Ibrahim Dzafcic-Fragmenti Iz Politicke Istorije Bh Muslimana

7/17/2019 Ibrahim Dzafcic-Fragmenti Iz Politicke Istorije Bh Muslimana

http://slidepdf.com/reader/full/ibrahim-dzafcic-fragmenti-iz-politicke-istorije-bh-muslimana 1/54

S a r a j e v s k a

sp

63

\ u p \ m l

COB I SS

F R A G M E N T 1

POLIT I

K E IS T O R IJ E

B. H. MUSLIMANA

Napisao :

IBRAHIM DžAF

~

I

Preštampano iz »Slobodne štampe«).

DOO

O

Za Štampariju »Obod« Jovan Kari

Sarajevo.

1925.



F R A G M E N T I

P O L I T I

K E I S T O R IJ E

B. H. MUSLIMANA

Napisao :

IBRAHIM DŽAF

I

(Preštampano iz »Slobodne Štampe«).

Za Štampariju »Obod« jovan Kari

, Sarajevo.

1925,



a r a j e v s k a

s

I E

9 4 4 9 7 . 1 5 = 6 3 . 4 3 *

A

C

U

S

U

U

G

U

S

0114881

C O B I S S

,?

Predgovor.

Prostor jedne knjige, ma kako velike

i koliko duge bio bi premalen a da bi

se u njoj ma i približno mogle opisati

sve one besprimjerne žrtve bosanskih

muslimana pridonošene na oltar slo-

bode. Samo, alko je dolazila u pitanje

~

ast, ponos i sloboda Bosne, oni su kao

lavovi srljali u oganj i bez roptanja

podnosili najve

e grozote tu

inskih

dželata•

Oni su

~

inili velika, vrlo velika dje-

la, da nisu ni sami bili svjesni njiho-

ve veli ~

ine, koju istom mi današnja

,gemeracija, potomstvo njihovo u oslobo-

denoj i ujedinjenoj Otadžbini, možemo

da ocijenimo.

~

itava prošlost Bosne i nije ništa

drugo ve

~

jedna duga historija krva-

vih borbi autohtonog življa u obrani

od nasrtljivog tu

ina.

Otadžbin

.

a iznad svega to

je tradicionalno geslo

ponosnih

Bošnja

z ? —

•

A l o



4

ka, koje ve

pet stolje

~

a neustrašivo

strši na borbenom bajlaku njihovom.

Na rijeke je krvi proliveno i na gomi-

le kosti polomljeno, na hiljade je glava

odrubljeno i udovica u crno zavijeno

u borbama i krvavim mejdanima za

to geslo, — koje se još i danas ponosno

ko

~

i na bajraku s krvlju poprskanom.

Ni bijesni

~ opori papinskih

ni

rdije turskih janp

~ ara,

ni krvolo

~

ne horde maarskih honve-

da, ni

~

esarovih dželata, ne mogoše to

tradicionalno geslo uništiti. Ond se

prenosi s koljena na koljeno kao sveti

amanet i prenosi

~ e se sve dotle, dok

je Bosne i Bošnjaka.

Sa ovim fragmentinia iz te zlatnim

slovima ispisane prošlosti naše, pri-

kaza

~

e se samo letimi

~

no glavni mo-

menti petstoljetne borbe Bosanaca .za

svoju slobodu koju je ugrožavao tu-

in. da bi nam ova slavna djela po-

služila kao svijetao primjer pregala-

štva, požrtvovnosti i junaštva.

Sarajevu, 1

.

decembra

1925:

Prikuplja

~

im je po smrti sultana Murata II. (3.

kbruara 1451.) zasjeo na prijestolje svojih

pre

a Mehmed II. kao da se je odmah os-

jetilo, da nastupaju žalosni dani po krš-

anske vladare na Balkanskom Poluostr-

vu. Kad je Frances poslanik cara Konstan

tina doznao u Tra,pezuntu za smrt Mura-

tovu, nagovijestio je sa žaIoš

~

u caru tra-

pezuntskome, da

e sa njime nastupiti stra

šni trenutci, jer da se je Mehmed zavjerio,

da

~

e, kada nastupi vladu uništiti vlast

kr š

~

anskih .vladara.

Na. 11, aprila

1453. otpo

~

eo je sa silnom

vojskom pod carigradskim zidinama pro-

va

ati u djelo zamisao svojih pre

a, koju

jP

u utorak 29•

maja i dovršio, kada je

jednoj`

~

eti janji~ ara uspjelo, da se u zoru

uspne na, gradske zidine, a drugi jaki

odredi vojske provale kroz Ksiloporta kapi-

ju, te nakon ogor

~

ene brobe u samoj tvr-

davi, u kojoj je zaglavio i sam car Kon-

stantin IX. pala je u turske ruke stara

Vizantija, ta Akropola hriš

~ anske. crkve.



Glas o padu Carigrada .zaprepastio je

sve narode Zapada. Opažalo se da je sa

padomCarigrada zape

a

ena sudbina

~

i-

tavog Ba

kana, pa se strahovalo da se bu-

jica Osmanlijska ne prelije preko Italije

i ostalih zapadnih država.

Balkanski krš

anski faktori nalaze

~

i se

u procesu svoga raspadanja, ne mogoše da-

ti otpora nagloj bujici Os~lijskoj i za

ne puno vremena postalo je Osmansko car-

stvo veliko, apsolutnim gospodarom Bal-

kana.

Kada je Stjepan Tomaševi

sin tadaš-

njeg bosanskog kralja Stjepana Tome, pre

ma preth•dino sklopljenom ugovoru sa

despoticom Jelenom vjen

~

ao se

u Sm ede-

revu sa Magom k

erkorn despota. Lazara

Brankovi ~

a i po dozvoli ugarskoga kraljn

Matije Korvina zasjeo na stolicu srpskih

despota (april 1459.).

svratio je tim svojim

~

inom ve

u pažnju na sultana Mehme-

da II. Fatiha, koji

•

e poshio vojsku na Sm e-

derevo i nakon malog okršaja zauzeo ga,

pustivši Stjepana Tomaševi

~a da se sa

familijom i cijelim svojim blagom iseli u

Bosnu•

Srbija posta.je turskim pašaiukom, radi

~

ega ugarski kralj Matija Korvin i papa

Pijo II. okrivljavaše bosanskog kraljevi

a,

kao da je za novac prodao Srbiju Turcima.

S time u vezi pao je u nemilost i sam bo-

sanski kralj Stjepan Toma, kojega je pa-

pa Eugenije I. (1435.) prisilio da se odre

~

e

bosanske bogumilske crkve i primi kato-

li

~

ku, kojom je prilikom morao pustiti svo

ju »dobru i vazda vjernu Vajw

~

u« a

oženiti se sa Katarinom

~

erkom velikog voj

vode Stjepana Vukši

a.

Da uvjeri papu o svojoj nedužnosti i svo-

me pravovjerju posla,o je Stjepan Toma svo

jc

izaslanike u Montanu i tu razIožio papi

da je Smederevo palo »od skranje nužde«

a ne s voljom bosanskoga kralja, koji je

»pravovjeran katolik i revno progoni pa-

tarene u svojoj zemlji«.

Turci 'su me

utim provalili u Bosnu

(1460) i naprodovali preko Save u vuko-

varsku i srijemsku županiju. U osvojenim

krajevima postupali su vrlo oprezno i pa-

metno. Bili su nada ,sve takti ~

ni. Znaju

~

i

je

Bosna jedan tvrdi orah, o kojeg su

sc mnogi zubi slomili, postavljali su u no-

voosvojenim zemljama mahom doma

~

e lju-

de, kako se narod ne bi tako reku

osje-

tio vazalom i `da ga što lakše privuku uza

se. Oni se u op

~

e nijesu miješali u unu-

tarnji život, u jezik i obikje. Njima kao

V

ojni

~

kom narodu bilo je glavno da im se

daje hara

~ i vojska.

Sultain Mehmed-el-Fatih kao da je u

sve-

mu naslijodio svoga oca Muirata II., koji



8

se je

1442•

zakleo ovako:

,

»Koji mi hara

~

davaju, neka njihov grad i vladanje stoji

u svojim zakonima i ,slobodama, te ljudi

svakoga zakona i jezika po moru., i po su-

hu mogu slobodno njima dohoditi i sto-

jati i pohoditi kako sve u slobodni grad i

u vladanje njegovo«. Dr.

. Truhelka ka-

že: »Osmanlija nije širio svoje vlasti oba-

raju

,4 kulturne tradicije što ih je zatekao

do temelja, da na njima sagradi svoju is-

lamsku kulturu, nego je sebi prilagodio au-

tohtone kulturne prilike i na njima snovao

svoju gra

u. Oni nisu na silu istur

~

ili

ni kmeta, ni vlastelina, nisu proganjali kr-

š ~

ane, nisu obarali crkve ni manastire, ni-

su otimali staroj vlasteli baštine ni privi-

legije, ve

su posao asimilacije pripustili

vremenu«. A u pismu samog bosanskog

kralja Papi, koje se

~

ita 1461.

na sve

~

a-

nom konklavu stoje izme

u ostaloga i ovi

redci: »Turci su sazidali nekolifko tvrdja-

va u mojoj kraljevini, ljubezni su prema

seljacima. O be

avaju, da

e svaki biti slo-

bodan, koji uz njih pristane«•

Kad je Stjepan Tomaševi

(1465.) zasjeo

na prijestolje svoga na do sada ta

~

no ne-

objašnjeni na

~

in is

~

ezloga oca, ugarski

kralj Matija Korvin, još uvijek kivan na

njega radi Smedereva bio mu je odli

~

ni pro

tivnik svojetavši Bosnu za podru

~ je koje

9

podpada pod krunu sv. Stjepana. Usljed to-

ga je mladi kralj bio prinuiden poslati

papi svoje delegate, koji su uvjeravali, da

je kralj :»kao dijete kršten, da je u

~

io la-

tinsku knjigui i

~

vrsto prihvatio krš

~

an-,

sku vjeru, pa se ne

e plašiti kao njegov o-

tac, koji je bio nov krš

anin,

da patarerie

is

era iz kraljevstva«. Papa Pijo II. pod

ovim uslovima i

obvezama poslao je kru-

nu po svojim naro

~

itim delegatima i kru-

nisao novoga kralja (novembar 1461) koji

se ponosno nazva: Kralj Srbljem, Bosni,

Primorju, Humsci zemlji; Dalmaciji, IIrva-

tom, Donjim krajem, Zapadnim stranam

Usori, Soli, Podrinju i k tomu.«

Prenesavši svoju stolicu u Jajce, po

~

e o-

kupljati oko sebe me

usobno zava

enu

vlastelu bosansku, u

~

emu je imao uspjeha

kao do sada niti jedan kralj bosanski.

Osim toga potkupi za .zlato i svog najlju-

eg protivnika Matiju Korvina sklopivši u-

jedno s njim tajni savez protiv Turske ca-

revine.

»Dok je ovako kralj Stjepan Tomaševi

«

veli Vj. Klai

— revnovao za vjeru ka-

toli

~ ku sklapao savez sa ugarskim kra-

ljem, spremala se polagano bura, koja je

napokon imala oboriti Bosansku Državu•

Mnogobrojni patareni, koji su još sa Stje-

panom Toma§evi

em morali ostaviti domo-



vinu svoju, tražili i našli su zaštitu u tur-

skih pokrajina, a isto tako i mnoga vla-

stela, koja su silom morala prigrliti rim-

sku vjeru, da sa

~

uvaju svoje plemenštine,

sve

er

su, poitajno doglašivala turskom

caru Muhamedu II., što li se sve radi na

bosanskom dvoru. Patarenska vlastela

primorana, jednom odr4 se svoje narod-

ne vjere, nisu marila zamijeniti rimski za-

kon s

Muhamedovom vjerom, samo da se

osvete

s . . ,

, • • : ? ,

•

ni e. jima«.

onoj narodnoj: pritisnuto ja

e, sve

na više ska

~

e, što se je god mladi i nei-

skusni bosanski kralj pokazivao revnijim

u proganjanju patarena, to je sve više pri-

premao teTen za O sma nliju, ,koji

u prolje

e

1465.

provali u Bosnu i pade mu u ruke

gotovo

itaxo bosansko kraljevstvo. Pade

žrtvom i sam kralj Stjepan Tomaševi

, kao

posljednji kralj bosanski.

U septembru te godine povrati ugarski

kralj Matija dolinu

Vrba

sa i okolo 28

tvr-

avica, clok na sam Boži

pade mu u ruke

i grad Jajce. Tada je bio u savezu sa mi-

lanskim vojvodom, napuljskim kraljem i

Mletcima za »V o

enje rata protiv zajedni

~ -

kog neprijatelja«.

Ovi gradovi bili su nakon dugotrajnih i

krvavih borbi opet povr.a

eni Turcima do

1520,

a samo.Jajce palo je u turske ruke po

10

1 1

drugi put tek

1528.

I tako je

~

itava Bosna

ponosna pala u

.

ruke Osmanlija, izgubivši

potpuno svoju samostalnost.

»Ni

e

je to bio- znak nesvijesti narodne«

lijepo veli dr. T. Alaupovi

~

— nije to

bilo nejunaštvo, jer su bosanski vitezovi i

narod pokazali u .toliko ratova svoju ne-

slomljivu snagu. Voljeli su oni svoju slo-

bodu, ali baš im se ta sloboda stezala, tu-

din je htjeo da vlada zemljom njihovom,

progonjeni su bili, izmoreni ratovima, bo-

lestima, davanjem -da.nka i hiljadama dru-

gih nevolja. Pa se prikloniše Tur

~

inu, da

barem o

~

uvaju zemlje i baštine svoje,

a

ih ne gaze vojske, da ih ne vode u roblje,

da im se ne razvaljuju ku

e, sijeku baš

~

e,

pale šume, taru polja i livade«.

Sa dolaškom Osmanlija pružila im se

prilika da se pod mo

nom njihovom zašti-

tem slobodno razvijaju na svim poljima, a

Osobito ekonomskom. Ostale su vatre na,

kw

~

nim ognjištima, ostao jezik i

ob i

~

aji

netaknuti•

U

-

kakovim su prilikama Bosanci živili

sa svojim .zapactnim i sjevernim susjedima,

vidi se najbolje iz slijede

~

ega:

Godine

1221. u listu pape Honorija III.

ispore

uju se sa vještacima što

javno doje

svoje mlade v'erskim zabluda,ma. »Oni su

krivi« piše papa Irgur — »što je



12

~

itava njihova zemlja jedna pustinja. što-

god se otme zemlle i imetka od tih jereti-

ka—-

i761

e onda svojina ono a kol 'e 1.57

-

-

teo«. Papa Ivan _xII. pi e

enu u 1 u

o , . , _

rumili su krivi da su po

BOSIli

crkve

raz

aljene, da je'nestalo svjetovnoga klera,

da se ne poštuje isv. krst i pri

~

eš

~

e, da se u

op

~

e djeca i ne krste«. Koji sa njima dru-

že, trguju 1 rade, oni su prokleti i bacaju

se iz Kristove op

ine«

--- piš

-

e-

Urban V.

splitskome i dubrova

~

kome biskupu. U

kratko re

~

eno, oni su .0 ona vremena sve

D

do dolaska Osmanli'a bili besPravno r45

7 -

l'e ko e Ise e mo lo i

a ih *e

va si

1408. na-

kon bitke o obora izvršen je,Tr

, više,

silan pokolj nad njima

;

i njihovi leševi ba-

cani niz_klisure u rijeku Bosnu

-.

A sva njihova »jerezija« radi koje su to-

liki gnjev i proganjanja podnosili sastojala

se u tome, što su ,se držali zakona Isuso-

vih, a nisu ustanova sv. Otaca,. ne prizna-

vaju

i njihova tuma

~

enja sv. Pisma. Na-

zrijevali su da oni

~

istu i nepatvorenu na-

uku Isusovu tuma

~

e »na svoj na

~

in«, po-

mo

~ u

~

ega

~

e oni pribaviti što ve

~

u nad-

mo

i prevlast nad svojim stadom. Držali

su da ih samo .zakon Isusov može da

obve-

zuje, a ndkakovi

SV.

o

----17 1- - -

Iwrjil a

:šu cL-

zate krizal

cije, sa nakanom da

13

te »svojevoljne glasnike nauke, koja se ne

poduda›ra sa sv. Pismom« upokore:, t.

obrate lh u rimsku vjeru ili Ja ih

a-

svim istrijebi i uništi.

Nije im se dakle dalo nikada mira i po-

~

inka, jer su pape i krš

~

anski vladari na-

stojali svim silama, la

~

alu

~

i se pri tome

i dopuštenih i nedopuštenih sredstava, da

zavladaju ponosnom Bosnom i poldjarme

ponosne Bošnjake pod ,svoje igo. Još Bela

III. za vrijeme Kulina bana kuša da Bo-

snu istrgne ispod crkvene

vlasti bi=zkupa

du

brova

~

koga i da ju podloži biskupu split-

slkomu, da tako

utvrdi svoj ut

t

j,ca,j u Bo-

sni,

~

emu se je Kulin ban opro i ;to

prvi povod da se Bosna okrivi .s krivovjer-

Ja. Bosna je imala oduvijek tu sre

~

u, da

su se u njoj unakrštavali interesi ra.znih

naroda ili vladara.

Kad se e

rohtjelo kojem kršcan-

skom vI

o iri svoju vlast pre- _

ko granica Bosne,optuživali su se Bosan- _

ci kao jeretici i za

~

in'ali su se u Bosni kr-

staški ratevi sa la oslovom pape, koji su

ali o hrabre

ošiljaka i

Hercegova-

ca o njihovu svijest, domovinsku ljubav i

vjersko uvjerenje uvijek razbijali•

Pa kada se sve to uo

~

i, nije ni

~

udo, da

su ta, vje

~

ito proganjana vlastela i narod

Herceg-Bosne priznali Osmanliju svoim



14

gospodarom, koji je tako

Iij:::p)

.i oprezno

s n'im postqpao i

.

,c; v;še prigruf; ir isiam

nau u, koja se tenre

ljr na Muhamedovim

rije

~ ima: Budite bra

~

a o božije sluge.

Sve verzi'e o ko'ima se 'e ovo lemstvo

i narod, iz ojazni ili da 'sa

~

uvaju svoje

posjede;

---utmTs

-

no od prijetniom turskoz,

t _ _ _ _

m a

~

a pre i na slam esu puke imnišlj6-

ine, en enciozno izmijene.

li5W

ma

'

za, niir

Frimjera prisilne konverzije,

a

nasuprot tome puno je dokaza, da su krš-

~

anski velikaši zadržali svoje posjede i na-

kon turskog osvojenja Bosne•

»Iz mnogih naŠih i Inostrariih beležaka«

—

veli Stolan Novakovi

— poznato je ka-

ko je u po

~

dku fiTiske vladavine bilo ne

malo hriš

~

anskih baštinika i da su hriš-

~

ani i u vojsci sluŽili... a gdje.koji su dotje-

rali i do naših dana«.

DOkumentarno je dokazano da su isla-

inizirani velikaŠi stajali u srda

nim odno-

šajima sa svojim krš

~

anskim rodjacima.

Posje

~

ivali .su se medusobno i priznavali

•

rodbinske veze• Imali su na dvoru

~

ak

i

svoje krš

anske pouzdanike u diplomat-

skim mišijama. Tolerancija i vjerska sno-

šljivost Osmanlija najbolje se ilustrira u

~

injenicama, da šu prvih decenija turskog

gospodstva u Bosni, krš

~

ani bili predstoj-

nici viših administrativnih oblasti, da su

_ • -

mogli zadržati zakup carine rudnika, da

su obavljali diplomatske misije, i t.

d.

I ako se je po na

~

elima turskog driav-

nog prava sva osvojena

zeml a smatrala

kftci

avna

s

vo ina •-u -ma imus imm),

a

—

–ŠtOje to

i

o u Rimu u .starije vrijeme

(ager publicus) »i niko je ne može ni u

nasljedstvo kome svome ostaviti, ni poklo-

niti, ni za dušu dati« — to na

~

elo

jedilo

za Bosnu i Hercegovinu, ve

~

je

nlmno

od svega Osmanskoga carstva uve-

deno

—

jMnim zakonom pravo nasl'eds'tva,

koji je zakon još i danas na snazi u ovim

pokrajinama.

Sa

Do s takovim mjerama mogli .su Tur-

ci neosvoj

Wfflanske kule i gra-

dove i upokoravati do tada još neupoko-

renu vlastelu bosansku, koju nisu mogle u-

pokoriti ni silne horde madžarskih kralje-

va ni

~

opori Dapinskih inkvizitora.

Pred tom vojni~

kom takti

~

noš

u i viteškom

tolerancijom padale su te neosvojive kule

sa švojim neupokorivim džinovima.

Ta .secrta jasno provla

~

i Fiš i danas

kroz

potomke

naraštaja, tog autchtonog Življa

Herceg-Bosne. N jiho T mentalitet, njihove

osebine„ njihovu ljuloav za. sio;Joda, nijesu

mogli

izmjeniti trnliki

burni 1 Krvavi

vjekovi

tu

inske

najezde.



