Bosna i HercegovinaBRKO DISTRIKTBOSNE
IHERCEGOVINEInternacionalni univerzitet Brko o
UITELJSKI FAKULTET
S E M I N A R S K I R A D
Istorija pedagogije
an ak RusoPedagoki pogledi i znaaj
Profesor StudentDoc.dr. Marta Dedaj Mirela Jaseni
Brko, februar 2015
SADRAJan ak Ruso-slika3Uvod4ivotni put5Rusoovi pedagoki pogledi
i znaenja6 Uenje o prirodnom pravu i prirodnom vaspitanju6Tri vrste
vaspitanja8Zadatak vaspitanja8''Emil ili o vaspitanju''9Slobodno
vaspitanje9Vaspitni cilj9Periodizacija razvoja djeteta10Vaspitanje
ena11Znaaj Rusoa12Zakljuak13Literatura14
UVOD Meu najvee linosti 18og vjeka treba da ubrojimo i an ak
Rusoa (Jean Jacques Rousseau), koji je u pedagogiji djelimino
nastavio senzualistiku tradiciju Dona Loka , a djelimino na svoj
nain protestovao protiv srednjovjekovnog vaspitanja time, to je u
sredite vaspitnog nastajanja postavio dijete, njegove psihike i
razvojne osobine, i traio izmeu ostalog naroito njegovu
aktivnost.Ostao je kod senzualizma i deizma, a usprotivio se
racionalizmu, te ga je savladao na njemu svojstven nain.On otro
reaguje protiv drutvene nejednakosti , protiv stalekih i svih
drugih drutvenih privilegija, protiv religijskih zabluda i crkvenih
autoriteta. Zastupnik je slobode, demokratije i humanizma. U
temeljima njegove pedagoke koncepcije lee mnoge ideje, meu kojima
su: teorija o vaspitanju saobraenom prirodi djeteta, o slobodnom
razvitku i slobodnom vaspitanju, o vaspitanju u prirodi izmeu
stvari koje okruuju vaspitanika, o potrebi individualnog prilaenja
djetetu, ustajanje protiv fizikog kanjavanja, isticanje znaaja
umnog vaspitanja itd.
Najznaajnija djela su mu: Emil ili o vaspitanju , Drutveni
ugovori, Rasprava o porjeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima,
Pisma francuskih enciklopedistaU nekim njegovim pedagokim pogledima
mogu se uoiti i neke nedosljednosti , protivurjenosti i krajnosti,
npr. idealistika osnova njegove teorije o prirodnom razvitku
djeteta, odbacivanje mnogo ega to je prije njega stvoreno u
pedagogiji, idealizovanje djeteta i njegove prirode kao i slobodnog
razvijanja djeteta , nesistematinost u obrazovanju i sticanju
znanja, izdvajanje djeteta iz drutva , negativan stav prema
vaspitanju enske djeceRusoa je zbog sloenosti i dijalektinosti
njegovih misli vrlo teko klasifikovati. Npr. njegov poznati
naturalizam vratimo se prirodi nije samo stav o potrebi vaspitanja
u prirodnoj sredini i vaspitnih postupaka u skladu sa djeijom
prirodom ve je prije svega izraz elje za vaspitanjem novog,
humanijeg ovjeka u novom humanijem drutvu.
