-1-

UNIVERZITET U ZENICIPRAVNI FAKULTET

SEMINARSKI RAD

PREDMET: INSTITUCIJE RIMSKOG PRAVATEMA: OBVEZE IZ DELIKATA CIVILNOG PRAVA

Kandidat: Berberović Dalila Mentor: ass. Dževad Drino Asistent: Emina Huseinspahić

Zenica, decembar 2006.

-2-

UVOD

Tema rada su:- obaveze iz delikata /obligationes ex delicto/, preciznije obaveze iz delikata civilnog prava. Ovo je tema koja ukazuje na deliktna ponašanja, te sankcije za takva ponašanja.Da bi se razumjela ova tema, prvenstveno ćemo se osvrnuti na krivično (materijalno) pravo, preciznije na dio koji se odnosi na pojam krivičnog djela i krivične odgovornosti, te također na oblike izvršenja krivičnog djela i krivične sankcije koja sljeduje svako krivično djelo, odnosno svaki delikt.

-3-

I POJAM KRIVIČNOG DJELA

1. Uopšteno

Razlikujemo opšti pojam krivičnog djela, te pojam posebnog krivičnog djela. Opšti pojam sadrži sve elemente zajedničke za sva krivična djela, a pojam posebnog krivičnog djela nazivamo još i bićem krivičnog djela.

U teoriji krivičnog djela jasna je podjela na : -formalni pojam – koji utvrđuje krivično djelo sa staništa njegove forme, i -materijalni pojam krivičnog djela sa stanovišta njegovog sadržaja.

1.1. Formalni pojam krivičnog djela

- Normativni pojam gdje se krivično djelo prvenstveno posmatra kao povreda norma; predstavnikom ovog shvaćanja možemo postaviti Bindinga.

- Realitični pojam gdje se krivično djelo ne smatra pravnim pojmom već kao pojava u vanjskom svijetu. Najzačajniji prestvnik je njemački pravnik fon List *.

- Simptomatički pojam gdje krivično djelo predstavlja sredstvo spoznaje za krivično pravnu " vinost"*.

1.2. Materijalni pojam krivičnog djela

Posvećeno mu je manje pažnje nego što je formalnom pojmu. Teoretičari su ga podijelili na prirodna i pozitivno pravna krivična djela

1.3. Materijalno-formalni pojam krivičnog djela

Smatra da krivično djelo mora sadržati materijalni sadržaj, pod kojim se smatra društvena opasnost djela, te formalne elemente tj. određenost postupka u zakonu kao krivično djelo.Obično sadrži i subjektivne elemente koji se ogledaju u psihičkom odnosu počinioca djela prema učinjenom. Iz tog razloga ovaj postupak nazivamo još i kompleksnim.1

2. Osnovni elementi krivičnog djela

To su oni elementi koji predstavljaju sve zajedničko za sva djela, i ulaze u pojam krivičnog djela. Tu ubrajamo djelo čovjeka, društvenu opasnost djela, protupravnost.

1 Blagojević , Borislav, "Priručnik za polaganje pravosudnog ispita," , Beograd 1980

Vinost – svijest i volja

-4-

2.1. Djelo čovjeka; sastoji se od radnje i posljedica krivičnog djela koji su u uzajmanoj vezi.

2.2. Društvena opasnost djela; smatra se materijalnim elementom krivičnog djela. Određuje one norme po kojima se nekop djelo svrstava u krivično, te se suzbija krivičnom sankcijiom.

2.3. Protupravnost; pravno formulisanje društvene opasnosti smatra se posebnim elementom. Svako protupravno djelo nije i krivično jer mora biti određeno zakonom. Neka krivična djela sadrže protupravnost kao specifično obilježje tog krivičnog djela, npr. krivično djelo protupravnog lišenja slobode, oduzimanje službenog pečata...

3. Objekat krivičnog djela

Svaka društvena vrijednost se štiti krivičnom sankcijom pa se naziva još i zaštitnim objektom krivičnog djela. Zaštitnički objekat je zajednički svim krivičnim djelima, pa je označen kao grupni objekat. Smatra se pravno zaštićenim interesom.

II KRIVIČNA ODGOVORNOST

Krivične sankcije mogu se primjeniti prema delikventu ako je isti imao psihički odnos prema učinjenome,pa krivičnom odgovornošću se smatra psihičko stanje počinitelja i njegov odnos prema djelu koje mu se stavlja na teret. Krivično odgovoran ne može biti onaj ko u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio u stanju shvatiti njegov značaj, te ako nije bio sposoban upravljati svojim postupcima i pored postojanja psihičkog odnosa prema djelu. Krivična odgovornost se utvrđuje momentom izvršenja krivičnog djela, Elementinma krivične odgovornosti smatramo: uračunljivost i vinost.

1. Uračunljivost

To je psihičko stanje počinitelja kojega čini podobnim da shvati značaj tog djela, te da upravlja postupcima. Procjenjuje se prema stanju u vrijeme izvršenja i u odnosu na konkretno krivično djelo.

1.1. Bitno smanjena uračunljivost

-smanjena sposobnost osobe da shvati značaj djela ili sposobnost upravljanja svojim postupcima, usljed stanja kao što su : zaostali duševni razvoj, trajna ili privremena duševna bolest.

-5-

1.2. Actiones liberae in causa

-Kada počinitelj sam sebe dovede u to stanje " upotrebom alkohola, droga ili na drugi način" dovodi sebe u stanje u kojem nije mogao shvatiti značaj svog djela. Krivična djela učinjena na ovaj način nazivaju se Actiones liberae in causa. Predviđa se krivična odgovornost za nehat. - tzv. "Stanje privremene duševne poremećenosti".