16

17

Definitivnim slomom bosanske samostal-

nosti i padom Bosne u ruke Osmanlija, po-

.

inje nova istorija Bosne. Bosanci postaju

~

lanovima jedne velike države, u kojoj im

se pružila prilika da razviju svoje sposob-

nosti, da pokažu koliko su jaki duhovno i

individualno.

Turci, kao vojni

~

ki narod, mnogo su ci--

jenili njihove ratni

~

ke vrline, pa su ih

nagra

ivali u svima prilikama i nazivaju-

»maznom djecom carstva«, prire

iva-

li

im

~

asni prijern na carigradskom dvo--

ru. U unutarnjem pitanju njihove domo-

vine, puštene su im slobodne ruke, pa je

doma

i elemenat ubrzo postao isklju

~

ivo

gospodarom B osne, a kasnije i Hercegovine

po njenom osvojenju. Na sva državna i

.sve

eni~

ka mjesta zasjedali su doma

~

i si-

novi.

Zahvalni Bosanci i Hercegovci odgova-

rali su na ova dobro

~

instva Osmanlija pre-

lazom na Islam, jer su u Osmanlijama

•

u-

poznali narod, ko,ji zna cijeniti njihove za-

sluge i nagraditi ih, a u Islamu nauku an-

tiklerikalnu, koja ne priznaje izme

u »Bo-

ga i roba« nikakvog drugog posrednika i

nikakvo drugo božanstvo u

~

emu se je baš

i razlikovalo njihovo vjerovanje od ono-

drugih krš

ana. Našli su se dakle u svo-

joj sredini.

Nije onda ni

~

udo da se je ubrzo razvila

3 1 a v a

i junaštvo Bosanaca po cijelom Os-

rnanovom carstvu a i izvan granica njego-

vih.

Bosance vidimo odmah iza pada Bosne

u svim ve

im i manjirn prodiranjima u

3usjedne

zemlje, a osobito se pokazaše na

guha ~

kom,411u

(1526.). Ova je bitka bila

jedan o ener i

~

ni rotest Bosanaca

protiv

etnih svo

n e

ava a_

a-

lara, a vrijedno je zabi je iti šta o njoj

naš histori

~

ar dr. S. Bašagi

: »Bosna

je izgubila svoju samostalnost

1463.

a H er-

cegovina

1483.

Ali je za to i Ugarska —

slobodno smijem re

i — skiknula pod ko-

pitom potomaka bosanskih i hercegova

~

-

kih patarena

1526.

Kako je strašna osveta

bila, da se vidi, naveš

u jedan primjer. Sa-

rno tri sina našega Jahja paše: Gazi Meh-

med paša, Gazi Balibeg i Gazi Ahmedbeg

ugrizli su u krv stotini hiljada Ugra, ka-

ko tvrdi glasoviti povjesni

~

ar Pe~

evi«,

Kod Sulejmanovih provala pod Be

~

i na Osi'ek

1532.)

sudjelovale su

bosanske ~

ete u veli o broju. Slijede

~

ih

godina zauzeše Bosanci i Hercegovci Brod

i Kobaš na Savi, Klis: Nadin i Vr.anu u

Dalmaciji, Dublin i• Valpovo zadnji grad



18

koji je još u isto

noj Slavoniji bio pod pa-

pinim gospodstvom. Zatim Varažiclin, Vi-

roviticu,

azmu, Pakrac,

ernik i dr. Godi-

ne

1556.

prodiru u Liku i Krbavu i tamo

utvr

uju gradove Buni

i Peruši

, a iste

godine pada im u ruke još i Kostajnica.

U tim borbama i

~

etovanjima iskrsli su

rnnogi legendarni junaci,

~

ija se slava još

i danas pronosi širom svijeta na guslare-

vim strunama i tamburici dvožici.

Baš u ovo vrijeme izlaze na površinu

la -

novi jedne od naših najslavnijih porodica,

Sokolovi

~

, kod koje

u se malo više i za

r-

žati.

Mladog Baju Sokolovi

a iz Sokolovi

a,

sre.z višeg•adski, doveli su pod konac

1515.

u

Carigrad i nadjeli mu ime Mehmed, ko-

.ji je o

gajan u carskim sarajima i zahva-

ljuju

~

i bistrini svoga uma, toj osebini na-

šeg naroda, brzo promican na visoke polo-

žaje, dok nije u junu

1565.

postavljen ve-

l ikim vezirom.

Za vrijeme njegovog vezirovanja obnov-

ljena je pe

ska patrijaršija (1u2.), a pa-

trijarha Makarije dobio je »otrata svoje-

ga velikoga vezira turskoga« hatišerif da

uspostavl,ja crkve i manastire. Tako se ob-

noviše i usnostaviše manastiri: Mileševo,

Vranštica, Mora

~

a, Svetotroi

~

ki Manastir.

Tvrdoš, Ozren, Vozu

~

a, M oštanica, G omje-

nica, Tavna itd. U neke od ovih manastira

dobivane •stt i štamparije iz 1)ubrovnika.

Od koje je važnosti bio osnutak ove patri-

jaršije po razvijanje narodne misli, vidi se

najbolje iz slijede

eg citata dr. Milana Pre-

lcga:

»Va lja ra

~

unati .sa

injelnicam, da je os-

nutak turskog patrijarnta dao novoga

poleta organizaciji pravoslavne crkve i da

su sada Srbi imali unutar turskoga car-

stva svoga. duhovnoga glavara,

~

iji up-

hv nije bio jedino duhovni, nc.go je bio i

ed znatnoga politi

~

koga zna

~

aja«.

Navekemo ovdje jedan primjer iz koje-

ga

~

e se-mo

i uviditi, kakove je usluge u

i -

nio Sokolovi

narodnoj stvari s tim svojim

~

inom.

Kad je sebi papa Klement VI1I. (h)93.)

postavio za zada

u, da »sav zapadni i is-

to

~

ni svijet ujedini u jedan krš

anski rat

protiv Tnraka na balkanskom poluostrvu«,

i kad je te godine zapo

elo 14-godišnje kla-

nje i ubijanje, stupio je i pe

ski patrijar

ha Jovan u saobra

aj sa papom, poslao u

Rim svoja dva ka.lu

era, sa opsežnom, na

~

irilici pisanom spomenicom, u kojoj su

na.zna

~

ena sva srpska, plemena, koja

e se

di

i na noge, »kada bi papa poslao bekoga

u Novi s vojskom, gdje

e si

i i nikši

ki

vojvoda Grdan i sa njime svi koji su pri-

19



20

21

pravni glavari iz Crne Gore i Duka

inske

zemlje, koji su svi spremni na borbu«. U-

jedno patrijarha javlja da je grad slabo

u

~ vrš

en, pa

e se mo

i lako za uzeti.

Ovaj 14-godišnji .rat svršio se je sa. mi-

rom izme

u krš

ana i Turaka, koji je u-

op

~

e bio prvi mir ove vrste, jer se do ta-

da Turci nisu mirili, ve

~

jednostavno na-

metali sami uvjete i pogodbe, .kakove su

oni htjeli•

»Pomo

Mehmedova Makariju i srpskom

narodu — kaže srpski histori

~ ar M. M.

Vuki

~

evi

—

o

~

igledna je. Ona je zname-

nita i Srpstvo je dužno da je se s ponosom

sje

a«.

Pogledajno na njegova vojevanja.

Mehmed

je

sa

90.000

vojnika i

54

topa

1551.

krenuo na Ugarsku i prešao Dunav

kod Petrovaradina, osvojio Be

~

ej, Be

~ ke-

rek,

amad, Lipovu i još

12

gradova, pod

zimu se vrativši u Beograd, da opet

1552.

krene na U garsku• Tom prilikom osvoji Te-

mišvar, Hollak(5, Bujak, Sagh, Grmath;

~

itav Banat i Szolnak. U mjesecu junu

1554.

krenuo je s vojskom protiv Perzije,

koja je pravila velike neprilike Carigradu i

za malo vremena zaklju

~

en je mir u gra-

du Amaziji u kojem je Mehmed izišao po-

bjednik.

Prvom polovinom

1555.

vezir Sokolovi

~

diže se sa

4000

konjanika i

3000

janji

~

ara

po naredbi carevoj protiv nekakvoga Mu-

stajbega, koji je u okolici Soluna podigao

bunu, a koji je bio savladan, uhva6en i

obješen.

Kad je izme

u sultanovih sinova Bajazida

namjesnika Karamanije i Selima došlo do

sukoba radi nasljedstva prijestolja, kojom

je prilikom Bajazid digao bunu sa namje-

.

rom da se ukloni Selim,

-

Mehmeida zapada

važna zada6a, da udari protiv buntovni

~

a.

U m aj u

1559.

potu

~

e Mehm ed vojsku Baja-

zidovu kod Konje, a Bajazid ute

~

e u Per-

ziju. Sokolovi

enero

b

i

~

no zahtijevaše od

perzijskoga šaha da mu izda buntovnika

pod prijetnjom navještaja rata, što ovaj i

u ~

ini nakon duljeg pregovaranja, ne žele

i

da opet ,dolazi sa Sokolovi

em u sukob•

Buntovnog Bajazida dao je Sokolovi

~

od-

mah pogubiti u Halepu (odakle se sve do-

tle nije ni micao) zajedno sa njegova

4

si-

na.

— U augustu

1562.

nagradio je sul-

tan Mehmeda sa svojom unukom Esmaha-numom i tada je provedeno veliko slavlje.

Nakon tri godirie po smrti Semiz Ali paše

imenovao ga sultan velikim vezirom u ju-

\nu 1565.

Drugom polovicom

1566.

nalazio se je

Sokolovi

~

pred Sigetom

sa 90.000

vojnika



22

300 -topova, kojeg je juna

~ ki branio Ni-

kola Zrinjski. S tom vojskom pošao je

sultan Sulejman. »Sila bijaše na strani So-

kolovi

evoj veli M• M. Vuki

evi

~

on

nadvlada brata p o krvi i jeziku, kojega_Nje-

m a

~

ka_ i U garSka vojska bijaše ostavila sa-

mom sebi i mirno gleda,še sve napore Nikole

Zrinjskoga, a ne htjede da mu.pomogne«.

»Ovo ne bija.še žalibože prvi put kaže

Ivan Kukuljevi

~

— da se slavni muževi je-

dnoga slavenskoga plem ena b oriše u protiv-

nim taborima, ne za svoju, nego

za tu u

syrhu. Nebijaše tu jedina vjeTa Poticallo

krvave borbe, nego s jedne strane interesi

države turske, a. s druge ugaiski i austrij-

ski«.

Karakteristi

~

na je prepiska u doba

Op-

sjedanja Sigeta izme

u Ali paše i Nikole

Zrinjskog, koja se nalazi u »Codex episto-

laris et diplomatarius comitis Nicolai

de

Zrynio«. I ako se bore jedan proti drugo-

mu, oba u tu

oj službi i za tu

e ciljeve o-

pet ih me

usobno vežu slavenski osje

~

aji.

Iz turskog logora piše Ali pa.ša

25.

jula

1556.

>:pretcl:ragome

sinu svome« Nikoli

Zrinjskom u Siget, da niije dao svojima

preko rijeke .na drugu stranu, sa. ko,je se

je s provalama itz ,Sigeta uznemirivalo i

dražilo .carevu Yojsku, pa veli: »Caeterum

Germani et Hungari potuerunt pro te ora-

23

re quia si. tu non atfuises ex

omni-

bus ne pes quidem -unius elapsus fuiset«•

što u našem prevodu zna

~

i: »U ositalom

neka se Nijemci i Ma

ari mole Bogu, jer

da Tebe nije bilo, od sviju njih ni cigle

noge ne bi ostalo«.

Tako

er

-

u tome vremenu piše Nikola

Zrinjski palatinu Tomi Nadaždiju: »Aly

passa nostro bonus pater gravite.r demm-

bit«, što

u prevodu zna

~

i: »Ali paša naš

dobri otac leži teško bolestan«.

Kako je poznato i ovaj se boj, kao i svi

drugi svršio sa pobjedom Sokolovi

a, -u

kojem je poginuo Zrinjski i umro sultan

Sulejman.

Predaleko bi nas odvelo kad bi ov

e iz-

nosili sve njegove vrline i zasluge. Dosta

je samo da naglasimo da je on obnašao

ast velikog vezira

~

itavih petnaest go-

dina i to za carevanja Suiejmana, Selima

II. i Murata III. 10. oktobra

1579•

pre_

stalo je za navjek kucati ovo juna

~

ko srce

— dikl i ponos našega roda. kojeg turski

histori

~

ar Ahmed Refik ovako opisuje:

wDoba vezirovanja velikog vezira Soko-

lovi

a

~

doba je sre

~

e, napretka i cvje-

tanja turske mo

~

i. U to doba po-

slanici Francuske, Njema

~

ke, Poljske i

Rusije o

~

ekiva.li su najobilnije .pomo

i od

Carigrada, a strepili .od užasnih nesre

a,



24

koje ih mogu otuda zadesiti. Ugarski kralj

pla

~

aše Turskoj svake godine po

35.000

groša na ime hara

~

a. Državne granice bi-

jahu se neprirodno proširile. Granice car-

stva primicahu se be

~

kim kapijama, a car-

stvo se prostiraše od Kaspijskog mora do

bli.zu Gibraltarskog tjesnaca i od Be

~

a do

Ommanskog mora. Tur

in ii to doba bija-

še naslijedio zemlje svih isto

~

nih država

starih vijekova a Sokolovi

svojim utan

~

a-

nim i vrlo aktivnim umom uspješno u-

pravljaše ovim ogromnim kompleksima ze-

malja tako sjajno. da je za održanje i od-

branu istih, pokazivao zamjernu snagu,

koja se mogla na suprot staviti svima ne-

prijateljima države«. (Po prevodu

g

M. De-

li

~

a, »G ajret«

1925.

Kara Mustafa Sokolovi

stupa

1555.

na

mjes.to boš'Znskog .sandžaka, a nakon 10 go-

dina postaje namjesnikom Bosne. Iste go-

dine stavlja u krunu turskog cara još jedan

alem kamen, — Krupa„jedna od naju

~ vrš-

~

enijih kula i vrlo važna ta

~

ka za za dalnja

turska napredovanja pada u ruke ovoga vi-

tEza. Pod njegovim vrhovnim zapovjedniš-

tvom zapo

~

inje rat izme

u Mletaka i Tura-

ka za otok Cipar, koji pade u ruke ovoga

div-junaka i ako su Mle

~

ane pomagali papa

Pijo V. i Wip II. panjolski• Na bo-

sanskih namjesnika zamjenjivao

ga j® brat

25

NIehmedbeg Sokolovi

, na kojem je mjestu

ostao sve do

1574,

kad je pozvan u Carigrad

za uzgojitelja carevi

u.

•

Iza njega bude imenovan namjesnikom

Bosne amidŽi

~

velikog vezira Sokolovi

a,

Ferhatbeg Sokolovi

, koji je bio »najsilniji

i najmo

. namjesnik« kako ga crta dr. Baš-

agi ~

. Kad je ulazio u Travnik, da zasjedru,

na stolicu bosariskih vezira, pred njim se

nosilo

700

bajraka a pratilo ga

300

delile-

venta u oc

ijelu od vu

~

ine pod željeznim

kalpacima.

im je postao namjesnikom Bo-

sne, odmah je i zapo

~

ela krva.va borba na

Krajini• U jednoj borbi kod grada Buda

~

-

koga pade mu u ruke preko

2000

zaroblje-

nika, me

u kojim i kranjski plemi

Vuk

Engelbert, kojega njegovi rodaci kasnije ot

-

kupiše za

30.000

dukata, s kojom je otkup-

mnom 'sagra

ena Ferhadija džamija u Ba-

njoj Luci, Tada je i vezirska stolica prene-

-

šena u Banju Luku. Citira

u rije

~

i dr. Mi-

lana Preloga o njegovim daljnjim

~ etova-

njima:

»,Premda je Sultan Murat III. u novem-

bru

1575,

pristao na produljenje mira, ipak

jg• Ferhat ratovao i dalje. U sa moj

1576,

go -

dini zabilježeno je

50-60

provala iz Bosne

u Hrvatsku. Ferhat se sa svom snagom o-

borio na gradove u t. zv. Biha

koj Krajini... -

Biha

ka Krajina bila je polovicom XVI. vi-



27

26

jeka opkoljena poput kakova poluostrva sa

svih strana .. Po4evši od godine 1530.-1555.

pretvoreni su svi vlastelinski i dvo-

rovi na toj Krajini u tvr

e i stražarnice i

u nje postavljene ja

e ili slabije posaide. Fer

hatbeg redom osvaja ove tvr

ave Bužim,

Cazin, Ostrožac, Kladušu, Pe

~ i itd. Godine

1578.

spremala se ve

~ a vojna pod

vrhovnim

zapovjedništvom Jurja Klevenhiillera pro-

tiv Ferhata, da se reokupira Eiha

ka Kraji-

na. Nekoji gradovi, kao Cazin i Ostrožac pa-

doše u ruke carevaca, ali se

~

itava vojna

svrši usljed Ferhatova dolaska sramotnim

gubitkom netom osvojenih gradova i uzma-

kom krš

anske vojske k Biha

~

u, a odande

do krajinske me

e. Turci su osvojili gra-

dove i sav predjel oko Une Mnogo su jx)_

magali Ferhatbegu na toj Krajini Srbi ...«

Iza smrti Ferhadbegove došao je za na-

mjesnika Bosne ratoborni Gazi Deli

H a w n

, koji je po tradiciji ro

-o-m

lz

užaca kotar Sanski Most, a koji je

Ra

svojim ratovanjirna mal ne nadmašio i sa-

moga Ferhatbega. Osvojio je izme

u osta-

lih gradova i Biha

(19.

juna 1592.)

koji je

toliko vremena prkosio i samom Ferhad-

begu..»Okolicu Biha

a« — kaže dr. M. Pre-

log — »naselio je Hasa.n Srbima po

~

etkom

1593.

i oni su ga pomagali kod kopanjJ

,šan

~

eva, dopreme hrane, a služili su mu i

kao uhode, 0 njemu se još i danas bilježi

Lopaši

, pripovijeda me

u pravoslavnima

u Krajini, da je bio dobar krštenom narodu

i da je ishodio u Sultana- ferman, po kojem

je bilo dopušteno zidati manastir Moštani-

cu, zabranjeno napastovati ga turskim

~

etnicima«. U julu

1592.

savladao je kod

Bresta bana Erdeda i Štajerce. Mnogo za-

robljenih odli

~

nika u toj borbi, .poslao je u

Carigrad Sultanu, a ovaj ga obdario zlat-

nim haljinama i po

~

asnom sabljom.

I tako redom redali su sve bolji od bo-

liih .bosanskih i hercegova

~

kih junaka, na-

tje

u

~

i se, koji

e se što više osvetiti krš-

anskim vladarinia, koji su ih vje

~

ito pro-

g anj ali.

»Bošnjaci i HercegOvci« — kaže dr. S.

Bašagi

— »preko

150

godina držali su U-

garsku pod svojim jarmom i uz gusle pje-

vali slavu Hranuši

a, Malko ~

a, Sokolovi

a,

Vojsali

~

a i drugih po Budimu, Temešvaru,

Egri, Kaniži, Aradu, Hatvanu, Požunu itd.

Ta, historijska svijest i

.

danas .živi i niko

nam je ne može iz duše is

~

upati«.

I dok su se bosanski muslimani ovako

grdno svetili carevcima, Ugrima i Mletci-

ma i vodili borbu za

~

ast i ponos B osne, do-

tle su iskoriš

uju

i svoje poIožaje i uglecf

na carigradskom dvoru, .kako vidimo, oba-

sipali svoju inovjernu slavensku bra

u sa,



l

29

svim blagodatima i slobodama, koje nisu

uživali drugi krš

~

ani carstva.

/ ako isu bosanski patareni prigrlili Is-

lam, nisu oni s tim svojim

~ inom nimalo

popustili. u svojim nacionalnim osje

~

ajima,

ve ~

naprotiv osje

ali su se vazalima tu

in_

ske vlasti. Na svaku »novotariju« koja bi

dolazila iz Stambola pogledali bi mrka

oka i namrštena

~

ela, a u više navrata

znali se i puškom u ruci'dignuti u o-

branu svojih slavenskih tradicija, pa ih

je u ovim borbama na hiljade zaglavilo-.

»Oni su najbolje sa

~

uvali veli Dra-

iša, L a

~

evi

~

— i svoj .narodni jezik 'u-

usnije

vanje, i gospodsko držanje i ras

košniji život, i jednu diynu poeziju, i staro

pismo

bosan

~

icu, i t. d. Islam im ništa od

toga nije uništio,

~

ak ni tradiciju držav-

ne samostalnosti iz doba pre prim.anja I_

slama: begovske t. j. muslimanske bune su

polazile na Turke s pesmom u kojoj se iz-

ražavalo uzdanje da se na Kosovu povrati

d•žava, koju su Turci na tom istom Ko-

sovu negda ugasili«.

Turski car, koji,je ujedno bio njihov vr-

hovni vjerski poglavica,

~

ije su ime mo-

rali svaki dan pet puta spominjati u svo-

jim molitvama, nije se smio mijeŠati u

njihove unutarnje stvari, ve

~

su oni htjeli

da sami sobom upravljaju. »Oni su pri-

vidno

pri.znavali

cara — veli dr. Milan Pre-

log—

kako im je to baš volja, ali

~ yrsto

~

uvaju svoju religiju i stare obi

~

aje, a sva

-

ki tu

i pa ma i kako mo

~

ni upliv odbijaju

sa puškom u ruci«, uspore

uju

i ih u to-

me .sa njihovim pretcima — patarenskom

vlastelom.

