ISTRAŽIVAČI SI0NSKA STRAŽARSKA KULA

1.Veljače 2015

Glasnik Kristove prisutnosti

ISTRAŽIVAČI BIBLIJE SI0NSKA STRAŽARSKA KULA

2 Sionska Stražarska Kula| Istraživači Biblije

SADRŽAJ: Kako proučavati Bibliju........................................................................................................3,4

Kutak za mlade..........................................................................................................................5

Proročanski pogled u svijet...................................................................................................6,7

Moja životna priča.................................................................................................................8,9

Knjiga nad knjigama.........................................................................................................10,11

Pitanja Čitatelja......................................................................................................................12

Žetvene vijesti.........................................................................................................................13

Pouka mjeseca....................................................................................................................14,15

Naša izjava vjere.....................................................................................................................16


Kako proučavati Bibliju? ovom ćemo broju analizirati treću od pet glavnih metoda smislenog proučavanja Biblije. Riječ je o korištenju vremenskog okvira. U prethodnom broju Sionske Stražarske Kule od 15 siječnja spomenuli smo treće poglavlje druge Petrove poslanice. Ovdje vidimo tabelu s Petrovim ukazivanjem na tri

svijeta:

Ovakva temeljna podjela ljudske povijesti na tri dijela pomaže nam riješiti poteškoće oko tekstova koji nisu razjašnjeni tematskom i istragom oko simbolike. Navest ćemo jedan zanimljivi primjer: Zapazite riječi Apostola Pavla u 2.Kor. 12:1-4. On je bio uzet u viziji na „treće nebo“ – u uređenje koje je okarakterizirao kao „raj.“ Pavao je očito vidio ono što i Petar, treći period u ljudskoj povijesti pod savršenom vladavinom (NEBOM) Krista. (Iza. 9:6) Uvijek nas zadivi taj sklad Biblije zar ne?

Kao što tri „svijeta“ pojašnjavaju neke tekstove, još detaljnija vremenska podjela pomaže nam razumjeti druge biblijske retke. Na primjer „sadašnja nebesa i zemlja“ se mogu na temelju biblijske povijesti podijeliti na tri dijela ili doba. Jedno doba, od potopa pa do Jakovljeve smrti, razmatra Božje ophođenje sa patrijarsima – poput Noe, Šema, Abrahama, Izaka i Jakova pa ga nazivamo Patrijarhalnim Dobom. Sljedeće doba je razdoblje tijekom kojega se Jehova Bog isključivo bavio sa Izraelskom nacijom (Amos 3:2) pa ga zato nazivamo Židovsko Doba. Nakon odbacivanja Izraela (Mat. 23:38) slijedilo je doba Kršćanstva pa ga zato nazivamo Evanđeoskim Dobom. Na donjoj tabeli se vide te detaljnije vremenske podjele.

U


Na karti vidite dodano daljnjih 1000 godina, doba s kojim započinju „nova nebesa i nova zemlja u kojima prebiva pravednost“ (2.Pet. 3:13) To se tisućugodišnje Doba temelji na tekstovima iz Otkr. 20 i 2.Pet. 3.

Željeli bi smo sada analizirati jedan tekst kako bi ste vidjeli djelotvornost ove metode korištenja vremenskih okvira. Pronađite u svojoj Bibliji Ivan 12:47. Mi ćemo ga ovdje citirati.

Ivan 12:47—„A ako neko čuje moje reči, a ne drži ih, ja ga ne sudim. Jer nisam došao da sudim svijet, nego da ga spasim.“

Dakle Gospodin Isus ovdje navodi da tko god ne vjeruje u njega neće biti podložan sudu—njegov će sud biti u kasnijem dobu. Ovaj se redak primjenjuje jedino na Evanđeosko Doba. Usporedimo li taj tekst sa onim iz Djela 3:20-23 uviđamo kako će se uvjeti suda brzo promjeniti kada nastupi 1000 godišnje doba Kristovog Drugog dolaska. Naime tamo stoji „ona duša koja ne posluša tog Proroka bit će pogubljena i tako odstranjena iz naroda.“ Kada ne bi smo imali spomenute vremenske okvire ova bi dva retka bila u proturječju zar ne?


Kutak za mlade

Lekcija 2 PRVI DAN STVARANJA

„I Bog je rekao: Neka bude svjetlost! I nastala je svjetlost. Svjetlost je Bog nazvao dan, a tamu je nazvao noć. Tako je došla večer, pa jutro – dan prvi.“ (1.Moj. 1:3,5)

iblija nam ne govori prije koliko dugo je zemlja bila stvorena. On na nam ne govori točno kako je ona bila stvorena. Postanak (1.Mojsijeva 1:1) nam govori da je zemlja bila u početku. Tamo tada nije bilo ni planina niti dolina, drveća niti grmlja, rijeka niti oceana. Zemlja je bila prazna i bez obličja.

Biblija nam govori o šest stvaralačkih dana u kojima je Bog pripremio zemlju kao mjesto za obitavanje čovječanstva (Iza. 45:18. I daje nam duljinu sedmog stvaralačkog dana: sedam tisuća godina. Može biti da je svaki od dana stvaranja bio iste dužine vremena, tvoreći tako jedan stvaralački tjedan.