2. Vinost

Odnos koji se ispoljava u svijesti i volji počinitelja. Ispoljava se u vidu umišljaja i nehata.

2.1. Umišljaj- slučaj gdje se prepliću elementi svijesti i volje, a međusobno su zavisni i uslovljeni jedan drugima.

- Predumišljaj (dolus preameditatus)- Momentalni umišljaj (dolus repentinus)- Istovremeni umišljaj (dolus antecedens)- Naknadni umišljaj (dolus subsequens)

2.2. Nehat se od umišljaja razlikuje po voljnom elementu.

-Svijesni nehat (luxorija)- počinitelj je svjestan da usljed činjenja ili nečinjenja može nastupiti posljedica, koja se može spriječiti ili ne nastupiti. - Nesvjesni nehat (negligentia) – počinitelj nije svijestan da mogu nastupiti posljedice, ali je prema svojim ličnim svojstvima mogao biti.

III KRIVIČNE SANKCIJE

Kazna je krivična sankcija koja se izriče počiniteljima krivičnih djela – delikventima.Mora da bude: DJELJIVA – zbog obima trajanja u kojem će se ona izraziti, LIČNA – da pogađa samo počinitelja. Treba da je OPOZIVA –da u slučaju kada je nezakonito izrečena može se popraviti, te treba da bude HUMANA - da bude lišena fizičkog i psihičkog mučenja.U sistemu kazni u našem zakonodavstvu su određene sve kazne osim smrtne.

IV IZVORI OBLIGACIJA

- Obligacija (lat. obligatio) – obaveza, obaveznost

-6-

-Obligatoran ( lat. obligatorius) – obavezan, propisan, zakonom utvrđen i određen; prisilan, prinudan- Obligatan (lat. obligatus) – vezan dužnošću

Obligacviono pravo reguliše imovinske odnose. Ono je pravo prometa.Obligacioni odnos je pravni odnos između dva određena lica, i sastoji se u tom što jedno lice (koje nazivamo vjerovnik) ima prava da zahtjeva, potražuje od drugog lica (dužnik) određena ponašanja i ovo lice je obavezno na takvo ponašanje.

Prema izvoru nastanka obligaciono pravni odnos može nastati iz ugovora, prouzrokovanja štete drugome, sticanja bez osnove, poslodavstva bez naloga, jednostrane izjave volje, zakona i raznih pravnih i samoupravnih akata.Za nas bitna podjela je na obaveze iz:-kontrakata-delikata-kvazikontrakata-kvazidelikata.

V TABULA VIII (lex duodecim tabularum)

Za nas bitne, obligacije iz delikata, utvrđivane su još u vrijeme Zakonika XII ploča (lex duodecim tabularum) donesenog 450 i 451 godine pr. n. e. Tekst zakonika je objavljen na bronzanim pločama koje su bile izložene na rimskom trgu Forum Romanum, ali 390 godine nakon upada Gala u Rim uništene su.Način prenošenja tog sadržaja predstvaljala je usm,ena tradicija.Na VIII ploči zakonika opisani su delikti (uglavnom privatni), a na IX javni delikti i kazneni postupak. 1a.Ko pjesmom baci čini ...1b. Iako Zakon XII tablica mali broj djela kažnjava smrtnom kaznom, smatralo se da u ovaj broj treba uvrstiti sljedeće:ako se neko glasno drugom ruga ili spjeva pjesmu radi nečijeg klevetanja ili ruganja.2.Ako neki ud bude osakaćen, pa se nenagode, neka se primjen talion.3. Ako neko rukom ili štapom slomi kost slobodnom čovjeku, da plati kaznu od tri stotine asa, a robu stopedeset asa.4. Ako nanese laku povredu (injuriju), neka bude kazna dvadeset pet asa.5. Kaže se da je Zakon XII tablica odredio: ako četveronožna životinja da se da ta životinja koja je najela štetu ili da se šteta naknadi.6. Ako plodovi sa tvog stabla padnu na moje zemljište, i ja pustim stoku da ih pojede, po Zakonu XII tablica ne možeš pokrenuti tužbu zbog popaše, jer stoka nije pasla na tvom imanju, niti ćeš moći da tužiš za štetu koju pričine životinje.7. Ako baciš čini na tuđ usjev... ili tuđ usjev opčaraš...

