II PARCIJALNI-Tema 3.Odredjivanje Cijena Depozitnih Usluga

U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

EKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

Tema: ODREĐIVANJE CIJENA DEPOZITNIH USLUGA (Bankarski menadžment)

Mentor: Studenti:

Docent dr. Fikret Hadžić Selma Dizdarević

Jasmin Jusić

Sarajevo, april, 2008. godine

Seminarski rad Određivanje cijena depozitnih usluga

Bankarski menadžment 2

SADRŽAJ

1. Sažetak ......................................................................................................................... 3

2. Uvod ............................................................................................................................. 5

3. OdreĎivanje cijena depozitnih usluga – uzroci nastanka ............................................. 6

4. OdreĎivanje cijena depozita prema troškovima uvećanim za profitnu maržu ............. 7

4.1. OdreĎivanje prosječnih troškova depozitnih usluga ............................................. 8

4.1.1 Primjer troška grupiranih sredstava ............................................................. 8

4.1.2. Primjeri - Izračunavanje cijene bankovnih depozita ................................. 10

4.1.2.1. Pristup historijskih prosječnih troškova ....................................... 10

4.1.2.2.Pristup grupiranih sredstava .......................................................... 11

4.2. Upotreba graničnih troškova za postavljanje kamatnih stopa na depozite ......... 13

4.2.1. Primjer - Izračunavanje cijene bankovnih depozita .................................. 13

5. OdreĎivanje cijena depozita na temelju penetracije tržišta ........................................ 15

6. Formiranje rasporeda cijena radi segmentiranja deponenata ..................................... 17

6.1. Primjer - Izračunavanje cijene bankovnih depozita ............................................ 19

7. Korištenje ciljnog odreĎivanja cijena za bogatije komitente ..................................... 20

8. OdreĎivanje cijena depozita temeljeno na potpunoj vezi s klijentima ....................... 21

9. Korištenje odreĎivanja cijena depozita za postizanje ciljeva banke .......................... 22

10. Zaključak .................................................................................................................. 23

11. Literatura .................................................................................................................. 24

12. Prilozi ....................................................................................................................... 25



1. SAŽETAK

Deregulacija bankarske djelatnosti potaknula je bankare na kreativno razmišljanje

o svojoj politici odreĎivanja cijena. Ključni modeli odreĎivanja cijena depozita koje

banke koriste spadaju u pet kategorija:

1. „Trošak plus dobit” odreĎivanje cijena,

2. OdreĎivanje cijena na bazi penetracije tržišta,

3. Planirano ili kondicionalno odreĎivanje cijena,

4. Ciljno odreĎivanje cijena za bogatije komitente,

5. OdreĎivanje cijena prema povezanosti.

Najpopularniji od ovih pristupa odreĎivanja cijena depozita je postavljanje planova

cijena, gdje je naknada zaračunata klijentu uvjetovana njegovim korištenjem odreĎene

depozitne usluge.

Ovaj pristup klijentu pruža više opcija o izboru odreĎenog depozitnog plana (koji je

najjeftiniji), a bankarima signalizira informacije o navikama korištenja novca od strane

klijenta.

U „trošak plus dobit” odreĎivanju cijena banka procjenjuje sve operativne i režijske

troškove stvorene prilikom pružanja svake depozitne usluge i dodaje profitnu maržu kako

bi kompanzirala dioničare banke za stavljanje njihovih sredstava na raspolaganje banci.

U odreĎivanju cijena na temelju penetracije tržišta banka će postaviti svoje cijene ispod

tržišnih u pokušaju da privuče nove deponente, da poveća svoje tržište i da novim

deponentima proda dodatne usluge koje generiraju više prihoda za banku.

Ciljno odreĎivanje cijena za bogatije osobe, za razliku od prije navedenog je namjenjeno

prilačenju pojedinačnih deponenata pomoću povoljnih depozitnih uvjeta u nadi da će se

privući depozitni računi većih volumena, što će banci dati više sredstava kojima će

raspolagati.

OdreĎivanje cijena prema povezanosti traži zaračunavanje manjih naknada na depozite

klijenata koji su jako povezani sa bankom, tj.onima koji kupuju više usluga. Većina

bankara smatra da će klijenti koji kupuju više usluga biti lojalniji toj instituciji i da će

dugoročno generirati više prihoda za banku.



U radu smo osim gore navedenih metoda odreĎivanja cijena depozitnih usluga naveli i

primjere iz domaćih banaka. Iako ograničeni u informacijama kada su naše banke u

pitanju, ipak se nadamo da smo uspjeli približiti način njihovog poslovanja.



2. UVOD

Menadžment banke se danas susreće sa mnogim problemima prilikom odreĎivanja cijena

depozitnih usluga, jer znamo da su danas depoziti najvažniji izvor finansiranja većine

banaka.

Banka mora isplatiti dovoljno veliki povrat od kamata svojim klijentima kako bi privukla

i zadržala njihova sredstva, ali u isto vrijeme mora izbjeći plaćanje prevelike kamatne

stope koja bi smanjila svaku potencijalnu profitnu maržu od korištenja tih sredstava.

Na današnjem tržištu je prisutna intenzivna konkurencija koja povećava ovu dilemu.

Konkurencija ima tendenciju povećanja kamatnih troškova na depozite i istovremeno

smanjuje očekivani povrat za banku od korištenja njenih depozita i ostalih sredstava.

Na finansijskom tržištu koje se približilo savršenoj konkurenciji, pojedinačna banka ima

neznatnu kontrolu nad cijenama svojih depozita u dužem periodu. Tržište, a ne

pojedinačna banka, je ono koje na kraju ipak postavlja sve cijene.

Na takvom tržištu menadžment banke mora odlučiti želi li privući više depozita i zadržati

sve one koje trenutno posjeduje tako što će im ponuditi barem tržišno odreĎene cijene ili

želi izgubiti sredstva nudeći komitentima uvjete koji se razlikuju od onoga što tržište

traži.

Bankovni menadžeri često trebaju izabrati izmeĎu rasta i profitabilnosti. Agresivna

konkurencija za skupim depozitima pomoći će banci da brže raste, ali često uz cijenu

velikog smanjenja profita.



3. OdreĎivanje cijena depozitnih usluga – uzroci nastanka

Ideja prema kojoj se komitentu zaračunavaju ukupni troškovi usluga koji se odnose na

depozite nije u potpunosti prihvaćena u bankarstvu.

Do prije nekoliko godina stajalište kako bi komitent trebao dobiti većinu usluga koje se

odnose na depozite besplatno smatralo se mudrom inovacijom – inovacijom koja bi

odgovorila na sve veći izazov drugih finansijskih posrednika koji su zauzimali bankarska

tržišta.

MeĎutim, banke su vrlo brzo počele dvojiti o novoj marketinškoj strategiji, jer su bile

zapljusnute brojnim, malim, visoko aktivnim računima koji su samo povećavali njihove

troškove.