Isprva zemlja nije imala definiran oblik—bila je samo masa materijala koja se vrtjela unaokolo. Dok se okretala oko svoje osi, njezina voda i minerali bili su izbačeni kao plinovi. Oni su se hladili i uzimali oblik prstenova uokolo zemlje. Počela je izgledati više kao lopta nego kao neuredna gruda bezobličnih elemenata. I kako je ta masa uzela definiran oblik nešta svjetla zasjajilo je na zemlju, moguće slično aurori borealis (nadsvođena svjetla na nebu noći prouzročena elektricitetom). Sunčevo se svjetlo nije probilo zato što se to nije dogodilo sve do četvrtog dana, ali bilo je svjetla. Zemlja je počela izgledati više poput zemaljske kugle kakvu mi znamo.

Naš se svemir još uvijek razvija, i znanstvenici provode jako puno vremena proučavajući i pokušavajući objasniti stvaranje. Kada oni nauče nešto novo mi ponekada možemo pronaći biblijski citat koji također opisuje tu činjenicu. Na primjer, Job 26:7 nam govori da zemlja visu u praznom prostoru.

Ljudi ne razumiju cijelu Bibliju, niti razumiju sve o stvaranju, međutim Bog nam je dao Bibliju i isplanirano stvaranje svemira, i stoga naravno, Biblija objašnjava stvaranje ispravno kada govori o njemu.

NAŠ JE SVEMIR JOŠ UVIJEK U PROCESU RAZVIJANJA

B


PROROČANSKI

POGLED U SVIJET

rutalni teroristički napad na Svjetski trgovački centar u SAD-u i na zgrade Pentagona bili su poput udara groma iz nadolazeće oluje – takav kakvog nikad nije bilo. Što ta i druga zloslutna tutnjava nagovještava? Postoji li ikakva nada za svijet na drugoj strani ove nevolje koja će zacijelo kulminirati u bijesnoj oluji.

Nakon što je završio hladni rat s kolapsom komunizma, nacije Trećeg svijeta postale se naoružani tabori nestabilnosti što predstavlja stalnu prijetnju svjetskom miru. Sjedinjene Američke Država ušle u novi milenij s rekordnim dugom i klimavom svjetskom recesijom. Od nešto više od 6 milijardi ljudi u svijetu. 1,3 milijarde žive u siromaštvu s 1$ na dan ili manje, i 1,1 milijarda je pothranjena. Glad i nestašica hrane oblikuje njihove živote. Tisuće više ih jede konzerviranu hranu za kućne ljubimce. Tri milijuna Amerikanaca živi na ulicama. Deset milijardera koji su na vrhu ljestvice imaju bogatstvo jednako ostatku svijeta prema izvještaju agencije UN-a za Ljudski razvoj iz 1998.

Većina se povjesničara sada slaže da je od Prvog svjetskog rata naš svijet počeo dolaziti kraju. Ne uništenje planete zemlje, nego kraj našeg društvenog uređenja – naše civilizacije. Rowse izjavljuje, „Ako je ikada bila godina koja je obilježila kraj jedne ere i početak druge, to je bila 1914. Ta je godina privela kraju stari svijet s njegovim osjećajem sigurnosti i počelo je suvremeno doba čija je glavna karakteristika nesigurnost na dnevnoj bazi.“ (Rowse, Oxford Historian and Biographer, 28 Lipanj, 1959)

Od 1914 do 1918, Prvi svjetski rat uzdrmao je Evropu do njenih temelja. 1920 – te su svjedočile svrgnuću ili pražnjenju moći stoljećima starog crkveno – državnog sistema vladajućih domova Evrope, u kojem su kraljevi tvrdili da vladaju „božanskim pravom.“ Tridesete su ponudile Veliku Depresiju; Četrdesete Drugi Svjetski rat. Pedesete su vidjele kako komunisti preuzimaju više od jedne trećine svjeta, dok su šezdesete bile užasnute rasnim subokima i pobunom mladih.

U sedamdesetima, korupcija na vlasti u SAD – u dosegla je svoj vrhunac s prisilnom ostavkom Podpredsjednika Agnewa i zatim predsjednika Nixona. Kriminal i nasilje nastavili su svoj pohod. Seksualna revolucija počela je nagrizati davno prihvaćene moralne norme našeg društva. Osamdesete su postale „desetljeće pohlepe.“ Manipulacija bezvrijednim obveznicama, S i L korupcija i loše upravljnjanje bankama pomoglo je dovesti ekonomiju do točke trenja. Enron je počeo s novim niskim moralom korupcije od strane službenika poduzeća što je, kombinirano sa vremenom bombe AIDSA i odbrojavanjem zagađenja, učinilo 1990 – te „desetljećem nesigurnosti.“ „Desetljeće terorizma“ bilo je uvedeno 11. 9. 2001.

Zar je onda ikakvo čudo što mnogi pitaju, „Što dolazi na ovaj svijet? Neki nadalje razmišljaju, „Ako postoji Bog koji se brine, zašto On dopušta svu tu nevolju, zlo i patnju? Budući da nisu pronašli pouzdane odgovore na to pitanje, mnogi su napustili religiju.

