedan. Od njih umire oko 12 milijuna ljudi godišnje, više nego od ijedne zarazne bolesti. Svake godine ostavljaju milijune invalida. U razvijenim zemljama one su na 1. mjestu na popisu uzroka smrtnosti i na njih otpada više od 50% svih smrti. Prema stručnjacima SZO polovicu ovih smrtnosti moguće je spriječiti, zdravim načinom života.

A- KORONARNE BOLESTI SRCA

Pojam koronarne –ishemične- bolesti srca uključuje nekoliko kliničkih dijagnoza:

pektoralna angina, akutni infarkt miokarda, iznenadna smrt.

Kod svake od ovih dijagnoza riječ je o akutnoj ili hroničnoj slabosti srca, nastaloj zbog smanjene dopreme krvi u srčani mišić, bilo da je posrijedi kraći ili duži zastoj- riječ je o “transportnim” poteškoćama- smetnjama u prohodnosti krvnih žila srčanog mišića (ateroskleroza).

Rizični faktori:

1. visoki serumski lipidi,2. povišen krvni tlak,3. pušenje,4. debljina,5. šećerna bolest,6. tjelesna neaktivnost, 7. dob- 55-64 god. u muškaraca 15x, a u žena 30x veća nego u 30-40 g.8. spol- mladi muškarci –35-45 g imaju 5-6x veću stopu umiranja od žena,9. nasljeđe,10. emocije

primarna prevencija

mijenjanje navika u pogledu pušenja, adekvatna ishrana, tjelesna aktivnost.

spriječiti nastanak tzv. pretače koronarne bolesti-pretilost, hipertenzija- svaki peti stanovnik ima visok pritisak, a svaki sedmi povećanu razinu masti, šećerna bolest.

Ateroskleroza se počinje razvijati veoma rano-preventivne mjere započeti u 2.god. života,

sekundarna prevencija

rano prepoznavanje bolesti i liječenje.tako se smanjuje vjerovatnost nastanka komplikacija.

tercijarna prevencija

medicinska, socijalna i profesionalna rehabilitacija.

B- MOŽDANI UDAR

iza koronarne bolesti i raka treći je najčešći pojedinačni uzrok smrti u visokorazvijenim industrijskim zemljama.

postoje tri tipa takvih poremećaja: tromboza, embolija i krvarenje- oko 80% moždanih udara posljedica je tromboze, 15% krvarenja, , a 3-5% embolije.

prevencije = mijenjanje navika u pogledu prehrane, pušenja i konzumiranja alkoholas.

C HIPERTENZIJA

Arbitralno se uzima da je normalni tlak odraslih jednak ili niži od 140/ 90 mmHg, odnosno 18,7/ 12,0 kPa.

Hipertenzijom se u odraslih smatra sistolični tlak jednak ili veći od 160 mmHg, odnosno 21,3kPa, i/ili dijastolični jednak ili veći od 95 mmHg, odnosno 12,7kPa.

Hipertenzivne komplikacije

Prevencija

1. kontrola tjelesne težine,2. kontrola unosa soli,3. uzdržavanje od alkohola i pušenja,

Populacione dijetetske preporuke za prevenciju faktora rizika KVB

(NCEP-strategija-National Cholesterol Education Program)

Preporuke za pravilan izbor namirnica kod I i II stepena dijete- nacional holesterol edukacijski program (NCEP)

Sedam pravila za pravilnu ishranu za osobe iznad dvije dodine

KARCINOM se prvi put pominje prije 5300-4500 godina

Dovodimo da u vezu sa relativnim rizicima-duhan, prehrana, alkohol, elektomagnetna polja, profesionalni činioci onečišćenja okoline, lijekovi ,virusi, psihicki cinioci...

1990 godine u svijetu je registrovano 9 000 000 oboljelih od čega je umrlo 5 000 000.

Klinički znaci deficita vitamina: topivih u vodi (vit. B grupe, C i H) i topivih u mastima (A, D, E,K)

MAKROMINERALI:

Kalcij-Najzastupleniji mineral u organizmu-1,5-2,5% težine tijela.Odgovoran je za strukturnu funkciju skeleta i mekih tkiva.

Izvori-mlijeko i ml. Proizvodi, leguminoze, zeleno lisnato povrće

Fosfor - neorganski sastojak kostiju.

Izvori: žitarice, meso, mesni proizvodi, jaja, punomasni sirev.

magnezij-esencijlan je za veliki broj ćel. Funkcija (oko 300 enzimskih procsa u organizmu)

Deficit-neuromskulare, gasroint. I prsonalne pomene, nverzna relacija unosa magnezijum i nastanka kornarne bolesti.

Izvori- hloroplast zeleni biljaka, zeleno povrće i cerealij

kalij, natrij,

Gvožđe- 2/3 gvožđa je funkcionalno gvožđe u obliku hemoglobina, u mioglobinu i enzimima 15%.

30-40% djece i žena reproduktivnog perioda ima deficit.

Posljedice: anemija, smanjenje radne sposobnosti, oštećen psihosomatski razvoj i intelektualna sposobnost, oštećna reakcija tj. Temp, smanj. Otponost na infekcije, komplikacije u trudnoći.

REŽIM I SISTEM PREHRANJIVANJA UČENIKA

4-6 OBROKA RAZMACI MEĐU OBROCIMA 3-4 SATA TRAJANJE OBROKA 10-20 MINUTA ZADNJI DNEVNI OBROK 2-3 SATA PRIJE SPAVANJA KOLIČINA OBROKA 350-1250 ml ENERGETSKI RIJETKA HRANA ENERGETSKE POTREBE 1900-2800 Kcal PRAVILNA ENERGETSKA RASPODJELA MEĐU OBROCIMA

PRINCIPI PRAVILNE PREHRANE

Ciklus zdravlja čovjeka ovisan je o nasljednoj osnovi na koju on nema utjecaja,od stila života i upliva okoliša (sredine) na koje on može utjecati u značajnoj mjeri.Hrana je faktor koji utiče na ljudsko zdravlje u okvirima stila života i u okviru utjecaja okoliša.U trokutu koji čine tri faktora:čovjek,hrana i vrijeme postoji dinamična ravnoteža u kojoj svaki poremećaj ima svoje posljedice.Jedna ili više pogrešaka u kratkom vremenskom razdoblju ne mogu biti problem za zdravlje,ali navika u prehrani koja se stalno ponavlja napr. pedeset godina,sasvim je sigurno da ostavlja svoje posljedice i tragove na zdravlje.

Koliko hrana djeluje na zdravlje čovjeka?

Pri postavljanju ciljeva u planiranju ishrane cjelokupnog stanovništva teži se postizanju unapređenja zdravlja i prevenciji bolesti koje su posljedica nepravilne ishrane.Svjetska zdravstvena organizacija za Evropu objevila je «CINDI vodič za ishranu».CINDI vodič daje dvanaest ključnih polja za akciju – 12 koraka zdrave ishrane do sigurnog zdravlja!

1. Koristite raznovrsnu hranu pretežno biljnog porijekla.Namirnice životinjskog porijekla koristite u ograničenim količinama.

Osim majčinog mlijeka, samo jedna namirnica ne može nadoknaditi sve nutritijente. Tokom dana , kroz najmanje 3 obroka,treba koristiti 4 temeljne skupine namirnica:žitarice,meso i mlijeko,povrće i voće.Njihov međusobni odnos mora biti tako podešen da su proizvodi biljnog porijekla prisutni u većini.Povrće i voće 4 obroka dnevno (ugljikohidrati,vitamini i minerali),žitarice 3 obroka dnevno (ugljikohidrati i vlaknate strukture),mlijeko i mliječne prerađevine 2obroka / dan (proteini i kalcij) Meso 1 obrok / dnevno ( proteini i masti). Važno je dnevno uzimati što raznovrsniju hranu biljnog porijekla.

2.Jedite kruh,razne vrste žitarica,tjestenine,rižu ili krompir više puta dnevno

Kruh,razne vrste žitarica,tjestenina,riža i krompir treba da čine osnovu obroka.Pored toga što obezbjeđuje energiju ,hrana iz ove grupe značajno doprinosi unosu proteina, vlakana,minerala (kalijum,kalcijum,magnezijum) i vitamina,popunjava šupljinu probavnog trakta,razređuje ostale namirnice,pridonosi fizikalnim svojstvima stolice itd.Zato takve namirnice treba uzimati nekoliko puta dnevno, pa je stoga izbjegavanje kruha u svrhu skidanja tjelesne težine pogrešna metoda. Zrna žitarica i krompir sadrže razne vrste dijetnih vlakana koja preveniraju opstipaciju (zatvor),divertikulozu crijeva (proširenja) i hemoroide, a smanjujurizik odbolesti srca i karcinoma (raka) debelog crijeva.Razne vrste vlakana su prisutne iu voću i povrću. Konzumacija značajnih količina kruha,žitarica i krompira treba da se promoviše kao osnov zdrave ishrane.

