Ivan Gundulic - Drame

Ivan Gundulić: Drame

Ivan Gundulić

Drame

Arijadna Prozerpina Dubravka

1

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazaliste


SADRŽAJ

Arijadna__________________________________ 4 POSVETA_______________________________ 5 PRIPOVIJES_____________________________ 6 ČINJEN'JE PRVO _________________________ 9

Skazan'je prvo ______________________ 9 Skazan'je drugo ____________________ 17 Skazan'je treće _____________________ 20 Skazan'je četvrto ___________________ 24

ČINJEN'JE DRUGO ______________________ 26 Skazan'je prvo _____________________ 26 Skazan'je drugo ____________________ 30 Skazan'je treće _____________________ 32

ČINJEN'JE TREĆE_______________________ 34 Skazan'je prvo _____________________ 34 Skazan'je drugo ____________________ 39

ČINJEN'JE ČETVRTO ____________________ 43 Skazan'je prvo _____________________ 43 Skazan'je drugo ____________________ 50

ČINJEN'JE PETO________________________ 58 Skazan'je prvo _____________________ 58 Skazan'je drugo ____________________ 65 Skazan'je treće _____________________ 67 Skazan'je četvrto ___________________ 68

Prozerpina ______________________________ 69 ČINJEN'JE PRVO ________________________ 71

Skazan'je prvo _____________________ 71 Skazan'je drugo ____________________ 75 Skazan'je treće _____________________ 81

ČINJEN'JE DRUGO ______________________ 85 Skazan'je prvo _____________________ 85 Skazan'je drugo ____________________ 90 Skazan'je treće _____________________ 90 Skazan'je četvrto ___________________ 92 Skazan'je peto _____________________ 98 Skazan'je šesto ____________________ 103 Skazan'je sedmo___________________ 107

ČINJEN'JE TREĆE______________________ 109 Skazan'je prvo ____________________ 109 Skazan'je drugo ___________________ 113 Skazan'je treće ____________________ 116 Skazan'je četvrto __________________ 121

2



Dubravka ______________________________ 137 ČINJEN'JE PRVO _______________________ 139

Skazan'je prvo ____________________ 139 Skazan'je drugo ___________________ 142 Skazan'je treće ____________________ 144 Skazan'je četvrto __________________ 146 Skazan'je peto ____________________ 148 Skazan'je šesto ____________________ 150 Skazan'je sedmo___________________ 152 Skazan'je osmo____________________ 159 Skazan'je deveto___________________ 160 Skazan'je deseto___________________ 162

ČINJEN'JE DRUGO _____________________ 163 Skazan'je prvo ____________________ 163 Skazan'je drugo ___________________ 166 Skazan'je treće ____________________ 167 Skazan'je četvrto __________________ 171 Skazan'je peto ____________________ 173 Skazan'je šesto ____________________ 177 Skazan'je sedmo___________________ 178 Skazan'je osmo____________________ 178 Skazan'je deveto___________________ 182

ČINJEN'JE TREĆE______________________ 183 Skazan'je prvo ____________________ 183 Skazan'je drugo ___________________ 184 Skazan'je treće ____________________ 185 Skazan'je četvrto __________________ 187 Skazan'je peto ____________________ 188 Skazan'je šesto ____________________ 191 Skazan'je sedmo___________________ 195 Skazan'je osmo____________________ 196 Skazan'je deveto___________________ 199

RJEČNIK _______________________________ 206

3


Ivan Gundulić: Drame — Arijadna

Arijadna Tradžedija

4



MNOGO SVIJETLOMU GOSPODINU MARINKU FRANA TUDIŠEVIĆA VLASTELINU DUBROVAČKOMU DŽIVO FRANA GUNDULIĆA P. I. P.

Među mnozijem prijateljima, koji mene svjetuju i ljubežljivo sile, da Arijadnu moju na svijet budem prikazati, V. gosp. navlaštito je, komu želji ja u to pogodit želim: ne samo er toliko srčana prijatelja požudu1 u mjesto od zapovijedi držim, ma nu er ista Arijadna nikoga nije držanija poslušati negoli V. G.2, od koga i od vaše družine s velicijem slavami bi jur prikazana u našemu Dubrovniku. Tijem istino mogu rijeti, da od mene bi začeta, a od vas i urešena i proslavljena. K vami dake Arijadnu ja pošiljem, i vele s draga je srca vami u dar poklanjam, neka kako od stvari osobite i vlaštite činite od nje što hoćete. Ako uzbude pohvaljena, biće čâs vaša; toli inako, vi ćete vrijedni bit obranit ju, kako prem gospodičiću se takomu pristoji, čijeme pod Vašega G. krilo na svjetlos od svijeta izhodi. Stojte zdravo. Iz Dubrovnika na IIII setembra 1632.