Rastući materijalizam...Kolebajuća vjera

Neuspjeh tradicionalnih crkava da odgovore na mnoga pitanja s kojima se suočava suvremeni čovjek podijelilo je zapadni svijet na dva tabora – nereligiozni „materijalstički tabor“ i religiozni „Kršćanski tabor.“ Materijalistički tabor se sastoji od ateista, agnostika, i humanista. Materijalisti vole misliti kako su opažljive činjenice i dokaziva teorije jedini temelj njihovih misli i postupaka. Međutim kao što je Wiliam Jamesm ugledni filozof, primjetio, svi materijalisti imaju jednu stvar zajedničku s Kršćanima – a to je vjera. Ateist ne može zanijekati Božje postojanje znanstvenom činjenicom, i prema tome mora pretpostavljati vjerom. Agnostik prihvaća pretpostavku da postoje mnogi koncepti koji ne mogu biti dokazani, ali i je

B


i njegova pretpostavka nedokaziva. Sve filozofske škole temeljene su na vjeri.

Premda se Kršćanski tabor može složiti da postoji Bog, oko gotovo svega drugog se ne mogu složiti. Nema sumnje, ta je činjenica razlogom što su se mnogi danas priključili materijalističkom taboru. Čovjek svemirskog doba – osupnut složenošću svemira – prigovara da je „isključen“ od strane tradicionalnih crkava kad dobiva vjerske odgovore koji su muzejski primjerci iz „Mračnog srednjeg vijeka.“ Suvremenim vjerskim grupama kao što su Adventisti sedmog dana, Jehovini svjedoci, Mormoni, itd., materijalisti viču „Vaš je Bog premali!“ jer oni izgleda podrazumijevaju da će jedini njihova vjerska grupa biti spašena. Hvala Bogu, njegova je ljubav dovoljno široka da uključi svakoga – Katolika i Protestanta, suvremenog vjernika i materijalistu.

Budući im nedostaje objašnjenje i rješenje za ljudske dileme, materijalisti ismijavaju Kršćanski tabor da dođu s odgovorima. Nažalost, većina Kršćana nije u stanju susresti se s tim izazovom. Međutim, bilo je značajnih izuzetaka. Od kasnih 1800 – ih marljivi izučavatelji Biblijskog proročanstva upozorili su da bi 20st trebalo biti devastirano političkim, društvenim, ekonomskim, i vjerskim preokretima. Ta nevolja koja je bez presedana treba uništiti ono na što Biblija ukazuje kao na „sadašnji zli svijet“ ili društveni poredak. (Gal. 1:4)

Nevjerojatno predviđanje

The World Magazine od 30. Kolovoza, 1914 u istaknutom članku o predviđanjima Istraživača Biblije izvjestio je:

Užasni rat koji je izbio u Evropi ispunio je neobično proročanstvo. Istraživači Biblije su nekih 25 godina objavljivali svijetu da Dan Gnjeva prorečen u Bibliji treba osvanuti 1914.

Biblija govori o o „vremenu nevolje kakve ne bijaše otkako je naroda.“ Ovo Danijelovo proročanstvo Istraživači Biblije poistovjećuju sa „Danom Srdžbe,“ „Vrijeme Gospodnje,“ i tzv. „Krajem Svijeta,“ ukazivanjima koja obiluju u Bibliji.

Kako povjesničari gledaju na sadašnji metež

Slijedeće je dio izvještaja:

Gledajući sa sadašnje točke gledišta a što je prednost mi vidimo da je izbijanje Prvog Svijetskog rata uvelo u 20st. „Vrijeme Nevolja“...iz kojeg se naša civilizacija još uvijek nije izvukla. Izravno ili neizravno svi grčevi posljednjih pola stoljeća potječu iz 1914: Dva svijetska rata, Boljševička revolucija, uspon i pad Hitlera, i stalni metež na dalekom i bliskom Istoku, borba supersila između Komunističkog svijeta i Zapada. Više od 23 000 000 smrti može se do jednog ili drugog od tih preokreta...(Edmond Taylor, The Fall of Dynasties, Doubleday, N.Y., 1963. Str.16)

Svijet koji je hipnotiziran Znanošću i Napretkom ismijava misticizam vjerskih sekti koje su davno prije predvidjele da svijet treba završiti 1914; pedeset godina kasnije svijet nije toliko siguran da je završio 1914...(The great ideas today, 1963, Britannica Great Books, Encylopedai Britannica, Inc., str.107,108)

Povijesnočari označavaju 1914 svršetkom svijeta. Grčevi su i proces njegove razgradnje i porođajnih bolova novog svijeta. Izdavači Britannice, kao što smo zamjetili, primjetila je da vjerska grupa (u stvarnosti poznata kao Istraživači Biblije predvidjela da 1914 treba označiti početak kraja svijeta na taj način.

Stoga, ususret čemu god ovaj svijet ide u Božjoj riječi koja je predskazala današnja fenomenalna događanja unaprijed leži jamstvo i utjeha.


Moja životna priča

Benjamin Barton (1874 – 1916)

Brat Benjamin Barton odrastao je u Pensilvaniji i postao je uspješni arhitekta, međutim kad je čuo za istinu, počeo je biti u kontaktu sa velikim Arhitektom Svemira. Pustio je olovku i gumicu i otišao je potrošiti svoj život govoreći drugima o Božjem veličanstvenom planu utemeljenom na Kristovoj žrtvenoj smrti, govoreći kako Bog gradi veliki duhovni hram kroz kojega trebaju biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Nikada se nije vratio tom poslu ili zemaljskom obrtu.