-7-

8. Ako neko noću preore ili posiječe tuđe plodove, za odraslog je Zakon XII tablica propisivao smrtnu kaznu i naređivao da bude obješen u čast boginje Cerere, a za maloljetnog – da se po pretorovoj naredbi išiba i da plati dvostruki iznos štete.9. Ako je neko zapalio kuću ili stog u blizini kuće, vezan i batinan treba da se spali, ukoliko je to učinio umišljajno i pri čistoj svijesti; a ako je djelo nastalo slučajno, tj. iz nehata, naređeno je ili da plati naknadu ili, ako nije imućan, da se lakše išiba.10. Zakon XII tablica je propisao da onaj koji bezpravno posiječe tuđe drveće za svako stablo mora da plati dvadeset pet asa.11. Ako neko krade noću i bude ubijen, s pravom je ubijen.12. Po danu ..., ako se oružjem brani, neka viče.13. Ostale lopove uhvaćene na djelu, ako su slobodni, naredili su decemviri da se izbatinaju i dosude onome koga su pokrali ; a ako su robovi, da se izbatinaju i bace sa Tarpejske stjene. Međutim, za maloljetnike su predvidjeli da budu batinani po pretorovoj odluci i da naknade štetu.14. Po Zakonu XII tablica na trostruki iznos je kažnjavan onaj kod koga je nađena ukradena stvar ( furtum conceptum) i onaj koji je ukradenu stvar podmetnuo (furtum oblatum). Pretraživanjem pomuću činije i konca nazivali su stari postupak kada je neko odlazio u tuđu kuću da traži ukradeno, opasan koncem i držeći pred očima činiju zbog prisutne domaćice i djevojaka.15. Ako podigne tužbu protiv lopova koji nije uhvaćen na djelu..., neka bude osuđen na dvostruki iznos.16. Zakon XII tablica zabranio je održaj ukradenih stvari.17. Naši preci ovako smatrahu i tako u zakonima stojaše, lopova osuditi na dvostruki, a zelenaša na četverostruki iznos. Dvanaest tablica su zabranjivale da se uzima veći interes od jedne dvanaestine (mjesečno).18. Iz ugovora o ostavi Zakona XII tablica davao je tužbu na dvostruku vrijednost.19. Ako tutori ukradu pupilnu stvar, treba vidjeti da li po ovoj tužbi, koju je ustanovio Zakon XII tablica i koja glasi na dvostruki iznos, svaki od tutora odgovara za cio iznos.20. Neka bude proklet patron koji izigra klijenta.21. Ako neko obeća da bude svjedok ili libripens (mjerač s vagom) pa odbije da svedoči neka bude nečastan i lišen prava na svjedočenje.22. Po Zakonu XII tablica, a i sada, onaj za koga se utvrdi da je lažno svjedočio bacan je sa Tarpejske stijene.23. Ako se nekom omakne strijela, da žrtvuje ovna.24. Za ukradene plodove po Zakonu XII tablica bila je smrtna kazna teža nego za ubistvo.25. Saznajemo a je Zakon XII tablica zabranjivao da se u gradu drže noćni skupovi.26. Njima (ortacima) dozvoli je Zakon XII tablica da sklapaju kakav hoće ugovor samo da ne bude suprotan javnom poredku. Izgleda da je ovaj propis preuzet iz Solonovog zakonodavstva.

VI OBLIGACIONES EX DELICTO*

1. Delikti (lat. delictum, delinqere) 2

2* Obligaciones ex delicto – Obaveze iz delikata

-8-

Delikt je pravni pojam koji označava istup protiv zakona, prestup, zločin.Delikti su protupravne povrede tuđih pravnih dobara sankcionirane kaznom protiv delikventa. Prema vrsti kazne i obliku izvršenja te kazne razlikujemo: -delicta publica (javni delikti)- delicta privata (privatni delikt)

1.1. Delicta publica, crimina (zločin) su protupravne radnje koje progoni i kažnjava sama država javnom kaznom (poena publica). Javni delikti narušavaju interese države. Takvi prijestupi su prvenstveno, u najstarijim razdobljima razvoja prava, bili veleizdaja (perduellio) i ubistvo (parrieidium).

Jačanjem same države kao aparata javlja se i sve veći broj delikata koje država kažnjava kao javne delikte, te ih kao takve nastoji spriječiti.Kazne se izriču u javnom postupku ( iudicium publicum).

1.2. Delicta privata, maleficija su krivični postupci nastali na osnovu povrede tuđih imovinskih ili osobno pravnih dobara, te na njih se nadovezuje zahtjev oštećenog prema počinitelju na plaćanje novčane kazne ili na naknadu štete.

Na osnovu maleficija nastaju obligatorni zahtjevi ostvarivani tužbom od strane oštećenog u javnom postupku. Privatni delikti su izvori obaveza između oštećenog (vjerovnika) i počinitelja (dužnika).

2. Deliktni zahtjevi

U Justinijanovom pravu, razlikuju se deliktne tužbe:-actiones personales – one koje idu za kaznom,- actiones rei persecutoriae – idu samo za naknadom štete,- actiones mixtae – idu i za kaznom i za naknadom štete.

Deliktni zahtjevi na aktivnoj strani su nasljedivi, te nasljednici oštećenoga imaju pravo za naknadnom štete i nakon smrti oštećenika.Izuzetak su actiones vindicta spirantes – tužbe temeljene na strogo osobnim deliktima (actio iniuriarum i actio sepulchri violati).Deliktni zahtjevi na pasivnoj strani su uvijek nenasljediviv , ukoliko već nije izvršena litiskontestacija. Protiv delikventovih nasljednika davala se samo tužba na izručenje koristi koja je iz delikta prešla na njih* .3

VII PRIVATNI DELIKTI CIVILNOG PRAVA ( IUS CIVILE)

3 * Horvat, Marijan, "Rimsko pravo", Zagreb 1980

-9-

Civilno pravo je poznavalo samo četiri vrste delikata koji su predstavljali samostalan razlog nastanka obaveze i koji su bili zaštićeni civilnim deliktnim tužbama.To su krivična djela protiv imovine:-krađa, razbojnička krađa, povreda, protupravno oštećivanje.

1. Krivična djela protiv imovine

Objekat ovih krivičnih djela je privatna ili društvena imovina.Pod privatnom imovinom podrazumjeva se imovina koja se nalazai u svojini građana i građanskih pravnih lica.Krivična djela protiv imovine po pravilu se vrše radi pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi ili drugom.Imovinska krivična djela mogu se dijeliti na razne načine:

- prema prirodi objekta prema kome se djelo vrši ( pokretna, nepokretna imovina) - prema radnji izvršenja ( upotrebom sile, nasilja, protupravno oduzimanje...)

S obzirom na prirodu i svojstvo objekta ova krivična djela razvrstavaju se u dvije grupe:

a) krivična djela protiv pokretne imovineb) krivična djela protiv nepokretne imovine

Pokretna stvar je svaki predmet koji se može pokrenuti, odnosno koji se može odvojiti od glavne stvari. Da bi ta stvar mogla biti predmetom imovinskog krivičnog djela, ona mora biti tuđa.