3.Jedite raznovrsno povrće i voće,pretežno svježe i iz domaćih izvora,više puta dnevno (najmanje 400 gr. dnevno).

SZO preporučuje najmanje 400gr. povrća i voća dnevno ,odnosno 5 ili više porcija dnevno. Voće jedite uz obroke i kao međuobroke umjesto slastica.Odaberite tamnije i obojene vrste povrća i voća jer su bogatije sadržajem provitamina A i flavonoida.Konzumiranjem što raznovrsnijeg asortimana povrća i voća tokom godine,osigurava se unos većine mikronutritijenata,dijetnih vlakana i esencijalnih nenutritivnih supstanci.Pored toga,povrće i voće imaju nizak sadržaj masti i energije, te njihovo prisustvo u dnevnoj ishrani pomaže u smanjenju rizika od gojaznosti i udruženih poremećaja.Povrće i voće bogato je u vitaminima,prije svega vitaminom C,grupe B, vitamina B6 i folne kiseline koja prevenira anemiju koja je aktuelan problem u Evropi i u svijetu. Preporuke za unos dijetnih vlakana kojih ima u povrću i voću je 30 gr. i više dnevno. Nedostatci:izvor kontaminanata iz zagađenog okoliša (pesticidi,metali i dr.).

1. Održavajte tjelesnu masu u preporučenim granicama (BMI-između 18,5-25),primjenjujući umjerene fizičke aktivnosti,svakodnevno.

Uobičajena metoda za ocjenu prehrambenog stanja odraslih osoba je izračunavanje tjelesne mase (ITM-BMI).BMI se izračunava tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli sa kvadratom visine u metrima (TT kg/TV u m2).Zdrava tjelesna masa ,sa BMI od 18,5-25, postiže se i održava izborom pravilne ishrane i adekvatnom količinom namirnica kako to pokazuje piramida pravilne ishrane ,kao i uravnoteženim fizičkim aktivnostima. Nesrazmjer između prevelikog unosa i nedovoljne potrošnje energije,dovodi do prevelike tjelesne težine i pretilosti.Povećana tjelesna težina povećava rizik oboljevanja od kroničnih nezaraznih bolesti, a ove dovode do povećanja smrtnosti i skraćenja životnog vijeka.

2. Kontrolišite unos masti (ne trebaju da učestvuju sa više od 30% u ukupnpj dnevnoj energiji – odnosno 70-90 grama).

Za pripremu jela prvenstveno koristite biljna ulja,na prvom mjestu maslinovo ulje. SZO preporučuje da ukupni unos masti ne bude veća od 30% dnevno potrebne energije. Preveliki unos svih masti (i biljnih i životinjskih) povećava energetski unos,jer su to namirnice «velike energetske gustine» i mogu dovesti do gojaznosti i udruženih patoloških stanja i poremećaja.

3. Zamijenite masna mesa i mesne proizvode sa grahom ,sočivom,drugim mahunarkama,ribom,pilećim mesom i mršavim mesom.

Grah i druge mahunarke,orah, lješnik i zrnata hrana kao i meso,riba (morska i slatkovodna) i jaja važni su izvori proteina i željeza. Treba istaći da postoji potencijalna uzročna veza između unosa crvenog mesa karcinoma debelog crijeva (naročito ako je meso masno i udruženo sa malim unosom povrća). Svjetske preporuke iz 1997.godine ističu da unos crvenog mesa treba da bude ograničen na manje od 80 grama dnevno.

4. Koristite mlijeko i mliječne proizvode (kefir,jogurt,kiselo mlijeko,mlaćenicu,surutkui sir) sa što manjim sadržajem masti i soli.

Preporučuje se da svakodnevno unesu umjerene količine mlijeka i mliječnih proizvoda. Obrano mlijeko i mliječni proizvodi obezbjeđuju mnogo različitih nutrijenata,posebno bjelančevina i kalcijuma. Žene ,djeca,adolescenti,posebno djevojke treba da uzimaju hranu bogatu kalcijem,te je za njih posebno važno unošenje mlijeka.

Sir je odličan izvor kalcijuma, ali najčešće sadrži znatne količine masti i soli. • 8. Birajte hranu sa malo šećera i jedite rafinirani šećer što rjeđe,posebno ograničavajući

zašećerene napitke i slatkiše.

Budući da konzumacija šećera pogoduje nastanku zubnog karijesa, slatkiše i slastice je poželjno jesti uz glavne obroke,nego kao međuobrok. Šećere i slatkiše treba maksimalno izbjegavati,osim što daju energiju ne sadrže nikakve druge prehrambene tvari.

• 9. Izaberite hranu sa malo soli

Ukupan dnevni unos soli treba ograničiti na jednu kafenu kašiku ( 6 gr.) dnevno, uključujući so u kruhu,industrijski proizvedenoj i konzerviranojhrani (koristite jodiranu so).

Američka udruženja za bolesti srca ne savjetuju unošenje soli u količini većoj od 3 gr,mada prosječni Amerikanac konzumira oko 7 gr soli dnevno (što godišnje izgleda veličine kugle za kuglanje).

Kod pripreme namirnica potrebno je koristiti začinsko bilje uz dodatak malih količina soli da bi hrana bila kulinarski prihvatljiva.

• 10. Alkohol stvara naviku pijenja, a u većim količinama šteti zdravlju.

• 11. Pripremajte hranu na bezbjedan i higijenski način.

Koristiti većinom kuhanu hranu, kuhajte na pari,barite, kako bi uspjeli smanjiti količinu dodane masti, ulja,a smanjite i dodatak soli i šećera.

• 12.Sprovodite isključivo dojenje u prvih šest mjeseci života odojčeta i podržavajte i preporučujte uvođenje odgovarajuće hrane, u korektivnim vremenskim intervalima,tokom prvih godina života djeteta.

Isključivo dojenje je siguran,zdrav i održiv način ishrane dojenčadi u prvih šest mjeseci žovota. Kontinuirano uz odgovarajuću nadohranu dojenje treba nastaviti do dvije godine života pa i više. Prednosti majčinog mlijeka su: * majčino mlijeko sadrži sve hranjive tvari potrebne za pravilan i kontinuiran rast djeteta * majčino mlijeko sadrži zaštitne tvari-antitjela protiv mnogih zaraznih bolesti (kolostrum)

to je idealna imunizacija * isključivo dojena djeca su zdravija i manje oboljevaju od proljeva,upale pluća,alergija i

drugih infekcija, a neki smatraju da imaju i bolje testove inteligencije U 2002.godini SZO i UNICEF lansirali su globalnu strategiju za ishranu dojenčadi i male djece. Ovu strategiju kod nas trebaju podržati: vlada,zdravstvo,porodica i zajednica na radnom mjestu. Za 2004.godinu SZO i UNICEF za strategiju dojenja uputili su slogan: « Isključivo dojenje:zlatni standard, sigurno,zdravo,održivo».

TAJNA CRVENE BOJ E

Proizvodi od paradajza uspješniji su u zaštiti od srčanih bolesti i raka nego sirovog paradajza.Poznato da razvoju kardiovaskularnih bolesti, raka i brojnih drugih patoloških stanja pridonose slobodni

radikali. Riječ je o molekulama koje nastaju u procesu ćelijskog metabolizma, ali pod utjecajem određenih

činilaca iz okoliša stvaraju se u količini većoj od antioksidativnog kapaciteta u organizmu, pa višak s vremenom dovodi do oštećenja ćelija i razvoja bolesnih stanja. Njihovo nastajanje potiču nepravilna

prehrana, pušenje, stres i onečišćenje iz okoliša.

Materije koje neutraliziraju slobodne radikale prije negoli uspiju oštetiti ćeliju nazivaju se antioksidansi. S obzirom na to da se u voću i povrću nalazi mnogo materija antioksidativnog djelovanja, ne čudi da su brojne epidemiološke studije pokazale kako prehrana bogata voćem i povrćem smanjuje rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti i raka.Likopen pobuđuje zanimanje Likopen je materija iz skupine karotenoida koja ima snažno antioksidativno djelovanje i za koju zanimanje sve više raste. Zreli paradajz, odnosno proizvodi od njega, najvažniji su izvor likopena, odgovorna za njihovu crvenu boju. Što je boja paradajza tamnija, sadrži više likopena, pa ga tako nema u zelenom i žutom. Osim u paradajzu, ima ga u lubenici, crvenom grejpu.... Ostalo crveno voće i povrće, kao što su jagode ili crvena paprika, ne sadrži likopen.