Skupština ajana koju je namjesnik Bos-

ne jedan put godišnje, a po potrebi i više

puta sazivao, odlu~

ivala je o sudbini Bosne

i Bošnjaka. Ove skupštine bivale su ve

~ i-

nom burne i

~

uto puta dot.jeravali su do

vrlo oštrih sukoba izme

u bosanskih pr-

vaka s jedne i nainjesnika I3osne s druge

strane, akb se je radilo samo o kakovim

novotarijama carigradskim, a rije

~

bosan-

skih prvaka, koji su bili uvijek složni, bi-

la je odlu

~ uju~

a, usprkos sviju moljakakja

a gdjekada i prijetnja vezirevih.

Dok je god carigradska vlada ove odno-

šaje trpila i odobravala što su bosanski

a,-

jani zaklju

~

ivali, bila je Bosna mirna iBo-

šnjaci pokorni. Ako bi se tkogod sa strane

htio upli

~

ati u njihove unutarnje stvari, i

pokušavalo se što pa ma bilo i sa

Halifine strane a protivilo bi se njihovim

interesima, onda su se dizali svi kao jedan

protiv sviju prova

a

~ a tih pokušaja u Bo-



3 0

sni, Dizali su se složno i jednodušno pro-

tiv silnog turskog sultana i svoga vrhov-

nog vjerskog poglavara jer nisu mogli do-

pustiti da tu

in drugi nad njima — autoh-

tonom Življu ovih zemalja — bespravno i

samovlasno gospoduje i vlada. Nisu mo-

gli dopustiti da tu

in bude na, ra

~

un

,

nji-

hov privilegisan, a da oni budu potisnuti u

pozadinu, kao svoji na svome.

Iza Žitvo- Doroškoga mira

1606.

godi-

ne, kojem su doprinijeli i bosanski musli-

mani solidarišu

i se sa svojom inovjernom

slavenskom bra

om, po

~

ela je Turska care-

vina nazadovati. Na Drijestolje Osmanovog

Carstva zasjedali su nesposobni vladari,

što je prouzro

~

ilo da su se Janji

~

ari osilili

i postali drŽava u državi. Ova njihova si-

lovitost ozlovoljila je hosanske muslimane

i ovi su se neprestano bunili protiv njiho-

vih tiranija i sa,movolja. Sam sultan Su-

lejman Silni drhtao je pred njima. Od bo-

jazni Dred njima mnogi su Sultani privi-

legisalFnji

are pred svim ostalim vojni-

cima ydržavljanima. pa i predBo,:šnjacima,

što je ove silno uvrijedilo u njihovom ju-

na

~

kom ponosu — pa nije ni

udo što je

iz dana u dan rasla mržnja i stvarao se

sve to dublji jaz izme

u carigradskog dvo-

ra i Bosne. Ova mržnja ispoljavala se je u

raznim okršajima, jednih i drugih. »Doma-

3 1

i elemenat postaje sve to prkosniji — ka-

že dr. M. Prelog — prema centralnoj vla-

di i nerado gleda namjesnike tudinoe. Pri-

mjera otpora i sukoha s pašama imade u

toku stoje

a više. Neredi i razboj-

stva u zemlji sve se

~

eš

~

e javljaju«.

»Neprestane tužbe krš

ana i muslima-

na — dalje nastavlja dr. M. Prelog — na

bašaluk dodijaše Carigradu, te bi napokon

poslan Mehmed paša Kukavica kao izvan-

redni carski izaslanik da napravi red u

zemlji«. On je donekle i uspjeo u toj svojoj

misiji, ali kako se je situacija u Carigra.-

du mijenjala tako on jednoga dana bi

šen svih

~

asti i prognan na Kretu. Jenji-

ari opet zauzeše maha. Sve presije cari-

gradskog dvora da podvrgne Bošnjake

pod vlast jenji

~

ara nisu mogle uro-

ti željenim

ploCloM.

Da dadu vidljiva znaka svome nezado-

voljstvu nehtjedoše se dra e vol'e ina

~

e

ratoborni i

p0

orni njaci odazvati po-

zivu Turske u rat protiv Rusije

(1768—

1774.) niti pokupiti

od raje oružj6

-

ko je to carigradska naredba zahtjevala —

sa izgovorom da oni ne sumnjaju u svoju

raju, te da im ona pomaŽe

~

uvati grani-

ce od neprijatelja. Ovoj naredbi su se na-

ro

ito usprotivili krajiški kg.retni. I a-

ko su Bošnjaci u

~

estvovali u tome ratu, jer

~



3 2

33

nisu bili još toliko jaki da se uzmognu

sa.svim oduprijeti Carigradu, pokazao se

je ipak o

~

iti otpor njihov da idu u tudinu•

I uz silne prijetnje Carigrada skupili su je

-

dva par hiljada, koji su u istinu sakuplja-

li preko

20.000

spahija. Rezultat je bio mir

sklopljen u Ku

~

uk_Kajnardže (1774) koji

je za tursku zna

~

io opet jednu etapu pro-

padanja, radi ~

ega je Porta, okrivljavala je-

dino Bošnjake i njihovu mlitavost. Sa svo-

jim naredbama, koje je iza toga mira izdala

prijeti se Bosancima radi te njihove mli-

tavosti i naziva ih

se glavnim uzro

~

nici-

ma toga poraza, predbacuju

i im kukavšti-

nu.

Bosansko hercegova

~

ki ajani sakupiše se

jednom poslije tih i takovih sultamovih po-

ruka u Travniku i odgovoriše jednoglasno,

da vojnici njihovi radije brane svoje og-

njište, u koja

~

esto provaljuju cesareve

~

e -

te.

IV.

Od tada nastaje u Bosni sasvim drugo

stanje od onoga prijašnjega. Ogor

~

enost

B o

sanaca protiv Carigrada postigla je svoj

vrhunac i

V i

su javno po

~

eli raditi pro-

tiv svega onog što im Carigrad zapovjeda.

Dok su prije Bošnjaci srljali kao lavovi i

širili granice Osm.anovog Carstva, odnosno

branili ove od neprijateljskih navala, sada

je njihova vojna i borbenost ograni6la

sam o na B osnu i Hercegovinu. Za druge po

-

krajine nisu htjeli ni znati. Oni su ve

u

neku ruku bili proglasili samostalnost Her-

ceg-Bosne, a Osmanlija im je bio u njiho-

vim o

ima jednak svima drugim neprijate-

Ijima. Trpili su ga u toliko, u koliko su to

morali, .ali svi su mostovi izme

u njiha bili

tako reku

, rastrgani.

Vještom oku austrijske diplomacije.-nije

izmaklo ovo. Misle

i, da je sad kucnuo. naj-

zgodniji

~

as, kada

~

e .se ostvariti njihove

davne sanje i ukazati se bajni Istok sa svo-

jom

arobnoš

~

u i šareniloš

u, sa svojim vi-

ti.m minaretima i misti

~

nian kubetima, —

odlu

~

e udariti sa glavnom silom na Bosnu,

a preko ove onda i dalje. Josip II. diže ni-

šta manje nego

200.000

vojnika sa 1000 to-

pova i šalje ih na Unu i Savu. Austrija do

tada nije nikada digla toliku vojsku, koja

je po

~

ela sa. operiranjem

8 .

februara 1788.,

a prije toga izdati su patenti na pravoslav-

ni i muslimanski elemenat Bosne, u kojima

se svima stavljaju u izgled sva privilegija,

jednaka onima, koja dobiva ostali slavenski

živalj, koji je tada bio pod Austrijom.

Glavna borba u Bosni vodila se oko Du-



34

bice, koja

:

ali usprkos prisutnosti careve ni-

je donijela nikakovog uspjeha za carevce,

ve

su se morali povratiti natrag smieniv-

ši dotadašnjeg zapovjednika Kneza Lichten-

steina, a postavivši generala Laudona za-

povjednikom volske, koji se je pokaza o spo-

sobnijim vojskovo

om i zauzeo neke gra-

dove. Ovaj se rat svrši sa mirom

nim u Svištevi

1791.

godine, pren ia kojemu

je dobila Hrvatska komadi

zemlje kod Ce-

tina i Drežnika, kod Plitvi

~

kih je.zera i u

Krbavi. Bosna i Hercegovina ostale su ne-

dirnute.

Znal

~

ajno je, šta naš histori

~

ar dr. IvItaan

Prelog bilježi o ovome ratu:

»Tako je svršio taj rat bez ikakvih us-

pjeha za Austriju, a bio je po

~

et Josipom II.

u

~

vrstoj nadi, da

e mu ,pasti u ruke

~

i tav

sjeverozapadni dio Balkanskog poluostrva.

Prilike specijalno u Bosni, bile su za nj ve-

oma povoljne, jer nije bilo pravoga sklada

izmedu namjesnika i bosanskih prvaka, ali

opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro borili

za carstvo. (Oni su se za svoju užu

domovinu a ne za carstvo Pr. P.) Poznat

naim je .sud stvjedoka ovoga edoba

generala Laudona, koji je rekao slijede

€

rije

~

i o obrani b o s a n s k i h gradova

Upravo je nevjerojatno i nadmašuje svakt

predodžbu, koju bi

~

ovjek sebi htjeo stvo•

3 5

riti, kako su

~

vrsto gra

eni mali bosanski

gradi

j., kako se tvrdokorno u n,jima Turci

(misli na bosanske muslimane Pr. P.) bo-

re i s kojom se lako

om oni umiju izniova

ušan

~

iti, kad im se razori jedna obranbena

linija, jedva ima tvr

ava, s kojima bi

~

o-

vjek imao toliko 'posla, a s v a k o m d r u-

;om n a r o d u dade se laglje dosko

~

iti«.

Ove rije

~

i generala Laudona jasno doka-

zuju da su bosanski muslimani bili neispo_

redivi u obrani svo,je slobode, koju su znali

oduvijek cijeniti više iznad .svega drugo-

ga. Ove rije

~

i oprovrgavaju ujedno i sulta-

novo predbaciVanje o kukavi

~

luku Bosa-

naca i dokazuju obratno. To dokazuje svi-

jest bosanskih muslima.na, ,da im od

Rusije

nije

priijetila inikakova opasnost id.a ftn je

bilo malo stalo da obrane Tursko Carstvo

od neprijateljskih navala, pa ushijed toga

nisu voljni izlagati svoju dragocjenu

snagu i trošiti, je za .tu

e interese.

I ako ih je sa turskim carem vezala osim

državljanske dužnosti još i vjerska, tim

više što im je on bio Halifa, ta su ga ovi

opet smatrali tu

inom u unutrašnjem pi,

tanju Bosne. Njihova ljubav domovinu,

bila je iznad nje,govih fermana i emernam a.

Baš za vrijeme toga rata došlo je

do pro-

ajene

na carigradskom dvoru. Sultan

Se-

im zasjeo je na stolicu Osmanlijskih vh-



3 6

3 7

dara

(1789.-1806.) a

s njegovim dolaskom

promijenila se opet situacija na štetu jenji-

~

ara. Jenji

~

arska samovol,ja, koja je bila u-

zela maha osobito u Srbiji, jedva je ugu-

šena. Tek

1794,

pošlo je za rukom Topali

Ahmed paši da ih protjera iz Srbije, koja

dobiva posebnim hatišerifom privilegij da

su janji

~

ari iz beogradskog pa;šaluka za

vazda isklju

~

eni•

Malo iza toga dolazi do francusko-tur-

skog rata radi Egipta. Turska nalaze

i se

u škripcu morade popustiti jenji

~

arima, do-

zvolivši im povratak u beogradski Daša-

luk. Jenji

~

ari, svojim uzurpatorskim i

silnim

postupkom podstrekoše ve

odprije

pripremanu i dobro organizovanu akciju

Srba, koja je išla za oslobo

enjem ispod

turskog jarma. Podiže se veliki ustanak

pod Kara

or

em (1804.)

Bošnjacima je ovom prilikom imala

za -

Dasti veoma važna zada

~

a, da uguše srpski

ustanak, jer je Turska, tada, bila okupirana

sa

sviju strana sve samim neprijateljima.

Ova slabost Turske, dala je još više maha

Bosancima, digla je još više njihovu mo

i

nisu se odazivali pozivu Carigrada.

Veliki vožd Kara

or

e, opremio je pisma

prvacima bosanskih muslimana, u kojima

ih je pozvao da mu se na

u u pomo

i protiv

zajedni

~

kog neprijatelja i da ne pomažu

Turcima gušiti ustanka. Bosanski musli-

mani ne samo da nisu htjeli gušiti toga

ustanka, ve

~

su mu neki pružali pomo

, od

kojih Stojan Novakovi

spomdinje Hasanbe-

ga i

Ibrahimbega Fidaihi

a i7 Zvornik

,

koji su u ime

-

ispahija beagradskog

pašalu-ka

P

ortu da. su dahije, poslije svi-

ju zuluima »po

~

eli raju da sijeku L raja usta-

la na oružje,

nego da mole cara, da bi

sadi u

ovoj prilici dao raji ruku pomo

i, da

se njegova zemlja i raja iwbavi od ovih

zulumbra oni- dobilu svoje spahiluke«

Porta je na to, po p ri)

~

anju V uka, Karadži

~

a,

imenovala Jova.na Raškovi

~

a bazr

an —

bašom i poslala

ga

u Austriju »da Srbima

nabavlj.a hranu 7 ostalo šta im treba«.

Kad jr; 1807. godine zapo

~

eo rusko-tur-

ski rat, sa zada

om oslobo

enje Srbije od

Turaka, bosanski su se muslimani opet

D

o -

kako treba. Tadašnji bosanski valija

Mehmed Husref Tiaša nije mogao Doduzeti

nikakove energi

~

nije akcije protiv Srba. To

je

i prisililo Tursku, da je saFrancuskom

sklopila savez, prema kojemu je Francuska

opremila kor svoje vojske u pomo

Tur-

skoj da upokori Šumadiju. Bosanski musli-

in.ani opazivši to, dali su izraza svome ne-

godovanju

-

i zabranili iskrcavanje .francu_

ske vojske iz Dubrovnika i njen prolaz p reko

.Bosne u Srbiju,

Na

divanu.0 Travniku, ko-



3 8

3 9

jeg je valija u tu svrhu sazvao, došlo je ,do

vrlo oštrih sukoba izme

u bosanskhi mu-

slimana s jedne i namjesnika Bosne s dru-

ge strane. Na prijetnje bosanskih musli-

mana, da ako Francuzi samo pokušaju pre-

i preko Bosne u Srbiju da

e nastati Do-

buna u Bosni, zaprijetio im se valija »da

~

e u tom slu

~

aju uzjahati na•konja, staviti

do sebe francuskOga konzula i udariti na

buntovnike«. Zatim

u — nadodao je

oti

~

i u Carigrad da tražim osvetu protiv

ove pokrajine i vrati

u se na

~

elu sa

20.000

vojnika da Bosnu kaznim. Pa šta se mene

ti

e vaša Bosna? Ja nemam šta da izgu-

bim« . Ove rije

~

i tadašnjeg bosanskog valije

na,Nolje dokazuju, kakovi su odnošaji vla-

dali izme

u autohtonog življa Bosne i Tu-

raka.

Ni na ovom divanu nije, kako vidimo, ni-

šta polu

~

eno. Kor francuske vojske morao

se povratiti iz Dubrovnika onamo odakle je

i došao. Zaludu stižu tatari iz Carigrada

sa turali fermanima da se diže vojska i u-

pokorava »srpske odmetnike». Bosanski se

muslimani i ne mi

~

u. Prema iskazu tadaš-

njeg francuskog konzula u 'Pravniku Piere

Davida (1806.-1814.) bosanski muslimani

nisu, uop

e marili da se bore za carstvo. Po-

menuti konzul izvješ

uje jednom prilikom

svoju vladu

» u Sarajvu, tom leglu opo-

zicije, postoji neka vrsta oligarhijske npu-

blike, koja namjerno radi u svemu protiv

onoga što vezir ho

e«.

Visoka Porta vide

i da Mehmed Husref

Daša ne m ože pribaviti a.utoritet sultanovim

fermanima, izmijeni ga sa Ibrahim HilMi

pašom . Ovaj bi tako

er iste sre

~

e kao i nje-

gov predšastnik. David u jednom svome iz-

vješ

u ovako• crta nemo

~

toga vezira i

zovitost bosanskih muslimana: »Sarajevska

oligarhija ne priznaje ni vezira ni njegove

vlasti, a i Banjaluka je nepokorna. Ve

tri

mjeseca kako je Ibrahim paša ovdje, a

Ile

mož e se n i govoriti o kakovoj vladi«.

Kada su srpske

~

ete prešle

~

ak i na teri-

torij Bosne .0 srebreni

~

ki kotar, Ibrahim

paša se i ne mi

e, jer naravno nema s kime.

U godini

1809•

zapo

~

eo je iznova rusko-

turski rat, pa su i Srbi te godine Do

~

eli

energi

~

nije ratovati. Kara

or

e je zauzeo

Novi Pazar i Sjenicu.'Na velike carigradske

prijetnje skupi tada Ibrahim Hilmi paša

pod udarcima janji

~

arskih kundaka nešto

Bošnjaka opremi ih na gušenje srpskog

ustanka. Ovi su se sa bojišta po

eli jedno-

stavno vra

ati svojim ku

am a. To svjedo

~ i

pašina bujruntija datirana

28.

rebiul-ev-

\

- , ,

la

1224. (1809.) poslata

sarajevskom

diji i drughn prvacima, u kojoj paša

jadi-

kuje, da svi vojnici. koji su poslati iz Viso-



40

kog i Fojnice b ježe iz ordije i vra

aju se svo -

jm ku

ama. U toj bujruntiji izme

u ostalo-

ga veli: ».... Bježanje tih ljudi može pro_

uzro

~

iti pometnju i rasulo oijele ordije, koja

je stala prema vjerskom neprijatelju. Ova-

kove koji se u ovim sudbonosnim momenti-

ma pOkažu mlitavim, koji bježe i time daju

povoda cijeloj ordiji na bježanje, treba stro

-

go kazniti ...«. Iz jedne druge bujruntije

toga paše, datirane sa

23.

rebiul-evvela

iste godine, vidi se da je to bježanje zdogo-

voreno sa tadanjom inteligencijom, koja se

le nalazila u službi. Tu se kaže izme

u o-

J

staloga slijede

~

e: »...bezi, pisari i

~

auši, ko-

ji su pozvani u vojsku da se upotrebe

vrlo važnim poslovima ni jedan ne dolazi

u ordiju. Prije je pisato njihovim zabitima

da ako se ne odazovu u vojnu sluibu, bi

~

e

iz oivilne službe protjerani, a na njihova

mjesta postavi

e se drugi, ali i opet se us-

prkos toga ne pokaza niti jedan od njih kod

bosanskog divana ...« (Po prevodu S. eff.

Kem ure, kao i slede

e u

ovom

poglavlju).

Na posljetku uvjerivši se Ibrahim Hilmi

paša da je ta vojna za njega izgubljena,

sklopi sa. Kara

or

em

,

primirje. Za taj nje-

gov tako smion i odlu

~

an korak, koji je bio

znak nemo

i bosanskog namjesnika i ka-

pitulacije Turske Imperije pred srpSkim u-

stašama, — pane u nemilost carigradskog

41

dvora i uz strog ukor dobije nare

enje da

odmah i bez oklijevanja nastavi borbu, te

da stane na Dut srpskim provalama pod

prijetnjom kazni. Tek pred zimu

iste godine pošlo mu je teško za rukom

da sakupi nešto vojske, s kojom krene pod

Loznicu, ali se brzo povrati bez ikakovog

uspjeha. Bosanski se muslimani nisu htje-

li uop

e boriti protiv Srba.

Radi neuspjeha i mlitavosti Ibrahim Hil-

rni .pašine, zamjeni ga osobito pouzdani Ali

paša Derendelija. Fermanom datiranim

polovicom Džemazulevvela

1228. (1812.)

s

kojim; se imenuje Ali paša na mjesnikom Bo-

' sne, nare

uje mu se, da ima povratiti sve

oduzete gradhve po srpskim ustašama, ko-

je da u pokornost dovede. Izme

u ostaloga

se u tome fermanu: »... Bosanski juna-

_ ci pokazivali su se do sada uvijek hrabri i

ustrajni u lobrani moga carstva, žrtvovali

su svoje živote, što je poznato cijelom svi-

jetu, ali u ovoj srpskoj stvari nisu bili

trajni ni ustrajni, nego su bili uzrokom da

srpski ustaši pre

u granice. Poznata je

stvar da od Bošnjaka zavisi da li

e se srp-ski odmetnici dovesti u pokornost ili ne...«.

