Prorok (570.-632.)

-tijekom svetog mjeseca ramazana 610.g

-Muhammed ibn Abdulah se odmarao u pećini na planini Hiri( blizu Meke, Hedžas)

-molio,postio, udjeljivao milostinju siromasima

-u to vrijeme-kriza u arapskom društvu

-pleme Kurejša se obogatilo trgovinom

-Meka: procvat trgovine

-Kurejšiti zaokupljeni zaradom

-duhovna uznemirenost

-ljudi smatraju da je Al-Lah(„Bog“) božanstvo koje štuju i Židovi i kršćani,a koje Arapima nije poslalo proroka niti im je podarilo sveti spis na njihovom jeziku

-međusobna borba arapskih plemena;krvne osvete

-Arapi=ljudi osuđeni na propast

-u noći 17. Ramazana- Muhamed čuo prve riječi svetog spisa kako izlaze iz njegovih usta-> dvije godine je to prešućivao->doživljava nove objave->povjerio se ženi Hatidži i njenom rođaku

-612.g. Muhamed počinje propovijedati;preobraća sugrađane( Aliju ibn Abu Taliba, prijatelja Abu Bekra, Osmana ibn Afana iz obitelji Omejida)

-sebe ne smatra osnivačem nove religije;želi obnoviti vjeru u jednoga Boga

-ukazuje na zlo i sebičnost;ukazuje na dobra koja proizlaze iz zajedničke podjele bogatstva

-smatra da će pleme Kurejša propasti

-sveti spis Kuran („recitiranje, kazivanje“);Kuranska poglavlja(„sure“) se javno recitiraju jer je većina vjernika nepismena

-učinak objava na Muhameda: tjelesna bol, grčevi, znoj, zamor, neobični zvukovi

-Muhamed je zaslužan i za stvaranje nove književne forme i remekdjela arapske proze i pjesništva

-najdramatičnije preobraćenje: Omarovo-posvetio život uništenju nove „sekte“;poznavaoc arapskog pjesništva;očaran stihovima Kurana odlučio postati muslimanom

-nova vjera Islam(„predanost“)

-musliman-svaki muškarac ili žena koji su podvrgnuli svoje cjelokupno biće Alahu i njegovom zahtjevu da se sva ljudska bića odnose jedna prema drugima s pravičnošću, jednakošću i suosjećanjem

-klečanje tijekom molitve („salat“)- 3 puta dnevno, kasnije 5 puta; klečanje kao oružje protiv bahatosti i samodostatnosti

-Arapi ne odobravaju monarhije! (važno za kasnije)

-osnovna vrlina islama: društvena jednakost

-prva dužnost muslimana: izgradnja zajednice („uma“);ostvarenje solidarnosti i pravedna raspodijela bogatstva

-negativan odnos Kurana prema teološkom mozganju („zena“)

-važan je napor( „džihad“) da se živi onako kako je Bog namijenio ljudima;ako uma napreduje, ljudi žive prema Božjoj volji;muslimane pogađaju nesreće ume

-uvijeti u Arabiji: Arapi na rubu gladi, Kurejšiti razvijaju trgovinu, opći položaj se mijenja, raste težnja za štovanjem jednoga Boga

-Muhamed zahtijeva da se odbace kultovi arapskih božica Menat, Lat i Uze i da se štuje samo Alah ( Kuran ih gleda kao slabe plemenske poglavare kojima se ne može vjerovati)

-Kuran ne pruža filozofska opravdanja za monoteizam;praktičan pristup; prema njemu stara religija nije uspjela jer je zajednica patila zbog duhovne slabosti , stalnih ratova i nepravde

-napredak vjerom u jednoga Boga, stvaranjem ume , pravednošću i jednakošću

-Kuran ističe da Muhamed nije došao skinuti stare religije, niti stvoriti novu vjeru;njegova je poruka ista kao i Abrahamova, Mojsijeva, Davidova, Salomonova i Isusova

-Muhamed nikada nije tražio od Židova ili kršćana prihvaćanje islama; jer se u Kuranu naglašava da u stvarima vjere ne smije biti prisile; muslimanima se zapovijeda poštivanje pripadnika drugih vjera koje nazivaju „ehlul-kitab“( „ljudi knjige“ tj. „ljudi prijašnjih objava“)

-Muhamed nije namjeravao raskinuti s prošlošću; muslimani nastavili izvoditi obrede oko Kabe ( kockasta svetinja u središtu Meke, najvažnijeg svetišta u Arabiji)

-Arapi se svake godine okupljali u Meki povodom hodočašća(„hadž“), sedam puta obilaze Kabu, slijede putanju sunca oko zemlje, ljube Crni kamen(meteorit vjerojatno) koji je ugrađen u zidove Kabe kako bi ostvarili vezu s nebeskim svijetom = UMRA

-tijekom hadža hodočasnici trče dolinom između brežuljaka al-Safe pokraj Kabe i al-Merve te tamo obavljaju molitvu-> odlaze u okolicu Meke gdje stoje čitavu noć na planini Arefat-> odlaze zajedno u kotlinu Muzdelife i bacaju kamenje na stupove u Mini, briju glave -> tijekom posljednjeg dana na Id al-Adhu („Blagdan žrtve“) žrtvuju životinje

-zabranjeno nasilje u Meki i okolici;Arapima omogućuje slobodnu trgovinu

-tijekom hadža zabranjeno je nošenje oružja, prepiranje, ubijanje divljači itd.

-Prorok je cijenio svetinju, koja je prvotno posvećena Hubelu(božanstvo Nabatejaca); oko Kabe je bilo 365 idola koji su predstavljali dane u godini

-na početku misije, Muhamed je nukao muslimane da obavljaju molitvu salata prema Jeruzalemu, svetom gradu ehlul-kitaba

-privukao je k sebi sljedbenike, sedamdesetak obitelji prelazi na slam

-616. Moćnici Meke iskazuju bijes zbog Muhameda;smatraju ga prostačkim klevetnikom vjere;posebno ih ljuti opis Posljednjeg suda u Kuranu jer Arapi nisu vjerovali u život poslije smrti

-u Meki jača oporba predvođena Abu al-Hakemom (prozvan Abu Džehel-Otac laži), Abu Sufjanom i Suhejl ibn Amrom; smatraju da Muhamed želi preuzeti vlast u Meki

-zaoštreni odnosi; Abu Džehel brani Kurejšitima da se žene ili trguju s muslimanima;nestašica hrane;smrt Hatidže;velika financijska šteta za muslimane;okrutno postupanje s islamiziranim robovima

-619. Umire Muhamedov ujak Abu Talib; neodrživ položaj ume u Meki

- Muhamed odlazi u grad Jesrib(poljoprivredno naselje 380 kn od Meke);naseljava se;pleme napušta nomadski način života;neka plemena prelaze na židovstvo što znači da su stanovnici Jesriba upoznati s monoteizmom

-poslanici iz Jesriba koji su pristupili Muhamedu tijekom hadža 620. g. Prešli su na islam i sklopili sporazum s muslimanima o međusobnom nenapadanju

-622. Mnogo obitelji se seli iz Meke u Jesrib; odbacivanje roda je za Arape bilo nečuveno;Kurejšiti su se zakleli da će istrijebiti umu u Jesribu

-632.g. umire Muhamed

-Jesrib postaje poznat pod imenom Al-Medina(„Grad“) ;uzorak savršenog muslimanskog društva

-kad je Muhamed stigao u Medinu izgradio je džamiju (mesdžid=mjesto za klečanje);veoma primitivna; odražava jednostavnost ranih islamskih ideala; kamen koji označava kiblu (smjer molitve) ; stajao je na deblu za vrijeme propovijedi; sve kasnije džamije su građene po tom uzorku