Kao mnogi trendovi u bankarstvu, i trend odreĎivanja naknada na depozitne usluge vuče

porijeklo iz SAD-a. Razvoj depozita po viĎenju koji nose kamatu, posebno NOW

računa, bankama je ponudio mogućnost da još jednom razmisle o odreĎivanju cijena

depozitnih usluga. Oni koji su prvi ušli na ovo novo tržište krenuli su agresivno sa

cijenama ispod troškova koštanja, kako bi zadobili većinu komitenata. Naknade

zaračunate komitentima postavljene su ispod stvarne razine operativnih i režijskih

troškova vezanih uz pružanje depozita po viĎenju i ostalih depozitnih planova. Rezultat je

bio znatno povećanje stope povrata za klijenta, poznate kao implicitna kamatna stopa.

Implicitna kamatna stopa je razlika izmeĎu stvarnih troškova ponude usluga sakupljanja

sredstava i naknada za usluge koje su se zaračunale komitentu.

Od 1933. godine izglasavanjem Glass-Steagallov-og zakona, pa do 1980-ih godina,

većina banaka su se natjecale za depozite. To je bilo zbog postojanja regulatornih gornjih

granica na depozitne kamatne stope. Ta zakonska ograničenja kamatnih stopa su

napravljena kako bi zaštitila banke od pretjerane konkurencije kamatnih stopa na

depozite, što bi navodno uzrokovalo njihovu propast. U nemogućnosti ponude veće

eksplicitne kamatne stope, američke su se banke natjecale ponudom viših implicitnih

povrata preko poštanskih bankovnih usluga. Banke su se takoĎer natjecale privlačenjem

deponenata pomoću malih darova, npr. od medvjedića do tostera (čak se i kod banaka u

BiH možemo susresti sa takvim primjerima: razne kasice, privjesci za ključeve, Ďepni i

zidni kalendari, itd.).



Na ove probleme Kongres je na kraju odgovorio izglasavanjem Zakona o deregulaciji

depozitnih institucija 1980. godine kojim se traži postupno ukidanje gornjih granica na

depozitne stope. Odgovornost za odreĎivanje cijena depozita u SAD-u (kao i u ostalim

vodećim industrijskim zemljama) prenesena je s javnih regulatornih tijela na privatne

donositelje odluka tj. na banke i njihove komitente.

Deregulacija je uzrokovala učestalije korištenje negrupiranog odreĎivanja cijena usluga

uz jaču konkurenciju. To znači, da se cijena depozita obično odreĎuje odvojeno od

kreditnih i drugih bankovnih usluga.

Deregulacija bankarske djelatnosti potaknula je bankare na kreativno razmišljanje o

svojoj politici odreĎivanja cijena. Ključni modeli odreĎivanja cijena depozita koje banke

koriste spadaju u pet kategorija:1






4. OdreĎivanje cijena depozita prema troškovima uvećanim za profitnu

maržu

Svakoj je depozitnoj usluzi odreĎena cijena koja je dovoljno visoka da pokrije sve ili

većinu troškova pružanja tih usluga. Dakle, cijena depozitnih usluga pridržavala bi se

sljedeće „trošak plus profit” formule za odreĎivanje cijena depozita:

= = + +

1 Rose, P., Hudgins, S., „Bankarski menadžment i finansijske usluge”, Beograd, 2005,

str.434

Jedinična cijena

zaračunata

komitentu za svaku

depozitnu uslugu

Operativni trošak

po jedinici

depozitne usluge

PredviĎen režijski

trošak namijenjen

za depozitnu

funkciju banke

Planirana dobit od

svake prodane

jedinice depozitne

usluge



U „trošak plus dobit” odreĎivanju cijena banka procjenjuje sve operativne i režijske

troškove stvorene prilikom pružanja svake depozitne usluge i dodaje profitnu maržu kako

bi kompanzirala dioničare banke za stavljanje njihovih sredstava na raspolaganje banci.

Povezivanje odreĎivanja cijena depozita s troškovima banke je potaknula bankare na

bolje usaglašavanje cijena i troškova te eliminiranje mnogih ranije besplatnih usluga.

Sve više banaka sada naplaćuju naknade za povećana podizanja sredstava sa štednih

depozita, zaračunava naknade za upite komitenata o njihovom saldu, naplaćuje naknade

za podizanje gotovine i upite o saldu putem bankomata, zaračunava mjesečne naknade za

održavanje,..

Rezultati tih trendova općenito su povoljni za banke, uz povećanje prihoda od naknada za

usluge koji su veći od gubitaka nastalih uslijed zatvaranja računa od strane nezadovoljnih

komitenata.

4.1. OdreĎivanje prosječnih troškova depozitnih usluga

OdreĎivanje cijena pomoću metode „trošak plus dobit” zahtijeva preciznu kalkulaciju

troška svake depozitne usluge. Kako se to može učiniti? Ovaj pristup se sastoji u

baziranju cijena depozita na procjenjenim troškovima sredstava banke.

Ovo od bankara zahtijeva:

1. Izračunavanje troškovne stope svakog izvora sredstava banke (prilagoĎene za

rezerve koje traži Centralna banka, za naknade za osiguranje depozita te za

odobrenu gotovinu za tekuće potrebe),

2. Množenje svake troškovne stope sa relativnim omjerom sredstava banke koja

potiču iz tog odreĎenog izvora,

3. Zbrajanje svih rezultata kako bi se dobio prosječan trošak sredstava banke.

Ovaj tzv. pristup grupiranih sredstava temelji se na pretpostavci da nije trošak svake vrste

depozita ono što je bitno, nego je bitan prosječan trošak svih izvora finansiranja banke.

4.1.1 Primjer troška grupiranih sredstava

Razmotrimo primjer pristupa troška grupiranih sredstava.

Pretpostavite da je banka prikupila 400 miliona KM, uključujući 100 miliona KM

depozita po viĎenju, 200 miliona KM oročenih i štednih depozita, 500 miliona KM



sredstava pozajmljenih s tržišta novca, te 50 miliona KM od svojih vlasnika u obliku

vlasničkog kapitala.

Pretpostavite da kamatni i nekamatni troškovi potrošeni na privlačenje depozita po

viĎenju iznose 10%, dok štedni depoziti i pozajmice sa tržišta novca stoje banku svaki po

11% od ukupnih prispjelih sredstava.

Pretpostavite da vlasnički kapital stoji banku 22% od cjelokupnog novog prispjelog

kapitala.

Pretpostavite da tražene rezerve, naknade za osiguranje depozita te nenaplaćena salda

smanjuju količinu novca stvarno dostupnu banci za investiranje u kamatno noseću aktivu

– 15% na depozite po viĎenju, 5% za štedne depozite, 2% za sredstva pozajmljena sa

tržišta novca.

Dakle, odreĎeni prosječni trošak sredstava prije oporezivanja za ovu banku iznosio bi:

Uvrštavanjem gore navedenih iznosa u datu formulu, prosječni trošak sredstava prije

oporezivanja iznosi 0,1288 ili 12,88% prikupljenih sredstava.