Veliki dio svoje službe, brat Barton je bio gotovo slijep i mogao je čitati samo velika slova i to tako da si približi tekst. Međutim njegova sljepoća služila je jedino tome da uveća njegov duhovni vid. Razmotrite neke od naslova njegovih lekcija:

Zašto je Bog dozvolio da je tako teško shvatiti Bibliju?

Osamdeset i četiri razloga zašto vjerujemo da imamo Istinu

Božji savezi

Isusove oznake

Najuzvišeniji motiv

Igrajuće kraljevstvo

Kako možemo uspješno izvršiti našu uloga Brata? (i mnogo više)

Tijekom svog putovanja po zapadnoj obali 1916 brat Barton ozbiljno se razbolio. On nije znao koliko je ozbiljno njegovo stanje pa je nastavio svoju službu. Dok je bio u Portlandu, Oregon, u domu brata W. A. Bakera morao je otkazati daljnje obaveze. Govorio je o svojoj ljubavi prema braći u Brooklynskom Betelu. Također je izrazio brigu za svoju majku i njegovu želju da je ponovno vidi. On nije mogao dobro izgovarati zbog moždanog udara kojeg je iskusio četiri tjedna ranije. Kako se smrt približila, briga oko njegove bolesti kao da je nestala i njegove crte lica su se opustile. Sa smješkom na svojim usnama otišao je u Kraljevstvo 24 lipnja, 1916.

Brat Russell održao mu je pogrebni govor. Ovdje je dio njegovog punog ljubavi govora u slavu ovog dragog brata: „Urednik ima jako ljubka sjećanja na dragog brata Bartona, ne samo kao vjernog slugu Gospodina, istine, braće, nego također i kao osobnog prijatelja. Spoznaja istine, srce ispunjeno milošću, duh zdravog uma, sve je to doprinijelo da se u bratu Bartonu razvije veoma plemeniti karakter, visoko cijenjen među prijateljima općenito a posebno među onima koji su ga najbolje poznavali. Veoma će nam nedostajati, no ipak mi se veoma radujemo

Brat Russell je brzo zapazio njegovo duboko posvećenje. Brat Barton bio je poslan da kao putujući sluga posjeti Veliku Britaniju 1906. Upravo odande imamo neke od njegovih prvih prepisanih govora. Po svom povratku nastavio je sa svojom putujućom službom nekih deset godina sve do 1916. On je posjetio mnoge skupštine i izoliranu braću po cijelim Sjedinjenim Državama i Kanadi. To je pružilo temelj za mnoge anegdote i zapažanja Kršćanskih načela kod kuće, u crkvi i svijetu. Ti su postale teme za široki spektar pouka s osobnim i praktičnim savjetom. Brat Barton nije oklijevao nježno ukoriti druge ili iskoristiti neka svoja vlastita iskustva da bi pomogao pojedincima ili skupštinama razumjeti uzvišenija načela.


u njegovu korist vjerujući da je prošao s onu stranu zavjese u promjeni usksrnuća, i da će s drugim vjernima odsada pa nadalje biti zauvijek s Gospodinom. „ Blaženi odsad mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih napora. A djela ih njihova prate.“ (Otkr. 14:13)

Samo četiri mjeseca kasnije i sam brat Russell pridružio se bratu Bartonu u tom blagoslovljenom „počinku.“

Čitaj njegova nadahnjujuća svjedočanstva i pouke u „Odjeci putovanja.“ (nije objavljeno na hrvatskom)


Knjiga nad knjigama

Stvaranje čovjeka i njegov konačni udes – 2. Dio

Kada ga se ispravo protumači i razumije, kratki izvještaj o stvaranju koji nam je dan u knjizi Postanka (1.Mojsijevoj), nalazimo da je u potpunom skladu sa svim pravim znanstvenim činjenicama.* Na primjer, njegovi „dani“ stvaranja, nisu razdoblja od dvadeset i četiri sata, nego duži vremenski periodi, od kojih je svaki imao nejasan početak nazvan „večer,“ i završavao u simboličnom „jutru“ završetka.

Na „jutarnjoj“ pozornici šestog „dana“ bio je stvoren „čovjek“ – „muško i žensko.“ Bilo im je zapovjeđeno da se namnože i napune zemlju, i podlože si ju. Bila im je dana vlast nad zemljom, i svim nižim životnim oblicima. Kad se radi o zemaljskom stvarstvu, čovjek je bio Stvoriteljeva kruna stvaranja. Izvještaj navodi da je on bio stvoren na Božju sliku, i u božanskoj zapovjedi da se množi i napuni zemlju, imamo kratku izjavu Božje namjere u stvaranju tog prvog ljudskog para; naime, on je osmislio da zemlja bude ispunjena sa ljudskim bićima čiji bi užitak bio obožavati ga i služiti mu.

Izvještaj o općem djelu stvaranja sadržan u prvom poglavlju Postanka je jednostavno u smislu pozadinskog materijala koji pomaže naglasiti potrebnu informaciju što se tiče stvaranja čovjeka, a izvještaj o tome zaključuje to poglavlje. Sljedeće poglavlje počinje predstavljati detalje, ne samo o stvaranju čovjeka, nego također i o božanskoj volji za njega, o činjenici njegove neposlušnosti Božjem zakonu, i njegove naknadne osude na smrt.

