SREDNJI VIJEK

8-9.st. – 16.st.

Početak: 8-9.st. – nedokazano tekstovima, ali Hercigonja tako smatra po nekim izvorima, prvi spomenici 11/12.st. – kraj: 16.st., malo produženo, ali i dalje prisutno

glagoljica se rano pojavila (oko 1100.g. – Baščanska ploča) te se i dalje upotrebljava u natpisima, javnim ispravama, zakonima (Vinodolski zakon, 1288.)

ćirilica – val ćirilice zahvatio je dosta rano i jedan dio hrv. područja; bio je to poseban oblik ćirilice: bosančica

od sredine 14.st. pojavljuje se i treće pismo, latinica, koja na kraju prevlada i postane jedinim hrvatskim pismom.

15.st. je zlatno doba glagoljice, glagoljica se zadržala do 16 st., a nakon toga postaje slaba, ali s odjecima uporabe do 19.st. Latinica preuzima važan segment književnosti s humanistima.

Glagoljica će se potkraj 14.st. funkcionalno razdvojiti na ustavni tip pisma (liturgijski kodeksi, ali i neki neliturgijski zbornici), poluustavni tip pisma (volumnizne neliturgijske kompilacije) i kurzivni tip pisma (svakodnevna praktična uporaba). Kurzivni tip će se razdvojiti u knjiški i kancelarijski kurziv.

Kompleks SV književnosti treba shvaćati kao jedinstvo književnog djelovanja glagoljicom i latinicom. (i ćirilcom valjda???)

Uporaba hrvatskih pisama po stoljećima 9.st. 12.st. 15.st. 19.st. 21.st.

glagoljica ćirilica

latinica

nije bilo: ljubavnog i svjetovnog pjesništva, epike, komične poeme, komedija, biblijskog epa

crkveni raskol: 1048.g., zabrane rada glagoljašima kroz 10., 11., 12.st., u 13.st. Inocencija IV daje privilegija senjskom (1248) i omišaljskom (1252) glagoljaškom kleru da smiju obnašati slavenski obred- tek se tad potpuno priklanjaju rimskom obredu i običajima

Prema Hercigonji glagoljaštvo nije čuvalo crkvenoslavneski pomiješan s narodnim jezikom zato jer su klerici bili polupismeni i nisu znali latinski, već ističe da su to isti ljudi koji su tečno prevodili s latinskog, talijanskog i češkog na crkvenoslavenski. A uz to pišu pjesme, prikazanja, rade kompilacije itd. Također, treba pretpostaviti postojanje bogatih biblioteka ili zbirki rukopisa koji su morali biti upotrebljavani pri kompajliranju takvih kodeksa. Drukčije mišljenje dali su Jagić, Broz, Šurmin, Kombol.

Kajkavština se pojavljuje u ranoj fazi (Vinodolski zbornik, početak 15.st.), dakle ne s Rajem duše N.Dešića iz 1560. Čakavština je još ranije prodrla u neliturgijske kodekse

Stvoren je hibridni jezik - kombinacija crkvenoslavenskog i čakavskog, negdje i kajkavskog (dijelovi Istre, ozaljski kraj), crkvenoslavenski dio čuva tradiciju, čakavski i kajkavski narodni aspekt, iz čega se vidi važnost recepcije, najvažniji oblik recepcije je auditivan, jer ih je puk ipak najčešće i dalje primao slušajući, a ne čitajući. Djela namijenjena puku najčešće su imala hibridni jezik, dok se u djelima namjenjenim

redovnicima crkvenoslavnski pak više čuvao, konzervirao.

Povijest, važnije godine: 1. 1091. Izumire hrvatska dinastija Trpimirovića(Dmitar Zvonimir umire 1089., Stjepan II 1091.)2. Ladislav (Arpadović, brat kraljice Jelene, žene Dmitra Zvonimira) postaje kraljem 3. Hrvati skalpaju uniju s Ugarskom 1102, pod Ladislavovoim sinom Kolomanom4. Ludovik Anžuvinac pokorava hrvatsko plemstvo, a 1358. mirom u Zadru pripaja natrag Dalmaciju Hrvatskoj, od Mletaka, to uključuje i Duborvniku (1205-1358 je priznavao vlast mletačkog dužda – i dalje je bio autonomna gradska komuna, ali je u njemu bio mletački knez. Nakon toga kreće njegova samostalnost, do 1808.)5. 1409. Anžuvinci su prodali dio Dalmacije Mlecima6. Nadiru Turci7. 1458. Dubrovačka republika počinje plaćati danak Osmanlijama, za zaštitu :D8. 1389. Kosovska bitka9. 1463. je pala Bosna10. 1493. Krbavska bitka11. 1526. Mohačka bitka

SREDNJOVJEKOVNA LITERATURA (podjela prema Hercigonji)

1) Na vrelima crkvenoslavenske baštinePodrazdoblja:

a) od prapočetaka do senjskog (1248.) i omišaljskog (1252.) privilegija: dominacija tradicionalnog općeslavenskog književenog repertorija liturgijskih kodeksa i starijeg tipa neliturgičkih zbornika na crkvenoslavneskom jeziku hrvatske redakcije i u kojoj se konstituira hrvatski uglati oblik glagoljice, stvaraju uvjeti za reformu glagoljske grafije, prijelomna točka ovog razdoblja je pojava Bašćanske ploče. Na senjskom i omišaljskom privilegiju je, između ostaloga, glagoljica ortografski refromirana.

b) do kraja 14. st.: prijelazna faza, na putu k novom žanrovskom sustavu, jezičnom izrazu, tematsko-sadržajnom strukturiranju i motivici

2) doba pune zrelosti do 1508., kraj senjske tiskare: intenzivno otvaranje repertoriju Z europske (lat., tal., češke) duhovne književnosti, zbornici neliturgijskih tekstova novog tipa, čisto narodni jezik i hibridni – crkvenoslavensko-narodni – jezik neliturgijske proze, glagoljski tisak, prvotipsak Misala iz 1483., senjska tiskara, latinični tisak

3) kasni odjeci srednjovjekovne knjiž. tradicije 1531. - kraj riječke tiskare Š. Kožičića, Grškovićev zbornik iz 2.pol 16.st. i drugi

Hercigonja razlikuje sljedeće književne vrste u SV, razdiobu utemeljenu na formalnoj i sociološkoj odredbi vrste, njenoj društvenoj i komunikativnoj namjeni, prema predmetu i obimu poruke:

- liturgijski i biblijski tekstovi- crkveno-pripovjedna proza

a) starijeg tipaapokrifni spisi: legende, evanđelja, viđenja, djela apostolska

b) mlađeg tipa: mirakuli, legende, vizije- didaktičko-moralizatorska proza

a) crkvenab) svjetovna

- polemika (apologija, npr. pismo Nikole Modruškog)- poučna proza (pitanja i odgovori)

a) starijeg tipa (Besjda triju svetitelja)b) mlađeg tipa (Lucidar)

- crkvenoretorička proza- traktati (teološko-dogmatski)- tekstovi praktične prirode za obuku duhovničkog podmlatka (ritualni i liturgijski

napuci, objašnjenja simbolike obreda, odjeće, oltara i sl)- svjetovna pripovjest i roman (Rumanac trojski, Aleksandrida)- prenja (kontrasti)- diplomatika i pravni tekstovi (listine, zakonici, statuti, regule, kanonsko pravo,

kazuistika, posebno: arenga kao specifični književni ostvaraj)- epigrafika i grafiti- epistolarni tekstovi- povijesna proza- zapisi- izvješća- anegdota- sentencija, aforizam- molitve, zaklinjanja, amuleti- stihovi, retorička ritmika- dijaloško pjesništvo- drama - prikazanja

SREDNJI VIJEK: IZMEĐU MOLITVE I STEGE (Fališevac: Stari pisci hrvatski i njihove poetike)

12. srednjovjekovno pismo je posebno pismo → početak literature srednjega vijeka nije život nego jezik, nije individualana svijest nego kolektivizam, nije originalnost ni autorska samosvijest nego produktivnost13. najstariji hr. latinički tekstovi → molitve, litanije, molitvenici, Božje zapovijedi, lekcionari, „početnice“, regule, razne glose14. povezuje ih bavljenje onostranim i to dvama tipovima srednjovjekovne religioznosti: unutarnjom (molitve, psalmi) i onim tipom koji je nametao stegu u vidu ispunjavanja obreda i pokoravanja sakramentima i dogmama15. nema izravnih govora o osobnosti, individualnosti, svakodnevici, tjelesnosti, mislima, životnim brigama, nedaćama srednjovjekovnog čovjeka16. najstariji zapisi djelo su klerikalnog staleža → jedinih pismenih ljudi tog vremena. Nastaju na području urbanih dalmatinskih sredina u samostanskim skriptorijima gdje su tekstovi pisani i prepisivani17. kršćansko se bogoslužje služilo latinskim jezikom, tekstovi na hrvatskom su bili namijenjeni onima koji su znali samo hrvatski → za čitanje puku na obreda i za služenje

redovnicama18. svjedočanstvo o svijesti o materinjem jeziku kao najvažnijem mediju i instrumentu civilizacije i kulture jednog naroda19. stvaranje linije kontinuiteta koja je nužna da bi se kultura jednog naroda oblikovala kao jedinstvena nacionalna kultura → taj će kontinuitet najjače doći do izražaja u slučaju prijevoda i parafraza psalama → preko anonimnih prijevoda u najstarijim i nešto mlađim latiničnim tekstovima do autorskih prijevoda psalama (Vetranović, Dimitrović, Š.Budinić, Kašić, Vitaljić, Gundulić i dr.)20. korpus najstarijih latiničkih rukopisa čine tematski i žanrovski raznorodna djela:

o Red i zakon sestara dominikanki (1345., zbirka propisa koji su se upotrebljavali u samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru)

o Šibenska molitva (najstariji sačuvani hrvatski pjesnički tekst pisan latinicom),o Pjesma na (Veliku) subotu (132 osmerca u pravilnim dvosložnim parnim

rimama, sadržaj pjesme je Kristova muka na Veliki petak i subotu, po svojim se karakteristikama pjesma može odrediti kao pučki Gospin plač, velik dio pjesme pripovijeda se iz usta Josipa iz Arimateje, pojedini likovi nastupaju kao govornici iz njegove priče → kompleksnija, uokvirena kompozicija, obraća se kršćanskom kolektivu, nastoji događaje prikazati kao da se upravo sad odvijaju pred čitateljevim očima → svevremenost, dramatizacija radnje, jednostavan jezik)

o Božje zapovijedi (prozni tekst koji donosi 4 Božje zapovijedi s popratnim, objasnidbenim tekstom, teži pouci i zahtijeva posluh i stegu)

o Molitva sv. Margariti (oblikovana kao molitva, pisana rimovanim 8ercima, sačuvana u fragmentu, u okviru apelativnog obrasca strukturirana je narativna pjesnička struktura koja iznosi priču o Margariti u kojoj se iznose samo oni dijelovi hagiografije koji su relevantni za isticanje kreposti, najvjerojatnije je pjesma bila namijenjena redovnicama kao okrepa u vjeri)

o Jurjeva glagoljička početnica (sadrži glagoljičku azbuku i nekoliko glagoljičnih molitava, Juraj iz Slavonije → srednjovjekovni intelektualac, student, a kasnije i profesor na pariškoj Sorboni, pisana za francusku intelektualnu i svećeničku elitu → težnja da se Europa upozna s jezikom malog i nepoznatog naroda, svijest o metodologiji znanstvene poduke)

o Vatikanski hrvatski molitvenik (najstariji hr. molitvenik, napisan za redovnice iz Du.)

najstariji hr. latinički tekstovi su u pravilu prijevodi, samo u rijetkim slučajevima (Šibenska molitva, Molitve sv. Margariti) možemo pretpostavljati originalno stvaralaštvo

PROZA

GENOLOŠKI I NARATOLOŠKI PROBLEMI U VEZI S HRVATSKOM SV PROZOM (Fališevac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike)

21. zahtjev da se djela srednjovjekovlja proučavaju kao književne pojave i kao djela koja čine posebnu književnu epohu i genološki sustav, a s druge strane skepsa, sumnja u mogućnost određivanja tih djela kao isključivo literarnih i određivanja književnih epoha na temelju literarnosti tih djela: specifično razdoblje koje zahtjeva specifična književnoznanstvena rješenja22. Jauss inzistira na uvažavanju socijalnih uvjeta kako produkcije tako i recepcije srednjovjekovnih djela. Kaže kako književne vrste valja istraživati pomoću osnovnog obrasca s 4 modaliteta:

1. autor i tekst/naracija2. modus dicendi/forme prikazivanja3. struktura i razine značenja/ jedinstvo prikazanog4. modus recipiendi i društvena funkcija

23. poezija i proza su u SV bile shvaćene kao dvije vrste govora, nema vrijednosne razlike24. umjetnička i „priprosta“ proza koja je služila kao sredstvo za pisanje pisama, kronika, historije, nauke i hagiografije25. postoji i rimovana proza i miješana proza (ona koja se izmjenjuje s poetskim umecima)26. prozom su pisana različita djela; bez obzira na prisutnost narativnog elementa, sva su smatrana književnošću27. popis hr. srednjovjekovnih žanrova dali su Štefanić i Hercigonja (njegov je razvedeniji, potpuniji i time precizniji)28. proza u kojoj nema naracije: diplomatski i pravni spisi, molitve, traktati, aforizmi, grafiti, polemika, pitanja i odgovori i sl.29. genološka podjela na liriku, epiku i dramu ne može se primijeniti na srednji vijek30. miješanje → npr. legenda može postati dio propovijedi, poslovica dio pravnog spomenika, to interferiranje specifično je za cijelo hr. srednjovjekovlje i čini ga drugačijim od eu. knj. Npr. u Zapisi popa Martinca i Zapisi pisca Jurja u novljanskim brevijarima, iako su historigrafske namejene, stvoreni su pod utjecajem biblijskih tekstova, a sentenscije gotovo potpuno zasjenju fabuliranje svjetovne pripovjesti u Pripovjesti o premudrom Alkiru. Hercigonja nudi ideju da je sve to izmješano i sjedinjeno jer je u to vrijeme sve bilo podređeno Bogu, pa onda s time i književnost, a i sama Biblija nudi primjer takve mještakvog mješanja raznih vrsta tekstova.

miješanje grčkobizantskih s jedne te zapadnih i slavenskih izvora s druge čine hr. knj. drugačijom i od drugih slavenskih knj. (kasnije će Turci zatvoriti dodir s istokom, pa će u kasnom srednjovjekovlju latinski utjecaj prevladati, razmeđa se može staviti, prema Hercigonji, u polovicu 14 st.).

Reprezentat rukopisa starijeg tipa je npr. Pazinski fragmenti, potkraj 14.st. pojavljuje se zbornička kompilacija mlađeg tipa. U tom mlađem tipu postupno se sve šire otvara pristup narodnom jeziku i zapadnom latinsko-talijanskom, ali i češkom repertariju popularnih nabožnih i svjetovnih spisa. Istodobno se javljaju i prvi hrvatski latinični tekstovi.

I dalje će se vidjeti utjecaj crkvenoslavenskih predložaka u latiničnim djelima.

historijski i pravni spomenici velike razlike → Ljetopis popa Dukljanina i Zapis popa Martinca teže historijskoj

istini, da bi poučili čovjeka, dok drugi, npr Bašćanska ploča, koriste povijesnu građu samo kao argumnet dokazivanja nekog prava, usmjereni su na sadašnjost, imaju neknjiževnu funkciju, ne mogu se shvatiti književnošću

apokrifi stariji apokrifi teže da budu shvaćeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost,

necjelovitost radnje i epizodičnost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjedač, biblijska retorička sredstva

mlađi apokrifi: kroničarska preciznost i detaljnost u iznošenju građe, tendencija za literarnošću i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispričana fabula je važnija od moralnodidaktične funkcije

legende sadrže živote svetaca, teže biti shvaćene kao povijest, ali i zabavljati za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su

građe, razvedenije motivacije i uzročnoposljedičnih veza, osamostaljeni junaciromani i pripovijetke

nije ih mnogo sačuvano, ali ih ima (Rumanac trojski, Aleksandrida, Priča o premudrom Akiru, Barlaam i Jozafat...)

namjenjeno isključivo zabavi autor se povlači iz građe tako da se čini da se zbivanje pripovijeda samo razvedena građa koja se čini bez pravog početka i kraja, po socijalnom statusu svi se

likovi nalaze na vrhu društvene ljestvice, težnja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (približava ta djela grčkom avanturističkom romanu), naglašena je narativna cjelovitost → zatvoreni i dovršeni fabularni sistem

marijina čudesa novelistička fabularna struktura: opisuje se najčešće jedna neobična, začuđujuća (ali

moguća) zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus → čitatelj izvlači moralnu pouku o normama ponašanja u svakodnevnom životu

stil je razgovorni, a ne uzvišeni, likovi su svih statusa, najčešće građanskogvizije, viđenja

pripovjeda o fikcionalnim događajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po strogim pravilima uzročnoposljedične naracije težeći vjerodostojnosti mjesta i vremena, na način kronike

31. razni oblici hrvatske srednjovjekovne proze pokazuju da su razni njezini oblici u različitom stupnju i mjeri bili podvrgnuti procesu literarizacije, odvajanju od biblijskih i

nekih drugih izvanknjiževnih predložaka

___________________________________________________________________________________

32. sjajna epoha glagoljaškog humanizma bilo je 15.st.33. prve hrvatskim jezikom tiskane crkvene knjige pojavile su se samo nekoliko desetljeća nakon Gutenbergova izuma

Lekcionar fra Bernardina Splićanina34. Bernardin je djelo izradio u hvarskom franjevačkom samostanu35. najpoznatija hrv. knjiga tijekom cijelog 16.st.36. obuhvaćao je čitanja na sve nedjelje i blagdane tijekom godine, a sadržavao je i čitanja na blagdane svetaca te za votivne mise37. pisan je čistom pučkom čakavštinom, koji pisac naziva „volgarizacio dalmatica“

Hrvojev misal38. završen 1403.g.39. jedan od najljepših iluminiranih onovremenih kodeksa40. ima 94 minijature i oko 400 inicijala41. danas se čuva u Carigradu42. ispisao ga je pisar Butko

Novakov misal43. napisao ga Novak Dižislavić, krbavski knez 1368.g.44. poslužio je kao predložak za izdanje Misala iz 1483.g.

Petrisov zbornik45. 1468.g.46. 700 stranica; ispisan glagoljskom minuskulom

KNJIŽEVNOPOVIJESNI PREGLED HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE

47. od početka pismenosti, od 8-9. st., a najstarijim spomenicima s 11/12.st, pa sve do 2. polovine 16.st.48. Pisana riječ zabilježena u kamenu, rukopisima i tiskanim knjigama.49. Proza pisana:

o latinskim jezikom – hagiografije i djela o povijesti Crkve (Splitski evanđelistar, 6-7.st.)o crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcijeo hrvatskim; na 3 pisma:

glagoljicom, latinicom zapadnom ćirilicom.

- Od 13. st razvija se uglata stilizacija glagoljskog pisma, a jezik se pomlađuje u skladu s hrv. osobitostima.

- Osobine: horizontalna, pučka usmjerenost tekstova; povezanost s usmenom književnošću; prevladavanje „niskog stila“ i religioznih tema; prepletanje žanrova; prijevodna knjiž. (znatnim dijelom). - Crpila je iz 2 književno-kulturne sfere: s Istoka, iz bizantsko – (staro)crkvenoslavenske baštine, i sa Zapada, iz latinske, „franko-talijanske“ i češke tradicije. Od 14. st. prevladavaju utjecaji Zapada. - Jedno od najznačajnijih postignuća bilo je čuvanje crkvenoslavenskoga liturgijsko-knjiž. jezika, a s druge strane, srednjovjekovno stvaralaštvo na narodnom jeziku, koje je bilo jedno od ishodišta knjiž. kasnijih razdoblja.- većim dijelom nabožna, oblik djela bio uvjetovan temom, ali također i situacijom, publikom i namjerom. - 4 razine značenja sadržaja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogijsko.