Likopen je čak učinkovitije od beta-karotena, vitamina E i luteina - veže opasne slobodne radikale, sprječavajući njihovo štetno djelovanje. Ima važnu ulogu i u održavanju normalne komunikacije između ćelija ljudskog organizma jer sprječava porast broja hemijski promijenjenih ćelija zbog djelovanja slobodnih radikala, pa je važna njegova uloga u sprječavanju raka. Nedavno objavljene studije dokazale su da likopen pomaže u sprječavanju brojnih oboljenja kardiovaskularnog sustava i raka. Studija koju su na 28.000 žena srednje i starije dobi proveli znanstvenici glasovitoga američkog sveučilišta Harvard, pokazala je da je u žena koje su imale više razine likopena u krvi rizik od akutnog srčanog i moždanog udara te rizik smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti bio 50 posto manji nego u onih koje su imale nižu razinu likopena. Ispitivanje je pokazalo i da postoji uzročna povezanost između razine likopena i kardiovaskularnih bolesti. Drugim riječima, što je razina likopena u krvi bila veća, rizik za nastanak kardiovaskularne bolesti i potreba za liječničkom intervencijom bili su manji. Ista studija pokazala je da je u osoba koje konzumiraju proizvode od rajčice najmanje jednom dnevno rizik za obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti snižen za 30 posto. Druga petogodišnja studija provedena u Finskoj pokazala je da su, u usporedbi s muškarcima koji su imali normalnu razinu likopena u serumu, oni s niskom razinom imali tri puta veći rizik obolijevanja od angine pektoris te srčanog ili moždanog udara. Kod onih koji su preboljeli anginu pektoris te srčani ili moždani udar zabilježena je 39 posto niža razina likopena. Razine beta-karotena nisu pokazale povezanost s navedenim bolestima.Najimpresivnije rezultate pokazala je EURAMIC studija provedena u deset evropskih zemalja koja je za cilj imala utvrditi povezanost antioksidativnog statusa i srčanog udara. Ispitivanje je temeljeno na činjenici da masno tkivo odražava količinu likopena konzumiranog određeno razdoblje, iz čega proizlazi da masno tkivo s visokom razinom likopena upućuje na prehranu bogatu likopenom. Kod ispitanika koji su imali najviše razine likopena u masnom tkivu rizik za nastanak srčanog udara bio je 50 posto manji nego u onih s niskom razinom likopena u masnom tkivu. Vrijedno je osvrnuti se na još jednu studiju provedenu na 47.000 muškaraca koja je trajala 12 godina, a pokazala je da dnevni unos 6,5 mg likopena za 21 posto smanjuje rizik pojave raka prostate. Znanstvenici s Harvarda, koji su istraživali odnose karotenoida i pojave raka prostate, utvrdili su kako od nekoliko stotina karotenoida jedino likopen pruža podršku zdravlju prostate jer utječe na proizvodnju enzima sposobnih za pretvorbu kancerogenih materija u manje toksične spojeve koji se jednostavno izlučuju iz organizma.Prehrambene zamke Na temelju iznesenih činjenica možemo zaključiti kako je unos prirodnog likopena svakodnevnom prehranom važan za očuvanje zdravlja. Na osnovi međunarodnih studija, preporučeni dnevni unos likopena je od 5 do 10 mg. No, treba uzeti u obzir da je svakodnevna prehrana siromašna likopenom, čak i u razvijenim zemljama, pa uzimanju prirodnog likopena treba posvetiti više pozornosti. S obzirom na to da se likopen u biljnom tkivu može nalaziti u spoju s drugim materijama, treba imati na umu da je njegova bioraspoloživost veća iz prerađene hrane nego iz sirovih rajčica.

Bioraspoloživost likopena također raste zagrijavanjem i dodatkom masti. Zato, da bi proizvela zaštitni učinak, rajčicu treba uzeti s malo masnoće. Za apsorpciju likopena važna je i vrsta ulja koje se koristi u pripremi.

G O J A Z N O S TDefinicija Gojaznost se definiše kao višak tjelesnih masti. Ovaj termin se često poistovjećuje sa pojmom prekomjerna uhranjenost pod kojim se podrazumjeva povećanje tjelesne težine na račun viška vode (edemi), ili mišićne mase (atlete,bodi bilderi ), ili pak teških kostiju,a manje na račun tjelesnih masti. Gojazna osoba ima više kilograma od svoje idealne tjelesne težine, a taj višak je uglavnom mast (85 %), a malim dijelom voda i mišici. Um j erena gojaznost je idealna tjelesna težina povećana za 15 %. Izrazita gojaznost je idealna težina povecana za 25 %, dok je maligna (ekstremna) kada je idealna tjelesna težina povecana preko 60 % . Žene su češce gojazne dok su muškarci češće prekomjerno uhranjeni. Gojaznost kod žena najizraženija je poslije dvadesete godine kao i poslije menopauze. Muškarci su najčešce gojazni od 25 do 40 godine. Istorijat Gojaznost se smatra najstarijim metaboličkim oboljenjem. Na većem broju pronađenih statua u različitim periodima istorijskog razvitka, uvijek su prikazivane gojazne osobe. Takođe, i analizom tijela egipatskih mumija ustanovljena je pojava gojaznosti . Ako se vratimo na početak čovjekovog nastanka i razvoja, u želji da dođe do hrane, morao je da trči po šumi, da se penje na drveće i obično se kaže.: " pećinski čov j ek je jeo da bi živ i o ." Njegov energetski unos bio je jednak energetskoj potrošnji, što znači da nije postojala mogućnost da dođe do gojaznosti. Danas se situacija promijenila i dolazimo do toga da čov j ek uživa u hrani i živi da bi jeo . Suština je u tome da je savremeni način življenja doveo do učestale pojave gojaznosti . Zašto nastaje gojaznost? Gojaznost nastaje kada je kalorijski unos veći od energetskih potreba u dužem vremenskom periodu bez adekvatnog utroška energije. Tada se višak kalorija skladišti u organizmu u vidu energetske rezerve (glikogen, masti) i troši u slučaju povecanih potreba organizma ili ako organizam gladuje. Jasno je, dakle, da do gojaznosti nece doci ako postoji ravnoteža izmedu unosa hrane i energetske potrošnje.

1 g masti=9 kcal 1000 g čiste masti=9000 kcal

1000 g tjelesne masti=85% masti+15% vode i ćelija 1000 g tjelesnih masti=85/100*9000 kcal=7600 kcal, tj. za svakih 3000-3500 kcal koje uzmemo viška, a

ne potrošimo dobićemo 1/2 kg masnog tkiva.

Moždana regulacija metabolizma i ponašanja Težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Materije od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa. Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit.

Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice. Holecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju Koji su uzroci gojaznosti? Danas se smatra da gojaznost nastaje kao posljedica dejstva više raznih faktora (nasljednih osobina, psiholoških, kulturoloških, socijalnih, metabolickih i fizioloških) tj. da je gojaznost multikauzalno oboljenje koje najčešce nastaje kao posljedica interakcije genotipa (nasljednih genskih odlika individue) i faktora spoljne sredine.

1.Nasljedni faktori Nasljeđe se navodi kao jedan od najvažnijih faktora u nastanku gojaznosti. Po nekim autorima smatra se da ono čini 90 % uzroka gojaznosti, mada nedavne studije navode nižu cifru 30-40 %. Činjenica je da se gojaznost češće javlja u porodicama sto ukazuje da genetski faktor ima uticaja. Međutim, članovi porodice dijele ne samo gene već i životni stil i navike u ishrani, a odvajanje ovih uticaja od genetskih je teško. Studije usvojenih odraslih osoba potvrđuju ovu činjenicu jer je zapaženo da je tjelesna težina ovih usvojenih ljudi bliža tjelesnoj težini njihovih bioloških roditelja, nego osoba koje su ih usvojile. Brojne studije blizanaca nam takođe potvrđuju činjenicu da nasleđe ima velikog uticaja. Primjer: Dvanaest pari blizanaca je stavljeno na dijetu koja je bila za 1000 kcal viša od njihovih potreba u trajanju od 100 dana. Praceno je povecanje telesne mase. Zapažene su vece slicnosti u broju dobijenih kilograma i rasporedu masnog tkiva kod istog para blizanaca (i to veca slicnost kod homo nego kod heterozigotnih) nego među pojedinim članovima ispitanika. Gotovo istovjetni rezultati dobijeni su kada je sprovedena naknadno redukciona dijeta. Takode se pominje poremećaj na nivou mitohondrija jer su one glavni proizvođači energije. Mitohondriji se nasljeđuju od majke i to objašnjava korelaciju između težine djeteta i težine biološke majke. Ako je biološka majka gojazna u kasnijim godinama postoji 75 % šanse da dijete bude gojazno i obratno. Urođeno veći broj masnih ćelija kod gojaznih osoba ili poseban tip masnih ćelija koje lako hipertrofiraju mogu biti jedan od uzroka gojaznosti. Dobijanje u tjelesnoj težini u periodu izmedu 12 i 18-og meseca života, 12 i 16 godine i u odraslom periodu.