U krivičnom zakonu postoje sljedeća krivična djela protiv pokretne stvari:- krađa (čl. 286), teška krađa (čl.287), razbojnička krađa (čl. 288), razbojništvo (čl. 289), utaja (čl.290), oduzimanje tuđe pokretnine (čl.291) .

Kao krivična djela protiv imovine uopšte predviđena su ova djela:- oštećenje tuđe stvari (čl.293), prevara (čl.294) , iznuda (čl.295), ucjena (čl.296) ,

zloupotreba povjerenja ( čl. 297), lihvarstvo (čl. 298) , prevara vjerovnika (čl. 299), prikrivanje (čl. 300), paljevina ( čl. 301), zloupotreba osiguranja (čl. 302).

1.1. Krađa, furtum (čl 286)

Krađa je najstriji imovinski delikt ius civilea. To je namjerno (animus furandi), protupravno prisvajanje tuđe imovine učinjeno iz koristoljublja ( animus lucri faciendi) Krađa počinje ne samo oduzimanjem stvari z tuđeg posjedovanja (furtum rei , današnja krađa), nego i prisvajanjem povjerene tuđe stvari koju lopov već ima u svom držanju (današnja utaja). Rimsko pravo poznaje i protupravno prisvajanje tuđe stvari ( furtum usus). Može se raditi i o prisvajanju posjeda – furtum possessionis.

-10-

Servije Suplicije i Mazurije Sabin su napravili razliku između četiri tipa krađe:- uhvaćena na djelu (furtum manifestum)- neuhvaćena na djelu (furtum nonmanifestum)- držanje ukradene stvari (furtum conceptum)- podmetanje ukradene stvari (furtum oblatun).

Labeo je razlikovao samo prve dvije vrste.Furtum manifestum je onda :

- kada je lopov uhvaćen u toku vršenja krađe- kada je lopov uhvaćen na mjestu izvšenja krađe ( krađa u kući, lopov još unutra)- kada je lopov uhvaćen dok je prenostio stvari u "sklonište", ali za ovu krađu je

potrebno više vremena ako je namjera lopova da ukradenu stvar prenese u drugi grad, provinsciju ili neko drugo udaljeno mjesto, pa se ovo može kritikovati.

- dok je lopov stvar imao kod sebe, ali je ovo mišljenje ne prihvatljivo.

Zakonik XII ploča kao što smo izložili u predhodnom tekstu predviđao je smrtnu kaznu za furtum manifestum. Takođe, po Zakoniku XII ploča fur manifestus bio bi izveden pred magistrata, bičevan i dodjeljivan pokradenom u dužničko ropstvo. Nakon 60 dana pokradeni ga je mogao ubiti ili prodati u robstvo predko Tibra (jer u Rimu rimski građanin nije mogao postati rob). Noćnog lopova, kao i onog koji se branio oružjem slobodno se moglo ubiti, ali su se morali prvo pozvati susjedi kao svjedoci.Ako krađu bi pak počinio rob, bio bi bičevan i usmrćen bacanjem sa tarpejske pećine.Kao f. manifestus po Zakoniku XII ploča smatrana je i osoba kod koje bi se pronašla ukradena stvar nakon kućne pretrage . Pokradeni bi izvršio pretragu gol, opasan vrpcom ili pregačom, držeći u rukama zdjelu čime sam nije mogao podmetnuti ukradenu stvar.

Furtum nec manifestum je odnošenje tuđe pokretnine, s namjerom sticanja protupravne imovinske koristi i u ovom slučaju lopov nije zatečen na djelu. Za takvu "neočitu" krađu predviđena je dvostruka naknada, a istu kaznu je zadržao i pretor.Pretorov edikt uveo je actio prohibiti kojom se traži četverostruka vrijednost. Zakonik naređuje da se postupa kao sa furtum manifestum ako se tijekom kućne pretrage nešto nađe.

Furtum conceptum

je otkrivena krađa gdje je ukradena stvar pronađena kod neke osobe nakon pretrage pred svjedocima. Za krađu odgovara i onaj ko je stvar uzeo zbog jedne svrhe, a upotrijebio je u drugu (npr. uzme konja na šetnju a odjaše s njih predaleko).Oni koji upotrebljavaju stvar date na poslugu na drugi način, a ne onako radi čega su je uzeli, samo u tom sličaju mogu izvršiti krađu, aku su svjesni da to čine protiv volje sopstvenika i ako sopstvenik to ne bi dozvolio.*4

Deliktom krađe se nesmatra ako se vjeruje da bi sopstvenik to dopustio.

4 * Stanojević, Obrad, "Tekstovi iz rimskog prava"

-11-

Actio furti concepti je tužba protiv gospodara kuće kod kojeg je stvar nađena prilikom pretrage bez obzira da li je on lopov ili ne, i ona ide na trostuku vrijednost.Actio furti može podići povjerilac kojem je založena ukradena stvar.

Furtum oblatumje podmetnuta krađa. Postoji u slučajevima kada je ukradena stvar podmetnuta nekom ili je kod njeg pronađena.Actio furti oblati je tužba gospodara kuće protiv onoga koji mu je podmetnuo ukradenu stvar i ide na trostruku vrijednos te stvari.Pretor je uveo i furti non exhibiti, protiv one osobe koja nije htjela izručiti ukradenu stvar.U Justinijanovom pravu ostaju dva oblika krađe, a to su: -furtum manifestum-furtum nec manifestum.

Na tužbu actio furti ovlašen je pokradeni vlasnik, ali i nevlasnik koji ima interese da mu stvar ne bude ukradena (ciius interest rem salvam esse ili rem non subripi). Tužba se upravlja i protiv neposrednog počinitelja, i njegovih pomagača.Pokradenome je pripadala i rei vindicatio, kojom se traži povrat ukradene stvari. Umjesto rei vindikacije pripadala mu je rei persekutorna condictio furtiva gdje vlasnik dokazuje samo činjenicu tužbe, bez dokazivanja svog vlasništva. Condicio furtiva je prelazila na nasljednike.