IVOTNI PUTan ak Ruso (1712-1778) roen je u enevi, u porodici
asovniara. Mladost mu je bila izuzetno teka, jer mu je majka umrla
na poroaju, pa je zbog nedostatka brige i ljubavi, po prirodi, bio
slabunjavo i boleljivo dete.Otac nije mogao da mu prui adekvatno
obrazovanje, ali je zajedno sa sinom provodio noi itajui mu
zanimljive tekstove i biografije znamenitih ljudi. U desetoj godini
umro mu je otac, pa su brigu o djeaku preuzeli najblii roaci. Ovaj
podatak nije sasvim pouzdan jer u razliitim literaturama se nalaze
razliiti razlozi zato je otac Rusoa ostavio i prepustio brigu o
njemu roacima. Po lebniku otac mu se otuio kada se drugi put oenio,
napustio je enevu i brigu o njemu su preuzeli roaci. Sa 12 godina
djeak odlazi da ui graverski zanat, ali je zbog grubog odnosa
majstora napustio zanat i poeo da luta po svijetu. Bio je lakej,
domai uitelj, davao je asove iz muzike, sekretar itd. Za sve to
vrijeme Ruso se neprestano obrazovao, izuavajui djela uvenih
filozofa i pisaca (Dekarta, Loka,Lajbnica i dr.).Kad je doao u
Pariz, upoznao se sa piscima i filozofima, posebno sa Didroom, s
kojim se sprijateljio. Na dalju sudbinu Ruso-a uticala je prilika
kada je akademija u Dionu raspisala konkurs : Da li je napredak
nauka i umjetnosti uticao na poboljanje morala? na koji je Ruso
odgovorio svojom raspravom, da je moral slabio ukoliko je
civilizacija vie napredovala.Napisao je i druga djela: O izvoru
nejednakosti meu ljudima (1724), Drutveni ugovor (1762) i Nova
Heloiz (1761). Svakako, da u njegovoj tekoj mladosti treba traiti
objanjenje za njegovo idealno prikazivanje mladosti odnosno
vaspitanja djeteta.U prvoj raspravi dokazuje da se nejednakost
poveala napredovanjem civilizacije i da izvor nejednakosti lei u
privatnoj svojini. ovek je stvoren prema principima zadivljujue
harmonije, ali da je drutvo unitilo tu harmoniju i donelo mu
nesreu.Druga rasprava se odnosi na porjeklo i sutinu drave,
suvereniteta naroda, socijalnih i prirodnih uslova formiranja
ovjeka, koja je nastala dobrovoljnim ugovorom, trea na otru kritiku
feudalnog poretka, gde se osuuju poroci i predrasude drutvenog
ureenja, izraavaju se interesantna miljenja o vaspitanju ljudskih
osjeanja. U tim djelima Ruso snano i estoko kritikuje nedostatke.
savremenog drutva i protestuje protiv stalekih privilegija i
drutvene nejednakosti.Meutim, 1762. godine javlja se njegovo
najvanije pedagoko djelo Emil ili o vaspitanju, u kome Ruso
podvrgava otroj kritici tadanji vaspitni sistem. S obzirom na to da
je ovim djelom estoko napadao crkvu i religiju a zalagao se i za
principe deistike vjere, izazvao je otpor katolike crkve i
svetenstva, pa je knjiga bila osuena i spaljena na trgu u Parizu, a
Ruso je morao da bjei iz zemlje. Spas je potraio u vicarskoj, a
zatim u Engleskoj i u toku bjeanja je duevno obolio. Obuzela ga je
misao da ga stalno progone. Ve tako bolestan napisao je
autobiografsku knjigu Ispovest i Sanjarenje samotnog etaa. Na kraju
se 1776. godine vratio u Francusku i poslije dvije godine umro,
1778. godine.
RUSOOVI PEDAGOKI POGLEDI I ZNAENJAKada govorimo o Rusou kao o
velikom pedagogu, sociologu, filozofu i piscu, moramo znati da je
bio predstavnik sitne buroazije: zanatlija, nadniara, gradskih
plebejaca i nekih slojeva siromanih seljaka, a ne predstavnik
eksploatatorske no ipak napredne buroazije, kao to je bio npr.