-Muhamed je imao više žena

-glavni cilj života: tevhid( potvrđivanje jednosti)

-u Meki je Muhamed bio monogaman , u braku s Hatidžom, iako je poligamija u Arabiji bila uobičajena; Hatidža mu je rodila 6 djece ; 4 preživjele kćeri;u Medini je bio poligaman kako priliči sejidu(poglavaru);posjedovao je veliki harem; većina brakova je bila politički motivirana

-nova najdraža žena Ajša (kći Abu Bekra); oženio i Hafsu( kći Omara ibn al-Hataba); svoje dvije kćeri dao Osmanu ibn Afanu i Aliji ibn Abu Talibu

-Muhamed je uživao u društvu žena; obavljao kućanske poslove; jedna od žena(Umu Seleme) spriječila je i pobunu

-U Kuranu: žene imaju pravo na nasljedstvo i rastavu ; određen stupanj segregacije; pokrivanje nekih dijelova tijela; ne zahtijeva se pokrivanje cijelog tijela niti da žene moraju živjeti odvojeno od ostatka obitelji ( ti su se običaji usvojili tek duuuuugo nakon Prorokove smrti);dopuštena je poligamija; dopuštene su najviše 4 žene( neke su se borile u bitkama uz svoje muževe)

-2 presudna događaja koja su obilježila Muhamedov boravak u Medini : nedugo nakon hidžre uveo je molitvu petkom popodne te post na židovski dan pomirenja; jedno od najvećih razočarenja je bilo kad su ga Židovi Medine odbili prihvatiti prorokom

-tri najveća židovska plemena su bila ljuta na Muhameda te stvorila oporbeni blok; htjeli su ga istjerati iz grada; bilo je i Židova koji su voljeli muslimane i cijenili Muhameda

-knjiga Postanka : Abraham ima dvoje djece- Izaka i Jišmaela; Jišmael je dijete njegove ljubavnice Hagare; Abraham ih je bio prisiljen ostaviti u divljini; Bog ih je spasio te obećao Izaku i Jišmaelu da će postati ocem velikog naroda (Arapa) ; po arapskoj tradiciji Hagara i Ismail (Jišmael) našli su utočišt u Meki ; Abraham i Ismael su ondje iznova sagradili Kabu ( koju je izborno podigao Adam, ali je postala zapuštena)

-do 624.g. postalo je jasno da se većina Židova nikada neće pomiriti sa Muhamedom

- u siječnu 624.g. najznamenitiji pothvat Muhamedov: tijekom molitve salata naložio vjernicima da promjene smjer molitve prema Meki= objava neovisnosti; muslimani počinju izgrađivati vlastiti put prema Bogu

-Mekanci organiziraju pljačkaške pohode(„gaza“) koji su bili neka vrsta nacionalnog sporta u Arabiji, način stjecanja dohotka; otimaju plijen i stoku karavanama iz suparničkih plemena, ali pritom izbjegavaju ubijanje ljudi

-zabranjeno je bilo pokretati pohode protiv savezničkih plemena

-u ožujku 624.g. Muhamed je poveo skupinu pristaša prema obalama Arabije kako bi izvršio prepad na najveću mekansku karavanu te godine; Kurejšiti skupili veliku obranu karavane; KOD ZDENCA NA BEDRU muslimani su zadali veliki poraz Mekancima; Muhamed je imao vrlo izvježbane trupe

-nastupili su teški dani za umu;Muhamed suočen s neprijateljskim odnosima u Medini; glavni suparnik bio mu je Abu Sufjan koji je želio uništiti sve muslimane

-625.g. Meka je nanijela težak poraz umi U BICI NA UHUDU

-627.g. Muslimani su porazili Mekance U BICI KOD JARKA= točka preokreta

-Muhamed stvara moćan plemenski savez; neki su Mekanci prebjegli Muhamedu; u Medini je muslimanski uspjeh nanio najviše štete 3 židovskim plemenima: Kajnuka, Nadir i Kurejza koja žele uništiti Muhameda u savezništvu s Mekom

-625.g. bezuspješna pobuna protiv Muhameda (pleme Kajnuka);protjerani iz Medine

-u to doba u Arabiji (7.st.) sasvim je normalno da poglavar ne iskazuje milost izdajnicima pa su tako Kurejšiti masovno pogubljeni i prodani u roblje jer su bili na strani Mekanaca tijekom bitke kod Hendeka (jarka)

-ušutkana je oporba u Medini; muslimani pokazuju neprijateljstvo samo prema židovskim pobunjenicima, ne prema Židovima u globalu

-manje skupine Židova ostaju živjeti u Medini ; antisemitizam ulazi u muslimanski svijet tek nakon stvaranja države Izrael 1948.g. čime je označen arapski gubitak Palestine

-gl. cilj Muhamedove nepopustljivosti prema Kurejšitima je bio prekid svih neprijateljstva; po Kuranu je rat velika nedaća i potrebno je što prije uspostaviti mir; društvene promjene rijetko su prolazile bez krvoprolića; započinje diplomatsku ofenzivu umjesto džihada nakon bitke kod jarka

-objavio je hadž u Meku, stavljajući se na milost Kurejšitima; oni su namjeravali napasti hodočasnike; Muhamed ih je izigrao uz pomoć beduinskih saveznika; uspio stići u svetište kod Hudejbije; Kurejšite je njegova mirotvorna nakana natjerala na potpisivanje mira s umom = još jedna točka preokreta

-Kurejšiti su prekršili sporazum napadom na jedno pleme koje je bilo u savezu s Prorokom; Muhamed je odmarširao u Meku; Kurejšiti su ga pustili u grad bez ratovanja jer su znali da je svaki otpor suvišan; nijedan Kurejšit nije bio prisilno islamiziran; ova pobjeda je čak i Abu Sufjana uvjerila u propast stare religije

- nakon smrti Muhamedove 632. Gotovo sva su arapska plemena prišla umi; krug plemenskih ratovanja, osvete i protuosvete bio je prekinut; Muhamed je uspostavio vlastitim snagama mir u ratnoj Arabiji

Rašiduni(632.-661.)

-islamsko shvaćanje spasenja nije iskupljenje Adamovog „istočnog grijeha“ i prihvaćanje vječnoga života, nego ostvarenje društvene zajednice koja postupa po Božjim zapovijedima

-Muhamed= simbol savršenog podvrgavanja božanskome; Savršeni čovjek

-islam(etim. Selam-mir)-promiče društvenu povezanost i slogu

-Bog je Muhamedu objavljivao svete stihove od kojih je kasnije načinjen Kuran

-Muhamedovi nasljednici nisu bili proroci;u svojim se odlukama moraju oslanjati na razum

-upravljali su umom koja je bila mnogo složenija od male zajednice u Medini

-kalifi=Muhamedovi opunomoćenici

-prva četiri, kao Prorokovi najbliži suradnici imali su vodeće uloge u Meki i Medini = PRAVOVJERNI KALIFI

-u to doba muslimanska zajednica dobiva osnovna obilježja

-nakon Muhamedove smrti vodeći muslimani morali su odlučiti o ustroju ume; neki ne žele državu; neki misle da bi svaka plemenska skupina trebala imati svog imama(vođu)

-Abu Bekar i Omar su se tome suprotstavili; uma je trebala biti ujedinjena zajednica s jednim vođom

-neki su bili uvjereni da bi Muhameda trebo naslijediti Ali-njegov najbliži muški rođak; Ali je unatoč karizmi bio mlad i neiskusan, pa je za 1. Kalifa odabran Abu Bekar