GOSPODIN DŽIVO SARA BUNIĆA PJESNIKU3

Arijadna ostavljena tako lijepo mlada cvili, da diklica ucviljena Baka k sebi doć usili; kî ne samo nju prigrli, ma za slavu nje potpunu da joj u dar neumrli usred neba zvijezdâ krunu. Čestiti se vijenac sviće od neumrle lovorike, kî se slavno zeleniće vrh čela ti po sve vijeke; er njoj zapad krunu krije, a tvoj lovor, kako sada, zelen je uvik: njemu nije smrti, zime ni zapada. Sad pravo je, u tve pjesni ti, kî vele ljepše skladaš neg ista ona nje boljezni, ljepšoj kruni da se nadaš.

1 požudu - želju 2 V. G. - vaše gospodstvo 3 Autor ove pohvalnice Arijadni je Dživo Bunić Vučić (1592-1658), dubrovački barokni pjesnik, autor Mandaljene pokornice i pjesničke zbirke Plandovanja.

5



PRIPOVIJES Budući se uharačila država i grad od Atene slat svako ljeto nekoliko mladića, koji se na sreću vađahu4, kralju od Kandije, koja se u ono doba Kreta zvaše, neka budu vrženi u zahodnu5 i zametenu gradu od Laberinta za jestojsku vrloj i strašivoj nakazni, koja bješe do pasa čovjek, a u ostalomu svemu kipu četveronožni vuo i zvaše se Minotavro, Tezeo kralj, hrabren mladić i glasovit junak, izvađen i on na smrtni red mrzećega ugovora, mučno trpeći u slobodnu srcu nepravedno bezakonje, odluči ili viteški poginuti ili od teškoga harača rodni grad sloboditi. I tako s družbom od izabranijeh mladića pribrodi na Kandiju, gdje s pomoćim i po nauku6 Arijadne, kćere kraljeve, koju on bješe obećô za vjerenicu uzeti, uljeze i izide živ i zdrav iz zametenoga Laberinta, budući pridobio7 i pogubio strašivoga Minotavra. Tako slavan dobitnik sebe hrabreno obranivši, i slobodivši plemenito rodni grad od teškoga harača, s družbom veseo i čestit diže se put Atene s Arijadnom, vjerenicom svojom, ku bez uprosa oca i matere nje on vođaše. Ali u putu na otoku od Nesa8, budući se s kraljevskom kćeri hrabreni vojevoda izkrcô, za na kraju prinoćiti, svjetovan od svojijeh svjetnika, pače usiljen i pridobit od njih razloga, ostavi speći na rečenomu otoku zatravljenu mladicu, koja budući se probudila i našla privarena i izdana, plačući i zovući zaludu pobjeguća ljubovnika, veće mrtva nego živa, bez ufan'ja svakoga uzdišući izdisaše. Tada Ljubav po odluci svega vijeća od višnjijeh bogova i po naredbi Venere, majke svoje, ostavljenu ljubovnicu nevidjena vidjeno pomože; er u to isto doba iznenadke zagnan od sile od vjetara bog Bako9, dobitnik od istočnijeh Indija, s hrabrenom družbom budući dojedrio; ne dobro na isti otok stupaj postavi, a ucviljenu mladicu ugleda, koja neumrloga10 mladića zamjerivši, ubrzo oba po milosti i oblasti od blage i moguće Ljubavi, od stravljenijeh ljubovnika čestiti vjerenici nađoše se. Tako Arijadna srećna u nesrećah, ostavljena od svijeta, pomožena od neba, umrloga11 čovjeka na neumrlom bogu promijeni.

4 koji se na sreću vađahu - koji su se određivali ždrijebom, izvlačenjem 5 zahodnu - u gradu u kojem se lako može zaći (zalutati), odnosno u labirintu 6 po nauku - prema uputama 7 pridobio - pobijedio 8 otoku od Nesa - otok Naksos 9 Bako - Bakho, Dioniz, bog vina i veselja 10 neumrloga - besmrtnoga 11 umrloga - smrtnoga

6



Imena, koja ulaze u tradžediju:

Apolo Venere Ljubav Tezeo Arijadna Svjetnik Skup ribara Skup bojnika Tezeovijeh Pelinko Biserko

ribari

Poklisar splavi Koraljka gost(ionica) Glasnik prvi Glasnik drugi Bako Skup vojnika Bakovijeh Jove

7



APOLO

Od nebeske slatke lire vječna straža bog sunčani, kî po višnjoj lijepoj strani zlatna kola zrak prostire, od znanijeh kralj djevica, ke stanuju vrh Parnaza,

5

10

15

20

25

30

12 eto na svit sad ukaza slavnu svjetlos vedra lica. Ne, jer opet ljuta zmija jijedom, kî se u njoj čuje, nebo smuća, zemlju truje, rijeke suši, ljudi ubija; ne, jer opet svjetlos draga od pogleda umrloga željnu misao srca moga k sebi zove i primaga13: negli samo, o gospoje, dođoh sunce ja s nebesa sred vašega svijetla uresa za uživat zrake moje. Čujte, blage u ljubavi, milijeh pjesni sklad uljudni, vašijeh oči zrak14 razbludni od kojijeh je uzrok pravi. Čujte, izdana ljubovnica u pustomu sama kraju kako uzdiše, jaoh, u vaju peruć suzam lijepa lica. Možebit vam da se zgodi sred sadanjijeh vidjet sprava15 davnu krepos starijeh slava u spjevanju novom odi.