To nam govori da će menadžment ove banke zaraditi stopu povrata prije oporezivanja od

najmanje 12,88% na svoj kreditni portfelj i druge stavke prihodonosne aktive. Ako banka

može zaraditi više od 12,88% prije oporezivanja od svojih kredita i investicija, dodatni

povrat će otići dioničarima u obliku povećanih dividendi, i u zadržanu zaradu kojom će

ojačati kapital banke.

Pristup troška grupiranih sredstava pruža menadžerima banaka način za računanje

učinaka bilo kakve promjene u troškovima finansiranja banke ili cijenama depozita.

Npr. menadžment može eksperimentisati s alternativnim depozitnim uvjetima (kamatne

stope, naknade ili obavezan minimalni saldo) za sve planirane depozite koje banka nudi i

procjeniti njihov utjecaj na troškove finansiranja.

{ }

{ }

{ }%100

+

+-%100

+

+-%100

-

troškovinekamatniikamatnix

sredstvaaprikupljenukupna

kapitalvlasničla

potrebetekućezagotovineodabraneirezerveobaveznepostotak

sredstavajapribavljantroškovinekamatniikamatnix


depozitištednioroceni

potrebetekućezagotovineodabraneirezerveobaveznepostotak

sredstavajapribavljantroškovisredstvanekamatnaikamatnax


vidjenjupodepoziti



Ali pretjerano darežljivi uvjeti odreĎivanja cijena mogu pokrenuti značajnu promjenu

depozitnih računa od strane komitenata, dovodeći do naglog porasta troškova bez

značajnog povećanja ukupnih sredstava dostupnih banci.

4.1.2. Primjeri - Izračunavanje cijene bankovnih depozita i ostalih pozajmljenih

sredstava2

4.1.2.1. Pristup historijskih prosječnih troškova

Ovaj pristup za odreĎivanje cijene sredstava banke posmatra historiju.

Postavlja se pitanje: koja je sredstva banka prikupila do danas i koliko ona koštaju?

Izvori iz kojih se

prikupljaju sredstva

Prosječna količina

sredstava koje je

prikupila banka

(milioni)

Prosječna kamatna

stopa koju snosi

banka

Ukupna kamatna

stopa koju je

isplatila banka za

svaki izvor

sredstava (milioni)

Beskamatni depoziti

po viĎenju

100 USD 0 % 0 USD

Kamatno noseći

transakcijski

depoziti

200 7 % 14

Štedni računi 100 5 % 5

Oročeni depoziti 500 8 % 40

Pozajmice sa tržišta

novca

100 6 % 6

Ukupna prikupljena

sredstva

= 1.000 USD Sv kamatni troškovi = 65 USD

Prosječni kamatni trošak na depozite i sredstva pozajmljena sa tržišta novca iznose:

%5,6=1000

65==


kamataisplacenacjelokupna

trošakkamatni

prosjecniniprocijenje


str. 422



U ovaj izraz se moraju uključiti i ostali operativni troškovi, plate i režije koji postoje kako

bi se privukli depoziti. Recimo da su procijenjeni na 10 miliona USD:

%10=750

10+65=

+=

aktivanaprihodonosukupna

troskovioperativniostalikamata

aktivunuprihodonos

uainvestiransredstva

apozajmljennatroskova

pokricastopaaizjednacen

U dobijenu stopu povrata (koja pokriva povrat na kredite i vrijednosne papire), treba

uključiti i obaveznu stopu povrata dioničara banke. Recimo da ona isznosi 12% nakon

oporezivanja.

aktivanaprihodonos

dionicaraulaganjax

stopaporezna

jaoporezivannakon

bankuudionicara

ulaganjatrošak

trošak

pokrica

trošakiizjednacen

jaoporezivanprije

bankuudionicara

ulaganjatrošak

sredstvaapozajmljen

natrošakpokrica

trošakiizjednacen

kapitalatrošak

ukupniniprocijenje

1(+)

(

=+)

(

=

%5,12=%5,2+%10=750

100

)35,01(

%12+%10=

USD

USDx

kapitalatrošak

ukupniniprocijenje

Dakle, 12,5% je najniža stopa povrata svih troškova prikupljanja sredstava koju banka

može sebi priuštiti, kako bi zaradila u slučaju da dioničari ulože 100 miliona USD.

4.1.2.2. Pristup grupiranih sredstava

Ova metoda odreĎivanja cijene sredstava banke gleda u budućnost i polazi od pitanja:

koju minimalnu stopu povrata moramo zaraditi na sve buduće kredite i investicije u

vrijednosne papire samo da pokrijemo trošak svih novih prikupljenih sredstava?



Pretpostavimo sljedeće troškove kao u tabeli.

Profitabilni

novi depoziti

i

nedepozitne

pozajmice

Dolari novih

depozita i

nedepozitnih

pozajmica

(milioni)

Dio novih

pozajmica

koji će se

staviti u

novu

prihodosnu

aktivu

Dolarski

iznos koji se

može

plasirati u

prihodosnu

aktivu

(milioni)

Kamatni

troškovi i

ostali

operativni

troškovi

pozajmice u

odnosu na

prikupljeni

iznos

sredstava

Svi stvoreni

operativni

troškovi

(milioni)

Kamatno

noseći

transakcijski

depoziti

100 USD 50% 50 USD 8% 8 USD

Oročeni

depoziti

100 60% 60 9% 9

Nova

ulaganja

dioničara u

banku

100 90% 90 13% 13

Ukupno 300 USD 200 USD 30 USD

Trošak novih depozita i ostali pozajmljivanja račuanamo po sljedećem obrascu:

%10=300

30==

USDmiliona

USDmiliona

sredstvanovaocekivanacjelokupna

troškovioperativniocekivanisvi

sredstavaihnedepozitn

idepozitagrupnihtrošak

Obzirom, da će samo dvije trećine novih sredstava (200 miliona USD) zaista i biti

dostupno za plasman u prihodonosnu aktivu, slijedi:

%15200

30lnmin

USDmiliona

USDmiliona

aktivunuprihodonosu

plasiranjezasdolariiraspoloziv

troškoviocekivanisvi

aktive

neprihodonosukupneod

povratastopaaima

Banka mora, zaraditi najmanje 15% (prije poreza) na ukupna nova sredstva koja investira

kako bi pokrila svoje očekivane troškove prikupljanja sredstava.



4.2. Upotreba graničnih troškova za postavljanje kamatnih stopa na depozite

Stručnjaci tvrde da bi se granični trošak tj.dodatni trošak prikupljanja novih sredstava, a

ne prosječni trošak, mogao koristiti kao pomoć pri odreĎivanju cijena depozita i ostalih

izvora sredstava banke. Razlog je u tome što stalne promjene kamatnih stopa čine

prosječni trošak nestalnim i nerealnim za odreĎivanje cijene depozita.