-Abu Bekar je vladao od 632.g.-634.g.;zaokupljen je ratovima protiv ride (otpadništva);suzbio je ustanke; u potpunosti ujedinio Arabiju

-Omar ibn Hatab(634.-644.g.)- ratni pohodi(„gaza“) na vrhuncu; njima Arapi pokrivaju nedostatne zalihe;islam tome želi stati na kraj jer plemenima ume nije bilo dopušteno međusobno ratovanje;napadački pohodi na nemuslimanske zajednice u susjednim zemljama;napadi izvan Arabije ;ojačan autoritet kalifa

-Omar se je prozvao emirul-muminim(„vođa vjernika“)

-pod Omarovim vodstvom Arapi su provalili u Irak, Siriju i Egipat; porazili su perzijsku vojsku u BICI KOD KADISIJE (637.g.); pao je i Ktezifon, sasanidska prijestolnica

-muslimani su bili u stanju zauzeti čitavo Perzijsko Carstvo;Bizantsko Carstvo pružilo im je otpor, pa nisu uspjeli zauzeti biz. Područje u Anatoliji; pobjedili su U BICI KOD JARMUKA(636.g.) u sjevernoj Palestini;osvojili su Jeruzalem(638.g.); do 641.g. uspostavili su vlast nad čitavom Sirijom, Palestinom i Egiptom; doprijeli su do Kirenaike na obalama Sjeverne Afrike; Islamsko se Carstvo prostiralo od Pireneja do Himalaja

-muslimani su svaki politički uspjeh doživljavali kao svetinju i otkrivenje Boga u svojim životima

-ljudi sa Zapada često shvaćaju islam kao nasilnu vjeru zbog njegovih ratova za proširenje teritorija; u vjeri nema ničeg nasilnog jer su ratovi isključivo političkog, a ne vjrskog karaktera

-Omar i ratnici imaju pragmatičan cilj: težili su da pljačkaški pohodi postanu zajedničkom djelatnošću kako bi se održalo jedinstvo ume

-Arapi su pokušavali povesti napadačke pohode na naselja bogatijih zemalja izvan arap. poluotoka

-Perzija i Bizant se međusobno sukobljavaju već desetljećima; iscrpljeni su ; u Perziji su društveni razdori i velike poplave dotukle gospodarstvo; mnogi pripadnici sasanidske vojske su zbog toga prebjegli muslimanima

-islamski zakon dijeli svijet na 2 velika područja stalnog međusobnog sukobljavanja : darul-islam(islamska zemlja) i darul-harb(ratna zemlja)

-odnos muslimana prema ehlul-kitabu: nisu ih prisiljavali da prijeđu na islam; do sredine 8.st. nasilna se konverzija uopće nije običavala; muslimani su vjerovali da je islam religija za Ismailove potomke, kao što je judaizam za Izakove; arap. plemena oduvijek su pružala zaštitu nearapskim narodima koji su kasnije prešli na islam ( mevle);Židovi, kršćani, zoroastrijanci su postali zaštićene osobe ( zimije) koje su plaćale porez, a za uzvrat im je pružana vojna zaštita, također su slobodno mogli ispovijedati svoju vjeru

-Omar nije dozvoljavao arap. vojnicima da dijele osvojenu zemlju, nego je ona prepuštana prijašnjim vlasnicima, koji su zauzvrat plaćali rentu muslimanskoj državi; muslimanski vojnici nisu smjeli naseljavati u gradovima; izgrađeni su utvrđeni vojnički gradovi ( amsar) na strateški važnim položajima ( Kufa u Iraku, Basra u Siriji, Kum u Iranu i Fustat na delti Nila)

-Damask je bio jedini stariji grad koji je postao jednim od muslimanskih središta

-u svakome amsaru bila je džamija;amsari su bili vrsta islamskih obrazovnih središta za vojnike; Omar je naglašavao važnost obiteljskih vrijednosti, strogo se odnosio prema pijanstvu, živio vrlo skromno

-svaki zimija koji se preobratio na islam morao je postati mevlom(„klijentom“) jednoga od plemena, a time i pripadnikom arapskog društvenog sustava

-644.g. završava zlatno doba Omarovim ubojstvom- izbo ga je bodežom ratni zarobljenik

-6 bliskih Muhamedovih suradnika novim je kalifom proglasilo Osmana ibn Afana; iako je imao daleko slabiji karakter uma je napredovala; muslimani su osvojili nove teritorije u susjednim zemljama; Bizantu su preoteli Cipar izbacivši ga iz zapadnog Sredozemlja; njihove snage su u Sjevernoj Africi došle sve do Tripolija(gl. grad današnje Libije);na istoku su zauzeli veliki dio Armenije; prodrli na Kavkaz;proširili vlast do rijeke Oks u Iranu, Herata u Afganistanu i Sinda na Indijskom potkontinentu

-vojnici su bili sve nezadovoljniji;velike promjene u društvenom ustroju; ljeta i zime provode u vojnim utvrdama; priječi im da zadobiju privatna imanja na područjima Iraka i drugih osvojenih zemalja; nepopularan

-Osman je davao sve važne društvene i privredne položaje članovima svoje obitelji Omejida; optuživalo ga se za nepotizam; imenovao Muaviju (sin Abu Sufjana) namjesnikom Sirije koji se

pokazao kao vrlo dobar upravitelj; time nisu bili zadovoljni muslimani iz Medine koji su bili Proorkovi pomagači (ansari)

-ashabi=oni ljudi koji su znali cjelokupan tekst Kurana napamet; nisu bili blagonakloni prema Osmanovom nastojanju da se u utvrđenim vojnim gradovima rabi samo 1 verzija svetog spisa, a druge se zabranjuju

-Ali ibn Abu Talib postaje sve popularniji jer se protivi i Osmanovoj i Omarovoj politici; podržava vojnička prava i suprotstavlja se centralizaciji

-656.g. pobuna; skupina arapskih vojnika iz Fustata vratila se u Medinu zahtijevajući svoja prava, opkolili su Osmana i ubili ga; novim kalifom postaje Ali

PRVI FINET

-kalif Ali je odrastao u Prorokovom okruženju; bio je vrstan vojni zapovjednik, pisac nadahnutih pisama koja su smatrana klasikom muslimanskih tekstova; propovijeda nužnost pravednog i milosrdnog odnosa prema pokorenim narodima

-Alijeva vladavina nije bila općepriznata;podržavali su ga ansari iz Medine i Mekanci koji su se protivili usponu Omejida; pridružili su mu se i muslimani koji su još živjeli nomadskim načinom života (posebice u Iraku jer je Kufa bilo jako Alijevo uporište)

-Osman i Ali su bili Muhamedovi zetovi, te jedni od prvih preobraćenika na islam

-Osmanovo umorstvo bio je toliko šokantno da je uskoro započeo petogodišnji građanski rat unutar ume poznatiji kao FITNET (FITNA) = vrijeme iskušenja

-Muhamedova najdraža žena Ajša, zajedno sa svojim rođakom Talhom i Muhamedovim bliskim suradnikom iz Meke Zubejrom, napala je Alija zbog nekažnjavanja Osmanovih ubojica; Ali je u vrlo teškom položaju jer su pobunjenici bili spremni krenuti iz Medine prema Basri

-Ali je pobjegao u Kufu koju je učinio svojom prijestolnicom;krenuo je s vojskom prema Basri gdje je pobjedio pobunjenike u DEVINOJ BICI ( tako je prozvana jer je Ajša tijekom bitke promatrala bojište jašući na devi)