Dvije velike grupe:1. pripovjedna proza i roman

- ima fabulu i siže, teži oponašanju, likovi i događaji često simboliziraju antitezu dobra i zla, čest je postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist)

- oponašanje- tu spadaju:

o apokrifio apokalipse/viđenja/eshatološke vizije

o legendeo romanio pripovjetkeo čudesa marijina / marijini mirakulio prenja / kontrastio povijesna proza

2. refleksivna proza (moralnodidaktična, retorička, propovjedna i poučna djela)- nema fabulu, već se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji,

raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemima- uvjeravanje

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

- ima fabulu i siže, teži oponašanju, likovi i događaji često simboliziraju antitezu dobra i zla, čest je postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist)

- oponašanje- najčešće stupnjevit tip razvijanja fabule, pripovijedanje kao način iznošenja građe (objektivno, pravocrtno, zgusnuto i napeto), kronološko načelo kompozicije, pripovjedač sveznajući. - Stilska sredstva: antiteze, paralelizmi, ponavljanja, epiteti, homeoteleut, paregmenon, ritmičnost, formulaičnost, dijalogizacija.

1) Pripovjedna proza starijeg tipa50. u hrvatskoglagoljskoj prozi već u 13. i 14. st. nailazimo na fragmentarno sačuvane tekstove koji po svojoj žanrovskoj pripadnosti pripadaju ranoj crkveno-pripovjednoj prozi, prvenstveno legendariju i apokrifima

Apokrifi51. spisi koji zabavno i naivno pričaju o biblijskim licima i događajima o kojima u Starom i Novom zavjetu nema dovoljno spomena, a nisu ušla u kanon Biblije.52. Sadržajno se dijele na: starozavjetne i novozavjetne, a podvrste su: djela apostolska, apostolske pasije, evanđelja, poslanice, vizije, prenja. 53. Izrazita je zabavna funkcija, a doktrinarni sadržaj je potisnut. Fabula je razrađena, niz zapleta, pripovijedanje dinamično.54. nalaze se u 30-ak hrvatskoglagoljskih kodeksa. Manji je broj sačuvan u ćiriličnim (Libro od mnozijeh razloga) i latiničnim (Dubrovački legendarij, 17. st.) spomenicima. 55. stariji apokrifi teže da budu shvaćeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost, necjelovitost radnje i epizodičnost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjedač, biblijska retorička sredstva

a) starozavjetni (3):Čtenije od Abrahama – o sukobu Abrahama s njegovim ocem što iz drva reže idole, što

Abraham, obraćen od idolopoklonstva, ne može trpjeti, pa predvođen anđelom Urijelom, napušta oca i odlazi u kladejsku zemlju gdje, istovjetno s biblijskom tradicijom, u strahu od kazne predstavlja Saru kao svoju sestru. Kada kladejski car

uzme Saru za sebe, anđeo ga opominje i ovaj je otpusti ne približivši joj se.Priča o Melhisedeku – [o Melhisedekovu rođenju i spasenju], za vrijeme općeg potopa.

Melhisedek je sin svećenika gospodnjeg Nira, koji je Noin brat. Nir vidjevši da se svijetu sprema propast od potpa izmoli kod Boga da mu spasi dijete čija majka Soponija umire pri porodu od tuge jer je Nir odgna od sebe jer je pod starost zatrudnjela iako joj se on kao svećenik nije približavao. Nir ju kažnjava jer nije povjerovao njenoj obrani da ona ne zna kako je začela, nego da Bog zna. Anđeo Mihovil po božjoj zapovijedi sklanja Melhisedeka u raj koji je čudesno rođen sa svećeničkim znakom na grudima jer je bio predodređen da postane svećenik nad svećenicima. Bio je u sigurnosti raja dok je trajao potop.

O prekrasnom Josipu – u Oxfordskom zborniku (paralela Josip-Krist), o dramatičnoj sudbini Josipa, sina patrijarha Jakova kojeg braća ljubomorna na njegovu šravedost i dobrotu prodaju u Egipat kao roba, prevarivši oca da su ga rastrgale zviejri. Nakon mnogo šerišetija, Josip je zahvaljujući svojoj mudrosti i vidovitosti postavljen za faraona u Egiptu. Kad jednom za vrijeme gladi njegova braća dolaze u Egipat kupiti žita, on je njih prepoznao, oni njega ne, te im se nakon niza uzbudljivih scena ptkriva kao njihov prodani brat i ganuto poziva voljenog oca u Egipat. Ističu se 2 mjesta u ovom apokrifu: Josipov plač nad grobom njegove majke Rahile kada ga trgovci vode u Egipat i Jakoljeva tužaljka za izgubljenim sinom. Ističe se i dio gdje pripovjedač apelira na Josipa da se pouzda u Boga, jer mu je on puna puta pomogao, jer je u tom trenu u tamnici i za pomoć moli faraonova peharnika, a ne Boga. Ovaj je motiv kasnije obradio i Vetranović u prikazanju: Skazanje kako bratja prodaše Jozefa.

b) novozavjetni (10):O drvetu krsnom – motiv koji simbolički povezuje SZ i NZ (I grijeh – konačno

otkupljenje), čest u slav.knjiž u različitim redakcijama. Apokrif je to o drvetu izrasom na Adamovom grobu iz grančice drva spoznaje dobra i zla, što je Sit donosi iz raja (Adam je bolestan, sina Sita anđeo ne pusti u raj, ali da grm i da će Adam ozdraviti kad da plod, ali Adam već umre.). Drvo je Solomun želio iskoristiti pri gradnji hrama u Jeruzalemu, ali ga nitko nije mogao pripremiti, obraditi. Mudra kraljica Saba kaže Salomonu da vidi da će po tom drvetu svi židovi umriejti. Solomon ga zakopa – popalva, drvo pliva. Na kraju židovi od njega prave križ za Krista. Dakle apokrif o krsnom drvetu, sačinjenom od edenskog drveta spoznaje je samo simboličko povezivanje SZ i NZ, Adamova pragrijeha i IK-ovo otkupljenje grijeha

Protoevanđelje Jakovljevo (o pojedinostima iz života Bogorodice), O marijinu djetinjstvu, mladosti i Marijinim roditeljima, Joakimu i Ani Zahariji. O tuzi njenih roditelja što nemaju djeteta i želji za njim koju Ana iskazuje ganutljivom tužaljkom nad jadom svoje neplodnosti. U drugom fragmenti ovog apokrifa se priča Kristovu rođenju i čudesima povezanim s tim događajem. Sastavljeno u 2.st. na grč., najkasnije do 12st. prevedeno na stsl. brojni ćirilični prijepisi, na hrvatskoj glagoljici samo 2 odlomka: jedan o joakimu i ani, njenim roditeljima u pustinji, drugi Josip i Marija idu na popisivanje, [Jakov+Šimun, Salome.???]

Nikodemovo evanđelje: prevedeno s lat na stsl najkasnije do 10.st., 2 prvotno neovisna djela: Pilatova djela (suđenje Isusu, smrt i uskrsnuće) + Kristov silazak (Krist silazi u pakao, pobjeđuje Sotonu, spašava iz pakla Adama i pravedne Starog zavjeta, dramatičan i živ opis). Pilat svjedoči istinitosti Isusova božanstva, a pred jeruzalmeskim Sanhedrinom i židovi Leucije i Karin, koji su vraćeni u

život za Kristova brovka u paklu. Spis se pripisuje Nikodemu, po kanonskim evanđeljima Isusovom potajnom učeniku. Na traženje od velikih svećenika Ane, Kajfe i Nikodema, Josipa i Sanhedrina sinovi Simeonovi [??] koje je Isus vratio iz pakla, pišu izvještaj o tome: svjetlo-radost pravednika-strah đavla. Daniel, Izaija, Zaharija: isus svladava đavla i izbavlja prvednike na čelu s Adamom, arh. Mihael ih uvede u raj. L i K [ovi sinovi] predaju u Jeruzalemu izvještaj. Josip i Nikodem jave Pilatu, a on caru Klaudiju.

Uspenje Bogorodice (Smrt bogorodice Marije) na Z Tranzit Bogoridice, u slav. knjiž. uspenje bogorodice, s grč na stsl najkasnije 12.st. Marija na Isusovom grobu moli da je uzme, anđeo Gabrijel kaže da je uslišena, duh sveti šalje sve apsotole u Betlehem, čudesa, kralj J[??] naređuje da ih se uhvati i spali. Javlja se Isus, bog govori Petru da počne pjevati, Bogorodica ih blagoslivlja i usne, a Bog primi njenu dušu i čitav Jeruzalem [??sruši??]. Bogorodica dođe u nebo, apostoli je sjednu na 12 oblaka i nose odar s njenim tijelom u raj – židov Ofinije [??ime?] krene oskvrnuti grob i anđeo mu odreže ruku, O se počne moliti, Petar reče molitvu i naraste mu ruka – obraćen. Isus joj uzme dušu i spoji s tijelom i uzme u raj.

Kako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat (prstenasta fabula), Krist na putu do Golgote zamoli Arseniju (inače Veroniku) da mu da svoj rubac da obriše znoj s čela. Ona mu ga da, on ga pritisne na svoje lice i na rupcu ostane otisak njegova lica. Radnja se zatim prenosi u rim gdje je car Tiberije boelstan i niti jedan doktor ga ne može izlječiti. Čuvši za Isusa, šalej spoalnike svoje u jeruzalem da mu ga dovedu, ali im Arsenija kaže da je Pilat osudio Isusa na smrt, ali ona ima njegovo lice, pa ako car bude vjerovao u njega ozdraviti će ubrzo. Arsenija ide u Rim, ozdravi cara Tiberija pomoću rupca s kristovim likom. Motiv žene (inače Veronika) čijim rupcem Isus briše lice i kojim ova ozdravljuje cara raznoliko je primjenjivan u literaturi I i Z., na I povezan s motivom o edeskom kralju [Argornu] koji je Isusu slao poslanicu, Isus mu je poslanicom odgovorio i ozdravio ga. (motiv povezan i s drugim apokrifima: smrt i život Pilatov) U Z verzijama ozdravlja rimskog cara Tiberija. Tiberije se pokrstio sa svim Rimljanima i kršćanstvo se od tad počelo širiti po svijetu. Nakon njegova ozdravljenja Arsenija ga moli da pogubi one suce koji su osudili Isusa, s čijim je licem ozdravio, dakle Anu, Kajapa i Pilata. On udovolji njenoj molbi, skupi vojsku i pod vodstvom svoja 2 viteza, Tita i Vespazijana pošalje pod jeruzalem. Jeruzalem pada, Anna i Kajfa su uhvaćeni i bačeni u tamnicu, ali ne i Pilat. Njega ne mogu uhvatiti jer kad žele svi mu se umjesto toga poklone. Arsenija im pbjasni razlog toga: on nosi haljinu koju je Marija satkala za Isusa, za koju on nije dao bacati kocku nego ju je uzeo sebi. Poduči ih da ga uhvate na spavanju kad ju skine. Varka uspije, Pilata sluge uhvate i bace u tamnicu k Anni i Kajafi. Pripovjedač s puno osvetničke gorčine opisuje kako je mučen Pilat: vodili su ga sa naopak svezanim rukama i prekrivenim očima po gradu, bičevali ga i to je trajalo 3 dana. A i K su ubili, a Pilatu rade što i Isusu: stavlajju ga na križ, stavljaju mu trnovu krunu, daju mu da pije ocat, bičuju ga, rade mu sramotu.Vojska je tad uništila Jeruzalem, a židove su prodavali po 30 za jedan pinez, kako su i oni gospodina bili kupili.

Djela Pavla i Tekle – jedan od najstarijih hrv. apokrifa, nastao u 2.st. na grčkom, 10/11st. preveden na staroslavenski u Makedoniji ili Bugarskoj, u 11st. u Rusiji – najstariji sačuvan slavenski fragment. U hrvatskoj potvrđen u 13.st. –

glagoljski fragment u HAZU. Najstariji spomenik sasvim formirane uglate glagoljice, najstariji poznati južnoslavneski prijepis ovog apokrifa. Teklin zaručnik Tamaris optužuje Pavla zbog širenja kršćanstva i odvraćanja djevojaka od braka. Na kraju je Tekla, dosljedna svojoj vjeri bačena pred bijesnu lavicu koja umjesto da je usmrti, liže noge. Pavao u iskušenju, tekla u tamnici, oganj, đavao

Djela IvanaDjela apostola Andrije i Mateja među ljudožderima - o doživljajima apostola koji su

propovijedali vjeru u raznim krajevima svijeta, vrlo popularan apokrif, na crkvenoslavenski preveden u Mak. ili Bug u 12.st, više prijevoda u hrv, srp,bug,i rus. redakciji stsl. U hrv. redakciji: Berčićeva zbirka, 15st, Tkonski zbornik, poč 16.st., Matej u tamnici čovjekojedaca :) Općenito je Isus uvijek uz njih, javlja im se u liku čovjeka ili djeteta, štiti ih od ozljeda, čini ih nevidljivima, uzdiže ih na nebo ili ih čudesno prenosi s jednog mjesta na drugo, izbavlja iz svake pogibelji dok one izvršavaju svoju misiju, ali ih na kraju ipak čeka mučeništvo. Počinje scenom u kojoj apostoli određuju ždrijebom gdje će tko ići propovijedati i svaki ide nakon toga na svoju stranu. Mateja dopadne misija u zemlju ljudoždera. Čim dođe tamo, ljudožderi ga odmah uhvate, iskopaju oči i bace u tamnicu. Napoje ga čarobnim napitkom koji mu izmjeni svijest i on postane poput životinje, nakon čega bi bio 30 dana tovljen travom i na kraju pojeden. Matej međutim ne gubi razum, moli za pomoć IK koji mu šalje Andriju da njega i sve sužnje izbavi iz tamnice. Krist Andreja zajedno s njegovim učenicima prebaci do grada ljudoždera u liku prijevoznika, kormilara, pomoću orlova, da ne bude prepoznat. Andrija nevidljiv ulazi u grad, stražari padaju mrtvi, a pred znakom križa otvaraju se tamnička vrata. Oslobađa Mateja (kojemu je Krist ranije povratio vid) i ostale uznike, Mateja i Andrijine učenike oblak prenosi na goru gdje je Petar učio narode. Andrija je ostao u gradu da završi misiju preobraćenja ljudoždera. Prolazeći gradom vidi strašne prizore: ljudožder ikoji su ostali bez svojih utamničenika žele pripremiti mrtve stražare za obrok, ali andrija zamoli boga da im ispadnu noževi, što se i desi. Gradski starješine prestrašeni da će im puk pomrijeti od gladi, naređuju da se skupe stari ljudi od koji ždrijebanjem određuju 27 koji su odabrani za hranu. Neki čovjek u zamjenu za svoj život nudi živote svog sina, a kasnije i kćeri. Njih dvoje plaču i mole ih da to ne učine, ali ipak ih odrede za obrok. Andrija izmoli milost za djecu i noževi se u rukama krvnika rastope poput voska. Ljudožderski starješine su zbunjeni svim ovim događajima, upliće se i đavao u liku starca koji nagovara ljude da po gradu idu tražiti čovjeka koji je kriv za te nevolje. Andrija po božjoj naredbi postaje vidljiv, ljudožderi ga sad muče da mu nanesu zla koliko je i on njima, 3 dana ga s užetom svezanim oko vrata vuku po ulicama, muče ga, zlostavljaju, đavao ga želi umoriti u tamnici, ali mu nečiste sile ne mogu pristupiti zbog znamenja koje mu je na čelu stavio Krist. Treće noći IK zacjeljuje rane Andriji i ozdravi ga. Andrija naređuje kipu da počne sipati vodu iz usta, koja je slana i jako nagriza, pa ljudi os nje pogibaju. U gradu nastane panika, žele pobjeći iz grada, ali ne mogu jer je Bog na andrijinu molbu podigao plameni bedem oko grada, pa nitko ne može van. Ljudožderi se tad sjete apsotola u tamnici i mole Andriju da ih spasi. Vidjevši ih skrušene, naredi vodi da se povuče, a ljudožderski se narod nakon 7-dnevnog andrijinog propovjedanja preobrati.

Djela Petra i Andrije među barbarima - neznabošci se pomoću čudesa preobraćuju, sadržajno se nadovezuje na ovo među ljudožderima, preveden s grč. u 14.st. na crkvenoslav. Nastavlja se na prethodni apokrif (među lkudožderima), Andriju kad izađe iz grada ljudoždera oblak odnese na goru gdje je Petar s Matejom, Aleksandrom i Rufom (najvjerojatnije andrijini učenici). Dok im Andrija pripovjeda o mukama i uspejhu svoje misije kod ljudoždera, javalja se Krist i naredi Petru i Andriji da idu kod barabara propovjedati evanđelja. NA putu P i A posiju žito na njivi nekog starca, koje odmah nikne i sazrije, a starac kad to vidi odmah primi kršćanstvo. Pred gradom golu bludnicu koju gradski starješine ptaknuti đavlom postave pred vrata, na andrijnu molbu anđeo Mihail digne za kosu u zrak, tak oda oni neometano uđu u grad. Tamo iscjeljuju bolesnike i mnogi građani se preobrate na kršćanstvo. Bogatog Onesipora obrate time što na njegov zahtjev Petar učini da deva 2 puta sama i 2 puta s bludnicom na leđima prođe kroz ušicu igle. krstili 88ero, ženski manastir

Čtenije svetoga Tome (Djela apostola Tome) - (o djetinjstvu Kristovu), epizode prepirke Krista s josipom i Zakhejem kojeg josip dovodi da bude Isusov učitelj. Naravno opisuju se i čudesa Isusa kao djeteta: mali Isus čita i tumači zakonske knjige, a da ih prije toga nije proučio, bistri svojom riječju mutne vode, oživljava 12 ptičica napravljenih od zemlje, udahnjuje život nastradalom dječaku i sl. u ovom apokrifu nije to Krist koji propovijeda ljubav prema bližnjima, milosrđe, blagost, opraštanje, nego samouvjereno despotsko dijete koje ne priznaje autoritet odraslih i roditelja, sklono okrutnosti i osveti: proklinje dijete koje mu skoči na leđa i ono pada mrtvo, na zemlju, osvetnčki osljepljuje ljude koji se na njega žale ocu zbog grubosti prema njihovoj djeci u igri. Dok ga Zakhej uči pisanju prvih dvaju slova, alfe i vite, dječak ga ne sluša i šuti, pa ga ovaj udari po glavi, a isus mu odgovoara da on ionako zna sve od alfe do omege, a da on ne za ni alfu, pa kako onda može učiti betu iu tako ga posrami.