U tom detaljnom izvještaju o stvaranju čovjeka obavješteni smo da je on bio stvoren od „praha zemaljskoga,“ a značenje čega se danas pokazalo znanstveno točnim; da svi kemijski elementi od kojih se sastoji ljudski organizam potječu iz zemlje, otud i izreka, „Majka Zemlja.“ Također nam je rečeno da je Stvoritelj u ljudski organizam udahnuo „dah života, i čovjek je postao živa duša.“ (1.Moj. 2:7)

Ovo je prvo mjesto u Bibliji na kojem se pojavljuje riječ duša, i mi vjerujemo, da smo božanskom promisli ovdje obavješteni što ona u biti jeste, jer Gospodin ovdje uspostavlja temeljnu istinu koja nas treba voditi u našem proučavanju njegovog cijelog plana za vječni udes čovjeka. I kako jednostavno Gospodin definira ljudsku „dušu“! Kako je navedeno u izvještaju, duša je kombinacija organizma i daha života. Pod božanskim vodstvom, rezultat te kombinacije bio je da je čovjek „postao živa duša.“

Prema tome, duša nije, odvojeni entitet koji prebiva unutar ljudskog organizma, i koji umakne kada tijelo umire. Ne postoji niti biblijski niti drugi dokaz da takav entitet postoji. Ta pogrešna teorija potječe iz Grčke mitologije. Premda je izraz, „besmrtna duša,“ preovladavajući u vjerskim konceptima milijuna, ne može ga se naći u Bibliji. Vše od osam stotina mjesta na kojima se riječ duša pojavljuje u Bibliji su sva u skladu sa Stvoriteljevim objašnjenjem kako je prva ljudska duša bila stvorena i od čega se sastoji; naime, živo, ljudsko biće.

Toj prvoj ljudskoj duši, ili ljudskom biću, sam Bog se obratio kad je rekao, „jer u onaj dan kad okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti.“ (1.Moj. 2:17) Od trenutka kad je Adam sagriješio, ova se božanska kazna smrti počela izvršavati. Kao „duša,“ on je počeo umirati. Od tud pa nadalje Biblija nastavlja razrađivati i naglašavati grozne posljedice neposlušnosti božanskom zakonu. Ne samo da je Adam umro kao posljedica svoje neposlušnosti, nego je zajedno sa somom cijelo svoje potomstvo odveo u smrt, pa stoga cijeli svijet umire.

Međutim ta velika tragedija grijeha i smrti je samo pozadina istine iznešene u Riječi Božjoj, pozadina, koja naglašava nužnost Stvoriteljevog plana za oporavak ljudske rase od posljedica grijeha, i stavlja naglasak na njegovu ljubav u oblikovanju takvog slavnog plana spasenja. Božji plan pun ljubavi za izbavljanje njegovog ljudskog stvorenja od smrti je zapravo velika tema Biblije. Ako promašimo čuti i cijeniti značenje te pjesme božanske ljubavi mi ćemo promašiti stvarnu vrijednost i neophodnu svrhu Biblije.


U vrijeme kada su naši praroditelji sagriješili protiv Boga, i bili osuđeni na smrt i istjerani iz Edenskog vrta, Bog je rekao da „potomstvo“ „žene“ treba „zdrobiti“ „glavu zmiji.“ Premda je ovaj jezik nejasan, u svjetlu razvijajućeg Božjeg plana kakvog nalazimo u ostatku Biblije, mi prepoznajemo to kao prvu indikaciju Stvoriteljeve namjere da pruži Otkupitelja i Spasitelja da spasi čovjeka od posljedice njegove neposlušnosti.

Poglavlja tri do šest u knjizi Postanka otkrivaju silaznu putanju ljudske rase tijekom pretpotopnog svijeta. Taj je svijet došao svom kraju u Potopu Noninih dana. Priča o Potopu svima je poznata. Neki vjeruju u nju, mnogi ne. Arheolozi su potvrdili činjenicu o potopu u ravnici Mezopotamije. Tvrdi se da dokazi o takvom potopu postoje u mnogim drugim djelovima zemlje.

Ne dugu nakon Potopa, na sceni se pojavljuje pojedinac koji ispunjava vrlo važno mjesto u Biblijskoj priči. To je Abraham, prvobitno nazvan Abram. Bog je Abrahamu dao veličanstveno obećanje, govoreći, „Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti pokazati! Velik ću narod od tebe načiniti, blagoslovit ću te i veliko ti ime načiniti, i ti sam budi blagoslov drugima. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivlju, a prokleti onoga koji tebe proklinje, i svi narodi na zemlji preko tebe će se blagosloviti.“ (1.Moj. 12:1-3)

Ovo je obećanje, u osnovi, bilo ponovljeno Abrahamu u nekoliko prilika. Kada je bio veoma star čovjek Bog je tražio od njega da prinese svog sina Izaka kao žrtvu paljenicu. Abraham je vjerovao da ako posluša, da Bog može podignuti njegovog sina iz mrtvih. On je pokazao svoju spremnost da posluša, međutim Gospodin je spriječio žrtvovanje, i zbog Abrahamove vjere i poslušnosti on je još jednom ponovio obećanje koje je dao u svezi njegovog „potomstva“da „blagoslovi sve narode na zemlji,“ i potvrdio obećanje sa zakletvom. (1.Moj. 22:15-18)

To obećanje o „potomstvu“ koje treba biti kanal blagoslova veže se sa Božjom izjavom koju je dao u Edenskom Vrtu što se tiče „potomstva“ koje treba „zdrobiti glavu zmiji.“ Ista zlatna nit obećanja nastavlja se kroz preostali dio Biblije. U Novom nas Zavjetu vodi do Isusa kao obećanog „potomstva,“ i do objašnjenja koje otkriva da će Isusovi sljedbenici biti povezani s njim kao „potomstvo“ obećanja, kanal životodajnih blagoslova za sve čovječanstvo.