12 Riječ je o Muzama, zaštitnicama umjetnosti i znanosti, koje zajedno s Apolonom stanuju na planini Parnasu. 13 primaga - privlači 14 zrak - pogled 15 sprava - pothvata, djela

8



ČINJEN'JE PRVO

Skazan'je prvo VENERE I LJUBAV16

VENERE

Ah, poprav je srećno čudo, da te sad sam ja zastala17 vrh pomorskijeh ovijeh žala, sinko, slatka, mâ razbludo!

35

40

45

50

55

LJUBAV

Što želiš, majko mâ, što žudiš, božice, sve pita' bez srama u moje desnice! Jeda ljepos tvoga uresa hoće, da luk napnem odi suproć bogu komugodi od mora, ali od nebesa? Da koji, hoć' li ti, umrli na svijeti s tve rajske ljeposti uzbude18 gorjeti?

VENERE

Mâ besjeda sad ne pita, da itko uzdiše s mene19 u sebi, ni od bogova višnjijeh s nebi, ni od umrlijeh ljudi od svita. Čuj, što hoću, čuj, što želim, o djetešce lijepo moje, čuj me, zašto volja ovo je boga Jova20, što ti velim. Ter plam vječni tvojih strijela i luk zlatni veće spravi, o jedihna mâ Ljubavi, a visoka slavna djela.

16 Ljubav - bog ljubavi, Eros, Amor 17 zastala - susrela 18 uzbude - bude (uz-bude) 19 s mene - zbog mene 20 Jove - Jupiter, vrhovni rimski bog (grč. Zeus)

9



LJUBAV

Zapovijed se svaka ina tva saviše, majko, gleda, gdi razbludom zapovijeda slatka molba tvâ jedina. Eto sam pripravan na tvu riječ, na tvoj glas podložit ovi dan luk, strile i svu vlas.

60

65

70

75

80

VENERE

Neće lijepi bog Apolo, koji nosi dan po sviti21, sred valova zatvoriti zlatnu zraku, vječno kolo, sinko, draga mâ Ljubavi, a na otočne ove žale, pun vo'evoda slave i hvale, ustaviće svoje plavi. Oni slavni vojevoda, kî je stupaj izvadio iz strahoće od zahoda22, u kom ne sja vijek23 dan bio, u viteštvu u hrabrenu ostavivši vrhu trave zlu nakazan poraženu bez života i bez glave.

LJUBAV

Kâ uredba, kâ požuda, kô li od slave novo ufan'je24 opet na svo'e rodno stan'je25 Tezea vodi sad ovuda?

21 po sviti - po svijetu 22 od zahoda - od labirinta 23 vijek - (uz negaciju) nikad 24 kô li od slave novo ufan'je - koja li nova nada u slavu 25 na svo'e rodno stan'je - u njegovo rodno mjesto

10



VENERE

On pun slave neizrečene veseo u svâ mlada ljeta želi, neka vidi opeta grad uzmnožni od Atene. Tim

85

90

95

100

105

110

26 od mora sada brodi valovite sinje vode s mnozijem plavim, pun slobode, kijeh u svoju družbu vodi. Od Krete ga kralja slidi lijepa kćerca pobjeguća, kâ u ognju sva goruća za njim vene, čezne, blidi, što ga učini (ah milosti od ljuvena srca mila!) od mučnoga sasma dila dobitnikom27 slavnijem dosti.

LJUBAV

Ja sve to dobro znam; er sve što reče ti, učinil ja jesam, djelo je me28 vlasti.

VENERE

Da čuj, sinko, ter se gani, kažuć milos dragu u licu, kraljevsku će djevojčicu on ostavit u ovoj strani.29 Bez ufan'ja, bez veselja u oholoj će u pameti moguća se toli rijeti od umrle slave želja? Koje uzdahe (jaoh) i koje tužbe i cvile čuti ima povjetarce s nebesima, ki povrh nas ovdi stoje! Ah, kako će, jaoh, doskora

26 tim - stoga, zato 27 dobitnikom - pobjednikom 28 me - moje 29 u ovoj strani - u ovom kraju

11



u žalosti jadoviti gorkijem plačom svi zamniti bližnji otoci, bližnja mora!

115

120

125

130

135

140

LJUBAV

Bez uzroka neće viku30 bit cviljen'je toj čemerno, ako u varku pasti priku pravedno će srce i verno.

VENERE

Ali kaž' mi, slatko ufan'je, mâ ljubezni, sinko mili, da pustićeš ti da cvili rajska ljepos, di 'e tve stan'je?31 Ti ćeš pustit, da pogine s himbenijeh hudijeh sprava (jaoh) mladica tač gizdava i tač verna nad sve ine? Ter će ostat na otoku u pržinah žala ovoga zatvorena ljepos mnoga u čemeru u žestoku? Ah, mlađahna djevojčica ostat li će uzdisaje32, zasve tvoga carstva da je svîm priklona službenica?