Apokalipse / Eshatološka viđenja / Vizije 56. su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku viđenja ili puta57. kršćani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske književnosti.58. Svojom cjelinom tematizirale Onostrano, govorile o izgledu i stanovnicima pakla i raja, o usudu duša nakon smrti. 59. Prostor vječnosti opisan kao realan prostor, maštoviti opisi. 60. Pojavljuju se od 7. st. nadalje, a ranije kao podvrsta apokrifne književnosti. U sva 3 pisma, u rukopisima od 15. st. nadalje61. pripovjeda o fikcionalnim događajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po strogim pravilima uzročnoposljedične naracije težeći vjerodostojnosti mjesta i vremena, na način kronike

a) starozavjetne:Abrahamvo viđenje (lanac viđenja u kojem se redaju razl. doživljaji - ukazanje,

snoviđenje),Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo viđenje/Baruhovo viđenje) – u Petrisovu zborniku,

kozmogonija s apokrifnim podacima o stvaranju svijeta. Govorio o suncu, pomračini mjeseca, zasađivanju raja, prvom grijehu eshatološkim momentima – poput onoga o dušama na jezeru 4. neba, u opisu razgovora Mihaila s

anđelima u završnom dijelu. Naljepši dio je 4.glava (treće nebo), u kojoj maštovito prikazani feniks koji krilima štit zemlju do prevelikog sunčeva žara, sunčev vijenac koji se danju uprlja ljudskim grijesima, pa ga anđeli nose na čišćenje pred božji prijesto i ispričan je kozmološki mit o mjesecu s obrazloženjem zašto mu je svjetlost slabija od sunčeve – jer kad je zmija prevarila adama i evu svi su se sablažnjivali, anđeli, athanđeli i sve sile, samo se mjesec smijao, pa mu je bog dao da svjetli po mraku, ali puno manje nego sunce [ako sam taj dio dobro skužila]. U 4. glavi je dio posvećen zasađivanju raja gdje se govori da Sotonailu koji je u raju posadio lozu (prema drugim apokrifima je posadio drvo spoznaje-lozu s ostalim anđelima, njih 203 000, a zatim je bio izbačen). Varuha vodi anđeo Panuel kroz 7 nebesa

b) novozavjetneHođenje Bogorodice po mukama (Bogorodičina apokalipsa): opis pakla i muka. Marija

ide gledati mjesta mučna i vidjeti sve muke. Na njenu molitvu Kristu, dolazi Mihovil s 400 anđela, po 100 sa svake strane svijeta, pa joj pokaže sve muke pakla. Bogorodicu prati arhanđeo, a anđeoski kor je pozdravlja panegirikom. Mihovil vodi BDM mjestom svih muka i objašnjava joj prirodu grijeha zbog kojih su određen pojedine kazne: grešnci koji nisu povjerovali u božje trojstvo i Kristovo utjelovanje i rođenje po Mariji pokriveni su gorućom smolom i vječitom tamom. U ognjenoj rijeci vidi muškarce i žene potopljene do pasa, prsiju, očiju i preko glave – to su oni kažnjeni zbog toga što su prokleti majčinom kletvom, lažno govorili o prijateljima i tukli ih, počinjali čedomorstvo i oni koji su se lažno zaklinjali na križ. Bogati lihvar obješen je za noge, a crvi mu izjedaju prsa. Oni koji nisu ustali nedjeljom na jutrenje leže u plamenoj postelji prekriveni ognjenim zmijama. Na željeznom hrastu, sa željeznim lišćem što ima na kraljevima udice, obješeni su za jezike krivokletnici, porugljivci, klevetnici i oni koji su razdvojili brata od brata. Tu su i redovnici viseći na 20 noktiju koje odozgo pali oganj jer su nepažljvo prelamali hostiju, krilata troglava zvijer smija ispija oči i usta duhovniku koji je propovijedao „sveti zakon“ ali ga se nije sam držao, crvi izjedaju patrijarhe jer nisu dostojno za reda obnašali svoju čast, žene popova koje su po smrti popov za muže se posegle vise obješene za nokte, plamen im izbija iz usta i sve ih zvjeri jedu. Kazna za židove koji propeše IK, pogane, djecoubojice, počinitelje incesta: potapali su u zakuhano more, bez da su stigli reći pomiluj nas, suče, jeli su ih crvi koji ne umiru, zviri su ih jele. I onda bi ih na kraju pokrila plamena rijeka i padne tama na njih. Dolaze onda do ognejnog jezera gdje se muče oni koji iako su kršteni su počinili nepravedna djela i izgubili pokajanje. Ganuta tim mukama, BDM zatraži od Mihovila da naredi anđelskim silama da ju odnesu na nebesa, pred boga, oni to i čine, pa ona s mihovilom, svim anđelima i rajskim dušama izmoli oprost za grešnike: prestanak muka od usrksnuća do Duhova (50 dana)

Viđenje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija): najmaštovitiji apokrif, slika 3. neba blijedi u usporedbi s mukama pakla. Odjekuje glasom potlačenih slojeva društva, u njoj su surovo kažnjeni hipokrizija. Samovolja, pohlepa za bogatstvom i moći vrhova društvene hijerarhije, svjetovne i crkvene. Naravno i protiv nedoličnog svećenstva, popova, biskupa, đakona, čtaca., ima cijeli komad gdje se opisuju njihove muke. [Hercigonja, str. 355]

Legende iz života svetaca (9)62. Hagiografsko-legendarni tekstovi: martirološki, hagiografski i legendarni tekstovi63. tematski: o Kristu i Mariji, o apostolima, o mučenicima, ispovjednicima i djevicama64. podskupine: pasije, životi svetaca, panegirici, svetačka čudesa, našašća i translacije relikvija65. sadrže živote svetaca, teže biti shvaćene kao historija, ali i zabavljati66. za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su građe, razvedenije motivacije i uzročnoposljedičnih veza, osamostaljeni junaci67. Najstariji su iz 12-14. st. prepisani s predložaka iz početaka slavenske pismenosti, Pazinski fragmenti, Žitja Konstantina-Ćirila (u odlomcima, nalaze se u glagoljskim brevijarima, koji su došli sa SZ).

O 40 sebastenskih mučenika (pasija) – sačuvan je manji, završnio dio o postojanosti vjere i martijariju 40 kršćana koji u Sebasti za vrijeme imperatora Likinija služe vojsku u odredu kneza Agrikolaja. To je vrijeme progona kršćana, pa Agrikolaj naređuje ovoj 40-orici da prinesu žrtvu bogovima. Oni odbijaju, idu u tamnicu gdje pjevaju okrijepljeni čudesnom pojavom Krista. Knez ih slejdećeg dana opet nagovara na žrtvovanje, oni opet odbiju, opet idu u tamnicu, čekaju 8.dan – dan suđenja, kad će s Agrikolajem biti i vojvoda Lisija. Na suđenju ne popuštaju u sovjoj vjeri. Naređuje slugama da ih tuku kamenjem po licima, ali se dogodi čudo – sluge počnu tući sami sebe, a kad vojvoda baci kamen na knjih – kamen udara Agrikolaja. Vojvoda naređuje da ih oept zatvore, oni u tamnici opet pejvaju psalme. 9.dana ih stavljaju gole u jezero, a budući da je zima, u namjeri da se smrznu. Ako netko popusti u vjeri uz obalu je kupka u kojoj se može ogrijati i spasiti život. Došla je noć, počeli su se leediti, jedan više nije izdrzao, pa je izasao van se ugrijati u kupelji, al kad se prfibližio plamenu, otopio se poput leda. Sad su ostali još više utvrđeni u svojoj vjeri. To čudo vidio je i starješina straže koji jedini nije zaspao. Oko 3 sata u noći on je ugledao sunce kako je otopilo led na jezeru i voda je postala topla, a s nebesa seilaze vijenci na glave mučenika.. vidjeviši to, i zapovjednik straže se pridruži mučenicima. Dakle nasuprot očekivanjima, oni su još uvijel živi, pa je to razbjesnilo Agrikolaja i Lisiju koji narede da se svima motkama slome golijeni. Mučenici su umrli pod mukama, osim Melitona, namlađeg među njima, uz kojeg je stalno bila majka, koja ga je bodrila da ustraje u vjeri. Mučitelji su mrtve položili na kola, a Meliota ostavili. Majka ga je prebacili preko ramena i išla za kolima. On je tad umro, pa ga je majka položila na kola povrh mrtvih tijela ostalih mučenika. Nagovoreni Sotonom, pogani su odlučili njihove posmrtne ostatke spaliti kraj rijeke u koju će rasuti pepeo da bi im se zameo svaki trag., pa ih kršćani neče moći skupiti i predati svijetu na štovanje. To su i učinili, ali se ksoti u brzoj rijeci nisu razišle, Nakon 3 dana glas mučenika se javio biskupu obližnjeg grada s naredbom da dođe noću, izvadi njihove kosti iz rijeke i sahrani ih, što je on i učinio.

Legenda o Agapiju – legenda, a središnji dio je viđenje. nakon 16 g vejrskog života u svom domu i 16 g u samostanu bog mu je uslišio moltivu da mu pokaže zašto ljudi ostavljaju svoj dom i idu slijediti boga. Leti na orlu koji ga je doveo do morske luke, napušten usred šume u kojoj su bile zvijeri, agapij

nije znao gdje da se uputi. Uto se na moru ukazal korablja s djetetom i 12 muževa koji su ga prihvatili i preveli ga preko mora. Tu je svašta obišao, svakava mjesta. Vidi nebeske sfere, objavljuje mu se bog okružen nebeskom slavom, kerubinima i serafinima i apostolima i obećava mu da će vidjeti slavu u raju i upućuje ga kako će doći tamo. U raju susreće Iliju Trezvićanina koji mu pokazuje ljepotu rajskog vrta, izvor iz kojeg piju pravednici, vinograde, voćke, cvijeće kakvo nikad nije vidio. Od Ilije je na poklon dobio čudesni rasjki kruh što je uvijek cijel koliko god se ulamao, Agapij se vraća na zemaljski svijet. Sad ponovno počinje legendarni dio fabule: tim kruhom nahrani izgladnjele mornare nekog broda koji 3 godine luta morem ne mogavši doploviti do svoje luke, oživi mrtva dječaka polaganjem kruha na lice, i po anđeoskom naređenju u jednoj pećini se pomolio i napisao čtenje o doživljenom, uručio ga mornarima na nekom brodu da ga odnesu u Jeruzalem. Agapije je još 60 godina živio u toj pećini jedući hljeb što mu ga je Ilija dao u raju.

Legenda o sv. Aleksiju – odrekavši se bogatstva, odlazi na dan svoje svadbe u svijet gdje u krajnjoj askezi živi 34 godine, pred vratima roditeljske palače, a da ga nisu prepoznali. U crkvi sv. Bonifacija obavljeno je vjenčanje koje je Alekseja natjeralo na raskid veza s ovim svijetom i prihvaćanje ideala čistoće. Na kraju roditelji i supruga lamenitraju nad mrtvim Aleksijem. I svi koji su to vidjeli su plakali.

Legenda o sv. Nikoli – (biskup iz Myre u 4.st.) o njegovim čudesima: o stajanju u kolijevci 2 sata nakon poroda, o ozdravljenju žene Ananeje križem, o drvetu visokom 80, a širokom 60 lakata koje nitko nije mogao posjeći, a on ga je oborio i oživio mladića koji je poginuo pri sječi, o otvaranju podzemnog izvora u planini Kesariji, o tome kako je jednim hljebom nahranio 33 graditelja crkve, kako je oživio djevojčicu, spasio čovjeka od zmije koja mu se kroz usta uvukla u utrobu dok je spavao, dao vid slijepcu, spasio od brodoloma mornare koji mu se zavjetuju, prijenos njegovih moći u Bari 1087. od kad taj grad postaje centralnim mjestom njegova štovanja

Legenda o sv. Većeslavu – (ova legenda je i potvrda hrv-čeških veza) Većeslavov lik je prikazan da je od djetinjstva do smrti obilježen crtama vrlina i dobrote, pa je tako stalno u opreci s Boleslavovom zavisti i izdaji i ubojstvu vlastitog brata nadahnutoj vlastoljubljem. Česi su Većeslava postavili za kneza kad mu je umro otac, ali kako je bio dijete, majka se brinula za zemlju i ljude dok ne odraste. A on je bio dobar i brinuo se za svoje ljude kad je odrastao. Većeslav šalje majku u progonstvo. Kasnije ju je pozvao u Prag kad je razumio strah božji, gradi ocekve, među kojima i sv. Vida u Pragu. Boleslav se s urotnicima sprema ubiti Većeslava i ubija ga pred crkvenim vratima. Većeslavovo tijelo ostaje pred crkvom gdje ga svećenik Krastjej pokrije plahtom. Većeslavova majka pronalazi mrtvog sina. Nakon toga se Boleslav pokaje, prenese Većeslavovo tijelo u Prag i sahrani ga u crkvi sv. Vida, dobije i božji oprost.

Legenda o sv. Makariju pustinjaku68. najstariji sačuvan tekst iz 12.st.69. priča o tome kako izlazi pravedna, a kako grešna duša iz tijela, kako anđeli stavljaju njezina djela na mjerila i u koje dane poslije smrti treba moliti za pokojnika i zašto70. ima viđenje sudbine duša poslije smrti što je Makariju predočuju 2 anđela i njegov poznati razgovor s lubanjom

Legenda o Ivanu apostolu na PatmosuSlovo o blagovijesti

71. u obliku dijaloga između Marije i Gabrijela, o navještenju rođenja Isusova

Legenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st. – kako su se rimski vojskovođa Placid (Evstatije) i njegova obitelj preobratili nakon što se njemu u lovu ukazao jelen koji je između rogova imao znak križa. Jelen progovara u kristovo ime, kori ga što ga progoni i šalje biskupu da se krsti [Hercigonja, str 108]

S a Istoka došle :Legenda o sv. Simeonu StilituLegenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st.Legenda o sv. Tekli, glagoljica, 13. st.Legenda o sv. PavluO 40 sebastenskih mučenika (pasija)Mučenje sv. Jakova Perzijanca (pasija, glagoljica)

Sa Zapada došle:Legenda o svetom JurjuLegenda o sv. MargaretiLegenda o sv. Ivanu ZlatoustomLegenda o sv. KatariniLegenda o sv. Jeronimu

Od neliturgijskih tekstova sačuvano je 10 pergamentnih folija na glagoljici, iz 14st. su, a nazivaju se Pazinski fragmenti:

Legenda o EvstahijuUspenje Bogorodice - odlomakNikodemovo evanđelje - odlomakO drvetu krsnom - odlomak

2) Pripovjedna proza mlađeg tipa

Apokrifi:72. mlađi apokrifi: kroničarska preciznost i detaljnost u iznošenju građe, tendencija za literarnošću i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispričana fabula je važnija od moralnodidaktične funkcije

Život Adama i Eve – prijevod s latinskog – Vita Adae et Evae. Tema je život prvih ljudi nakon istjerivanja iz raja, njihova pokora zbog sagrješenja, rođenje Kaina, Abela i Seta i još 30 sinova i kćeri i smrt Adamova u 930. godini. Ukomponiran je i poznati teksto grančici s drva spoznaje koju Set i Eva donose iz raja i koju Set usadi u uzglavlje Adamova groba, a ona izraste u drvo koje je Solomon htio iskoristiti pri gradnji hrama i iz kojeg je kasnije načinjen križ na kojem je razapet Isus. Sekvenca o Kainovu rođenju je sumorna slika nevolja i patnji kojima su za svoj grijeh kažnjeni Adam i Eva. Pripovjedač ističe Evinu krivnju njenim samooptužbama u razgovoru s Adamom, no njegova se ljudska sućut budi u prizoru osamljene žene u prođajnim mukama koja je još jednom obamnuta đavlom, prekinula pokoru u rijeci Tigeru i zato simbolički odlazi daleko k zapadnim stranama u mrak i samoću. Kontrast između osvetničkog Boga SZ-a koji šutnjom odgovara na

Evinu molbu za milosrđe i pomoć i Adama koji uspkos božasnkom gnijevu pomaže ženi koja pati. Eva vrativši se na istok, zazivlja svjetla nebeska da joj pomognu dozvati Adama, kad joj Bog neće pomoći. Adam je to čuo i došao do Eve, molio Boga da joj se smiluje, došla su 2 anđela i 2 sile nebeske i Eva je rodila sina. Kasije se pripovjeda i rođenje Abelovo, bratoubojstvo, Setovo rođenje + 30 sinova i kćeri, Adam sazove potomke da im objasni da umire, Set ide na vrata raja da mu anđeo da granu sa stabla spoznaje dobra i zla, Eva, pala im grana u Jordan – Adam govori da ga pokopaju na I i posade granu na grob, umre pa 7 dana mrak, Eva najavi svoju smrt 6 dana nakon Adamove, govori sinovima da naprave kamen i zemljane ploče i napišu na njih život, dođe anđeo o 7.danu [uskrs?? Djela??]

O Abrahamovoj smrti / Abrahamova oporuka - pripovjest počinje u trenutku kad je Abraham uznesnen na nebo od Mihaila i gore vidi sud dušama. | Kad je Abrahamu došao kraj, bog šalje Mihovila da mu to navijesti i predstavi se kao putnik. Abraham ga prima, a Mihovil vidjevši Abrahamovu pravednost izmoli od Boga da mu psotupno usadi u srce misao o smrti, jer je velika stvar otići sa svijeta. U Abrahamovu domu s viješću o skoroj smrti nastupa žalost, a na njegovu molbu Bog mu dopušta da prije odlska s ovog svijeta u tijelu uziđe na nebesa i vidi sva djela Gospodinova i na nebu i na zemlji. Na nebu Abraham vidi dvoja vrata, jedna mala, druga velika. Prva vode u blaženstvo vječno, druga u pakelne muke. Između vrata sjedi čovjek koji se smije kad se neka duša spasi, a plače kad nad njenom propašću, Mihovil uputi Abrahama da je to praotac ljudskog roda – Adam. Nakon toga prisustvuje suđenju duši neke žene koja pred sucem Abelom želi zatajiti grijeh čedomorstva. Na to Enoh, pisar duša donosi knjigu u kojoj su zapusana sva ljudska djela i ona je kažjena po zasluzi. Ponijet oblakom na tvrd nebesku, Abraham promatra zlo što ga čine ljudi na zemlji i zahtijeva pogubljenje grešnika, na što Bog, vidjevši da bi po abrahamovoj strogosti stradala zemlja, s mihovilom vraća na zemlju. Tu on pokopa Saru i dočeka Smrt koju po njega šalje Mihovil. Ona mu se prvo pokaže u lijepu liku tako da on ne povjeruje da je to ona, tek na njegov zahtjeva očituje mu svu svoju strahotu zbog koje u isti tren u njegovu domu od straha umre 40 ljudi koji kasnije ožive po Abrahamovoj molitvi. Ambraham umre u snu, Izak ga pokopa kraj Sare.

O rođenju Isusovu – o čudesima koja su pratila njegovo rođenje: car August vidio je 3 sunca, srušio se carski hram s kipovima poganskih bogova, rijeka Tiber je prestala izvirati.

Viđenja:Dundulovo viđenje

73. religiozni parnjak svjetovnom romanu, ima prstenastu fabulu, počinje i završava kao legenda, a središnji dio je vizija74. viđenje je priča o moćnom, razvatnom i osornom feudalcu. Na jednoj gozbi je zamro i legao je bez duše, u srijedu popodne, sve do subote, ali ga nisu pokopali, jer mu je na lijevoj strani bilo još malo topline. Kad mu se duša vratila u tijelo, Dundul se pokajnički skrušeno odrekao svog imanja, razdijelio ga crkvama, udovicama,sirotama, boklnicama i redovnicima. Nakon toga je prepričao što je sve njegova duša vidjela, čula i doživjela i pretrpjela od đavolje sile u paklu. Idu u pakao, pa čistilište, pa raj, on i njegov anđeo. Rajske sfere su ukrašene zlatom, dragim kamenjem, zlatni gradovi blažeih duša, svaki je ljepši od prethodnog dok ne dođu do do vrhunca svih ljepota u velik, najljepši grad.

