Ideja Europe

  • View
    54

  • Download
    2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

razvoj europe

Text of Ideja Europe

MJESTO ANTIKOG DOPRINOSA U KULTURNOM NASLIJEU EUROPSKE CIVILIZACIJE (KATARINA)

Tri stupa suvremene Eruope:

1. Helenska kultura (antika kultura)2. Rimsko pravo3. KranstvoPoasno mjesto u povijesti europske civilizacije dodijeljeno je antikoj kulturi.Vanosti grkog polisa: nastanak pojma graanina i graanskog drutva, graanske vojske te graanske sudske vlasti.

Nastanak graanskog drutvaPolis (lat. civitas) kao oblik jedinstvene drave nastaje izmeu 9. i 8. St. pr.Kr.Grka polis se sastojala od meusobno nezavisnih malih drava, a najvaniji polisi bili su Atena i Sparta.Sutinu polisa predstavljao je nain vrenja vlasti u njemu zajednica graana koji su se ponaali u skladu s pravilima koje su sami ustanovili. Nisu poznavali poseban aparat vlasti, nisu imali vojsku i policiju. Funkcioniranje polisa pretpostavljalo je da se graani naizmjenino nalaze u poloaju ljudi koji sluaju naloge i onih koji te naloge izdaju za odreeno vrijeme.Grci su bili uvjereni da od bogatih graana zajednice treba oekivati dareljivost, a za uzvrat e bogati imati vei udio u procesu vladanja.

Skuptinu su inili svi graani ili institucije i pripadao joj je izbor inovnika, donoenje odluka o financijama i nain tovanja bogova, odreivanje odnosa sa susjedima. Skuptina je prekidala rat i sklapala mir.Graanske institucije (graanske skuptine) donosile su politika pravila igre koja su bila obavezna neovisno od trenutnih sudionika. Graanski model vrenja vlasti: pred skuptinom su se nadmetali politiari, a ne stranke Ostrahizam: procedura prema kojoj su lanovi skuptine mogli zakljuiti da je neki od politiara stekao tako veliki utjecaj da je mogao ugroziti stabilnost drave. Polis je funkcionirao najbolje kada imovinske razlike meu graanima nisu bile prevelike. Model ivota u polisu: velik broj sporova i veoma rairena radoznalost to je dovelo do ogromnog razvoja vjetine upotrebe rijei, prije svega govorne, a u manjoj mjeri i pisane = razvoj retorike.

Antika vjetina govorenja sluila je kao naslijee modernoj Europi. Polis je inio graane inteligentnima. ("pasivno politiziranje" onih koji su samo sluali ljude koji su bili aktivni u politici). Graani su bili svjesni da njihov glas i stav imaju dalekosene posljedice i da zapravo oni odluuju o vlastitoj sudbini.Velika atraktivnost modela polisa. Od samog poetka svog postojanja irio se velikom brzinom. Najvaniji razlog bilo je nain vrenja vlasti u polisu. Postojali su pokuaji integracije drave i polisa, ali taj stupanj integracije nije bio velik. Gri prostor je bio politiki ujedinjen tek prinudom: poslije rimskog osvajanja i stvaranja provincija na tom prostoru. Vanu ulogu u kulturi koju je stvorio polis igralo je razmiljanje kakav polis treba biti, gdje se kriju opasnosti i kako im se suportstaviti te kako kontrolirati inovnike.

Posljedice polisa u sferi kulture: nastanak filozofije i naukeNajvaniji dio doprinosa polisa je originalan i potpuno jedinstven nain miljenja: filozofija i znanost.