Npr. ako kamatne stope padaju, dodatni (granični) trošak prikupljanja sredstava novog

novca može pasti znatno ispod prosječnog troška. Neke investicije i krediti koji su

izgledali neprofitabilni prilikom usporeĎivanja s prosječnim troškom, sada će izgledati

sasvim profitabilno prilikom mjerenja u odnosu na niži granični kamatni trošak koji

moramo danas platiti da bismo napravili ove nove kredite i investicije.

Obrnuto, ako kamatne stope rastu, granični trošak će premašiti prosječni trošak sredstava

banke, pa ukoliko se novi krediti temelje na prosječnom trošku, oni mogu ispasti visoko

neprofitabilni kada se mjere prema višem graničnom trošku prikupljanja novih sredstava.

4.2.1. Primjer - Izračunavanje cijene bankovnih depozita i ostalih pozajmljenih sredstava

na bazi graničnih troškova

Ekonomist James E. McNulty ukazao je na način korištenja graničnog ili novog novca

tj.na troškovne ideje koje će pomoći banci u postavljanju kamatnih stopa koje će nuditi na

depozitne račune.

Pretpostavimo da banka očekuje da će prikupiti 25 miliona $ novih depozita ponudom

svojim deponentima kamatne stope od 7%. Menadžment procjenjuje da će banka ako

ponudi kamatnu stopu od 7,50%, prikupiti 50 miliona $ novog depozitnog novca. Na 8%,

očekuje se priliv od 75 miliona $, dok će postavljena depozitna stopa od 8,50% donijeti

predviĎenih 100 miliona $. Ako banka obeća procjenjenu dobit od 9%, menadžment

predviĎa da će se 125 miliona $ novih sredstava pojaviti u obliku novih depozita i u

obliku postojećih depozita, koje će komitenti zadržati u banci kako bi iskoristili ponuĎene

više stope.

Menadžment smatra da može investirati prikupljeni novac uz dobit od 10%. Ova dobit

predstavlja granični prihod – dodatni operativni prihod koji će banka stvoriti izdavanjem

novih kredita iz sredstava prikupljenih od novih depozita.



Postavlja se pitanje koju depozitnu kamatnu stopu ponuditi svojim komitentima?

Prema McNultyjevoj metodi3 trebamo poznavati najmanje dvije bitne stavke kako bismo

odgovorili na ovo pitanje o depozitnoj stopi, a to su: granični trošak premještanja

depozitne stope sa jedne razine na drugu i stopu graničnog troška, izraženu kao postotak

obima dodatnih sredstava koja dolaze u banku.

Dvije stavke koje trebamo znati su sljedeće:

stopikamatnojstaroj

poaprikupljensredstvaukupnax

stopa

kamatnanova

stopikamatnojnovoj

poaprikupljensredstvaukupnax

stopa

kamatnanova

troškuukupnom

upromjena

trošak

granicni

_

_

sredstvaaprikupljendodatna

troškovimaukupnimupromjena

trošak

granicni=

Uzeti ćemo primjer da banka podigne stopu na nove depozite sa 7% na 7,50%.

Očekivana

količina

depozita

koja će

priteći

Prosječne

kamate

koje će

banka

platiti na

nova

sredstva

Ukupni

kamatni

troškovi

novih

prikupljenih

sredstava

Granični

troškovi

novog

deponiranog

novca

Granični

troškovi

kao

postotak

novih

privučenih

sredstava

(% gran.

troška)

Očekivani

granič.

prihod od

investiranja

novih

sredstava

Razlika

izmeĎu

gran.

prihoda

i stope

gran.

troška

Ukupna

zaraĎena

dobit

(nakon

kamatnih

troškova)

25 7,0 % 1,75 $ 1,75 $ 7,0 % 10,0 % +3 % 0,75 $

50 7,5 3,75 2,00 8,0 10,0 +2 % 1,25

75 8,0 6,00 2,25 9,0 10,0 +1 % 1,50

100 8,5 8,50 2,50 10,0 10,0 +0 % 1,50

125 9,0 10,25 2,75 11,0 10,0 -1 % 1,25

Ukoliko uvrstimo podatke u gore navedenu formulu, dobit ćemo da je stopa graničnog

troška 8%.

Primjetimo da je stopa graničnog troška od 8% znatno iznad prosječnih depozitnih

troškova od 7,50%. To se dogaĎa ne samo zbog toga što banka mora platiti stopu od


str. 421



7,50% kako bi privukla drugih 25 miliona$, već isto tako mora platiti istu stopu od 7,50%

onim deponentima koji su bili voljni dati sredstva za prvih 25 miliona $ uz samo 7%.

Budući da banka očekuje da će zaraditi 10% od ovih novih depozitnih sredstava, granični

prihod za 2% premašuje granične troškove koji iznose 8%.

Novi depoziti će više povećati prihode nego troškove. Banka za to ima jasno opravdanje

(pod pretpostavkom da su joj predviĎanja tačna). Njezina će ukupna dobit biti jednaka

razlici izmeĎu ukupnih prihoda (50 miliona $ x 10% = 5 miliona $) i ukupnih troškova

(50 miliona $ x 7,50% = 3,75 miliona $), u obliku dobiti od 1,25 miliona $.

Posmatranjem tabele uočavamo da banka nastavlja sa poboljšanjem svoje ukupne dobiti,

sve do depozitne kamatne stope od 8,50%. Na toj stopi banka podiže 100 miliona $

novog depozitnog novca po stopi graničnog troška od 10%, čime izjednačava svoje

očekivane granične prihode od 10%. Tu ukupna dobit iznosi 1,5 miliona $.

Banci se ne bi isplatilo ići dalje od ove tačke. Npr.ako je ponuĎena depozitna stopa 9%,

stopa graničnog troška iznosi 11%, što više povećava troškove banke nego njene prihode.

Uz sva predviĎanja koja je banka napravila, 8,50%-tna depozitna stopa je najbolji izbor

za nju.

Pristup graničnih troškova daje vrijedne informacije menadžerima banaka, i to ne samo u

postavljanju depozitnih kamatnih stopa, nego i u pogledu donošenja odluka koliko bi

daleko banka trebala ići u proširenju svoje depozitne osnove prije nego što rast dodatnih

troškova dostigne dodatne prihode, a ukupna dobit počne da opada.

5. OdreĎivanje cijena depozita na temelju penetracije tržišta

Metoda odreĎivanja cijena koja ne naglašava obnavljanje dobiti i troškova, barem ne

kratkoročno, je odreĎivanje cijena depozita na temelju penetracije tržišta.

Ideja je ponuditi visoke kamatne stope, obično iznad tržišne razine, ili komitentu

zaračunati naknade ispod tržišnih standarda, kako bi se privuklo što više novih

komitenata.

Ova strategija je namjenjena prvenstveno tržištima koja se naglo razvijaju i na kojima je

banka odlučila uhvatiti najveći mogući tržišni udio.