Čistilište svetog Patricija75. o vidiocu koji za ovog života u čistilištu otrpio muke za grijehe. 76. O irskom patronu Patriciju, koji misionari tamošnji poganski puk, ali slabo uspjeva u obraćenju, pa moli boga da pokaže neko znamenje da bi se puk obratio. Anđeo mu objavi neka načini čudo na zemlji, patricij skupi sav poganski puk na prostranom polju, zaokruži štapom po zemlji i stvori se duboka provalija za koju je Patriciju objavljeno da je to čistilište, koje iskupljuje onog koji uđe u nj muka čistilišta na onom svijetu. Nakon toga su mnogi vjernici hodočastili na to mjesto. Vizija se nastavlja fabulom o nekom čovjeku časna roda, Nikoli, koji se odlučio na odlazak u tu provaliju. Na samom početku je kapelica u kojoj se mole monasi, oni ga upute kako da se ponaša kad ga stignu iskušenaj na njegovu putu. N ih posluša i tako izbjegne djelu najtežih muka što su mu ih namijenili đavoli koji ga zlostavljaju dok prolazi provalijom. Na kraju patnji i boli, prešavši preko uskog i skliskog mosta sagrađenog iznad plamene rijeke dolazi u prekrasno cvijetno polje. Dva ga mladića povedu u jedan lijep grad koji se sjaji od zlata i dragog kamenja – to je raj, i zatim ga, iako on želi ostati, upute na povratak rekavši mu da će poživjeti još 30 dana, a onda će doći u raj. Nikola posluša i na povratku je zapisao sve da bi stare i malde poučio kroz kakve muke prolaze oni koji služe đavlu.

Legende (14): Muka svetog Andrije – prevedena s lat. u 14.st.Legenda o svetom Mavru - mučen je i ubijen u Rimu za vrijeme cara M. Aurelija

Numerijana. Carevoj je naredio da tijelo bude spaljeno zajedno s brodom kako bi mu se zameo trag. Ali prije nego su ga zapalili, odvezali su se konopi, diglo sidro i jedra i brod se otisnuo. Mavrovo je tijelo u raskošnoj raki položeno na brodu koji plovi bez posade čudom stiglo u Poreč, a tam osu se sama jedra spustila i sidro i zavezali konopi. (tamo je bilo zbilja čuvano njegovo tijelo do polovine 14.st.). Porečani su onda otišli biskupu i ispričali mu o toj korablji.

Legenda o Ivanu Zlatoustom – prevedena s talijanskog, središnji motiv je scena dolaska kraljeve kćeri izgubljene u lovu u pustinjkovu kolibu za vrijeme oluje, njeno preoblačenje, zajednička večera i pustinjakova reakcija na dodir s ženskm ljepotom nakon toliko godina provedenih u osamljeništvu. Prije toga idea opis oluje i mraka u divljoj planinskoj osami kao pozadina dramatskim zbivanjima koja će se dogoditi te noći. – razularene prirordne sile bude i mračne strasti u Ivanovoj duši. Ona se presvukla iz mokre robe u suhu, donjela vina i kruha kojeg je imala u bisagama na konju i ponudila ga time, što je on nakon nekog vremena i prihvatio. Na kraju ju je pomućen vinom, njenom ljepotom itd – silovao. Onda pomišlja i na ubojstvo i onda je uzeo nož i zaklao ju. […] Pokoru će izvršavati hodajući četveronoške poput zvijeri.

Legenda o sv. Katarini – naši prvi sačuvani dr12 kod nas, Dijalozi Grgura velikog – prijevod s tal, (1513., latinični rukopis), paterik!, Grgurovi

(papa) razgovori s Petrom, tema razgovoru su životi i čudesa „patrum italicarum“. [nije isto što i Dijalog Grgura pape!]

Cvjetići sv. Franje (16. st), 67 kapitula s čudesima, vizijama, niz novela i kraćih sepizoda iz života Franje Asiškoga: ustanovljenje reda, o snazi njegove propovjedničke djelatnosti (između ostalih i epizoda s pticama), čudesa za života i poslije smrti, viđenja braće koja su boravila s njime i njihovi

doživaljaji sa sv. Franjom, dio je posvećen i njegovoj stigmatizacijiŽivot sv. Dujma Život sv. Pavla pustinjaka (Žitie svetago Pavla prvago remeti) - prijevodi iz češkog

Pasionala, koji je nastao u 14.st., priča o sinu bogatih roditelja iz vremena careva i progona kršćana., koji sa 16g nasljeđuje sav imetak, zna egipatske i grčke knjige, krepak duhom i tijelom je i molio je gospodina boga. Njegov šurjak, u strahu da Pavao ne uzme i onu polovicu imetka koji su roditelji namjenili sestri kod koje živi, odluči ga predati na smrt progoniteljima – reći carevim vojnicama da Pavao štuje boga. Saznavši za taj naum Pavao se sklanja u pustinju gdje je sklonište našao u pećini u kojoj je živio sam do kraja svog života. Tu se prekida pričanje o Pavlu i počinje pripovjedanje o sv. Antunu, opatu koji je također bio pustinjak u toj pustinji i koji je jedne noći razmišljao je li prvi ili ima i netko drugi koji pustinjači, pa mu se objavio bog i rekao mu da nije prvi, da je jedan čovjek priej njega počeo pustinjačiti (Pavao) i da će skoro pričati s njime u veselju. Sljedećeg dana ga Anton ide tražiti po pustinji, iako i ne zna gdje ga treba tražiti. Sreće kentaura (pol čovjek – pol konj), a onda i demona (čovjeka s rogovima na glavi) koji ga žele odvratiti od tog nauma. Nakon dugog lutanja, napokon je našao pećinu u kojoj je Pavao i onda ide njihov susret. Onda scena s gavranom koji je Pavlu u kljunu nosio pola kruha, a od sad ga nosi cijelog, pa se njih dvoje do noći prepiru tko će prelomit hljeb, da bi ga na kraju prelomili zajedno. Pavao onda navješta da će sad umrijeti i moli Antuna da mu donese haljine što ih je dobio od biskupa Anataza kojim će pokriti njegovo tijelo i traži ga da umre sam, kao što je sam i živio. Anton se pozdarvi s njime i ode po tu svoju haljinu. Po povratku Anton je Pavla našao mrtva u pećini, kako kleči s rukama spojenim u molitvu i gledajući u nebo. Nakon sat vreman je shvatio da je tu samo tijelo, ali da duše više nema. vidio i uznesenje Pavlove duše u nebo. Kuka da nema motičicu da ga ukopa, pa ondadođu 2 lava koji su iskopaju grob, i tako je on sahranio Pavlovo tijelo. Anton obučen u pavlovu habitu istkan od palminog vlakna se svaki dan moli u čast na prvog remetu.

Život Marije Magdalene – „mali roman“ o biblijskoj grešnici, njenu progonstvu sa sestrom Martom, bratom Lazarom i grupom kršćana u lađi bez posade koja ih umjesto u smrt odvodi sretno u Maršiliju (Marseille), o njenim čudesima i naučavanja kršćanstva u Marseilleu i njenom 32-godišnjem pustinjačkom životu.

Život blažene Rosane - dirljiva romantična priča o snazi ljubavi, Rosana je kćer plemenitih Rimljana Austera i Rosane, odgojena na dvoru poganskog kralja Cesareje. Njegov sin Elemento se zaljubljuje u rosanu, s koim se ona pkoluje i voli ga. U 15.godini su Elemetove emocije nabujale, da više nije ni jeo ni pio. KAdsu to njegovi roditelji saznalia, poslali su ga u Pariz na školovanje da se nauči što je dostojno kraljevom sinu. On odlazi Rosani u suzama i moli je damu pomogne donejti odluku – ako ona želi da pođe, poći će, ako ne želi, neće. Ona kaže da bi bila sretna kad bi on prihvatio kršćanstvo i posluša zahtjev roditelja, što on i napravi. Neka ljepotica iz Pariza koju je elemnto odbio se osvećivala na Rosani. Dok je on u Parizu njegovi roditelji da bi se riješili Rosane prodaju je u saraj babilonskog sultana. Kad to Elemento sazna, dolazi u Cesareju, ali ne sjaše pred kraljevskim dvorom, a kad ga otac pronađe i pita za razlog tom postupku, on diže glas protiv oca i majke zbog toga što su učinili Rosani. Nakon niza

peripetija, Elemento oslobađa Rosanu, dovodi je iz Babilonije u Cesareju, a kralj i kraljica, baruni i puk pristali su na kršćasntvo i krstili se.

Život Abrama remete – životopis Abrama, sina iz bogate i plemenite obitelji koji napušta bogatsvo i prihvaća samoodricanje pustinjaštva. Obraća pogane, pa se sukobljava s đavlom, ali ga đavao ničime nije skršio ni prestrašio. Kad mu je umro brat, Abram je u pustinju k sebi uzeo svoju 7-godišnju nećakinju Mariju, sagradio joj zasebnu ćeliju i učio je put božji. Marija kad je odrasla nije više mogla izdržat iteret pustinjačkog života, otišla je u grad i postala bludnicom. Abram ju je tražio i saznao da je u javnoj kući, dolazi po noći, gazda se čudi što takav čovjek, star i sijed, traži ljepoticu kuće (sve u dijalogu), da s njom večera i razgovara. Abraham se nakon večeri otkriva Mariji koja je već shvatila žalost bivanja u kući „zlih žena“. Nakon svega A i M se vraćaju u pustinjačku ćeliju, gdje je ona u plaču i molitvama oplakala svoje grijehe. A je umro u 70-oj godini, a na njegovom sprovodu svaki nemoćnik koji se dotaknuo njegove haljine je taj čas ozdravio, nakon 5 g. je i M umrla i bog joj je nakon smrti napravio da joj obraz svjetli, da su se svi čudili.

Život svete Marije Egipatske – Zosima, kaluđer u jednom palestinskom samsotanu, poznat po kreposti i uvjeren da nema puno takvih koji štuju boga kao on i koji su toliko kreposni, sreće u pustinji biće za koje misli da je sjena od čovjeka, a to je žena crnog tijela, kratke bijele kovrčave kose. Ona bježi, na njegove molitve zastaje i zamoli ga za njegov plašta da se njime prekrije i tad mu ispriča svoj gorki životni put: da je rođena u Egiptu, da su je roditelji ostavili kad je imala 12.g., otišla je u Aleksandriju, tamo se predala bludu, ne za pare, nego iz gušta :) na dan uzvišenja sv. Križa ona putuje brodom iz Aleksandrije u Jeruzalem da i tamo bludniči. Ali je u J spoznala bijedu takvog života i preobratila se, otišla u psutinju gdje je živjela 47 godina, hraneći se 17 godina s 2 i pol kruha, i nije vidjela prije Zosima ni čovjeka ni zvjer. Zamoli Z da za godinu dana dođe na isto mejsto s pričešćem. Ona na taj sastanak dolazi prekrstivpu rijeku, preko Jordana kao po suhu. Onda Z hvali boga jer je po njoj vidio koliko je ona iznad njega kao sluga božji. Onda ga M zamoli na novi sastranka na mjestu na kom su se sreli, dolazi Z ali nađe samo Marijino tijelo i noge joj je cjelivao. Htio ju je pokopati, ali nije imao motiku. Doašao je lav koji joj je lizao potplate, a starcu lice i po Zosimovu nalogu iskopa grob i otiđe natrag u pustinju. Zosim se s pričom o čudesima Marije pustinjakinje vratio u samostan i živio tamo 100 g i u miru umro.

Od svete Eufrosine – lijepa i nadarena Eufrosina, kćer uglednog aleksandrijskog vlastelina Panfrucija, napušta rditeljski dom i ide u samostan, jer je u 12.g. spoznala da želi taj mir. Zna da će je otac lakše pronaći u ženskom samostanu, pa dolazi u muški, odjevena u muške redovničke halje i predatvalj se kao redovnik, fra Smirlado. Ali svojom ljepotom izaziva strasti u samostanu i zato mora boraviti u usamljenoj ćeliji dok njen ljepota ne uvene. Ona se rado pokori tom zahtjevu. Panfrucio je 38 godina posvuda tražio svoju jedinicu, čak se sastaje s njom kao s fra Smerladom u samostanu ali je ne prepoznaje. Teško bolesna Eufrosina se tek u posljednjem času otkriva svom ocu. I moli ga da kad umre da joj nitko ne bi vidio tijelo, da joj ga on opere i da joj oprosti što je zbog nje propatio 40g.

Od svete Pelagije – razvratna lejpotica iz Aleksandrije. Prolazila je u Antiohiji pored crkve sv. Julijana, gdje je bilo 8 biskupa, ali nije se spustila s konja kao što

pristoji, svi su okrenuli lica od nje, ali je stari biskup Nono, bivši kaluđer iz Thebaide, pogleda i rasplače se nad njenom neobčnom ljepotom, ali to teško okaje kao grijeh. Kasnije ona dolazi k njemu i on je obrati i pokrsti. Monolog đavla koji se nakon P obraćenja tuži na biskupa Nona što mu je otimlje i kori Pelagiju što odlazi, moli je da se vrati više u tonu ljubavnika nego đavla. P više nije jela ništa od svog bogatstva, nego samo ono što joj je davala opatica kuma Romana. Na kraju je razdjelila sve svoje imanje sirotinji, u muškoj odjeći pobjegla u Jeruzalem, gdje je vodila samotnički život kao kaluđer Pelagio zatvorena u jednoj ćeliji i postala glasovita po svojoj svetosti. Nakon što je umrla, kaluđeri iz Jeruzalema su došli oprati Pelagijevo tijelo i spoznali da je to žena – Pelagija na čijem grobu u Jerzualemu se događaju brojna čudesa.

lijep je broj legenda prerađen u čist narodni jezik: Život sv. Katarine – 14.st., najstariji sačuvani dvanaesterci kod nas Tranzit sv. Jeronima – prijevod s tal, tiskan glagoljicom u Senju 1508.g., opširno se

pripovijedaju posljednji trenuci sv. Jerolima i neobična viđenja i čudesa poslije njegove smrti

Život sv. Dujma

Ciklus legendi u Petrisovu zborniku (1468.) prijevod je češkog djela Pasional, koji je prerada „Legenda aurea“ autora Jacopa Voraginea Jacopo Voragine „Zlatna legenda“, većina hrvatskih svetačkih legendi glavninu je svoje građe našla u tom latinskom zborniku koji je sastavljen 1255.g. i sadržavao je 182 legende o životima svetaca, a u Hrvatsku je došao već u 14.st..Dijelovi Vitae patrum (životopisi prvih pustinjaka i monaha) nalaze se u glagoljskim spomenicima, ali su veći dijelovi te zbirke sačuvani i u latiničnoj baštini.

za razliku od već navedenih svetačkih legendi, postoje legende koje predstavljaju svojevrstan prijelaz na svjetovne pripovijetke ili roman:

Život Marije MagdaleneLegenda o Ivanu Zlatoustom

sa Zapada su došle:Legenda o sv. Ivanu ZlatoustomLegenda o sv. KatariniLegenda o sv. JeronimuLegenda o sv. Mariji Egipćanki

77. motiv isposničkog života i lik pustinjaka često srećemo u srednjovjekovnoj prozi, jer taj motiv vrlo dobro izražava ideal srednjovjekovnog života: odricanje od ovozemaljskog i žrtvovanje za vjeru78. motiv pustinjačkog života, lik pustinjaka-asketa i ideja asketskog života povezuje sve legende što se nalaze u latiničkom zborniku Dubrovački legendarij:

Život Barlaama i JosafataŽivot blažene Rosane Život Abrama remeteOd svete Eufrosine Od svete PelagijeŽivot svete Marije Egipatske

Žića svetih otaca79. na latinici i čistom narodnom jeziku80. napisana oko 1400 na zadarskom području81. to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv. Apoftegmata)82. djelomičan prijevod latinskih zbirki Verba senorium

Romani:83. autor se povlači iz građe tako da se čini da se zbivanje pripovijeda samo84. razvedena građa koja se čini bez pravog početka i kraja, po socijalnom statusu svi se likovi nalaze na vrhu društvene ljestvice, težnja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (približava ta djela grčkom avanturističkom romanu), naglašena je narativna cjelovitost → zatvoreni i dovršeni fabularni sistem85. namjenjeno isključivo zabavi

Rumanac trojski (Rumanac)86. preveden od nepoznata glagoljaša negdje u sjevernom hrvatskom primorju87. u hrv. književnost ušao je vjerojatno oko 1300.88. nalazi se u Vinodolskom zborniku i Petrisovu zborniku89. rabi termin roman u zaglavlju, u 2 čakavska glag. rukopisa iz 15. st. (Vinodolski zbornik i Petrisov zbornik), u slav. svijet ušao iz lat. i tal. knjiž.90. prijevod romana o padu Troje. Štivo o viteškoj časti, kurtoaznosti, borbama za gospoje, viteški moral. Lica: Aceliš (ahilej), Jelena (helena), Ajaks, Urikeš (uliks), pariž (paris), Menelajuš (menelaj), Prijamuš, Ektor (hektor)). Tu je i parisovo udvaranje heleni, borba uliksa i ajača za ahilejevo oružje, ono je dodjeljeno Uliksu, pa se Ajač ubije, Prijam dolazi kod ahileja po tijelo svog mrtvog sina hektora otkupit ga, Ahilej odbija otkup i nosi ga pred vrat troje, pariz ubija ahileja u petu i sve druge pozante epizdode91. imena kroatizirana

Aleksandar Velik (Aleksandrida)92. pripovijeda čitav izvanredni život Aleksandra Velikog93. sačuvan je u 2 rukopisa pisana bosančicom: u jednom čakavskom iz prve polovice 16.st (Roudnički rukopis) i drugom kajkavskom i mlađem (Derečkajev latinički rukopis)94. preveden je s novijeg grčkog95. opsežni roman o životu i pustolovinama Aleksandra Velikog, tekst izvorno grčki iz 4. st., stapaju se elementi pustolovnog romana, putopisa, kronike, memoara, pisma96. A kao ideal feudalnog viteza.97. Iskorišten je dio povijesnih činejnica u koje je ugrađena fantastika. Zapreke na A putu do svjetskog gospodstva i tragične smrti, počinje prikazom A rođenja: on u stvari nije sin Filipa Makednoskog nego u Makedoniju odbjeglog egipatskog cara Nektenaba, a sin je Olimpijade, žene kralja filipa koju je Nektenab obmanuo javivši joj se u obliku boga Amona. Učitelj mladog kralja je Arištotil, a Nektenab ga poučava astronologiji. Ispričana je i epizoda s kroćenjem divljeg konja Bukefalda, A pobjeda nad Kumanima i pelagonisjkim carem. U toj posljednjoj vojni je kralj filip bio izdajnički ranjen, ali ipak uspije ubiti izdajicu nakon čega umire, a A postaje carem.