francuski materijalist i njegov savremenik Holbak. Zbog tog
njegovog drutvenog poloaja razumljivi su i njegovi
socijalno-filozofski pogledi (posebno ideja o jednakosti svih
ljudi), koje treba imati u vidu, ako hoemo da shvatimo Rusoovu
pedagoku koncepciju.UENJE O PRIRODNOM PRAVU I PRIRODNOM
VASPITANJU
Tokom cijelog 18 vjeka sve do francuske revolucije 1789. godine
protivurjenosti drutvenog ivota u Francuskoj toliko su se zaotrile
da su sva prava i bogatstvo bili u rukama malog broja plemstva i
svetenstva, a da su ogromni rashodi feudalne drave padali na
seljake, zanatlije i trgovce. Ruso je u borbi protiv takvog
feudalnog sistema istakao teoriju prirodnog prava, koja u sutini
znai da su svi ljudi u prirodnom stanju jednaki i slobodni, a da su
se tokom vremena nali svuda u okovima. Poznato je njegovo naelo:
vratimo se prirodi! Prema Rusou, ljudi su zakljuili vlastima koji
su sami izabrali. Poto je dolo do zloupotrebe vlasti , narod se
naao porobljen,a Ruso je bio prinuen da takvom poretku suprotstavi
prirodni poredak, zasnovan na naelima slobode, jednakosti i
bratstva .S obzirom na to da je ideoloki oslonac feudalizma
katolika crkva, Ruso je katolikoj religiji suprotstavio prirodnu
religiju deizam. Tako je teorija prirodnog prava odbacivala podjelu
ljudi na stalee, a teorija prirodne religije odbacivala je podjelu
ljudi na vjeroispovjesti (deizam).U neposrednoj vezi sa uenjem o
prirodnom pravu, Ruso je izgradio teoriju prirodnog vaspitanja,
koja ini glavni dio njegovog pedagokog sistema. Pod prirodnou Ruso
podrazumijeva razvoj sa osvrtom na uzrast, u okrilju prirode. Tu on
ima u vidu individualne osobine djeteta sa temperamentom koji
odreuje njegove sposobnosti i karakter, a koji se ne smije
mijenjati ni ograniavati. Neophodan uslov za pravilno vaspitanje je
vaspitaeva umjenost da pravilno posmatra dijete i izuava njegove
individualne sposobnosti i sklonosti, kako bi ih potom razvijao i
produbljivao.Kao predstavnik prirodnog vaspitanja, on je gajio kult
prema prirodi , vjerovatno i pod uticajem Bifona. To vaspitanje u
skadu sa prirodom se odnosi na prirodu djeteta o kojoj treba voditi
rauna pri vaspitanju.Ruso smatra da vaspitanje dolazi od prirode,
od stvari i od ljudi. Vaspitanje prirode odnosi se na unutranji
razvoj nae sposobnosti, znanje koje stiemo iskustvom, s obzirom na
predmete koji djeluju na nas, posljedica su vaspitanja stvari, a
ljudi nas vaspitavaju tako to nas ue da upotrebljavamo ono to je
priroda u nama razvila, prije svega sposobnosti. Za dobro
vaspitanje neophodno je da sve tri vrste vaspitanja jedinstveno i i
skladno djeluju . Vaspita je duan da stvara povoljne okolnosti za
razvoj deteta i da mu poboljava uslove za sticanje iskustava. Ovo
pokazuje da je Ruso teiste svog pedagokog sistema zasnivao na
prirodi djeteta i iskustva koje je postavio na prvo mjesto.S
obzirom na to da je priroda djeteta kljuni problem Rusoove
pedagogije , logino je da vaspitanje , putem koga se razvija
priroda djeteta , najprije mora da se upozna i proui. Na toj
injenici se zasniva i Rusoova psihologija razvoja djeteta. Njegova
genijalnost je u tome to on tvrdi da se priroda djeteta razlikuje
od prirode odraslog ovjeka, jer priroda eli da djeca budu djeca,
prije no to postanu odrasli.Po njemu, vaspitanje treba da je u
skladu sa prirodom, ali to naelo se pojavilo kod njega na novi
nain, drugaiji nego vijek ranije kod Komenskog. Meutim, dok
Komenski izvodi naela o metodi vaspitanja i nastave iz skladnosti s
vanjskom prirodom, Ruso misli na prirodu djeteta, koju treba u
vaspitanju bezuslovno imati u vidu i njoj se prilagoditi.
Vaspitanje treba da je u skladu s osobinama ove prirode djeteta. Iz
ovog naela razumljivi su svi njegovi zahtjevi: od zahtjeva da majka
sama doji dete do zahtjeva da se niko ne mijea u razvoj djeteta i
ne pospjeuje ga, to je u biti sr njegove teorije o slobodnom
vaspitanju.
TRI VRSTE VASPITANJARuso govori o tri vrste vaspitanja:
vaspitava priroda, vaspitavaju ljudi i vaspitavaju stvari. Priroda
vaspitava time, to razvija u nama sposobnosti i organe. Ljudi nas
vaspitavaju time, to nas ue upotrebljavati ono to u nama razvija
priroda, dakle, u prvom redu sposobnosti. Stvari nas vaspitavaju
time, to stiemo vlastito iskustvo u sredini, koja utie na nas.Uslov
za dobro vaspitanje je: u skladnosti sve tri vrste vaspitanja.