-Ali je svojim pristašama osigurao dobra namještenja, podijelio plijen među njima, ali im i dalje nije priznavao puna vojnička prava ( nije im dopustio preuzimanje Savada, bogatog poljoprivrednog prostora oko Kufe, koje je bivšem Perzijskom Carstvu donosilo najveće prinose)

-nije zadovoljio prohtjeve istomišljenika pa su svi izgubili povjerenje u njega;zamjerali su mu neosuđivanje Osmanova umorstva; Alijevu vlast nisu priznavali u Siriji gdje je postojala jaka oporba na čelu s Muavijom koji je imao svoju vlastitu prijestolnicu u Damasku; Osman je bio Muavijin rođak i on je osjećao dužnost da osveti njegovu smrt; Muaviji su se pridružili i bogati klanovi iz Meke te sirijski Arapi

-Ali je vjerojatno bio sklon Muaviji pa na početku nije ništa poduzimao; obje su se strane sastale KOD MJESTA SIFIN na gornjem Eufratu 657.g. kako bi postigle primirje i spriječile međusobne napade; nije postignuto; Muavija je zbacio Alija, poslao vojsku u Irak i proglasio se kalifom u Jeruzalemu

-Ali je prestao bit istinskim muslimanom u očima vjernika je rje podržavao Osmanove zablude; ti radikali su ubrzo napustili umu i podigli svoj vojni logor; Ali ih je vrlo brzo savladao; to su haridžiti (otpadnici) ; ubio je organizatore pobune

-haridžiti su smatrali da vladar islamske zajednice ne smije biti najmoćniji, već najpobožniji musliman; kalifi nisu smjeli biti moćnici poput Muavije

-Ali je zbog okrutnog odnosa prema haridžitima izgubio mnogo pristaša, čak i u Kufi; Muavija je steko obožavatelje iz Alijevih redova ; većina Arapa ostala je neutralna

-Muavijina vojska naposljetku je skršila svaki otpor njegovoj vladavini u Arabiji,a Alija su ubili haridžiti 661.g.

-oni koji su ostali vjerni Aliju u Kufi su proglasili njegova sina Hasana nasljednikom , no on se je nagodio s Muavijom te se je uz novčanu naknadu povukao u Medinu gdje je živio do kraja života

-uma je ušla u novu fazu; Muavija je učinio Damask svojom prijestolnicom

-muslimani Iraka i Sirije bili su neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima

-Alijina smrt= simbol stalne životne nepravde

- s vremenom su muslimani koji su se protivili kalifatu istupili iz ume te će početi pozivati sve istinske muslimane da im se pridruže u borbi( džihad) za viša islamska načela; oni će se proglasiti pripadnicima Alijeve stranke Šiat Ali

-drugi muslimani su zauzeli neutralan stav; izgledalo je da uma napušta Prorokov svijet i gubi temeljni smisao

OMEJIDI I DRUGI FITNET

-kalif Muavija(661.-680.g.) namjeravao je obnoviti jedinstvo carstva

-muslimane je užasavao fitnet (građanski rat) ; svjesni svoje ranjivos; nisu si smjeli priuštiti još jedan g.rat

-Muavija: vrlo sposoban, oživio Omarov sustav razdvajanja arapskih muslimana od ostalog stanovništva; nije Arapima dopuštao da na zauzetim područjima imaju svoju imovinu, protivio se nasilnoj islamizaciji, stvorio učinkovitu administraciju-islam postaje religija osvajačke arapske elite

-do 8.st. Omejidi su sva osovojena područja stopili u ujedinjeno carstvo

-raskošan život na dvoru

-uspostavili su red kako bi sačuvali mir;postali su apsolutnim monarsima ( 1. Kalifi nisu bili ap.mon.)

-Muavija je još vladao na način arapskih plemenskih poglavara; Arapi su bili nepovjerljivi prema ustanovi kraljevstva; nisu poznavali dinastički sustav nasljeđivanja

-fitnet je ukazao na opasnosti izborne monarhije; Omejidi nisu bili svjetovni vladari; Muavija je bio religiozan i pobožan; bio je predan svetosti Jeruzalema, prve muslimanske kible; bez prestanka je

radio na ujedinjenu ume; obznanio je vjersku slobodu i osobna prava zimijama; prije smrti uredio da ga naslijedi sin Jezid I.

-to potiče nezadovoljstvo; u Kufi su Alijevi privrženici ponudili vlast njegovom drugom sinu Huseinu, koji je stoga napustio Medinu i krenuo prema Iraku; u međuvremen se je lokalni omejidski namjesnik zbližio sa stanovnicima Kufe -> na poljanama Kerebele blizu Kufe, omejidske trupe opkolile su i izvršile pokolj nad Huseinom i njegovim sljedbenicima

-svi muslimani su oplakivali smrt Prorokova unuka; kao i Alijevo umorstvo,tragedija na Kerebeli postala je među šijitima simbol nepravde

-ustanak na Hedžasu; podignuo ga je Abdulah ibn al-Zubejr, sin jednog od pobunjenika protiv Alija u Devinoj bici; cilj: vraćanje izvornih vrednosta prve ume uklanjanjem Omejida s vlasti te ponovno uspostavljanje Meke i Medine kao središta vlasti u islamskom svijetu

-683.g. Omejidski vojnici zauzeli su Medinu, ali su morali odustati od opsade Meke jer su smetene smrću Jezida I. i njegovog sina Muavije II.

-uma je ponovno podjeljena građanskim ratom; mnogi muslimani priznali su ibn Zubejra kalifom, ali je ostao izoliran jer su haridžitski pobunejnici uspostavili neovisnu državu u središnjoj Arabiji 684.g.

-haridžiti su digli ustanke u Iraku i Iranu;šijiti su digli pobunu u Kufi kako bi osvetili Huseinovu smrt; svi pobunjenici dijelili su jednake kuranske ideale ravnopravnosti

-sirijske jedinice Muavijinog rođaka Mervana i njegova sina Abd el-Malika ( Abdulmelika su odnijele pobjedu ; do 691.g. nanijeli su poraz svim protivnicima i pogubili ibn al-Zubejra

-Abdulmelik(685.-705.) uspio je učvrstiti prevlast Omejida; mir i napredak; apsolutna monarhija; postigao je složnost me protiv lokalnih arapskih poglavara; provodio centralizaciju; arapski je postao službenim jezikom carstva umjesto perzijskoga; izrada islamskog kovanog novca

-691.g. dovršena je „Kupola na Stijeni“; predstavlja islamsku nadmoć nad ostalim vjerama u svetom gradu u kojem je većina stanovništva kršćanske vjere; postavila temelje islamskog arhitektonskog i umjetničkog stila gradnje; nisu težili uljepšavanju; na unutrašnjim zidovima džamije ugravirani su kuranski stihovi; savršenim odnosom vanjskog i unutarnjeg slikovito razjašnjava činjenicu da su ljudsko i božansko, unutrašnji i vanjski svijet sukladni jedni drugome

-nemuslimani počinju naseljavati amsare; seljaci počinju trgovati sa muslimanima; mnogi nemuslimanski carski službenici su prešli na islam; nearapsko stanovništvo je kivno na povlastice arapskih muslimana; Abdulmelik potiče na strožu primjenu islamskih ideala

RELIGIJSKA KRETANJA

-imami=pobožne vođe

-pitanja i nedoumice: haridžiti drže da bi kalif trebao biti najpobožniji musliman, šijiti smatraju da bi kalif trebo biti Prorokov direktni potomak; tko je bio u pravu tijekom prvog fitneta-Ali ili Muavija; koliko je omejidska država islamska; mogu li vladari živjeti tako raskošno i biti istinski muslimani;

nearapski preobraćenici na islam –klijenti/mevle-podređeni položaj -> iz svega toga proizlazi islamski religijski pijetizam