Ponosno odbija zahtjev perzijskog cara Darija da mu plati danak i dođe mu se pokloniti. Tu počinje početak A sukoba s Darijem koji je tematska okosnica znatnog dijela fabule romana. [sadržaj dalj, Hercigonja str 380.] osvaja Rim, atenu, poklone mu se svi zapadni vladari, itd, sve osvoji ugl. U troji odaje počast trojanskim junacima i izjavljuje da bi u Homerovim spisima radije bio spomeut kao carev konjuh, nego u Menandrovim i Aristotelovim spisima kao car svijeta. Vraća se u Mak, nakon 14g. ide osvajati istok. Na kraju pobjedi darija, časno mu želi dati sprovod, carski., a njegove vojvode koji su ga ubili da bi se dodovroili A, kažnajva A smrću. A se oženi Roksanom, lijepom i mudrom Darijevom kćeri, odbacuje poganske bogove i preobraća se bogu Sabaotu. Osvoji krezovo carstvo i prelazi na desnu stranu istoka prema fantastičnim zemljama i bićima koja žive uz kraj svijeta. Bori se sa svakavim bićima, dolazi do makaronskih otaka gdje su potmoci Seta, Adamova sina. Njihov vladar Evant pokazuje mu zemaljski raj izdaleka i kraju svijeta uz rijeku Okijan. Bl bl bl.. svakakva čudea.. na kraju razmišlaj o prolaznosti ljudskog života jer mu je prorok Jeremija najavio skoru smrt. Na kraju ga otruje jedan od njegovih dvorjana, Vrionuš, koji ga je zamrzio jer mu je bio odbio predati vlast nad makedonijom. Bucefal zaplakvši poput čovjeka, odgrize Vrionušu glavu, Roksana uze A nož i legavši na aleksandra se ubije. Na stupu posred Aleksandrije na kojem u zlatnoj raki počivaju Aleksandar, roksana, Ptolomej i Filon napisaše „Aleksandar car carem“

Roman o Barlaamu i Josafatu98. hrvatski roman o B. i J. zapravo je kristijanizirana legenda o Budi99. duhovni roman u kojem se ujedinjuju traktat, hagiografija i „roman s tezom“, prema grčkom predlošku100. priča o indijskom kralju Aveneru, protivniku kršćanstva. Rodio mu se sin josafat. 1000 astrologa je djetetu proricalo bogatstvo, dugo vladanja, moć, ljepotu, sve vrline duha, ali je jedan od njih, najrazumniji i najstariji upozorio kralja da će mu sin postati kršćanin. Da bi zaštito josafata od tog proračnstva, otac ga po nalogu nekog mudraca zatvara u dvorac i nek mu ne spominju nikakve žalosti i tuge, ni smrt ni starsot, nego nek se samo raduje i veseli. Ako tako bude živio do 15.g. neće postati kršćanin jer će volejti ovaj sviejt i njegove nasladde. Iz želje da upozna svijet, jednog dana josafat izađe iz dvora, što otac teško dopusti i susretne slijepog, gubavog 100goodišnjeg starca ostane zapanje spoznajom o bolesti, siromaštvu i smrti i onda razmišlaj da ako će i on umrijeti, čemu mu onda svo ovo bogatstvo i gospodstvo. IK šalje anđela pustinjaku Barlamu, koji već 30g čini pokoru daleko od grada [… dalje sadržaj na str 294., Hercigonja]

Pripovijetke:101. sačuvana je samo jedna: Priča o premudrom Akiru

102. kraća, kristijanizirana verzija stare semitske priče, sačuvana u rukopisima 15-17. st.103. to je značajna starosemitska pripovijetka s mnogo moralnodidaktičkih elemenata, a nalazi se u Petrisovu zborniku, u Libru od mnozijeh razloga te u Derečkajevu zborniku104. Akir je doglavnik asirskog cara Sinagrepa [Senaheriba], kojeg je izdao njegov sestrić Anadan, što ga je Akir primio, ne imajući djece, umjesto svoga sina, odgojivši ga i davši mu mnoga dobra. Akir izbjegne smrtnu kaznu na koju je osuđen zbog tobožnje izdaje, na kraju Anadan umre pod šibama kojima ga kažnjava Akir

105. Pun kristijaniziranih moralizatorsko-didaktičnih refleksija

Marijini mirakuli (čudesa Marijina)106. čitave zbirke latinskih priča nastale su o liku Bogorodice. 107. Određeni sadržajem, čudom koje čini Marija, književna vrsta koju je Istok predao Zapadu, gdje se od Grgura iz Toursa (6.st.) širio u lat. knjiž. 108. Prve zbirke marijinih mirakula zapisivane se u glagoljskim zbornicima već od 14.st. Zbirka je tiskana 1507.g. u Senju, po predlošku talijanske knjige iz 1475.g. pod nazivom „Il libro del Cavaliere“, kao Mirakuli slavne dive Marije.109. Sačuvani u glagoljaškoj književnosti Petrisov zbornik, Ivančićev zbornik, u tiskanoj senjskoj zbirci Mirakuli slavne dive Marije, propovjedničkim zbirkama Disipula (16. st.), Žićima svetih otaca, u jednom latinicom pisanom zborniku dubrovačkih legenda110. Krajem sr. vijeka se krate, te ulaze u zbirke propovijedi i egzempla, koji će postati medij prijenosnik bogate knjiž. mirakula, vizija i prenja. 111. novelistička fabularna struktura: opisuje se najčešće jedna neobična, začuđujuća (ali moguća) zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus → čitatelj izvlači moralnu pouku o normama ponašanja u svakodnevnom životu112. stil je razgovorni, a ne uzvišeni, likovi su svih statusa, najčešće građanskog

O djevojci bez ruku113. Ima 2 usporedne fabularne linije koje se na kraju spajaju, građen na antitezi, kontrastu. 1. Put ju protjeruje maćeha, kraljeva žena, jer misli da će djevojčica biti ljepša od nje i neka joj za dokaz da je mrtva odrežu ruke. Sluge se sažale i samo joj ihodjskeu, bude kod pustinjaka, nađe ju herceg, oženi je.114. 2. Herceg kod njenog oca, a da to nezna, rastura u lovačkom natjecanju, dolazi mu vijest od oca da je dobio 2 sina, maćeha skuži tko mu je žena i ona u pismu sina ocu promjeni jednu rečenicu da daje naredbu da se ubiju njegova žena i sinovi, jer nisu njegovi. Hercegov otac to ne učini, nego da nalog da ih se odvede u pustinju da ih rastrgaju zviejri115. 3. Ne rastrgaju ih zvijeri, nego Marija joj još da i ruke, nakon godinu dana nađe ju herceg i veliko slavlje. Svaki put je bila spašena jer se molila Mariji.

O čovjeku koji je je đavlu prodao svoju ženu116. Bogat i pobožan čovjek, štuje marijine blagdane, daje siromasima. Osiromašio je, na dan uznesenja marijana postiđen što ga ne može dotojno prosalviti, pobjegne u plainu. Tamo sretne đavla prerušenog u svetog oca koji mu obeća blago ako mu na određeno mjesto dovede svoju ženu. On pristane, bogatstvo mu se vrati, ide odvest ženu đavlu, ona predosjeti opasnost, putem uđe u crkvu, pomoli se Mariji, koja je uspavljuje, preobrazi se u njen lik i u njenim haljinama krene u susret s đavlom. Prepoznavši ju đavao uz proklinjanje bježi.

O djevojci bez očiju 117. koludrica si je iskopala oči jer su one navodile engleskog kraljevića na strast, poslala mu ih u zlatnoj čaši da ga uvjeri da je više nema zašto ljubiti. Kraljvić ode u pustinjačke redovnike, a Marija dođe i vrati oči koludrici i ona je opet vidjela

3) Prenja (kontrasti)

118. bit ovog književnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju međusobno oprečnih i suprotnih elemenata, načela, motiva i ideja. Skupina tekstova u kojima najočitije dolazi do izraza srednjovjekovna „napetost života“, jer im je kompozicija u cijelosti izgrađena na izravnoj antitezi. 119. Veći dio teksta oblikovan kroz dijalog 2 suprotstavljena lika ili personifikacije. Zbog poučnosti i dijaloškog oblika, stoje na granici pripovjedne i poučne proze, te proze i drame. Epizode disputa („mala prenja“) često su uklopljena u djela drugih žanrova, posebice u svetačke pasije.

Prenje Isusa s đavlom120. kontrast u kojem Isus prevladava đavlove napasti i protjeruje ga u pakao,121. glagoljica, 14.st

Razgovor meštra Polikarpa sa smrću Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je duše s telom

122. najpopularnije je bilo prepiranje duše s tijelom u času smrti napisano na latinskom, a zove se: Visio Philiberti, ovo je prijevod toga123. to prenje preveo je na hrvatski nepoznati glagoljaš oko 1400.g

Kako se duša s misalju na kup menila i govorila – misao daje pute duši kako će se spasiti, te pokajanjem i ustezljivošću od tejlesnh naslada prići u nebesko kraljevstvo

Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se

4) Povijesna proza

Ljetopis popa Dukljanina124. nastao u Duklji sredinom 12.st, nastao je navodno prvo na slavenskom jeziku, pa je kasnije preveden na latinski. U 14.st. je s latinskog preveden na čist hrvatski narodni jezik od nekog svećenika na splitskom području i nadopunjen podacima vezanim uz hrvatsku povijest (o 3 hrvatska kralja, najviše o Zvonimiru)125. najstariji povijesni tekst u srpskoj i hrvatskoj povijesti126. po svom sadržaju je čvrsto povezana genealogija dukljanske dinastije koja je prema autoru u raznim periodima vladala na većem ili manejm južnoslavenskom prostoru. Kraljevi se navode jedan za drugim, često bez ikakvih historiografskih podataka o njima, s napomenom da je kralj vladalo toliko i toliko vremena i rodio sinove i kćeri. Spoj je vjerodostojnih povijesnih podataka, usmene predaje i tradicije legendi i narodnog poetskog stvaralaštva127. žanr je gotovo nemoguće odrediti; najčešće je krivo označivana ljetopisom, ali nikako ne zadovoljava takav žanrovski opis; riječ je ponajprije o zbirci legenda

Hrvatska kronika128. ima na kraju dvije glave kojih nema u popa Dukljanina129. u tom je produženju Dukljaninova ljetopisa opisana sretna vladavina

kralja Zvonimira i umorstvo Zvonimira kod Knina (pri Petih crikvah, kletva)130. pronašao ju je na poč. 16.st. splitski vlastelin Dmine Papalić, te je njen

prijepis donio Maruliću koji ju je 1510.g. preveo na latinski pod nazivom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta

Zapis pisca Jurja – u I. novljanskom brevijaru, 21.5.1459, s opisom narudžbe kodeksa, imenima i položajima naručitelja, uvjetima plaćanja, protkano biblijskim

reminiscencijama i citatima,Zapis žakna Broza Kolunića – u Kolunićevu zborniku (zbornik sadrži i korizmene

propovjedi i traktat o sedam smrtnih grijeha), a u ovom zapisu Broz daje prikaz aktualnih zbivanja svog vremena i ljudi s kojima dolazi u dodir. Unosi i refleksiju o knjizi „…gdo knige počtue da e knigami počtovan“

Zapis popa Martinca iz 1493.g. u II. novljanskom brevijaru, na narodnom jeziku, o bitci na Krbavskom polju, 9.9.1493., napisao o suvrmenom tragičnom događaju, tipičan pisarski zapis, neposredno historijsko svjedočanstvo. „nalegoše (Turci) na jazik hrvacki“. Nastao je i pod utjecajem knjige o Juditi koju je zapisvao u brevijar – i on poistovjećuje Betuliju s Hrvatskom.

Historia Salonitana (Splitska kronika)131. napisao ju je splitski arhiđakon Toma u 13.st., na lat.132. okosnicu toga djela sačinjavaju kronološki poredani životi i djela nadbiskupa solinsko-splitske crkve, ali je Toma oko životopisa crkvenih glavara nanizao toliko zgoda iz prošlosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske da njegovo djelo sadržava više od čiste crkvene povijesti133. drugi dio djela, gdje se opisuju suvremeni događaji, ima donekle autobiografski značaj

De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum134. napisao ga Miha Madijev iz porodice de Barbazanis, a pobilježio je znatnije događaje s kraja 13. i iz prve polovine 14.st.

Obsidionis Jadrensis135. neka vrsta memoara o opsadi Zadra 1345-1346136. opis rata između Ludovika Anžuvinca i Mlečana137. izrazito u protumletačkom duhu138. objavio ga Ivan Lučić uz De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam 1666)

Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis139. napisao ga Paulus de Paulo u Zadru140. pobilježio je znatnije zgode između 1371. i 1408.141. zabilježio je svakodnevicu na način koji prije nije bio poznat u hrv. književnosti

Milecijeva kronika142. fragmentarno sačuvana143. sačuvan je 91 latinski heksametar o najstarijoj povijesti Du, ali to je samo odlomak144. iz 14.st., sastavio ju Miletius145. prevladava religiozna tematika: vjerkse legende, prijenosi moći svetaca, čudesa itd, ali se spominju usput i političke zgode

Hystoria Ragusii146. prva povijest Du; napisao ju Ivan Conversini (Ravenjanin ) iz Ravenne, prvi znatniji humanist iz Italije

Ljetopis fra Šimuna Klimantovića – početak 16 st, mala kronika šturo ispričana, od stvaranja svijeta

Knjižice od žitja rimskih arhijereov i cesarov - izdao Šimun Kožičić u Rijeci, 1531.g., mala opća povijest koja sadrži živote rimskih papa i careva od najstarijih vremena do Karla V, posveta Tomi Nigeru., nagovara ga da napiše knjigu o hrvatskoj zemlji i slavi, tuži se na jezik

147. u sjevernoj Hrvatskoj javio se u 14.st. Ivan Arhiđakon Gorički; njegov se

ljetopis izgubio

REFLEKSIVNA PROZA(moralnodidaktična, retorička, propovjedna i poučna)

148.prvenstvena namjena bila da poduče 149.likovi su svedeni na simbole150.postupci: refleksija, tumačenje, izlaganje, dijalog, izravno obraćanje, aforizam.151.homilije i sermoni, egzempla, „čtenja“, „slova“, „kapituli“ glagoljaških zbornika, traktati, pitanja i odgovori koji tematiziraju široku lepezu znanja, od teologijskih, do kozmografskih.152.nema fabulu, već se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemima153.uvjeravanje

1) Refleksivna proza starijeg tipa

Kločev glagoljaš – iz 11.st., homilije istočnocrkvenih otaca, sadrži 4 homilije za veliki tjedan + 1 anonimnu, pravni tekst. Prijevod s grčkog. 2 homilije Ivana Zlatoustog (o značenju Judine izdaje, pozdravljanje Isusa kao sina Božjeg od strane djece kad dolazi u Jeruzalem), 1 Atanasijeva (filozofski aspekt Muke i Uskrsnuća), 1 Epifanijeva (refleksije o pogrebu IK, o Nikodemu, Josipu iz Arimateje, silasku u pakao, porođenju iz mrtvih…)

Traktat o sedam smrtnih grijehaFiziolog – poučna knjiga o realnim ili mitološkim životinjama, na zapadu se zove

Bestijarij, manje je prirodnoznanstveni spis, a više je legendarno-simbolička književna proza čiji se prikazi osobina pojedinih životinja redovito primjenjuju kao ilustracija u kontekstu religije. Opisuje tako npr. sljedeće „životinje“: basilisk (koji pogledom ubija ljude), kašturom (koji odbacuje svoje bubrege u bijegu, a lovci ozdrave kad ih pojedu), ali i prave životinje: kavran, orao, grlica (ako izgubi partnera, grlica za njim žaluje do smrti i ne nalazi drugog, stvalja se i paralela između duše i grlice), zatim plemenita zvijer leukorno.

Besjeda triju svetitelja - to su Ivan Zlatousti, Grgur i Vasilije (u glagoljaškim zbornicima 14-18. st.), pitanja i odgovori o stvaranju svijeta, o Adamu i drugim osobama i događajima iz Starog i Novog zavjeta

2) Refleksivna proza mlađeg tipa (11+5+3)

154. većina prevedan s latinskog, manji dio s talijanskog, Lucidar s češkog

Knjige Kata Mudroga 155. najstarija zbirka aforizama i mudrih izreka156. Disticha moralia Catonis – to je naziv na lat, dakle prijevod s lat, na lat je u heksametarskim distisima, pripisivani su velikom rimskom državniku Katonu Starijem. Načela klasičnog, poganskog morala stoičke škole pretrpjela su korjenitu izmjenu u duhu kršćanskih shvaćanja o moralu. 157. nalazi se u Petrisovu zborniku, kristijanizirane sentencije, 158. Marulić ga je versificirano prevodio u 12ercima: Stumačenje Kata

Nauk sinu Virčadovu – moralističke sentencije, pouke i očevi savjeti sinu za ponašanje u životu bez uobičajenih religioznih reminiscencija.

Zrcalo čovječanskog spasenja159. prozni prijevod srednjovjekovne latinske pjesme Speculum humanae salvations

Raj duše 160. glavni dio je prijevod iz latinskog djela Alberta Velikog Paradisus

animaeCvet vsake mudrosti

161. Fiore di virtu 162. kasnije je dobilo i točnije ime Cvijet od krjeposti163. moralnodidaktičko djelo u kojem se raspravlja o različitim vrlinama i njima protivnim manama u obliku navoda kršćanskih mislioca i starih filozofa i s umetnutim anegdotama kao primjerima, u glag. rukopisima i ćiriličnom dubr. Libru od mnozijeh razloga, građeno na suprotnosti vrlina.164. Fiore di virtu ima 41 glavu, a u našem prijevodu je sačuvano 28 glava, ne sve svugdje.165. Glave npr. : ot lubvi ženske; ot žalosti, ot mira, ot gneva, Kapitul Arištotil piše rostransot, ot tvrdosti, ot veselie

Dijalog Grgura pape [nije isto što i Dijalozi Grgura velikog] – o katoločkoj dogmatici i moralnoteološkoj problematici raspravljaju u obliku pitanja Učenika (ili Mlajeg) i odgovora Meštra, u 4 dijela, u dijalogu, u 4 dijelu se raspravlja o životu i besmrtnosti duše. Spominje se na nekoliko mjesta Hrvatska, a na više mjesta se izriče prezir prema bosanskom kraljevstvu.

Kvadriga [Kvadriga duhovnim zakonom] – tematski raščlanjen na 4 osnovna dijela o kojima se onda podrobnje raspravlja: vjera, ispovjed, molitva, djela vjere. Unutar te generalne podjele upletene su eksplikacije 12 članaka vjere, 10 božjih zapovedi, 7 smrtnih grijeha, 7 darova duha svetoga, 7 kreposti ispovjedi, vrijednosti dobrih dijela i Očenaša

Lucidar166. enciklopedija srednjovjekovnog znanja o vjeri i svijetu u obliku razgovora između učenika (Mlađega) i učitelja (Mojstra)167. napisana je latinskim krajem 12.st. u Njemačkoj, iz češkog prijevoda prevedena je na hrvatski, vjerojatno negdje u Istri, jer ima i lokalpatrotiski dodatak tektu o Istri i Učki, za koju kaže da joj je latinsko ime Olimp :d168. pitanja iz teologije, zemljopisa, iz astronomije, medicine, kozmologije, alkemije169. prvi se put na narodnom jeziku pojavila rasprava o umjetnosti170. započinje pitanjima o trojstvu, stvaranju svijeta, raju, paklu, Adamu i Evi, zatim se prelazi na zemljopisnu deskripciju u kojoj ima puno zanimljivih

detalja o SV poimanju svijeta, koji je izvan najužih europskih okvira ispunjen fantastičnim bićima, biljkama i životinjama. Tako npr. u drugoj Indiji živi 12 lakata visoki Makobi koji je sprijeda poput lava, a ima i perje kako kuna, onda o ljudima iz Akrote koji su vreli da izgore kada se nađu u skupini, ljudi u nekoj zemlji ubijaju stare roditelje kuhajući ih i pozovu prijatelje. U trećoj Indiji raste papar, žive psoglavci, ljudi koji su u mladosti sijedi, a u starosti pocrne, ljudi s jednom nogom i drugi s jednim rogom i jednim okom ispod njega. Mojstar objašnjava Mlajšemu zašto su se ljudi u Indiji toliko izmjenili iako su svi rođeni od Adama. Objašnjenje: postojala je biljka koja je kad bi je žena iskusila izmjenila prirodu njena ploda. Jedna Adamova kćer je jela s te biljke i njen plod se promijenio, i to je bilo u toj zemlji koja se zove Indija. Opisane su čudense životnje, gila i monstarius (monstarius ima glavu kao čovjek, tjelo kao konj, hvost kao svinjam, rog na čelu, 4 noge, dug je i svjetao). Zatim se opisuje Patrija, Mesopotamija, Europija, Afrika. Dalje se nižu pitanja o vrsti drveta na kojem je raspet Krist, o vjetrovima, potresu, zimi i ljetu, danu i noći, nebeskim tijelima, posebno mnogo o Mjesecu, zatim o kometu koji se javlaj kada se kralj ili kraljica mijenjanju ili umiru ili kada će se proliti velika krv. Tumači se i pojava meteora, meteorloške pojave (tuča, nastanak, groma, duge), zašto je more slano, otkud rosa, zašto pada noć. Zatim se prelazi na pitanja u vezi s biologijom, fiziologijom, anatomijom. Na kraju objašnjava narav zvijeri, a djelo završava pitanjima o sudnjem danu i drugom svijetu

Naručnik plebanušev 171. Senj, 1507.g. (senjska tiskara),prevedena s latinskog, upućuje svećenike u sve što trebaju raditi, podjeljeno u 3 sadržajen cjeline, 1. O sakramnetima, 2. O pokori, ispovjedi i davanju pokore, u 3. O činovima vjere i upute o kršćanskom nauku

Spovid općena 172. tiskana u Senju 1496.g. (senjska tiskara – Blaž Baromić), prevedena s talijanskog Conffesione generale Michaele Carcana. Autor prijevoda je Jakov Blažiolović. O ispovjedi. U uvodnom dijelu opći napuci ispovjedniku u postupku pri ispovjedi (pobuđivanju na ispovjed, ispitu savjesti, načinu postavljanja pitanja ispovjedaniku), u središnejm dijelu se raščlanjuje 7 smrtnih grijeha, kasnije se raspravlja o grijesima protiv 12 članaka vjere, 10 božjih zapovjedi, sedam glavnih kreposti, sedam darova duha svetoga, sedam sakramenata.