LJUBAV

Ah, ne reci toj se ikada33, ah ne budi vijek istina, da u kraljevstva, kojim vlada moja svijetla vlas jedina,

30 viku - nikad 31 di 'e tve stan'je? - gdje ti stojiš? 32 uzdisaje - uzdišući 33 ikada - nikada

12



verna sluga naći bude za svu platu gorke trude. Srce mu ću tvrđe i jače ja svezati uzam novim, ranit ga ću većma pače svemogućim strilam ovim: a neka se pak po sili, ako uzmože, od nje odili.

145

150

155

160

165

VENERE

Neka Tezeo od sve34 pođe pogrđene vjerenice, ištom da vlas tve desnice njoj na pomoć blaga dođe.

LJUBAV

Od goruća plama u sebi i od mogućijeh ovijeh strila čini što hoć', majko mila, kô35 je ugodno većma tebi.

VENERE

Pr'je neg sunce u pučinu zautra zrake sve podune36, ter od svita strane pune razlikosti s noći zginu, u mjesta će vjetri ova po smućenoj zagnat vodi Tebanina, kî se rodi od Semele i od Jova.37 Tako 'e, sinko, vječno vijeće

34 sve - svoje 35 kô - kako 36 sve podune - svoje ugasi 37 Sin Semele i Jova (Jupitera, Zeusa) je Bakho (Dioniz), a Semela je kći Kadma i Harmonije, tebanskog kralja i kraljice. Ljubomorna Hera (Junona) nagovorila je Semelu da zatraži od Zeusa da joj se pokaže u svom božanskom veličanstvu i pritom su je spalile i u pepeo pretvorile njegove munje. Zeus je spasio nerođenog Bakha iz pepela i nosio ga u svojoj utrobi do poroda.

13



vrh nebesa odlučilo, i Atlantov sin38 je dilo izvršiti pošô veće; otišô je Merkurio kralju, koji vjetrim vlada39, da bi od volje višnjijeh sada glas mu stavan navijestio. Ti, kom stupaj on postavi, potom na žao

170

175

180

185

190

40 ovi stane, čin', cić lijepe Arijane da se užeže vas ljubavi;41 ter od take čini moći tvoje u njemu vruće plame, da ufa42, da mu od nje same43 mir i pokoj može doći; ni od takoga ljubovnika slatku želju, plam čestiti bude lijepa pogrditi, ali ostavit do vik vika. Pače učini, da sve ine i radosti i ljubavi veće u zabit44 ona stavi cijeć požude te jedine.

LJUBAV

Smiri se45 misao tvâ, majko mâ ljuvena, gorjeće obadva s jednoga plamena; Ljubav sam ja mila, kletvom ti obitam vrh luka i strila46, ku činim voljno sam.

38 Atlantov sin - Merkur (Merkurio), rimski bog krasnorječivosti, trgovine, putova, glasnik bogova (grč. Hermes); zapravo je sin Zeusa i Maje, Atlantove (Atlasove) kćeri, odnosno Atlantov unuk 39 Bog vjetra je Eol. 40 žao - žal, plažu 41 da se užeže vas ljubavi - da se sav zapali od ljubavi 42 da ufa - da se nada 43 same - jedine 44 u zabit - u zaborav 45 smiri se - neka se smiri 46 kletvom ti obitam vrh luka i strila - zakletvom na luk i strijele ti obećavam

14



VENERE

Po načinu lijepu ovakom kolici će, o Ljubavi, po dobitnoj vrijednoj slavi nebo uresit novom zrakom? Jur u poljijeh punijeh gizde, sred kijeh sunce kram svoj ima, viđu među svjetlostima zlatan vijenac činit zvizde. Ali koja buka ovo od trubalja i od glasâ povjetarcem sad se ukaza? Što bit može? Što je novo?

195

200

205

210

215

220

LJUBAV

Ah, nut plavî koliko je! Puna ih je strana svaka; svrni lijepe oči tvoje, ter pogleda', ter viđ paka: ne bi rekla zaistinu, majko, dobro moje milo, da se more u planinu punu dubja obratilo?

VENERE

Ah, ja svaki stijeg ponosni dobro poznam i sred vode; nuti grčke vojevode, ono 'e Tezeo nemilosni! O kolike prihrabrene čete svaka naponase, š njim s visocijeh drijeva slaze pod oružjem narešene!

LJUBAV

Gleda' ohola čela, zgara kâ gizdava perja rese,

15



gledaj, štiti gdje svijetle se, čim zrak sunčan u nje47 udara.

VENERE

Na zemlju eto sad postavi veće stupaj svoj iz vodâ plemeniti vojevoda; vidiš li ga, o Ljubavi?

225

230

235

240

LJUBAV

Među mnoštvom, kô bez broja oko njega 'e odsvudije, još ga ne znam naći di je; ukaž' mi ga, majko moja!