2. Faktori sredine

U raznim sredinama, kulturama i vremenu postojali su različiti ideali za lijep izgled. Punije osobe dugo su smatrane za simbol zdravlja i bogatstva. Ritual uzimanja hrane vezan je za radosne trenutke (svecanosti, slavlja, ispoljavanje gostoprimstva), kao i tužne trenutke .

3. Psihološki faktori

Mnogi ljudi jedu da bi odagnali loše emocije (frustracije, dosadu, nesigurnost, ljutnju, tugu); hrana često služi kao zamjena za nešto što je izgubljeno (ljubav, posao), slicno kao pušenje, opijanje. Oko 30 % gojaznih ima faze prejedanja (bingle eating disorder). Društvo zahtjeva lijepe i vitke, a gojazna osoba je samim tim diskrimisana za razna zanimanja, ona se osjeća nepoželjno, depresivno, jede više, a zbog svog izgleda postaje još vise depresivna i opet ut jehu nalazi u hrani (zacarani krug).

4. Fiziološki faktori

Bazalni metabolizam (osnovne energetske potrebe za održavanje života) smanjuje se posle 25 godine, jer prestaje rast i smanjuje se dejstvo hormona koji utiču na izgradnju tijela, a povećavaju se katabolički procesi za koje nije potrebna dodatna energija. Tako da životno doba ima uticaja na pojavu gojaznosti. Fizička aktivnost je važan faktor koji utiče na potrošnju energije. Ona se takode smanjuje sa godinama života. Kod osoba koje žive u istoj porodici stvara se uslovni refleks da unose više hrane po ugledu na ostale članove porodice.

5. Bolesti :

Prekomjernoj težini doprinosi čitav niz zdravstvenih stanja, premda su ona rijetko njezin primarni uzrok. Pacijenti s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom ne dobivaju previše na težini, a i to je uglavnom akumulirana tjelesna tekućina. Cushingova bolest je rijetka, a uzrokovana je visokim razinama steroidnih hormona koji dovode do gojaznosti, mjesečastog oblika lica i gubitka mišićnog tkiva. Pretilost se povezuje i s policističnim ovarijskim sindromom.

Šta je BMI ?

BMI (Body Mass Index)- je odnos izmedu težine i visine koji se koristi za procjenu uticaja gojaznosti kao faktora rizika na zdravlje. To je matematička formula koja korelira sa tjelesnim mastima kod odraslih osoba, a izracunava se kao težina u kilogramima podijeljena sa telesnom visinom u metrima na kvadrat.

BMI=TT (kg)/[TV (m)] 2

TT=tjelesna težina TV=tjelesna visina Kategorije BMI ( WHO ) : Kategorija uhranjenosti: BMI : Obim struka:1.Mršavost < 18,5 2.Normalna uhranjenost 18,5-24,9 < 80 ž < 94 m 3.Prekomjerna >25 > 80 ž > 94 m 4.Predgojaznost 25-29,9 80-88 ž 94-102 m 5.Gojaznost > 30 > 88 ž > 102 m - Gojaznost I stepena 30-34,9 - Gojaznost II stepena 35-39,9 - Gojaznost III stepena > 40

Distribucija masti

Iako je ukupna količina masti u tijelu značajan parametar za procjenu zdravstvenog rizika, raspored (distribucija) masti je, takode, značajan parametar, čak nezavisan. Razlikujemo dva tipa rasporeda (distribucije) masti: 1. "Apple shape"-jabuka-androidni tip gojaznosti- upper distribution-gornja distribucija. Adipozno tkivo je koncentrisano oko trbuha i u gornjim partijama tela. Ovaj vid gojaznosti javlja se kod muškaraca i žena posle menopauze jer se smanjuje estrogen, a povećava testosteron. To, medutim, nije uvjek pravilo. Ovaj tip gojaznosti nosi povećan rizik za hipertenziju, dijabet tip II, srčana oboljenja i izvjesne forme karcinoma. 2. Pear shape"-kruska- ginoidni tip gojaznosti -lower d istribution- donja distribucija. Adipozno tkivo se koncentriše oko bokova, kukova...Češci je kod gojaznih žena. Distribucija masti može se procijeniti mjerenjem: 1. Obim kuk-struk (WHR-Waste to Hip Ratio), tj. krojačkim metrom izmjeri se obim struka i dijeljenjem sa obimom kuka u cm. WHR Pol >1 Muškarci >0.8 Žene Ovaj odnos je značajan indikator distribucije masti, naročito abdominalne masti i dobar indikator za procjenu zdravstvenog rizika. Vrijednosti do 1 za muškarce i do 0.8 za žene su donje granicne vrednosti. Vrijednosti preko pomenutih nose rizik za oboljevanje, nezavisno, ali i udruženo sa gojaznošcu.

2. Obim struka

Mjerenje obima struka je drugi način da se procjeni distribucije masnog tkiva. On je adekvatan indikator intraabdominalnih masti kao i zdravstvenog rizika. Zapaženo je da osobe (muškog pola) koje imaju obim struka preko 94 cm imaju povećan rizik, a preko 102 cm jako povećan rizik za obolijevanje. Osobe (ženskog pola) koje imaju obim struka preko 80 cm imaju povećan rizik, a preko 88 cm imaju jako povećan rizik za obolijevanje. Visok odnos abdominalnog masnog tkiva udružen je sa hipertenzijom, smanjenom tolerancijom na glukozu, hiperinsulinemijom i dislipidemijom (aterogeni plazma lipid profil-najčešce povišeni trigliceridi, a smanjen HDL). Ovi simptomi se označavaju danas kao sindrom X. Izvjesne forme karcinoma su zapažene kod ovih pacijenata, kao i srcana oboljenja. Svi pacijenti sa BMI manjim od 40 trebalo bi da izmjere i obim struka jer on sam ili udružen sa povišenim BMI predstavlja faktor rizika. Osobe koje imaju BMI preko 40 ne moraju da mjere obim struka jer je njihov zdravstveni rizik vec ekstremno visok. Znači, čak i umjerena ili blaga gojaznost treba da se lijeci ako je abdominalno tkivo bogato mastima jer povećani broj i veličina masnih celija-adipociti udružena je sa njihovom povećanom metaboličkom aktivnošcu. Iz ovog tkiva oslobađaju se masne kiseline direktno u portnu cirkulaciju što dovodi do nagomilavanja triglicerida u plazmi i kao posljedica toga nastaje lučenje insulina-hiperinsulinemije jer nastaje rezistencija na glukozu i dolazi do povecanja i glukoze u krvi !!!

Posljedice i komplikacije gojaznosti (komorbiditet) :

Gojaznost je ozbiljno hronično oboljenje koje može dovesti do mnogih medicinskih komplikacija koje umanjuju kvalitet života i skracuju dužinu života, a čije liječenje ima visoku cijenu. Gojazne osobe imaju veći morbiditet i mortalitet (svakih pola kg preko idealne tjelesne težine smanjuje životni vijek za mjesec dana).

1. Hipertenzija

Jedna je od najcešcih komplikacija. Smatra se da je uzrok ovog poremećaja u stvaranju materije koju produkuje adipozno tkivo i povecanju insulina koji se javlja kod gojaznih. Oko 30 % osoba koje imaju

tjelesnu težinu preko 15 kg od idealne imaju povišen pritisak. Takode, i distribucija masti ("jabuka" - androidni tip gojaznosti), a ne samo povećana količina masti utiče kao nezavisni faktor rizika za visok pritisak. Masno tkivo je metabolički aktivno i masne kiseline putem vene porte odlaze u jetru gde se sinetetišu trigliceridi što dovodi do insulinske rezistencije i hiperinsulinemije.