Antonin – ispovjednicima namjenjena kompliacija konfesionala Summula confessionis Antonina Pierozzija. Ispovjedna pitanja pripremljena/predviđena za pojedine skupine građana, tj. pojedine društvene slojeve, staleže i zanimanja.

različite zbirke/zbornike propovijediBlagdanar – 51 propovijed za svetačke blagdane uz koje dolaze eksempli iz života

svetaca, prepisao ga pop Andrij iz Novog 1506. Prijevod je Seremones de sanctis,

Kvarezimal (korizmene propovijedi, tekstom slučan Korizmenjaku) – sve propovjedi su strukturirane da imaju motto iz biblije, tekst podiejlne na tri dijela od kojih je jedan exemplum

Korizmenjak – Senj, 1508.g., prevedena s latinskog, zbornik propovjedi, na lat. ima 49 propovjedi koje je napisao franjevac Roberto Caracciolo

Knjige disipula,[Seremoni disipula], kraj 15.st.prijevod s lat. djela Johannesa Herolta,

zbirka jednostavnih pučkih propovijedi za najraznovrsnije teme, protkane brojnim exemplima i poukama za život pastve. Herolotovo djelo se sastoji od 4 dijela: Seremones de tempore, Seremones de sanctis, Promptuarium exeplorum i Promptuarium discipuli de miraculis beatae MAriae Virginis. Ali naši glag, prevodioci nisu ni u jedan rukopis stavili cijelo djelo, nego su smanjili broj propovjedi i mirakula, izmjenili redosljed dijelova, a iz svih je isključen treći dio.

Homilijar na Matejevo evanđelje – prema češ. predlošku, homilije su pisane po tradicionalnoj shemi: naslov, citat iz evanđelja, ime autora homilije s komentarom i širim kontekstom citiranog djela

pripravljanje na smrt:Meštrija dobra umrtija - nalazi se na prvom mjestu u Ritualu, glag. obredniku tiskanom u Senju oko 1507.g, prijevod djela Ars bene moriendi, priprema za smrt, prvu od 4 posljednje stvariO svršenoj ljubavi i o svršenom ubožastviO mlčanju dvije glave iz traktata sv. Bonaventure

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U srednjovjekovnu prozu spadaju i djela praktične namjene:

pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi):

Bašćanska pločaVinodolski zakonik (6.1.1288)

173. sačuvan prijepis iz 16.st. – glagoljički rukopis, kurzivna glagoljica174. najstariji hrvatski zakonski spomenik175. u njemu su se formirali pravni odnosi do tada slobodnih općina koje su u trenutku kada je nastajao zakonik ušle u feudalnu ovisnost krčkih knezova176. u njemu se susreću 2 pravna i sadržajna sloja, jedan iz starodrevnih nepisanih i pisanih običaja i onaj drugi, preuzet iz feudalnog pisanog prava razvijenih sredina

Red i zakon sestara dominikanki u Zadru177. najstariji, latinicom pisani i datirani spomenik178. iz 1345.g.179. najstariji smisaono povezan hrvatski tekst ispisan latinicom180. zbirka propisa koji su se upotrebljavali u samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru181. prozni tekst, pragmatično-obredna funkcija → objašnjava način primanja u red182. prvi je dio teksta eksplikativni, jednostavnog jezika, a drugi koji prenosi obredne govore je visokog, kićenog stila

Poljički statut (1444), norme o ustrojstvu općine/kneževine u Poljicama u Dalamciji, njenom sudstvu i upravi

Regula sv. Benedikta – regula „ora et labora“ [molitva i rad] pisana u opatiji sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na Pašmanu, krajem 14.st., po starijem predlošku, u 3 dijela: 1. je prolog, 2. su 72 glave s odredbama kojima su ustanovljena načela života u

redovničkoj obitelji, a 73. glava je epilog, zaključno razmatranje u kojem se rekapitulira svrha spisa. Na kraju ima 3 zasebne tekstovne cjeline koje latinske verzije Regule ne sadrže: prikaz tijeka obreda na redovničkom kapitulu, obred primanja novaka u red i nekrolog – kalendar predviđen za upisivanje umrle braće.

Konstitucije franjevaca III. reda –utvrđuju se odnosi među braćom, određuje način života u samostanu i predviđanje kazni za prekršitelje normi ponašanja zacrtanih regulom. Ove su regule franjevci trećeredci prihvatili na svom zboru sve braće održanim na Galevcu pred Zadrom 1492. Tu su razne kazne, od kazni za kockanje i kartanje, do za one koji ne bi govorili oficij, za onog tko nosi oružje, za one koji bi izdali samostanske tajne svjetovnajcima, za braću koja ukradu, u bijesu razbiju, govore za stolom bez pitanja itd.

Matrikule (pravilnici) bratovština: Zlarinska matrikula, pravilinik pisan za bratovštinu sv. Marije (sv. Duha) u Baški na otoku Krku, statut bratovštine sv. Marije u Žirju kraj Šibenika. Vrbnički (Krčki) statut (1362-1526)Kastavski statut (1490)Mošćenički statut (1507)Veprinački statut (1507) - kodifikacija običajnopravnih normiTrsatski (1640)

povijesni tekstovi (kroničarski radovi):djela su navedena gore pod "3. povijesna proza"

proza u širem smislu

glagoljski epigrafski spomenici:valunska ploča, 11stplominski napis, 11.stkrčki natpis – 11.st.;bašćanska ploča – 1100. g.; aka 12.st.senjska ploča,plastovski natpis,kninski natpis,supetarski ulomak – 12. st.;grškovićev odlomak apostola,12 stmihanovićev odlomak apostola – 12. st.;kijevski listići – 10/11. st.;bečki listići – 11/12. st.;kukuljevićev odlomak misala, 12/13.st.ljubljanski homilijar 12/13.st.bašćanski ostrišci – 12. st.;splitski odlomak misala – 13. st.;londonski odlomak brevijara, 12/13.st.vrbnički fragment,ročki fragment - 13. st.;budimpeštanski fragment – 12. st.;legenda o sv. tekli – 13. st.;epistola o nedjelji,prenja isusova s đavlom – 14. st.;tomino evanđelje – 15. st.;

ćirilični:natpis povaljskog praga - 1184. g.;humačka ploča, 11/12.st.(povaljska listina)(poljički statut)(libro od mnozijeh razloga)

latinični:red i zakon – 1345. g.;korčulanski lekcionar – 14. st.;zadarski lekcionar – 15. st.;vatikanski molitvenik- 14. st.;žića sv. otaca

pazinski fragmenti – 14. st.;legenda o sv. eustahiju,legenda o mučenju sv. jakova perzijancanikodemovo evanđelje- iz lat. knjiž.

NAČELA KOMPOZICIJE U DJELIMA HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE183.pripovjedna proza → dominantni element prozne strukture je fabula, siže, priča, zbivanje184.refleksivna proza → nema fabule, već se prozna struktura temelji na opisu, refleksiji, komentaru, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemu, misli185.oponašanje : uvjeravanje186.osnovni princip izgradnje pripovjednih djela hr. srednjovjekovne proze jest čvrsta narativna sukcesija → stroga linearna naracija187.simboličan način strukturiranja odnosa dobra i zla kroz likove i njihove postupke188.počeci i završeci djela su često obilježeni nekom formulom ili toposom (pozivanje na Sveto pismo npr.) → preuzeto iz antičke retorike,oznaka visokog stila189.pripovjedač je najčešće autorski pripovjedač koji priča ono što se dogodilo190.najčešće su dvije sintaktičke figure: ponavljanje (riječi ili rečenica poput lajtmotiva) i antiteza (raj/pakao, dobro/zlo)191.postupak alegorizacije je jedno od načela strukturiranja kompozicije → npr. u Ljetopisu popa Dukljanina onaj dio koji govori o Zvonimiru je cijeli sazdan na komparaciji Zvonimira i Krista → ta je komponenta hr. srednjovjekovnih djela utjecala i na kasnija renesansna epska djela → Juditu, Piligrin

(Dunja Fališevac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike)

POEZIJA

192.Javlja se razmjerno kasno u pisanim spomenicima (2. pol. 14. st.), a često je zapisano tek u pjesmaricama iz 16.-17. st. , zlatno doba je 15.st. Svojim odjecima traje do 18.st.193.Svi prijepisi sa starijih predložaka, na sva 3 pisma: glag, lat, ćiril., nađene od Kvarnera do Budve. 194.Isključivo je religiozne tematike i neliturgijske namjene, nekoliko osnovnih tematskih ciklusa: božićni, uskršnji, sprovodni. 195.Uglavnom je pučko, vezano uz djelatnost pobožnih bratovština, čitavo je anonimno, poezija koju nazivamo začinjavskom. Vrijeme procvata je 14. i 15. st. 196.Uzori: mediteransko-romanski krug, nekoliko pjesama kojima je nađen latinski izvor (prepjevi).197.Jezik je najčešće čakavski, stih rimovani osmerački distih, nastao pod utjecajem latinske himnodijske poezije. Iz osmeračkih pjesama uskršnjeg ciklusa razvili su se već u tijeku 15. st. „Gospini plačevi“, a poslije i crkvena prikazanja. 198.u najstarijoj hrv. književnosti, koja je potekla iz crkvenoslavenskih vrela, nije bilo stihova199.u doba prodiranja živog narodnog jezika u književnost nastaju i prvi počeci hrv. umjetničkog pjesništva po zapadnoeuropskom uzoru (u stihovima građenim na naglasku i s rimom na kraju)200.prvi hrv. stihotvorci bili su svećenici201.svoje su stihove slagali u svrhu da ih puk pjeva pri različitim crkvenim svečanostima

202.prve takve pjesme bile su prijevodi latinskih crkvenih pjesama203.omiljeni motivi: božićni, razmatranja o muci Isusovoj, unošenje u rane Isusove, slavljenje Bogorodice, Marijina tužba pod križem204.ima i pogrebnih pjesama s asketskim isticanjem ništavosti svijeta i svemoći smrti205.pjesme pjevane u bratovštinama većinom su u 8-ercima206.dalmatinske su bratovštine u svojim matrikulama sebi stavile zadaću da pored toga što će promicati slavu božju njeguju prije svega bratsku ljubav prema članovima, npr. Tu mislimo, bratja, ča smo207.kasnijih latiničkih pjesmarica bilo je u svim hrv. krajevima208.uz 8-erac se oko 1500. pojavljuje i dr12209.dominantan je parno rimovani 8-erac (aabb), kasnije se javlja i 8-erac učenog pjesništva210.u 15.st. nalazimo u njima svetačke legende u stihovima (legenda o sv. Jerolimu, o sv. Lovrijencu, o Ivanu Zlatoustom, o sv. Alekseju i dr.) u dvanaesteračkim stihovima, predstavljaju duhovno pjesništvo naših začinjavaca211.Mnogo su zreliji čakavski dvanaeseterci iz svetačkih legendi koje potječu iz XV. st., Transit sv. Jeronima i dr.212.Marko Marulić ih naziva bezimeni začinjavci – oni će stvoriti prve metričke kalupe213.Poetičke karakteristike pjesništva: nema ljubavnog pjesništva, najbujnija vrsta je svetačka legenda;214.Najstariji stihovi su iz 14. st., ali bilo je i svjetovnog pučkog pjesništva. Javljaju se i bugarštice, pjesme na glag. i lat., uglavnom u rukopisima.215.„Sada sam ostavljen srid morske pučine valovi moćno b'jen, daž dojde s visine, kad dojdoh na kopno, mnih da sam (…)“najstariji poznati dvostruko rimovani 12-erci napisao ih je mladi carinik Junije Kaličević, u drugom desetljeću 15.st.

U se vrime godišća (Va se vrime godišća)216. za nju se zna već od 14.st.217. U metrici slijedi latinski izvornik: 7-merci, katreni, prva tri stiha čuvaju rimu, a posljednji je poput pripjeva (ot svete devi Marije)218. Ova božićna pjesma parafraza je latinskog izvornika In hoc anni circulo, s vremenom se od davnina proširivši svim krajevima Hrvatske, a pjeva se i danas. Stariji govor pjesme vjerojatno je bio ikavski. Najstariji rukopisi jesu u Beramskom brevijaru i Petrisovu zborniku iz 1468.

Šibenska molitva219. najstariji sačuvani hrvatski pjesnički tekst pisan latinicom220. pučka litanija ili bolje rečeno Gospina pohvala, lauda221. pisana je latinicom i čakavski, nastala vjerojatno u 2. polovici 14.st., (1347?) prva pjesma na hrvatskom i latinici222. stih ili ritmička proza, naglašeno lirski i neliturgijski tekst kojem do danas nije nađen lat. ili tal. predložak iako pripada raširenom srednjovjekovnom žanru → laudi (zahvalnice bratovštine bičevalaca)223. to je srednjovjekovna lauda laude su rimovani uzdasi u njima su hrv. pjesnici nabrajali čitav živi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa željom da u što kraćem tekstu iskažu sukus evanđeoske ljubavi224. cilj lauda bio je da se u slušatelja i čitatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega što je čovjeku darovano na svijetu

225. strukturirana je u najvećem dijelu kao zanosni apel Majci Božjoj – to je svojevrsno obračunavanje s bogumilima koji su odbacivali Marijin kult226. marijanska pjesma i lauda227. model svijeta koji se oblikuje je nesretan kojem je pomoć jedino moguća odozgo, svijet u kojem je pojedinac nemoćan → tek u renesansi dolazi do spoznaje da je čovjek sam kovač svoje sreće228. primjer zanosne, ekstatične, stilskiretorički bogato urešena molitva Bogorodici229. poznato je ime prepisivača pjesme → fra Pavao Šibenčanin230. U izvorniku ima latinski naslov Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam (Lijepa i pobožna molitva Blaženoj Djevici Mariji). Pronađena je u franjevačkom konventualnom samostanu u Šibeniku, a zapisao ju je fra Pavao Šibenčanin (Paulus Sclavonia), što se otkrilo usporedbom rukopisa iz Mađarske, Cantilena pro sabatho gdje je autor potpisan.231. Pjesma je pisana u ritmičkoj i recitativnoj prozi u kojoj stavci teže da završe rimom, premda ona bila nepravilna.232. Rukopis je vjerojatno iz Bribira, iz druge polovice 14. stoljeća. Jezik je narodni, čakavsko-ikavski, s nekim grafijskim specifičnostima i latinizmima zbog kojih se može pretpostaviti da autor i nije bio dobro upoznat s hrvatskim. Djelo se sastoji od pohvale Gospi u nebeskoj i zemaljskoj sferi (u stihovima), opisivanje Krista kao dijela Svetog Trojstva te izravno obraćanje Isusu (zadnja 2 dijela u prozi). Prvi dio ima trodjelnu kompoziciju:

1. dio- božansko određenje Gospe2. dio- o Gospinoj milosti3. dio- o zemaljskoj ulozi Gospe

Cantilene pro sabatho

233. 1385, zapisao fra Pavle Šibenčanin, najstariji poznati gospin plač, pasionska pučka narativno-dijaloška pjesma u 8eračkim distisima, dio Š.m. (zapisi još u: Petrisovom zborniku, 1468., Bolskoj pjesmarici, 1612., Korčulanska pjesmarica, 17.st.)

Bog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu)234. Ova božićna pjesma jedna je od najstarijih koleda koja opisuje rođenje Isusovo prema Lukinu Evanđelju. Sastavljena je od rimovanih osmeračkih distiha, a pripada u najstarije hrvatske pravilne silabičke stihove.235. nadahnuta opisom Isusova rođenja u Lukinu evanđelju236. nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici, prvi zbornik starije hrv. lirike s kraja 14.st.

Pjesan svetago Jurja237. najstarije sačuvano stihom pisano narativno djelo hrv. srednjovjekovlja238. opjevava borbu sv. Jurja protiv zmaja, u nejednakim stihovima, 70 stihova od 7 do 17 slogova (anizometričan stih), a radnja je lokalizirana u Solin239. jedina legenda u stihovima sačuvana u rukopisima 14.st.240. sastavljena je u rimovanim distisima, slogovi su u stihovima slobodni, rima je prenesena241. najistaknutija stilska osobina poeme proizlazi iz učestale upotrebe imperfekta242. kod Novaka je nazvana Pisan od svetago Jurja243. pjesma je sačuvana kao jedna od 10 pjesama zapisanih u najstarijoj hrv.

pjesničkoj zbirci – u Prvoj hrvatskoj pjesmarici, koja je dio glagoljskog „Pariškog kodeksa“ (Code slave no. 11.) iz 1380.g.244. Pjesma tematizira jednu od najpopularnijih srednjovjekovnih legendi o svetom Jurju koji je bio ubio zmaja. Pisana je u asilabičnim stihovima s nejednakim brojem slogova, zasnovanim na asocijativnom ritmu, ali čuva rimu, i to od dva pa sve do osam stihova. Karakterističnija je za svjetovno pjesništvo, a podnaslov Poj željno govori i da se pjesma pjevala. Prvi dio opisuje život i pothvate svetog Jurja, a drugi spašavanje djevojke, pri čemu lik svetog Jurja sjedinjuje sveca i viteza.245. proučavali su je brojni hrv. medievisti: F. Fancev, P. Grgec, I. Slamnig, Vj. Štefanić, D. Malić i E. Hercigonja246. pjesma se mnogim svojim karakteristikama razlikuje od svekolike hrv. srednjovjekovne poezije:247. prvi problem pjesme je razlikovanje u stihu: to je anizometrični duži stih, koji varira od sedmerca do sedamnaesterca, te je jedina potvrda stiha tog tipa u hrv. srednjovjekovnoj poeziji. Fancev je vidio u pjesmi dvanaesteračke distihe, Grgec stih bugarštice, a Hercigonja vidi folklorno porijeklo stiha pjesme248. drugi problem je razlikovanje temom koju obrađuje: strukturirana dvotematski, s jedne strane kao pjesma o životu sv. Jurja koji je u ranoj mladosti postao vitez i borio se na viteškim turnirima, a poslije se odlučio za sveti život, a s druge strane kao pjesma o zmaju kojemu treba biti žrtvovana kraljeva kći, no sveti je Juraj u posljednji čas spašava. Dakle, prisutan je problem provenijencije, tipološke određenosti i kulturološke pripadnosti pjesme – neki misle da ju je prepjevao s talijanskog neki naš nepoznati začinjavac, drugi smatraju da pripada pučkom duhovnom pjesništvu jer ima sličnu kompoziciju s bugaršticom o vojvodi Radoslavu i Vlatku Siverincu. Postoji i hipoteza da su je benediktinci donijeli sa sobom u ovaj kraj.249. zrcaleći tako religiozne i viteške ideale križarskoga srednjega vijeka, ideal borbe protiv demonskog, protiv sotonskog, kao i trubadurski ideal viteza-zaštitnika slabog i krhkog ženskog bića, Pisan svetago Jurja jedno je od rijetkih svjedočanstava postojanja takvih ideala u hrv. srednjovjekovnoj kulturi250. po temi koju obrađuje, po glavnom liku pripada srednjovjekovnoj hagiografskoj poeziji. No, strukturom fabule se uvelike razlikuje od drugih hrv. hagiografskih tekstova.251. u pjesmi je posve izostalo bilo kakvo eksplicitno iskazivanje religiozne pouke252. elementi svjetovnog, dvorskog života u velikoj mjeri preplavljuju one sadržaje po kojima bismo pjesmu mogli svrstati u žanr srednjovjekovne hagiografske poezije tako da bismo je prije mogli nazvati viteško-trubadurskom pjesmom negoli pjesmom o životu jednog sveca253. struktura rečenice, odn. stiha: gotovo svi stihovi imaju glagolski oblik na kraju retka, najčešće su to imperfektai ili infinitivi, koji su na taj način ne samo nositelji rime, nego i specifičnog zvukovnog i melodijskog ustrojstva254. pjesma sadrži i dijaloge, a funkcija dijaloga u pjesmi je stilske, odn. retoričke naravi: dijalozi su morali povećati napetost, zorno predočiti strahote žrtvovanja drakunu, djelovati na slušateljstvo kao iznošenje same istine, istinite priče. S druge strane, možda su dijalozi u pjesmi svjedočanstvo da se pjesma ipak na neki način izvodila, i to upravo na dan svetkovine svetog Jurja 24. travnja

Svit se konča255. satirička pjesma o pokvarenosti svijeta, govori o pokvarenosti svećenstva, višeg i nižeg, u duhu tadašnjih težnji za reformama u crkvi256. 12-erci, rima: aaaa bbbb

257. bila je namijenjena svećenicima, osobito franjevcima258. iz 14.st.259. Pjesma je satira na život klera i redovnika u vrijeme opačina kad se približava sudnji dan. Najviše govori protiv prodavanja oprosta grijeha, dakle protiv simonista. Zapisana je u Pariškom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i tri tercine s dvanaestercima, pri čemu je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Podsjeća na poeziju verberanata (bičevalaca) i talijanske laude iz 13. stoljeća. Budući da se spominju brojni crkveni redovi, pjesma nije mogla nastati prije posljednjih desetljeća 13. stoljeća, a vjerojatno je nastala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog obilježja miješanja ikavskog i ekavskog govora.