VENERE

Gledaj, on je mladac oni, kî se put nas uputiva, i u vezenu zlatu siva48 po odjeći po svioni. Vjerenicu lijepu nuti kako uzdrži rukom svojom: ah, s tihoćom lijepom kojom gizdav stupaj milo puti! Nut, razbludno zamišljena kô se kaže sva u sebi, kô vedrina svijetla od nebi lica resi nje ljuvena!

47 u nje - u njih 48 siva - sjaji

16



LJUBAV

Gnjiv i milos veće odsada, jaoh, od hude česti svoje na srdačce slazi moje, ter me gorka žalos jada.

245

250

255

260

265

VENERE

Da ti nastoj, mâ Ljubavi, blaženu ju učiniti, ja ću se uto zabaviti u moru, ali u dubravi.

LJUBAV

A ja, ovako lijepo dilo da po meni svrhu primi49, nevidjen ću među njimi stanovati rado i milo.

Skazan'je drugo TEZEO, ARIJADNA, SVJETNIK I SKUP BOJNIKA TEZEOVIJEH

SKUP

Ako ukraj rijeke Izmena50 plemeniti glas prostira slatkoskladna grčka lira, neka budu pohvaljena Erkulova51 slavna dila, zgoditi se vijeku neće, da će mučat52 grad Atene slavne dobiti i hrabrene, s kijeh sad svijetao i pun sreće

49 da po meni svrhu primi - da se zbog mene ispuni, privede kraju 50 Izmen - rijeka kod Tebe 51 Erkulo (prema tal.) - Herkul (grč. Heraklo), junak antičkih mitova 52 da će mučat - da će prešućivati

17



kralj je dobri, kî ju vlada53. Pjevati će kufi bili, pjevati će vile od mora i one, koje posred gorâ vode o dzori tančac mili pri kladencu u dubravi, ter će rijeti, kô porazi nedobitan zlu nakazan, i kô po njem bi ukazan put, po kom se smiono izlazi iz zahoda smetenoga.

270

275

280

285

290

295

TEZEO

Vitezi hrabreni; o družbo od truda, i od časti kâ meni u pomoć bi svuda, skoro će svanut dan, kad ćete doći vi na željni rodni stan, ponosni u slavi, gdi svaki čestit prem zagrlit vrat ima ljubovcam drazijem, sinovim milima. Ku rados izbranu, ku ćemo čuti54 slas, oružje na stranu kad stavi svaki nas55, kad budem s vami ja pokojan viditi od rodnijeh oganja dim k nebu hoditi!

SKUP

Slatko je djecu svu56, i slatko i milo ljubovcu gizdavu primiti u krilo; ali manja čâs ne bude ljudem, koji slavu ljube, za čâs lijepu kad pogube podnosit se vide i trude. Gdi nebesa najgnjivnija, gdi sveđ mora smućena su, gdi u ledu i u mrazu val se s valom sveđ razbija, slidićemo volju tvoju.

53 kralj je dobri, kî ju vlada - kralj Atene je Egej, Tezejev otac 54 čuti - osjetiti 55 svaki nas - svaki od nas 56 svu - svoju

18



TEZEO

Dosta smo podnili pogube i smeće vrijeme je, dom mili da vidi svak veće; da rados svak svoju uživa s ljubavi u miru, u goju, u igrah, u slavi.

300

305

310

315

320

SVI

Umrla kripos dim bez snage ostaje, ako joj za trudim pokoj se ne daje. Dobiti grde sve i srca gnjive se, ako vijenci od slave čela im ne rese.

TEZEO

Na luku pođ'te vi, i pomnja budi vam od vojske, od plavi57; ja ću ovdi ostat sam, ter dočim sred mraka tmastu sjen studenu od zlatnijeh od zraka strijeljan'ja iždenu, drazijem ću pokojom sred lijepe zeleni s gizdavom vil mojom rasladit sve me dni.

SKUP

Ah, blaženi i čestiti da bi svi sni vaši bili, ah, da s dzorom danak bili oba bude probuditi, samirenijeh u pokoju. Što s cknjen'jem od hoda ustavljamo odluku, kôm svijetli vo'evoda šlje nas svijeh na luku Hod'mo, neka on njegovi svrhu poda slatkoj želji, hod'mo veće, prijatelji, hod'mo veće, vitezovi!

57 pomnja budi vam od vojske, od plavi - budite oprezni (stražarite) zbog vojski i brodova

19



Skazan'je treće TEZEO, ARIJADNA I SVJETNIK.

TEZEO

Jaoh, kî od straha biljeg meni kaže lijepo lice tvoje, o životu moj ljubljeni, o srdačce slatko moje! Ah, razvedri, dušo, veće zrak liposti pripadene, skoro oči tve vidjeće svijetle mire slavne Atene. Tu ćeš, ljubi lijepa moja, ti kraljica u svjetlilu gospodovat sred pokoja vodeć slatko mlados milu.