Prirodni potomci Abrahama – Izak, Jakov, Jakovljevih dvanaest sinova, i na koncu njihovi potomci, nacija Izrael, igraju važne uloge u ilustriranju plana Božjeg obuhvaćenog u obećanju Abrahamu. Preostala poglavlja u knjizi Postanka prate iskustva Izraelaca sve do vremena kad su postali nacija robova u Egiptu, čeznući za izbavljenjem.

Veoma rasvjetljujuć događaj u Jakovljevom životu zapisan je u 37 poglavlju. Odnosi se na njegovog mlađeg sina Josipa, kojega je on veoma volio, i favorizirao većma nego svoje druge sinove. Oni su postali ljubomorni na Josipa. Najprije su ga mislili ubiti, ali su ga umjesto toga prodali u ropstvo u Egipat. Kako bi sakrili svoj zločin od njihovog oca, ubili su mlado jare i premazali njegovom krvlju Josipovu haljinu koju su bili zadržali, i raširili je pred njihovim ocem, Jakovom.

Kako su i zamislili, Jakov je zaključio da su Josipa rastrgale divlje zvijeri. On je bio slomljenog srca, i u svojoj velikoj tuzi je rekao, „Otići ću tugujući k sinu svojemu u grob (Šeol).“ (1.Moj. 37:35) Hebrejska riječ ovdje prevedena sa grob je šeol. Ta ista hebrejska riječ je također prevedena „pakao,“ i to je jedina riječ u Starom Zavjetu koja je tako prevedena. Ovdje je stoga, jedino spomenut „pakao“ u Starom Zavjetu, i mi tu vidimo kako pravedni Jakov očekuje da ide tamo kada umre. Tako učimo da pakao nije mjesto mučenja, nego jednostavno stanje smrti u koje i pravedni i zli idu kada umru.


PITANJA I ODGOVORI

U Mat. 25:10 stoji,“...i vrata su se zatvorila.“ Po čemu ćemo znati da su se zatvorila vrata nebeskog poziva?

Postoje tri načina po kojima bi se moglo razabrati da su vrata nebeskog poziva zatvorena: kao prvo konkretnom Biblijskom izjavom o točnom datumu; drugo, takvim preokretanjem javnog mnijenja s obzirom na istinu da se vjernost i revnost u njenoj službi više neće susretati s protivljenjem i kada patnja s Kristom zbog istine više neće biti moguća; ili treće takvo stanje u svijetu da bi svaka prilika za takvu službu bila spriječena, ne ostavljajući tako prilike za kandidate da uđu u djelo i da razviju i dokažu svoju ljubav i vjernost svojom aktivnošću i ustrajnošću...Mi imamo jasan nagovještaj da će vrata biti zatvorena upravo na ovakav treći opisani način; jer prije nego osvane Milenijski dan, mi smo unaprijed upozoreni na mračnu noć kada nitko neće moći raditi. (Treći svezak S.P. str.207, 208)

Zatvaranje vratiju iz usporedbe iz Mateja 25, označava potpuni kraj prilike za bilo koga, čak i od „pozvanih,“ da od tada postignu nagradu nebeskog poziva. To označava kraj svake prilike za dokazati se dostojnim nagrade vjernošću u službi: svaka prilika za službu prestat će u „noći“ u kojoj nitko ne može raditi. (Treći svezak S.P. str. 213)

Što predstavlja noć u kojoj nitko ne može raditi, spomenuta u Ivanu 9:4?

U Ivanu 9:4 stoji, „Dok je još dan, moramo raditi djela onoga koji me poslao. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.“ (NS)

Kroz cijelo Evanđeosko Doba, svaki pripadnik Kristovog tijela je pojedinačno imao odogovornost objavljivati dobru vijest i živjeti životom posvećenja do samoga kraja kada bi došla noć smrti i dalje se više ništa ne bi moglo napraviti. U Ivanu 9:4 nekoliko prijevoda poput gornjeg prenosi misao da moramo raditi djela onoga koji nas je poslao primjenjujući taj tekst tako na crkvu isto tako kao i na Isusa u tijelu. Ako će doći buduće ograničenje što se tiče širenja istine, takvo će se vrijeme uistinu pokazati proročanskom mračnom noći kada više neće biti daljnje prilike za rad u Gospodinovom vinogradu.


ŽETVENE VJESTI (1)Draga braćo izninmo nam je zadovoljstvo podijeliti s vama neka od iskustava u duhovnoj žetvi koja se odvija u ovom dijelu svijeta. Jedan brat išao je od kuće do kuće nudeći Prvi Svezak Studija Svetog Pisma (Božanski plan vjekova). Došavši do jedne zgrade planirao je ući u njen prvi ulaz međutim slučajno ili ne otišao je na njen zadnji ulaz i popeo se po običaju na zadnji kat kako bi odande krenuo od vrata do vrata. Na prvim vratima započeo je razgovor s jednim mladim gospodinom koji se doimao zainteresiranim. Domaćin ga je pozvao unutra. Sjeli su za stol i razgovarali oko sat vremena. Ispostavilo se da je mladi čovjek veoma zainteresiran za poruku Žetve. Želio je kupiti Prvi Svezak. Budući da nije imao dovoljno novca kod sebe dogovorio se s bratom da mu to naknadno donese kući tu istu večer. Brat mu je dao svoj broj mobitela kako bi bili u kontaktu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se interes razvijati dalje. Uključimo takve pojedince u svoje molitve.