Svi se istorici slažu u tom, da je Ali pa-

ša

Derendelija bio jedan od najenergi

~

ni-

,jih turskih paša. »On spada u niz onih ve-

zira — veli dr. Milan Prelog — koji nisu



42

43

birali sredstva za svoje ciljeve«. Dr. Ba-

šagi

ga naziva razbojnikom. Batini

o

njemu pri

~

a, da je svojevremeno bio vo

a

neke razbojni

~

ke družine, s kojima

, je na-

padao i plja

kao putnike i gradove na Bal-

kanu. Juki

~

ga napokon ovako opisuje:

»... taj niti je znao štiti ni pisati. Po Tur-

ke bosanske Musbnane Pr. P.)

je bio strašan i mnogo ih je stotina na o-

naj svijet otpremio«. I tako je turski sul-

lan poslao Bošnjacima jednog obi

~

nog raz-

bojnika i analfabetu, koji se je Samo

p0M0-

u svoje surovosti domogao pašinske

asti,

za bosanskog namjesnika sa misijom, da

ih prisili na ocllu

~

niju akciju protiv Srba.

Pod njegovom upravom osjetili su bosanski

niuslimani

svu

težinu tu

inskog jarma.

Kakovih s4•

je

sredstava la

ao u vršenju

te

svoje

o tome b i se mogle cijele knji-

ne napisati. 0d mnogih primjera njego

-vog

krvološtva, posluži

emo se ovdje sa jed-

nom njegovom bujruntijom datiranom sa

13.

šabana

1228. (1813.), koju

je upravio ka_

clijama: Zvornika, Srebrenice, Bir

~

a, Klad-

nja, Sarajeva, Fojnice, Visokog, Rogatice.

Fo

~

e,

~

ajni

~

a, Taslidže i

NH.etvt

:

»Vojnici bosanskog vilajeta radi ve

p0-

znate

potrebe bili su došli u bosansku or-

diju i nakon nekoliko dana, kao tobož iz

obi

~

aja, po

~

eli su bježati svojim ku

~

ama.

Nare

uje se, da se bjegunci na svaki na

~

in

prona

u i dopreme se živi u ordiju. Koji se

od njiha usprotivi imade se na mjestu

glavu mu odsje

i i meni sa izvješ-

em dostaviti. To sam vam bio i

p r i j e

naredio, ali do danas meni niti jednog živa

niti mrtva ne dopremiste. Ja ‘vidim gdje je

ta vaša nemarnost. Od onog

~

asa kad vam

stigne ova bujruntija, ako bi ko stigao iz

moje ordije u Bosnu bez objave, on je bje-

gunao, a koji ga kadija ili zabit propusti

kroz svoj kadiluk bi

e usmr

en. Osim toga

i v a š i kapetani i zabiti, koji se ovdje kod

mene nalaze, bi

~

e tako

er pogubljeni. Od

sada pazite da nebi ko prošao, a ako ko

htjedne na silu, tome u h o, n o s ili glavu

odsjecite i meni dostavite«.

Nije onda ni

~

udo da je ovome razbojniku

sa njegovim terorom pošlo za rukom do

~

i do

cilja za. kojim je težio, a ta,j je povrataik

Beograda od srpskih ustaša. željezna ruka

Derendelijina prisil:la je i Bošnjake, .te su

ovi pod njegovom komandom u septembru

1813 .

unišli u Beograd. S

.

time se je ali pre-

zir i mržnja protiv njega me

u Bosancima

podvostru

~

ila i

~

ekali su samo na

pOptl-

štanje

ratnih vojni

~

kih stega, pa da mu se

osvete. Nije p rošlo mnogo vremena iza u-

laska u Beograd, a Sarajlije i Viso

~

ani sko-

vaše urotu protiv njega. Dobro organizova-



44

45

ni i dboružani potraže ga u Travniku da

ubiju. Ne našavši ga tamo, a

~

uju

i da

se nalazi u Skoplju kod svoga prijajelja

Sulejman p aše, upute se tamo i zapa le dvore

pašine, misle

i da je Derendelija tamo sa-

kriven. Pri povratku nai

u na njega i nje-

govu vojsku me

u Busova

~

om i V iterz pla-

ninom, potu

~

u se s njime, razbiju ga i on

ute

~

e. Pobuna u Bosni zauzimala je sve

to ve

eg maha, ali ju je Porta uklonjenjem

omraž'enog Derendelije iz Bosne, lokalizo-

vala postavivši na njegovo mjesto Ahmed

HUrrid

pašu•

V .

Dok je Ahmed H uršid paša.snivao o tomekako

e upokoriti bosanske muslimane, pla

ne u Srbiji ponovno ustanak. Paša se po na-.

logu carevom krene sa regularnom vojskom

protiv Srba," na. polju Branjevcu raza.pne

svoj

~

ador. U bujruntijama upravljenim na

Mehmed Eminagu janji

~

arskog za povjedni-

ka ~

udi se: »

a mu od Sarajeva n i j e

nitko prispjeo u ordiju«. Tuži se nadalje u

tim bujruntijama da su se Sarajlije dale

na nekakove« hr

ave misli« i da pokazuju

mlitavost i ljenost. Nalaže mu, na posljetku

u bujruntiji datiranoj sa 28: šabana 1230.

(1815 .) da odmah ide na Bran jevo polje i da

» ako ih ima podložnih canskim ferma

nima da ih .povede sa sobom.« Ako se ne

na

e niko podložan i pokoran

astavlja

toj bujruntiji — onda carstvo nije zado-

voljno da ti sjediš u onome gradu, gdje

narod nije poslušan carskim fermanima i

zapovjedima, ve

odmah napusti Sarajevo

i kreni ovamo«.

Iz sultanovog fermana datiranog polovi-

com Ramazana 1230. (1815.) upravljenog

Ahmed Huršid paši vidi se da se bosanski

muslimani nisu htjeli odazvati ni na ovu

vojnu. U tome se fermanu izmedu ostalog

veli i ovo:

»

li kako sam obavješten od Bosne

i bosanskih junaka nije još niko prispjeo

Tebi u ordiju, da pokaže svoje

~

ovjekvo i

junaštvo. Srpski ise odmetinici sa sviju stra

-

na sakupljaju i podižu ustanak. Neke gra-

dove i palanke su ve

opkolili, a i Bograd

je kako

~

ujemo u opasnosti. U ovome i ovak

ozbiljnom vremenu pokazati se mlitavim

uršpar ?of as ow •oupriQuz

9[ OIJA

ingrai

sak zadrže i ne pohite pod Tvoje vodstvo

neka znadu da

e im se oduzeti življenje, t.

j. timari, zijameti pla

e i sva posjeduju

a

dobra. Zapovijedam Ti da uložiš svu svoju

ino

u tu stvar da Bošnjaicma pišeš neka

se iskupe i do

u Tebi u cilju izvršenja svoje

dužnosti, a i Ti s njima da lijepo postupaš,



47

46

da im ka žeš da. je to Moja zapovijed i da im

to Ja naredujem sa Mojim pismom«.

Sve te molbe i prijetmje Carigrada nisu

urodile željenim plodom. Da bi se Bošnja-

cima zamazale o

~

i maknu se stranac AW-

med Huršid paša a na njegovo mjesto bi

p0-

%stavljen bosanskim ve.zirom Bošnjak Sulej-

man paša. Pošto se je i ovaj poka.zao i'pre-

više revan u prova

anju sultanovih nareda-

ba, to ga Bošnjaci optuže i on bi pod svoje

stare dane (1818.) smijenjen isa drugim,

ali i ovaj je bio vrlo kratko vrijeme na sto-

lici bosanskih vezira.

U martu 1820. bi imenovan bosanskim

vezirom krvolo

~

ni Dželaluddin paša. Sultan

Mehm ed II. reforma tor našao ga je kao stv®

rena da slomi otpor Bošnjaka. Taj krvolnk

bio je snabdjeven sa neograni

~

enom puno-

m o

~ i da se la

a najstrožijih sredstava, po-

mo ~

u kojih ~

e m o

i dovesti Bosance. u kru-

tu jagnjad i pokornost. Porta je smatrala.

neuspjeh u srpskoj .stvari njihovim djelom.

Dželaluddin bio je na glasu kao nemilo-

srdan i oštar vezir. Fra Grga. Marti

u .svo-

jim »Zapam

~

enjima« pri

~

a

~

itava (

~

ada ad

ovoga zulum

ara, koja je

inio za. vrijerne

njegovog vezirovanja u Bitolju.

im je do-

šao u Bosnu odmah je pokazao da želi gvo-

zdenom rukom vladati i uspostavljati red..

Dao je pogubiti

ita.v niz kapetana i sara-

jevskih gradana. Juki

pri

~

a da je od musli-

mana ubio ih oko

300

a od hriš

ana .samo

dvojicu.

Srpski histori

~

ar Milenko M. Vuki

evi

opisuje pašovanje toga krvopije na ovaj

»Mnoga i mnoga glava poletjela je sa

ramena bosanskih koljenovi

a, pa u toj go-

mili palo je dosta i nevinih. Me

u mnogim

nevinim .padoše i glave derventskoga

maglajskoga, Krupa kapetana, Osman

kapetana iz Grada

~

c,a, Mehmed bega Baj-

buta, Hadži Salihbega iz Srebrenice, veli-

kog prijatelja ranije proti Matiji a clocnije

knezu Milošu, zatijem Kulin kapetana, Be-

ir paše, musellima .plevaljskog Ibrajim

b•ga, Alajbega iz Petrovca, Drnda Alajbe-

ga. Fo

~

i

a Ahmed. bajraktara iz Sarajeva i

banjalu

~

kog kapetana itd. U samome Jajou

za jednu no

posjekao šesnaest glava. Nje-

gova sablja ne odmaraše se, on bješe poto-

nuo u silan posao zavode

i red po Herceg

Bosni, uklanjaju ~

i sve ono što mu na putu

stajaše«.

Smrt Dežlaluddinova (1822.) obeeslila je

bosanske muslimane. Na njegovo mjesto bi

postavljen Belenli Hadži Mustala paša. Pri-

jašnje stanje produženo je sve pred konac

1826. i

nije se nad. Bosancima

~

inilo kako-

vih ve

ih zultirna

dok u sentrPrnbru te

godine

ne bi pozvana Bosna na veliku skup

48



49

štinu u Carigrad, gdje se imaju kana

no

srediti odnosi izmedu Turske Imperije

Bosne.

Na toj skupštini bilo je zastupano 32

bo -

sanska kotara i na za

~

udenje Carigrada do-

nešen je jednoglasan zaklju

~

ak: odbiti car-

ski ferman. Bosanski prvaci povratiše se

,svojim ku~ ama i po~

eše oštriti svijetlo o-

ružje, da i s n,jime — ustrebali — do ~

ekaju

cara, koji se drznuo da. im uskra

uje nji-

hovu slobodu i pokušava podvrgnuti ih pod

,svoju vlast.

Sultan prije nego što je odlu ~

io poduzeti

oštrije korake, posla glasovite u

~

enjake Ah_

med ef. Prilipliju i Arifbega u Bosnu sa

misijorm, da mirnim putem, savjetom i do-

kazima privedu bosanske muslimane u po-

slušnost. To je ujedno bio predznak velikih

dogadaja u slu ~

aju neuspjeha ove dvojice

njegovih

ouzdanika. fyni

,

poznavaju

i ras-

položenje Bosanaca naprama Garigradu, ne

smjedoše do

i u Bosnu, ve

~

se svratiše u

Becgrad Abdurrahman pak odakle stu-

piše u pigmeni saobra

aj sa bosanskim

junacima. Ta prepiska nije donjjela želje_

nog uspjeha i njiha se obadvojica povrate

u Carigrad bez ikakovog pozitivnog rezul-

tata. Iste te godine (1826.) potiukoše bosan-

ski muslimani nizam i protjerde ga za-

jedno sa vezircom Hadži Mustafa pašom u

Carigrad.

Na njegovo mjesto bi postavljen beograd-

ski vezir Abdurrahman paša, koji je bio

pun turskih vrlina: lukav i odvažan s pre-

tjeranom odanoš

~

u spram Sultana. Bosna

odredi deputate koji odoše pred njega u

Zvornik sa porukom Bosne, da »ako id.e s

namjerom da izvršuje carigradske zapovi-

jedi, da se ne drzne stupiti ni korak dalje«.

Uslijed toga ,je paša bi.o p_rinužden do dalj-

njega ostati u Zvorniku. U svojoj bujruntiji

-

koju je odatle spremio u Bosnu stajale su

i ove rije~ i: »Iz daleka šaljem vam, bosan-

ski muslimani, pozdrav vjere i jedinstva

bratskog. Na vašu budalaštinu ne

u ni po-

mišljati. Evo me da vam otvorim o

~ i i uka-

žem na svijetlost. Donosim vam svete zapo-

vijedi našega silnoga cara i nadam se da

ete im se pokoriti. U tome slu

aju imao

bi vlast da vam sve grijehe oprostim. Sada

birajte sami. U vašoj je vlasti da svoj ži-

vot odrtite iIi irzgubite. ProM islite dobro da

se ne bi kajali«..

Na ovu bujruntiju, koju

je pro

~ i tao

u Sa-

rajevu musellim Omeraga spremiše Saraj-

lije odgovor po svojim prvacima, od kojih

su IbraWmaga Bakarevi

, Fejzaga Turna-

dŽija, Mujaga Tahmiš

ija i njegov brat,

Vejoilaga Imaretlija, Hadži Avdaga Koli

,



50

51

Abdullah ef. Fo

~

o i Abid ef.

ohadži

, -da

bi ga s time zadržali dok ne skupe vojsku.

Paša je ove zadržao kod •sebe, a poslao svoje

punomo

~

nike u Sarajevo sa hiljadu nizama

da mu pohvataju buntovnike žive ili mrtve

i dovedu ih u Zvornik. Pomo

u sarajevskog

mulle uspije mu prevarom pohvatati još ne-

ke istaknutije prvake. Još istoga dana bi

pronešeno zvorni ~

kom ~

aršijom sedam mr-

tvih tjelesa (dvaju Tahmiš

~

ija, Ibrahimage

Bakarevi

~

a, Fejzage Turnadžije, Avdage

Miloševi

~

a. Pinje bajraktara i Ali age Ruš-

~

uklije). Zatim se je i sam vezir uputi• u

Sarajevo, a ne htjedne i

i u Travnik. Zatra-

ži spisak sviju buntovnika od svojih povjer-

ljivih privrženika. a ubrzo mu istigne

p

-

m o

skopskog mutesarrifa Jašar paše. Od-

mah obrazova t. zv. krvavi .sud, u kojeg po-

stavi izme

u ostalih i Fadil ef. sina Nuri ef.

kojeg su Bosanci kamenovali radi izdaj-

stva.

»Na.stalo je davljenje i se

~

a najvi

nijih i

najistaknutijih prvaka, kako Sarajlija, tako

i drugih prvaka Herceg-Bosne, jer je od

svakoga grada dova

ano

20--30

vezanijeh

prvaka bosanskijeh« — veli M. M. Vuki

e-

vi

. Savremenik i o

~ evidac tih dogo

aja

Ha dži Jovo Besarovi

pri

~

a o tome na stra-

ni

57.1 58. (»•osanske

Vile« 1886• ovako:

»Jednoga jutra po

~

eše topovi grmljeti

svaki dan se ispalilo tako po

20-30

topova,

a to bi trajalo po dva sahata. Poslije mi

-

razberemo, da su Dri pucanju svakog toga

p0

jednoga udavili. I tako .smo uvi,jek 'zna-

li,

koliko .su na dan smicali. Samo koji bi

dobro platili oni bi se kurtalisali smrti.

~d

dvojice Ba šagi

a uzeo je

120 kesa talira, to

biva današnjih

20.000 forinata.. Kad u gra-

du mnoge podave, odsijeku im glave, pa ih

donesu na Miljacku kod

umurlije prema

današnjoj »Kafe de France«. Onda, do

u

kavazi u

ur

~

iluk i jave da paša ište deset

majstora, koji umiju nožem raditi. ur~ ije

su mislile

na besposlicu i po

u drage volje.

Ali kad ih dovedu do glava, i narede

a

gule glave, a oni jadnici, viclevši da nema

druge, po

~

nu glave guliti, pa onu kožu od

glave ispu.ne poslije pam ukom i slam om,

po

1 om ih odma.h pošalju u Carigrad caru i

babalijama, Tako je to trajalo duže vreme-

m. Nisa

rojao, ali mislim da je onda po-

ginulo koje iz kasaba koje Sarajeva do

300

ljudi«.

Zloglasni Abdurrahman nije se .samo sa

ovim zadovoljio. Njegova je namjera bila

ne •amo posmicati prvake Bosne, ve

•da i

sav narod osjeti njegovu pesnicu.

S

toga

pored gore pomenutog »krvavog

suda«

ure-

di 1 t. zv.'»kobni sud« pod predsjedništvom

Alajbega Dukatara, koji raspisa teški na-

52

3



met na cjelokupno gra

anstvo, po

~

am od 50

pa do 50.000 groša. Osim •oga natovari još

i silne globe na raju. Mnogo Sarajlija zalo-

žilo je •sav svoj imetak u otpla

ivanju ovoga

nameta.

Godine 1828.

do

e do ponovnog rusko-

turskog rata i Abdurrahman nar•di po za-

•

povjedi carigradskoj da se pokupi

20 %

za

vojsku. Mišljaše on ovu priliku upotrebiti

protiv Srbije. »Saznavši za ovo knez Miloš

— veli- M. M. Vuki

~ evI

~ — a imaju

~ i ,

d'obri-

jeh dostova medju muslimanima u Saraje-

vu, pozove dvojicu od najglavnijih. I oni ta-

jom do

u u Kragujevac. Knez •a .njih ospe

prekore: što su skrstili ruke pa ni mukaet,

a dušman im pokla tolike odli

~

ne ljude.

Pored toga kaže im, šta da rade i pusti ih

natrag«. Iza toga nastaje u Sarajevu pobu-

na, 1.1 kojoj su i topovi pucali

,

a svrši •se sa

pobjedom ustaša, koji protjeraše vezira sa

nizamom »uz pucnjavu pušaka« 'sve do

Travnika.

Njegov zamjenik blagi Morali Ali paša

(1828.-1831.)

btjeo je mirnim na

~

inom po

sti

~

i ono, što njegovi

, -

predšasnici silom

pokušavali. Op

e nezadovoljstvo, ali pro-

tiv tu

ina nije se nimalo sleglo, niti se je

tim metodama tako

er šta dalo u

~

initi.

nego je iz dana u dan sve to više raslo. Me-

utim i sam Sultan vide

i, da se silom, ne-

'da, ništa posti

i, pozove bosanske prvake

ponovno na vije

e u Carigrad, kojemu je

ovom prilikom sam predsjedao. Poku•avao

je na •sve mogu

~ e na ~

ine upokOriti Bosnu i

staviti ju

pod

svoje igo

;

ali svi pokušaji o-

sta,doše bez uspjeha.

VI.

Svi pokušajii. gordog Sta.nbola za upoko-

renjem 1 asimilacijorn Bosne ostadoše bez

u.spjeha. Bosanski junaci o-stadoše vjeTni

svo

slavenlkun

tradicrama neurnolji-

vi u

nju unutr njeg

uire

enja Bosne.

ft

Ma koliko su

od ve.zale državni

~

ke i

vjerske dužin

osti naiprama sultanu, koji-

je .s jedne strane kao suilta n oslobodio papin

ske

križarske

nke

zsle, a s •ruge ih strane

kao halifa -upoznao sa naukom : da je

Bog jedan aMuhamed njegov poslanik

opet ih svi ti, i ako duboko ukorijenjeni

osje

~

aji, u njima, rui•u mogli skrenuti s

njihovog pravca,.

~

etiri stoljetna trvenja, i borbe nisu

r i h

skrhale, ve

su ih

~

eb

~

'ile, da su

bili

sve to

~

vrš

~

i i ja

~

i, sve to lx1rbeniji i

niji. Podnosill rsu besprimjerne -žrtve,

hovi

najbolji 1najodabraniji sinovi truli su

po zindanima i klani sa demiiskijama, izdi-

sali su na konopcima, davljeni ,sa peškiri-

•

ma, trovani .sa -otrovima, rastrgivani na

54

55



konjiana, strijeljani isa m.auzerkama, ali

su .uvijek ostali vjerni naslijed,jenom ama-

netu: boriti

se za

~

ast,iponos i Bo-

sne.

Pa kada su i zadnji, sultanovi pokušaji

lla ,sastanoima u Ca.rigradu, kojiim.a, je o-

sobno, predsjedao, ostall bez usyjeha, za _

klju

~

eno je pod svaku cioriu. dovesti Bo-

njake u pokornost i pribaviti

.

autoritet ca r

skim fermanima. Bosanci su

kavloU .Carigrada po

~ eli, okuoljati svp

svoje sile, da ise ogledaju sa tada još anto(-

nom Turskom carevinom, — pa šta Bog

clade i .sre

~

a juna

~ ka.

Po

etkom

sa.stadoše ;se .svi .bosa.n_

ski prvaci u Tuzli i izabralše svojim vodom

4.1,a~

a

— 'u narodu

popillarnom ,pod imenom

»Zmaj od Bosue«

kojeg ujedno proglasiše bosanskim ve

ztrom. Na, tom sastanku stvoriše jedno-

glasan zaklju

~

ak: od,up rijeti .se isvim ca ri-

gradsirm n

aTedba.ma. martu iste ,godine

H.usein kap,etan .sa svojom vojskom

na Travnik l'nakon egor

~

ene borbe u ko-

joj isu i topovi u

~

estvovali zarobi b osanskog.