-poznavaoci Kurana i religijski svjesni ljudi pitali su se što znači biti musliman; htjeli su da društvena zajednica ponajprije bude islamska, a tek onda arapska; u Kuranu se govori o tevhidu-objedinjavanju svih dimenzija ljudskoga života

-stalne muslimanske debate o političkom vodstvu ume su od presudnog značaja za razvoj islama

-prauzor pobožnosti bio je Hasan al-Basri ( umro 728.g.) koji je živi u Medini do Osmanove smrti; preselio se u Basru gdje je promicao duhovnost zasnovanu na odricanju svjetovnih dobara čime je htio podsjetiti muslimane na Prorokov asketski način života; postao je najpoznatiji propovjednik u Basri; pokrenuo je religijsku reformaciju; sljedbenike je podučavao da duboko meditiraju nad Kuranom, ukazujući im da su jedini izvor sreće unutarnje samoopažanje, propitivanje samoga sebe, te sveobuhvatna predanost Božjoj volji; podupirao je Omejide; zalagao se ta kadarizam (teološki nauk) jer se u njemu naučavaju Božja bolja i Njegove odluke ( kadar- moć, odluka); ljudska bića imaju slobodnu volju i odgovorna su za svoje čine; kalifi su odgovorni za svoja djela

-kad je Abdulmelik čuo da Hasan širi buntovan nauk nije ga se usudio kazniti jer je Hasan bio omiljen u narodu; Hasan je začeo muslimansku tradiciju koja je u sebi spajala disciplinirani unutarnji život sa političkim suprotstavljanjem vlastima

-kadariti su priznavali omejidsku vladavinu jer je ona bila jedina u stanju održati jedinstvo ume; haridžiti se nisu slagali s kadaritima, Omejide su smatrali raskolnicima koji zaslužuju smrt

-Hasanov učenik Vasil ibn Ata osnovao je školu umjerenijeg tipa koja se udaljila (arap. itazahu-povući se, odvojiti se) od haridžitskih i kadaritskih ekstremnih stajališta; pripadnici te škole bili su muteziliti; slagali su se s kadaritima u pogledu slobode ljudske volje, osude raskošnog načina života na dvoru, te stalnih nastojanja za uspostavom jednakopravnosti među muslimanima

-mutezilitsko naglašavanje Božanske pravednosti bilo je kritično prema onim muslimanima koji su se odnosili izrabljivački prema drugim pripadnicima ume; na političkom planu muteziliti se nisu izjašnjavali ni za Alija ni za Muaviju; razlikovali su se od političkog ekstremizma haridžita

-među mutezilitima je bilo i onih koji su podržavali šijitske pobune, a drugi su pak prekoravali vladare koji se nisu pridržavali kuranskih ideala; imali su prevladavajući intelektualni utjecaj u Iraku više od 100 godina

-zaslužni su za razvoj racionalističke teologije(kelam) koja ističe čistu jednost i jednostavnost Boga

-Murdžijiti su bili pripadnici druge teološke škole; također nisu iskazivali stav prema Aliju i Muaviji; za njih su samo unutrašnje čovjekove namjere one o kojima se može suditi, a njih u potpunosti proniče samo Bog; u skladu s Kuranom muslimani se moraju suzdržavati(ardža)od brzopletnog osuđivanja; po njima se Omejide nije smjelo unaprijed osuđivati već samo ako bi se ogriješili o načela Kurana

-najslavniji predstavnik te škole bio je trgovac iz Kufe Abu Hanifa( 699.-767.g.) koji se tek u zrelijoj dobi prebacio na islam; začetnik je islamskog pravoslovlja(fikh)

-u Basri, Kufi; Medini i Damasku prvotni islamski pravnici (fakih) radili su na zakonskim sustavima svojih lokalnih sredina; problem za sastavljanje je bio taj što Kuran sadrži malo pravnih propisa koji su predviđeni samo za manje društvene zajednice

-neki pravnici počeli su sakupljati „vijesti“ ili „izvještaje“ ( ahadis; jednina:hadis) o proroku i njegovim suradnicima kako bi iznašli na koji bi se način oni ponašali u nekim okolnostima

-drugima je polazište bila muslimanska običajna praksa(suna) koja je vladala u njihovom mjestu življenja

-jedni i drugi su smatrali da će time postići istinski ilm, to jest znanje o onome što je ispravno i o tome kako se valja ponašati u određenim situacijama

-Abu Hanifa postao je najvećim pravnim stručnjakom omejidskog razdoblja, osnovavši pravnu školu (mezheb); drugi pravni stručnjaci su osnovali nove mezhebe

-razvija se islamska historiografija

-povjesničari poput Muhameda ibn Ishaka započeli su skupljati one dijelove hadisa u kojima se razjašnjavaju neki dijelovi Kurana koji se odnose na povijesne okolnosti u kojima je Prorok primao objavu; napisao je vrlo opširnu biografiju(sira) Proroka Muhameda u kojoj se ističu vrline ansara i pokvarenost Mekanaca; naginajo je šijitskim stavovima da muslimanima ne bi smjeli vladati potomci Abu Sufjana

-političko zdravlje ume bilo je središnji čimbenik u razvoju islamskog pijetizma

SEMINAR ABASIDI

UTEMELJENJE ABASIDSKOG KALIFATA750. godine započinje dugo razdoblje vladavine abasidske dinastije, popularno nazvano razdobljem visoko razvijenog kalifata.1Tada dolazi i do velikih promjena u muslimanskom društvu i u načinu dosadašnje vladavine.Važna razlika Abasida i Omejada je u tome što abasidsko carstvo nije bilo arapsko, već multietničko. Prevlast u društvu imali su muslimani nearapi, uglavnom Perzijanci.Vlada više nije mulk 2 nego je teokratska na čelu s kalifom koji je prozvan „Božja sjena na Zemlji.“ Snažnoj povezanosti unutar carstva zasigurno je pridonio islam, ali i ravnopravnost među vjernicima. Arapska aristokracija više nije bila snažna kao nekada, iako su zadržani mnogi običaji i tradicije. Jedan od najvažnijih ciljeva Abasida je zasigurno bio postati moćno carstvo s apsolutnom vladavinom i uspješnom trgovinom i poljoprivredom. Za postizanje svojih ciljeva nisu se libili koristiti silu, možda mnogo više nego njihovi prethodnici.Razdoblje prije abasidske vladavine obilježeno je mnogim nemirima i previranjima na prostoru Mezopotamije i Irana koje su Abasidi iskoristili kako bi se dokopali vlasti. 748.godine podigli su ustanak protiv Omejada u kojemu su osvojili Siriju i ubili kalifa Mervana II. Novim kalifom postaje Abu al-Abbas, Prorokov rođak. Kako bi si osigurao čisti početak , prvi kalif ove dinastije, dao je pogubiti sve preostale Omejade što se je za ono vrijeme činilo kao loš potez. Vladari su dolaskom na vlast tradicionalno uzimali vladarska 1 K.Armstrong:Islam-kratka povijest2 Svjetovna vlada

imena, pa je tako Abu al-Abbas nazvan Al-Saffah. Od samog početka radio je na tome da čitavu vlast zadrži u rukama Abasida, čime mu je zasigurno pomogla bogata propaganda kojom je stjecao obožavatelje u javnosti. Moguće ga je bilo vidjeti samo tijekom važnih svečanosti poput molitve petkom kada bi oblačio burdah3 ili tijekom važnijih vojnih pohoda. Umro je bez velikih postignuća od malih boginja u 30-toj godini života.Naslijedio ga je njegov brat abu Ja'far al Mansur4 koji je ubrzo učvrstio dinastiju. 35 sljedećih kalifa bili su njegovi izravni potomci. Al Mansur je kao i njegov prethodnik poubijao ljude koje je vidio kako prepreku u preuzimanju vlasti. Njegova meta bili su šijitski vođe, a pobjedu nad njima je objašnjavao kao djelovanje Božje providnosti. Njegov sin i nasljednik kalif al-Mahdi imao je namjeru urediti odnose sa šijitima nakon strašnog krvoprolića koje je počinio njegov otac.