Grci su svijet i bogove analizirali pomou vlastitog razuma. Jedno od najveih otkria antikog svijeta: stvaranje pojma nematerijalnog boanstva, sveobuhvatnog, koje egzistira izvan svijeta, koje je prvi uzrok svega to postoji. Najvanija osobina mentaliteta ljudi polisa bilo je povjerenje u razum, uvjerenost da se svijet moe spoznati pomou njega. To je racionalizam koji se na koritenju spoznajnih sredstava u vidu kritikog miljenja. Polisi su uili graane nainu miljenja koji je omoguavao da se istrauje politika i pripremali ih da se slue razumom stvorenim pomou polisa, ali izvan njegova domaaja. razlog zato se racionalna misao razvila upravo kod Grka.Predmet razumskog spoznavanja bio je i svijet fizikih pojava i svijet ljudskih zajednica. Njime je upravljala filozofija te je ukazivala na to kakav treba biti polis i intervenirala u oblasti morala. Nastanak filozofije omoguio je nastanak znanosti. Za razvoj znanosti nisu bila vana samo ostvarenja njenih konkretnih oblasti u starom vijeku. Najvanije je bilo samo racionalno miljenje, spremnost na kritiki pristuo istini, prihvaanje inovacija, obiaj zajednikih rasprava za provjeravanje vrijednosti argumenata koji idu u korist suprotnih teza.

Sudbina antikog doprinosa poslije propasti antike civilizacijeDva puta kojima je antiki doprinos iao postajui osnova nae civilizacije:

1. Srednjovjekovni (kranski)2. Renesansa

Antiki poredak raspao se uslijed velike krize izazvane prije svega naletom barbarskih plemena na Rimsko carstvo.Antika kultura (odnosno njezin dio) preivjela je zato to je kranstvo, koje je predstavljalo osnovu novog poretka, ugradilo u sebe znatan dio onoga to su stvorile poganske zajednice.Teologija kao nain miljenja o Bogu i mjestu ovjeka u svijetu uobliila se tokom duge rasprave sa antikom filozofijom. Krani koji su ili u poganske kole i u njima uz Bibliju itali i antika djela, ova potonja su prenijeli slijedeem narataju. Iz antikih udbenika uila se govornika vjetina.

Antiko naslijee koje je ivjelo u srednjovjekovnoj kranskoj kulturi imalo je odluujui znaaj kad je u kasnom srednjem vijeku nastajala nova kultura, kolijevka renesanse. Povratak na stari vijek, odbacivanje kranskih proncipa selekcije antike kulture, prihvaanje itavog njenog doprinosa kao nedostinog uzora bilo je mogue zahvaljujui tome to antika kultura nije sasvim nestala.

Renesansna Europa poela je otkrivati veliku grku knjievnost i filozofiju neposredno iz grkih originala, a ne iz latinskih prijevoda.Bogatstvo antike kulture, oivljeno poslije mnogo stoljea i koje je dobilo privilegiranu poziciju u kulturi, veoma je dugo ostalo uzor dostojan oponaanja. Europska civilizacija e se te u 19. i 20. st. poeti uspjeno braniti od njega.Uenje pravila kritikog miljenja i njihovo provjeravanje kroz egzegezu Svetog pisma rezultiralo je time da se mogu prihvatiti rezultati istraivanja Biblije i sauvati vjera u njeno religijsko poslanje. Uvrivanje i irenje tog uvjerenja, koje stoljeima traje i koje se ni danas nije zavrilo, stvorilo je osnovu povijesne kulture koja je predstavljala najvanije svojstvo europske kulture.

BARBARSKI KORIJENI EUROPE

Europa kao kulturni kanon. To je selektivan kanon jer se svaka zemlja ne nalazi geografski u Europi i u taj kanon se ne smjeta svaki drutveni pokret, svaki misaoni tok i svaki politiki sistem.

Iz uvjerenja da se despotizam ne smjeta u europski kanon nastale su ideje koje su suavale proijeklo europske kulture na krug latinskog kranstva. Najdublja i najtrajnija podjela Europe: dva toka klasine kulture - latinski i helenistiki te raskol ta dva toka u kranskoj crkvi. Oba djela ove podjele ravnopravni su nosioci europske tradicije. Na sam kontinent, na njegove kulturne razlike nisu manji utjecaj izvrili ni narodi koji su nastanjivali prostor na sjeveru granice Rimskog carstva ili zapadno od Rajne, sjeverno od Alpa, preko Dunava = barbarstvo.