Ako uzmemo u obzir koncepciju po kojoj je za većinu komitenata pronalaženje banke

koja posjeduje nečije depozitne račune skupi proces. Napokon, komitent obično kupuje



više od jedne bankovne usluge. Depozitni račun predstavlja stalnu vezu izmeĎu

komitenta i banke koja obično izrasta i obuhvata kredite, povjereničke usluge itd.

Raskidanje te veze može biti skupo za komitenta, pa će imatu tendenciju biti lojalni banci

koju su već i onako izabrali.

Depoziti imaju tendenciju biti kvazifiksni faktori proizvodnje za banke. Obično su manje

osjetljivi od ostalih iznora sredstava na promjene naknada ili kamatnih stopa ili na

depozitne planove koje nude konkurentne banke.

Ukoliko banka može deponentima ponuditi stopu povrata koja je iznad tržišne stope

dovoljno dugo da pridobije njihove depozite, visok trošak premještanja tog depozita

zadržat će komitenta lojalnim banci čak i nakon pojavljivanja manje cijene depozita.

Komitenti ne mijenjaju banke bez razmišljanja, jer troškovi i rizici vezani za tu promjenu

nisu trivijalni.

I domaćinstva i poslovni subjekti prilikom donošenja odluke gdje će plasirati svoje

depozite razmatraju višestruke faktore, a ne samo cijenu.

Provedene su dvije studije o tome. Jedna od strane Odbora Sustava federalnih rezervi, a

druga od strane Greenwich Associatesa.

U narednoj tabeli predstavljeni su faktori koji utiču na domaćinstva i poslovne kompanije

u izboru banke vezano za depozitne račune.

U izboru banke koja će

držati njihove tekuće

račune, domaćinstva

uzimaju u obzir

U izboru banke koja će

držati njihove štedne

račune, domaćinstva

uzimaju u obzir

U izboru banke za dostavu

njihovih depozitnih i ostalih

usluga, poslovne kompanije

uzimaju u obzir 1. prikladnu lokaciju 1. familijarnost 1. finansijsku snagu

institucije koja im

pozajmljuje

2. dostupnost mnogih

drugih usluga

2. isplaćene kamatne stope 2. hoće li banka biti

pouzdan izvor kredita u

budućnosti

3. sigurnost 3. transakcijsku prikladnost

(ne lokaciju)

3. kvalitetu službenika

banke

4. niske naknade i

minimalni saldo

4. lokaciju 4. jesu li krediti

konkurentni

5. visoke kamatne stope na

depozite

5. mogućnost oduzimanja

od plate

5. kvalitetu pruženih

finansijskih usluga

6. zaračunate naknade 6. jesu li pružene operativne

usluge i usluge upravljanja

gotovinom



Ove studije sugeriraju da domaćinstva uglavnom rangiraju prikladnost, dostupnost usluga

i sigurnost, iznad cijene, prilikom odlučivanja koja će banka držati njihove tekuće račune.

Poznavanje se rangira više od isplaćenih kamatnih stopa, te čini važan faktor koji ukazuje

kako pojedinci i obitelji odabiru banku koja će držati njihove štedne račune.

Poslovne firme, s druge strane, preferiraju ostavljati svoje depozite bankama koje će biti

pouzdani izvori kredita, i koje su u boljoj finansijskoj situaciji. One takoĎer visoko

rangiraju kvalitetu službenika banke i kvalitetu savjeta koje dobivaju od banaka.

Danas se masovno savjetuje bankama da na pošten način trebaju zaračunati svaku

iskorištenu depozitnu uslugu.

6. Formiranje rasporeda cijena radi segmentiranja deponenata -

planirano ili kondicionalno odreĎivanje cijena

Najpopularniji od ovih pristupa odreĎivanja cijena depozita je postavljanje planova

cijena, gdje je naknada zaračunata klijentu uvjetovana njegovim korištenjem odreĎene

depozitne usluge.

Neki ekonomisti ovaj pristup nazivaju kondicionalno određivanje cijena jer banka

postavlja plan naknada prema kojem komitenti plaćaju malu ili nikakvu naknadu ukoliko

salda depozita ostaju iznad neke minimalne razine, ali se zaračunavaju veće naknade

ukoliko prosječni saldo padne ispod tog minimuma.

Dakle,komitent plaća cijenu uvjetovanu načinom na koji koristi svoj depozit.

OdreĎivanje depozitnih naknada razlikuje se u odreĎivanju cijena depozita prema jednom

ili više sljedećih faktora:

1. broj transakcija koje prolaze preko računa (npr.,broj ispisanih čekova, uloženi

depoziti, transferi pomoću računala, nalozi o obustavi plaćanja ili izjave o

prekomjernom korištenju sredstava);

2. prosječni saldo na računu tokom odreĎenog razdoblja (obično mjesečno);

3. dospijeće depozita u danima, sedmicama ili mjesecima.

Naravno da će komitent odabrati onu banku i depozitni plan koji rezultira najmanjim

mogućim naknadama i/ili maksimalnom dobiti, odreĎenim brojem čekova koje on

namjerava ispisati, brojem očekivanih uloga i podizanja sredstava te planiranim

prosječnim saldom.



Isto tako banka za komitenta mora bit prihvatljiva i s gledišta sigurnosti, prikladnosti, te

dostupnosti usluga.

Rasporedi cijena tekućih računa mogu se klasificirati u tri kategorije:4

1. odreĎivanje cijena prema fiksnoj naknadi,

2. slobodno odreĎivanje cijena i

3. uvjetno slobodno odreĎivanje cijena.

U određivanju cijena prema fiksnoj naknadi, komitentov trošak je fiksna naknada po

čeku, po vremenskom razdoblju ili oboje. Npr.,ovdje može postojati mjesečna naknada za

održavanje računa od 2 dolara, a svaki ček napisan na teret tog računa može komitenta

stajati 10 centi, bez obzira na stupanj aktivnosti računa.

Slobodno određivanje cijena nema odreĎene mjesečne naknade za održavanje računa ili

naknade za transakcije. Riječ slobodno može navesti na pogrešno shvaćanje. Čak i ako

banka ne zaračuna jasnu naknadu za depozitne usluge, komitent može stvoriti indirektnu

naknadu u obliku izgubljenog prihoda (oportunitetni trošak), jer efektivna kamatna stopa

plaćena na depozit može biti manja od stope neke investicije usporedivog rizika.

Slobodno odreĎivanje cijena je zacijelo neprofitabilno, jer ima tendeciju privlačenja

mnogih malih visoko aktivnih depozita koji ostvaruju pozitivni povrat za banku samo

onda kada su tržišne kamatne stope vrlo visoke.

