HRVATSKA KNJIŽEVNOST 19. STOLJEĆA

ROMANTIZAMà trajanje:     1830[1] - 1865[2]-          unutar romantizma javlja se Ilirizam odn. HNP (1830-1843[3])-          značajke: sloboda, mašta, originalnost, iskrenost, pobuna-          naglašen je kolektivizam i jedinstvo nacije-          cilj je jačanje nacionalne svijesti i prikupljanje narodnoga blaga-          1835. počinju izlaziti Novine horvatske s knjiž. prilogom Danica-          1842. počinje izlaziti časopis Kolo Najznačajniji autori: Gaj, Vukotinović, Vraz, Preradović, Mažuranić, Demeter i dr.  PROTOREALIZAMà trajanje:     1865 - 1881[4]-          još se naziva i Šenoino doba-          autori se prezentiraju kroz časopise Neven, Kolo i Naše gore list-          pisale su se rodoljubne pjesme, pov. romani, novele, a počinju se tražiti i nove teme Najznačajniji autori: Šenoa, Jorgovanić, Perkovac, Vodopić, Freudenreich i dr.  REALIZAMà trajanje:     1881 – 1895[5] / 1892[6]-          javlja se kao opreka romantizmu-          autori teže prikazivanju temi iz svih slojeva ljudi-          od pisaca se zahtijeva da stvarnost prikazuju na vjerodostojan način-          temeljni je postupak fabula, a jezik postaje sredstvo karakterizacije likova-          pišu se nacionalna i socijalna tematika, govori se o propadanju plemstva-          kao pravac javlja se naturalizam oko kojeg dolazi do velikih sukoba-          Kumičić brani Zolu i naturalizam, a Pasarić ga napada-          javlja se i verizam – talijanska inačica naturalizma-          poezija je slabije zastupljena – od pjesnika su najznačajniji Harambašić i Kranjčević Najznačajniji pisci: Kovačić, J. Kozarac, Kumičić, Gjalski, V. Novak i dr.  MODERNAà trajanje: 1892 / 1895 - 1914[7]-          vodile su se velike polemike oko toga kako shvatiti modernu: Marjanović je shvaća kao knj. pokret, Bogner kao knj. i umj. pokret, Prohaska kao generacijski pokret, dok ostali istraživači modernu u širem značenju shvaćaju kao razdoblje, a u užem kao modernistički pokret-          javlja se kao opreka realizmu-          značajke: originalnost, kršenje konvencija, osporavanje tradicije-          autori teže stvoriti novu književnost koja će odgovarati potrebama suvremenog čovjeka-          u središti interesa su slabi i neprilagodljivi intelektualci-          fabula gubi primarnu važnost, dok je u prvom planu duševno stanje like-          te teze zastupaju mladi (praška i bečka grupa) i vode oštre sukobe sa starima-          od pravaca se javljaju simbolizam, impresionizam (Vidrić), ekspresionizam, egzistencijalizam Najznačajniji pisci: Matoš, Vidrić, Nazor, I. Kozarac, Kamov, Nehajev, Kosor, Tucić, Vojnović i dr. MEĐURATNA KNJIŽEVNOSTà trajanje:     1914 - 1952[8]-          u ovom razdoblju počinje izlaziti HML-          u punom je jeku ekspresionističko pjesništvo (Šimić, Cesarec, Krleža, Andrić, Donadini, Krklec)-          pisci počinju javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u HK, njezinom neplodnošću i nemoći poslije Matoševe smrti-          Donadini 1916. izdaje časopis Kokot za kojeg je karakterističan bunt borbenosti i težnja za aktualnošću

-          u HK 30-ih i 40-ih prevladava smirivanje avangardističkih stilova te povratak realističkom konceptu književnosti-          u prvi plan dolazi socijalna problematika, javlja se utilitarni realizam-          jedan od najznačajnijih događaja u ovome razdoblju nesumnjivo je i sukob na književnoj ljevici u kojemu i ljevica i desnica napadaju Krležu-          sukob je trajao od 1918. do 1952. kada Krleža drži govor na III. kongresu književnika Jugoslavije Najznačajniji pisci: Ujević, Cesarić, Tadijanović, Šop, Begović, Kolar, Budak i dr. DRUGA MODERNAà trajanje:     1952 - 1969[9]-          nakon raskida veza sa Staljinovim socijalizmom nastupa vrijeme oslobađanja umjetnosti od utilitarizacije i pragmatizma te započinje borba za slobodu izraza i za nesputan razvoj estetskih procesa-          1952. na hrv. literarnu scenu nastupa nov naraštaj pisaca – KRUGOVAŠI

dovode HK do preporoda s njima nastupa vrijeme estetske obnove

 -          Krugovi prestaju izlaziti 1958., nasljeđuje ga Književnik, a još uvijek izlazi i Republika-          od 1957. počinje izlaziti Umjetnost riječi, a 60-ih Forum-          1961.g. pokrenut je časopis Razlog oko kojeg će se okupljati drugi poslijeratni naraštaj hrv. pisaca – RAZLOGOVCI

nastavljaju i produbljuju iskustva krugovaša okreću se pojmovnom pjesništvu

 ZAŠTO SE „DRUGA MODERNA“ ZOVE DRUGA MODERNA?I književnost moderne karakterizirana je supostojanjem razl. poetika i koncepcija, lansiranjem novih ideja i programa, brzom smjenom stilskih smjerova i njihovom sinkronijskom brojnošću. Upravo se zato naziv druga moderna čini primjerenim za doba estetske obnove HK 50-ih i 60-ih. POSTMODERNIZAMà trajanje:     1969 – 1990-          dolazi do eksplozije oblika, pluralizma i disperzije stilova, literarnih koncepata i modela-          ne postoji dominantna literarna paradigma-          tradicija se više ne negira: ona se uključuje u literarnu igru, na nju se računa, na njoj se gradi, u njoj se pronalazi novi smisao-          umjesto osporavanja, s tradicijom se uspostavlja dijalog te ona postaje "materijal" i inspiracija za nove umjetničke tvorbe-          odatle brojni citati, aluzije, parodije, pastiši i intertekstualne veze-          70-ih se javlja generacija hrv. fantastičara koji njeguju društveni eskapizam i okreću se literarnoj fantastici-          i dalje se njeguje stvarnosna proza, dok žanrovska proza cvate-          osnovno obilježje postmodernističke poezije = problematiziranje jezika kao predmeta pjesme-          pjesnici se okupljaju oko časopisa OFF (Offovci – njeguju poeziju semantičkog konkretizma) i  QUORUM-          karakterističan je povratak vezanom stihu i tradicionalnim oblicima te oživljavanje artizma-          primjetna je težnja prema jednostavnosti, komunikativnosti i jasnoći izričaja-          dolazi i do pune afirmacije ženskog pisma   ROMANTIZAM  ŽANROVSKI SUSTAV ROMANTIZMALirika= najdominantnija književna vrsta-          glavni oblici su budnice i davorije, a pišu se i ode, gazele, epigrami, himne, balade, romance

-          razlika između budnica i davorija je tematsko-motivske naravi, ali samo u nijansi-          budnice su jednostavne pjesme, napisane s namjerom buđenja nacionalne svijesti-          davorije su složenije, imaju isti cilj, a razlika je u tome što su borbenije i programatskije, naziv potječe od imena stsl.mitološkog boga rata Davora-          primjeri budnica:

Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinjenje, poznatija po prvom stihu «Još Horvatska ni propala», napisana kajkavskim dijalektom, a postala je i ilirskom himnom

Demetrijeva pjesma Prosto zrakom ptica leti, to je «Pjesma Hrvata» iz Grobničkog polja, napisana štokavštinom

Štoosove pjesme Poziv u ilirsko kolo, Kip domovine leta 1831.

-          primjer davorije je Vukotinovićeva Pjesma Horvatov poznatija po prvom stihu «Nek se hrušti šaka mala», pisana kajkavskim dijalektom-          nakon 1840. dolazi do širenja tematike-          Vraz, Preradović i Vukotinović pišu ljubavnu liriku, a pišu se i religiozna te refleksivna poezija EpikaPovijesni epovi:                     Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (1846)                                   Demeter: Grobničko polje (1842)Naracija u stihu (romantični spjevovi):                  Luka Botić: Bijedna Mara, Pobratimstvo                                                                       Mato Vodopić: Robinjica                                                                      Antun Pasko Kazali: Zlatka                                                                       Medo Pucić: Cvijeta Dramaà na kajkavskom:                Dragutin Rakovac: Duh                                               Ljudevit Vukotinović: Golub, Pervi i zadnji kipà povijesne tragedije:                      Ivan Kukuljević Sakcinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska                                                           - 1. hrv. povijesna tragedija                                               Dimitrija Demeter: Teutaà komedija:                          Antun Nemčić: Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac                                                           - 1. hrv. društvena komedijaà pučki igrokaz:                   Ante Starčević: Selski prorok                                               Freudenreich: Graničari                                                           - 1. hrv. pučki igrokazà salonska drama:               Julije Rorauer: Maja, Olynta, Sirena                                               Ivo Vojnović: Psyche                                               Stjepan Miletić: Grof Paližna Proza- dolazi do procvata putopisa:                      Matija Mažuranić: Pogled u Bosnu (1843)                                                           Stanko Vraz: Put u gornje strane (1844)                                                           Antun Nemčić: Putositnice (1845)- javlja se i nova vrsta – feljton:      Ljudevit Vukotinović: Zimske misli (1841)- romane pišu:                       Antun Nemčić: Udes ljudski – nedovršen                                   Miroslav Kraljević: Požeški đak – 1. roman NHK (1863)- novele:         Ljudevit Vukotinović: Štitonoša, Serdar-paša, Bela IV. u Iliriji                        Sakcinski: Bugarin, Braća, Dva Slavena                        Dragojla Jarnević                        Demeter:povijesne - Ivo i Neda, Otac i sin; suvremene – Vijavica, Jedna noć- književna kritika: Stanko Vraz  STANKO VRAZ-          pravim imenom Jakob Frass-          rodom je Slovenac iz Štajerske