Krivično djelo krađe može se izvršiti samo sa umišljajem.Ako je ukradena stvar male vrijednosti a počinitelj postupao s namjerom pribavljanja imovinske koristi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od 6 mjeseci (čl.286. stav 2).Ako je počinitelj ukradenu stvar vratio oštećenom prije nego što je saznao za pokretanje krivičnog postupka, sud ga može osloboditi kazne ( čl. 286. stav 3.)

1.2. Teška krađa (čl.287.)

Teška krađa postoji ako se krađa vrši na način koji je čini opasnijim ako se pri njenom izvršenju koriste izvjesni udesi, nevolje drugoga ili ako vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 15.000 KM. U zakonu je predviđeno više oblika ovog krivičnog djela:

- krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormara, ili drugih zatvorenih prostora te drugim savljađivanjem većih prepreka da bi se došlo do stvari,

- na naročito opasan ili drzak način,- za vrijeme požara, poplave ili slične nesreće,- iskorištavanjem nemoći ili nevolje drugog lica, - ako je ukradena stvar velike vrijednosti ( iznos iznad 15.000 KM),- ako ukradena stvar služi u religiske svrhe ili je ukradena iz vjerskih prostorija,- ako je stvar osobitog znanstvenog, umjetničkog ili tehničkog značaja ili ako je

izložena za javnost.

-12-

Kazna za gore navedena krivična djela propisana je zakonom u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina zatvora.

-Ako je djelo počinjeno od više lica koja su se udružila za krađu, ili od strane lica koje je imalo neko oružje radi napada ili odbrane predviđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina.

1.3. Razbojnička krađa, rapina (čl.288)

Rapina je nasilno,grabežljivo oduzimanje tude stvari,koje ucini pojedinac ili naoruzana grupa.Rapina je kvalifikovani oblik krađe,ubraja se među delikte civilnog prava,iako se kazna ostvarivala pretorskom tuzbom.Pretor je uveo posebnu tuzbu actio vi bonorum raptorum tzv. tuzba za otete stvari.Njome se zahtjevala cetverostruka naknada u roku od 1(jedne)godine,a poslije godine dana jednostruka.U klasicnom pravu bilo je sporno da li je ovo action in rem ili action poenal,a po Justinijanu ovo je actio mixta-jednostruka vrijednost je naknada štete,atrostruka je kazna.

Ovo krivično dijelo sastoji se u upotrebi sile protiv nekog lica ili prijetnje da ce neposredno napasti na zivot ili tijelo,u namjeri da ukradenu stvar zadrži,kada je na dijelu krađe zatečen(kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina).Razlika između razbojničke krađe i krađe je u tome sto se kod razbojničke krađe koristi sila ili ozbiljna prijetnja da bi se ta stvar zadržala,što nije slučaj i kod krađe.Krivično dijelo postoji ako je pri izvršenju razbojništva,razbojničke krađe nekom licu s umišljajem nanesena teška tijelesna povreda,odnosno ako je razbojništvo učinjeno u sastavu grupe ili bande.(kazna zatvora u trajanju 5 godina-minimalno)Ako je pri počinjenju kaznenoga dijela iz stavka 1. ovog članka(288)neka osoba lišena života,počinitelj se kažnjava kaznom zatvora od deset(10) godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

2. Protupravno oštećivanje -damnum iniuria datum-

Damnum iniuria datum je protupravno oštaćenje tuđih stvari. Delikt je poznat već u Zakoniku XII ploča,gdje zakonik predviđa pojedinačne slučajeve oštećenja, karekteristične za tadašnji mentalitet i kulturni stepen poljodjelskog naroda. Npr. za onog ko posječe tuđe drvo (actio arboribus succisis) predviđena kazna je dvadeset i pet asa, ako četveronožna životinja ošeti tuđe dobro odgovaraće njen vlasnik, akciom de pastu, na naknadu štete ako je ne izruči oštećenom, (noksalna odgovornost).

-13-

Predviđane su kazne za paljevinu tuđe kuće, žita. Kazna je na naknadu štete, smrti, ali ovdje se ubrajaju i štete počinjene vradžbinama i "čaraobnjačkim djelovanjem" na usjeve i plodove.Tužba zbog bespravnog oštećenja tuđe stvari je ustanovljena putem lex Aquilia, odnosno Akvilijevim zakonom donesenim 287. godine pr.n.e.

Lex Aquilia ima tri poglavlja:1. U prvom poglavlju, predviđa se da onaj ko bespravno ubije tuđeg roba ili četveronožnu životinju iz stada će biti osuđen da plati najveću vrijednost stvari sopstveniku u posljednjoj godini dana.Neće biti kažnjen onaj ko bez umišljaja ili nehata slučajno prouzrokuje neku štetu. U slučaju ubistva roba, ako je gospodar pretrpio veću štetu nego što je cijena roba, ne procjenjuje se samo stvarna šteta zbog ubistva, nego i ova šteta. Isto tako, ako je ubijen jedan od blizanaca iz glumačke skupine ili orkestra, ne procjenjuje se samo vrijednost roba, već se uračunava i gubitak vrijednosti koji je pogodio ostale. Ovo pravilo važi kod ubijanja mazge iz dvoprega ili konja iz četveroprega.Gospodar ubijenog roba može birati da li će ubicu tužiti za krivično djelo ubistava ili će tražiti naknadu štete po zakonu.Ako neko ubije hromog ili ćoravog roba koji je u toj godini bio zdrav i čitav bit će osuđen da plati vrijednost roba koja je bila određena dok je isti bio zdrav. U tom slučaju neko dobija veću naknadu štete od pretrpljene.