Uvjetno slobodni depoziti nastali su kako bi na mnogim bankarskim tržištima zamijenili i

sistem odreĎivanja cijena prema fiksnoj naknadi, kao i sistem odreĎivanja cijena. Uvjetno

slobodno odreĎivanje cijene sklono je depozitima velikih denominacija, jer su usluge

besplatne ukoliko saldo računa ostaje iznad nekog minimalnog iznosa. Bitna prednost ove

metode odreĎivanja cijena je da komitent, a ne banka, bira kojem depozitnom planu daje

prednost. Ovaj proces samoselekcije je oblik signalizacije tržišta, koji banci pruža

vrijedne podatke o ponašanju i troškovima njenih depozita. Uvjetno slobodno odreĎivanje

cijena takoĎer dozvoljava bankama podjelu svojih tržišta depozita na depozite visokog

salda i male aktivnosti, te na depozite niskog salda i visoke aktivnosti.


str. 426



6.1. Primjer - Izračunavanje cijene bankovnih depozita i ostalih pozajmljenih sredstava –

kondicionalno određivanje cijena

Primjer korištenja tehnika uvjetnog slobodnog određivanja cijena depozita,naknade za

regularne tekuće račune i štedne račune koje koriste dvije banke u SAD-u prikazan je u

slijedećoj tabeli:

BANKA A BANKA B

Regularni tekući račun: Regularni tekući račun:

Minimalni saldo kod otvaranja 100$ Minimalni saldo kod otvaranja 100$

Ako je minimalni dnevni saldo: Ako je minimalni dnevni saldo:

-600$ ili više nema naknade -500$ ili više nema naknade

-300 do 599$ 5$ na mjesec -manje od 500$ 3,5$ na mjesec

-manje od 300$ 10$ na mjesec

Ako je deponentov naplaćeni

mjes. saldo u prosjeku 1$ nema naknade

Nema limita na broj ispisanih čekova

Ako ispisani čekovi ili transakcije

bankomata premašuju 10 kom. na mjesec, a

saldo je ispod 500$

0,15$ po zaduženju

Regularni štedni račun: Regularni štedni račun:

Minimalni saldo kod otvaranja 100$ Minimalni saldo kod otvaranja 100$

Naknade za usluge: Naknade za usluge:

-ako saldo padne ispod 200$ 3$ na mjesec -ako saldo padne ispod 100$ 3$ na mjesec

-saldo od 200$ ili više nema naknade -saldo od 100$ ili više nema naknade

-naknada za više od dva

podizanja mjesečno 2$

-naknada za više od tri

podizanja mjesečno 2$

Uočavamo da je banka A izgleda sklonija depozitima po viĎenju visokog salda i niske

aktivnosti, dok se banka B više oslanja na manje tekuće račune.

Na primjer, banka A počinje zaračunavati uslužnu naknadu na tekuće račune kada saldo

komitenta padne ispod 600 dolara,dok banka B ne zaračunava naknade za usluge tekućih

računa sve dok saldo na računu komitenta ne padne ispod 500 dolara.

Osim toga, banka A zaračunava značajno više uslužne naknade na tekuće račune malog

salda od banke B-5 dolara do 10 dolara na mjesec u odnosu na 3,5 dolara na mjesec.



S druge strane,banka A ne dozvoljava neograničeno ispisivanje čekova na svoje regularne

račune, dok banka B zaračunava naknadu ako se pojavi više od 10 čekova ili 10

podizanja sredstava mjesečno.

Isto tako,banka A zaračunava 3 dolara mjesečno na ime uslužne naknade ako se štedni

račun komitenta spusti na manje od 200 dolara, dok banka B zaračunava samo 2 dolara

naknade ako se saldo na štednom računu komitenta spusti ispod 100 dolara.

Ove razlike u cijenama odražavaju razlike u filozofiji menadžmenta i vlasnika ovih dviju

banaka, te vrste komitenata koje svaka banka želi privući.

Banka A locirana je u bogatom okruženju (stanova i ureda) i prvenstveno je potpomažu

pojedinci i poslovni subjekti s visokim prihodima koji obično imaju visoka depozitna

salda, ali i ispisuju mnogo čekova.

Banka B, s druge strane, locirana je preko puta velikog sveučilišta i aktivno prikuplja

depozite studenata, koji imaju tendenciju posjedovanja malih salda. Planovi odreĎivanja

cijena banke B postavljeni su tako da prihvaćaju depozite sa malim saldima, ali banka

isto tako uviĎa potrebu da treba destimulirati prekomjerno ispisivanje čekova od strane

brojnih malih deponenata, što bi povećalo njene troškove. To čini tako što zaračunava

veće naknade po čeku nego banka A.

Iz ova dva slučaja možemo zaključiti da je bankovna politika odreĎivanja cijena

uglavnom osjetljiva na:

1. Vrste klijenata koje svaka banka planira opsluživati, gdje svaka institucija

sastavlja cjenovnike koji odgovaraju potrebama pojedinaca i tvrtki koje

predstavljaju značajniji dio tržišnog područja.

2. Troškove koje će opsluživanje različitih vrsta deponenata predstavljati za banku,

gdje većina banaka danas planira cijene depozita tako da pokrije sve ili barem

djelomične troškove predviĎenih troškova opsluživanja.

7. Korištenje ciljnog odreĎivanja cijena za bogatije komitente

Ciljno odreĎivanje cijena za bogatije osobe, za razliku od prije navedenog je namjenjeno

privlačenju pojedinačnih deponenata pomoću povoljnih depozitnih uvjeta u nadi da će se



privući depozitni računi većih volumena, što će banci dati više sredstava kojima će

raspolagati.

Neke banke agresivno traže depozite visokih salda i slabe aktivnosti pomoću ciljnog

odreĎivanja cijena za bogatije komitente.

Koriste se pažljivo dizajnirani programi oglašavanja namijenjeni uspješnim

profesionalcima, vlasnicima i menadžerima te drugim graĎanima s visokim prihodima, uz

usluge i uslužne naknade koje rezultiraju visokom profitnom maržom.

U isto vrijeme drugim depozitnim računima, posebice onima niskog salda i velike

aktivnosti, cijena može biti odreĎena tako da se pokriju troškovi ili se može obeshrabriti

njihovo pojavljivanje pomoću viših cijena.

Neke banke kombinuju strategiju namijenjenu bogatijim osobama spojena s programom

osobnog bankara u kojem svakom klijentu dodijeljen odreĎeni službenik banke koji

izvršava sve bankovne potrebe komitenta.

Istraživanja su pokazala da bogatiji klijenti odgovaraju vrlo brzo na razlike u cijenama

depozita. Ovi klijenti znaju da je deregulacija u toku i očekuji pad cijena usluga u

dogledno vrijeme.

Sve više se lokalna tržišna depozita karakteriziraju širokim korištenjem kondicionalnog i

ciljnog odreĎivanja cijena za bogatije osobe, intenzivnom konkurencijom te velikim

brojem informiranih, cjenovno osjetljivih klijenata koji traže najbolje dostupne uvjete.

8. OdreĎivanje cijena depozita temeljeno na potpunoj vezi s klijentima

Smisao ovog odreĎivanja je zadržati najbolje klijente i to prema broju usluga koje klijent

koristi.

Npr.klijent koji kupi dvije ili više usluga od neke banke mogu se zaračunati manje

depozitne naknade ili mu se neke naknade mogu i oprostiti u usporedbi sa naknadama

zaračunatim klijentima koji imaju samo ograničenu vezu sa bankom.