2. Kardiovaskularna i cerebrovaskularna oboljenja

Mnogobrojne studije su pokazale da bez obzira na druge faktore rizika ova oboljenja nastaju kao posljedica gojaznosti, naročito "jabuka" (androidne) gojaznosti. Osobe koje imaju 10 % prekomjernu tjelesnu težinu imaju u prosjeku 20 % povećan rizik da obole od kardiovaskularnih bolesti. Za svakih 10 % povecanja TT, sistolni pritisak se poveća za 6,5 mmHg, plazma holesterol za 12 mg, a glukoza za 2 mg/dl krvi. Kao što smo pomenuli povećana kolicina adipoznog tkiva u predjelu stomaka udružena je sa insulinskom rezistencijom, hiperinsulinemijom, povećanim krvnim pritiskom i aterogenim plazma lipid profilom. Ova komplikacija najčešće nastaje kod ljudi koji su duži niz godina gojazni (15 i više), tako da kod njih nalazimo povišen pritisak, tip II dijabet (insulin nezavisni) i povišene vrednosti holesterola (LDL). Rizik od nastanka ove komplikacije je veći kod muškaraca do 50 godina, nego kod žena do 50 godina zbog povećane androgene aktivnosti koja utice na povećanje slobodnih masnih kiselina u jetri i sintezu triglicerida. Kod žena poslije menopauze zbog povećane androgene aktivnosti mijenja se distribucija masti tako da se i kod njih mast nagomilava u gornjim partijama tela ("jabuka", androidni tip), a samim tim povećava rizik za ova oboljenja. Smatra se da je HDL u plazmi smanjen kod ovih osoba zato što ga vezuju masne ćelije u adipoznom tkivu.

3. Hiperholesterolemija

Holesterol je određen genetskim faktorima (2/3) i ishranom (1/3). Svako povećanje ukupnih masti povećava i holesterol. Kod gojaznih osoba cak 53 puta je povecan rizik za povišen holesterol u krvi.

4. Diabetes mellitus tip II

Čak i umjerena gojaznost naročito abdominalna može povećati rizik od insulin nezavisnog dijabeta. Masno tkivo ima dvostruku ulogu u nastanku dijabeta: - povećava potrebu za insulinom (hiperinsulinemija) i stvara insulinsku rezistenciju, a samo ostaje osetljivo na insulin,

- smanjuje se broj receptora za insulin (smatra se da je to posljedica dejstva citokina hormonu slične supstance). Redukcija tjelesne težine dovodi do poboljšanja kontrole šecera u krvi kao i hiperlipidemije.

5. Karcinomi

Gojaznost povećava rizik od raka dojke : Žene koje se znatnije ugoje u bilo kojoj fazi odraslog života izložene su većem riziku obol jevanja od raka dojke zbog toga što se hormon estrogen akumulira u novostečenom salu i utiče na nastanak tumora, upozoravaju stručnjaci sa američkog Naciolnalnog instituta za rak. Oni su ustanovili da žene koje kao odrasle steknu višak kilograma ili postanu gojazne 1,4 puta češće obolevaju od te vrste raka od onih koje su u zrelom dobu održavale stabilnu težinu. Studijom je bilo obuhvaćeno blizu 100.000 Amerikanki koje su prijavljivale svoju težinu sa 18, 35, 50 godina i kasnije . Kod muškaraca povećava se rizik od nastanka karcinoma prostate, kolona, a kod žena se rizik od karcinoma dojke povecava za 3 puta, a uterusa i ovarijuma do 7 puta. Za ovaj rizik pored ukupne masti veliku ulogu ima i distribucija masti ("jabuka" ili androidni tip).

6. Artritis

Uzrok degenerativnog artritisa kod gojaznih nije razjašnjen, ali postoji jasna korelacija izmedu povišene mokraćne kiseline (acidum uricuma) u krvi , koja izaziva giht i gojaznosti. Neki smatraju da adipozno tkivo produkuje citokine koji uništavaju hrskavicu u zglobu, dok su mnogi mišljenja da je to mehanicki, a ne metabolički problem.

7. Oboljenja žucne kese - holelitijaza

Glavni razlog je hiperholesteronemija. Povišen unos masne hrane povećava holesterol u krvi, a i žuc je više zasićena holesterolom. Žučna kesica se otežano kontrahuje, hipomotilitet i česta je pojava holesterolskih kamenaca i upala žučne kesice kod gojaznih osoba. Gojazne mlade žene (20 do 30 godina) imaju 6 puta veći rizik u poređenju sa normalno uhranjenim, dok je kod žena preko 60 godina koje su gojazne jedna trećina sa holelitijazom.

8. Picwikov sindrom (sleep apnea, hipoventilacioni sindrom)

Gojaznost je jedini najvažniji uzrok ovog sindroma koji se karakteriše kratkim prestankom disanja u toku sna (oko 1 min), srčani otkucaji su iregularni, i može doci do fatalnog srčanog udara u snu. Pacijenti se najčešce probude kada prestanu da dišu. Ovo se može ponoviti i više puta u toku noci i zato se pacijenti bude umorni, radna sposobnost biva smanjena .

9. Poremecaji digestivnog trakta

Kod gojaznih je česta hijatus hernija zbog gastroezofagealnog refluksa, pankreatitis, hemoroidi (zbog venske staze) i dr.

10. Komplikacije u trudnoci

Prekomjerna težina i gojaznost mogu uzrokovati poteškoće sa začećem, pojavu gestacijskog dijabetesa (dijabetes u toku trudnoće), anemije, proširenja vena na nogama, povećanje krvnog pritiska i količine masti u krvi (holesterola). Komplikacije se javljaju i u toku porođaja: prijevremeno prskanje plodovih ovojaka, slabi materični trudovi (što „opterećuje“ plod), porođaj se najčešće mora obavljati hiruškim putem (carski rez, izvlačenje ploda kliještima ili vakuum pumpom), krvarenje nakon porođaja je češće nego kod trudnica sa normalnom tjelesnom masom, česte su infekcije mokraćnih i polnih organa...

11. Psihicki poremecaji

variraju od osjećanja beskorisnosti, emocionalne patnje (nervoza) do teške depresije. 12. Nemedicinske komplikacije gojaznosti

- Skuplji život (hrana, odjeća, obuća, namještaj i transport), - nelagodnost pri kretanju (bolovi u leđima i stopalima),

- teže nalaze bračnog druga, posao, - usamljenost (smanjeni socijalni kontakti),

- neaktivnost.

Liječenje gojaznosti

"Mnogi gojazni pacijenti se nikad ne podvrgavaju terapiji. Od onih koji se podvrgnu terapiji za redukciju tjelesne težine, mnogi neće izgubiti kilograme, a oni koji ih i izgube ponovo će ih dobiti",riječi su cuvenog nutricioniste dr A. J. Stunkarda sa Standfordskog univerziteta.*

Zašto je mršavljanje teško? (Zašto se pacijenti ne pridržavaju dijete?) -Mijenjanje navika svakom teško pada; - Kaže se čovjek je rob navike;- Ako je osoba mlada, obrazovanija i motivisana, mijenjanje navika ce joj biti lakše; -rezultat dijete se ne vidi odmah; -mnogi pacijenti su obeshrabreni ako vide da je i osoba koja im propisuje dijetu gojazna.

Šta treba pacijent da uradi da bi se lakše pridržavao dijete?

-Da nauči osnovne pojmove o gojaznosti i zdravoj ishrani -Da pronađe motiv i postavi realan cilj -Da promijeni navike

-Da nauči da prepozna znake uspjeha (zategnuti mišici, gubitak zamora, promjena konstitucije)

-Da se ne obeshrabri neuspjehom i da ne prekine posjete ljekaru. Treba da ima na umu da je gojaznost hronično oboljenje koje zahtjeva stalno praćenje i tretman .Gubitak tjelesne težine je samo dio problema liječenja gojaznosti. Drugi dio, mnogo teži i važniji, je kako održati postignutu, željenu (idealnu) tjelesnu težinu. Najbolji nacin je kombinovati redukcionu dijetu, povećati fizicku aktivnost i promijeniti navike u hranjenju.

Opšta uputstva :

Najbezbjednije je da se nedeljno gubi 1/2 kg do 1 kg. Fizička aktivnost je integralni dio terapije.

Spremno sačekati period stabilizacije, period kada se tjelesna težina duži period zadržava na istoj vrijednosti.

Održavati postignutu težinu i ne biti obeshrabren. Potrebno je ohrabrenje pacijentu od strane ljekara, okoline, grupe i samopodrška.

