-
Primarnom ginekologu na zamrenomputu do to tonije dijagnoze
naraspolaganju su jo i rutinske pretrageanalize mokrae koje
ukljuujubakterioloki pregled, te citolokuanalizu. Svrha je
iskljuivanje upalnihuzroka nestabilnog detruzora,prijeoperacijska
eradikacija uzronika,te iskljuenje eventualnih zloudnihprocesa u
mokranom mjehuru.
Inkontinenciju prvenstveno treba rjeavati, a ne sakrivati. U
lijeenju statike inkontinencije korektivni operativni zahvati
zauzimajuprvo mjesto. U sluaju da se radi o mijeanoj inkontinenciji
s predominantnom urgentnom komponentom, kao i u
sluajevimaprekomjerno aktivnog mjehura s urgentnom inkontinencijom
ili bez nje, na raspolaganju nam stoji i medikamentozna
terapija.
Kako primarni ginekolog postavlja dijagnozu inkontinencije?
Da bi se postavila dijagnoza inkontinencije sluimo se anamnezom,
ginekolokimpregledom, klinikim testovima, laboratorijskim nalazima,
neurolokim statusom,urodinamskim pretragama, radiolokim i UZV
metodama.
Ve paljivo uzetom anamnezom, primarni e ginekolog u preko 60%
sluajevapostaviti dijagnozu i odrediti tip inkontinencije.
Ukoliko bolesnica navodi nekontrolirano mokrenje kod napora
(kaalj, kihanje,tranje i sl.) s velikom se vjerojatnou radi o
statikoj inkontinenciji. Dominiraju lidizurine tegobe, uestalo
dnevno i nono mokrenje, nagon za mokrenjem kodpranja ruku ili uma
vode, anamnestiki podaci upuuju na jedan od tipova urgentne
inkontinencije.
Prije svakog pregleda bilo bi dobro poznavati visinu i teinu
bolesnice, dobiti uvid u njezino ope stanje, saznati boluje li
odnekih drugih bolesti (npr.dijabetesa), te utvrditi uzima li
lijekove koji potencijalno mogu izazvati inkontinenciju ili
retencijumokrae. Svaka bi ena s inkontinencijom trebala voditi
dnevnik mokrenja.
Ginekolokim pregledom dobije se uvid u stanje organa male
zdjelice, njihov meuodnos i eventualni poremeaj njihovestatike.
Potrebno je utvrditi radi li se o ozljedi pubocervikalne
fascije.
Zbog toga je potrebno izvesti pregled i pri mirovanju i kod
napinjanja, dobro ispalpirati stijenke rodnice, uoiti ozljede
pojedinihstruktura i posljedice (cistocela, rektocela).
Potrebno je procijeniti tonus i snagu kontrakcije voljne
zdjeline muskulature i ispitati senzibilitet koe donjeg dijela
trbuha,perineuma i anusa i uoiti eventualno neuroloko oteenje.
Postoji nekoliko jednostavnih i brzih klinikih testova kojima se
postavlja dijagnoza inkontinencije.
U klinikoj praksi najee se koristi Bonneyev stres test kod kojeg
ena lei na ginekolokom stolu, a mokrani mjehur jojse napuni s preko
200 ml fizioloke otopine. U praksi primarnog ginekologa to znai
zamoliti bolesnicu da na pregled doe sosjeajem punog mjehura (ija
se punoa moe objektivizirati ultrazvunom pretragom). Ukoliko kod
forsiranog kaljamokraa nekontrolirano bjei, a podizanjem vrata
mokranog mjehura prstima zadravamo mokrau u mjehuru, radi se
ostatikoj inkontinenciji.
PAD test izvodi se tako da se kod napunjenog mjehura bolesnici
postavi predloak poznate teine. Bolesnica najprije 15minuta hoda,
zatim imitira svakodnevne aktivnosti. 10 puta sjedne i ustane, 10
puta jako zakalje, 5 puta podigne predmet spoda i 1 minutu pere
ruke pod hladnim mlazom vode. Nakon svake ovakve aktivnosti izmjeri
se teina predloka. PAD test jepozitivan ukoliko je ukupan gubitak
mokrae vei od 10 grama, a nekontrolirano mokrenje samo kod pranja
ruku ukazuje naurgentni tip inkontinencije.