-          oduševio se ilirskom idejom i duhom sveslavenske uzajamnosti pa napušta slovenski jezik i počinje pisati na štokavskom-          to mu posebno zamjera France Prešern i proglašava ga izdajicom-          1840. izdaje zbirku pjesama Đulabije – 1. ljub. kanconijer NHK-          posvećen je samoborskoj ljepotici Ljubici Cantily-          naslov označava slatke mirisne jabuke crvene kao ruže-          pisane su krakovjakom – to je oblik poljske šesteračke pučke pjesme od 2 katrena s rimom abcb-          sastoje se od 4 dijela: u prvom prevladavaju vedre slike krajolika koje izražavaju pjesnikova raspoloženja i Ljubičinu ljepotu; u drugom se isprepleće ljubav prema ženi i ljubav prema domovini; treći nastaje nakon Ljubičine udaje, prevladavaju tužni tonovi i snažan osjećaj boli; četvrti dio nastaje nakon Ljubičine smrti, a pjesnik svoju ljubav prema njoj uzdiže na razinu ljubavi prema čovječanstvu i svom narodu-          napisao je i zbirke pjesama:

Glasi iz dubrave žeravinske  - zbirka je ispunjena baladama i romancama u kojima je opjevao motive preuzete iz narodnog pjesništva i europ. romantizma

Gusle i tambure - zbirka je izvorne i prijevodne lirike, a sadrže i 15 satiričnih pjesama pod nazivomIstina i šala

Sanak i istina je ciklus od 47 soneta sastavljenih po uzoru na Petrarku i Mickiewicza, njegovi soneti pisani su narodnim epskim 10-ercem

-          pisao je i gazele – to je oblik pjesme istočnjačkog porijekla od 8 do 13 stihova; napisao je ciklus od 7 gazela (npr. Ždral putuje k toplom jugu)-          osim toga pisao je i satiričke pjesme (npr. Nadriknjištvo) u kojima ismijava umjetničku ispraznost preporodnih pjesnika-          začetnik je hrvatske kritike – 1846. napisao je prvu kritiku – opširan prikaz opere «Ljubav i zloba» Vatroslava Lisinskog-          1842. s Rakovcem i Vukotinovićem pokreće časopis Kolo (do 1853.)-          smatrao je da treba stvoriti književnost po vrijednosti umjetničku, a po duhu narodnu, slavensku SUKOB GAJ-VRAZ-          Vraz, da ne našteti književnosti, nije se htio miješati u politiku, a Gaju zamjera upravo podređivanje književnosti politici-          do njihova raskida dolazi 1842. kada Vraz pokreće časopis Kolo PETAR PRERADOVIĆ-          1844. u Zori dalmatinskoj objavljuje svoju prvu pjesmu na hj (prije je pisao njemačke stihove pod utjecajem Byrona), budnicu Zora puca, bit će dana-          napisao je 2 pjesn. zbirke: Prvenci (1846) i Nove pjesme (1851)-          djelo Prvi ljudi je religiozno-filozofski spjev u kojem su dana temeljna pitanja vjere, odn. odnos Bog-čovjek; nije ga dovršio-          napisao je i dramsku poemu Kraljević Marko te operu u 4 čina Vladimir i Kosara-          poeziju možemo podijeliti u 3 tematska kruga – rodoljubnu, ljubavnu i refleksivnu

rodoljubne pjesme sadrže standardne preporodne ideje o potrebi sloge, nacionalnog buđenja i uzdizanju Slavena. S vremenom skreće prema mesijanizmu, odn. viziji slavenstva kao spasitelja svijeta. U pjesmi Oda slavjanstvu slavi sveslavenstvo, u pjesmi Pozdrav domovini ljepotu svoje zemlje, a u pjesmama Rodu o jeziku i Jezik roda moga slavi ljepotu jezika.

u ljubavnim pjesmama izražava duboko proživljene osjećaje vezane uz gubitak bliskih osoba. Jedna od najljepših njegovih ljub. pjesama je Mrtva ljubav iz zbirke „Prvenci“ – pisana je desetercem, temeljni motiv je smrt voljene žene Pavice de Ponte, u pjesmi se javlja motiv pobjede nad smrti (ona neće sagnjiliti, niti se rastopiti, već će se pretvoriti u drago kamenje i biser)

u refleksivnim pjesmama iznosi pitanja o životu i smislu životu, o ljubavi, sudbini i prolaznosti. Iskazuje doživljaj života kao nužnog zla u kojem ne postoji ništa do neposredne prolaznosti. Jedna od najljepših refl. pjesmama je Ljudsko srce iz zbirke „Nove pjesme“ – to je sonet, a govori o nezasitnosti ljudske čežnje, kratkotrajnosti života i prolaznosti zemaljskih strasti

-          Peradović sam svoju poeziju dijeli na rodoljupke, ljubovke i različne pjesme-          piše u različitim pjesn. oblicima: romance, balade, ode, poeme, soneti…

-          na njemački je preveo 1. pjevanje Osmana-          napisao je i ciklus ljub. pjesama na njem. jeziku: Lina-Lieder-          time je zaslužan za udomaćivanje popularne njem. popijevke LIED odn. stvaranje urbane ljub. pjesme prikladne za uglazbljivanje EPOVI 19. STOLJEĆA

Dimitrija Demeter: Grobničko polje Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića

 Grobničko polje-          djelo nije klasični povijesni ep, već bajronovska poema-          tiskana je 1842. godine u Kolu-          opjevava legendu o pobjedi Hrvata nad Mongolima na Grobniku 1242.g.-          pisan je kombinacijom 12-eraca, 10-eraca i 8-eraca-          sastoji se od 13 pjevanja + završno Zaslovje + Izjašnjenja (fusnote u kojima daje dodatna objašnjenja)-          sadrži i podnaslov: «Iz dnevnika Dra Demetra»-          djelo je žanrovski hibrid – miješaju se epika, lirika (budnica «Pjesma Hrvata») i drama (dramski dijalozi)-          uz Byrona ga povezuje to što nema klasične epske naracije, pripovjedač je subjektivni, a ne epski distancirani i prevladavju lirske i subjektivne asocijacije na događaj-          likovi su: ugarski kralj Bela IV., hrv. knez Dragoš, Batu-kan – pravnik Džingiskana, prikazana je njegova okrutnost, Krdžali – desna ruka Batu-kana-          u prvom pjevanju imamo opis talijanskog krajolika, spominje se Petrarca, Rafael. Kontrastira se talijanski krajolik, arkadija i Grobničko polje, pusti kamenjar-          u 11. pjevanju nalazi se «Pjesma Hrvata» koja se pjeva prije juriša na Mongole, usmjerena je protiv neravnopravnosti naroda, a govori prije svega o slobodi, pisana je osmercima-          u djelu nema opisa same bitke ni opisa junaka-          na kraju spjeva vjernost Hrvata spasila je ugarsku krunu Smrt Smail-age Čengića-          romantičarski spjev (Brešić)-          napisan je 1845. u Karlovcu, a tiskan 1846. u almanahu Iskra pod naslovom «Smert Čengić age»-          sastoji se od 5 pjevanja: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob-          opisuje suvremeni događaj – pogibiju Ismail-age od ruku ogorčenih Crnogoraca koja se zbila 1840. g.-          u dinamičnim prikazima akcije koristi 8-erac, u smirenijem pripovijedanju 10-erac-          uzore nalazi u antičkoj tradiciji (Homeru i Vergiliju), u SHK (Gunduliću), u narodnoj pjesmi i u modernoj europskoj poeziji (Byronu)-          pripovjedač je u 3. licu, na strani je dobra, dok je perspektiva pripovijedanja subjektivna-          elementi romantizma su: fragmentarnost (spjev je sastavljen od niza slika), naglašena liričnost, sudjelovanje prirode u radnji-          elementi klasicizma su: mnoštvo figura i tropa (anafora, epifora, anadiploza), unutrašnja ravnoteža, dakle simetrija i harmonija-          elementi dubrovačke barokne tradicije su: motiv oholosti i prolaznosti, stih (osmerac), sukob dobra i zla i temeljne kršćanske vrijednosti-          elementi narodne pjesme su: stih (narodni deseterac), epiteti poput žarko sunce, brzi konji, bijele ptice, gusle (kada Bauk svirajući gusle pjeva pjesmu o Rizvan-agi)-          snaga i veličina spjeva je u tome što neznatni događaj na Balkanu prerasta i ideju nacionalnog oslobođenja i pretvara je u sukob kršćanstva i islama, svjetla i tame, s vjerom u mogućnost uništenja zla uopće NARACIJA U STIHU 19. STOLJEĆA