Naučni metodi redukcije tjelesne težine :

-Redukcija kalorijskog unosa -Povećanje fizičke aktivnosti -Promjena ponašanja -Terapija lijekovima -Hirurški nacin lijecenja gojaznosti -Terapija gladovanjem

1.DIJETA

Najjednostavniji nacin je jesti nutritivno adekvatnu hranu (posno meso, mliječne proizvode sa niskim procentom masti, cela zrna, voće i povrće), siromašnu kalorijama. Poželjno je imati najmanje tri obroka i dvije užine. Doručak i večera trebalo bi da iznose po 20 % ukupnog energetskog unosa, ručak 30 %, a užine po 15 % ukupnog energetskog unosa. Izbjegavati sosove, masnu hranu, torte, kolače, tijesta i jake začine koji povećavaju apetit (ljuta papričica, feferoni, biber, ljuta "Aleva" paprika itd.). Prestati sa "grickanjem" izmedu obroka. Skidati vidljive masti (masnocu sa mesa, supe i drugih jela). Preferirati meso i povrće kuhano ili suho pečeno, a ne prženo. Voditi računa o uzimanju visokokaloričnih napitaka, kao što su koka-kola i druga gazirana pića, kakao, alkohol, sirupi, gusti sokovi. Umjesto njih radije uzimati

nezaslađene blage, biljne čajeve, prirodno ceđene sokove i mineralnu vodu. Da bi se najbolje isplanirao dnevni unos potrebno je: a) napraviti dijetu po grupama namirnica gdje se svaka namirnica iz grupe može zamjenjivati drugom iz iste grupe i b) davanjem gotovog jelovnika. Najbolji vodič za adekvatan unos svih grupa namirnica je poštovanje preporuka "nutritivne piramide" koja nam daje podatke o tome koliko treba da budu zastupljene pojedine grupe namirnica u dnevnom unosu.

2.FIZIČKA AKTIVNOST

U početku to može biti svakodnevna, rutinska aktivnost: pješacenje-umjesto vožnje kolima; stepenice-umjesto vožnje liftom; svakodnevna šetnja-umjesto sedenja ispred TV-a. Kasnije treba preći na sistematičnu aktivnost u slobodnom vremenu. Najbolje je opredijeliti se za jednu od sledeih aktivnosti: brzi hod, vožnja biciklom, plivanje ili tenis. U početku dovoljno je 10-15 minuta brzog hoda ili neke druge aerobne aktivnosti, a vremenom povećavati dužinu, trajanje i frekvencu. Npr. pacijent treba u pocetku da brzo hoda 10-15 minuta, tri puta nedeljno. Zatim treba da poveca ili dužinu staze, a samim tim i vreme treninga do najmanje 30 minuta svakodnevno. Kasnije treba da se trudi da tu stazu pređe za kraće vreme, a time ce se povećati i intezitet trening ili ce nastaviti istim tempom, a povećavaće postepeno dužinu staze. Kod pacijenata koji maju ma kakav zdravstveni problem potrebno je da se konsultuju sa ljekarom prije početka treninga. Savjetuje im se da urade "step test", "trade mill" i EKG. To se savjetuje i zdravim osobama muškog pola preko 40 godina i osobama ženskog pola preko 50 godina. Kontraindikacije za fizičku aktivnost su angina pektoris, aritmije, maligne hipertenzije, teška anemija, varikozne vene, nekontrolisani dijabet.

3.PROMJENE ŽIVOTNIH NAVIKA

Smatra se da je gojaznost rezultat loših navika u vezi sa hranjenjem koje su naučene tokom života i da je mijenjanje tih navika osnov za uspješnost liječenja gojaznosti. To se zasniva na činjenicama: -Gojazna osoba unosi prekomjernu količinu hrane (kalorija), -Gojaznost je naučeni ili stečeni poremećaj, -Gojazne i normalno uhranjene osobe se razlikuju u načinu hranjenja, Bihevioralno ponašanje podrazumjeva: Definisati problem (istorija gojaznosti, odnos prema prijateljima, poslu, emocije); Usredsređivanje na neposredan uzrok koji je doveo do preobilnog uzimanja hrane u prošlosti; uzrok koji ga sada navodi da nekontrolisano jede. Promjena ponašanja odnosi se na to da se smanji količina, vrsta i učestalost uzimanja hrane. Ovakvo liječenje zahtjeva psihijatrijski tretman koji se može odvijati kroz individualnu terapiju ili radom u grupi, a kao vid liječenja može se koristiti i hipnoza. Ona se koristi u slučajevima kada pacijent ne može da definiše svoj problem tako da se mora vratiti u prošlost uz psihoterapeutsku pomoć i ispraviti svoj model ponašanja vezan za hranjenje prvo na nivou podsvjesti.

4.LIJEČENJE LIJEKOVIMA

Gojaznost je vrlo ozbiljno hronično oboljenje koje kao i sva druga hronična oboljenja (dijabet, hipertenzija) zahtjeva dugotrajan tretman (liječenje) da bi se postigla kontrola tjelesne težine i sprečile brojne komplikacije. Terapija lijekovima je korisna pomoćna terapija u strogo indikovanim slučajevima, ali ne zamjena za redukcionu dijetu, promjene navika i fizičku aktivnost. Lijekovi za gojaznost mogu se podijeliti u dvije velike grupe:

1. oni koji djeluju preko centralnog nervnog sistema (CNS agensi), tj. povećavaju produkciju serotonina i kateholamina (norepinefrin) u mozgu i tako smanjuju apetit i povećavaju osjecaj sitosti. Oni mogu biti kateholinergici (amfetamin i fentermin) i serotoninergici (dexfenfluramin i fenfluramin) i kombinacija ova dva lijeka.2. Lijekovi koji smanjuju resorpciju masti. Najpoznatiji je Orlistat (Xenical). Ovi lijekovi vrše selekciju receptora masti i interferiraju se sa masnim receptorima ne vršeci selekciju među masnim receptorima što je razlog neapsorpcije vitamina rastvorljivih u mastima ukljucujuci beta-karotin.

5.HIRURŠKO LIJEČENJE

Liposukcijom se odstranjuju masne stanice s određenih područja, npr. bedara, stražnjice ili koljena, dok se suvišni kilogrami nakon operacije više slažu na drugim lokacijama. Liposukcijom se masno tkivo usisava posebnim aparatom. Bol nakon operacije može biti jaka, a koža se često ne kontrahira, što joj daje mlohav izgled. Operativno odstranjenje masnog tkiva pogodno je u slučajevima opasne pretilosti. Stručnjaci ga savjetuju samo onima koji imaju BMI iznad 40 i postotak idealne težine veći od 180%, te u slučaju neuspjeha ostalih metoda. U većine pretilih gubitak na težini godinu dana nakon operacije iznosi 50% uz poboljšanje stanja pri svim ostalim popratnim oboljenjima (dijabetes, povišen krvni tlak, apneja u tijeku spavanja, bol u zglobovima i inkontinencija). Povraćanje je najčešća nuspojava. Nakon operacije pacijenti trebaju usvojiti zdrav način života, a dosljednost treba očuvati cijeli život.

Stanja koja iskljucuju dijetu :

Uprkos tome što pacijenti imaju potrebu ili želju da se oslobode viška kilograma prisustvo izvjesnih psihičkih ili kliničkih patoloških stanja mogu da budu razlog zbog kojeg pacijent ne može, privremeno ili stalno, da se podvrgne lijecenju dijetom.

Dijeta se privremeno isključuje kod: - trudnoće - laktacije - nestabilni psihički poremećaji - nestabilna klinička stanja

Dijeta se sprovodi uz kliničku procjenu ili se isključuje kod: - holelitijaza - osteoporoza

Stalno isključena dijeta: - anorexia nervosa - terminalni stadijum

Gubitak tjelesne težine za vrijeme trudnoće i laktacije se ne preporučuje. Ako majka doji bebu ona ima povećane kalorijske potrebe (prosječno 500 dodatih kalorija dnevno) da bi obezbedila adekvatnu produkciju mleka. Ako je majka pretjerano uhranjena ili gojazna gubitak tjelesne težine od 2 kg mesecno nece uticati na smanjenje produkcije mlijeka, ali takva majka mora pažljivo motriti da li je apetit njene bebe zadovoljen. Gubitak tjelesne težine preko 2 kg mjesečno u prvim mesecima posijle porođaja se ne preporucuje. Pacijenti koji pate od mentalnih poremećaja (npr. šizofrenija) moraju prethodno biti stabilizovana kod neuropsihijatra prije nego što pristupe režimu redukcione dijete. Stabilizacija stanja je vrlo važna za efekasnost tretmana gubitka težine. Nestabilna klinička stanja - ukoliko pacijent ima neko oboljenje koje zahtjeva liječenje ili hiruršku proceduru koja se može pogoršati usljed sprovođenja dijete, tretman se mora odložiti.