Zapravo, prodaja višestrukih usluga klijentu povećava ovisnost o banci i otežava k tome

odlazak negdje drugo zbog jake povezanosti klijenta i banke.

Može se zaključiti da odreĎivanje cijena na temelju povezanosti promiče veću

lojalnost klijenta i čini ga manje osjetljivim na kamatne stope ponuĎene na depozite ili na

cijene usluga navedene od strane drugih konkurentskih financijsko-uslužnih kompanija.



9. Korištenje odreĎivanja cijena depozita za postizanje ciljeva banke

OdreĎivanje cijena depozita može biti korišteno za oblikovanje baze klijenata koju svaka

banka opslužuje.

Promjenjive cijene depozita utječu ne samo na raspon izmeĎu bankovnih kreditnih i

depozitnih stopa, nego i na salda klijenata i na odluke o miksu depozita, što zauzvrat ima

utjecaj na rast banke i njezinu profitnu maržu.

To znači:

promjene raspon kamatnih stopa izmeĎu

cijena kredita banke i depozita

depozita profitna mreža

banke kroz

troškove te rast

depozita i kredit

banke

odluke komitenata o volumen i sastav depozita

količini i miksu depozita banke

koji žele imati

Što je manja razlika izmeĎu kamatnih stopa od kredita i depozita, to je veća osjetljivost

profitne marže banke na promjene cijena depozita.



10. ZAKLJUČAK

Vidimo da banke imaju na raspolaganju zaista dosta instrumenata – metoda za

odreĎivanje cijena depozita. Do danas su se kao što smo i naveli u radu razvile sljedeće

metode:






Mnogo je bolje koristiti odreĎivanje cijena depozita za zaštitu i povećanje profitabilnosti

banke, nego za jednostavno prikupljanje više klijenata i uzimanje konkurentima udio na

tržištu.

Kad su novi depozitni planovi predstavljeni, njihova najveća privlačnost i najbolja šansa

za uspjeh leži kod onih klijenata koji već imaju depozite kod banke.

A čak i oni klijenti koje banka već ima neće automatski platiti više cijene za depozitne

usluge.

Neće platiti više za depozit od ukupnog zbira njegovih pogodnosti i otići će negdje drugo

kada vrijednost tih pogodnosti padne ispod cijene svake pojedine usluge.

U svjetlu sve jače konkurencije kako na meĎubankarskom tržištu tako i na sveukupnom

finansijskom tržištu za očekivati je pojavu i novih metoda za odreĎivanje cijena

depozitnih usluga.

U našem istraživanju smo nažalost došli do slijedećih činjenica kada je u pitanju naš

bankarski sektor. Naše banke većinom ne koriste gore navedene metode i još uvijek se ne

ponašaju u potpunosti transparentno kada je u pitanju prezentiranje informacija javnosti.

Barem neke od njih ne.



11. LITERATURA

Rose P., „Menadžment komercijalnih banaka“, Zagreb, 2003.

Rose, P., Hudgins, S., „Bankarski menadžment i finansijske usluge”,

Beograd, 2005.

Kapor, P. „Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i

meĎunarodnim bankarstvom“, Beograd, 2005.

www.volksbank.ba

www.hypo-alpe-adria.ba

www.raiffeisenbank.ba

http://www.volksbank.ba/

http://www.hypo-alpe-adria.ba/

http://www.raiffeisenbank.ba/



12. Prilozi

U ovom dijelu našeg rada ćemo prezentirati priloge koje smo skupili prilikom rada na

ovoj temi. S oskudnosti sa prostorom namijenjenim ovom radu nećemo ih posebno

komentirati. Mada smo uvjereni da ovi prilozi dosta govore i sami za sebe.

To su slijedeći prilozi:

Prilog 1. Dostupnost informacija

Prilog 2. Kako bi banke SAD-a trebale objavljivati svoje depozitne uvjete

klijentima

Prilog 3. - Prilog o naknadama

Prilog 4. – Izvod iz banke

Prilog 5. – Štednja u banci – kamatne stope

Prilog 6. – Štednja

Prilog 7. – Pregled kamatnih stopa na štednju



Prilog 1. Dostupnost informacija

U novije vrijeme su nova pravila i regulacije ušli na tržište depozitnih usluga SAD-a.

Zakon o istinitosti štednje iz 1991. godine traži od američkih banaka i banaka u stranom

vlasništvu koje prodaju depozite američkim klijentima da u potpunosti i pravovremeno

objave uvjete prema kojima se neka depozitna usluga nudi.

Komitenti u potpunosti moraju biti informirani o uvjetima depozitnih planova prije nego

što otvore novi račun. Ako komitent nije fizički prisutan pri otvaranju računa, objašnjenje

uvjeta depozitnog računa mora mu se poslati unutar 10 radnih dana od početnog ulaganja

sredstava.

To uključuje informacije o obaveznom minimalnom saldu koji se zahtijeva za otvaranje

računa, koliko se mora držati na depozitu kako bi se izbjeglo plaćanje naknada ili kako bi

se ostvarila obećana dobit, o tome kako se obračunava depozitni saldo, kada će kamata

početi pritjecati, informacije o kaznama ili dodatnim naknadama zbog preuranjenog

povlačenja sredstava, bilo kakav grace period, obavijest unaprijed o primicanju kraja

uvjeta depozita ukoliko ima fiksno dospjeće, te sve raspoložive premije.

Kada komitent zatraži trenutnu kamatnu stopu koju banka obećava isplatiti, banka mora

tom komitentu dati kamatnu stopu ponuĎenu unutar zadnjih sedam dana, te mu dati

telefonski broj na koji može nazvati i saznati najnovije ponudbene stope u slučaju da su

se promijenile.

Ako komitent odluči obnoviti depozit koji se ne bi obnovio automatski sam za sebe,

obnovljeni se depozit smatra novim računom, koji od banke zahtijeva potpuno priopćenje

o naknadama i ostalim uvjetima. Komitentima se mora reći obnavlja li se njihov račun

automatski, i ako ne obnavlja šta će se dogoditi s njegovim sredstvima ako se komitent ne

sjeti obnoviti svoj depozit. Uglavnom, za depozite sa preko 1 godine do dospjeća koji se

automatski ne obnavljaju, komitenti moraju najmanje 10 dana unaprijed primiti obavijest

o primicanju datuma dospijeća.Ako doĎe do promjena u naknadama ili ostalim uvjetima

depozita koji bi mogli smanjiti dobit za deponenta, deponentu se mora poslati obavijest o

tome 30 dana unaprijed.

Depozitne institucije u svakom izvještaju koje šalju komitentima moraju uključiti

informacije o iznosu zarade od kamata koju je primio deponent te izvještaj o godišnjem

postotku dobiti koju je ostvario depozit.