Namik pašu

a turskom regularnom

vojts.kom Morali Ala Namik .paša. — na-

Šavši se uškrlpcv — kao prepredeni Bizar-

tinac da.je.svo

~

anu rije

~

da .pristaje uz rpo-

kret, da

e biti.

,

najiskreniji zagovaratelj i

tuma

~

njiihovih žielja i osje

~

aja kod sulta-

na, u kioje ga itme Hu sein ka

etan i opTemi

u Carigrad sa slijede

~

im važnijian zahtje-

vim,a:

1.

da Turska opozove vojne reforme,

2 .

daBošnjaci saani isebi biraju poglava-

r& 7,emlje,

3 . da

oTta odre

e sva.ke kontrole i

inješanja u unutrašnje poslove bosanskog

vilajeta, te

4 .

Bosna

e pla

ati Tu Tskoj godišnjti,

but od dva milijona groša.

Tada je po prvi puta

a

~

e na povr-

šinu misao o ostvarenju samostalnosti

slobode B ne.

usein kapetan imao tadalpod ipuškom

25.00 0 ljw di. Odm ah .po osvojenju Travnika

krene u prvoj volovici aprila sa ci

e

jelom voj-

skam u Skwlar. svome saivezniku Mustala

paiši škodri, .koji je takoder imao

40.000 voj-

nia, pa .da

zajedno njiane krenu na Cari-

grad,

Husein .katpetan je ianao tada pod ptg-

kom

25.000 ljuldi ve

inorn

»ljuta Krajišni-

ka.«.

Vrijedno je ovdje zabilležiti ono odušev-

ljeno sg.kuipl;anje Krajišnika, oko kule Pe

-

kod Hasanage po slikovitom opisu M. M.

Vuki

~ evi~

a:

»I što ho

~

e Haso, odmah privodi u djelo, i

56

57



pali puške s 4vorišta kule svoje, i kupe se

ljuti Krajd

nici. Eto mu ;svijeh plemi

~

a s

Krajine, eto mu i Hadži-Ri.sta pravoslav-

nima, to,g njegovog .starog druga, prijate-

lja i,suratnika još iz vremena, .kada zajed-

no vojštiše na Nemce i kada, je Risto za

hrabrost dobio od sultana tropernu

~

elen-

ku, te ga di

~

ila i odlikovala u znak da je

junak .bosanski. Eto mu i francišanski mo-

na,si šalju bosanske katolike. Skupilo

preko dvadeset hiljada sve junaka kao va-

tre žive. Sve sam ljuti Krajišnik. Ustali isu

svi protiv ouštega srpskoga neprijatelja.

Svaki je oki

~

en po krajišni

~

ki. Ne znaš od

bra

~

e koji je bol ji, ko li je Da li oni,

koji vjeruju u prorOka M uham eda,

s

kitnja-

stian haljinam,a i tovnijem konjima,

s

jata-

ganima i krivijem sabljama o vrat obješe-

nijem, ili oni drugi, što vjeruju u Isusa

Hrista, sa, šarka,ma i idieferdarima u ruka-

ma i samokres

iana za , pojasom. Sve je ,otre-

sito, sve sr

~

ano, sve gotovo da, na -oštro

gvožde udazi za

amostalnost i

slobodu

;svoje dii

~

ne otakkbine.• Haso, gleda.-

ju ~

i ovu di

~

nu kitu, ovu nepreg ednu voj-

sku, sastavljenu od bra

e .sve tri vjere, o-

duševi ,se

»KoUl ovakijeh soko-

lova, kod ova.kijeh junaka, kod ovakve

brat.ske ljubavi, Bosna može zalista biti bo-

sanska, ;dokle je.god sloge medu bra

om,

nikakva sila, nikakav neprijatelj ne

~

e-im na

školditi « Pri ovome on se osje

aše imlad,

lak, osje

~

aše se i smeo i hrabar. Srce mu

tako bješe razdragano, da bi cijelu

avu voj-

sku, sastavljenu od bra

~

e Tazndh vjera,

jednim mahom,

7,agrlio.

U ovoj vojsci, u o-

voj slozi bra

~

e, gledao je stari Haso bindu

~

-

nost ponosne H erceg-Bosne

Tako veseo, tako razdragan skupom 1

ju;naštvom oilabrane ,vojske :svoje, sjede H a-

so .na svoju lastavicu i pode, s ponosom di-

~

na sina juna

~

ke Bosne, na ~

elu svojijeh

Krajišnika u boj protiv Turaka a Arnauta,

protiv neprijatelja -od toliko stotiina godina

Herceg-Bosni.«

Husein je udario .sa svojima preko Ro-

gatice, Višegrada, Priboja i Prijepolja. u

Novi Pazar:Odatle se u prvoj ,polovici jula

1831,

krene naprarna Skadru svome savez-

nlu Mustafa paši Škodri, koji je imao 40

hiljada vojnika u. namjeri da zajedni

~

ki u-

dari na carigradskii niza.m.

»Zadahnuti žimim narolinim ose ~ ajem--

kaže dr. M. ,Qavrilovi

~

— Bosanci polaze

~

i

na Kosovo, pevahu pesme u kojima je bilo

ne

~

ega uzvišonog i velikog:

.»Mi Idemo na R

O SO VO

ravno

Gde nam stari slavu izgubiše

Staru našu slavu ipradedovsku

59



S S

I mi

emo na p olju Kosovu,

itzguibit vje

.

ru i junaštvo

Ili

~

emo ako Allah dade

Dušmonina svoga, pobjediti

I u Bosnu vratiti se sla,vno«.

Me

utim se je i veliki vezir Rešid paša

krenuo iz Carigrada sa silovitoan vojskom

protiv H utseina 2 n jegavog saveznika.

Voiska Rešid paše bila je ve

stigla u

Pe ~

iDakovpcu. Kako je .

~

uo za primicanje

Huseinovo, s namjerom da razdvoji te dvi-

je vojSke,, ,pošalje la

~

a olijeljenja nizaana

protiv njega, kojeg Husein do

~

eka kod Saz-

lije ipotu

~ e ga do nogu

0

pojedinostima te bitke kaže franouskl

histori

~ ar Bartolomeo Kunibert ,slijede ~

e:

,»Ovaj prvi uspjeh .ustanika na Kosovu

polju, punome uspomena i zna ~

aja u njiho-

vim o

~ ima, potpali njima hra,bro,st, .osve-

Ži njihove nade i njihov fanatizam. U dru-

goj jednoj bitci blizu Pe~ i ,nakon uporne i

krvave borbe, oni još potpuno potukoše je-

dno znatno odelenje carske vojske, koje

zagnaše iz jakih položaja, pa nastaviŠe pro-

dirati do kapija Pe

~

i. Vidaji

~

ipaša sa-

mo sa 5000

k -,

1.9branih B ošnjaka osvoji su-

tradan na juriš to dosta, dobro utvr

eno

mjesto i

~

avano od mnogobroj,ne posade,

koja bi ve

~

inom ba

~

ena pod ma

ili zarob-

ljena, Ustanici bijahu pobedioci na svIma

th

~

kama, ništa im se više ne odupiraše«.

Prema pi•mu Jovana Obrenovi

~

a iz Bru-

snice Vasi Popovi

~

u u a

~

ak 24. jula 1831.

Husein je tada zarobio :»2000 niza;ina, zapli-

jenio mnoge

~

adore, 7 topova i tsvu džeba-

nu, i .sav mutvak sadrazamov. Cor Jusuf

pašu posjekli su Bošujaoi, a Ivzi Aizi pašu

ranili su podobro; solani ~

ki manje je ra-

njen, .

no ;silistar njegov i

aja uva

~

eni leŽe

u Prištini, kod Bošnjaka ,u apsu«.

Bosanski junaci do

~

ekivani su svagde

•a.0 pobjeddoci. Ta slavom ovjen

~

ana voj-

ska — kako neki hi.storici tvrde — mogla

je ,sti

~ i. i i do Carigrada, da je nije po

~

eo

podkapavati crv nesloge i razdora.

Zamke, koje je veliki vezir medutim ras-

pleo. u Skodrinskoj vajsci, urodile isu že-

ljenim plodom. Vranjskti i leskova

~

ki paša

na prilipSkim visinama prebjegoše nizamu.

Mustala paša pobjeden povrati se u Ska-

dar, da nakon kratkog vremena bude

kao zarobljenik u progonstvo.

Velike pobjede Bosanaca preplašile su i-

pak velikog vezira, vide

i da bi novi uspje-

si mogli napraviti op

i metež u

arevini,

ponrudi izmirenje. Husein ka

petan izašalje

svoje izaslanike u njegov glavni stan, koji

tamo iznesoše tužbe i zahtjeve Bosne.

Oni isu

aže Kunibert

-

F

60

61



zrok nemira i nesre

~

a, koje odavna ojaclja-

vahu Bosnu u tvrdi

~

enju, hrgjavom vla-

danju i hrgjavoj upravi paša-potkraljeva,

za koje behiu tu

i: je2tik, obi~

aji, narodni

karakter zemaljski interesi. su

dalje uzrok da.našnjeg ustanka naglom.e

rrelazu, što im ho

ahu naturiti na mesto

vekovnih ustanova i obi

~

aja, reforme i no-

va

~

enja, za koje .se osje

~

ala nesavladiva od-

vratnost. — Bosanski zahtjevli

su od velikog vezira, slijede

~

e:

da Husein kapetan, koji uživa,še op

e

povjerenje i koji poznavaše potrebe zemlje,

bude zakonito postavljen na dostojanstvo i

sa nazivoan glavnoga upravnika Bosne, što

mu ga želja njegovih .sunarodnjaka bijaše

ve

podarila;

2. da im nova

~

enja i reforme budu na-

turane, i da njihova zemlja o~

uva ,svoje pri-

jašnje ustanove, svoje povlastice i svoju

sta:ru upravu ;

3 , .naro

~

ito ,su navaijivali da bi bili izu-

zeti od vrbovanja u voisku i da, nikad ne-

budu prinudjeni

praviti

vojni

~

ke vježbe,

obvezuju

~

i se ipak da.

e dati, u slu

~

aju ra-

ta Turskoj vojsku od

25.000 ljudi !svakog

roda, oruižja, .ali pod zapovjedništvom

svo-

jih vlastitih starješina.

Lukavi Rešid paša pristade na

sve gor-

nje

uvjete, koje su mu izaslanici Bosne

predložili. U isto vrijeme otpo~

ne sa svojim

intrigantskim sredstvima razdvajati i Boš-

njake, što mu žalibože i ovde upali.

Po Vuki

~

evii ~

u i»slao je razne po-

slanilce bosansko - hercegova

~

kijem aga-

ma, b43goviana i

kaipetanima, u kojima

je svakome laskao, hvallo ga i veli-

~

ao. Pa -tatko je i

tuzlainskom kapetanu po-

slao pismo, u kome mu

priznavaše

da je

pravoida

Bos.na dobije sve ono, što oni traže,

ali da to do

.njega toliko ne

stoji, -

koliko

do

sultana. On sa svoje strane

~ in i

~

e, sve da

sultan želju Bosanaca i da im dade

za vezira Bosa,nca. Ali on, vezir, misli da

za to mjesto nije

podesan Husejin kapetan,

.mlad i nevješt, ve

treba

~

ovjek

zreliji, kao

što je Tuzla-kap etan;

~

ovjeku kao što je on,

treba da, je zazorno što se nalazi u buntov-

ni

~

kom taboru mlada i nevješta Husejina

kapetana. Tuzla-kapetan ne shvati u

~ emu

je stvar, pa .sa ;svojim mom cima poslije jed-

noga, bu rnoga .vije

~

a ode ku6i• Ali-paša

da i

, koji je nešto više

nazirao

~

emu vodi

ovo, htjede po

d za njim, da ga, ali ga

zadrža H usejin.

,

Ovo mu je bila takva i to-

l ika pogreška, da t»Ba sna nije mogla p oista-

tt

bosanskom«. Za Tuela-kapetanom digoše

se još neki, te odoše. A

sam Husejin, ne

~

e-

kaju

i potyrdu

ob e

~

anja vezirevijeh, vrati

se u Bosnu«.

b 5

2



Ova im se pogreška grdno osvetila.

Husein kapetan pri svom povrafiku um-

ludno je

~

ekao da mu se njegovo vezirstvo

potvrdi od sultana,

a

na njegovu predstav-

ku u Carigrad odgovara mu vebiki vezir u

novembru 183 1. da

e mu ostaviti vezirsku

ast samo pod uvjetom da se pokori cari-

gradskirn zapovjedima i da bosanskim mla-

di

~

ima obu

~

e nizamsko odijelo i po

~

ne ih

vježbati prema novim p ropisimn .

Hu sein je to energi

~

no odbio i otpo

eo po-

nr>vno sa prikupljanjem svojih snaga protiv

Rultana.

Me

utim je njegova vlast me u

b o -

sansk

im prvacima — po~

ela opadatl, što

se je jasno opažalo na skupŠtini u Trav-

niku. koje je on opet po ~

eo progoniti, a neke

od njiha

~

ak dao strijeljati, dok su neki po-

bjegli ispod njegova terora u SlaV oniju.

Dok se je ovako zakuhavala mržnja i za-

vist me

u bosansktim prvacima, inspirisa-

na po samom ReŠld paši, dotle je u isto vri-

jeme krenuo iz Carigrada put Bosne novo

imenovani vezir Kara Mahmud paŠa, ,sa

18

hiljada Arnamta i

12,000

nizama — dok ne-

<iiistorici tvrde da je imao i 60.000

ljudii. —

Husein nije mogao sada ni iz daleka da po-

ku.pi onoliki broj vojske, kao Što je to Prvi

puta bio u stainju. Od aprila do juna, 1832.

vodile su se žestoke borbe izme

u sultanove

i Huelinove vojske. Otpor BoŠnjaka bio je

nadasve hrabar, jer

nez Miloš 1 dal-

matinska generalna komanda bili dobili

jeŠtaje o pobjedi Bosanaca. Ali

se »crna

gora isje

~

i ne može«, pa tako na sultanova

vojska, koja pobjedi ponosnu Bosnu, ne to-

li,k,o svojom broj

~

anom nad imo

~ li .i junaš-

tvam, koliko lukavstvom bizantinca Rešid

paše, koji je posijao neislogu i zavist me

u

bosanske prvake.

Po dr. Mihajlu Gavrilovi

u odluka za o-

vu bitku pala je na

17.

maja na Palama,

gdje se je vodila o

~

ajna borba za Sarajevo,

koja je odlu

~

ena nenapclanirn udarcem Ali-

age Sto

evi

a koji se je pojavio na bojiŠtu

i u najkriti

~

nijem momentu napao Bosan-

ce s boka

.

. Bez toga Kara Mahmud bi mo-

rao uzmicati (Dr. Mih. Gavrilovi

»Miloš

Obrenovi

III. strana 269)•

Sarajevski vladika sa

5000

Srba pravoslar

vnih pomogao je Huseina u ovome boju.

Gosp. M. M. Vuki

evi

~

opisuje tok bitke

na Palima ovako:

tama od neba do zemlje, ništa se ne

vidi, no se

~

uje cika puša.ka, zveka sabalja

i

noževa, jauk i uzda,si ranjenika.

–Oblak od

puš

~

anoga dima obavio ovu gomilu konja

i junaka, pa se

~

uje samo neka tutnjava i

lomljava• Po koji put pirne vjetar, te malo

pokrene oblake od dima ispred o

i.ju ti

piolete konji i junaci. 1 dunu ja

~

e vjetar i

64

65



diže oblak

dima i me

u najguš

im redovi-

ma u najžeš

em okršaju eno Huseina i Vi-

dai6a gdje se bore kao divovi. I padoše im

konji i izgubiše se u gomili, u gomili ne-

stade ih. Ali eno ih na novijem konjima u

još ve6em okršaju, tako jedan put, tako

i drugi put i bore se kao lavovi, i satiru

konje i junake. Uplaši se Kara-MahmUd jer

mu ,po ~

e vojska uzmicati, a Huseinu pade

i ~ etvrti konj, brzo ga promijeni uzjaha od

morenoga i polete kao

munja

na neprijatelja

jer još samo koji trenutak i bitka je

vena... Ali »il' neda

avo,

eda Bog« ...

S boka Husejin-kapetana pojavi se Smajil

aga

~

engi

i Trebinjac s hrabrijem herce-

govcima, i Husejin malaksa, Malaksa i Vi

,dai

. Malaksaše i junaci i sa salomljenim

krilama po

~

eše uzm icati•

Bibka bi svršena i Huse,jin •Gradaš

~ evi ,

junak od junaka, ponos cijele Bosne mora-

cle se

povu

i«.

Ulazak Ka ra Mahm ud paše u Sarajevo 24.

maja 1832, zaprepastio je Bošnjake. On je,

ali, samo .konfiskovao imetke G radaš

~ evi a.

Zlatarevi

~

a i Dženeti

~

a i prodao ih u

države na javnoj dražbi. Ni

.

kakovih drugih

presija na cl narodom nije

inio. Ovaj njegov

blagi postupak bio je najviše iz nužde, jet

je tada trebalo slati Bošnjake na Istok da

upokore ustanak Ibrahim pa.še egipatskoga.

Mnegi au i3ošnjaci u ovim borbama prešli

na stranu ustaša. Jedini se odlikovao svo-

jorn' hrabroš

u kod Konje Ali paša Rizvan-

begovi ~

„ radi

ega, mu uspije kod Sultana

isposlovati odvojenje Hercegovine od Bosne

i postade hercegova

~

kim vezirom (1832.—

1851).

Veliki Zma,j od Bosne završio je svoj ži-

vot u Carigradu shrvan teškom boljetiwm.

na.kon nekoliko mjeseci po svome porazu.

Na sultanovu ponudu da se primi velikog

~

ina nad nizamom, koju je ponudu Husein

radi,

oga je bio osuclen na, pro-

gonstvo u Trapezunt, ali se je me

utim raz-

bolio u Carigradu i umro, prije nego što se

je ta osuda o pro.gonstvu .mogla nad njim

izvršiti. Od

drugih njeg•ovih drugova zna

. s e , da su se Ali paša. Fidahil

i Ziatarev16

vratili kasnije u Bosnu, a Krupa kapetan da

je umro u Aziji•

VII.

Kara Mahmud paša upravljao je Bosnom

u svemu 15 mjeseci, odakle je .poslat u Ja-

ninu, gdje je bio planuo ustanak, a u Bo-

sni ga zamjeni Davud paša.

Davud je. paša bio slabi

i nlje se usudio

provoditi carigradske naredbe, usprkos po-

raza Bošnjaka. Radi toga ga je Porta izmje-

nila sa Vedžihi pašom (1835), koji. je .od-

3

b

b



ma h po svome dolasku sazvao sve bosanske

prvake i proglasio ukidanje kapeta.nija i

podijelio Bosnu na musellimluke. Naziv ka-

petana zamjenjen je sa nazivom musellima

Ove je vezir mogao od sada kao

inovnike

otpuštati i namještati. Seda.m bosanskih

sandžaka pretvorio je u

~

etiri ikonjani

~

ke

rezerve (suvari-redife). Ta

~

etiri alaja no-

sila su nazive:

bosanski, hercegova

ki, zvor

ni ~

ki i kLiški. Svakom alaju postavi na

~

e-

lo po iednog pukovnika (miralaja) i ime-

nuje ostale potrebite

~

inovnike.

Radi tih svojih mjera naišao je opet na

otpor Bošnjaka, u kojima još nije bdo utT_

nuo stari ponos juna.štvo• Ustanak Kra-

jiŠnika i Posavine pod Ali pašom Fidahi-

~

em

(1836. i 1837.)

bi svladan po V edžihiji;

i Fidahi

bi ponovno otpremljen u progon-

stvo, gdje je i umro u Trapezuntu.

Ovaj posljednji poraz bosanskih ustani

. -

ka, rasplinuo je sve nade Bosne o bosanskoj

samostalnosti. Stranci su tada po prvi

pu-

ta, iza pada Bosne postali apsolutni gospo-

dari, njeni• Tu i tamo postavlien je

po

koji doma

i ,sin m usellimom, a li na ovoga se

,je silno pazilo i pomno bi se pratio svaki

njegov gest. Morao ise je pokazati zasluž-

nim toga povjerenja i slijepo izvršivati sve

naloge Carigrada, koji su nalozi bili proiz-

vodi li

~

inh

~ ejfova i plahovitih hirova p ojedi

67

nih došijaka iz Anadolije. Špijunaža je ta-

da bila raširena kao nikada prije• Na do-

ma

e sinove, nar,.

,

ito one, koji bi zauzi-

Mali kakav bilo položaj u državnoj upravi,

pazilo

I c k i

.se sa sviju strana

i

6vaki.

njihov

pokret tuma

~

io bi se na svoj na

~

in.. Tako bi

na

plaVdi

Boga smaknut

banjalu

ki mu-

sellim Hifzi efendija na •denuncije dvojice

sarajevskih špijuna, koji su bili na višim

položajima.

( , ) d

Rloma

Gradaš

~

evi

a, i onog poslied-

(

ajeg Fidahi

evog, nisu više bosanski mu-

slimani mogli ni pomišljati na kakvu ozbilj-

niju akcijur

. 2 1 i y _ r l l

tu

aka. Njihova su kri-

la bila podrezana za nekoliko decenija.