Luka Botić: Bijedna Mara, Pobratimstvo Mato Vodopić: Robinjica

Antun Pasko Kazali: Zlatka

Medo Pucić: Cvijeta

 -          još se nazivaju romantičnim spjevovima

-          nastaju između 60-ih i 70-ih god 19.st.-          u njima se pripovijeda o privatnim sudbinama junaka i junakinja, najčešće o ljub. događajima i preprekama koje stoje na putu sreći dvoje mladih-          zapreke mladima najčešće su razlike u vjeri i nacionalnosti-          ti spjevovi prosvjeduju protiv vjerske netolerancije i nacionalne nejednakosti-          nastaju u vrijeme represivne politike bečkog dvora neposredno nakon Bachova apsolutizma-          pisani su desetercem, fabula je pregledna, kompozicija linearna, koriste pučke motive, stil i formu Bijedna Mara-          sastoji se od 6 pjevanja, pisan desetercem-          priča o nesretnoj ljubavi kršćanke Mare i muslimana Adela (otac je šalje u samostan gdje ona boluje i umire, Adel žaluje godinu dana i na nagovor majke ženi se Melkom)-          novo u HK je zalaganje za individualno-          djelo afirmira prava pojedinca da se usprotivi vrijednostima zajednice ako to njegova individualnost traži DRAMA 19. STOLJEĆA Povijesna tragedija * Ivan Kukuljević Sakcinski: Juran i Sofija ili Turci kod Siska* Dimitrija Demeter: Teuta* Mirko Bogović: Matija Gubec, kralj seljački* Franjo Marković: Karlo Drački Juran i Sofija-          1. hrv. pov. tragedija-          govori o sisačkoj pobjedi 1593. g.-          to je i prvo štokavsko djelo – štokavsko narječje od tada postaje scenskim standardom nacionalnoga glumišta-          1839. g. prikazana je amaterski u Sisku-          1840. profesionalno je izvedena u Zgb. u Stankovićevu kazalištu na Markovu trgu-          sastoji se od 3 čina, pisana je prozom, osim nekoliko fragmenata pisanih osmercima-          postavlja se pitanje originalnosti jer djelo asocira na jednu njem. dramu čiji je tekst izgubljen-          Sakcinski je odabrao temu o hrv. prošlosti kako bi probudio patriotizam-          junaci drame postaju ilirski junaci, a u 5. prizoru 2. čina pojavljuje se mudri starac koji pjeva kao ilirski propagator Sakcinski je napisao još drama:       Stjepko Šubić                                               Poraz Mongolah  Teuta-          to je tragedija u 5 činova pisana epskim desetercem-          objavljena je 1844. u drugom dijelu «Dramatičkih pokušenja»-          smatrana je programatskom dramom cijeloga pokreta, ali je na scenu došla prekasno (tek 1864.) kad joj je aktualnost već prošla-          izražava ilirske političke nazore o potrebi jedinstva naroda slavenskoga juga-          drama predstavlja vrhunac hrv. romantičarske drame, iako je klasicističko obilježje još uvijek naglašeno (Dimitrova razapetost između ljubavi i dužnosti – Teuta je obećala udati se za njega samo ako on stekne krunu ravnu njezinoj)-          ovo djelo govori o odnosu pojedinac/narod i upućuje na važnost sloge  è 1895. Stjepan Miletić za HNK raspisao je natječaj za izvornu dramu i 1. mjesto osvojio je:                                   Ivo Vojnović: „Ekvinocijo“

u najužoj konkurenciji ostao je A.T. Pavičić dramom „Simeon Veliki“ Vojnović je pisao i pov. tragedije:    „Smrt majke Jugovića“

„Lazarovo vaskrsenje“„Allons enfants“  Komedija * Antun Nemčić: Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac* August Šenoa: Ljubica – komedija zablude* Josip Kozarac: Turci u Karlovcu, Tartufov unuk – komedija karaktera* J. E. Tomić: Novi red – politička komedija, Gospodin tutor* Marijan Derenčin: Tri braka, Primadona, Ladanjska opozicija – politička dramska satira Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac-          u podnaslovu «Vesela igra u četiri čina»-          prva hrv. društvena komedija i 1. autentična komedija nastala nakon prihvaćanja štokavskog dijalekta za službeni knjiž. jezik-          to je tipična komedija zablude u 4 čina, pisana prozom-          nastala je 1846, tiskana je 1854. u Nevenu, a 1855. je prikazana-          prikazuje građanski i politički život Hrvata u Križevcima-          aktualizira se politička borba za vrijeme izbora (narodnjaci i mađaroni)-          mađaroni su negativno prikazani, dok su narodnjaci malo idealizirani-          motiv za pisanje ove drame bilo je biranje županijskih časnika – županijska mjesta pomagala su sitnim plemićima da malo zarade-          restauracija je održana 1846. u Križevcima te je i sam Nemčić nastupao kao kandidat-          imena junaka simboliziraju i njihove karakterološke osobine: npr. sudac Starotinović, advokat Vrtoglav, vlastelin Srdenić, plemići Slatković, Bezobrazić-          odmah je jasno da je riječ o satiri na stvarnu restauraciju, o scenskoj groteski u kojoj se prvi put u našoj zemlji pojavljuju ne samo politički nego i socijalni problemi Hrv. onoga vremena Ljubica-          3 čina, pisana prozom-          1866. objavljena, 1868. prikazana i doživjela potpuni neuspjeh-          nedostaci drame su: kazališna neuvjerljivost, pribjegavanje banalnim scenskim rješenjima te uporaba rekvizitorija zastarjele romantičarske škole-          to je komedija iz zgb. društvenog života-          komedijski učinci temeljeni su na zabludi i neznanju (2 žene istoga imena)-          predstavlja 1. pokušaj da se na sceni prikaže suvremeni zgb. život s nizom realističnih portreta-          time Šenoa najavljuje novo razdoblje – realizam Pučki igrokaz * Ante Starčević: Selski prorok – pojavio se 1852, no nije utjecao na razvoj žanra* Freudenreich: Graničari* J. E. Tomić: Barun Franjo Trenk, Pastorak -          termin igrokaz dolazi iz austro-njemačkog podneblja (das Spiel - igra)-          to je posebna dramska vrsta koja kroz igru prikazuje politička, sociološka i kulturološka obilježja-          pridjev pučki pojavio se odmah uz oznaku kazališne vrste zbog stvaranja zajedništva između pozornice i gledatelja-          tematika je povezana sa sredinom iz koje niče-          koristi se bogatstvo narodnog govora, a najbitnija značajka je ples, glazba i pjesma   Graničari ili sbor na Ilijevu-          prvi pravi pučki igrokaz u Hrvata (nakon Starčevićeva «Selskog proroka»)-          objavljen je i izveden 1857.g., a posvećen Josipu Jelačiću-          to je prvo štokavsko dramsko djelo s autorovom oznakom da se radi o igrokazu-          nosi podnaslov «izvorni narodni igrokaz s pjevanjem i plesom u 3 čina»

-          izvodio se do 1940. zahvaljujući improvizaciji koja se odnosila na aktualne prilike-          karakteristični elementi su već spomenuta improvizacija, aktualnost teksta, mogućnost izmjene nekih dijelova prema potrebi polit. trenutaka, pjesma, ples, gluma, glazba-          „Graničari“ su tematski vezani uz seosku sredinu, ispunjeni su narodnim humorom-          tim je djelom prvi put na našu pozornicu nakon Držića i Brezovačkog doveden izvorni narodni govor-          u drami nailazimo na:

sentimentalne situacije (Andrijin rastanak od kćeri i žene u zatvoru) u liku Save usredotočeni su negativni osjećaji poput zavisti i osvetoljubivosti

govori i dijalozi protagonista su efektni, strastveni, njima se otkriva proživljavanje i samoocjenjivanje osoba

snažno su istaknute moralizatorske sentencije

prevladava načelo kontrasta:     Andrija i Sarnić (razl. stupnjevi socijalne ljestvice)

zločinac i žrtva (razl. moralni nivo)Savo (od zločinca postaje pokornik)Andrija (život mu prelazi iz sreće u nesreću i obratno)-          radnja se odvija oko Andrije Miljevića koji je nepravedno optužen za ubojstvo, a pravi ubojica Savo Čuić je pobjegao. Svi stoje na Andrijinoj strani (žena Maca, krčmar Grga, seljani) i mole suca Augusta Sarnića da ga oslobodi. August zbog dužnosti ne smije to napraviti, ali ipak popusti nakon molbi žene Franje, kćeri Priske i sobarice Karoline. Andrija je pušten ali izgubljenog razuma. Savo je vraća, moli Andriju za oprost i predaje se žandarima. Andriji se vraća zdrav razum i sve završava pjevanjem Salonska (kozmopolitska) drama * Julije Rorauer: Maja, Olynta, Sirena* Ivo Vojnović: Psyche* Stjepan Miletić: Grof Paližna+ Begović: Bez trećeg i Krleža: Gospoda Glembajevi Rorauer-          začetnik salonske drame u HK-          pokretač radnje tih drama je novac ili preljub-          opisuje aristokraciju koja se kreće u ambijentima salonskoga života-          osnovni motivi su preljubi, skandali, mržnja, neobuzdane strasti, a fatalne žene imaju presudnu ulogu Psyche-          1889., pisana prozom-          radnja je smještena u Beč, u bečke pomodne salone-          razlika od ostalih vrsti drama je u tome što salonska drama traži novi tip govora – govor likova postaje indikator emocionalnih stanja, a ne nosioc ideje  PROGRAMATSKI TEKSTOVI HNP-A Maksimilijan Vrhovac: Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije-          tekst objavljuje 1813.-          to je poziv upućen svećenstvu na sakupljanje hrv. usmenog književnog blaga-          pisan je latinskim jezikom Antun Mihanović: Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku-          brošuru izdaje 1815. u Beču na kajkavskom-          želi da hj dobije u životu Hrvatske ono mjesto koje drugi jezici imaju u životu svojih naroda-          jezik je izraz karaktera naroda, narodnim se jezikom najbolje može izraziti ono što se želi Ivan Derkos: Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju

-          brošuru objavljuje 1832. g u Zagrebu na latinskom-          djelo je potaknuto potrebom buđenja nacionalne svijesti o povijesnom pravu Hrvata na svoj jezik i državu-          najbolji znak domoljublja jest njegovanje materinskog jezika-          zagovara jedinstveni, tj. zajednički jezik za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju Janko Drašković: Disertacija ili razgovor, darovan gospodi poklisarom-          brošuru je anonimno tiskao 1832. g u Karlovcu na štokavskom-          to je najpotpuniji programatski tekst hnp-a i prvi politički spis u Hrvata pisan narodnim jezikom-          namijenjen je hrv. zastupnicima koji su na ugarskom saboru u Bratislavi trebali braniti hrv. municipalna prava-          izlaže političke, gospodarske i kulturne ciljeve hrv. naroda i zalaže se za ravnopravnost hrv. jezika s ostalim jezicima monarhije, za razvitak industrije i trgovine, za humanije odnose plemića prema kmetu, itd. Dragutin Rakovac: Mali katekizam za velike ljude-          objavljuje ga 1842.g.-          pisan je u obliku katekizma tehnikom pitanje-odgovor-          brani dostojanstvo hrv. jezika i pravo Hrvata na samosvojnost i obranu nacionalnog identiteta-          objašnjava dva osnovna pitanja: 1. kako stvoriti književnost koja ima autonomno značenje, a ne koja služi samo kao političko sredstvo; 2. pokušava objasniti kako Hrv. ima svoja minicipalna prava nasuprot suprotnim tvrdnjama Mađara Ljudevit Vukotinović: Ilirizam i kroatizam-          objavljuje ga 1842. g u Kolu-          jasno razdvaja ta dva pojma-          ilirizam je poezija, a kroatizam politika-          ilirizma nema u političkom smislu, već postoji samo u literarnom smislu-          kroatizam kod nas nije u jeziku, nego u srcu i u našim haljinicama – jar ako budemo tuđu haljinu nosili nitko nas neće poznati-          njemu je važan ilirizam, a komu to smeta, kaže, neka se ide s njim boriti  RAZVOJ NOVELE 1. ROMANTIZAM- novela je u HK ušla 30-ih godina 19. st.- prve novele bile su tematski usmjerene uglavnom na građu iz nacionalne prošlosti (borbe protiv Turaka, Mongola...)- začetnik novele je Ljudevit Vukotinović- novele su još pisali Demeter, Sakcinski i Jarnević 2. 50-te GODINE 19. ST (VRIJEME BACHOVA APSOLUTIZMA)- procvat doživljava hajdučko-turska novelistika i pseudopovijesna novelistikaMirko Bogović: Hajduk GojkoLuka Botić: Dilber HasanJanko Tombor, Ivan Trnski, Ilija Okrugić- te novele iznose izvorne događaje iz hrv. prošlosti, s primjerima junaštva, a svrha im je uzdizanje narodnog ponosa i sačuvanje vjere u budućnost- na kraju uvijek donose pouku ili poantu- postoje 4 funkcionalna tipa likova:a)     dobra i plemenita kršćanka – krasi je nestvarna ljepota, poštenje, čednost, religioznost i patriotizamb)     hrsbri vitez ili hajduk koji se bori za pravdu i za svoju draguc)      Turčin ili poturica – silnik i tiranin koji nemilosrdno muči raju, prikazana je njegova oholost i okrutnostd)     likovi pobratima – krasi ih vjernost, oštroumnost i odanost gl. junaku TEME H-T NOVELISTIKE

1. ljubav između djevojke i mladića različitih vjera2. priča o hajduku koji se zbog nepravde odmeće u šumu

3. tursko nasilje i narodni otpor

4. djevojka između 2 mladića koji se bore za njezinu naklonost

 - istovremeno javlju se i prvi pokušaji usmjeravanja novele prema realističkom fabuliranju                        Janko Jurković: Pavao Čuturić, Timotija Patkov                        A. V. Tkalčević: Zagrebkinja, Nadala Bakarka                        Vilim Korajac: Šijaci- u tim novelama posvećuje se pažnja analizi karaktera te tematiziranju socijalnih i etičkih problema- Jurković se zauzima za realističku književnost i psihološku motivaciju karaktera, a pseudopovijesne novele svoga razdoblja naziva otrovom ubačenim u naš narod- Šenoa se zalaže za angažiranu i tendencioznu književnost, te porazno ocjenjuje tadašnju novelistiku 3. KRAJ 60-ih I POČETAK 70-ih- novele postupno zaokreću prema realizmu                        Ivan Perkovac: Stankovačka učiteljica                        Šenoa: Prijan Lovro, Kanarinčeva ljubovca, Karanfil s pjesnikova groba - pišu se i fantastične novele                        Rikard Jorgovanić: Stella Raiva 4. REALIZAM            * Kovačić, Kumičić, Gjalski, Kozarac, V. Novak ...- pišu pod utjecajem Šenoe te franc. i rus. pripovjedača 19. st.- njihove novele karakterizira naglašen interes za svakodnevicu, otklon od sladunjavih idealizacija, čvrsta povezanost s konkretnom sredinom i njezinim problemima 5. MODERNA            * Leskovar, Matoš, Šimunović, Kamov- novela se modernizira, obogaćuje novim pripovjednim tehnikama- uočljiv je zaokret prema svijetu pojedinca, intimnoj analizi- prikazuje najsuptilnije emocije i psihološka stanja 6. KRUGOVAŠI            * S. Novak, Šoljan, Slamnig- grad je poprište radnje- bijeg od velikih tema- fokusiranje na likove marginalaca i osamljenika- kolokvijalna fraza, upotreba žargona- sklonost naraciji u 1. licu 7. FANTASTIČARI            * Pavličić, Tribuson, Čuić, Jelačić Bužimski, Barbieri- pišu pod utjecajem Borhesa, Kafke, Calvina- novela je medij za izražavanje autorovih stvaralačkih intencija- tematiziraju iracionalno i bizarno- svraćaju pozornost na tekst, znakovitost i jezik 8. QUORUMAŠI (80-te)- tendencija skraćivanja novele à kratka priča (short-story) ili kratka kratka priča (short short story)- američki uzor- upotreba žargona, ironijska vizura, urbano iskustvo, poigravanje jezikom, koketiranje s diskursima dr. umjetnosti i medija RAZVOJ POVIJESNOG ROMANA -          povijesni roman je prva kanonizirana prozna forma u HK-          prvi hrv. povijesni roman je Severila Ivana Krstitelja Tkalčevića iz 1866.g. 1. AUGUST ŠENOAZlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva - u HK uvodi novu koncepciju povijesnog romana- povijest je za njega magistra vitae (učiteljica života), ona je sredstvo nacionalnog odgoja i škola rodoljublja- ugledao se na pov. roman walterskotovskog tipa (W. Scott «Ivanhoe»)

- bit tog modela je vjerna rekonstrukcija pov. zbivanja nastala kao rezultat istraživanja autentičnih dokumenata i povijesnih izvora- povijest više nema pomoćnu funkciju, ona postaje akter romanesknog svijeta i bitan čimbenik naracije- poticaj Šenoi uvijek je neki stvarni pov. događaj oko kojeg plete mrežu fikcionalnih zbivanja te tako dolazi do međuprožimanja fikcionalnog i historijskog- glavni akteri u prosjeku su fiktivni likovi i prosječni- jači akcent stavlja na radnju, a ne na likove- to su romani akcije s karakterističnim događajima: spletke, ljub. sastanci, dvoboji, osvete, izdaje…- fabula je dinamična, a likovi su prikazani crno-bijelom tehnikom 2. JOSIP EUGEN TOMIĆZmaj od Bosne, Kapitanova kći, Emin-agina ljuba, Za kralja-za dom - nastaju kao produkt želje da se podigne nacionalna svijest Muslimana i usmjeri u hrv. pravcu- tipološki gledano to su ljubavni avanturistički romani smješteni u određeni povijesni kontekst- najbliži Šenoi je roman „Za kralja-za dom“ – isto je povijesno vrijeme i pov. likovi kao u „Diogenesu“ 3. KSAVER ŠANDOR GJALSKIOsvit, Za materinsku riječ, Dolazak Hrvata - vidljiv je otklon od Šenoina modela: naglasak je na slikanju atmosfere epohe, nema likova intriganata ni fatalnih žena, nema fantastičnih motiva, senzacionalizma i fabularne spektakularnosti 4. EUGEN KUMIČIĆUrota zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa - sve je podređeno ideji nacionalnog- ne zanimaju ga obični ljudi, nego svijet visokoga plemstva, velikani nacionalne povijesti koje hiperbolizira i idealizira- razlika Kumičićevih i Šenoinih pov. romana: dok W. Scott i Šenoa inzistiraju na takvim pov. temama u kojima mogu u potpunosti iznositi ljudske drame, osobna kolebanja pov. junaka, za Kumičića je važan pov. događaj, a junaci nužno poprimaju romantičarske, preuveličane osobine, mitološke karakteristike te postaju personifikacija nacionalne ideje 5. PRIJELAZ 19. U 20. ST.            Higin Dragošić: Crna kraljica            Marija J. Zagorka: Grička vještica - javljaju se prvi znaci raslojavanja pov. romana- cilj je zabaviti čitatelja- u središtu je napeta priča, dolazi do dinamiziranja radnje 6. 20. st. – NEHAJEV: „VUCI“- potpuni otklon od Šenoina modela- fokusira se samo jedan lik (Frankopan)- sve je u funkciji osvjetljavanja njegova karaktera i njegovih životnih nazora- fabula je lišena pretjerane dinamike i senzacionalnosti- u prvi plan dolazi psihološka analiza à slikanje unutarnjih proživljavanja i reakcija gl. lika NOVOPOVIJESNI ROMAN             Ivan Aralica: Psi u trgovištu, Graditelj svratišta, Put bez sna, Duše robova            Nedjeljko Fabrio: Vježbanje života, Berenikina kosa            Feđa Šehović: Gorak okus duše (ps. Raul Mitrovich) -          sve do Nehajeva odnos prema povijesti bio je afirmativan-          novopovijesni roman povijest doživljava kao prostor stradanja, zla i opomene-          iz učiteljice života, povijest postaje mučiteljicom života-          Aralica stvara što autentičnije povijesne slike, inzistira na dokumentima-          njegova namjera je da iz povijesnih procesa izvuče univerzalne poruke-          za Fabria čovjek je potrošni materijal historije, on je marioneta kojom upravljaju mehanizmi vlasti, ideologije i politike-          Šehović smatra da u povijesti vladaju sirove strasti, mržnja i krv