325

330

335

340

345

350

ARIJADNA

Ah! dopusti, čim rođenu zemlju ostavljam, brače, sada, daj, uzdahom jednim mlada da počastim uspomenu. Zaistinu svijes mâ sudi, poznam dobro, mâ ljuvezni, da su gorke tve boljezni moje muke, moji trudi; ali od prsi majke mile djevojčica odkinuta uzdržati veće puta svaki uzdah nejmam sile.

TEZEO

Svîm58 je dobit59 plemenita od nakazni pogubljene, od zahoda svîm skrovita slatke i drage uspomene: nu veselo lice tvoje

58 svîm - sasvim 59 dobit - pobjeda

20



ako oči me ne paze, sve dobiti slavne moje, sve me slasti gorke izlaze.60

ARIJADNA

Uzdisati sili mene, slatki brače, želja mnoga od izdana ćaćka moga i od majke privarene. Jaoh, nu boles

355

360

365

370

375

380

61 veće ustavi, dragi pogled, dušo, smiri: plemenitoj u tvôj viri razgovor62 je meni pravi.

TEZEO

Ah, ne može bez žalosti mjesta ostavit svâ rođena,63 ko sred prsî bez milosti srca nejma od kamena; ali veće mlados tvoju smiri, lijepa djevojčice, ter s ljubavi u pokoju tve razvedri rajsko lice. Slatku i dragu svjetlos vrati sunčanijem tvijem očima, s mnogom srećom kraljevati narodim ćeš čestitima. Kraljica ćeš svijetla biti, biće slavno svud tve ime, pram ćeš zlatom naresiti i kamen'jem pridrazime. Djevojčice grčke izbrane, kijeh liposti suncem lete, dvorkinjice verne i znane umiljeno služiće te. Nu prî nego ijedna druga na trenutje tvoje zgledno

60 ako oči me ne paze ... - ako moje oči ne paze tvoje veselo lice, sve moje pobjede i slasti postaju gorke 61 boles - bol 62 razgovor - utjeha 63 mjesta ostavit svâ rođena - ostaviti svoje rodno mjesto

21



ja ću letjet verna sluga i ljubovnik tvoj ujedno. Služit te ću, moj životu, dvorit te ću, mâ ljubavi, (ah jaoh) ištom da ljepotu mirnu gledam, kâ me travi. Ah, razvedri lice blago, tvoj drag ures razveseli, o sunačce moje drago, kîm mi siva danak bijeli. Trud, kî dragu rados diže tvom pogledu slatkom sada, me srdačce (jaoh) saviše tužno mori, smrtno jada

385

390

395

400

405

410

415

64.

ARIJADNA

Tako slatko k srcu shodi tvâ besjeda sad medena, jur da svaka uspomena rodnoga me mjesta ohodi65. Zbogom! majko moja mila; Zbogom! ćaćko moj izdani, i ti zbogom, zemljo, ostani, u kôj sam se porodila.

TEZEO

Ah, kralj koji u svitlosti, kî li vitez svîm hrabreni paše s većom čestitosti sad od mene mač zlaćeni? Eto mi je dopušteno, eto pogled moj uživa sunačce ono razvedreno, kî moj život prosvjetliva; nu jur sunce pri pučini svitla u more kola krije, navideći, da jedini sunca moga zrak svjetlji je. Eto veće dan utječe,

64 jada - truje 65 ohodi - ostavlja, napušta

22



čijem noć prvi mrak prostira: ovo 'e doba, nadaleče kad od sebe svak trud tira. U ovo brijeme od pokoja ne bismo li i mi odi počinuli, lijepa moja, gdje se pravi mir nahodi? Bolje nam je noćit veće u divjemu mjestu ovomu, u ubogu stanu, komu vlažni ševar krov poplijeće, neg na more poć opeta na mu zlatnu plav veliku, gdi i malahan vjetric viku s krajem

420

425

430

435

440

445

66 vale svađa i smeta67.

ARIJADNA

Drag i ugodan stan će biti, brače, s tobom vazda meni među vihrim, gdje smućeni val je morski jedoviti. Ištom da sam tebe blizu, o ljubavi mâ jedina, mirna biću sred planinâ, gdi najveće pustoši su.

SVJETNIK

Ali mi se vidjet čini, ali istino vidim veće onamo u onijeh sjena tmini na čas treptjet plam od svijeće.

TEZEO

Ah, pastirski stan po sreći da kigodi ono bude,

66 s krajem - s obalom 67 smeta - uznemiruje, smućuje

23



gdi ispokojit san družeći slatko ćemo danje trude. A kad sine dzora mila, opet ćemo za put dragi na jutrnji vjetric blagi odriješiti jedra bila. Put onijeh veće strana sa mnom stupaj tihi upravi, o gizdava mâ ljubavi, o kraljice izabrana.