2.Drugo poglavlje zakona se odnosi na adstipulatora (dodatni vjerovnik) koji namjerno otpusti dug na štetu stipulatora (glavni vjerovnik). Protiv njega je davana tužba na vrijednost tog potraživanja. Ovo poglavlje je predviđeno da bi se dalo pravo na tužbu radi naknade štete. Odredba nije bila neophodna, jer je bilo sasvim dovoljno upotrijebiti tužbu iz mandata, osim što se na osnovu zakona ima pravo na dvostruku naknadu od počinitelja.

3.Treće poglavlje se odnosi na sve ostale vrste oštećenja. Na osnovu ovoga mogla se podići tužba za slučaj kada neko rani ili ubije roba ili četveronožnu životinju koja nije u stadu. Npr. divlja zvjer, pas. Mogla se tražiti naknada štete nanijeta ostalim životinjama kao i neživim stvarima, jer je u trećem poglavlju predviđena tužba za sve uništeno, izgorjelo, slomljeno.Pod uništenim (ruptum) se podrazumjeva oštećenje izvršen na bilo kakav način pa se pored nabrojanog podrazumjevalo i sve isječeno, prosuto, razbijeno, i sve ono čemu je smanjena vrijednost. Ovime se ne dosuđuje protiv štetnika vrijednost stvari koju je ona imala u posljednjoj godini dana, već vrijednost u posljednjih trideset dana. Zakonom nije dodana riječ plurimi (najveća), pa su bila podjeljena mišljenja da li treba uzeti najmanju ili najveću vrijednost stvari u posljednjih trideset dana.

Ovaj zakon daje pravo na tužbu samo u slučaju kad je neko načinio štetu svojim tijelom a protiv onoga ko nanese štetu na drugi način davala se pretorska tužba-actioutilis. Akvilijev zakon je zahtijevao da postoji veza između radnje i posljedice, te da je delikt nastao činjenjem (delictum in commisione), a ne propuštanjem (delictum in ommisione).

-14-

Zahtjevi lex Aquiliae su ublaženi tokom klasičnog razdoblja pa se uvažava i posljednja uzročna veza kao i šteta izazvana propuštanjem neke radnje.Vlasnik je putem actio legis Aquiliae mogao dobiti naknadu cijele štete (damnum emergens i lucrum cessans).

2.1. Oštećenje tuđe stvari (član 293) Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci se kažnjava onaj koji ošteti, uništi ili učini neupotrebljivom tuđu stvar. Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine kažnjava se onaj ko oštei, uništi ili izobliči stvar koja služi za vjerske svrhe, zaštićeni objekt prirode, javno ili kulturno dobro izloženo na javnom mjestu, te isto se kažnjava onaj ko djelo učini zbog razlika u rasi, vjeroispovjesti, polu ili jeziku.

VIII KRIVIČNA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA

Život čovjeka je predmet krivičnopravne zaštite od samog začeća a tijelo čovjeka je predmet krivičnopravne zaštite od rođenja. Krivčnopravno su zaštićeni život i tijelo svakog čovjeka bez obzira na godine, zdravstveno stanje, društveni i pravni status. Subjekt krivičnog djela protiv života može biti samo drugo lice, a samoubistvo se po našem zakonu ne posmatra kao krivično djelo. Posljedica krivičnih dijela iz ove grupe može biti povreda ili ugrožavanje. Povreda se sastoji u lišavanju života čovjeka ili u narušavanju njegovog tjelesnog integriteta, a ugrožavanje se sastoji u konkretnoj opasnosti za život ili tijelo čovjeka.

Sva krivična djela protiv života i tijela se mogu podijeliti na:a) krivična djela povrede života i tijela koja se sastoji:- krivična djela povrede života- krivična djela povrede ploda- krivična djela povrede tijela

b) krivična djela ugrožavanja:

1. Iniuria

U rimskom pravu iniuria je namjerna povreda tuđe osobnosti koja obuhvata napad na tjelesni integritet i povredu časti i ugleda.

Zakonik XII ploča predviđa tri oblika realne iniurie:- membrum ruptum, oštećenje nekog od dijelova tijela i predviđea je kazna

taliona, ako se stranke ne nagode, po obrascu oko za oko, zub za zub, život za život, što se može povezati sa činom krvne osvete.

- Os fractum, prijelom kosti je kažnjavan sa tristo asa ako je u pitanju slobodan čovjek a sto pedeset asa ako je rječ o robu.

- Ostali oblici lakših tjelesnih povreda kažnjavani su sa dvadeset pet asa.

-15-

Vremenom su teški slučajevi povreda ( iniuria atrox) postali javnim deliktima, a ubistvo i povrede roba imovinskim deliktima. Za sve oblike napada na tuđu osobnost predviđena je pretorska tužba sa procjenom (actio iniuriarum aestimatoria), te je sudac određivao visinu naknade koju delikvent treba platiti. Tužba se podizala u roku od jedne godine i nije bila nasljedna.Iniuria se mogla izvršiti ne samo protiv neke ličnosti, već protiv potomaka pod vlašću te osobe, kao i žene pod manusom.

2. Ubistva (član 166)

Zaštitni objekt krivičnog djela ubistva je život čovjeka. Uništenje ploda u majčinoj utrobi ne smatra se ubistvom te se ono ne može izvršiti ni na lešu čovjeka. Za postojanje krivičnog djela nije od značaja na koji je način poduzeta radnja, niti koje je sredstvo pri tomr korišteno. Ubistvo je krivično djelo činjenja, mada se može izvršiti i ne činjenjem, ako je postojala obaveza postupanja. Posljedica je smrt lica. Mora postojati veza između radnje i posljedice. Ako je radnja izvršenja započeta ili dovršena, a posljedica nije nastupila onda kažemo da postoji pokušaj krivičnog djela.