3 Ogrtač koji je nekada nosio Prorok Muhamed4 „Bogom obdareni pobjednik“

BAGDADSvoju veliku moć Abasidi su dodatno potvrdili premještanjem središta vlasti iz Sirije u Irak, prvo u Kufu, a zatim u Bagdad5. Bagdad je imao vrlo povoljan položaj na samoj obali rijeke Tigris, nedaleko od sasanidske prijestolnice Ktezifona. Utemeljitelj Bagdada al-Mansur odabrao je dobro područje za osnutak grada. Osnovan je na poljoprivredno najbogatijem području Iraka , a rijeka Tigris je žila kucavica koja spaja Bagdad s Arapsko-perzijskim zaljevom i pomorskim putem u Kinu te tako osigurava razvitak trgovačkih veza. Grad je utemeljen 763. godine na dan koji su Abasidi smatrali sretnim. Osnutak je pomno planiran i ništa nije prepušteno slučaju. Jezgra grada u kojoj se je nalazila kalifova palača, činovnici, robovi i osobna garda projektirana je po kozmološkim načelima koja vjerojatno potječu iz Perzije. Tlocrt grada je kružan, a koncentrični krugovi zidina dijele gradske četvrti. U bedemima se nalaze četvera vrata koja su okrenuta prema četiri strane svijeta. Grad se uskoro proširio i izvan bedema. Nastala su brojna predgrađa i Bagdad postaje jednim od najvećih gradova na svijetu, sa većim brojem stanovnika čak i od Konstantinopola. Nazivan je Medinat al-Selam.6

USTROJ DRŽAVE Za razliku od Omejada koji su se savjetovali s vijećima plemenskih i vojnih vođa prije donošenja važnih odluka, Abasidi su se i u tom pogledu odmaknuli od tradicije te su sami odlučivali o važnim pitanjima. Kalifi u Bagdadu bili su apsolutni vladari, gospodari života i smrti svojih podanika.7 Bili su veoma distancirani od puka. Svi vladari bili su Prorokovi rođaci te su pripadali rodu Hašima. Model nasljeđivanja bio je po uzoru na Omejade. Kalif bi izabrao omiljenog sina kojeg je smatrao sposobnim za vladanje ili nekog od svojih rođaka. Kalif je bio izvor vlasti kojemu su pomagali „vezir“, „qadi“ i „amir“.Na vrhu državne uprave „divana“ nalazio se „vezir“.8 Vezir je bila titula po važnosti odmah iza kalifa. Bio je njegov tzv. alter ego i uživao je veliku moć i povlastice. Imenovao je ili pak razrješavao dužnosti suce i upravitelje u dogovoru s kalifom. Položaj vezira vjerojatno potječe iz Irana, kao i sama riječ. Njegov zadatak bio je sakupljanje novca i nadziranje činovništva. Veziri su rijetko bili Arapi. Niz vezira potječe iz obitelji Barmekida koji su bili čuvari budističkog hrama iz Balha. Ovo visoko zvanje prvi je držao Khalid ibn-Barmak. Vrlo važan bio je i „diwan al-kharaj“ tj. porezni ured. Muslimani su bili obavezni plaćati zekat, odnosno porez na obradivu zemlju, zlato, srebro i drugu imovinu. Porez je odlazio u državnu blagajnu iz koje bi kalif onda plaćao vojsku, održavanje džamija, cestovnu infrastrukturu i sve što je bilo potrebno muslimanskoj zajednici. „Kutab“je bio naziv za činovnike koji su služili u državnoj upravi. Uglavnom su bili Perzijanci. Imali su vrlo važnu ulogu u razvitku pismenosti pa su bili onovremena elita. Čitali

5 Perz. „ Dar Božji“6 „Grad mira“7 P.Lunde: Islam-vjera,kultura i povijest8 F.Hiti: Istorija Arapa

su i pisali djela u doba abasidskog kulturnog preporoda. Razvitku opće pismenosti, ali i samog činovničkog aparata pridonijela je i proizvodnja kineskog papira od krpa, prvo u Samarkandu, a onda i u Bagdadu. Grad je obilovao bogatim knjižnicama, knjižarama, ali i piscima i čitateljima.Na čelu sudske administracije bio je „qadi“ tj. sudac. Pravda u muslimanskoj zajednici ima važnu ulogu pa su tako postojali uvjeti koje je osoba morala ispuniti kako bi postala „qadi“. Osoba mora biti muškarac, slobodan, punoljetan, musliman, zdrav fizički i mentalno.Što se tiče abasidske vojske, ona se sastojala većinom od Perzijanaca i drugog nearapskog stanovništva koje je brojilo dosta Turaka. Vrhovni vojni zapovjednik nazivao se „amir al-umara'“. Osim kalifove osobne garde koja je bila stalna postojale su i trupe koje su bile u aktivnoj vojnoj službi. One su podjeljene na „murtaziqah“-redovno plaćene i „mutatawwi'ah“-dobrovoljce.Državna uprava ustrojena je po uzoru na perzijsku. Postojao je službeni komunikacijski i poštanski sustav kao i tajna služba koja se je bavila raznim problemima.

ZLATNO DOBA ABASIDSKOG CARSTVATijekom vladavine Haruna al-Rašida(763.-809.g.) carstvo je u potpunosti preobraženo. Vladao je posve apsolutistički. Narodu je utjerivao strah u kosti, a oni su mu se klanjali kao što bi se klanjali samom Bogu. Zadaće kalifa su se također promijenile. Nije više nadgledao političke poslove vezane uz umu, a upravljanje je prepustio vezirima. Međutim kao vrhovni vladar imao je zadnju riječ nad svim pitanjima koja su se ticala politike, ali i ostalih tema. Njegova je vlast bila iznad svakog politikanstva i frakcionaštva.9 Došlo je do promjena i u vojsci. Vojsku više nije mogao služiti svaki musliman, kao što je to prije bio slučaj. Vojsku su činili uglavnom Perzijanci koji su smatrani kalifovom osobnom gardom koja mu je pomogla doći na vlast.Iako je ovaj „novi“ kalifat imao neislamske značajke, postignut je veliki napredak u politici i poljoprivredi. Može se reći da je abasidski kalifat u vrijeme vladavine Haruna al-Rašida uistinu doživio svoje zlatno doba. U carstvu je vladao mir i spokoj, a svaki pokušaj ustanka i pobune odmah bi bio ugušen. Narod je ubrzo shvatio da nema svrhe buniti se protiv čvrste vlasti. Sam kalif bio je zaštitnik obrazovanja i umjetnosti. Dolazi do procvata kulture u vidu književne kritike, filozofije, pjesništva, medicine, matematike i astronomije kako u Bagdadu, tako i u ostalim gradovima: Kufi, Basri, Džundišapuru i Haranu. Prevode se starogrčka djela sa grčkog i sirijskog na arapski. U to vrijeme na vrhuncu su i znanstvena otkrića. Ustanovljen je veliki napredak trgovine i obrta pa tako i kvaliteta života.Međutim, unatoč sjaju i raskoši kalifat nije nimalo ličio na zajednicu muslimana. Kalif i njegova obitelj živjeli su izdvojeno od naroda što se je kosilo s asketizmom Proroka i rašiduna.10 Gradili su se ogromni haremi u kojima su živjele mnoge žene, čiji je broj daleko premašivao dopušteni broj u Kuranu. Velikom dijelu naroda nije odgovaralo nepoštivanje islama. Pojavljuju se brojni pokreti od kojih je važno izdvojiti „ehlul-hadis“. Upravo je to religijsko usmjerenje imalo mnogo