Holelitijaza - ukoliko pacijent ima holelitijazu (kamencici u žucnoj kesi) stanje se može pogoršati sa gubitkom tjelesne težine. Zbog toga prije nego što se donese odluka o redukcionoj dijeti moraju se procijeniti rizici i dobrobiti za pacijenta od tretmana. Povećan rizik za stvaranje žucnih kamenčića nastaje ako im je BMI preko 25. Oni su mnogo češci među gojaznim pacijentima nego kod normalno uhranjenih, a njihova učestalost javljanja je upravo srazmjerna stepenu gojaznosti, naročito kod žena. Gubitak težine, posebno brzi, nagli gubitak može pogodovati pogoršanju holelitijaze, tj. stvaranje novih kamenčića, pa se takvo stanje neće poboljšati primjenom dijete. Osteoporoza - ovo stanje, takođe, može biti pogoršano gubitkom tjelesne težine. Zbog toga se i ovdje mora donijeti odluka i procijeniti rizik i dobrobit kod redukcije tjelesne težine. Evidentno je da povišena tjelesna težina i tjelesne masti čuvaju integritet kosti (gustinu kosti), a da gubitak tjelesne težine rezultira u smanjenju mineralizacije kosti i povećava rizik od fraktura. Dobrobiti gubitka težine kod ovakvih pacijenata (veća mobilnost, smanjen rizik od artritisa) moraju biti uzete u obzir kao i rizik od fraktura koji nastaju kao posljedica gubitka težine. Ukoliko se donese odluka da se sprovodi redukciona dijeta, njoj se moraju dodavati suplementi vitamina i minerala, potrebno je uključiti fizičku aktivnost i eventualno hormonalnu terapiju koja bi zaštitila demineralizaciju kostiju kod ovih pacijenata. Kod anorektičnih osoba sam BMI manji od 18 isključuje dijetu. Terminalni stadijumi bolesti :- zahtjevi za redukcijom tjelesne težine kod ovih pacijenata su izuzetno rijetki. Njima se obično prepisuje adekvatna dijeta za postojeće stanje. Prevencija gojaznosti Gojaznost skoro da postaje najveci svjetski zdravstveni problem 21. vijeka. Sve do nedavno gojaznost se smatrala više estetskim nego medicinskim problemom, odnosno,zdravstvenim problemom. Tek od 1980. godine gojaznosti se pridaje veliki znacaj kao zdravstvenom problemu. Vecina ljudi je zastrašena AIDS-om ili malarijom kao globalnim zdravstvenim problemom, ispuštajuci iz vida gojaznost koja ima daleko veći uticaj na pojavljivanje različitih bolesti i preranu smrtnost. Interesantno je sada da je gojaznost u porastu ne samo u razvijenim zemljama Zapada već i u zemljama u razvoju gdje je pothranjenost bila gorući problem. Tako, npr. u Gani ispitivanjem uhranjenosti stanovništva nadeno je da veći procenat stanovništva ima BMI preko 25 što nije bio slucaj ranije kada je on kod većine stanovništva iznosio manje od 18.4. Takode se povećava broj gojaznih osoba u većini evropskih zemalja uprkos kampanji koja se vodi za borbu protiv gojaznosti. Za posljednjih deset godina broj gojaznih se povećao u ovim zemljama za 10-40 %. Veoma brine što je gojaznost djece, takođe, u porastu, a 30 % gojazne djece prema studijama postaju gojazni odrasli ljudi. 22 miliona djece (manje od 5 godina) je gojazno, a smatra se da je 10 % školske dece u industrijskim zemljama, takode, gojazno. Ova mirna epidemija gojaznosti vodi do povećanja broja ljudi koji imaju citav niz zdravstvenih problema uslovljenih gojaznošcu kao faktorom rizika (hipertenzija, hiperholesterolemija, srčana oboljenja, dijabet tip II, holelitijaza, maligna oboljenja, degenerativni artritis, psihički problemi, kvalitet života je umanjen, mortalitet povećan). Zdravstveno ekonomske i psihosocijalne posljedice gojaznosti su evidentne. Mnogo novca se daje na lijecenje posljedica gojaznosti (komorbiditet) dok se tek u posljednje vrijeme putem uključivanja citavog društva (sociolozi, arhitekti, tehnolozi, mas mediji) radi na prevenciji gojaznosti za koju nije dovoljno angažovanje samo zdravstvenih radnika vec i čitavog društva. Smatra se da je gojaznost postala veliki problem tek posle industrijske revolucije kada je rad postao lakši, radno vrijeme kraće, a unos hrane je i dalje ostao isti ili čak i viši jer je covjek postao okružen obiljem hrane. Automatizacija procesa rada, sedenteran stil života, takođe, su doprinijeli da se manje kalorija utroši.

Prevencija gojaznosti je od životnog značaja. Ona je ključ za smanjenje broja oboljevanja i umiranja od svih oboljenja od kojih pati savremeni čovjek. Kada se govori o prevenciji oboljenja koriste se termini primarna, sekundarna i tercijarna prevencija. Pod primarnom prevencijom se podrazumjeva uticanje na sprječavanje pojave gojaznosti zdravstveno vaspitnim djelovanjem u najranijem uzrastu. Pod sekundarnom prevencijom podrazumjeva se liječenje gojaznosti i spjrecavanje nastanka komplikacija. Tercijarna prevencija podrazumjeva liječenje nastalih komplikacija. Danas se smatra da ove termine treba zamijeniti širim terminom, tj. onim koji obuhvata opštu prevenciju gojaznosti i usvojen je naziv primordijalna prevencija. S obzirom da je gojaznost globalni problem na ovoj prevenciji potrebno je angažovanje čitavog društva, zaključeno je u Štokholmu na kongresu prevencije gojaznosti.Top Lista 10 Najdebljih Zemalja Na Svijetu 1) Američka Samoa, 93.5% stanovništva je preteško 2) Kiribati, 81,5% populacije je preteško 3) Sjedinjene Američke Države, 66,7% građanstva je preteško 4) Njemačka, 66,5 posto ljudi ima previše kilograma 5) Egipat, 66% stanovnika je bucmasto 6) Bosna i Hercegovina, 62,9% populacije je preteško 7) Novi Zeland, 62,7 stanovništva ima previše kilograma 8) Izrael, 61,9% ljudi ima previše kila 9) Hrvatska, 61,4 posto građanstva je preteško 10) Velika Britanija, 61% Engleza je bucmasto Što znači biti mršav zato jer si gladan? Za ovu sliku, fotograf Kevin Carter je 1994 godine dobio Pulitzerovu Nagradu, mjesto radnje Sudan, lešinar čeka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. 3 mjeseca kasnije, Kevin Carter je upavši u duboku depresiju počinio samoubojstvo. Globalizacija i modernizacija, progres, politika, ekonomija i demokracija, napredak, mršavost:

U UMJERENOSTI JE MUDROST!

Umjerenost u ishrani može pospješiti zdrav i balansiran način življenja. Savremena istraživanja su dokazala da prekomjerna ishrana i nepropisna dijeta može uvećati šansu oboljevanja od gojaznosti, velikog holesterola, srčanih bolesti i dijabetesa.

Pravnilna ishrana i mnoge druge islamske osnove nalažu pravilo da je zaštita bolja od liječenja. Prema tome, prekomjerna ishrana je snažno osuđena u Kur'anu i Sunnetu.

„I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju“ (El-A'raf: 31)!!!!

ANTIOKSIDANSI I SLOBODI RADIKALIKakvo je Vaše mišljenje o vitaminima?Zašto nam služe vitamini?Da li ih upotrebljavate?Koje vitamine i minerale uzimate?Zašto uzimate suplemente?Što su antioksidanti?Kako antioksidanti utječu na zdravlje?

Vi, kao stručnjaci na području ishrane, da li bi preporučili širokoj populaciji uzimanje antioksidanta u sprečavanju kroničnih bolesti i starenja?

Koje informacije i argumente trebate da Vam pomognu kod ove odluke? Da li mogu vitamini imati štetan utjicaj na zdravlje? Koji? Zašto?