O - tip test izvodi se tako da se u uretru postavi tapi obloen
vatom (primarni ginekolog koristi identine sterilne tapie
zauzimanje uretralnih briseva). Ukoliko je razlika kuta izmeu tapia
i vodoravne razine vea od 30 % u stanju mirovanja i kodnapinjanja,
radi se o statikoj inkontinenciji.
Posljednjih godina ultrazvuk se sve vie probija u
uroginekologiju zahvaljujui svojoj jednostavnosti, nekodljivosti
ibezbolnosti.
UZV-om se dobro vidi mokrani mjehur pa e ak i primarni ginekolog
s minimalnim iskustvom iz podruja uroginekologije na
Objavljeno: 09.01.2015.
Inkontinencija urina - dijagnostika i lijeenje
Autor: Suzana Boki, dr. med. spec. ginekologije
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
-
Kegellove vjebe znae i promjenuivotnog stila jer bi ih u
sluajevimablae statike inkontinencije trebaloizvoditi svakodnevno i
tijekom itavogivota.
osnovu oblika mjehura dobiti uvid u stanje detruzora. Ultrazvuno
je mogue pregledati stijenku mjehura, vidjeti njenozadebljanje i
opalescirajui urin koji prate upalu, te eventualne strukture u
njemu (kamen, polip, tumor). UZV-om se moeizmjeriti volumen
rezidualnog urina, a spretniji i iskusniji primijetit e da je kod
statike inkontinencije poloaj vrata mokranogmjehura znatno nii
(kaudalniji), te je u mirovanju kao i u kaljanju vie straga nego u
kontinentnih ena.
Primarnom ginekologu na zamrenom putu do to tonije dijagnoze na
raspolaganju su jo i rutinske pretrage analizemokrae koje ukljuuju
bakterioloki pregled, te citoloku analizu. Svrha je iskljuivanje
upalnih uzroka nestabilnog detruzora,prijeoperacijska eradikacija
uzronika, te iskljuenje eventualnih zloudnih procesa u mokranom
mjehuru.
Diferentnije pretrage (uretrocistoskopija, urodinamska obrada,
cistometrija i sl.) u domeni su bolnikog subspecijalista.
Lijeenje inkontinencije
U lijeenju statike inkontinencije korektivni operativni zahvati
zauzimaju prvomjesto.
Meutim, kod poetnih inkontinencija (1. stupnja) koje dolaze do
izraaja tek kodjakog napora, bez prisutnog rezidualnog urina, a
pogotovo ako se radi o mlaimbolesnicama, lijeenje je prvenstveno
konzervativno.
Najee se primjenjuju vjebe po Kegellu kojima je cilj ojaati
muskulaturu zdjelinog dna. Bolesnicu je potrebno poduitipravilnom
izvoenju vjebi koje podrazumijevaju naizmjenino stezanje i oputanje
miia zdjeline dijafragme. Pacijenticu sesavjetuje da pokua
zaustaviti mlaz urina prilikom mokrenja, da zaustavi stolicu ili
vjetrove, a prilikom ginekolokog pregledaprocjenjuje se voljni
pritisak na prst koji se nalazi u rodnici. Kad bolesnica ovako naui
locirati miie koje je potrebno ojaativjebe se izvode na tri
naina.
Prva vjeba podrazumijeva stiskanje miia na 3 sekunde i oputanje
u trajanju od 3 sekunde. U poetku se radi serija oddeset vjebi tri
puta dnevno.
Druga vjeba sastoji se od naizmjeninog stiskanja i oputanja miia
to je bre mogue.
Trea vjeba podsjea na vonju liftom. Miie treba polagano i
postepeno sve vie stiskati dok se ne postigne maksimalnanapetost.
Nakon toga ih treba jednako polagano i postepeno oputati.