9 K.Armstrong: Islam- kratka povijest10 „Pravedni kalifi“

sličnosti s kršćanskim slavljenjem Isusa Krista. Kuran su doživljavali kao nestvarnu Božju Riječ, koja postoji od vječnosti, a utjelovljuje se u liku Muhameda. Muslimani Boga nisu mogli vidjeti, ali su duboko vjerovali u Njega, slušali ga i osjećali prilikom čitanja kuranskih stihova, a Svetu knjigu su doživljavali kao samoga Boga. Pretvaranje Kurana u božanstvo nije se svidjelo mutezilitima11 jer je to vrijeđalo njihovu percepciju Boga. Međutim taj mutezilizam bio je dostupan malom broju obrazovanih vjernika, pa je religijsko bogoštovlje Kurana narod dobro prihvatio. Sljedbenici tog učenja prozvani su „ehlul-hadis“. Oni su smatrali da se muslimanski zakon mora temeljiti na činjenicama izvedenim iz Prorokova života i provedbi Prorokovih djelatnih čina. Bili su u sukobu mišljenja sa sljedbenicima Abu Hanife koji je smatrao da se zakon treba temeljiti na vlastitom, nezavisnom rasuđivanju-idžtihadu. „Ehlul-hadis“ bili su konzervativci koji su slijepo obožavali prošlost, poštivali sve rašidune, pa i Muaviju kao Prorokovog suradnika. Ovaj pokret je bio omiljen kalifu Harunu al-Rašidu koji je htio pridobiti pobožnjačke pokrete pa je i odobravao antirevolucionarne težnje „ehlul-hadisa“. S vremenom su mutezilisti iskorijenjeni uz pomoć „ehlul-hadisa“.Svjesni utjecaja vjerskih pokreta na narod, Abasidi su odlučili svojoj vladavini dati islamski legitimitet. Poticali su razvoj „fikha“12 kako bi narodu omogućili zakonsko uređenje svakodnevnog života.

NAPREDAK ZNANOSTI,KULTURE I UMJETNOSTIPoslije 850. godine dolazi do znatnog poboljšanja na području znanosti, kulture i umjetnosti. Narod je prilagodio perzijsku i grčku znanost svojim potrebama te iz nje razvio vlastitu. Poseban trag ostavili su na području kemije, astronomije, matematike i geografije. Prijevodi djela dospjeli su sve do Europe preko zemalja kao što su Sirija, Španjolska i Italija i tamo su bili od velike važnosti.Veliku važnost pridavali su medicini. U to vrijeme nastaje i prva rasprava o oftalmologiji. Osnivane su prve ljekarne i sastavljani prvi lijekovi te njihove upute. Podignute su mnoge bolnice i zdravstvene ustanove. Filozofija, iako je oduvijek bila prisutna u islamskom društvu, također doživljava procvat. Jedan od najpoznatijih filozofa tog doba bio je Al-Kindi, koji je nazivan „arapskim filozofom“. Uzor su mu bili neoplatonisti. Oko 940. godine u Basri je nastala jedna škola narodne filozofije po uzoru na Pitagoru. Poznata je pod nazivom „Ikhwan al-Safa“ odnosno „Iskrena braća“. Iskrena braća djelovala su i u Bagdadu, a osim što su bili filozofska škola, bili su i svojevrsni pokret protiv tadašnje vlasti.Pod utjecajem Indije u islamu započinje pomnije izučavanje astronomije. Kalif al- Ma'mun je u Bagdadu podigao promatračnicu uz svoju „Kuću mudrosti“.13 Pod vodstvom kalifa al- Ma'muna izmjerena je dužina jednog zemaljskog stupnja na ravnici u blizini rijeke Eufrat.U skladu s religijom dolazi i do zanimanja za teologiju. Pomnije se proučavaju Kuran, suneti i hadisi. Na samom početku abasidske vladavine javlja se pokret među pokorenim rasama, pogotovo Perzijancima, koji se je borio protiv prevlasti pojedinih naroda. „Shu'ubiyah“ , pokret, dobio

11 Sljedbenici mutezilizma, islam. teol. škole nastale u Basri u VIII. st12 Islamsko pravo, proširenje Šerijata13 Knjižnica, institut za prijevod, istraživački centar koje je osnovao kalif Harun al-Rašid

je ime po retku iz Kurana koji kaže: „O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji.Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.U ovom periodu napravljen je u Iraku nacrt „Alf Laylah wa-Laylah“, poznatiji kao „Tisuću i jedna noć“. Nastala je prema perzijskom djelu „Hazar Hafsana“ što u prijevodu znači „Tisuću priča“. Izvornim pričama pridodane su razne anegdote i narodne pripovijetke, a djelo je bilo izuzetno omiljeno na dvoru kalifa al-Rašida. Djelo je više nego dobro prihvaćeno i u Europi i s vremenom je postalo najpopularnije djelo arapske književnosti.

SLABLJENJE KALIFATA I SLOM ABASIDSKE DINASTIJEPred sam kraj vladavine Haruna al-Rašida(uz kojeg je kalifat došao do vrhunca) došlo je do političkog slabljenja kalifata. Krizu je pokušao riješiti tako da je podijelio carstvo između dva sina koji su potom započeli građanski rat. Rat nije imao religijska obilježja već je započet iz puke želje za vladavinom. U ratu je pobijedio al- Ma'mun, no carstvo je sada podijeljeno na 2 strane: aristokratsku i onu čija su se uvjerenja zasnivala na šerijatu. Osim građanskog rata, u to doba bio je i šijitski ustanak u Basri i Kufi te pobune Haridžita u pokrajini Horasan. Ranije spominjani muteziliti došli su na vlast i okrenuli su se protiv ehlul-hadisa čiji su pripadnici mutezilite ranije proganjali. Osnovana je „mihna“, inkvizicija koja je zatvarala sve pripadnike ehlul-hadisa. Kalif je podržavao mutezilite, ponajprije jer su se djelovanja ehlul-hadisa kosila s apsolutističkim vladanjem, no to je samo dovelo do otuđenja kalifa od naroda. Imenovanjem osmog imama Alija al-Ride svojim zakonitim nasljednikom nije uspio pridobiti šijite. U tome također nisu uspjeli niti njegovi nasljednici. Sljedeći kalif, al-Mutasim, carsku vojsku preobratio je u svoju osobnu gardu. Nju su činili robovi koji su osvojeni u različitim vojnim pohodima. Dolazi do napetih odnosa između stanovništva Bagdada i turskih vojnika. Prijestolnica je iz Bagdada premještena u Samaru što je izazvalo krajnje nezadovoljstvo kod naroda. Šijiti su u međuvremenu osnažili i dizali oružane pobune koje su ozbiljno ugrožavale Abasidsko carstvo. Muteziliti i pripadnici ehlul-hadisa su se počeli približavati jedni drugima. U tom procesu veoma značajna osoba bio je Abu al-Hasan al Ašari koji je podržavao obje strane i pokušao ih povezati u cjelinu. Ašarizam postaje glavna filozofija u islamu. Temelji ašarizma nisu u racionalizmu, nastoji se pročavati mističnost. Muslimane se potiče da spoznaju svijet oko sebe te božansku prisutnost u stvarima koje ih okružuju. Važno je i to da je ašarizam bio u skladu sa šerijatom, pa je to još jedan od razloga zašto je bio dobro prihvaćen. Osim vjere, sunitske muslimane zbližila je i politika. Svi su oni štovali sva četiri pravedna kalifa.Do sloma abasidske dinastije dolazi krajem 10. st. Uzrokovalo ga je mnogošto. U najvećoj mjeri loša vladavina, problemi u poljoprivredi i sve veći broj samostalnih dinastija. Prihod kalifata se znatno smanjio. 945. godine Bagdad zauzimaju Bujidi, iranska šijitska dinastija. To su obrazovani ljudi koji su do osnutka Bagdada govorili samo perzijskim jezikom, a kasnije onda i arapskim. U njihove ruke pala je sva gospodarska i politička moć. Počeli su izdavati vlastiti novac i ubrzo preuzeli kontrolu nad nekadašnjom abasidskom prijestolnicom. Daljnjem širenju islama pridonosi