-          junaci su tzv. slabi likovi, žrtve i objekti pov. zbivanja, a ako se i pojave pov. junaci, oni su prikazani bez idealiziranja, kao obični ljudi s vrlinama i manama-          interes se premješta na male životne priče, na sudbine skromnih pojedinaca, a nastoji se pokazati kako pov. događaji osvajaju njihovu privatnu sferu i ugrožavaju im egzistenciju  PUTOPISMatija Mažuranić: Pogled u Bosnu (1843)Stanko Vraz: Put u gornje strane (1844)Antun Nemčić: Putositnice (1845)-          Mažuranić svoj putopis nije napisao iz literarnih razloga, već se radi o polit. izvještaju koji je sastavio na nagovor i uz pomoć braće Ivana i Antuna-          Matija je s lažnim dokumentima 1839. otišao u Bosnu preko Slavonije i Srbije da izvidi prilike te da procijeni izglede za oslobađanje te ilirske krajine-          ostao je tamo oko godinu dana - Nemčić ne putuje samo da čitatelja upozna s etnografijom i geografijom, već svoje putovanje opravdava upoznavanjem novih ljudi, traganjem za smislom pejsaža- zato često počinje beletrizirati pa njegov putopis postaje imaginativna proza- „Putositnice“ svrstavamo u subjektivni putopis – važniji je pripovjedački ton, nego ono o čemu se priča è reformator hrv. putopisa je A.G. MatošFELJTON - začetnik feljtona je Ljudevit Vukotinović djelom Zimske misli, no onaj koji udara temelje modernom feljtonu je Šenoa s „Praškim listovima“- Šenoa je napisao i „Zagrebulje“ u kojima komentira aktualne negativne pojave u zgb. svakodnevici poput odnarođenosti, konformizma i licemjerja- njegovi su feljtoni imali veliki odjek u javnosti, javili su se i brojni oponašatelji poput Jorgovanića i Kovačića, no pravi Šenoin nasljednik bit će tek Matoš svojim djelima „Ogledi“, „Vidici i putovi“...- nakon Matoša feljtone pišu i Ujević, Parun, Šoljan, Pavličić i dr. 1. ESEJà Vukotinović: „Tri stvari književstva“a)     ukus: definira ga kao svojstvo duha da prepoznajemo dobro od lošegb)     književna sloga: nije isto što i polit. sloga – knj. život je broba u kojoj se ne smije suzbijati sloboda mišljenja i stvaranjac)      kritika: traži od nje da bude prijateljska, a nikad zlobna ili podrugljiva PROTOREALIZAMVRSTE U PROTOREALIZMUPoezija:Ivan Trnski    - zbirkom Krijesnice suprotstavlja se germanizaciji; te pjesme nastojale su aktivirati žene u borbi za narodna prava; kasnije piše prigodne pjesme s patriotskim motivima i epske pjesme Rikard Jorgovanić     - pisao je ljub. poeziju; 1. izrazito subjektivni lirski pjesnik; njegova poezija u sebi nosi neki skriven osjećaj života i pretenziju za postizanjem što većeg umj. savršenstva; napisao je balade i romance: Mladićev san i Vodeni ljiljanProza:à novele:       Adolfo Veber Tkalčević: Zagrepkinja, Nadala Bakarka                        Mirko Bogović: Šilo za ognjilo, Hajduk Gojko                        Janko Jurković: Pavao Čuturić, Timotija Patkov                        Ivan Perkovac: Stankovačka učiteljica                        Rikard Jorgovanić: Stella Raiva, Ljubav na odru                        A. Šenoa à romani:     Jorgovanić: Mlinarska djeca                        Mate Vodopić: Tužna Jele                        ŠenoaDrama:Šenoa: Ljubica

Franjo Marković: Karlo DračkiJosip Freudenreich: Graničari  JANKO JURKOVIĆ: Pavao Čuturić-          tom novelom u HK ulazi lik poluobrazovanog poluintelekta u tmurnoj atmosferi zabačenog i zaostalog sela-          Pavao ima visoko mišljenje o sebi i svojim sposobnostima, daleko precjenjujući svoje mogućnosti-          upoznajemo ga nakon 20 godina kada prijatelju Lovri priča o svom životu: svoje životne poraze tumači zlim udesom, a ne svojom pretjeranom samouvjerenošću i nedovoljnom pripremljenošću-          Pavao je lik u kojem se uspostavlja ravnoteža komičnog u tragičnom (na mahove nas nasmijava, ali već drugi trenutak prisiljava da ga iskreno požalimo)-          u rečenici nema patetične poetičnosti, stil nije kićen, rečenica je jasna, precizna i sadržajna IVAN PERKOVAC: Stankovačka učiteljica-          novela govori o mladoj učiteljici Marti Božić koja dolazi u Stankovac, ali malograđanska sredina ne prima je s oduševljenjem-          piše pisma svojoj prijateljici Klari i jada joj se na malograđanštinu i neimaštinu-          zbližuje se s tajanstvenim kapetanom Granošem koji je u Stankovac došao razočaran u ljude (u ratu je izgubio ruku, a zaručnica ga je ostavila)-          uskoro se i zaruče-          Granoša nudi da će financirati izgradnju djevojačke škole-          Marta, riješivši se usamljenosti, prekida dopisivanje s Klarom i zove je u posjet-          novela je pisana epistolarnom formom: pisma Marte zapravo su imaginarni dijalozi s udaljenim sugovornicima-          junaci su društveno neupadljivi, ali ipak prožeti historijskom svakodnevicom-          u starom vojniku Granoši autor stapa osobine čovjeka sklona akciji i kontemplaciji, čovjeka koji ne troši riječi uzalud i on je prototip socijalista-utopista 70-ih godina-          fabula je linearna-          prostor sela zanima Perkovca prvenstveno jer su tamo uočljivije društvene promjene o kojima je želio govoriti RAZLIKA «STANKOV. UČITELJICE» I «BRANKE»-          Šenoa ponovno prikazuje isti lik, istu temu, ali s jednom razlikom – Branka je svojim idealima privukla grofa Belizara, a Marta vojnika Granošu-          ta se razlika tumačila kao Šenoin korak natrag u odnosu na Perkovca-          s druge strane Šenoa je korak naprijed – pokazuje potrebu da svi staleži prionu na koristan rad za svoj narod RIKARD JORGOVANIĆ: Stella Raiva-          uokvirena novela-          priča o patnji istoimene djevojke za izgubljenim mladićem-          javlja se motiv nekrofilije - ljubav prema pokojniku-          Stella Raiva je živjela običnim životom zaljubljena u Emerica. Čuvši vijest o njegovoj iznenadnoj smrti, ona mu u svojoj tuzi odrubljuje glavu, pere je i njegovu lubanju čuva kao svetu stvar-          u noveli imamo elemente egzotičnosti (Indija), bizarnosti (Emerikova lubanja), fantastike (u ponoć se javlja njegov duh)  AUGUST ŠENOANOVELEPrijan Lovro, Kanarinčeva ljubovca, Karanfil s pjesnikova groba, Turopoljski top, Blijedi mjesec, Mladi gospodin, Barun Ivica -          iako u novelama koristi romantične elemente u gradnji fabule, one sadrže i karakteristike realističkog pripovijedanja poput naglašene socijalne funkcije, podrobnog opisivanja zbilje, analitičkog pogleda na ljude, stvari i događaje, preciznosti u detaljima i opisa aktualnih pojava-          ujedno je stvorio i prve estetski relevantne novelističke tekstove u HK-          uvodi socijalnu tematiku i novu temu: tragična sudbina intelektualca seoskog porijekla

-          iznosio je svoje životne dojmove, nastojao je da se u njegovoj noveli uvijek osjeća dodir s istinskim životom-          njegovi su likovi malograđani, trgovci, pisari, seljaci, advokati, svećenici-          ulazio je u sve društvene krugove, u psihe neuglednih i zanemarenih ljudi-          prikazao je propadanje feudalaca i plemstva, početke kapitalizma i jačanje građanstvaPrijan Lovro  - mladić iznimnih sposobnosti seljačkog porijekla koji se svojim radom i sposobnostima želi probiti u inteligenciju                        - pripovjedač ga upoznaje u Pragu                        - trebao je biti svećenik, ali su mu misli zaokupljali Rousseau, Goethe, Byron, Petrarca                        - on je junak romantičnog senzibiliteta, zaljubljenik u prirodu                        - ali, sputan je socijalnim statusom                        - na kraju doživljava slom svojih nada i prereže si grkljan Karanfil s pjesnikova groba  - uokvirena rodoljubno-ljubavna novela pisana u 1.l.jd.- ispričana je retrospektivno – pripovjedač se sjeća svojih mladenačkih dana vidjevši malu knjižicu s Prešernovim pjesmama i u njima suhi karanfil koji mu je dala djevojka Neža (on i prijatelj Albert su je upoznali u Kranju, opčinila ih je Prešerenovim stihovima i odvela ih na njegov grob gdje im je dala svakom po jedan karanfil, nakon kratkog vremena teško se razbolila i umrla) Kanarinčeva ljubovca           - uokvirena pripovijest pisana u 1.l.jd.                                   - govori o propasti stare plemićke obitelji- Amalija, ružna starica, priča pripovjedaču svoju nesretnu životnu priču- jedino biće koje ju je u životu volilo bio je kanarinac POVIJESNI ROMANIZlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes, Kletva Diogenes-          roman prati pov. događaje oko 1750.g.-          govori o polit. igrama i spletkama, borbi za vlast, karijerizmu i polit. podmetanjima-          u uvodu Šenoa govori da je koristio Krčelićeve «Annuae», povijest Marije Terezije te druge dokumente-          slika koju prikazuje vjerna je i istinita – posebno polit. situacija, položaj stranaka, spor svećenstva i plemstva-          hrvatski diogenes je Antun Janković – povijesna osoba, hrv. velikaš-          traži lampom Hrvate koji bi mogli zaboraviti na svoju korist i gledati na korist svoje domovine-          budući da ih nije našao, zavukao se u svoju bačvu i otuda promatra svijet-          njegov štićenik, mladi Belizar Pakić, uzor je morala, prekrasan junak i idealno zamišljeni nositelj hrv. budućnosti-          pov. osoba je i barun Klefeld – prefrigani spletkar, austrijski časnik i jedan od protagonista germanizatorske politike, a ocrtan je kao karikatura-          spletkarica je i Terezija Baćan – također pov. osoba, proračunata, licemjerna, magnetske ljepote i nagoviješta tip fatalne žene ROMANI S GRAĐOM IZ SUVREMENOG ŽIVOTAProsjak Luka, Vladimir, Branka -          tematizira konkretne socijalne, političke i etičke probleme svojega vremena – u „Prosjaku Luki“ tematizira gospodarske i moralne odnose između sela i grada, u „Vladimiru“ moralno i materijalno propadanje plemstva, a u „Branki“ tragedije i zanose naših učiteljica u prosvjećivanju sela-          inzistira na psihološkoj i socijalnoj motivaciji-          primjećuje se naglašena društvena kritika i analitičnost, interes za klasne odnose i za aktualna politička kretanja Povjestice-          su historičke balade, tj. stihovane pripovijetke u kojima Šenoa opjevava ili povijesne teme (Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka) ili teme preuzete iz pučke predaje (Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag)-          imaju čvrstu fabulu, preglednu kompoziciju te suzdržanu emocionalnost (kako u profiliranju likova tako i u pripovjedačkim komentarima)