Barbarski narodi su jo u dalekoj prolosti potpali pod utjecaj sredozemne civilizacije. irenje kranstva, gotovo uvijek povezano s preobraajem politikog i drutvenog sistema, odigralo je kljunu ulogu u prihvaanju modela klasine kulture od strane tih naroda. Najvea distanca postoji izmeu srednozemne kulture i prostora Skandinavije, eke, Maarske, Rusije i junih Slavena. Tamo nije nametnut novi poredak na vrijednostima klasine kulture, ali izgradnja drave i pokrtavanje tih naroda izvreni su na inicijativu domaih vladara.

Europa ima razvijeno i barbarsko korijenje. Grci su barbarima prozvali sve one iji jezik nisu mogli razumjeti. Dakle, barbari su bili svi ne-Heleni.

Rimljani su taj termin preuzeli od Grka barbari kao kategorija zasnovana na suprotnosti barbarstva i civilizacije. Sebe i Grke tretirali su kao antitezu barbarstvu. Za Rimljane su barbari bili svi koji su se nalazili izvan grko-rimske civilizacije. Podjela na barbare i civilizirane ljude bila je tijesno povezana s postupkom vrednovanja. Svaka podjela na svoje i tue uvijek je podjela na bolje i gore. Kod Grka i Rimljana, osjeanju neprijateljstva prema narodima koji govore nerazumljivim jezicima treba takoer dodati i vrsto osjeanje vlastite kulturne veliine. Izraz barbari dobivao je novi pojmovni sadraj, nije osnaavao samo ljude koji govore stranim jezikom, nego divlje ljude koji su se nalazili izvan okvira civilizacije. Od 1. st. pr. Kr. pa sve do 6. st. n. e. Izrazom "preodijevanje u togu" oznaavan je prelazak naroda koje je Rim pokorio od barbarstva ka civilizaciji. Carstvo je na taj nain oblailo u togu sljedee zemlje: Galiju, panjolsku, Brtitaniju. Barbarstvo je na taj nain postepeno postojalno naziv za vanjski svijet koji je jo uvijek ostao izvan Carstva, lien kulture i dravnog sistema.

Kranska crkva prihvatila je ovaj stav dajui mu novu dimenziju, dimanziju kranske misije. Za crkvene pisce europskog srednjovjekovlja barbari su bili poganski narodi. Konotacija termina barbari i pored toga to je obogaena religijskom dimenzijom, zadrala je u srednjem vijeku kontinuitet pojmovnih sadraja koji su formirani jo u Rimskom carstvu i u tom pogledu crkveni pisci su bili nasljednici klasine kulture ije su stereotipe preuzimali. Poganska srednjovjekovna kultura, slino kao i europski barbaricum u vrijeme Carstva, uistinu je predstavljala podruje tradicionalnih i po pravilu nepismenih drutava, politiki organiziranih u plemena, a ne u drave.

Barbarski zakoni, djela koja su s generacije na generaciju prenosila pravnu tradiciju, bili su napisani tek poto se, na preporuku vladara, prekoraio prag dravnosti i pokrtavanja od strane pismenih ljudi - ljudi crkve. Oni na sebi nose otisnuti znak klasine kulture. Pisanje je bilo preteno na latinskom jeziku (jeziku klasine kulture).Klasina njemaka historiografija oznaila je poseban nain gledanja na drutva barbarskog svijeta kao na drutva primitivne demokracije vojnog karaktera.

Mehanizmi drutvene integracije karakteristini za plemenski sistem ne smjetaju se ni u kategorije demokracije, a ni u kategorije s