Taj isti brat je došavši taj dan kući iz svjedočenja na internetskoj facebook stranici Istraživača Biblije dobio upit od jednog zainteresiranog mladog čovjeka iz Varaždina. Mladić je imao dosta pitanja o Istraživačima Biblije kao i mnoga druga biblijska pitanja na koja je dobio odgovor. Dobio je u pdf formatu našu literaturu i obećao je da će je pročitati. Živo nas zanima kako će se dalje razvijati interes.

Kao što vidite na gornjoj slici na tržnici u Sisku počeli smo sa javnim svjedočenjem. Baš kada je uzeta ova fotografija imali smo veoma zanimljiva iskustva. Taj dan smo podijelili 7 Svezaka Studija Svetog Pisma i oko 12 komada druge literature.


Isusov drugi dolazak – Zašto?

Možda smo previše skloni pitati Što moja crkva ima za reći o bilo kojem pitanju, umjesto Što kaže Sveto Pismo? Bibliju se ne proučava dovoljno a teologiju previše. Stoga sa misli „Biblija će nas učiniti mudrima,“ i „opomene Jehovine su pouzdane i daju mudrost neiskusnome,“ razmotrimo naše ključno pitanje.

Mi ovdje nećemo razmatrati pitanje Zašto Bog dopušta zlo. Mi uzimamo činjenicu koju bolest, smrt itd., čine jano i bolno očitom, naime da Zlo postoji. Njegovo se postojanje u Bibliji pripisuje đavlu. Zlo se nastavlja jer se Sotonina moć nastavlja. Ona će trajati kroz cijelu ovu epohu, zato što je „đavo, vladar ovog svijeta (epohe, doba).“ On će nastaviti vladarem ovog svijeta sve dok to može i sve dok ne bude vezan. On ne može biti vezan sve dok jači od njega ne uzme vlast iz njegovih ruku.

Bog ga naravno može kontrolirati, a o Isusu je zapisano, “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.”

Međutim premda Kristi ima svu vlast, iz mudrih razloga On ju još ne koristi, dopuštajući zlu da vlada i da u znatnoj mjeri kontrolira svijet, i dopuštajući đavlu da bude “vladarem ovog svijeta” ili epohe. Međutim dolazi vrijeme kada će On “uzeti u ruke silu svoju veliku i zakraljevati” uzvisujući svoju Crkvu, dajući joj “vlast nad narodima,” tako da umjesto kao sada “bude podložna vlastima koje jesu” ona “vlada narodima.” Međutim kada će se to dogoditi? Kada je Evanđeoska Crkva, “Njegovo tijelo,” Ekklesija, kompletna. Zlo je sada bilo dopušteno za “kušanje vaše vjere,” usavršavanje svetaca. Ovo je vrijeme istovremeno sa oglašavanjem sedme trube. Otkr. 10:7, “U tim danima dovršit će se Božja sveta tajna (crkva)” i Otkr. 11:15, “Kraljevstva ovoga svijeta postadoše kraljevstva Gospodina našega i pomazanika (crkva) njegova.” Sada postavljamo pitanje, da li je taj prijenos autoriteta

Od Sotone Kristu

prouzročen obraćenjem nacija Kristu kroz propovijedanje Evanđelja? Mi odgovaramo, Ne! U to vrijeme nacije nisu obraćene (redak 18), “I narodi se razgnjeviše i dođe gnjev tvoj.” Da su obraćeni ne bi bili tako neprijateljski niti bi Božji gnjev trebao doći na njih. Baš naprotiv Bog poučava u mnogim Biblijskim tekstovima da će veliko vrijeme nevolje doći na narode. “Dođite, gledajte djela Gospodnja, koje strahote on na zemlji učini! Prekida ratove sve do nakraj zemlje.” Bog nam tu govori o načinu na koji će okončati sve ratove na zemlji. Sljedeći redak nas obavještava da će on tada “biti uzvišen među narodima, uzvišen na zemlji.” Ovi sudovi nad narodima biti će za njihovo dobro, i potrebni su im kao i stega koju sada Bog daje svojoj djeci, i imat će dobar učinak jer, “kad se tvoji sudovi pojave na zemlji, stanovnici svijeta uče se pravednosti.” U tom novom dobu će se, sa zlom koje će biti ograničeno—Sotona svezan—“zemlja puniti spoznajom Gospoda, kao što vode prekrivaju more.” Obraćenje svijeta, umjesto da je sada, dok je đavo “vladar ovog svijeta,” će biti kako David kaže “kad je kraljevstvo Gospodinovo i on je Upravitelj među nacijama, [tada] će se krajevi svijeta sjetiti i obratiti se Gospodinu, i kraljevstva nacija će doći i pokloniti se pred tobom.”

Tijekom djetinjstva ljudske obitelji—od Adama do Mojsija—Bog se ophodio sa svojim stvorenjima kao s vrlo malom djecom.