I

sada plihovu pril

.

ailm'u_ph

-

gi2

. .

e r

lju

na

se.

r

i pravoslavni,

koji podstre-

kavant i potpomagani ocl W t

-

sije, dižu usta-

nak za ustankom i prave velike neugOdnosti

Turskoi Imperiji.

Pop Jovica u Derventi

(1834)

zapo

~

eo je,

odmetnuvši se u

V u

~

jak planinu, a za. njim

je

sliiedio Grahovski ustanak i drugi re..

dom. M nogi su skršeni,

emu su doprinosili

i doma

~

i sinovi, revni izvršioci carskiih na-

redaba, koje je Turska ,postavl,jala na visoke

položajte u svoje ciljeve. Smajilaga

engi

,

koji je još za. Husein ka.peta.nova, ustanka pre

bjegao u protivni

~

ki tabor Kara Mahmud

paše, radi

~

ega, je imenovan carskim ko-

-



68

mornikom, potukao je ernogorce .na G ralio-

vu i osujetio tada poduzetu akciju aslobo&

nja tih krajeva. Svi.is.kreni i pravi rodolju-

bi, u koliko .nisu prognani u Trap ezunt i

po-

smicani,

ba

~

eni su u pozadinu i.bili onemo

gu

~

eni.

Iza pa še V edžihije -elek:_,'ao je za bosanskog

vezira Mehan edl Husrev paša (184 0.-184 3 .).

7.,abilm iMehmed

~

amil paša .(1843.-1844.).

Osman Nuri paša (1844.), Hadži Hald Ca-

m'l

paša

<1845.-1846.1 i napokon Mehme(i

Tahir paša

(1846,

-

850.).

Dok je .upokore-

na Bosna. i Hercegovina davala propisan:

tanzimat, dotle su Krajišnici još uvijek pra-

vill pobu,nell prot.ivili .se

earigradskim na-

redbama. Ne samo da, nisu htjeli ništa da-

vatiu earsku blagajnu, nego su još traždi

da im se dade novaca za

~

uvanje gramica

od upada oarskih

~

eta. »nd godine

1832. do

1851; — kaže dr. Milan Prelbg — finali su

oni pravu repu

Lku. Protiv njiha su išli

-

gotovo svi veziri. innogi su krajišnf.cii ig.-

ginuli, .mnogi prognan , al se neki od njill

opet povratiše i ostadoše i da.lje buntovni-

ci;«. U .augu,stu 1849. biljoži se jedna že.š

.,

bitka,

,

:zme

u

bosanskill krajišnika. i

Mall-

mu d Ta ,hir paše, koja. se je svršia, sa n jiho-

vom pobjedom . Ova je bitka, po tvrdInji ne-

kill histori~

ara, prouzro

~

ila paši smrt, je .

je nakon nokoliko mjeseci umro u Trav-

niku,

b9

Ovaj poraz

sul•anovog nizama kod

a

e Tursku, da poduzme energi

~

ne

korake protiv Kraj;ine, koja je još jodina pr-

kos.ila od .svega .0smanovog carstva, i da ju

lovede u pokornost. Ta važna misija bude

povjere

na. Omer paši Latasu.

,

Omer paša Latas obnašao .je tada

~

ast

maršala turske vojske, a b:o je tLTn odliko-

van radi zasluga. koje je u

~ inio sul-

ta;nu u ugušenju Kurdskog ustanka. U ju-

nu

1850.

osvanuo je Omer paša Sarajevu

sa 11 bataljona. pješa.dije, konjaništvom i

jed.nom poljskom .ba.terijom i •a zapeo

~

ado-

re .na G arici

na. m jest.0 gdje

a.ra Ma,h-

mud

z veliki vojni

ki sjaj jeku

topova pro

~

itan je carski ferm.ain svirna od-

l i

n cima bosanskim, koji je glasio na nje-

ga kao zapovjedaju

eg generala u Bosni.

novog

bosanskcg inamjesnika Hafiz pašu,

a u kojem je sultan objavio provodenje ha-

tišerila u svima. krajevima Bosne, koje je

pozvao cia inu se pokore. Po pro

~

kanom

fermanu p ust,:o je sve bosanske 'prvake .svo-

jim

. ku

~

ama, zadržavši ikod sebe

.

jedlino

Ali pašu Rizvanbegovi

~

a kao taoca, a ko-

jCga je kasnije pogubio u bliZiniBanjalu-

ke, oko 20. .marta 1851. •

Medutim Do

~

eše ,stSati glasovi o .pobuna-

ma u Zvorniku, f'esavini, Krajini Heroego-

vini. Omer paša je imao pune ruke posla

70

71



dok je sve to doveo u pokornost, pri

~

euru

nkje b:rao nikakovih sredstava• O sobito

m u

jc Krajina davala velike brige. U velikoj

bitci

Krajišnika sa Omer pašinim nizamom

kod Jezera blizu Jajca , gdje su se susrelii, j(

,-

su Krajišnici pošli na Sa rajevo, palo je 150 0

Krajgnika, a zadnji ve

~

i ckršaj bio je kod

Bosanske Krupe, takoder sa.porazom Kra-

jišnika.

•

kOna~

no je Omer paša n alkon ideset-mje-

,se

~nih :krvaviJh borbi /upokorio 'Bosnu,

potpuno izvršio svojn koja mu je

povjerena. ,Sa 27• aprilom

1852,

bila je bu-

na u

~

itavoj Bosni ugušena i Omer pa:ša

vrati

e u Travnik. Tamo je ko4 novog

bosan9kog namjeswka Hajruddin paše (jer

je Hafiz pašu smj,enio radi jednog sukobaj

blo oko 1000 sužnjeva, koje je sa, bojtšta

njemu slao• Od tih je 400 -dao okovati u

gvožde .i odpnemib ih u Cario

.

rad, neke od

preostalih unovo&o, neke pus

'bio uz otkup-

ninu, 'dok je mnogo n j h i pomrlo 'podnose-

~ i

njegov zulum. U ti,nl deset-mjese

ni:m

borbama izginulo je oko

6000

doma

~

ih si-

nova, a na silu unova

~

eno u nisam njih

20.000•

•

Iza ovih žestokih borbi vidilo se,

Vodžihine naredbe bile samo prividno. pri-

znavane po doma~

em ž‘lvlju, pa g. dr. Ba-

, š r s g i

~

Maa, pravo kad kaže..da je Bosna

iti-

gubila zapravo svoju samostalnost tek sa-

da, nokon Omer pašina upokorenja.

VIII.

Omerpašina

upokorenja 1852.

pa sve

do okupacije 1

878,

ne može ise zabiljeiiti ka-

-

kva važnija akcija boswnskih muslimana za

oslobodenje Bosne..Kad je

ruska vojska na-

kon

pobjede kod Plevne pošla iCarigradu,

Turska bude

primomana sklopiti mir

u San

Stefanu. Ugovor o miru zaklju

~

en je

3. mar

ta 18 78 . s kojim se priznaje Srbiji, Crnoj Go

ri i Rumunjskoj nezavisnost, a po X1V.

~

la

nu

autonomija Bosne i Hercegovine.

Bosanski prvaci predvidjali su u tome

ostvarenje svojih daynth sanja 1 po

~

eli su

živahnije raditi oko realizovanja toga ugo-

vora. Na

2,

juna iste godine prodadoše bo-

sanskom.valiji svoju adresu, u kojoj traŽe,

»da se uvede autonomija, kako bi se poimo

~

u sabora nadzirati ommžena tur-

ska vTida, u Bosni

Hercegovini«, nagla-

,šuju

~

i, se udružiti svi Bosanci i Her-

c.egovci u obranu svojih zemalja. Nakon

6

da.na, t. j. 8. juna veliko Narodno Vijo

~ e u-

pravi drugu adresu izravno u Carigrad, u

kojoj izvješ

~

uju Visoku Portu, da

~

e Narod-

ni Odbor, koji je sastavljen od

24

l ica, u ko-

jem su zastupa.ne sve vjeroispovjesti, preu-

72



zeti upravu zemlje u svoje ruke. Taj je od-

bor i zapo

~

eo svoje djelovanje io. juna,

1878,

smjestivši se

.

0

vladinoj pala

~

i. Me

utim

se je stanje stvari, po tome pitanju, znatno

izmjenilo.

Na 3 .

juna .poziva Bism ark

sve evropske

velevlasti na

kongres

u Berlin, u svrhu spo

razuma o modi.fikaciji .sanstefanskog ugo-

vora. Zasjedanje

kongresa zapo

~ elo je 13. ju-

na

a za vršeno

13.

jula 1878,

Na sjednici od

28.juna došlo je na, pretres pitanje iBosne i

Ilercegovine, na kojoj su sjednici austrijski

delegati dokazivali, da je

autonomija tih

'pokra.jina neizvediv

usl'ed socijalnih

i

vjerskih o re a me

u staincPvm vom tih

po

rajina, ve a se

•

- . • 1

e e Austro-U -

garskoj, koja je, kao pograni

~

na vlast, .s

njima najviše zainteresovana. Tome su

s e

energi

ao protivili turski delegati. Na pred-

log engleskog delegata Beaconsfielda bude

primljen XXV. ~

lan ugovora, koji Po

~

inje:

1

,

»Pokrajinenu i Herceo.ovinu nek

-

stro- ars a zae es e ne, i n ima upravlja«.

, e a r

•

emca,, a. i -zako fata na p o s cobodu

Bosne

Ova vijest

silno

unemiri sarajevsko Na-

rodno V ije

~

e, koje šalje brzojavnf npit u Ca

rigrad, iz kojeg dobiva 3. augusta

1878.

odgovor, da je okupacija austrijskih trurpa

samo privremene naravi. To jo bio, bez su-

mnje,

najcrniji i najžalosniji dan u povije-

sfi bosansko-hercegova ~

kih muslimana.

Narodni Odbor je na prvu vijest o okupa-

ciji austrijskih trupa lzdao nare

enje (7.

juna) da svi odrasli muškar

i popišu u

vojsku i

da se razvrstaju .po

granicama Bo-

sne, kako ih ne bi iznenadio ulazak austrij-

skih trupa. Pozvao je ujedno predstavnike

iz provincije na donošenje zaklju

~

ka po to-

me pitanju. Provincijalno Vije e sastalo se

' je baš na, dan zaklju

~

ka, B erlinskog Kongre-

sa (13, jula) i jednodušno donijelo zaklju-

~

ak, d.o ~ ekati austrijske trupe sa prahom i

olovom, Vojni zapovjednik turskih

~

eta Ha-

fiz paša, odgovarao ih.. le od te nam isli, na••

glašuju

i, da

~

e s time upropastiti„jer

carski nizam ne

e ratovati, ali su ta na-

govaranja ostala bezuspješna. Vije

~

e je u-

putilo Bismarku brzojavni protest protiv

zaklju

ka XXV.

~

lana berlinskog ugovora,

drugi brzojav sUltanu, u kojem ga izvješ-

uje,

da

e še Bosanci oduprijeti ulasku au

strijskih trupa. Svi Bosanci, koji

ili

turskoj vojsci, napustili su svoje kasarne

stavili se na raspolaganje Narodnom

organ »Bosna« u broju a

20.

la t.

g

donosi po prvi put tu kobnu vijest o

zaposjednu

~

u

BoRne po

austrijskim trupa-

ma, što jo jo

više uf,nemirilo i onako utzne-

74



.Skoro svaki dan sastajala

-

se je Narodna

Skupština i raspravljala o situaciji, ali uvi-

Jek i jednoduŠno

zaklju

~

uju

i: boribu do

zadnje kapi krvi. Na jednoj takovoj ,skup-

štini održanoj u Begovoj džamiji bude do-

nešena i ova rezolucija,

- :

• 1.- Svi stranci: Osmanl.ije, Arnauti i ,bje-

gunci iz

Nikši

a, kao i svi bivši

osmanlij,ski

~

inovnici moraju do

~

i naoružani na bojno

polje;

-

2.

Jevreji, b.udu

i po šerijatu ne smiju

ti primljeni u vojsku, moraju platiti

ratni

por od jedan milijon groša;

3 .

Bogati Fazli paša mora platiti

150 hi-

ljada groŠa.

.Medutim je zapovjednik austrijskih

~eta

general FilipoVi

29. jula prešao grainicu

Bosne na

~

etiri

mjesta: kod Broda, sa 18.000

vejnika, 900 konja '48 topova; kOd

GradiŠ-

ke prešla je V II. divizija: .kod Kostajnice 46.

pjeŠ.

pu k1 .

kod šamca XX. idivizija. Dva da

na kasnije prešla je preko dalmatinske gra-

nice još i XVIII. divizija.

Pri samom prelazu preko granka nije dO

lazilado ve

ih okršaja, ve

~ samo pri pomi-

canju trupa u unutrašnjost zemlje. Sad se

reclao okršaj za okršajem.

Kod Velja pl. na putu Maglaj-Žep

~

e bu-

de prisiljena austrijska vojska od nadmo

~

-

nijih ustaša, da se vrati u Maglaj, :gdje ih o-

m irene duhove u .Sarajevu. Sutradan ,je, od-

mah, održana velika Narodna Skupština ru

Begovoj džamiji, na, kojoj su održani vatre-

ni govori, gdje su se isticali ,sve bolji od

boljih govornika — predstavnika sviju vje-

ra, Mržnja na

iprama Au.strija:ncima je po-

stigla svoj vrhunac, i oduševljeuie za rat se

još više potenciralo, kad je ,stigla prokla::

macija zapov,jednika okupacionih trupa ge,

nerala. Filipovi

a, koja. je .objavljena

26.

Ju-

la. Dan iza toga na,vali narod na vladin

ko-

nak, iz

kojega protjeraše ,sve Osm anlije.

»Narodna Vlada« je donijela, zaklju

ak o

raspodjefi

~

eta. ovako:

i

. jedne

e

~

ete vtyditi

plevaljski muftija

f ‘

re:ko Kladnja u Tuzlu, a sa njima

e i

d

.o

pravoslavnih Un

o Naumovi

.

I

,

druge

e povesti Jamakovi

s Mustaj-

begom Fadilpaši

em, a s njima,

e i

i od pra

voslavinih Risto B.ujak prema Žep

~

u;

3.

zapovjedništvo nad sakupljenim

eta-

ma u Konji‘cu preuze

e Ha dži AsImbeg

M 1 _

teveli

i. Is

etbeg Uzun,t

._

Danomice isu: slafte

etie a 2. arugu)sta kre-

nula. je i jedna ove

a

~

eta sastavljena od

isa-

mih pravosla,vnih, koju je pri polasku bbi-

goslovjo mitropolit AnIth:nos .i održao

N

treni patriotski govor srpski u ~

itelj St.

P Q _

t ranovi

,

7$

77



pet do

~

ekaše Maglajani iz ku

~ a i ,sa okol-

nth brda. U tome okrša,ju poginula su 2 au-

strijska oficira i 48 husara, a ostali se jed-

va spa•iše bijegom, ostavivŠi mnogo ratnog

materijala. kolona, koja je kretala iz Lju-

buškog naprama Mostaru, bude napadnuta

kod Citluka, ali .se ustaše moradoše povu

i

u Mostar. Na. 3. augusta vodia se žestoki

trosatni boj kod Gra,

~

anice .a 4. augu,sta ta-

koder ja

~

i okršaj kod Kosove blizu Maglaja,

u kojem je u

~

estvovalo 1500 ustaša. 5. au-

gusta sukobi se oko 1000 ustaša kod sela

blizu Varcar Vakufa. I ovaj je boj

trajao tri sata. Istog dana udarila je glav-

na kolona austr. trupa, na Maglaj, koja je

rastjerala ustaše i izvršila ve

i pokolj nad

stanovništvom. General Filipovi

udario je

kontribuciju nad (Maglajanima od 50.000

forinti.

Be

~

ko Ratno Ministarstvo, koje je izvješ-

teno o jakom otporu Bosne, poslalo je kao

poja

~

anje okupacionim

~

etama joštu_divi-

zije (I., IV. i XXXVI.) kao i posebnom car-

skoni naredbom dodijeljeni: su

79• 80• .dal-

matinski

dOmobraaiski strelja

~

ki bataljoni

pod koma ,ndu Filipovi

a

koji su po prvi

puta morali i

~

i ratovati preko granica Dal-

macije.

Na putu Varcar-Vakuf—Jajce do

~

eka

4-5000 ustaša, .medju kojima

i mmogo

pra

voslavnih i katolika, austrijsku vojsku i ra-

zvije .se o

~

ajni

boj, koji je traja o pet sati. Pre

ma austrijskom služb•nom izvještaju au-

strijske trupe potrošile su ,u ovome boju ne-

što preko

65.000

patrona, a palo je preko

70

ustaŠa mrtvih, dok i.h je bilo mnogo više

ranjenih i zapobljenih.

U ovome meduvremenu zaputi

se

zapo-

vjednik sarajevskih turskih

~

eta Hafiz pa-

ša u glavni stan aust. vojske, kojrtada bi-

jaše u Zenici, da po brzojavnom naredenju

svoje vlade iz Carigrada zamoli generala Fi

lipovi

a d.a ne prohjeva ikrv, ali se vrati 10.

.augusta bez uspjeha.

Na putu M a.glaj—Žep ~

e do

ekaše

7 . au-

gusta Maglajani, žep

~

ani i Zeni

~

ani (njih

6000

sa

2

topa) a ustrijske :kolone,

a 8. au-

gusta razvi se takoder žestoki boj kod hana

.Uirkovc,a,dok

9. i

10• augusta zapadno od

Tuzle, odakle na,kon krvavog okršaja

uzmaknuše austrijske kolone pod za-

povjedništvom Fml grofa Szapary-a u

G ra

~

aniou, gdie :ih opet .do

ekaše ja

~

i

odred.i ustanika i prim•raše ih u.zmi-

cati Do.boju. U I)oboj su stigli

16.

augusta i tude ih do~

eka ogromna množina

u:-4anika s topovima, koji se držahu s obje

strane Spre

~

e i dopirahu preko Trebovac

planine pa sve ,do Sjenine. Tre

~

i dan u

ini-

se ustaše juriš sa golim bodovima, ali se

78

79



moradoše povu

~

i natrag pred nadmo

~

nijim

neprijateljem, kojem su, medutim istigla ja-

ka poja

~

anja. 1J tim bojevima pretrpjele su

obe strane iznatnije gubitke, .a sam grof .Sza

pary je teže ranjen. Na

13.

augusta prisiLše

ustaši kod

Ravnice

.

nelaleko

Stoca 8.

etu

XXII. puka da se povrati

u

Stolac, kojorn

. je prilikom p ao i kom andant

~

ete Med ved.

14. augusta

.

bila ,je vrlo oštra,

kod 13anja, Luke, na koju je uda-

rilo oko 3000 KrajiŠnika pod vod-

stvom Hasanbega

eke i Radži Ahmetacre

Pozderca. Situacija za Austrijance spaše-

na je u zadnjem momentu, sa poja

~

anjemiz

Zagreba, koje je stiglo u pravi

~

as. Austri-

janci su pretrpjeli ovdje vrlo teške gubit-

ke.

Zapa dna Bosna 4sa kupljaše se u Livnu, sa

namjerom, da udare na Travnik, u kojem ,je

bila Ism ještena austrijska V II. divizija, kako

bi joj osujetili napredovanje u pravcu Sa-

ra,jeva. 15. augusta sukobiše se-kod

.

Gube-

re. Isti dan vadila se je žestoka borba kod

šamca, u kojoj je u

~

estvovalo ido 30 00 us-

taša.

napre,dovanju za Sa rajevo ido

ekaše us-

tage16. augusta centrum austrijskih trupa

kod sela Bilalovca i Ov

~

ije luke, a 15. i

16.

kod Kaknja, te 17

.

.kod Visokog, gdje je

bila glavna trupa ustanika

7 4 a

obranu Sa-

r

raje\ pod vodstvom Muhamed Jamako-

vi

~

a, koji se morade povu

l prema ,Saraje-

vu. Na 17..augusta bilježi se još ja

~

i okršaj

kod Crni

a, .a na 19. kod Paši

~

a hana,

Bila je Zelja generala Filipovi

~

a da na ro-

dendan cara Franje Josipa u

e Sarajevo,

Pa je 17, augusta krenuo sa XIII. •korom,

kojem su prebdnja

~

ila 4 husarska puka put

Sarajeva. Ustaše ,sa, Gorice, Huma, Debe-

log brda i Lukavioe pozdraviše

carsku voj-

sa oštrorn Duš

~

anom i topovskom palj-

born. Kobilja glava koja nije bila zaposjed:-

nuta, doprinijela je mnogo ulasku austrij-

skih trupa u Sarajev,o, brze nego ,što bi ina-

e bilo..Ovu važnu -strategijsku ta

~

ku zapo-

,sjeo je general Tegetthof, kojeg napanu us-

taše sa Pašina brda. Žestoka bitka, trajala

sve fdo ipodne 19. augusta, 0 njoj kaie

dr. Mihovil M andi

~

slijede

e:

»O

~

ajnom sr-

anoš

~

u branja,hu se Sarajlije naro

~

ito u

gradskoj

~

etvrti izmedu Alipašine džami-

je i vojni

~

ke bolnice; iz svake ku

e, iz .sva-

kog dvorišta ;pucahu na,

~

ete; iste Zene iid,je

vojke ne zaostajahu u tome za muškarcl-

ma«,

U 5 sati po podne unišao je general

Filipovi

~

u Sarajevo i time za .nekoliko de-

cenijI, osujetio plan Bosne i raspršio -nade

Bosanaca. Prva i glavna mu je duZnost bi-

la pri ulasku u Sarajevo, podignuti vješala

na Gorici, na, kojima bješe obješeni muogi

prvaci Bosne, a neki od njiha i strijeljani.