U krivičnom zakonu određeno je više raznih oblika ubistva:a) ubistvo na podmukao način - vrši se potajno, iz zasjede, upotrebom prevare ili nekim sredstvom koji omogućuje da krivično djelo ostane neotkriveno. - žrtva ne očekuje napad, ne brani se, i nije u mogućnosti da to učini.b) ubistvo pri bezobzirnom nasilnom ponašanju - bez motivac) ubistvo pri kojem se s umišljajem dovede u opasnost život još nekog lica - moguće je da druga osoba bude dovedena u opasnost s obzirom na sredstvo koje je u upotrebi (bomba, exploziv...) - mora postojati umišljaj da se dovodi drugi život u opasnostd) ubistvo iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela iz krvne osvete ili drugih niskih pobuda - između ubistva iz koristoljublja i razbojništva postoje sličnosti: kod razbojništva ubistvo se vrši kao neposredno sredstvo radi savlađivanja otpora, a kod ubistva iz koristoljublja počinitelj otklanja ubijenog kao smetnju za ostvarivanje materijalne koristi*

5.

e) Lišavanje života službenog ili vojnog lica pri vršenju poslova državne bezbjednosti f) Pomaganje maloljetniku u izvršenju nekog od navednih ubistava, ako djelo bude izvršenoh) Ubistvo više lica

Lakši oblici ovog djela su:- ubistvo na mah ( član 167)

5 Dr. Janko Tahović, " Komentar krivičnog zakona" str. 265 – 266.

-16-

- ubistvo iz nehata ( član 168)- ubistvo djetea pri porođaju (član 169)- navođenje i pomaganje pri samoubistvu (član 170)

3. Tjelesne povrede

Djelo se sastoji u oštećenju ili narušavanju tjelesnog integriteta čovjeka i prouzrokovanja tjelesnog ili duševnog oboljenja. Dijele se na teže i lakše.

3.1. Teška tjelesna povreda (član 172)Teška tjelesna povreda postoji u slučajevima:

- ako uslijed teške tjelesne povrede ili teškog narušavanja zdravlja nije stvorena konkretna opasnost za život povrijeđenog, već je postojala samo apstraktna opasnot.

- ako je usljed teške tjelesne povrede uništen ili trajno i uznatnoj mjeri oslabljen neki dio tijela ili neki organ koji se ne smatra važnim ili je važan u neznatnoj mjeri .

- ako je prouzrokovana trajna nesposobnost za drugi rad, a ne za rad povrijeđenog s obzirom na njegovo zanimanje.

- ako je usljed povrede nastalo narušavanje zdravlja koje je teško ali ne i trajno ili ako je trajno ali ne i teško.

- ako je posljedica povrede izobličavanje koje nije unakaženost.

Iznimno teška tjelesna povreda javlja se u pet vrsta:1. Iznimno teška tjelesna povreda usljed koje je život povrijeđenog doveden u

opasnost.2. Uništenje ili trajno ili u znatnoj mjeri oslabljenje važnog dijela tijela ili organa

povrijeđenog.3. Prouzrokovanje trajne nesposobnosti za rad povrijeđenog.4. Trajno ili teško narušavanje zdravlja.5. Unakaženje povrijeđenog.

Teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću postoji ako povrijeđeni umre usljed teške tjelesne povrede ili težeg narušavanja zdravlja. Krivično djelo teške tjelesne povrede može se izvršiti s umišljajem ili iz nehata.

3.2. Laka tjelesna povreda ( član 173)

Postoje dvije vrste ovog krivičnog djela, a to su obična laka tjelesna povreda i opasna laka tjelesna povreda. - obična laka tjelesna povreda postoji kada je drugi lako tjelesno povrijeđen ili mu je lako narušeno zdravlje. Ovom povredom se ne stvara ni konkretna ni apstraktna opasnost za život povrijeđenog. Ne uništava se ni jedan dio tijela, niti neki organ. Ako postoji nesposobnost za rad vrlo kratko traje, te ozljede ne ostavljaju nikakve vidljive tragove.- opasna laka povreda se od predhodne razlikuje po sredstvima kojim je nanešena. To može biti oružje, opasno oruđe ili bilo koje sredstvo podobno da se povredi tijelo ili teže naruši zdravlje.

-17-

Za krivično djelo lake tjelesne povrede može se uslovno odrđenim zakonom izreći sudska opomena.

IX KRIVIČNA DJELA PROTIV ČASTI I UGLEDA

Čast predstvlja skup vrijednosti koje posjeduje čovjek kao pripadnik društvene zajednice. Unutrašnja čas je ona koja predstavlja samo posjedovanje ovih vrijednosti i koja se ispoljava u posjedovanju tih vrijednosti.Vanjska čast (ugled) je čast koja se sastoji u uvažavanju koje pripada određenom licu u društvu na osnovu njegovih vrijednosti.Pasivni subjekt krivičnog djela protiv časti i ugleda može da bude svako lice koje posjeduje te vrijednosti.Krivično djelo protiv časti i ugleda može se vršiti prema dijeci,društveno oboljelim licima,licu osuđenom na kaznu lišenja slobode,kao i umrla lica.Krivično djelo protiv časti i ugleda može se izvršiti i prema pravnim licama,organizacijama i organima koji nemaju svojstva pravnog lica (državni organi).

1. Uvreda

Krivično djelo uvrede predstavlja svaki napad na čast i ugled drugoga. Napadom na čast i ugled smatra se grubo i nepristojno ponašanje prema nekom licu koje prestavlja omalovažavanje bilo koje vrijednosti te osobe. Omalovažavanje se može izvršiti:

- riječima, usmeno, pismeno (verbalna uvreda), - nekom radnjom (realna uvreda),- znacima (simbolična uvreda).