-          pripovjedač je distancirani-          pisane su različitim metrom, ali uglavnom osmercima («Postolar i vrag») i desetercima («Kugina kuća») s obvezatnom rimom-          cilj im je bio zabaviti, poučiti i potaknuti nacionalnu svijest-          stoga uvijek sadrže aktualnu notu i jasnu idejnu poruku O hrvatskom kazalištu-          daje analizu stanja u našem glumištu i program njegovog budućeg razvitka-          antigermanski raspoložen, Šenoa traži radikalan zaokret prema klasičnoj i suvremenoj francuskoj, talijanskoj i slavenskoj te izvornoj hrvatskoj dramskoj književnosti Naša književnost (1865, Glasonoša)-          porazno ocjenjuje tadašnju novelistiku i postojeće književno mrtvilo-          zalaže se za angažiranu i tendencioznu književnost te za prikazivanje prošlosti u svim segmentima i to prvenstveno preko romana OSTALA DJELA:komedija u 3 čina: Ljubicalirske pjesme: Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma, Budi svoj, …feljtoni:           Praški listovi - nakon Vukotinovića udara temelje modernom feljtonu i pretvara ga u literarni žanr                        Zagrebulje – komentira aktualne negativne pojave u zgb. svakodnevici kao što su odnarođenost, licemjerje, konformizam REALIZAM EUGEN KUMIČIĆDjela:  drame – Sestre, Obiteljska tajna, Poslovi, Petar Zrinskiromani – Začuđeni svatovi, Gospođa Sabina, Saveznici, Olga i Lina (prvi njegov pokušaj naturalističkog romana)            pov. romani – Kraljica Lepa, Urota zrinsko-frankopanska Gospođa Sabina-          najbolji Kumičićev roman, 1883.-          njime Kumičić ruši šenoinsku sliku patrijarhalne obitelji i zdravog društva-          to je roman o karakteru i moralnom profilu zgb. društva-          poprište radnje je građanski salon koji predstavlja ogledalo života viših slojeva zgb. društva-          pokretač radnje je pohlepa za novcem, u romanu se sve vrti oko novca-          novac je jedini cilj i ideal aktera, a pohlepa za novcem briše svaku moralnu ogradu-          Kumičić je prvi hrv. romanopisac koji je uočio pokretačku snagu novca u društvu i njegovo razorno djelovanje-          likovi su egoistični, licemjerni snobovi i gotovo da i nema pozitivnog lika u romanu (osim nekih sporednih poput udove Jele ili Ruže, Zorkine prijateljice)-          ovim romanom Kumičić je prikazao grad kao leglo poroka i laži te dao štru kritiku zgb. društva-          glavni lik je Sabina pl. Lozarova – ona je snob, licemjer i oličenje mana-          svojom pojavom i raskošnim životom uvijek nastoji zasjeniti druge-          okuplja visoko zgb. društvo, priređuje zabave, a zbog novca i želje za životom na visokoj nozi gura muža u pronevjeru-          svoju kćer Zorku (koja je preslika svoje mame) želi udati, ali neprestano mijenja potencijalne zaručnike želeći je udati što bogatije-          njezin suprug Ivan je viši činovnik, ali i slabić te bespomoćna igračka u ženinim rukama Olga i Lina-          1881.-          roman je pisan pod utjecajem Zoline „Nane“-          izazvao je polemike oko uvođenja naturalizma u HK i polarizirao hrv. javnost-          po strukturi to je trivijalni ljubavni roman-          naturalistički su samo neki detalji, poput opisa Alfredova sna - njime se javlja estetika ružnoće u hrv. romanu 19.st.- sanja Linu, njezino tjelo, grudi, otrovne zmije, krv, crve

- opis je začinjen metaforikom tjelesnog rasapa koja izaziva estetski šok-          likovi su strogo simetrično polarizirani na dobre i zle, dok su žene ili nađeli i razvratnice-          Olga je dobra i čedna 15-godišnjakinja koju majka Klara želi udati za Alfreda zbog barunskog naslova. Ona to ne želi, ne voli Alfreda, očajna je i odbija udaju. Klara smišlja plan – Alfred noću siluje Olgu i tako je Olga prisiljena na udaju.-          Alfred se srami što je Hrvat, upoznaje Linu i ona u njemu budi požudu, očaran je njezinim tijelom. Lina ga nagovara da oženi Olgu zbog novca.-          dok Olga strašno pati, Alfred je stalno kod Line, troši novce. Lina svime upravlja, a Alfreda drži u šaci. Njegov osjećaj ljubavi prema Lini prešao je u osjećaj straha.-          Olga rađa sina Milana i teško bolesna pada u postelju. Nalazi Linina pisma i sve otkriva. Prerušena Lina guši bolesnu Olgu. I Lina i Alfred imaju dijete – kćer Idu (nakon nekoliko godina Lina i Alfred su se vjenčali). Milan odlazi u bordel – ujutro pita djevojku kako se zove i o porijeku – to je njegova polusestra è INCEST-          Milan prvo ubije nju pa onda i sebe – vlasnici bordela su Artur i Lina OLGA – LINA-          one su antipodi-          Olga je stidljiva, čedna, poštena, plave kose, ima čisto srce, „mrziti nije znala“-          Lina je fatalna žena, zavodnica, razvratnica, spletkarica, crne kose, bujne tjelesnosti, za srce kaže da je komad mesa pun krvi NANA – LINA-          Nana je lijepa, no glupa, a u duši dobra; ona je dijete eksploatirane klase, koja se svojom ljepotom osvećuje eksploatatorima šireći među njima veneričku zarazu-          Lina je inteligentna i pokvarena žena, koja iz tuđine dolazi u Hrv. te svjesno uništava naivnog i glupog hrv. aristokratu JOSIP EUGEN TOMIĆDjela:  komedije – Bračne ponude, Zatečeni ženik, Novi red, Gospodin tutor, Pastorak            novele – Nazljubi, Krvavi pir, Opančareva kćipov. romani – Zmaj od Bosne, Ostoja,kralj bosanski, Kapitanova kći, Emin-agina ljuba, Za kralja-za dom - 1882. dovršio Šenoinu „Kletvu“ Melita-          društveni roman suvremene tematike objavljen 1889.g.-          u romanu se izmjenjuje mikro i makro plan – društvena kronika i psihologija pale žene-          fabularnu osnovu čine Melitine ljubavne scene i intrige-          pokretač radnje je Melita-          Melita je femme fatale, odbacuje pravila koja je nametnuo puritanski građanski moral-          djeluje izvan konvencija koje je društvo pripisivalo ženama-          žudi za slobodom i životom po svojoj volji-          odbacuje sretan i sređen obiteljski život jer bi tada morala nestati iz obiteljskih krugova-          ona je za brak bez ljubavi i slobodan-          njezine glavne osobine su taština i ponos-          ona je obrazovana, lijepa i inteligentna-          zaljubljena je u Alfreda koji odabire Ljubicu, Melita se udaje za Branimira Rudnića – to je brak iz koristi (on dobiva plemićku titulu, a ona novce da spriječi propast svoje obitelji). Za trudnoću kaže da je prokleto stanje, grozi se same sebe kada se gleda u ogledalo. Za sina uglavnom skrbi Branimir jer ona prema njemu ne osjeća ništa. Na kraju obolijeva na živce i završava u ludnici - roman prikazuje završnu fazu propadanja hrv. aristokracije i početak uspona građanske klase- Tomić uvodi novost u hrv. romanu – govori o problemu emancipacije i položaja žene u društvu- naracija je linearna, retrospektivni pasaži uvode se samo radi bolje karakterizacije likova- prvi puta se opisuje unutrašnjost HNK KSAVER ŠANDOR GJALSKIDjela:  romani – U novom dvoru, Na rođenoj grudi, Janko Borislavić,  Radmilović, Pronevjereni ideali            pov. romani - U osvit, Za materinsku riječ i Dolazak Hrvata