Šekvencija nad junakom mrtvim260. Nalazi se u Klimantovićevu ritualu (1512.), i u još 2 glagoljska rukopisa261. Autor osuđuje nedoličan život crkvene hijerarhije i pripadnika povlaštenih društvenih slojeva. Po danteovkoj shemi glagoljaški pjesnik smješta u pakao usporedno s carevima, papama i kardinalima, krive suce i lažljive trgovce, ohole vitezove, redovnike, koludrice zbog njihovih hudih zala.

Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju križem i gospom divicom Marijom262. Dijaloška kontrastna pjesma obrađuje čest motiv pasionskih tekstova (o Isusovoj muci) - razgovor Marije i križa. Pjesma je vjerojatno prethodila prikazanjima i nastala u 15. stoljeću. Zapisana je u Trogirskoj pjesmarici, s kraja 16. stoljeća, prepisanoj iz Armanovljeve zbirke iz sredine 15. stoljeća. 263. 8-erci, aabb

Zač mi tužiš, duše264. Ova duhovna pjesma govori o hvaljenju Isusa, a objavljena je u Pariškom kodeksu 1380. Pjesma je starija od tog rukopisa, a starinu joj potvrđuje i slobodan stih različitih veličina. Pjesma se, kako vidimo prema podnaslovu Poj željno, pjevala. Nastala je na ikavskom jezičnom području, a vidljivi su i tragovi starocrkvenoslavenskog jezika.

Spasi, Marije, tvojih vernih 265. 8erci, rima aabb266. Molba BDM za zaštitu i spas od Turaka, čiji je pritisak postajao sve težim nakon poraza u Krbavskoj bitci267. Pored tematske, postoji i izvjesna izražajna podudarnost s Marulićevom Molitvom suprotivom Turkom268. izvorna hrv. pjesma, zapisana u Tkonskom zborniku iz 16.st.

Blagoslov puka (Benedictio super populum) 269. iz 1416., iz zadarskog rukopisa s kraja 18. st., te u Budljanskoj pjesmarici 270. 21 i pol 8eračke kvartine s parnom rimom

Tri Marije hojaju271. uskrsna pjesma272. Tkonski zbornik273. 7erci, distisi274. U njoj se spominje knez Bernardin Frankopan kao feudalni gospodin275. Pjesma se tematski s preostale tri u Tkonskom zborniku: Raduj se, vsaki verni;

Vskrse Isus treti dan, Zdravo, Božije telo sveto nadovezuje na prethodni tekst crkvene drame Uskrsnuće Isukrstovo. 276. Te su pjesme varijacije uskrsnih evanđelaj i vjerojatno su se pjevale na Veliku subotu uz sam obred ili obrednu igru Isusova uskrsnića

Ženska ljubav 277. Asketska invektiva na ženu kao izvor svega zla278. 8erci279. Ubačena je u četvrtu glavu, Ot ljubvi ženske, djela Cvět vsake mudrosti, a izvorno se nalazi u Tkonskom zborniku iz prve četvrti 16. stoljeća. 280. Pjesma je prepisana iz starijeg (latiničkog) predloška, a karakteristični su joj jugoistočniji ikavizmi te specifična grafija. Za razliku od djela na koje se nadovezuje, ova je pjesma mizogina te govori o mržnji protiv žene, a ne o ljubavi.

Narodil se je kralj nebeski 281. 13. st., sjeverna Hrv., najstariji prijepis iz 1593. 282. Prvi stihovni zapis čini 8 stihova u kolofonu misala krbavskoga kneza Novaka iz 1368, dio se javlja u 15-16. st. pod Pisan na spomenutje smrti

Dies irae, dies ille 283. prepjev latinske sekvencije, 284. 18 8eračkih tercina, 285. Najprije ušla u prozi, pa u 14.st. opet u stihovima286. zapisana u: Berlinskom misalu, 1440, na zadnjem listu kodeksa lat. propovijedi s poč. 15. st., Rapskoj pjesmarici, 1471., tiskana u Bernardinovu lekcionaru 1495.

Tuženje duše i tijela287. 8erački distisi, dijaloška pjesma288. Upućuje na usmejrenost razvoja od dijaloške pjesme prema prikazanju: nagovješta priakzanej na istu temu: Govorenje svetoga Bernarda od duđe osujene

Povaljski prag

289. 12.st .- kameni crkveni nadvratnik, ćirilica, utjecaj bizantskog stihotvorstva

Gospin plač

290. u Rapskoj pjesmarici, jedan od najstarijih dijaloških plačeva, 998 stihova u rimovanim 8ercima, najstariji Plač se nalazi u glag. Akademijinom zborniku iz 15.st.

Da nu se vsi ponizimo

291. u latinič. korčulanskom rukopisu iz 15. st., 3 strofe zapisane u glag. Vinodolskom zborniku iz 15.st., latinič. Osorsko-hvarskoj pjesmarici iz 1533.g

Ave maris stella

292. prevedena latinska himna, 1. strofa u stihu (6erački katren), dalje proza, u Vatikanskom hrvatskom molitveniku, oko 1400.

Versi božja tila

Život sv. Katarine

293. zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi više 12eračkih stihova s prijenosnom rimom

Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju križem i gospom divicom Marijom

Pjesma na (Veliku) subotu

Božje zapovijedi

Molitva sv. Margariti

Himna Ćirilu i Metodiju

Hrst vskrse iz mrtvih

O Marija, božja mati

Danu se vsi ponizimo

Pesan ot muki Hristovi

Isusova mučila

Šekvencija za mrtve

Šisan na spomenutje smrti

svjetovno pučko pjesništvo294. motivi tog pjesništva su: ljubav i junaštvo, počasnice feudalnom gospodaru, uživanje u viteškoj igri295. Aj ti, devojko šegljiva296. Drazi mi goru projdoše

u ovo doba cvatu i bugarštice : to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladičnog ugođaja

297. Hektorović je sačuvao jedan od najljepših primjera te poezije u pjesmi o svađi Kraljevića Marka i brata mu Andrijaša, te u pjesmi o Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi.298. treću bugaršticu o majci Margariti zapisao je Juraj Baraković i uvrstio ju u svoje djelo „Vila Slovinka“

pravim je početkom hrvatske začinjevačke poezije pojava Prve hrvatske pjesmarice, zapisane u Pariškom kodeksu iz 1380.g.

Prva hrvatska pjesmaricasadrži 9, po nekima 10 ili 11 pjesama

Pisan svetago Jurja – prva pjesmaSvit se konča i slnce jur zahodiPoj željno (Zač poješ, duše; zač tužiš, duše) – slobodni stih

ostale pjesme su tipične pučke bratovštinske pjesme pisane u osmeračkim distisima:Pisan ot muki HristoviMarijina pisanBog se rodi v Vitlomi

sadrži i dvije sprovodne pjesme:Bratja, brata sprovodimoTu mislimo, bratja, ča smo

te pjesmu posvećena sv. Mihajlu

Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom:

Tkonski zbornik

Petrisov zbornik – (1468), nastao vjerojatno u Ozaljskome književnom krugu, koji je težio spajanju čakavskog, kajkavskog i štokavskog govora.

Š. Klimatovića 2 zbornika (1505. i 1512.),

zbornik Š. Glavića Šibenčanina (1629.)

Ćirilićki zbornik:

Dubrovački Libro od mnozijeh razloga (1520.)

Latiničke pjesmarice:

Rapska (Picićeva), (1471)

Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.),

Fortićeva (1560.), ž

Druga rapska pjesmarica (1563.),

Lucićev Vrtal (16.st.),

Trogirska (16./17.),

Bolska (1612.),

Korčulanska (17. st.),

Budljanska (1640.),

pj. M. Bilanovića (1661.),

Š. Vitasovića (1685.)

Libro od mnozijeh razloga

Sjevernohrvatske:

Prekomurska (1593.)

Pavlinska ili Lepoglavska (1644.)

Cithara octochorda (1701.)

Još zbornika nisam ziher di spadaju: Borislavićev, Ivančićev, Vinodolski, Grškovićev, mislim da su glagoljaški, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj njihov na bratovštine.

Glagoljaški zbornici, ali ne znam imaju li poezije:

Žgombićev zbornik, prva polovica 16. st., nastao u istočnoj Istri,

Grdovićev zbornik, s početka 18. st., golema glagoljička knjiga s preko 1500 str., teška 20 kg.

Grškovićev zbornik, 16. st., vjerojatno iz Istre,

PRIKAZANJA

-Missale antiquissimum, kodeks koji je stigao u Hrv. mađarskim posredovanjem, sadrži fragmente igara Quem Quaeritis i Tractus stellae (uskrsni i božični trop). Ti zagrebački obredni odlomci iz 11.st. mjesto su na kojem je započela povijest hrvatskog srednjovjekovnog teatra299.liturgijska drama pojavljuje se u 12 / 13.st., izvodila se u crkvi kao dio obreda300.naša prikazanja nisu nastala iz ovih drama, već razvojem iz dijaloških (i narativnih) pjesama301.zlatno doba prikazanja je 15.st.302.nastala su pod talijanskim utjecajem, ali nema izravnog prevođenja, vjerojatno u Zadru i Šibeniku, pa se širile na jug i sjever.303.naši su pisci počeli s dramatizacijama Isusove muke, uskrsnuća i rođenja, zatim su prešli na druge biblijske teme, a konačno i na dramatiziranje svetačkih legenda304.kod nas su najprije nastajale dijaloške pjesme, npr. razgovor Bogorodice s križem (Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju križem i gospom divicom Marijom) ili npr. Isusova mučila, u kojoj anđeo nabraja predmete kojima će Isus biti mučen, a pjevala se između Velikog četvrtka i petka. 305.jedna od najomiljenijih tema bio je plač Marijin (Plač Gospoje)306.prvi plač Marijin sačuvan je u „Petrisovom zborniku“, te je postao središnji dio narativne Pesni ot muke Hristovi iz 1380; to je najstariji plač Marijin koji se ima smatrati

jezgrom svih novijih nezavisnih plačeva Cantilena pro sabatho307.Plačeve se može podijeliti u 2 skupine, prvi tip koji ne pokazuje namjeru razvoja ka sceničnosti i drugi tip u kojima prevladava pretežno dijaloški oblik, ali opisi i diaskalije još nisu prozni, nego su uklopljeni u versifikacijski tok zbivanja.308.Plačevi se s vremenom scenski prilagođavaju, povećava se broj lica u dijalogu, izdvojene su didaskalije309.Što se tiče pravih prikazanja, najprije su nastajala manja i kraća, s jednom zaokruženom i ograničenom temom, kao npr. Muka spasitelja našga i Uskrsnuće spasitelja našega u Tkonskom zborniku, složenom na početku 16.st.310.manja prikazanja spajala su se kasnije u velike predstave311.Pobožna drama, koja se razvila iz dijaloških dijelova liturgijske igre, poznata je po prijepisima iz 15. i 16. stoljeća (Prikazanje od muke Spasitelja našeg i središnje hrvatsko srednjovjekovno prikazanje Muka svete Margarite).312.jednostavni vanjski oblici: dijalogizirani tekstovi evanđelja, priprosti osmerci, parna rima (aabb), nebriga za jedinstvo mjesta, vremena i radnje, bez stege u kompoziciji, jednostavni motivi, jednostranost likova313."pučke slikovnice“314.crkvena prikazanja opstala su kroz 16.st., a ponegdje se izvode i do kraja prve polovice 19.st. (sjever Hr., Bosna)315.pisali su ih: Marulić, Vetranović, Gazarović (17.st., Hvar)316.drama koja će se javljati nakon 1500.g. imati će manje pučkog tona, bit će pisana u kompliciranijim 12-ercima i književnijom dikcijom novih pjesnika, s nešto svjetovonog elementa - jači tal. utjecaji, prijevodi, sklonost različitim metričkim oblicima:317.pojavit će se osmeračke strofe od 4 stiha, safička strofa – u kojoj se prvi puta pojavljuje jedanaesterac (jedan od najobičnijih stihova našeg novijeg pjesništva) - ne potječe od klasičnih pjesnika, već iz latinskog crkvenog pjesništva318.prva prikazanja iz 15. st., sačuvana u Tkonskom zborniku (Muka Spasitelja našega i Uskrsnuće Isukarstovo), u koji su ušla iz još starijih predložaka319.splitskoj grupi i Marulićevoj školi pripadaju Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga, Govorenje Svetog Bernarda i Prikazanje historije Sv. Panuncija320.hvarska prikazanja: Skazanje slimljenja s križa i Prikazanje života Sv. Lovrinca321.tropi: većinom na lat. jeziku, realizirali se u otklonu od monološkog i koralnog govora mise, inspirirana religijskim sadržajima. Najstariji u 11. st, Quem quaeritis in sepulchro, u zagrebačkom Missale antiquissimum, kao i Tractus stellae. Latinska obredna igra Prophetae Christi, 14. st. Tropi na hrv: Ideši že milostiviče, 14. st. 322.džudijate: prizori s mučenikom kojeg je masa vukla na volovskim kolima, tijekom 15. st. premještaju se u razdoblje korizme.323.pasionski teatar doživljava procvat tijekom 15. st., dok su mu prvi čvršće fiksirani tekstovi iz sredine 16. st.

STRUKTURA I FUNKCIJA HRVATSKIH CRKVENIH PRIKAZANJA(Dunja Fališevac: SPH i njihove poetike)

324.crkvena su se prikazanja razvila dramatizacijom lauda → Isusove muke, rođenja, uskrsnuća da bi se zatim prešlo na dramatizaciju drugih biblijskih tema pa na dramatizaciju svetačkih legenda325.sigurno se zna da su postojala u 15.st., a vjerojatno njihovi pravi počeci sežu dublje u starinu → kao književni oblik živjet će vrlo dinamično cijelo 16. i 17.st.326.starija prikazanja su pisana osmercem i u pučkom tonu, a novijim su pisci vrlo često

najpoznatija imena hr. knj. poput Vetranovića npr.327.motivskotematski aspekt strukture izgrađen je na identičnom materijalu brojnih proznih oblika hr. srednjovjekovlja (legenda, apokrifa, vizija...) pa je i funkcija prikazivanja identična njihovoj: namijenjenost moralnodidaktičkoj pouci328.elementi kultnog karaktera: prolog kao propovjed, vezanost za liturgijski obred, radnja obnavlja misterij sakramenta, često apostrofiranje publike da gleda i plače329.s druge strane, obred više nije u crkvi nego izvan nje, nije usmjeren Bogu nego čovjeku → promjena svjetonazora od teocentrizma k antropocentrizmu330.crkvena drama ne priznaje povijesno vrijeme, ahistorična je, smješta se u svevremenost u kojoj se bitni događaji stalno kružno vraćaju, tako je stalno prisutna u sadašnjosti331.ne teži dramskoj napetosti jer je radnja već otprije poznata i priznata kao istinita, pasivni likovi podjarmljeni sudbini, ili su dobri ili zli, ne razvijaju se u aktivne nosioce dramske radnje. Zbog te nemogućnosti slobodnijeg oblikovanja, autor će dati oduška mašti u sporednim epizodama i likovima → time se može objasniti činjenica bujanja scena s đavolima i mučenjima → sporedni tokovi i digresije tako postaju nosioci dramske napetosti332.đavoli služe kao antiteza dobru, sakralnom, a onda komičnost tih scena postaje sve dominantnija → spajanje visokog i niskog stila, funkcija zabave333.crkvena su prikazanja bliža epskom nego dramskom → sastoje se od nizanja događaja, epizoda i sporednih i svejednako važnih fabularnih tokova isključivo po kronološkom načelu, nema uzročnoposljedičnih veza između epizoda niti nekog motivacijskog sistema, ne uvode nikakve inovacije niti ne pojačavaju dramsku napetost, nego samo proširuju poznatu radnju i takvih se epizoda može dodavati bez da se struktura drame promijeni (=otvorenost kompozicije)334.likovi su samo znakovi u shemi dobro/zlo, nosioci dijela priče koju pripovijeda isti pripovjedač, njihovi iskazi ne pokazuju razumijevanje likova između sebe, ne obraćaju se drugim likovima, nego su najvećim dijelom upućeni gledatelju kao pričanje o događaju, moralnodidaktična pouka ili lirski intorina molitva, himna ili pohvala335.radnja se seli u prostoru i među likovima bez motivacije336.epska struktura odredila je i oblik i funkciju prologa u prikazanjima → to je pripovjedačev, epski poziv na slušanje dodijeljen anđelu koji ima strukturu epske formule i funkciju signala početka priče337.kraći dramski tekstovi ili tekstovi raznih vrsta religiozne poezije su znali bez promjena ulaziti u prikazanje338.crkvena su prikazanja su na najvišem mjestu u hijerarhiji hr. srednjovjekovnih oblika → funkcioniranje kao vizualni spektakl, zorni prikaz kršćanske predaje, absorpcija drugih oblika → o tome govori i činjenica o njihovoj dugovječnosti što je također možda uzrokovano i time što je crkvena drama jedina vrsta koja je uz svoju moralnodidaktičku i religioznu funkciju i zabavljala339.za specifični oblik hr. srednjovjekovne knj. → kontrast ili prenje → još nije jednoznačno određeno treba li ih shvatiti kao prozni narativni tekst ili kao dramski modalitet

Muka spasitelja našega (Prikazanje ot muke spasitelja našeg)340. 8erci, rima aabb341. prikazivala se dva dana, sačuvala se u glagoljaškom prijepisu iz 1556.342. sačuvalo se u mlađem glagoljskom zborniku, a imalo je u toj verziji 3658 stihova

343. Sastoji se od tri dijela koja su predstavljana na tri dana: Cvjetnicu, Veliki četvrtak i Veliki petak.344. Sastoji se i od cijelih odlomaka Marijinog plača, a također dijeli pojedine stihove s ostalim dramama i poezijom tog vremena.345. Kraća dramatizacija Muke nalazi se i u Tkonskom zborniku iz prve četvrtine 16. stoljeća. Muka se prikazivala i u gradu Rijeci, o čemu svjedoči jedan glagoljski fragment, dok didaskalije i opisi u drami govore općenito o njezinoj prikazivateljskoj namjeni.346. Neki su se dijelovi Muke pjevali te su označene notama koje su jedina potvrda glazbene notacije hrvatskih glagoljaša.347. najopsežnija hrv. pasionska drama, sačuvana u glagoljskom prijepisu iz 1556, ima 3658 stihova, 1. dio igran na Cvjetnicu, a 2. na Veliki petak. Ovakav teatar nastajao u okruženju bratovština, iz potrebe da se zajednica 1 godišnje okupi oko figure Spasitelja, publika bila neka vrsta sudionika. Nukleus pasionskog tetra predstavljao je plač Marije, Planctus.