Budui da je vaspitanje slabo, ako nije skladno, moraju se, dakle,
vaspitanje, koje pruaju stvari, i vaspitanje, koje pruaju ljudi,
ravnati prema nepromjenljivom i o nama nezavisnom vaspitanju, koji
daje priroda. Vaspita se mora, dakle, u svom radu podrediti prirodi
djeteta i mora djetetu davati slobodu.ZADATAK VASPITANJARuso je
odredio ulogu vaspitanja, koji treba da pruaju ljudi, kao i
vaspitaevog vaspitanja uopte. Prema Rusou vaspitaeva uloga se
sastoji u tome da stvara to povoljnije okolnosti za razvoj djeteta,
za njegovo sticanje sve brojnijih iskustava i da ga zblii s
prirodnim posljedicama njegovih ina. Time stavlja na prvo mjesto
iskustvo djeteta.Ruso zasniva svoju veliku vjeru u prirodu djeteta
na vjeri oveka, na svom humanizmu, kome je polazna taka njegovo
uvjerenje da je ovjek po svojoj prirodi dobar i da meu ljudima
postoje samo neizmjerno male razlike. ''Sve je dobro, to izlazi iz
ruku stvoritelja stvari, meutim, u ovjeijim se rukama sve pokvari
... ovjek nee nita onako, kako je stvorila priroda , niti samog
ovjeka, dresira ga za sebe kao konja za jahanje''.Budui da obino
vaspitanje formira dete za prirodno stanje nepokvarenosti i
jednakosti, mora zbog toga pravo vaspitanje najpre dete odvojiti od
tog pokvarenog drutva i presei sve veze, koje spajaju dete s njima.
Pravo vaspitanje, mora, dakle, biti najpre nagativno. Samo tako moe
da dovede do njegove prvobitne i oveije prednosti.
EMIL ILI O VASPITANJUEmil ili o vaspitanju je najpoznatije
Rusoovo delo. Izalo je 1762 godine. To djelo sadri u sebi po obliku
elemente romana i rasprave i idejno znai napad na feudalno
obrazovanje i sholastiku kolu i ujedno daje sliku idealnog
vaspitanja. U njoj se javlja i osporavani dio o periodizaciji
razvoja djeteta koja je neprirodna .
SLOBODNO VASPITANJEU najuoj vezi sa Rusoovim uenjem o prirodnom
vaspitanju je uenje o slobodnom vaspitanju. U skladu sa njegovim
uvjerenjem o nepokvarenom i slobodnom stanju ovjeka u prvobitnom
drutvu takoe je njegov glavni vaspitni cilj : treba odgojiti
slobodnog ovjeka koji cijeni slobodu iznad svega. Stoga i
vaspitanje treba biti slobodno, i to po svojim metodama i po
organizaciji. Budui da ne priznaje vaspitaevu vodeu ulogu u
vaspitnom procesu, on onemoguuje plansko usvajanje nastavnog
gradiva, idealizira djetetovu prirodu, precjenjuje ulogu biolokih
faktora u djetetovom razvoju i negira drutvu pravo da postavlja
vaspitne ciljeve.
VASPITNI CILJIz Rusoovog karakteristinog sitnoburoaskog
humanizma proizilazi posebna strana vaspitnog cilja. Ne radi se
samo o odgajanju slobodnog ovjeka odreenog stalea ili zvanja ili
drave, ve se radi samo o odgajanju ovjeka. Budui da zamisao o
razvoju mladog ovjeka spada meu najvee rezultate Rusoovog duha,
poznavanje osnovnih osobina tog razvoja bitno nam dopunjuje sliku
Rusoove pedagoke linosti .
.
PERIODIZACIJA RAZVOJA DJETETAU svom pedagokom uenju, Ruso veliki
prostor posveuje periodizaciji razvoja djeteta. Ta periodizacija
izgleda ovako: (1) od roenja do 2. godine period fizikog
vaspitanja, (2) od 2. godine do 12. godine, vrijeme razvijanja
ulnih organa, (3) od 12. do 15. godine period umnog vaspitanja i
(4) od 15. godine do punoljedstva period moralnog vaspitanja.
Period do 2. godine odnosi se na vaspitanje djece ranog uzrasta
u kome Ruso daje mnogo konkretnih uputstava u vezi sa fizikim
vaspitanjem. Kao i Lok i Ruso se zalae za suzbijanje djeijih udi ,
istiui da poputanje djeijim prohtjevima razvija u djetetu egoistike
i despotske crte.