 U noći-          prvi pravi politički roman HK, 1886-          podnaslov: «svagdašnja povijest iz hrv. života»-          građa je uzeta iz suvremenog života Hrvatske 70-ih i 80-ih god. 19.st.-          govori se o mračnoj slici hrv. društva u kojoj cvatu nemoral, korupcija, karijerizam i egoizam-          meta kritike je omladina koja upada u mrežu politikanata i demagoga-          glavni lik romana je Petar Krešimir Kačić-          on izdaje svoje mladenačke ideale (ilirizam), ulazi u krug opozicije koju vodi Bolić, postaje opozicionalni agitator, ali ubrzo se razočarava u moralni profil svojih političkih istomišljenika-          siromaštvo ga prisiljava da surađuje u vladinim novinama, postaje činovnik u vladinoj službi i hvali dojučerašnje protivnike-          Kačićeva sudbina ima jasne crte tragičnosti, njegove su etičke dileme iskrene, proživljene i praćene unutrašnjim lomovimaà on je psihološki najprodubljeniji muški lik HK 19.st-          nasuprot njemu stoji lik Hojkića koji se na društvenoj ljestvici uspinje tračevima i izdajama-          za ugodan život i unosnu službu spreman je služiti svakom gospodaru-          Kačiću i Hojkiću je pak suprotstavljen Živko Narančić, pozitivan lik i zastupnik piščeva morala i njegovih polit. uvjerenja-          no, kao lik on je neuvjerljiv i lažan, a njegove su prodike o pravdi, moralu i napretku domovine samo fraze salonskog intelektualca i patriota-          Gjalski se u ovom romanu obračunao s aktualnim polit. idejama u Hrv-          glavna je meta njegove kritike radikalni pravaški program koji u romanu zastupa grupa oko Kačića i Bolića (koji je karikatura Ante Starčevića)-          pravaši su prikazani izrazito crnim bojama – kao demagozi i nihilisti, kao destruktivna snaga koja razara sve vrijednosti Pod starimi krovovi-          zbirka od 12 novela objavljena 1886 (Illustrissimus Batorych, Diljem Brezovice, Na Badnjak, Pod starim krovovima, Perillustris ac generosus Cintek…)-          u novelama se očituje žalost za starim vremenima-          opisuju svijet staroga plemstva koji se ruši pod naletom novih vremena-          Gjalski piše po uzoru na Turgenjeve «Lovčeve zapise»-          radi se o uokvirenoj zbirci novela – svaka je novela samostalna novelistička cjelina, ali ujedno i sastavni dio zbirke-          novele su međusobno povezane: pripovjedačem (u 1. licu, zove se Vladimir i postaje aktivni sudionik radnje), kronotopskim oznakama  i likom plemića Batorića koji se javlja kao glavni ili sporedni lik u svim novelama-          prvo upoznajemo vrijeme i mjesto radnje, zatim likove koji su detaljno portretirani-          na kraju novele slijedi kratak i tragični epilog izrečen obično kao pripovjedačev komentar FANTASTIČNE NOVELESan doktora Mišića, Kobne slutnje, Ljubav lajtnanta Milića, Mors-          s metafizičkim, spiritističkim, okultnim i mističkim motivima-          u njima se bavi duševnim pojavama i stanjima koja su ostala izvan interesa znanstvenih disciplina (vidovitost, halucinacije, priviđenje duhova, vijesti s one strane života…) JOSIP KOZARACMrtvi kapitali-          1889, naslov označava zemlju koja leži neobrađena-          roman je literarna studija i nacrt nove gospodarske obnove koja se temelji na kultu rada, na novom odnosu prema zemlji i na moralnoj obnovi čovjeka-          glavni lik i glasnogovornik Kozarčevih teza je ekonom Lešić-          on je novi čovjek za novo doba, mješavina narodnog prosvjetitelja, učitelja praktične ekonomije i moralista-          njegova supruga Anka je vjerna žena, oličenje kreposti i poštenja (poput Dore Krupićeve ili Kumičićeve Jelke)-          pišćeve simpatije i antipatije strogo su raspoređene

-          Lešićevoj marljivosti, poštenju i optimizmu kontrastiraju likovi Vukovića i Neumayera – isprazni i mrzovoljni paraziti, stalno u novčanim neprilikama, ali ipak s visine gledaju na selo, zemlju i ratarske poslove-          kontrast je i Lujo Matković – tipičan lik dekadenta i pasivnog suvišnog čovjeka-          antipod Anki je temperamentna, obijesna i zavodljiva sestra Nela – razmaženo i lijeno stvorenje koje se neprekidno bavi svojom toaletom i mašta o sretnom životu daleko od sela-          u romanu imamo 2 antagonistička i komplementarna para: Lešić/Anka i Neumayer/Nela-          taj aktancijalni raspored obogaćen je antitezama grad/selo, činovnik/seljak te kontrastima unutar obitelji Matković (stari Matković, Anka i Vinko na jednoj, Matkovićka, Nela i Lujo na drugoj strani)-          nacionalno-prosvjetiteljska tendencija u romanu svakako je pretjerano naglašena-          čitatelj se osjeća kao da mu pisac daje lekciju iz narodne ekonomije s obzirom na prilike u Slavoniji NOVELISTIKA-          pripovijetke možemo podijeliti u 3 skupine:

1. pripovijetke o prilikama i životu u slavonskom selu

à Biser-Kata, Proletarci, Slavonska šuma-          protekle su iz stvarnoga života-          u njima se istinsko nadopunjuje s izmišljenim-          ističu se opisi teškoga socijalnog stanja i realistične slike običaja koji uzrokuju duboke promjene u karakterima ljudi 

1. pripovijetke u kojima se otvara odnos selo-grad

à Tri dana kod sina, Rodu o pohodu 

1. pripovijetke s dominacijom psihološke analize ženskih likova i temama braka, nevjere, ljubomore i sl.

à Donna Ines, Tena, Mira Kodolićeva, Oprava-          u ovim se prip. približava poetici modernističke proze-          problematizira ženske likove jakih karakternih osobina, dovoljno odvažnih da se za osobnu slobodu ljubavi suprotstave moralnim konvencijama patrijarhalnoga života Tena-          pripovijetka u kojoj Kozarac kroz sudbinu seoske ljepotice Tene prikazuje sudbinu svoje Slavonije koju uništavaju Turci-          problematika je moralno-psihološka-          govori se o raspadu patrijarhalnog morala-          nakon što je napušta prva prava ljubav, Tena se prepušta svom erotskom instinktu, sudjelujući u općem moralnom padu u trenucima nestajanja dotadašnjih patrijarhalnih odnosa na selu Oprava-          primjer je moderne analitičke novele, a sam ju je autor nazvao psihološkom studijom-          radi se o analitičkoj studiji ljubomore-          opisuje unutrašnja stanja i duševna raspoloženja lika-          sudac Vučetić, neposredno prije povratka kući iz lječilišta, šalje svojoj ženi opravu popraćenu samo anonimnim pisamcem: Od staroga prijatelja-          oprava predstavlja test bračne vjere ili nevjere-          to izaziva intimna razmišljanja i dileme glavnog junaka-          nagao kraj ostaje bez poante, a inicijalni je problem ostao otvoren ANTE KOVAČIĆRomani: Baruničina Ljubav, Fiškal, Među žabari, U registraturiFeljtoni: Iz Bombaja Fiškal1882

-          to je roman u kojem su u prvom planu spletkari (Laca), fatalne žene (Elvira), dvoboji, ucjene, trovanja i sl.-          u romanu nema niti jednog pozitivnog lika-          slika stvarnosti je crna, društvo je bolesno, odnosi nezdravi, a ljudi zli-          novost u romanu su jaki satirički akcenti, žučljiv ton i iskrivljene slike prirode i ljudi-          vanjski opisi likova rađeni su s izrazito grotesknim nabojem, u izobličenoj i dehumaniziranoj perspektivi (npr. vanjština Jakoba Podgorskog – dominiraju crte disproporcionalnosti i animalnosti, opisana tehnikom estetike ružnoga)-          druga novost je naglašena politička tendencija-          roman je pisan s izrazito pravaških pozicija-          ton političke publicistike prisutan je i u autorskim iskazima i u dijalozima likova-          njime je Kovačić destruirao Šenoinsku težnju za idilom-          vizija Hrvatske u Fiškalu daleko je od Šenoine arkadije – crnim bojama prikazana je i domaća aristokracija i građanstvo, a iz brojnih opisa izbija parodistička ironija U registraturi1911-          govori o razvoju i sudbini mladića koji je došao sa sela na školovanje u grad-          započinje ispovješću Ivice Kićmanovića koji priča o svom životu-          vremenski raspon priče obuhvaća približno 30-ak godina: od Ivičina djetinjstva do njegova samoubojstva u plamenu zapaljene registrature-          kontrast selo-grad javlja se kao važna tematska komponenta u koju je pisac ugradio snažnu društvenu kritiku-          roman sadrži ja jake naboje iracionalnog, simboličkog, mističkog i demonskog-          upletanjem Laure u fabularnu igru roman skreće u područje antirealističke fikcije-          Laura, demonska žena, faktor je nestabilnosti u romanu-          Ivica je samo jedna od žrtava te opake žene-          likom Laure motiv fatalne žene u hrv. romanu 19.st. doživio je kulminaciju-          Laura je personifikacija destruktivne sile, inkarnacija tla, ali i simbol potisnutih trauma, kompleksa i moralnih dvojbi-          u romanu ima funkciju uzročnika zapleta i tvorca raspleta-          što se tiče kompozicije, epizode su ispremješane, kronologija i sukcesija narušene, pretpovijesti i analepse brojne-          izraz je zasićen groteskom, hiperbolom i sarkazmom VJENCESLAV NOVAKRomani: Pavao Šegota, Pod Nehajem, Podgorka, Nikola Baretić, Zapreke -          među realistima najveći je inovator na planu romaneskne kompozicije – koristi brojne analepse, elipse, interpolacije pisama i dokumenata da bi razbio kronologiju i povećao jaz između vremena priče i vremena diskurza-          kod njega nema dekorativnih opisa i pasaža; ne zanima ga stil i kvaliteta pripovijedanja, već mu je bitan tematski aspekt-          stvara tipične romane likova – u fokusu njegova interesa su problematični junaci koji dolaze u sukob s okolinom, ali i sa samim sobom Posljednji Stipančići-          1899.-          roman govori o propadanju jedne senjske patricijske obitelji-          Ante Stipančić, nekada ponosni i autoritativni zagovornik patricijskih principa i despotskog ponašanje, na kraju romana je umorni, poniženi i moralno iskompromitirani starac – od staleškog ponosa nije ostalo više ništa-          njegov sin Juraj postaje propalica i izdajica svoje obitelji i naroda-          posljednji svjedoci materijalnog i moralnog propadanja ostaju supruga Valpurga i kći Lucija-          od svih likova strši upravo Lucijin lik – najkompleksniji ženski lik čitave HK 19.st.-          ona žudi za životom, mladenačkom snagom i ljubavlju-          u njoj prevladavaju osjećaji straha, zapostavljenosti i prevarenosti-          istodobno je simbol i žrtve i bunta, a njezin moralna čistoća raste s poniženjima i uvredama kojima je izložena