Kegellove vjebe ujedno znae i promjenu ivotnog stila jer bi ih u
sluajevima blae statike inkontinencije trebalo izvoditisvakodnevno
i tijekom itavog ivota.
One mogu posluiti i kao priprema za funkcionalnu
elektrostimulaciju (FES). Njome se u bolnikim uvjetima koristei
trajnustimulaciju strujom omoguava jaanje tonusa miia dna zdjelice
i relaksacija detruzora. Metoda se, stoga, osim u lijeenjustatike
koristi i kod primarno urgentnog tipa inkontinencije.
Oko 5% ena sa statikom inkontinencijom bit e zbrinuto u
primarnoj ginekolokoj ordinaciji postavljanjem
intravaginalnihumetaka (pesara). Cilj je podii genitalne organe
kojima je poremeena statika i smanjiti nekontrolirano mokrenje.
Pesari nisuidealno niti trajno rjeenje, a koristimo ih kod starijih
bolesnica, ena kod kojih postoji kontraindikacija za operativni
zahvat ilijednostavno ne ele operaciju. Budui da se radi o stranoj
tvari, dolazi do infekcija u rodnici, dekubitusa i krvarenja
toograniava duinu njihove primjene.
Zbog manjka estrogena u peri i postmenopauzi dolazi do itavog
niza promjena koje nazivamo urogenitalno starenje.Gubitak estrogena
odraava se na kvalitetu tkiva urogenitalnih organa zbog zajednike
embrionalne osnove i prisutnostiestrogenih receptora u rodnici,
sluznici uretre i mokranom mjehuru. Javlja se suhoa, peenje,
dispareunija, uestaleuroinfekcije i inkontinencija. Lokalna
terapija estrogenom ovdje se pokazala uinkovitija od sustavne
primjeneestrogena u sklopu hormonalnog nadomjesnog lijeenja.
Primjena estrogena uzrokuje obnovu epitela sluznice uretre,mjehura
i rodnice, te proirenje submukoznih krvoilnih spletova, a ujedno
poveava aktivnost miinih stanica i kvalitetuvezivnog tkiva.
Kako je kod ovakve topike primjene estrogenih pripravaka visoka
lokalna koncentracija estrogena uz znaajno smanjensistemski uinak,
ili, to je najvanije, uinak na endometrij, lokalna hormonska
terapija est je izbor primarnog ginekologa u
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
-
lijeenju blaih oblika statike inkontinencije.
U sluaju da se radi o mijeanoj inkontinenciji s predominantnom
urgentnom komponentom, kao i u sluajevima prekomjernoaktivnog
mjehura s urgentnom inkontinencijom ili bez nje, na raspolaganju
nam stoji i medikamentozna terapija.
Najiru primjenu imaju antimuskarinski lijekovi antikolinergici
(solifenacin, darifenacin, propiverin, oksibutinin). Oniselektivno
blokiraju muskarinske receptore onemoguujui kontrakciju glatkih
miinih vlakana detruzora. Time poveavajukapacitet mokranog mjehura
i smanjuju osjeaj urgencije.
Od nuspojava mogu izazvati suhou usta, smetnje vida,
konstipaciju i atoniju crijeva, aritmije, hipotenziju i brojne
kognitivneporemeaje. Postojanje glaukoma je apsolutna
kontraindikacija za njihovu primjenu. Zbog navedenih razloga,
primarni seginekolog neopravdano rijetko samostalno odluuje za
njihovu primjenu i u dijagnostiki vrlo jasnim situacijama.
Odabirantimuskarinskog lijeka ili u novije vrijeme beta
adrenergikog agonista (mirabegron) prepustit e bolnikom
specijalistu ilisubspecijalistu.
Neovisno o tome tko e se na kraju njome pozabaviti,
inkontinenciju treba rjeavati, a ne sakrivati.
Literatura
1. DeLancey JO. Anatomy and physiology of urinary continence.
Clin Obstet Gynecol 1990 Jun; 33(2):298-307.2. Gosling J, Alm P,
Bartsch G, i sur. Gross anatomy of the lower urinary tract. U:
Abrams P, Khoury A, Wein A, ur.