Postotak godišnje dobiti (APY) se računa korištenjem sljedeće formule:

Saldo računa u formuli prestavlja prosječni dnevni saldo depozita u periodu kojeg

pokriva izvještaj poslan komitentu. Komitenti se moraju obavijestiti o utjecaju preranog

podizanja sredstava na očekivani APY njihovog depozita.

Uzmimo za primjer da je deponent u prvih 15 dana imao 1500$ uloga na kamatno

nosećem računu i 500$ na računu u preostalih 15 dana 30-dnevnog razdoblja. Prosječan

dnevni saldo je u ovom slučaju 1000$ tj. (1500$ x 15 dana + 500$ x 15 dana) / 30 dana.

1

1100

365razdobljuudani

racununasaldoprosjecni

kamatazaradenaAPY



Predpostavimo da je banka upravo uložila na račun 25$ na ime kamata za najnovije 30-

dnevno razdoblje.

Uvrštavajući u gore navedenu formulu, zaraĎeni APY će za ovog deponenta iznositi

6,58%.

Zabranjene su metode koje ne nose kamatu na cjelokupan saldo glavnice. Dnevna

zaraĎena stopa deponenta mora biti najmanje 1/365 dana normalne kamatne stope

navedene u depozitu.

Rieglov zakon je suzio spektar depozitnih planova obuhvaćenih Zakonom o istinitosti

štednje za one račune koje pojedinci drže za lične, obiteljske ili kućanske potrebe.

Depoziti koji su bili u posjedu pravno neregistrovanih neprofitabilnih udruženja

pojedinaca više nisu bili podložni zahtjevima objavljivanja Zakona o istinitosti štednje.

Prilog 2. Kako bi banke SAD-a trebale objavljivati svoje depozitne uvjete klijentima

Odbor Sistema federalnih rezervi pruža bankama primjere pravilnih formi objavljivanja

kako bi informirali komitente o uvjetima depozita banke.

Primjer forme objavljivanja za XYZ banku na jednogodišnje certifikate o depozitu

Informacija o rati.

Kamatna stopa na Vaš račun iznosi 5,20% s godišnjih postotkom dobiti od 5,34%. Plaćat

će Vam se ova rata od datuma dospjeća certifikata. Vaš certifikat će dospjeti 30.aprila

1996. godine. Postotak godišnje dobiti ostaje do dospjeća. Podizanje će reducirati zaradu.

Kamatne stope na Vaš račun će se obračunavati svakodnevno i dodavati Vašem računu

zadnji dan u mjesecu.

Minimalni zahtjevi za saldom.

Morate deponirati 1000$ za otvaranje ovog računa. morate držati minimalni saldo u

iznosu od 1000$ na svom računu svakog dana ako želite dobiti postotak godišnje dobiti

navedene iznad.

Metoda izračuna salda.

Koristimo dnevnu metodu salda kako bismo izračunali kamatu na Vaš račun.

Transakcijska ograničenja.

Nakon što se račun otvori, ne možete deponirati ili povlačiti sredstva do dana dospjeća.

Kazne za prerano podizanje sredstava.

Ako podignete bilo koji dio glavnice prije datuma dospijeća, kazna jednaka tromjesečnim

kamatama bit će naplaćena s Vašeg računa.



Politike obnavljanja.

Ovaj račun će biti automatski obnavljan po dospijeću. Imate grace period od deset dana

po dospijeću za podizanje sredstava bez plaćanja kazne.

Sustav federalnih rezervi takoĎer naglašava da oglašavanje depozitnih uvjeta ne smije biti

krivo protumačeno.

Uzorak oglasa za CD razvijen od strane Odbora sustava federalnih rezervi izgleda ovako:

Banka XYZ

pruža Vam konkurentne stope na CD!!!

CERTIFIKATI O DEPOZITU POSTOTAK GODIŠNJE DOBITI

(APY)

5 godina 6,31%

4 godine 6,07%

3 godine 5,72%

2 godine 5,52%

1 godina 4,54%

6 mjeseci 4,34%

90 dana 4,21%

Minimalni saldo za otvaranje računa i dobivanje APY je 1000$. Kazna je moguća

prilikom ranijeg povlačenja.

Ovaj oglašivački uzorak ilustrira osnovne zahtjeve za legitimnim oglašavanjem depozita:

Kamatne stope moraju biti izražene kao postoci godišnje dobiti (APY),

Datumi i minimalan zahtijevani saldo mora biti naveden eksplicitno,

Deponent mora biti upozoren o kaznama ili naknadama koje mogu reducirati

njegovu dobit.



Prilog 3. - Prilog o naknadama

Tabela: troškovi i profitabilnost depozita po viĎenju i oročenih depozita u američkim

bankama

Troškovi, naknade i profiti mjereni kao postotak

ukupnih sredstava prikupljenih depozitima

Vrsta depozita Male banke

(depoziti do 50

miliona $)

Srednje banke

(depoziti od

50-200

miliona $)

Velike banke

(depoziti

preko 200

miliona $)

Depoziti po viĎenju

Kamatni troškovi 1,69% 1,15% 1,01%

Operativni troškovi 3,53 3,95 4,67

Bruto troškovi 5,22 5,10 5,68

Naknade zaračunate komitentu -1,74 -1,80 -1,99

Neto troškovi depozita po viĎenju 3,48% 3,30% 3,69%

Plus: bonus na depozite po viĎenju

zbog prihoda koje stvaraju prilikom

investiranja

6,08% 6,05% 5,67%

Jednako: neto dobit za banku

prodajom depozita po viĎenju u

postotku od prikupljenih sredstava

2,60% 2,75% 1,98%

Oročeni (štedni) depoziti

Kamatni troškovi 5,00% 4,74% 4,70%

Operativni troškovi 0,56% 0,68 0,66

Bruto troškovi 5,56 5,42 5,36

Naknade zaračunate komitentu -0,04 -0,05 -0,04

Neto troškovi oročenih depozita 5,52% 5,37% 5,32%

Plus: bonus na oročene depozite zbog

prihoda koje stvaraju prilikom

investiranja

6,81% 6,93% 6,83%

Jednako: neto dobit za banku

prodajom oročenih depozita u

postotku od prikupljenih sredstava

1,29% 1,56% 1,51%

Tabela nam pokazuje da iako su bruto troškovi približno jednaki za obe vrste depozita,

veće naknade za usluge koje korisnici tekućih računa plaćaju pomažu smanjivanju neto

troškova depozita po viĎenju, nasuprot neto troškova štednih računa. U prosjeku ,

naknade po tekućim računima ublažavaju jednu trećinu troškova tekućih računa u banci.

S druge strane, naknade na štedne depozite čine neznatne doprinose u izjednačavanju

troškova tih depozita. Dakle, kritična razlika u smislu profitabilnosti banke su naknade

koje većina računa ima.



Prilog 4. – Izvod iz banke



Prilog 5. – Štednja u banci – kamatne stope



Prilog 6. – Štednja



Prilog 7. – Pregled kamatnih stopa na štednju

Documents

II PARCIJALNI-Tema 3.Odredjivanje Cijena Depozitnih Usluga