-          no u pozadini Lucijine intimne tragedije zbiva se burna društvena drama – propadanje senjske pomorske trgovine, klasna i politička previranja, prodor ilirskih ideja-          roman ima oblik uokvirene pripovijesti-          započinje in ultimas res, 1834. godinom, prizorima Lucijina i Valpurgina vegetiranja u skromnoj kućici-          u 3. poglavlju radnja se retrospektivno vraća u doba uspona obitelji i počinje odmotavanje povijesti postupnog propadanja Stipančića sve do vremena stvarnog početka priče i Lucijine smrti-          završno, 16. poglavlje, zapravo je epilog koji se zbiva 2 god. kasnije i prikazuje Valpurginu smrt na brdu Nehaj gdje je molila milostinju-          autorsko pripovijedanje prekidaju Jurjeva pisma prijatelju Mukiju – iz njih saznajemo pravu pozadinu Lucijine nesretne ljubavi i uzrok konačnog materijanog sloma obitelji Tito Dorčić-          1906., posljednji Novakov roman-          građa romana podređena je prirodno-znanstvenom konceptu – dokazivanju čovjekove biološke determiniranosti-          Titova je sudbina orisana tako da treba potvrditi teoriju hereditarnosti po kojoj se ono što je nekome prirođeno ne da tako lako iščupati-          Titovi preci i otav bili su ribari, ali Andrija se zaklinje da će mu sin prekinuti tradiciju, iako pokazuje ljubav prema moru i ribarenju-          ali, Tito postaje žrtva očeve nerazumne ambicije: ide u školu koju ne voli, radi posao koji ne zna, gradi karijeru mitom, ljubavnim vezama i lukavstvom, a na kraju, kao sudac, zbog nesposobnosti i neznanja, osuđuje na smrt nevina čovjeka-          živčano rastrojem, završava kao samoubojica u morskim valovima-          ovim se romanom Novak približio naturalističkoj koncepciji-          njegov je Dorčić žrtva eksperimenta za koji su kao inspiracija poslužile Darwinove teorije descedencije i prirodne selekcije NOVELISTIKA-          1889. izdaje zb. pripovijedaka Podgorske pripovijetke koje su realistički oblikovane, sa slikama i tipovima iz suvremenog života i s preciznom dijagnozom društvenih problema -          poslije je pozornost sve više usmjeravao prema svijetu poniženih i uvrijeđenih predstavivši se kao pisac s naglašenim socijalnim osjećajem -          stoga su kod njega često društvene činjenice i problemi glavni pokretači radnje -          Novak je prvi sustavno analizirao posljedice prvobitne akumulacije kapitala na moralnom planu-          prvi se, osobito u novelama, približio svijetu sirotinje i prosjaka-          stvorio je niz antologijskih novela u kojima su glavni motivi glad, siromaštvo i bolest (Iz velegradskog podzemlja, Nezasitnost i bijeda, U glib)-          prvi je demaskirao hrv. malograđanstvo u svim njegovim aspektima-          najviše se približio stilskoj paradigmi europ. realizma te je zbog toga prozvan HRV. BALZACOM Iz velegradskog podzemlja-          prikazuje tragičnu sliku surovosti života u bijedi-          nesretni Mika, koji u pijanstvu nasmrt prebija kćerku, i sam je žrtva bijede koja mu ne dopušta da bude čovjek; on pokušava  bar malo radosti i zaborava pronaći u alkoholu, upropaštavajući tako sebe i svoju obitelj-          pripovijetka je ispričana izuzetno suosjećajno, prikazuje bijedu, glad, studen i beznađe-          retrospektivan slijed izlaganja događaja, poniranje u psihu gl. lika, detaljno studiranje njegova unutrašnjeg svijeta očite su odlike Novakova stila-          najpotresnije opisani trenuci su: Mikina borba za zadnje ostatke ljudskog dostojanstva provedena surovim nasiljem nad bespomoćnom obitelji, slika njegove slomljenosti u trenutku spoznaje svog groznog čina i dirljiva sućut Mikine žene koja usprkos svemu nalazi snage za praštanje i razumijevanje U glib-          novela opisuje tragičnu sudbinu siromašnog đaka (Jakov Kosović) koji gladuje ne uspijevajući dobiti potporu za školovanje-          Jakov je nadaren i najvrsniji matematičar u gimnaziji, no to mu ništa ne vrijedi jer stipendije dobivaju likovi bogatih i utjecajnih gazda-          jednome od njih, Antunu Kranjčiću, istinu o tome sasipa u lice student Pavličević kroz kojeg očito progovara sam Novak

-          Jakov koji doslovno skapava od gladi ne može mrziti Artura koji je dobronamjeran i nesvjestan svega – Artur čak piše ocu pismo pokušavajući ispraviti nepravdu, no očev grubi odgovor dovodi do pravog Arturovog suočavanja sa životom-          i Artur i Jakov moraju se uhvatiti ukoštav sa stvarnošću koja slama plemenite ideale obojice-          svaki je od njih upućen na postupke primjerene svijetu kojemu pripadaju, a pojedinačna pobuna ili plemenitost ne donose nikakva rješenja AUGUST HARAMBAŠIĆ-          pisao je rodoljubnu i ljubavnu poeziju-          zbirke rodoljubne poezije: Slobodarke (posvećene Anti Starčeviću), Kukavicam, Samokres-          u njima nasljeđuje maniru i motive ilirizma-          od oblika piše budnice, davorije i prigodnice-          nacionalnu energiju nalazi u prošlosti i sve nade polaže u snagu pravde i hrv. prava-          zbirke ljubavne poezije: Ružmarinke, Sitne pjesme, Tugomilke, Nevenke-          njegovi su subjektivni ljubavni lirski osjećaji najčešće isprepleteni rodoljubnim refleksijama-          uočava se nedostatak senzibilnosti što tu poeziju čini beskrvnom i hladnom-          najintimniji i najsuptilniji je u ljubavi prema Tugomili-          što se tiče stila, Harambašiću je sadržaj važniji od forme, u rasponu izražajnih sredstava nije širok-          njegova je poezija u prvom redu ideja i akcija-          njegov je stil bez viših artističkih pretenzija, ali s jakim patriotskim osjećajem te dahom toplog ljubavnog nadahnuća koji tu liriku izdiže iz prosječnostiSILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ-          u književnost ulazi pjesmom «Zavjet» (Hrv. vila, 1883)-          prvom objavljenom zbirkom Bugarkinje (posvećene Šenoi) započinje vlastitu poetiku domoljubne poezije-          u pjesmama je vidljiv nacionalni zanos, narodna patnja i ogorčenje i pobuna protiv boli i stradanja običnog čovjeka-          pjesnik postaje prorok – to je vidljivo u spremnosti pjesn. subjekta da na sebe preuzme križ svojega naroda i otvori mu puteve spasenja-          zbirka Izabrane pjesme predstavlja prekretnicu u razvoju hrv. pjesništva 19.st.-          domoljubni zanos iznesen je smireno i racionalno-          upotrebljava slike iz antičke tradicije i biblijske tradicije («Mojsije», «Eli! Eli! lama azavtami!»)-          u posljednjim dvjema zbirkama Trzaji  i Pjesme aktivizam pjesničkog subjekta slabi-          zbog sumnje i razočarenja zaoštrava se odnos s Bogom i prelazi u otvoreni antagonizam-          upotrebljava antičku strofu-          najbolji dio poezije pisan je jampskim 10-ercem («Mojsije») i jampskim 14-ercem («Heronejski lav», «Eli! Eli!…»)-          smatra da je pjesnikova zadaća izvesti narod iz patnji i neznanja te otkriti svrhu ljud. postojanja-          rad je rješenje i smisao života, a radnik je ideal i spasitelj čovječanstva-          Kranjčević je stvorio novi lirski govor u HK (nove pjesn. slike, rječnik, ritam, metafore) i uzdigao hrv. pjesništvo na europsku razinu, a jedna od najdragocjenijih poruka HK upravo su stihovi:„Mrijeti ti ćeš kad počneš samU ideale svoje sumnjati!“     (Mojsije) SUKOBI OKO NATURALIZMA-          književna kritika u doba realizma zauzima posebno mjesto i izrasta kao posve samostalni literarni žanr-          povećanje interesa za kritiku još se više pojavilo 1883. kada Kumičić u Hrv. vili objavljuje programatski članak O romanu koji sam naziva naturalističkim manifestom-          kaže da temelj romanu mora biti shvaćanje istine i poimanje realnosti, a kao uzor ističe Šenou-          tekst završava pravom apologijom naturalističke književnosti koja označava «povratak k izvoru, k naravi»-          polemike oko naturalizma vodile su se 20 godina-          glavni je Kumičićev protivnik bio Josip Pasarić koji 1883. g u Vijencu objavljuje program. tekst Hoćemo li k naturalizmu?  kojim je htio osporiti estetsku osnovu naturalizma i objasniti njegov pogubni utjecaj-          optužuje naturalizam da propagira estetiku rugobe-          suprotstavlja mu zdrav i vedar realizam i zahtijeva od pisaca da objektivno prikažu i svijetle i tamne strane života, da kritički analizira svoje likove i da obuzdava maštu-          značajan za kritiku realizma je i Janko Ibler-          on je glavni zagovornik realizma i potpuno izjednačuje realizam s naturalizmom i verizmom

-          kritičarsku karijeru započinje kao Šenoin oponent-          zalaže se za tendencioznu realističku književnost, potpune, prirodne i istinite likove, a kao primjer navodi Kumičićev «Jelkin bosiljak»-          inzistira na 3 važne kvalitete: načelo uvjerljivosti karaktera, načelo tendencioznosti, načelo realističnosti-          osjetivši da Kumičić stoji pod Šenoinim utjecajem počinje pisati o njemu negativno, a sve se više okreće Šenoi-          kako Stanka Vraza nazivamo osnivačem hrv. knj. kritike, Jakšu Čedomila s punim pravom možemo nazvati osnivačem moderne hrv. knj. kritike-          bio je prvi hrv. kritičar koji je svoj posao radio sustavno, bez površnosti-          poput Iblera, poistovjećuje realizam s naturalizmom i popularizira model znanstvenog romana po uzoru na naturalistički eksperimentalni roman-          no, nekoliko godina kasnije naturalizam naziva smećem i staje na čelo antinaturalističke koalicije