U periodu od 2. do 12. godine glavnu ulogu , prema Rusou imaju
fiziko vaspitanje i razvijanje ulnih organa. Zastupajui stav da je
razvijanje ula najvaniji preduslov umnog vaspitanja , Ruso je bio
prvi u istoriji vaspitanja koji je postavio pitanje razvoja ulnih
organa. Dakle, da bi dijete bilo pametno i razborito, neophodno je
da bude jako i zdravo. Ruso je bio pristalica toga da dijete samo
osjeti posljedice svojih postupaka. Ruso je protiv razvijanja
razuma jer po njemu u tom periodu razum spava. Ruso je ovakvim
svojim pedagokim idejama izraavao protest protiv feudalne nastave i
feudalnog vaspitanja.
Period od 12. do 15. godine odlikuje se time da je dijete u
mogunosti da bolje razumije nauku, prije svega realne predmete jer
su djeca nesposobna da razumiju moralne pojmove i odnose meu
ljudima. Po Rusou dijete treba samo da razumije i istrauje i da
stie onoliko znanja koliko misli da mu je potrebno. Ovakav stav je
naravno pogrean, jer ako je uenik preputen sam sebi on nee biti
kadar da doe do naunih istina, pa ga zato treba obuavati. Ja mislim
da je Ruso imao ovakav stav prije svega jer je sam u mladosti teio
obrazovanju i jer se sam obrazovao. Ali nisu svi takvi i nisu sva
djeca u situaciji u kojoj je on bio.
Vaspitanje od 15. godine do punoljedstva je u znaku moralnog
vaspitanja . Vaspitanja mladog ovjeka za ivot sa drugim ljudima ,
za ivot u drutvu. Tu je uloga vaspitaa velika i nezaobilazna. On je
tu da bi njegovom zamiljenom vaspitaniku Emilu podstakao ljubav
prema ljudima, iskrenost i suosjeanje
VASPITANJE ENAShvatanja Rusoa o eni i obrazovanju ena su veoma
konzervativna i nazadna. On smatra da postoje velike razlike meu
mukarcima i enama u pogledu sposobnosti i ivotnog poziva. Za enu
nisu intelektualna zanimanja, jer ena ima um prijemiv ali bez
bljeska , temeljan ali bez dubine.eni nije potreban umni rad i zbog
toga to su nauke protiv njene psihike i tjelesne konstrukcije, a
opet druge nauke su joj po prirodi tue. Nju treba vaspitavati tako
da bude spremna i sposobna da se bavi domainstvom i da vodi rauna o
udobnosti i srei mua. O loim stranama ovakvog Rusoovog miljenja ne
treba uopte raspravljati jer je ve kroz praksu dokazano da nije bio
u pravu, ak da je bio u velikoj zabludi .
ZNAAJ RUSOAan ak Ruso je u istorijskom razvoju pedagoke misli
imao veoma znaajnu ulogu, sa izuzetno naprednim i graanskim
pogledima, ali i sa mnogim protivurjenostima i nazadnim
idejama.Mora se imati u vidu da je ivjeo i stvarao u izuzetno tekim
uslovima, esto proganjan i neposredno pred revoluciju, kojoj je
svim srcem pomagao. Po klubovima Pariza itana su njegova djela pred
oduevljenim masama . Nije bez razloga Napoleon govorio da bez Rusoa
ne bi bilo revolucije.Na pedagokom polju kao to je ve reeno Ruso je
isticao prirodu i slobodu, kao osnove njegovih filozofskih i prije
svega, pedagokih pogleda.Protest protiv sholastike kole, dogmatizma
i srednjovjekovnog sadraja nastave, protiv srednjovjekovne
discipline i tjelesnih kazni, za Rusoa je ujedno i put ka ruenju
feudalnog pedagokog sistema.Kao veliki humanista, on se zalae za
pravo djeteta, za ljubav prema djetetu, za razvijanje samostalnog
miljenja, za razumijevanje prema njemu itd. Ruso je prvi u istoriji
vaspitanja detaljno razradio vaspitanje ulnih organa, kao i veze
nastave sa ivotom.Bez obzira na sve prednosti njegovog pedagokog
sistema u odnosu na pedagoku teoriju i praksu sredinom 18og veka,
Rusoova pedagogija je dobrim dijelom bila istorijski i klasno
ograniena. Tu se pre svega misli na teoriju prirodnog vaspitanja,
koja je izgraena na netanoj idealistikoj osnovi , zatim istupa
protiv kulture i nauke, koja, po njemu, sniava i koi progres
civilizacije, to pokazuje da nije umio da zauzme pravilan stav u
odnosu na dotadanju kulturu ovjeanstva.Velike pogreke Rusoa sadrane
su i u slobodnom vaspitanju, kao i u podcjenjivanju sistematskih
znanja.. Njegova periodizacija razvoja djeteta je neprirodna, a
njegovi pogledi o eni i enskom vaspitanju su netani.