Brojni eksperti za zdravlje vjeruju, da je terapija sa antioksidantima najvažnija i najučinkovitija za sprečavanje različitih bolesti kao: srčane bolesti, rak i bolesti, vezane sa procesom starenja. Ako bi ljudi uživali vitamine A, C, E i ostale antioksidante, uspjeli bi sprječiti štetu oksidacije, koja nam krati život.

Antioksidansi : brane nas od vrlo reaktivnih slobodnih radikala i od reaktivnih vrsta kisika. Drugi najvažniji faktor je, da upravo ova antioksidantska sredstva stimuliraju naš imuni sistem i s tim stimuliraju i povećaju našu obranu od bolesti, koje su uzrokovane prostim radikalima.

Što su slobodni radikali ?

Slobodni radikali kemijski su spojevi s jednim ili više nesparenih elektrona u vanjskoj elektronskoj ljusci. Taj nespareni elektron (ili elektroni) slobodna je valencija, zbog čega slobodni radikali imaju vrlo veliku kemijsku reaktivnost s niskom specifičnošću za reaktante. Posljedično, u kemijskoj reakciji, poznatoj i kao oksidacija, dolazi do brzog i nepredvidivog spajanja slobodnih radikala s bilo kojim bliskim proteinom, lipidom, ugljikohidratom ili nukleinskom kiselinom.

Gdje se slobodni radikali stvaraju?

Kiseonik ima dvostruku funkciju u organizmu; u stvari je neophodan za život ali je ujedno i izvor potencijalno štetnih veza - slobodnih radikala. Egzogeni izvor slobodnih radikala mogu biti dim cigarete, lijekovi, prehrana, pesticidi, radon, radioaktivno ozračivanje, UV-zračenje Kisik upotrebljavamo za oksidiranje jela i za energiju, koju trebamo za život. Ovaj proces odvija se u mitohondrijama u citoplazmi većine živih stanica. Umjesto oksidacije jela i dva elektronska preskoka dogodi se, da preskoči samo jedan elektron (1-2% vjerojatnost). Tako nastane superoksid anion radikal.

Pušenje, sunce, radijacija i čak emocionalni stres uzrukuje nastanak slobodnih radikala i njihovih lančanih reakcija.Zbog nepravilnog jela: visoko-kalorične ishrane, poveća nam se broj slobodnih radikala. Hrana potrebuje kisik, da se razvije u energiju ili u masnoću. Proces se odvija u fabrikama energije ili u mitohondrijama naših stanica. Više pojedemo, -više kisika trebamo, zato nastane još više slobodnih radikala. Slobodni radikali stvaraju znatnu štetuKad željezo zahrđa, kisik se spoji sa željezom i rezultat je oksid. Zbog slobodnih radikala dobijemo pokvareno maslo i pokvareno ulje. I vrlo slični procesi događaju se i u našim stanicama!Kad slobodni radikal uhvati elektron druge molekule, stvori se novi slobodni radikal, jer ostane molekuli samo jedan elektron. Ovaj slobodni radikal traži elektron, da bi postao opet "normalan". Sljedi nastanak LANČANE REAKCIJE. Zato može jedan radikal oštetiti puno bioloških molekula.

Kolika je šteta od slobodnih radikala?

Svaki sekund nastane na desetine tisuća slobodnih radikala (metabolizam + cigaretni dim, itd.). DNA (genetska materija, koja vodi djelovanje svake naše stanice) može da mutira zbog uticaja slobodnih radikala. DNA je na udaru slobodnih radikala u svakoj stanici barem 10000 puta na dan. Slobodni radikali mogu da povrede i gene. Posljedica ovih povreda su rak in ostale bolesti.

Oksidacijski stres

Slobodni radikali i reaktivni kisikovi spojevi drže u ravnoteži naš anti-oksidantski obrambeni sistem.

Ovaj sistem sastoji se od enzima i različitih spojeva u jelu. Bolesti slobodnih radikala

Smatra se da su mnoge akutne (primjerice, akutna upala povezana s reumatoidnim artritisom ili pankreatitisom, toksičnost aminoglikozida, sepsa, trovanja paracetamolom) kao i kronične bolesti:primjerice ateroskleroza, hipertenzija, plućna fibroza, kronična upala povezana s autoimunim poremećajima ili vaskulitisom, karcinom, Parkinsonova i Alzheimerova bolest, katarakta uzrokovane i djelovanjem slobodnih radikala.Svim tim stanjima zajedničko je oštećenje biomolekula, tj. proteina, lipida i DNK, procesom oksidacije.

Slobodni radikali i odbrana

U prirodnom antioksidacijskom mehanizmu odbrane sudjeluju endogeni antioksidansi: vitamin K, A, C i E, koenzim Q, tiolne molekule (cistein, cistamin, metionin, glutation), ubikvinon, glukoza, bilirubin, urati te katabolički peptidi u stanici. Zato je potpuno opravdana preporuka FDA (USA: Food and Drug Administration), prema kojoj bi hranom trebalo unositi četiri važna antioksidansa. To su vitamin C, beta karoten (prekursor vitamina A), vitamin E te selen koji je esencijalni sastavni dio enzima glutation perioksidaze i tioredoksin reduktaze. Spomenuti enzimi sudjeluju također u antioksidacijskim procesima.

Živjeti dugo i kvalitetno

Nakon mikroba, slobodni radikali su najveći neprijatelji dugog života Dužina života određena je upravo stupnjem oštećenja mitohondrija od strane slobodnih radikala, a ovi nastaju od neuparenih elektrona kisika! Masovno djelovanje slobodnih radikala kod osoba koje su posebno izložene, naziva s s punim pravom “oksidacijski stres” pa se iz toga izvlači pravilo; što više takvog stresa, to brže starenje stanica!. Naravno, pravilo se može i okrenuti; smanjenje utroška kisika, jednako je produženju očekivane dužine života! Ako se manje jede, manje se troši kisika, manja je izloženost slobodnim radikalima. Imamo jakih dokaza da restrikcija kalorijskog unosa samo za 30% usporava proces starenja miševa a pokusi na majmunima su u toku.

Nakon sve ove teorije o slobodnih radikalima, da li mislite, da je potrebno i dobro početi poduzimati neke aktivnosti?

Koje postupke?Da li trebate još neke studije?Koje?

Epidemiološka istraživanja Uticaj vitamina C na biomarkere oksidativnih oštećenja

Kod kompleksnih problema (uticaj neke biološko aktivne kemikalije na zdravlje) nemojte vjerovati samo jednoj studiji. Potražite da li je bilo negdje provedeno slično istraživanje i kakvi su bili rezultati.

Interpretacija rezultata

Vrijeme uzimanja antioksidanta1.)antioksidanti pomažu kod sprečavanja štete na DNK, tako da se šteta uopšte ne učini,ali kada je šteta na DNK već učinjena, antioksidanti još ubrzaju kancerogeni proces. Zato je bila incidenca raka kod kroničnih pušača, koji su primali beta karotin, u porastu. 2.) Sintetički / naravni antioksidanti

3. )Sinergistički efekat

4. )Kalorije

Ako uzmete l gram čistoga vitamina E, bez selena, vitamina C i karotenoida, biće manji učinak, nego da uzmete 200 mg vitamina E i vitamina C i l0 ili 20 mg mješanih karotenoida plus 200 mg selena. U voću ima puno različitih antioksidanata, koji se međusobno dopunjuju (sinergistički efekt). Sintetički suplementi samo jednog vitamina mogu čak i da pogoršaju stanje.Zbog sinergističkog međusobnog utjicaja antioksidanta znanstvenici preporučuju uživanje tzv. COCKTAILA, a ne samo jedne supstance. Sintetički suplementi zbog toga nisu jednaki prirodnim vitaminima u voću i povrću!!!Ishrana, sa puno voća i povrća smanjuje rizik od raka, zbog toga jer je takva ishrana nisko-kalorična. Visoko-kalorična ishrana još pospješuje nastanak slobodnih radikala. Voće i povrće imaju u sebi različite sastojke i ostale tvari npr. polifenoli, sulforafani, koji nas čuvaju (protiv su) raka. Voće i povrće ima tvari, koje sprečavaju rast rakovim ćelijama, i TVARI, KOD KOJIH UTJICAJ NA ZDRAVLJE JOŠ NE POZNAJEMO. A u voću i povrću ima više od 1000 kemikalija. ZATO JE DANAS JOŠ UVIJEK NAJEFIKASNIJA ZAŠTITA REDOVITO UŽIVANJE VOĆA I POVRĆAI NE SINTETIČKIH DODATAKA, KOJE REKLAMIRA FARMACEUTSKA INDUSTRIJA.