450

455

460

465

470

475

480

Skazan'je četvrto BISERKO, RIBAR OD SKUPA I SKUP RIBARA

BISERKO

Svijetle ti su i vesele, vedro nebo, zvijezde tvoje; veselije nu su vele i svjetlje oči Dzorke moje, kîm srdačce me otvori, da u vječnom ognju gori. Jur je sunce ugasilo svoj gorući zrak u moru, po nebesijeh eto goru jasne zvijezde svijete milo: brijeme 'e, družbo, - što činimo? - lov iz mora da vadimo. Sada skrovno i mučeće na luku vam poć je triba: er sumnjiva68 često riba, čim se od straha uzpromeće, kraje okastoj razdre mreži, ter izlazi tuda i bježi. Mi ćemo uto počivati bez svjetlosti ovdi ine, izvan ku nam zvijezde čine, kîm se nebo vidi sjati, blazneć tiho u ljuvezni sne prislatke skladnom pjesni.

68 sumnjiva - sumnjičava

24



SKUP

O jasnosti vedre i čiste, kim se tamna sjena resi, svijetlo blago od nebesi i kamen'ja draga vi ste. Višnjijeh polja lijepe vile, ke u skutu bistra mora uživate s neba zgora vječne vaše zrake mile: zašto pomno vaša lica pazi umrla želja mnoga jur od ognja nebeskoga svîm požudna ljubovnica? Ne bi zato, da zrak mili vi nam ikad skrile jeste, er goruće volje nijeste druzijeh nikad pogrdili. Nu vi lijepe, koli prike, svijetle zvijezde pune uresa, koje sjate sred nebesa umrloga lica uvike, sad kažete zrak milosni, sad krijete nami svijeme, u srcijeh budeć tijeme

485

490

495

500

505

510

69 sad smijeh mili, sad plač grozni. Ah jaoh, ako vi žudite u gorjen'ju slikovati jasne zvijezde, koje sjati po nebesijeh sveđ vidite, zvijezde od zemlje lijepe i drage, stojte s istom sveđ prilikom, daždeć rados lubovnikom proz poglede mile i blage.

69 tijeme - time

25



ČINJEN'JE DRUGO

Skazan'je prvo TEZEO I SVJETNIK

TEZEO

Ako se od puti, me srce, možeš rit70, ko ćeš se prignuti, kô li ćeš (jaoh) pustit među ovijem otocim, na kijeh se ne vidi neg stijen'je strašno svîm, klisure i hridi na žalu studenu, na goloj pržini, tvu dušu ljubljenu, tvoj život jedini? Neharniče, ter je tvoja misô onu ostaviti kâ za tebe (jaoh) sliditi sva ostavi dobra svoja? Ti si krunu, s kôm na glavi svijetla si se porodila, Arijadna, pogrdila, cića moje (jaoh) ljubavi; i ti, dušo moja, paka da tvoj ures sa mnom bude, i celove i razblude ostavila od rodjaka: a ja moć ću (ah jaoh dila od mramorne nemilosti!) prosut bez tve sad ljeposti na plah vjetar jedra bila? Jaoh, to moć ću (srca od stijene) ne misleći, sred kijeh strana, gdje i kako sad izdana ti ostaješ, brače, od mene? Što ti valja, da me stravi kroz tu rajsku tvu ljepotu, i da si uzrok mom životu, jaoh! i mojoj vječnoj slavi, ako huđi zvijeri

515

520

525

530

535

540

545

71 od gora ja, to ništa ne mareći, od tebe se sad uteći spravljam, dušo, priko mora?

70 Ako se od puti, me srce, možeš rit - ako si, srce moje, od mesa 71 huđi zvijeri - huđi od zvijeri

26



SVJETNIK

Još čini rat72 mnogu, natječuć još se rve proć lijepom razlogu73 smućeno srce tve; stravljenu svijes tebi, ah, vrijeđa saviše plam nečis u sebi, kî tvu vlas užiže jur silnik, zasve da prikoran vrh svijeh, od tvoga pogleda, od misli tvojijeh.

550

555

560

565

570

TEZEO

Ljubav je nemila toliko tvrdime vezom (jaoh) smrsila srdačce tužno me, da ako moja svijes ište ga odriješit muku, trud i boles čujem74 (jaoh) za umrit. Ali mi veći jad zadava strašni grijeh od vjere, koju sad pogrdit ovdi tjeh: grijeh, vajmeh, sasma prik, za vječni nepokoj ki neće stavit vik75 u zabit život moj.

SVJETNIK

Pod posluh ljuveni čim bude srce stat, istine moć mu nî razvidjet, ni poznat. Pogrdit vjeru onu grijeh nije nikada, u ognju sionu užežen koju da; er kletva nije toj, ljubovnik ku tvori mladici gizdavoj, u bludu čim gori: paček se može rijet, gledavši k istini, da 'e kripos i pamet, kad se od nje promini.

TEZEO

Odveće je na sem sviti76 tvrde i vrle77 taj naravi,

72 rat - imenica rat u ženskom je rodu 73 rve proć lijepom razlogu - rve se s lijepim razlogom, razborom, razumom 74 čujem - osjećam 75 vik - nikad 76 na sem sviti - na ovom svijetu 77 vrle - zle

27



tko od uza od ljubavi može odriješen sveđ hoditi; mučno može da promini blagu odluku mislim prikom, ko drag pogled (jaoh) silnikom od svojijeh želja učini.