Ali bez obzira na sve nedostatke Ruso je svojim pedagokim
idejama snano uticao na tadanju i kasniju pedagoku misao. Prije
svega na pedagoke ideje krajem 18-og i poetkom 19-og vjeka i na
formiranje pedagokih pogleda drugih pedagokih velikana:
Pestalocija, Distervega, Tolstoja i ostalih klasika pedagogije.
Iako je Ruso kao pedagog bio napredan, u njegovim shvatanjima ima i
jednostranosti, ogranienosti (individualizam, zanemarivanje uticaja
drutvene sredine u prvim fazama razvoja linosti, odnos prema
obrazovanju ena, zapostavljanje intelektualnog vaspitanja do 12.
godine i dr.). Ruso je idejni zaetnik novog literarnog i pedagokog
pogleda. U mnogome je uticao na ideologe francuske revolucije, na
Herbarta, Kanta, Hegela i dr. Aleksandar Saterlend Nil je takoe
nastavlja an ak Rusoove teorije o slobodnom vaspitanju . On je
osniva kole Samerhil u kojoj su primjenjena mnoga pravila koja je
Ruso uveo u pedagogiju. Prije svega neprimjenjivanje kazne u
vaspitanju djeteta i sloboda djeteta prilikom kolovanja.
ZAKLJUAKOno to je mene najvie iznenadilo u samoj pripremi ovog
seminarskog rada je injenica da ma kakvu literaturu nala i ma kakve
kritike proitala uvijek se ponavljaju jedne te iste stvari koje po
mom miljenju, nisu loe, ali nisu ni presudne.Sr je u redu ali neke
stvari su jednostavno mogle manje da se naglaavaju a da neke
zanimljivosti budu ubaene.Ono to nisam navela u seminarskom radu je
injenica da je an ak Ruso bio otac petoro dece ali da nije odgajio
nijedno od njih, sva su zavrila u sirotitu. To mnogo govori o
linosti Rusoa i o njegovim pedagokim mislima. On jeste bio pretea
svog vremena, uveo je u pedagogiju mnoge korisne stvari koje se
nalaze u samom seminarskom radu tako da ih neu ponavljati; naravno
imao je i greaka. Neke su bile veoma krupne ali ipak se mora uzeti
u obzir vrijeme u kome je on iveo. Ja lino sumnjam u injenicu da bi
on bio uspjean vaspita, mada ne osporavam vrijednost djela Emil ili
o vaspitanju.Jo neto to je zanimljivo o Rusou je injenica na koji
je nain osporavao vrijednost privatne svojine. Po njemu za sve je
kriva privatna svojina. Rekao je da je za sve probleme odgovoran
onaj ovjek koji je ogradio pare zemlje i rekao da je to sada
njegovo. Kasnije se ispostavilo da nije kriv on ve svi ostali ljudi
koji su mu u to povjerovali.Ne moe se osporiti vrijednost an ak
Rusoa kao pedagoga. Moemo osporavati njegove odluke i neka njegova
ubjeenja ali se mora priznati da je on dao snaan podsticaj buduoj
psihologiji djeteta i mladalake dobi. Pedagogija sada, ne bi bila
ista bez Rusoa i njegovog uticaja.
Literatura
1) Grandi, R. (2004): Uvod u pedagogiju, Novi Sad
2) lebnik, L. (1962): Opta istorija kolstva i pedagokih ideja,
Nauna knjiga, Beograd
3) Zaninovi, M. (1985): Pedagoka hrestomatija, kolska kljiga,
Zagreb
4) imlea, Potkonjak (1989): Pedagoka enciklopedija, Rad, II
tom
5) Ceni,S.,Petrovi, J. (2005): Vaspitanje kroz istorijske epohe,
Vranje
6) dr Leon, .(1955) : Opa povjest pedagogije, pedagoko knjievni
zbor, Zagreb
7) Ruso, ., (1925): Emil ili o vaspitanju, Beograd
2