50

8 1



Fra Grga Marti

~

u svojim »Zapam

enji-

ma« pri ~

a .o tome ulasiku Filipovi

evom u

Sarajevo ovo:

»Oti

e jedna ~

'eta vojske Filipovi

eve na

Glasinac, gdje su se svi .bjegunci, pobjegav-

ši od svakuda, sakupili i zasjeli tude.

Komandant bio je general Vecsey, Ma

ar,

još meni poznata

2

pukovnika, koji su mi

pripovjedali užasne borbe, pošto je jednako

kiša 15

dana padala, a oni se jednako bori-

li, te .s tolikom mukom i jadom nadbili i ra-

stjerali ustaše, da bude jedne no

i 150

kola

što ranjenih što bolesinih vojnika dopra

~

e-

no•u sarajevsku bolnicu, gdje su mnogi. od

njih umrli, kadikad sve

20

u jedan mah.

A kad se povrate vojske, do

e meni jedan

Ma

a,r istrairneštar, dopisnik »Pester Lfoy-

da«, pa mi pripovjedi, što su sve pretrpili

na krvavom klancu na Glasincu, Kaže: na

jednom mjestu, u magli, nabasa na nas

300

opkopanih ustaša, koji zapuškaraju na,

50

kora

aja na nas. Tu je žestok otpor bio...

Kad

e da, se predadu ti ustaši, komandant

zavi

~ e

»Kein Pardon « i sve ih pomlate tu-

de, a na .drugom mjestu na Bandinu Odža-

ku zapale vojnici jednu veliku pojatu i ne-

koliko stotina, ijudi, što se desidi u njoj,

g

ori

Zauize

~ em glavnog .grada B osne nii

,jesu u-

staše ,položill oružje, ve

~

su -so .povukli pre-

ma Goraždi i Rogatici tamo zaposjeli zgod

ne pozicije za ustrajnu borbu. Uzalud s.0

austrijske trupe 21. augusta

navaWvale sa

teškom topovskom paljbom na selo Doma-

novi

~

i. Sve je selo bilo plamenu.

KPOVOVi

nad "glavama ustaša gorjeli su, ali su oni

juna

~

ki odbljali navale nadmo

~

nog neprija-

kojem je jedrva uspjelo ca jurišotm o-

svojiti to selo. Ustalo je na popriŠtu preko

300

mrtvih ustaša:a austrijanaca

bil su još ve

i. Padom toga .sela ,skršen je

otpor branioca Stoca, u ko jeg .su još istoga

dana Austrijanci (injevni

•

na ju-

na

~

ki otpor u Domanovir

ima, raspisali su

kontribuciju na .Sto

~

ane u iznosu od

200

hiljada forinti, a na Po

~

itelj, ap-

Ijinu Taisov

i

e 20.000 forinti; a

i-

gurnosti te naplate opremiŠe sve prvake

Stoca 'kao taoce u Mostar..

S_Dado-m. Stoca a posli.je nekoliko dana

se ustaše u jugo-iisto

~ -

ni kut Hercegovine oko Trebinja.i.Korjeni,

a. Zap

Dv,jednik 11

irsk

e

-posaicie u Treb-inju

Sulejman paša odbi ih energi

~

no

30..

augu-

sta pri pokušaju da zauzmu Trebinje. Pri

-

napredovanju kolone genera]a Poppenhei-

ina i.z Dubrovnika u Trebinje, kojima se tur

ske- trupe na svim utv.rdama dobrovoljno

Dredavale, --= do

~

ekaš tu vojsku kod

og•omne gu )itke na obima

•

82

83



tranama biše ustaše primorani da.se po.,

›

rema

datle .nakon

ogo131Ie

u, Na cesti od

Trebinja

preko

Goxice bilježi se jedn.a žeš-

a .bitka

na 15. ,septembra,

a istog su .dana

prijatelja koji je pretrpio si.lne

gubitke i

Sa MO zahvaljuju~

i ja

im poja

~ anjima bili

su ustaše nadbijeni, nad kojima je.onda iz,

vršen ve~

i ,pokolj.

. Na

24.

septembra

je.bila, zadnja borba .za.

.obranu Hercegovine kod. Klobuka

-

uz crno-

gorsku medu, koji je tek ~

etvrti dan nakon

ogor

~

ene borbe i silnih irtava pao u ruke

zatOrnika slobode

juna

~ ke

Hercegovine. .S

time je suelblna te pokrajine bila zape

a

e- .

na.

Dbk je general Filipovi

uvao snažnom

rukom zaposjednute krajeve, prije

~ io mu je

otpor ustaša uispješno vodenje opera,

cij.a prema jugo

,

isto.ku•

ll_p_onovno ,poja

~

anje .okupleionth

~

eta, .koje

se

7 1 -a-

`Iše ,sa

ora

-

.11

,1 4

,

-, IV.

•

XX . idivizija o kojoj smo 'nap rijed ve ~

go-

vorili, bila, je izvrgnuta stalnim napadajj-

ma .kod

Doboja. 23. augusta

bilježi :se jed,

na 0(1 najžeš

ih navala ustaša. kod Doboja

na tu koja je trajala +sve do 6 •

sep-

tembra u7 vrlo inale odmore. Slijedio je ju-

za jurgem i austrijske trupe mo.gu za-

hvalLti

samo jakim

poja

~

anjima, da su, o-

stale pobjeddocem. Na obe strane bili su o-

gromni gubitci.

Na 7.- septembra uslijedila je velika na-

vala

Krajišaika

kod Biha

a• 0 w j navali ka_

že cir. Mitl. Mandi

slijede

e: »Oko tog u-

tvrdenog m jesta bile ,s.0 se U staše pod vod-

stvom liusejnbega Karabegovi

a isakupile

u tol.i.kom mneštvu, da je upravo bilo snuno

poduZeti ozbiljnije mjere, da.se uguši svaki

ustanak u zametku, jer je odatle .prijetila

dpa.snost i medi rnonarhije«. U velikcm okr-

šaju atustrijske

~

ete otmu ustašama dwa

ša.nca,

z najve

~ e .napore

ne pcde za

rukom,

,

da otmu carinu i groblje, jer (te

dvi-

je

važne ta

~

ke branjahu .usta,še .svom

gom, kojih bijaše .sivega oko

15.000• Izisela

Iz a

~

i~a, pokuša

250 ustaša provaliti na

vatski

teritorij, kako

acho-

vu brigadu le

a ali tu namjeru. osujetiše

Austrijanci i.svih

250 ustaša

poubilaše na,

najgrozndiji na

in• Nalkon ogor

~

enih iborrbi,

koje

.

su

od.ile 12 .dana uspjelo je Austri-

jancima .zaposjesti Biha

tok 19.

iseptem-

bra.

Iza ovoga je bila„jedna, takoder, od žeŠ•

ih

bitaka kod Livna

27•

septembra, koja .j.e

po-

~

ela tog dania u 7 i po sati ujutro, .0 :kojoj

je

u

estvovalo 80 00 ustaša, a za vršila .se je tek

85

84



žimale habsburšku ku

u taj 6e istom ma

~

i

da promjeri dubinu njezinog bola i povrije-

denog ponosa sa ,gubitkom talijandskih pro-

vincija 1859.

godine. Sjaj i prestž stanov-

nika be~

koga Hofburga bio je .sa ovian do-

gadajima vrlo usko vezan. Još dvije godine

poslije poraza na talijanskom ratiiištu pisao

ie tadaktji, austrij:s•i ministar vanjokih po-

slova .svorft kolegi u Berlin o »takozvanoj

kraljevin

U o

~

ivši sve to, nije ni

~

udo da je avaj

. put

austrijski dom za izgubljeni Milano, Vene-

cijU, Veronu, Vincencu i Padovu bacio oko

na Sarajevo; Mostar, Banja Luku, Travnik

i Tuizlu. I ako ovi potonji gradovi nisu mo-

gli zam ieniti prvo ,spomenu te. ipak ove .isto

~

ne va.roši sa svojim vitim munaretima i

mistii

eim kubetima zna

~

ile ,su za a,ustrij-

ski dorn jedan .dragocjetni dobitak..Zna

~

ila

je to za njih otvaranje vrata

~

arobnom I-

stoku i puta klasi

~

nom moru. .PTedstavljali

su iSj ve

u mislima, kako i taino cmi dvo-

glavi orao triumfalno kruži .Svi. su ga pu-

tevi vOdilj tamo, gdje je »bosporsiki ranje-

nik«- isatrven i izmoiden vje

~

itim barbaana

ležao .0 svaiim zadnjim trzajima. Još stari

Radeczky

1856.

_t. j. na

20

gadina prije An-

drašy-a preporU

~ iv.aše okupaciju i»dalma-

tinskog zaleda« i ta se je

misao sve 'ad tada,

.stalno vrtjela po mazgovima

~

la4nova. habz-

burškog 'clorna i njihovih diplamata.

sutradan po podne, u kojeg je ungla VI.I. ,di

Za dnji su akršajil vodeni oko kule. Pe

kog

Hasanage u. Pe

ima

6. i 7. oktobra, odakle

krvavi Krajgnici povukli narprama Kla-

dutši, koja, ie iprkosila, sve do 20. olktobra ko-

jeg su dana, Austrijanci u nju

Preina austrijskim islužbenim izvjgtaji-

ma zaglavilo je u svemu 17 8 a ustrijskith ofi-

eiTa j

5020 vojnika (što mrtviih, išto ranje-

nih) ali sude

i po onim vgetkratnian m olba-

ma generala Filipavi

~a za, poja

~

anje, njiha-

vi bi gubitci iman biti mnogo teži. Gubitci

ustaša, ne m ogu .se ustanav.btii. Naravno, da

su oni mnogo više abzirom na

njihav .na ~

in vojevanja, na prasrna onome re-

gularnih austrijskih trupa.

IX.

Skoro sve velike drža;ve E vrope praktiko-

vale

-

su kofmpenzacionu poIirt1ku. Jedan iz-

gublje.ni teritorij, trebalo je uvijek nadokna

diti jednim druOm. Po mogu

~

nosti ekvi-

valeutnitm. Ni jedna vladarska ku

~ a nije

uspješniie i s ve

om virtouzno

šu

provodi-

,

la tu poltitiku kao habsburška. To je bila

misao vodilja. ilj bolje reku

nasljedna psi-

hologija te idinastije još od XVI. stolje

~

a.

Kome su •amo poznate one riiti velike uko-

~

enosti i osje

~

aja superiornosti, koje su pro-

86

87



Kad je Andrasy u tu svrhu zatraižio od

delegacija vojni kredit l (;o mili jona., Nje-

m a

~

ki liberali i Madžari, ti vlastodrž

~

i mo-

narhije, nisu bez razloga ustali protiv te

eksperimenta,lne politike. Strahovali su

oni

pred pove

anjem ž(tlavog i otpornog slaven-

skog olementa u monarhiii, koji je prouzro-

kovao i propast nekada silne i mo6ne Tur-

iske imperije. Predvidall su oni ,u t

~

me istu

sudbinu Austro-Ugairskoj Monarhiji, —

~

ega

se

da zaklju

~

iti, da su zaista bili dale-

kovidnih pogleda. Ona poznata duhovna

fraza kardinala Mazarina, da »kad se god

austrijski dom na

e u nevobi izyu

~

e iz dže-

pa jodno novo

udo«, i ovde .se je obistinda ,

isamo na

kratko vrijeme. Ovo njegovo

zadinje »

udo« donese mu smrt.,

Sudbina Hercog-Bosne riješena je još na

sagtankus: ruskog i austrijskog cara 8 • jula

1876.

u Reichstadtu• Peštanskom konven-

cijom od 15. januara 1877.

Rthsija je — uz

cijenu presudne neutrainosti Austro-Ugar-,

ske u budul

em rusko-turskom

ratu — pri-

pastila .prosudivanju monarhije i vrijeme

na

~

in okupacije Bosne i Hettegovine. Kao

dadatak ovoi konvenciji slijedio je

tivni ugovor .sklopljen u Be

~

u

18,

marta

1877. u

kojem su, izmedu ostaloga, istaiale

ove rije

~ i: »Austrija

e proširiti svoj suve-

renitet na Bosnu i Heroegovinu osim San-

d r 2 ,

aka a Rusija na B osarabiju«. Predaleko b:i

nas odvelo i udaljili b2 se

i previše

od sa-

mog predmeta, kad bi dublje istraživali raz-

loge onakovom držanju naše slavenske Ru-

s,je, pri .sklapaniu ovoga sporazuma, .poslije

kojeg je aaa i mogla objaviti rat Turskoj

24•

aprila

1877• Šta se

je dalje dogadalo

kako se je stvar razvijala, -sino

0 pred-

njem poglavlju.

Austrijskl histari

~

ari opravdavalt su ovaj

korak monaxhije sa pravom kulturnog po-

slanstva (»Eroberungsrecht der Zivilisa-

tion«). Oni su došli .0 ove zemlje, da ih, to-

bož, prosvjetljuju i kultivišu, da ovaj nekul-

turni na.rod podižu na stepen drugih,

zova,nih naroda ? To je bi,la njihova misija

Tz daljnjeg našeg raziaganja vidi

emo, da

li je to, uistinu tako•

i)o„sla je sam o spomenuti,

da je monar-

Lija

do

1906•

godine otvorila 251 osnovnu

školu na prostoru od 51.£),Q0 km 2

i 1,7o

r . 7 3 T )

stanovnika, dok je za, isto vrijeme sagradila

2 2 6 <2 y

užnii

~ kih kas.arni.. Godišnji 'budžet

osnovne škole iznašao je

675.790 Kruna,

40k za

izdržavanjo žandarmerije 3 ,753 .189

kruna•

Rezultat te njihove prosvjetne

o-

vim

. zemljama, a naro

ito obzirom na mu-

slimane. vidi se najbolie iz jodnog -službe-

nog izvieštaja bosanske zemaljske vlade o



pohadanju škola u školskaj gadini

1908 i

1909.

dakle, nakon

3 0

godina, njihovog civi-

lizaaionog djelovanja. Po toj službenoj sta-

tistici pohadalo je tada školu

14.507 musli-

manske

.

djece

i ako ih je.prema statisticista

DovnIštva iz god. 1895. bilo sposobnih za

školu

50.122 t• samo

6% od ovoga broja

koji bi morao i

i u škole. U 'krajevima gdje

ehitavaju muslimani nisu škole otvarane,

ali je za to bila žandarskih .kasarni

u

bilju.

N. pr, kladanjski ketar u -kojem su ovi

u na dpolovi

~ noj ve

ini nije imao te godme

niti jedne

škole. Zeni

~

ki, maglaiski. i roga-

ti

~

ki

u samo po jednu, školu. U ciie-

lom biha6kom okrugu mije :se tada nalazila

ni jedna srednja škola.

Odgovor je bivao ov1h »kulturtrgera«

ne

e muslimani ,škola«. Ali to je isamo

bila apsjena, jer muslimani su se ne

~

kali

i

: i u voisku i Dorez pla

ati. ali se je ipak

našlo na

~

ina, kako su oni i

išl i .0

vojsku i

pla

ali poreze. I u

samim školskim knji-

gama. vrijedali su se muslimamski vjerski

osje

~

aji. Kaa

n. pr. u njema

~

koj .vjetbentei

Franje •Marna u »der tr.kisehe Be-

fehlsh,gber 'and G raf Petar Szapary« 'prqca-

zuje se .slainska vjera kao barbarska, uslje

~

ega nekakav Harnza, ostavlja tu vjeru i

prima »die heilige Taufe«. U po

~

etnici hr-

vAtskog jezika nalazili su s* ovi redel: »Ja

f > a m

rada u crkvi. — iStaro vino mi je

draie

nego nava. Ako dobijem o Boži

~ u ad oca

novi šešir bi

,

u vTlo dobar i

marljivo 6u

u

~

iti. U školi u

~

imo it crkvi molimo• Kaid

prodamo jaja,

kulpi

u svini

~

e«, i

t. d. To je

radeno

,

po ve

unapred prora

~

unatom

planu, sa tendencijom, kako bi i sami mu-

od sebe izbjegavali škole i kako bi

im se što više ogor

~

io život i opstanak u

ovim zemljama.

Bilo je potrobno ovo konstatovati kako bi

se mogli lakše razumjett oni a

~

ajni koraci

basanskih muslimana: ostavljanje svoje

grude, svojih obi

~

aja i svog jezika za što

su

itavih pet stolje

a svoju kry lili i srlja-

nje tamo u daleke pustare Ma le Azije,

su oni, da se je po

~

elo p rovoditi

anu istu politiku kao za, vrijeme njihovog

ulmka u Liku: i boje

i se sudbine onih mu-

slimana„ bježali su u tudinu• Na musliman-

ska dobra, koja su u bescijenje prodavana,

dolazil.i su Nijemei i Mada ri (188 0•), Poljaci,

Talijaui Rusini (1884.) i tako se eijela se-

la u derventskom, tešamjskom., novskom,

gradiškom, prnjavorskom, bjelinskom i ba-

njalu

~

kom kotaru, sa našim narodnim

nima,

pretvoriše u Kenigsfeld, Vindhorst,

Šucberg, Franz Josefsthal, Ru dalfisthal.

Preastali muslimani su iz dana u dam

dali u sve to ve

~

,u ekonomsku• bijedu, jer

91



smatraju

~

i ih .svojim kolonistima favorizi-

rale ,su državne vlasti

doseljene. elemente,

kako u obrtu tako i, u Musliman-

ska vakufska groblja pretvarana su u ja-

vna Šetališta i parkove, podizate su na njima

državne zgrade, javni zahodi i svinjske kla-

onice, bez •da bi se bilo koga upitalo za

odobrenje,

Jedan ;neus 'eli ustana pravoslavnih i

muslimana Nevesin u

1882. nije ovoista-

nje ni

malo po o jsao•

V o

a. ovoga pokreta bio je Salko Forta

iz Nevesinja, znameni

,

tije vo

e muslimani

su još Salko Pobri

~

bajraktar i Huso žen-

ski

~

iz Podvelježja• Že ski

~

a, je žena tako-

er u

~

estvovala u b ama sa svojrm nm-

Žem istakla .se k unakinja. Nadalje Sal-

ko Loli

~

bajrakt ICZ os .aTa, Omeraga, Ri-

anOvi

~

ilz Nevesinja, Hamid Krvavac iz

Gacka, Hajdarbeg Ibrahimbeg

~

sengi ~

te

beg Filipovi

~

iz Zagorja, Ahmed DedOvi

~

iz Nevesinja, .Salko Oljen i z B jelenv

~

a, Mu-

l0

Kurtovi

~

i Omer ša

~

i r

7

B or

~ a (Nevesi-

nja), Avdaga OŽegovi

~

iz Tjentišta, Mujo

Softi

~

, bajraktar Fo

~ e Jašar Catovi

~ iz

Bile~

e, Mujaga, Bandi

~

iz konjca, beg Tan-

kovi

~

iz Ustikoline. Salko Forta sa Pobri

~

e-

rva i još

70

mu sli,ma na .sastali su se

28.

de-

cembra

1881.

(po

S t •

kal•) u Zavidolu, gdje

su vije

~

all o organizovanju ustanka. Mr-

ak Lub uri(; , iserdar

se je od-

metnuo .sa svojih 120 pandura i nekoli.ko

gra

ana (od kojih treba, naro

~ ito ista

~

i Ja-

šara, Catovi ~

a i iSalku Bajramovi

a) još

decembra,

1881. (po.st.

kal•). uputio je pi,smo

Forti Babe planine u Zavido, u kojem ga

je pozvao -da se

.

sastanu na

ipniku,

na vodi Skak.avici. Ta,j sa stanak uslijedio je

30 .

decembra

1881. (po

st• kal.), gdje

vo

e izljubili i pobratili• Tu je izradena

dispogicija za. razvijanje -ustanka, koji se

po H ercegovini, Isto

~

noj Bosni i u ve-

cem dijelu Boke Kotorske. Borba se je vo-

diado oktobra

1882.

ukojoj je bilo što mrt-

vih, .što ranjenih preko

16•000 Austrijanaca.

Borba nile dotnijela željenog

uspjeha, a vo-

e ,su po izgubljenim bitkama prebjegavali

u Tursku, Crnu GOTU, i SrVju. Salko For-

ta izdržao je do konca i bio je posljednji,

koji je

napusti

ojište prebjegavšt u Cr-

nu Goru

26•

oktobra

1882.

6• majl 1899.

sastadoše se u mostarskoj

kiraethani

nekoliko uglednijih

tamošnjih

muslifmana, gdje zakliu

~

iše, poduzeti. neke

korake u obranii muslimanskih svetinja.