Onoliko koliko nam je poznato, oni su imali vrlo malo spoznaje o moći i osobnosti njihovog. Stvoritelja. Imali su jedva ikakvo otkrivenje, izuzetak je bilo nekoliko slučajeva gdje je Bog pokazao naklonost posebnim pojedincima, poput Abrahama, Lota, itd., komunicirajući s njima preko anđela, dajući Abrahamu i Evi posebna obećanja, koja su oni mogli samo nejasno shvatiti.

Sljedeće doba je za Židovski narod bilo razdoblje školovanja, tijekom kojeg ih je Bog poučavao s obzirom na svoja obećanja i zakone. Oni su još bili maloljetnici, stoga se s njima nije ophodilo kao sinovima, nego su bili pod odgajateljem. (Gal. 4:1-31)

Dok je Riječ Božja bila napisana i povjerena Židovima na čuvanje, itd., čini se da je ostatak svijeta bio ostavljen u tami poganstva. Oni su se klanjali drvetu i kamenu, lišeni istine kao. i danas.

U Bibliji je razdoblje od Adama do potopa nazvano „ondašnji svijet (epoha).“ Od potopa pa do drugog dolaska našeg Gospodina „sadašnji zli svijet (epoha),“ a sljedeći je nazvan „budući svijet (epoha).“

„Sadašnji zli svijet“ se sastoji od

Tri odvojena doba

Patrijarhalnog, koje je trajalo od potopa do smrti Jakova; Židovsko doba, koje je trajalo od Jakovljeve smrti pa sve do Isusove smrti, kad ih je On napustio, i plakao nad njima, i rekao, „Evo vam se kuća vaša napuštena ostavlja;“ Evnađeosko doba, koje traje od Isusovog uskrnuća, kad je On postao „prvorođenac od mrtvih, i početak novog stvorenja,“ sve dok puna grupa „Crkve prvorođenih“ ne bude kompletna, i On dođe. Vrijeme oglašavanja sedme trube, uskrsenje i nagrada prorocima, svetima, itd.,Otkr. 11:16

Mi ne znamo koliko će biti doba u “budućem svijetu;“ ali da će biti više od jednog u to smo sigurni, jer Pavao govori o „vjekovima koji nadolaze.“ (Efež. 2:7) Biblija govori o samo jednom od tih, milenijskom dobu, tijekom kojega ćemo mi živjeti i vladati s Kristom tisuću godina. (Otkr. 20:4)

Sad kad smo dobili obris, pogledajmo malo konkretnije na Božja djela i riječi, i isprva će vas zapanjiti, nema sumnje, kada shvatite, da prema Njegovoj riječi, Bog nije iscrpio Svoje resurse za obraćenje svijeta; to jest da skratimo, On ne pokušava sada spasiti svijet, niti je to činio u proteklim vijekovima. Što je On onda radio? „Uzima narod - Crkvu – za svoje ime.“ Ne moj misliti pa to je predivno, kao da time stavljamo u udarnom obliku ono u što svi Kalvinisti vjeruju, među kojima su Baptisti, Prezbiterijanci, i drugi, naime, da Bog sada izabire svoju Crkvu iz svijeta. Da, i sva naša braća koja vjeruju u besplatnu milost moraju priznati, da ako „Njegov će se naum ostvariti,“ i „njegova će riječ uspjeti u onome zbog čega je poslah,“i ako su ovi Biblijski reci točni, Bog nije namjeravao obraćenje svijeta tijekom proteklih šest tisuća godina, jer inače bi se to ostvarilo. On niti do sadašnjeg vremena nije poslao Svoju riječ da obrati svijet, jer inače nije uspjela u onome zbog čega ju je poslao. Ova su dva gledišta bila razdvajajuća točka u mnogim crkvama stoljećima, naime,

Odabir nasuprot Besplatnoj milosti

Mi vjerujemo da Biblija uči i jedno i drugo, ali da to zahtijeva poštivanje „Nebeskog prvog zakona“, reda, da se ispravno služimo riječju istine po tom pitanju.

Prvo ćemo pogledati Odabir. Tijekom doba koje je prethodilo Potopu, ne postoji Biblijski izvještaj da je Bog dao čovječanstvu bilo koji zakon, i vrlo malo svjetla otkrivenja. Jedno obećanje je sjalo, „Potomstvo Žene zdrobit će Zmiju,“ i čak je i to zahtijevalo buduće otkrivenje da bi ga se shvatilo. Bog je međutim, imao nekolicinu patrijarha ili slugu koji su imali svjetlo iznad masa, kao rasvjetni stupovi na mračnom putu.

Patrijarhalno doba je povećalo svjetlo. Tada je bilo otkriveno da potomstvo neće samo „zdrobiti zlo [zmiju],“ nego i da će „blagosloviti sve narode na zemlji,“ ipak Božja je Crkva i dalje bila predstavljena po jednom čovjeku, Noi, Abrahamu, Izaku...itd, itd.


Za nas Biblija jasno uči: DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja

traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni

kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim

narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj.

28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE,

OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo

pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“

bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i

hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom

Milenija. —Otkr. 15:5-8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je

Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će

on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u

određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela

u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok

svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—

vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove

proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35

Uredništvo Sionske Stražarske Kule

Miroslav Đurak

Kneza Branimira 18, 44010 Sisak

Mob. 098 199 4362

Email : info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj .com


Documents

ISTRAŽIVAČI SI0NSKA STRAŽARSKA KULA