Incontinence. Proceeding of 1st International Consultation on
Incontinence. Monaco: Health Publication Ltd; 1999, str.23-56.
3. McGuire EJ. Active and passive factors in urethral continence
function. Int Urogynecol J 1992;3:54.4. Cruikshank SH, Kovach SR.
The functional anatomy of the urethra: role oft he pubourethral
ligaments. Am J Obstet
Gynecol 1997 Jun;176(6):1200-5.5. Erdem N, Chu FM. Management of
overactive bladder and urge urinary incontinence in the elderly
patient. Am J Med
2006 Mar;119(3 Suppl 1):29-36.6. DeLancey JOL, Fowler CJ, Keane
D, i sur. Sphincter problems in the female. U: Abrams P, Khoury A,
Wein A, ur.
Incontinence. Proceeding of 1st International Consultation on
Incontinence. Monaco: Health Publication Ltd; 1999, str.272-9.
7. Kralj B. Epidemiology of female urinary incontinence,
classification of urinary incontinence, urinary incontinence in
elderywomen. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 1994
May;55(1):39-41.
8. Nazir T, Khan Z, Barber HR. Urinary incontinence. Clin Obstet
Gynecol 1996 Dec;39(4):906-11.9. Sustersic O, Kralj B. The
influence of obesity, constitution and physical work on the
phenomenon of urinary incontinence
in women. Int Urogynecol J Pelvic Floor Dysfunct
1998;9(3):140-4.10. American College of Obstetricians and
Gynecologists. Urinary incontinence in women. Obstet Gynecol
2005
Jun;105(6):1533-45.11. Rogers RG. Clinical practice. Urinary
stress incontinence in women. N Engl J Med 2008
Mar;358(10):1029-36.12. Artibani W. Diagnosis and significance of
idiopathic overactive bladder.Urology 1997 Dec; 50(6A
Suppl):25-32.13. Wein AJ, Rackley RR. Overactive bladder: a better
understanding of pathophysiology, diagnosis and management. J
Urol 2006 Mar;175(3 Pt 2):S5-10.14. Myazaki SF. The Bonney test:
A reassessment. Am J Obstet Gynecol 1997 Dec;177:1322-8.15. Alnaif
B, Drutz HP . The accuracy of portable abdominal ultrasound
equipment in measuring postvoid residual volume.
Int Urogynecol J Pelvic Floor Dysfunct 1999;10(4):215-8.16. Joli
V. Ultrazvuna ocjena stupnja descenzusa uterusa mjerenjem razlike
visina fundusa u mirovanju i tijekom
napinjanja. Gynaecol Perinatol 2000;9(1):12-7.17. Milii D , prem
M , Uroginekologija. U: imuni V i suradnici. Ginekologija. Zagreb:
Naklada Ljevak; 2001, Str. 269-81.18. Dumoulin C, Hay-Smith J.
Pelvic floor muscle training versus no treatment, or inactive
control treatments, for urinary
incontinence in women. Cochrane Database Syst Rev 2010
Jan;(1):CD005654.19. Bent AE, Sand PK, Ostergard DR. Transvaginal
electrical stimulation in the treatment of genuine stress
incontinence and
detrusor instability. Int J Urogynecol 1993;4:9-13.
Miralem Rama
Miralem Rama
Miralem Rama
-
20. Cody JD, Richardson K, Moehrer B, Hextall A, Glazener CM.
Oestrogen therapy for urinary incontinence in post-menopausal
women. Cochrane Database Syst Rev 2009 Oct;(4):CD001405.
21. Bergman A, Stanczyk FZ, Lobo RA. The role of prostaglandins
in detrusor instability. Am J Obstet Gynecol 1991Dec;165(6 Pt
1):1833-6.
22. prem M, Milii D, Orekovi S, Ljubojevi N, Kalafati D.
Intravesically administered ketoprofen in treatment ofdetrusor
instability: cross-over study. Croat Med J 2000
Dec;41(4):423-7.
Copyright 2001-2015 PLIVA Hrvatska d.o.o. Sva prava pridrana