Taj je sastanak uslijedio povodtom pokršte-

n,ja jedne muslimanske dievoj

~ ice, jer se

ustanovilo, da je to n

~

injeno uz in

irektnu

polna

,

državnih vlasti. Konstituisao ise. je

Odbor Dvanaestorice sa muftiiom Džabi6em

92

93



na

~

elu i ustanovljen je program, po

kojem

e

doti

~

ni. odbor zapo

~

eti svoj rad. Iz sviju

mjesta stizale brzojavne

~

estitke .pune

oduševljenja na zapo

~

etom poslu.

14, ok-

tobra

1899.

predao je odbor ministru Kallaju

u Be

~

u svoju predstavku, a

1 9 •

istog imjese-

ca, caru Franji. Josipu u peštanskom dvoru•

U tiTn pred

tavkama istaknute su sve šika-

nacije i progoni nad muslimanima od stra-

ne okupatora, kao i zatražena je vjersko-

prosvjetna autonomija, lzmedu ostalogasta-

jale ,su u tim predstavkama i ove

> 4)

oslije dvanaestgodišnje okupacione vlade

vidio je islamski narod oko sebe porušene

džamije, razrovana i razgrabljena islamska

groblia, a uništene zadužbine

u-

sl imana

ojii isada, poslije

22

godina

okupacione vlade, vide, da im je ugrožen

vjerski opstanak u zemlji,

koju

je vjekovi_

ma branio svojim grudima i na.tapao je

svojom krvlju«.

Tek

2,

februara

1900. uslijedilo

je carsko

riješenje, u

kojem saop

uje,

da nije našao

za .shoano niišta postupiti, jer da za to ne

nikakvog razloga. Taj carski odgo-

vor dao je ovome pOkretu znatnog poleta.

Za kratko vrijeme, .0 isvakom, ma i najza-

bitnijem mjestu Bosne i Hercegovine osno-

vani su akružni i. mjesni odbori ovoga

p0

k

reta i ako su državine vlasti radile svima

silama na suzbijanju

istcga, zauzeo je

tako široke dimenzije, da je bilo nužno sa-

zvati

jednu veliku skupŠtinu, na kojej

je

bran širi odbor u koji su unišli predstavni-

ci iz sviju mjesta .zemlje• Taj t. zv. Ekseku-

tivni Odbor

.prenese.

svoie sjoffište u Bu-

dimpeštu.

Kako su

rbi pravoslavni

istom

bojovnom stavu sa okupatorima i tra-

žili tako

er

svoju vjersko-prosvjetnu auto-

nomiju, to su oba ova tabora rame .uz

rame iskreno potpomagaju

i jedni druge u

zapo

~

etoj borbi; svjesni, da

~

e je podvo-

stru~

enim snagama mo

i brže I

u&pješnije

dovršiti. ~

ak i inostrana šta.mpa

pisala

je

duge si,mp ati

~

ne

~ lanke o ovoj zaiedni

koj

akciji.

Policijske vlasti gledale su na ovaj po-

kret i zblitžavanje

vaju tabora, na-

ravno prijokim okom

u se sviju

sredstava, da .tu slogu razbiju• Na.ziralt su

oni u tome .ne.ku drugu pozadinu, esim

vjersko-prosvjetnih pitanja•

lanovi Eksekutivnog odbora stalno su

nadZirani i pra

~

eni po špijonima,

a sva-

ko

njithovo sijelo

i 'doticaj bilo

s kiune

.

re_

gistriran je u policajskini bilještkama, ko-

je su slate presidlaJnom odjelu zemaljske

vlaide. Karakteristi

~

ni su zahtjevii

~

lanova

odbora, predani zamjeniku Kalay-

95

ele



evom. Baronu Burijanu: u njihovoj pred-

stavei od

22, .aprilar 1905.,

u kojoj ga prije

svega mole, »dastavi..van snage. vanredne

nolicajne miere, koje vrijedajn h

nu bez-

bjednost i sloboclu rada i kretanja, te da

im time omogu

~

i, da, s vladom kona

~

no

urede vjersko-prosvjettnu safmoupravu ;i,s_

lamskeg narocia, u ovim zemljama«.

1{,-„ko ova, predstavka usprkos imi‘w-

stroveg obe

~

anja ostala glas va.piju

~

eg u

pustinji„ to ,se je Odbor sa svojian opširnim

.memorandumom u diecembru

1906.

obra-

tio državn:M odborima a.ustrijskog i ugar-

skog sabora. koji je bi,o predmetom raspra-

ve.0 pl

,

narnoj sjednici ugaTskog

,

d•žavniog

sabora od

-

22. de.cembra

1906. Na 1.. jula

1907. predaje Odbor ponov.no pred

s•avsku

minist•u Burijanu. Ove predsta,vke me-

morandnmi urodile su svojim plodom . tek

1909.,

kada je stupio na. •nap..31

‘»Statut za a,utonomnu

.

upravu islamskoh

vjerskih

vakufsko-mearilskih :poslova, 1 1

Bosni i Hereegovini«,

i

to nakon:mnogo

sastanaka anketa. u kojima je dolazilo

do vrlo oštrih i .žu

~

nih ispada prepirka•

Kaiko

zvoištenje Nlersko-pro-

svjetne auton(nnije uslijedilo je aneksije

Bosne, .koja, je proklamovana,

5. oktobra

1908.

.0vaj

akt, u~

inio je na muslimane kao

i .ostale konfesije našeg naroda najžalosniji

dojam. Muslimanske mase su opet otpo

~

sa sec>bom isto kao iza Okupacije.

-

Naro-

~

ito je seoba, ,u:zianala sve to ve

eg anaha

u Krajini. Na stotine kola punih .žena i dje-

co prolazilo je do željezni

~

ke stanice i bje-

'žalo •»glavom bez obzIra« neznaju

~

i ni sa-

mi kuda•*)

.

'Cazinsko vakufsko mearifsko povjeren-

il vo

išal j e 13. oktobra

1910.

pod brojem

*) Pisac ove radnje, kao tadanji 17-godišnji

omladinac pod dojmom tih tragi

~ nili doga

aja, spje-

vao je tada slijede

u pjesmu, koja je izašla u

broju Diki~

evog »Gajreta« od

5.

novembra 1910.

NE OSTAVLJAJMO DOMOVINU

Staro hurno doba nek zaborav skrije,

A napretku kr

~

mo bogaze i staze

Mjesto svj'etle

~

orde nek prosvjeta sije,

A vaizi s

~ ursa nek narodu vaze:

Ostanimo ovdje, usred zavi

aja,

Brane

i sinovski ovu grudu svetu,

I naš Dini-mubin uzvišenog sjaja,

Kojima dušmani mra

ne mrže pletu

Leži

r

nam na srcu dobro domovine

Radimo svi složno za nju i njen spas,

Ne dajmo da slavno naše ime gine,

Haj,

~

uvajmo ovaj mili toprag naš

529

predstavku

vakulskom sa iborskiom od-

97



boru, koja gla.-si:

»Ovo pavjerenstvo sm atra svojom duž-

noš

~

u slavnom

nwslovu javiti

, ,

da se je

našem kotaru veoma. raši r:o pokret za hti-

džret. Tako je ,opasino taj pokret uz:eo ma-

ha, ida imade isela i to samim mushn

ani-

m3 n:aseljenth, da se je .sve, zadnja ku

,a

potpisalo za seobu i uvijek se potplisuje.

Umoljava

se saborski odbor, kao i pred-

.stavništvo;seima

kakvirn na

inom ovome lijeka na,šlo«.

~

uvajmo i bran'mo rodenu nam grudu,

Kao što nam pretci braniše je slavni,

Koji treba da nam uzorima budu,

Svijetao primjer što nikad ne tavni

Promisli se brate

tadžbina ova

Što obiljem svakim u sv'jetu je znana,

Zar da bez svojijeh ostane sinova,

I plijenom bude našijeh dušmana ?

0, ne, dragi brate, ne ostavljaj mili

Ove rodne njive, blagoslova pune,

I cvijetna polja kud poto

~

i

~

ili

Vijuga se brješte

~

spram srebrie lune.

X,

Prokla,maciijm a.neksije Bosne• i Herce-

govine, Austro-Ugarska je

amijeni-

podredenim sla.venskim inarodima, da

prestanu postojati .:kao 7,aseban 1

- 1-arod i da

postanu jedna masa, .i.z koje

e oni mjesiti

svoje pokorne pod:anike, koji .

~

e, kao manje

v r : : • j

ecina rasa, ponizno argatovati za njih,

kao najvišu

germapsku TaS11, kojoj je »od're-

deno« da

svidetom .narodima• Još

od izmirenja Nijemaca, i Madižara

1867•

godine opaiz'a .se njihova lasna tendencija,

dase preko .zavadenit Srba ii 1-1.rvata 'do-

.kapadu Jadranskog i Egejskog Mora, a.

odate ir idaletkog, Istoka• Oni ,su iovim

svojim predrasudama kako izgleda, y pre-

vge ra

~unali. Ina

e se, idruk

~

ije, heda ob-

jasniti .ona njihov.a agresivnost i drskost

i laprama 1Srbidi u julu

1914. nakon praska

Ne ostavljaj brate, ev'jetna polja ova,

Jer u tu

em svijetu ne možeš ih na

~ i

Ne povjeruj brate, r'je

~ je dušmanova

Svaka što nas puti odavde se ma

~

i

Staro, burno doba nek zaborav krije,

A napretku kr

~

mo bogaze i staze

A vaizi neka sa

~

urseva vaze:

Ostanimo ovdje, nigdje bolje nije

98

bližoj daljoj budu

~

nosti, borbu na iivot

.



revolverskog hitca u Sarajevu, koji cijelom

svijetu objavi, da Južni Slaveni ho

e,

da

žive ikao ljudi, a ,ne kao robova. Drže

~

i

se je Srbija pošlije ibalkanski.h ratova tako

£ 1 . a . ~

e je mo

~

i unišhiti prije nego

Što Istigne strana. intervencija, u-pOtrobi

Austrija ubistvo Ferdinanda za povod

objavi rat .slavenskom njemontu Srbiji i

da

»po zadnji

put obra

~

una« .s tim slobo-

doumnim narodom. .Srbija Istroše.na, zai-

sta., ranijim ratovi.ma, željna miTnog rada,

u proširenoj na mnoga sa,vjetova-

nja koja su uslijedila radi straha pred

svjetskom .konflagracijoin; biila je voljna,

da, tada popusti, al-i .su austrijska

drskost,

i

njezin apetit tako veliki, kla ih .nije

mogla zadovoljiti.

Ne,strpljiva Austrija _strahovala je

art

ne bi bio sprijo~

en i za to je jodva, .do ~

ekala,

da zagazt u boTbu•

I otpo

~

e borba sa svom svojom Žostinom,

boriba kakvu još svrjet nije zapamtio Na

Život t smrt Do te borbe moralo je

nju j.e predvidao i srpski ministar indstra-

nih djela dr• Mlovan M ilovanovi

~

, naglasiv-

ši u svom odgovoru -na, neke in•erpelacije

povodom a.neksije Bosne na sjednici beo-

gkadske Narodne .Skupštine od

21•

novem-

bra

1908.

da je Austrija .sa aneksijom

B O -

sne »-nafrnetnula

Srbiji srpskom narodu u

•

i smrt«. Je.st, morala je ta boTba

li

je _ona

an-ije, nego što je kko mtslio.

Svjesni srpski vojnici podnosili su do

kraja, izajedno sa oijelim na Todom, ne

uve-

ne muke nad

~ovje

anske

-

patnje,

ne .samo

da sa

~

uvaju svoju slobodu, negO i da izvo-

juju samostalnOst svilh Južnih .Slovona, ko-

- s u

~

amil.i u austrijskom ropstvu. Svoje

proredane redove. pumla je

. ,

srpska, vojska

dobrovoljcima STbima, Hrvatima i .Sloven-

o'ma, koji su bježali iz austrijske vojske,

da se zajedno .sa srpskim vojnikom bore

za isvoje jedinstvo i slobodu. Medu ta

ovian

bio je lijep broj bos-herc. mušlimana,

koji su alzi

eni lovorikama Karadordevim

Zvjezdama na

prisima me

u, prvim

vjesnioiana slobode•

I dbk .su oni, kojima je to u udito palo,

na Tatištima, brali lovorike, dotle su preo-

-stali Srbi, -H rvati .Sloyencri svojskii i

neu-

morno rovaki

:

li 1 potkopavali temelje te sta-

re ku

erine, da, na njenim rušeyrnama po-

(:bgnu velebnit zgradtT svoju, u svome i na

SVOtTrie.

,

Ova nekoliko povjerljFva i•vještaja bos.

z i ,

maljske vlade, upravljena zajedbi

~

kom

ministaTstwu finatWja (Odio za Bosnu) -u

Be

~ u, re

~

i

~ e nam dosta o tome:

100

101

Iovještaj 19.

aprila

1917.

o položaju kroz

~

etka rata. U Travniku se na Izazovan.na-



januar februar:

.»Srpsko-pravoslavno pu ~

anstvo, to u

ši još uvijek protudržawno .pu ~

anstvo,

~

in'i

se

da još uvijek naj

~ vrke n.ade goji u po-

raz ,Srect:šnjih vlasti i u islom naše stvari«.

Izvještai 25. Maja 1917. za mart

»Poznate .su ve

pretenzije Hrvata

-

.slimana stalom iko

na

~

ffim ciljevima

posve diametralno opre

~

ne — .koje ,su .sa-

da .s

spregnute, ali koje

e is vremenoTn

postati ,sw agresivnile. Kod .Srba je .dosa-

danje priv

idno zbunjeno-apatil

ko držaaije

(kojemu u ostalom ova vlada nije

nikada

poklanjala vjere). preŠ10 u 0Mt0 Samosvjes-

Do

drsžaaTje, te irma doista, znakova poldi

~ke

djelatnosti ii pribnžavanja ostalian

kim grupama. U politi

~

kom .držainju H rva_

ta da .opaiaan promjenu, koju iza-

zvaše ruski 7dogadaji i mogu

~

uost k-otnea

rata, a koja se .sa.stoji u pokretu, kOji oda

~

,

je nacionalist:

ke .t.e

7z.nje. .Stari

lem.enat

u tome nepornirljivost

ajednicorn sa

Ugarskom, ali je nov elemenat o

ita dobro-

hotnost prema rb m

I drugi znakovi, kao

~

esta, putovanja

sastanei politi

~

ara, i l i— prem a, iy.vješ

~

u.iz

Travnika

—me

usobno pribliiavanje srp-

,

skog i muslimanskog tabora, pokazuje jed-

nu pojavu, koja se nije opasžalais.ve od po-

..6.in -druie begovi .sa iSrbitma, p a

. ~

ak .1 do

nedayna, interniranian popovl*,ma. V lada ne

6e propustiti a da naj.ve6om. 'pozornoš

~ u ne

prati te pojave i izvjestiti

~

e Mfinistarstvo

o svr:an vasžnijian fazama «.

Iz izvještaja

Direkcije

Policije u Sarajevu

na Zean. Vladu 11. jula

1917.:

Ato duže traju debate u be

~ kom parla-

mentu o 'zahtjeviana Slovena, a naro

~

ito o

zahtjevima, Jugoslavenskoga Iduba, jto je

jntenzivnije zauzimanje besanskih, politi-

~

ara jugosio.ven.ski problem«.

A evo godffiu .daina kasn ije:

I:zvještaj Zem .. V lade Zajed. Finane• Mi-

nistarstvu

22.

jula 1918., odnosi se na po-

raspolaženja stranaka

.

0

Bo-.sni. Zanimljive ,su ove opa.ske Prosidlla

Zajed. Min.

»Ovaj ilzvještaj Zem. V1ade je ponovni

d.okaz totalne politi

~

ke izolacije bosanske

zem. vlade, koja bi. se u kriti

~

nom

~ asu i

nuždi mogla .da. pokaže kao posve .neupora-

bivo

orude, što može da ima .sudbowsnill

posljefica za Monarbju«:

Tz izvještaja za, a.ugust

1918.

i»Zapovje-

da.ju

~

eg generala u Bosui i Hercegovini«

(27.

septeimbra;

191

8.):

»U Bqsni-Hereegovini Dalmacijii množe

se deserterSi i

~

etnici. U Dalmaeiji je u au_

102

1 03

gustu dotjerano 628 dezertera i 845 onifi,



koji prekora

~

iše dopust• U Bosni je kroz 4

nedelje uhva

eno 6800 dezertera, zaroblje-

nika 1 vojnika bez otsustva- Broj dezerter-

skih .

~

eta, je danomioe rve& Sigurnost

zembl je u velike oslabila. Osobito u okru-

žju Banjalu

~

kom raste

~

etovanje

.

dezertera

Jednom proodjevenom •žand aru u

t

spjelo

.do

~ i me

u

,

dezertere u Zagrebu opazio

je, .da se vojnici, koji se i ne •poznaju, na

izvjesni znak imedusobno ponTažu 1 posudu-

ju novac. I 1Z zatvora se oslobadaju dezer-

teri«.

. x .

I dohrliše Orlovi 1> ijeli sa .svojim poible-

donosno rašrirenim, n (slomrivim krilim

a. Ju-

naci mu

~

enki, -

koji godinovali. tudi-

ni bez rodbine tii

,

Otadžbne, -kojrt m je bila

crna mora pritisla, a koje je sada nestalo

za

uvijek.

•

Nestalo je poput magle

Kad. sa suncem duhne

~

uh;

Rasu la, ,se ko .što crvljiv

Rasiplje se

kostur suh.

Neopisivo veselje obuzelo nas je -sviju tue

rarzIke: Veselje osje

~

aji 1 ,Suviše isant, a

cla bri ih rije

~

rima izraziti. U ,svima

mjestima do

~

ekivana je

srpska, yojska

'anst

vono i dastojno.

Za prikaz tadašnjeg raspoloženja

bos•

muslimana, neka poslužei slijede

~

i opis tada,

njeg službenog organa Narodnog Vije

~

a

>'..Narotiho Jedinstvo« u broju Od

20. novem-

bra

1918.,

a u kojem temedu ostalog stoje

ovi. retci:

•

»

,

.0 tistoriji Ba sne provla

~

i ise kroz .sve ,ve-

~

e dogadaje autonomrist 'kka_ struja—Bosan-

ski Muslimani borili su :se O

~

ajno .protiv

nlaska stranih vojs

ki u Bosnu. Najja

~

e, i

na j

~

eš ~ e

borbe protiv nizam a.

na Hasanage ,pe

~

kag, Alljage. Dadi

~

a, Ali-

jage Kedi

~

a, Huseinbega, Gradaš

~ evi

~

a po-

znata. su 1pagularna tpo tim lboitama tpro-

tiv osmanlijskh vezira i osmanlij,skag

zama . ..0sje

~

ali..su ovri ljudi, da to nije nji-

hova vojaka, ne•o tudinska po krvi i. jeziku,

koja je .došla da štiti i osigurava tudina

~

-

ko vladanje- Buna Hadži Loje pri ulasku

austrijskih trupa 1878. flosi na

,sebi. tako-

der biljeg protivokupacione borbe.

V e~

prije preuwmanja vlade od strane

Narodnog Vdje

~

a, došli isu našt muslimani

l o

osvjedo

~

enja, da ne postoji tendencija,

se vlada s njima a ;bez njih, kao što je

tc bila Na

~

elo jednakosti-, ravnop rav-

noSti i

slobode, na

~

elo bratStiva ir jednokrv-

nosti provela

,

se bez inagadanja i ,kompromi-

sa. Efekt ovoga momenta :nije mogao • biti

promašen, jer je brzo zavladalo osvjedo

~

e

nje, da su muslimaw sa S‘rbima, Hrvatima

1 4



i ,Slo -venckna. u drža vi, jedno te

tek

kad je došla .srpska vojska, koja ,je IdoŠla ;11,

bratsku svoju i našu zemlju, 'kad se je vi-

djelo, da se ti vojnici smatraju bra

oim inas

sviju, ne pokaza, .se ni:gdje jednog glasa ma

i priivaltuog negodovanja. Poto.mci, boraca.

protiv'tudinskith vojski prigrljavaju srpsku

vojsku potpuno spontano, dragovoljno kao

,

svoju vojsku. Krv jeipomala sebe i„samu 0-

svjedo

enje, da srpska vo

e iska ne dolazi da

osvajal, nego ida oslobada, da ‘nas ujedini

zajedffi

~

kl, naglo je prokr.

ilo sebi put ne-

ma, vi.še

oja mcže da potisne to osvje-

do

~

enje, da raskine

~

vrstu vezu, koja danas

veže muslimane s.nd

hovom bra6om

ma, Hrvatima

.

i

1Slovencima.

Dfmas

a muslianani s

e

jede u svim

našim narodnim predstavništviima, vidiano

ih u gardi, vidimo )th okMene naroduim

boja.nA. Sve je to izvršeno, a da n

ije po-

trošna .nd jedna rije

~

nagovaranja. 111 po-

pudarno re

~

ono kanderisovanja• Instinkt,

koji e

it-dugo prigušivan, tzbio je na .pavrši-

Zajedno sa .svojom ostalom bra

om ra-

cte muslimani na u

vr

enju naše mlade dr-

:'.ave i osiguranju naše budu

nost5:.

G

RAL

v -

.

. :

I

Z A V I

A J N A

a

›

ZBIRKA

Documents

Ibrahim Dzafcic-Fragmenti Iz Politicke Istorije Bh Muslimana