Muka sv. Margarite (Život sv. Margarite)348. prikazivana u Zadru 1500., svetačka legenda,349. najbolji dramski tekst ovoga razdoblja350. 8erci, rima aabb351. ne zna se je li Marulić autor ili je samo prepisivač352. Latinska legenda o svetoj Margariti nastala je u srednjem vijeku, a potom se u prijevodima širila. Hrvatski je prijevod sačuvan u Pariškom zborniku iz 1375. godine te u Oxfordskom zborniku s početka 15. stoljeća, u oba na glagoljici. Dramatizacija legende očuvana je u latiničnim rukopisima u osmeračkim distisima, a najstariji je rukopis biblioteke Laurenziane iz 15/16. stoljeća.353. Motiv početka pastoralan je, a temelj je narodna pjesma Ovce pase Zadarkinja Mare. Po vrsti ovo je dramatizirana svetačka legenda ili mirakul.354. Minimalna količina didaskalija, sve ostalo su dijalozi Margarite, Ilibrija i njegovih slugu.355. SADRŽAJ: Margarita je pasla ovce, dolazi Olibri sa svojim slugama, zarobljavaju je jer ne vjeruje u njihove bogove već u kršćanskog Boga. Bacaju je u tamnicu, Olibri joj nudi blaga i čast ako će preći na njihovu vjeru, te će ju postaviti za svoju ženu. Ona ni na što takvo ne pristaje jer vjeruje u jednoga Boga, a on će znati da je ona sagriješila i da joj duša nije čista. To razljuti Olibrija koji naređuje slugama da ju muče i da to svi vide. Kreće opis muka, a Margarita se i dalje ufa u Boga i moli mu se dok mučenje traje. Prvo ju razapinju i bičuju, zatim joj kliještima komadaju meso, Olibri joj ponovno nudi da promjeni mišljenje, Margarita neće, pa ju Olibri ponovno stavi u tamnicu. Ona u tamnici moli Boga da joj pomogne, da je jedinica i nitko ne zna da je muče, pa ni njen otac, a majka joj je mrtva. Završivši molitvu, dolazi joj baba dati hranu, a nakon nje ulazi u tamnicu zmaj kojeg se Margarita prestrašila, ona se izmoli Bogu nek bude po njegovoj volji. Zmaj ju pojede, ona se u njemu prekriži, zmaj se raspukne i ona izađe živa van. Onda dođe đavao, pa se ona opet pomoli i moli za golubicu kao znak da će joj Bog pomoći. Dođe golubica, ona hvali Boga i moli ga za pomoć. Napadne ju đavao, da mu je ubila brata zmaja i da sad želi ubiti i njega jer mu duše otima. Počnu se tući, ona ga skube za kosu, na kraju mu stane na grlo i kaže mu da je se ostavi jer je djevica i Kristova nevjesta, uto se ukaza Križ iz neba, na njemu sjedi golubica i čuo se glas božji koji govori Margariti da je uistinu blažena i da će biti primljena u carstvo nebesko. Ona sretna odgovara da će podnjeti sve patnje za to i počinje tući đavla, on ju mole da prestane, priznaje da se prestrašio Isusa, da on muči

cijeli svijet, ali evo da mu je jedna djevojka slomila kosti, objašnjavao joj da mu je Satanas gospodar te da kad čuje da se negdje štuje Boga da ih šalje tamo da te ljude pridobiju na svoju stranu, jer ga je Bog izbacio iz raja i poslao u pakao te ju moli da mu oprosti, da ga pusti na miru. Pušta ga da ode, ali tamo gdje nema ljudi da više nikome ne bi nanosio zlo. Olibri naređuje slugama da ju ponovno dovedu iz tamnice, da vidi je li promijenila mišljenje. Margarita, naravno, ne želi i zove njega da promijeni vjeru. On se ponovno naljuti i naredi da ju skinu golu i pale svjećnjacima. Margarita ne mijenja mišljenje, pa Olibri naređuje da donesu kotao pun vode i stave ga na žar, u kotao stave Margaritu i zavežu joj ruke. Ona iz kotla moli Boga da je spasi, pošalje svoju golubicu, a ako i umre da ju vjera ne napusti. U taj tren desi se potres, dolazi golubica noseći krunu svetoj Margariti, sjedne joj na glavu, odvežu joj se ruke i ona izađe iz vode slaveći Boga što joj je spasio život. Olibrij se naljuti i naredi stražama da poubijaju sve ljude, žene i djecu jer štuju Krista, a ne njegove bogove. Sluge to i učiniše, Olibri narede da ubiju i Margaritu jer je zbog nje puk nastradao. Odvode je da bi ju ubili, sluga koji ju treba ubiti ju moli da se moli za njega jer je i on počeo vjerovati u Isusa, Margita mu odgovara da ne bude nagao, te da joj da vremena da se izmoli za njega. On joj da vremena, pa ona moli Boga da mu se smiluje, oprosti mu grijehe, i općenito da griješnicima prašta njihove grijehe kada se pokaju. Uto se otvori nebo, spusti se golubica s neba noseći križ, takne Margitu i čuje se glas s neba koji govori joj da je blažena, da će svih spasiti koji vjeruju u njega i da će ona doći u raj. Margarita kaže ovom koji joj treba glavu odsjeći da to slobodno učini jer zna da ide u raj, a on odgovara da se i on brine za svoju dušu, da to ne može učiniti svetici kao što je ona jer je vidio da razgovara s Bogom. Tu nedostaje dio teksta, ali prema daljnjem tekstu zaključujem da je on to morao napraviti, Margita se moli za njega da mu Bog oprosti to djelo, klekne na koljena, priporuči duh svoj gospodinu Bogu, a ubojica, poj mač svoj, udri po vratu svete Margarite, odsiče joj glavu. Odsikši joj, pade nazada od velika straha. I tudje an'jeli pridoše i okriliše tilo nje postavši vazamši dušu nje ponesoše ju u kraljevstvo nebesko pojući i govoreći veselo hvale Boga koji sve može i koji je jedini pravi Bog.

Ideši že milostiviče356. U 2. Vrbinčkom misalu(1462), nije poznat u drugima357. Odlomak obreda, adoracije križa na Veliki petak358. trop

Mišterij vele lip i slavan 359. O skidanju Isusa s križa360. U zborniku iz 1556. s vinodolskog područja361. Iz nje je nastalo hvarsko Skazanje slimljenja s križa tila Isusova – dokaz povezanosti sjevera i juga

Skazanje slimljenja s križa tila Isusova362. U Hvaru, 17.st.

Uskrsnuće Isukarstovo

Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga,363. najopsežnija drama o posljednjem sudu 364. prijevod tal. drame Fea Belcarija.365. splitsko prikazanje

366. prijevod s talijanskog

Govorenje Svetog Bernarda - splitsko prikazanje- prijevod s talijanskog- prikazanje s eshatološkom motivikom- versificirani tekst Visio Philiberti

Prikazanje historije Sv. Panuncija 367. dramatizirana svetačka legenda368. iz 16.st, razgovor između sveca i bivšeg razbojnika

Prikazanje života Sv. Lovrinca mučenika369. 8-erci, pučki ton

Od rojenja Gospodinova370. Sačuvan u mlađim latiničnim rukopisima 17-18.st

Novak Maruliću pripisuje: Govorenje sv. Bernarda od duše osujeneSkazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga Prikazanje historije svetoga Panuncija,

[SREDJNI VIJEK, DJELA: ZA PONAVLJANJE]

PROZA

1. PROZA U ŠIREM SMISLU

pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi):Bašćanska pločaRed i zakon sestara dominikanki u ZadruVinodolski zakonik (1288)Poljički statutRegula sv. BenediktaKonstitucije franjevaca III. reda

povijesni tekstovi (kroničarski radovi):Zapis popa Martinca Ljetopis popa DukljaninaHrvatska kronikaZapis pisca Jurja Zapis žakna Broza Kolunića Knjižice od žitja rimskih arhijereov i cesarov

Milecijeva kronikaHistoria Salonitana (Splitska kronika)Hystoria RagusiiObsidionis JadrensisDe gestis Romanorum imperatorum et Summorum PontificumMemoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis

glagoljski epigrafski spomenici:valunska ploča,plominski napis,krčki natpis – 11.st.;bašćanska ploča – 1100. g.;senjska ploča,plastovski natpis,kninski natpis,supetarski ulomak – 12. st.;grškovićev odlomak apostola,mihanovićev odlmak apostola – 12. st.;kijevski listići – 10/11. st.;bečki listići – 11/12. st.;bašćanski ostrišci – 12. st.;splitski odlomak misala – 13. st.;londonski fragment,vrbnički fragment,ročki fragment - 13. st.;budimpeštanski fragment – 12. st.;legenda o sv. tekli – 13. st.;epistola o nedjelji,prenja isusova s đavlom – 14. st.;tomino evanđelje – 15. st.;pazinski fragmenti – 14. st.;legenda o sv. eustahiju,legenda o mučenju sv. jakova perzijancanikodemovo evanđelje- iz lat. knjiž.

ćirilični:natpis povaljskog praga - 1184. g.;humačka ploča, 11/12.st.

latinični:red i zakon – 1345. g.;korčulanski lekcionar – 14. st.;zadarski lekcionar – 15. st.;vatikanski molitvenik- 14. st.;žića sv. otaca

2. PROZA U UŽEM SMISLU

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

Apokrifia) starozavjetni:

Čtenije od AbrahamaPriča o MelhisedekuO prekrasnom Josipu Abrahamova oporukaŽivot Adama i Eve (o životu prvih ljudi)

b) novozavjetni:

O drvetu krsnomProtoevanđelje JakovljevoNikodemovo evanđeljeUspenje BogorodiceKako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i PilatDjela Pavla i Tekle Djela IvanaDjela apostola Andrije i Mateja među ljudožderimaDjela Petra i Andrije među barbarimaČtenije svetoga Tome (Djela apostola Tome)O rođenju IsusovuSmrt bogorodice Marije

Apokalipse / Eshatološka viđenja / Vizije Abrahamvo viđenje (o Abrahamovoj smrti) Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo viđenje/Baruhovo viđenje)Hođenje Bogorodice po mukama (Bogorodičina apokalipsa)Viđenje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija)Dundulovo viđenjeČistilište svetog Patricija

Legende iz života svetacaO 40 sebastenskih mučenikaSlovo o blagovijestiMučenje sv. Jakova PerzijancaMuka svetog AndrijeČudesa sv. Nikole / Legenda o sv. NikoliSveti Jeronim i lavČudo sv. Jeronima sa SilvanomLegenda o AgapijuLegenda o sv. AleksijuLegenda o sv. VećeslavuLegenda o sv. MakarijuLegenda o sv. MargaretiLegenda o sv. Ivanu ZlatoustomLegenda o sv. Katarini / Život sv. Katarine Legenda o Ivanu apostolu na PatmosuLegenda o sv. Simeonu StilituLegenda o sv. EvstahijuLegenda o sv. TekliLegenda o sv. PavluLegenda o sv. JurjuLegenda o sv. JeronimuLegenda o sv. MavruŽivot sv. Marije EgipatskeŽivot sv. DujmaŽivot sv. Pavla pustinjakaŽivot Marije MagdaleneŽivot blažene RosaneŽivot Abrama remete

Tranzit sv. JeronimaOd svete EufrosineOd svete PelagijeDijalozi Grgura velikogCvjetići sv. Franje

Romani:Rumanac trojski (Rumanac)Aleksandar Velik (Aleksandrida)Roman o Barlaamu i Josafatu

Pripovijetke:Priča o premudrom Akiru

Marijini mirakuli (čudesa Marijina)u zbirci Mirakuli slavne dive MarijeO djevojci bez rukuO čovjeku koji je prodao đavlu svoju ženuO djevojci bez očiju

3) Povijesna prozaZapis popa MartincaLjetopis popa DukljaninaHrvatska kronikaZapis pisca Jurja Zapis žakna Broza Kolunića Milecijeva kronikaKnjižice od žitja rimskih arhijereov i cesarovHistoria Salonitana (Splitska kronika)Hystoria RagusiiObsidionis JadrensisDe gestis Romanorum imperatorum et Summorum PontificumMemoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis

4) Prenja (kontrasti)Prenje Isusa s đavlomRazgovor meštra Polikarpa sa smrćuViden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je duše s telomKako se duša s misalju na kup menila i govorilaMilost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se

REFLEKSIVNA PROZA (moralnodidaktična, retorička, propovjedna i poučna)

Knjige Kata Mudroga (Disticha Catonis)Nauk sinu VirčadovuBesjeda triju svetitelja Fiziolog Kločev glagoljašTraktat o sedam smrtnih grijeha

Zrcalo čovječanskog spasenjaRaj duše Spovid općena Naručnik plebanušev Cvet vsake mudrosti / Cvijet kreposti

teološki priručnici:Korizmenjak Knjige dispisula

enciklopedija srednjovjekovnog znanjaLucidar

zbirke propovijediKvadrigaAntoninKnjige disipulaBlagdanarKvarezimal

pripravljanje na smrt:Meštrija dobra umrtijaO svršenoj ljubavi i o svršenom ubožastviO mlčanju

???Lekcionar fra Bernardina SplićaninaHrvojev misalNovakov misalPetrisov zbornik

Biblijski i liturgijski tekstoviGrškovićev apostolMihanovićev odlomak apostolaParabola o mudrim i ludim djevicamaBesjeda na goriPjesma nad pjesmamaKantik triju mladića – nakon pokorničkog psalma, židovski mladići Hananija, Azarija i Mišael, bačeni od Nabukodonosora u užarenu peć, ali spašeni od anđela, slave Boga u ime svepoastojećegaIvanova apokalipsaIdeš iže, milostivče, ka požrtijuPohvala sv. Ćirilu

POEZIJA

Povaljski prag

Narodil se je kralj nebeski

U se vrime godišća (Va se vrime godišća)Šibenska molitvaBog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu)Pjesan svetago JurjaSvit se končaPoj željno (Zač poješ, duše; zač tužiš, duše)

Cantilene pro sabatho

Dies irae

Gospin plač

Da nu se vsi ponizimo

Ave maris stella

Spasi, Marije, tvojih vernih

Tri Marije hojaju,

Raduj se, vsaki verni,

Vskrse Isus treti dan,

Zdravo, Božije telo sveto

Ot ljubvi ženske / Ženska ljubav – u Cvit kriposti, pjesma protiv žena, 8erciVersi božja tila

Blagoslov puka (Benedictio super populum)

Zapis popa Martinca

Život sv. Katarine – zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi više 12eračkih stihova s prijenosnom rimom

Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju križem i gospom divicom MarijomPjesma na (Veliku) subotu

Božje zapovijedi Molitva sv. MargaritiHimna Ćirilu i MetodijuHrst vskrse iz mrtvihO Marija, božja matiDanu se vsi ponizimoPesan ot muki Hristovi

Isusova mučilaVersi božja tilaTri Marije hojahuŠekvencija za mrtveŠisan na spomenutje smrtiTuženje duše i tijelaŠekvencija nad junakom mrtvimBlagoslov puka

svjetovno pučko pjesništvoAj ti, devojko šegljivaDrazi mi goru projdoše

bugarštice: Kraljevića Marka i brata mu Andrijaša, Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi.o majci Margariti

ZBORNICI I PJESMARICE

Prva hrvatska pjesmaricaPisan svetago JurjaSvit se končaPoj željno (Zač poješ, duše; zač tužiš, duše)Pisan ot muki HristoviMarijina pisanBog se rodi v VitlomiBratja, brata sprovodimoTu mislimo, bratja, ča smo

Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom:

Tkonski zbornik

Š. Klimatovića 2 zbornika (1505. i 1512.),

zbornik Š. Glavića Šibenčanina (1629.)

Ćirilićki zbornik:

Dubrovački Libro od mnozijeh razloga (1520.)

Latiničke pjesmarice:

Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.),

Fortićeva (1560.), ž

Druga rapska pjesmarica (1563.),

Lucićev Vrtal (16.st.),

Trogirska (16./17.),

Bolska (1612.),

Korčulanska (17. st.),

Budljanska (1640.),

pj. M. Bilanovića (1661.),

Š. Vitasovića (1685.)

Sjevernohrvatske:

Prekomurska (1593.)

Pavlinska ili Lepoglavska (1644.)

Cithara octochorda (1701.)

Još zbornika nisam ziher di spadaju: Borislavićev, Ivančićev, Vinodolski, Petrisov, Grškovićev, Tkonski, mislim da su glagoljaški, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj njihov na bratovštine.

PRIKAZANJA

Plač MarijinMuka spasitelja našega (Prikazanje ot muke spasitelja našeg)Skazanje slimljenja s križa tila IsusovaPrikazanje o uskrsnuću IsusovuOd rojenja GospodinovaMuka sv. Margarite (Život sv. Margarite)Prikazanje života sv. Lovrinca mučenikaGovorenje sv. Bernarda od duše osujeneSkazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenogaPrikazanje historije svetoga Panuncija

______________

srednjovjekovna djela pisana u prozi.Fiziolog

Sv. Jeronim i lavCvijet vsake mudrostiŽivot Adama i EveO djevojci bez rukuAleksandridaRumanac trojski…

Srednjovjekovna djela u stihovu:Prikazanje od muke Spasitelja nasegSpasi, Marije, tvojih vernihMuka Svete MargaritePrigovaranje meju križem i gospom divicom MarijomŠibenska molitvaPlac MarijinVele slatko i bogoljubno govorenje meju križem i Gospom Divicom MarijomU to vrijeme godištaSvit se končaTranzit sv. JeronimaBog se rodi v VitliomiŽivot sv. Katarine

Srednjovjekovna djela 8eracBog se rodi v VitliomiMuka sv. MargaritePrikazanje života sv. Lovrinca mučenika

Srednjovjekovna djela 12eracSvit se končaŽivot sv. Katarine

Senjska tiskara, 1494-1508 (Blaž Baromić): Korizmenjak Tranzit sv. Jerolima – skupljena hrpa djela o sv. Jeronimu Spovid općena Mirakuli slavne dive Marije Misal Meštrija od doba umrtija s Ritualom

Riječka tiskara 1530-1531(Šimun kožičić benja) Oficij Blažene djeve Marie Misal hrvatski Knjižice krsta Knjižice od žitja rimskih arhijerov i cesarov Bukvar/Psaltir Od bitija redovničkoga knjižice