nastanak mnogih neovisnih država kao što su: Tahiridi, Safaridi, Samanidi, Buvejhidi, Zijaridi, Gaznevidi, Hamdanidi, Tulunidi i Fatimidi u Egiptu.

ABASIDI ( NEMA U SEMINARU)

ABASIDI: RAZDOBLJE VISOKO RAZVIJENOG KALIFATA( 750.-935.)

-nakon tragične Huseinove smrti na Kerbali, njegovi neposredni potomci živjeli su osamljeničkim načinom života u Medini, iako se većina njim proglašavala imamima ume

-Huseinov najstariji sin Ali Zejnulabidin priznat je od šijita kao 4. Imam; ostavio prekrasnu zbirku molitava

-Muhamed al-Bakir, 5.imam, razvio je ezoterijske postupke čitanja kuranskih spisa-svaka riječ imala je skriveno značenje (batin)

-njegov brat Zaid ibn Ali bio je politički vrlo djelatan, no tijekom ustanka protiv Omejida 740.g. ubijen

-svaki od imama birao je svog nasljednika tako da mu je predao saznanja ezoterijskog naučavanja koja su omugućavala razotkrivanje posvećenog značenja svetog spisa; jedino je imam koji je zaprimio takvo posebno predodređenje (nas) od svojih prethodnika imao pravo biti legitimnim predvodnikom muslimanskih vjernika; Al-Bakir je primio, Zaid nije

-većina šijita bila je sklona Zaidovom revolucionarnom politikanstvu nego Al-Bakirovom mističkom kvijetizmu

-6.imam Džafer al-Sadik je učvrstio i razvio naučavanje nasa; nije za sebe tražio čast kalifa; zatočio ga al-Mansur

-ubuduće će imami biti duhovni učitelji

-Abasidi su poticali razvoj fikha kako bi puku omogućili zakonsko uređenje svakodnevnog života; dolazi do rascjepa u carstvu; tijekom vladavine Omejida svaki je grad imao svoj fikh; Abasidi su natjerali pravne stručnjake da izrade jedinstveni zakonski sustav

-budući da se poticala islamizacija zimije su postale manjina

-tijekom tog razdoblja stvara se posebna klasa pravnika i teologa-ulema(vjerski učenjaci) ; muslimanski suci(kadije) morali su proći mnogo strožu pravničku obuku

-Al-Mahdi i Al-Rašid su postali zaštitnici fikha te su podupirali proučavanje pravnog nauka

-razvoj islamskog pravoslovlja; u Medini- Malik ibn Enes je sastavio zbirku „ Knjiga o srednjem putu“ ( „Kitab al-Muwatta'“)-skup običajnog zakona i religijske prakse Medine ; Malikovi su učenici usavršili njegove teorije u malikijskoj pravnoj školi (mezheb) koja je prevladavala u Medini, Egiptu i Sjevernoj Africi

-Muhamed Idris ibn al Šafi koji je studirao zajedno s Malikom u Medini, tvrdio je da nije dostojno povjerenja oslanjati se na zakonsku predaju samo jednog grada unatoč njegovoj slavnoj prošlosti,; cijelo pravoslovlje po njemu se treba zasnivati na hadisima o Proroku, koji nisu samo obični prenositelji kuranske riječi, nego se njih treba gledati kao nadahnuto tumačenje svetog spisa; naglašavao je da iza svakog hadisa mora stajati neprikosnoveni lanac autoriteta ( isnad) pobožih muslimana čiji niz vodi sve do samog Proroka; ukoliko lanac ima prekide ili je jedan od članova lana bio loš musliman, tada se hadis mora odbaciti; nastojao je posredovati između ehlul-hadisa i onih pravnika poput Abu Hanife; smatrao je da je idžtihad potreban,a li je također smatrao da treba biti ograničen strogom analogijom (kijas) između Prorokovog načina života i trenutačno aktualnih zakonskih propisa; po njemu postoje 4 korijena svetog islamskog zakona( usul al-fikh) : Kuran , suna, kijas i idžma( opća suglasnost zajednice)

-Al-Buhari i Muslim su sakupili 2 mjerodavne zbirke hadisa, koje su povećale zanimanje za fikh, te su omogućile stvaranje jedinstvenog religijskog života zasnovanog na sv. Islamskom zakonu(šerijat)

-muslimani su se nadali da će oponašanjem najsitnijih detalja iz Prorkovog života biti u stanju postići njegovu unutrašnju sposobnost savršenog predanja Bogu

-Malik i Al-Šafi sudjelovali su u šijitskom ustanku protiv prvih abasidskih vladara; bili su zatočeni ; postali omiljeni među vladarima

-moralna načela šerijata u potpunosti odbacuju aristokratsku i sofisticiranu etiku dvora, te ograničavaju moć kalifa; ističe se da kalif nema istu ulogu koju su imali Prorok i rašiduni, njemu je dozvoljena primjena propisa ustanovljenih svetim zakonom

-etika šerijata se zalaže za ravnopravnost svih vjernika; postoje posebne odredbe kojima se štite siromašni i nemoćni; nijedna državna ustanova, kao ni kalif ne smiju se uplitati u odluke pojedinaca i njihovo mišljenje; ništa ne smije stati na put između Boga i muslimana; svi su muslimani ravnopravni; ne postoji klerikalna elita

-u Španjolskoj su izbjegli Omejidi 756.g. osnovali protivničku dinastiju; prekid sa carskim središtem

-ašarizam postaje prevladavajuća filozofija sunitskog islama; poticalo se muslimane da prema uputama iznesenim u Kuranu vide božansko prisustvo u svemu što ih okružuje

-habib= Božji miljenici

-sredinom 10.st. šerijatska pobožnost se proširila diljem islamskog carstva; legitimno priznanje dobivaju 4 pravne škole(hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska) ; hanbelijska je sačuvala nauk Ibn Hanbela i ehlul-hadisa

-škole se nisu pretjerano razlikovale; svaki je musliman mogao birati jednu

-suniti su štovali Muhameda i rašidune; nisu prihvaćali šijitsko odbacivanje prva tri rašiduna( nisu se slagali s njima da je jedino Ali bio zakoniti imam ume) ; sunitska pobožnost imala je optimističniji karakter od šijitske; smatrali su da je Bog prisutan u umi čak i u vrijeme sukoba; jedinstbo zajedice odražava jednost Boga; nužno je u ime mira prihvatiti sve kalife