Izjava mora da bude omalovažavajuća, a istog karaktera moraju biti radnje i znaci izvršenja tog djela.Da bi postojalo krivično djelo uvrede potrebno je da bude od nekog saznata tj. da je neko došao do saznanja o omalažavanju koje je izvršeno.Krivično djelo uvrede se može izvršiti u više oblika:Postoji obična uvreda koja se sastoji u samoj radnji omalovažavanja;javna uvreda ako je djelo učinjeno putem štampe, radia, televizije, preko sredstava informisanja ili na javnim skupovima kao što su razne svečanosti, veselja, pogrbne povorke i sl.Poznata je zakonom i tzv. povraćena uvreda koja postoji kada je uvrijeđeni uvredu povratio. Uslijed toga sud može obje ili samo jednu stranu kazniti, ili osloboditi od kazne. Predviđeni su i pojedini slučajevi nekažnjavanja za krivično djelo uvrede pa čak i kada su ostvarena neka od obilježja tog djela. To je slučaj kada se utvrdi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja ili ukoliko se lice izrazilo uvredljivo o nekom naučnom djelu, ozbiljnoj kritici, ili nekoj društvenoj djelatnosti i pri zaštiti opravdanih interesa.

-18-

2. Kleveta

Kleveta predstavlja iznošenje nečeg neistinitog što može naškoditi časti i ugledu lica za koje se prenosi. Razlika između djela uvrede i klevete se sastoji u tome što je potrebno da bude neistinito ono što se iznosi ili prenosi na nekoga. Kod uvrede se mogu iznositi i istinite činjenice koje ogu škoditi časti i ugledi nekog lica.Radnja izvršenja sastoji se u iznošenju ili prenošenju a predmet krivičnog djela je iznošenjeneke ne istine. To mogu da budu razne činjenice koje se odnose na ličnost oštećenog te je i u ovom slučaju potrebno da neko to sazna. I kleveta može da bude obična i javna.Javna kleveta je teži oblik i odlikuje se time što je iznošenje i prenošenje činjenica učinjeno putem sredstava javnog informisanja i komuniciranja ili na javnom skupu. Teži oblik ovog krivičnog djela postojiako je ono što se neistinito iznosi ili prenosi takvog značaja da je dovelo ili moglo dovesti do teških posljedica za oštećenog.

-19-

ZAKLJUČAK

Rekli smo da je delikt radnja suprotna pravo obaveznoj radnji i kao takva je uslov za primjenu sankcije.Za postojanje delikta dovoljna je radnja suprotna obaveznoj radnji tj. zabranjena radnja činjenja ili nečinjenja. Ta radnja je protupravna radnja. Svaki subjekt koji učini protupravnu radnju neovisno da li je pri tome svjestan i kolika je svijest što čini, jeste počinitelj /delikvent/, pravno je odgovoran i treba biti sankcioniran. Tako je shvaćanje delikta u starim civilizacijama.Prema drugom shvaćanju delikta za postojanje delikta su načelno potrebna kumulativno dva elementa: - protupravna radnja,- krivnja.

To zanči da delikt čini i za njega odgovara samo onaj subjekt koji je protupranju radnju izvršio u stanju krivnje. To stanje je stanje svijesti tj. psihički odnos počinitelja protupravne radnje prema vlastitoj radnji i njenim posljedicama.Postoji li delik, ko ga je počinio, kakve je on težine i kakvu će kaznu imati za posljedicu utvrđuje se odlukom nadležnog organa, u skladu sa pravnom normom u postupcima rješavanja pravnih sporova. Ti postupci počinju tužbom. Tužba je tvrdnja jednog subjekta da je drugi subjekt učinio delikt određen pravnom normom i zahtjevom da se zbog toga kazni onako kako propisuje sankcija opšte pravne norme. Ako se ustanovi da je tuženi počinio delikt nadležni organ donosi rješenje s konkretnom sankcijom. Te sankcije su propisane i izvršavane po unaprijed postavljenim postupcima.

-20-

LITERATURA

- " Rimsko pravo"; dr. Marijan Horvat, Zagreb 1980- "Rimsko privatno pravo"; dr. Mirela Šarac – dr. Zdravko Lučić, Sarajevo 2006-- "Rimsko pravo" – Obrad Stanojević, Beograd 1986,- "Tekstovi iz rimskog prava"; Obrad Stanojević, Beograd- "Država i pravo"; dr. Nikola Visković, Sarajevo 1996- "Priručnik za polaganje pravosudnog ispita"; pr. dr. Borislav Blagojević,

Beograd 1980,- Krivični zakon FBiH-a "SL novine FBiH-a" broj 36/03, Sarajevo

POMOĆNA SREDSTVA

- "Leksikon stranih riječi i izraza" I i II Milan Vujaklija, Beograd 1937, 1954.

-21-

SADRŽAJ:

I Pojam krivičnog djela ......................................................................

1. Uopšteno 2. Osnovni elementi krivičnog djela 3. Objekat krivičnog djela

II Krivična odgovornost...................................................................... 1.Uračunjivost 2.Vinost

III Krivične sankcije

IV Izvori obligacijaV Tabula VIIIVI Obligaciones ex delicto1. Delikt2. Deliktni zahtjev

VII Privatni delikti civilnog prava1. Krivična djela protiv imovine2. Protupravno oštećivanje

VIII Krivična djela protiv života i tijela 1. Iniuria 2. Ubistva3. Tjelesne povrede

IX Krivična djela protiv časti i ugleda1. Uvreda2. Kleveta

Zaključak ..................................................................................Literatura....................................................................................

-22-