575

580

585

590

595

600

605

610

SVJETNIK

Ako uzmnožnos, s kôm uzrasti, i kraljevsko srce tvoje u požudah sada stoje od uresa vedre časti: ako scijeniš vječnu slavu ti ne manje u životu negli žensku tuj ljepotu, ku spovijedaš tač gizdavu: ah, nu što će rijet od tebe (uzmi sa mnom mislit sada) bani i kralji, kijem se vlada Mičene78, Argo, Sparta i Tebe? A to, videć sred tvojega svijetla grada stat kraljicu pobjeguću djevojčicu, došlu iz mjesta iz tuđega. "Slavna 'e hvala, čudne moći", s podsmijehom će govoriti, "dobitnik se oglasiti s tuđe varke i pomoći." Tako ženska ljubav prika tvoj hrabrenoj vlasti veće svijetlu zelen potamnjeće od bojnijeh lovorika. Kaž' mi, ko ćeš podnijet moći, da u tvôj slavi gleda Atena, gdi kon tebe bludna žena stoji u dne i u noći? Bićeš uzrok, gnjivna stoga mrmoreći da izreče: "Da li ova krunu steče s huda dila nečasnoga? Da li vrh nas vlas prostire, i kraljica 'e primoguća jedna žena (jaoh) bjeguća, bez poštenja i bez vire?"

78 Mičene - grčki grad Mikena

28



TEZEO

Ah, kâ želja sad na svijeti od ljubavi i od časti smeću čini svojom vlasti u sumnjivoj môj pameti?

615

620

625

630

635

640

645

SVJETNIK

Nu tuj prirok tvoj ne svrši, ni naš prikor, gospodine, er su huđe stvari ine, ke još jezik moj uzdrži. Žalosnim su majkam svima (što naš općen jad uzroči) tužna srca, plačne oči za drazijem porodima, kijeh čes huda htje izniti, s ke smo jošte svi porazni, da nje79 bratu, zloj nakazni, poždrstvo se njim nasiti. Ah, nu misli, kâ 'e tvâ želja, ke li naše (jaoh) nevolje, čim ti stavljaš na pristolje sad kćer kralja nepr'jatelja. Tvo'i građani s kîm80 pogledi, s kîm li srcim gledati će, u svjetlosti slavne sriće hudi uzrok sve njih zledi81. Ah žalosti, ah prikora, da se gane stanac kami! Kraljevat li među nami, našega će kći zlotvora? Kôm za harač zao saviše (ah jaoh, tužna uspomena) naša djeca neodhranjena svako lito dana82 biše! Ah, ter jedan zrak83 na sviti tamna lica umrloga lijepu svjetlos od razloga84

79 nje - njenom 80 s kim - s kojim, s kakvim 81 sve njih zledi - svih svojih rana 82 svako lito dana - svakih godinu dana 83 zrak - pogled 84 razloga - razuma

29



moć će dotle zasjeniti, da kraljevstvo i čâs tvoju zaboraviš ti neredno za željen'je tašto jedno ćud visoku grdeć svoju?

650

655

660

665

670

TEZEO

Čim85 mogu otvorit na sunce oči me, neće se nigda rit, u n'jedno, znaj, vrime da želje ijedne vlas veća je u meni, negoli svijetla čâs, kom slovu moje dni. "Gospodstva, verni mo'i, dostojan čovik nî, kî sluga volji svôj tamna se učini".86

SVJETNIK

Ah, kô svijes mâ grede u miru s veseljem, s razumne besjede, s hrabrena srca prem! O kreposti plemenita, na nebu se kâ nahodiš, odkle u svijetla srca shodiš od kraljeva segaj svita, gdi s oružjem bude doći svemoguća tvoja sila, nejma ljubav ni nje strila, jad ni omraza n'jedne moći.

Skazan'je drugo POKLISAR, TEZEO I SVJETNIK

POKLISAR

Pomorci su vješti i znani, tvojim plavim kî vladaju, spravni, samo što čekaju tve došastje, kralju izbrani!

85 čim - dok 86 kî sluga volji svôj tamna se učini - koji postane sluga svojoj mračnoj požudi

30



675

680

685

690

695

700

705

Po nebesijeh jer se čuje u blag način drag i sladak šušnjet njeki gizdav hladak, ki na put nas svijeh klikuje.

TEZEO

Opeta, verni moj, vrati se, ter ćeš rit viteškoj družbi svoj, da š njima sad ću bit. Kô vidiš, kaži svim, da sam se digô ja i da se jur k žalim stupaj moj približa. Ah, odkli se dijelit trijebi, dijelimo se, hod'mo veće; gorka muko puna smeće, ku me srce ćuti u sebi, i ti sa mnom doć se spravi, jaoh, ter vijek me ne ostavi.

SVJETNIK

Žalosne boljezni na svitu nije te, s bremenom koju dni napokon ne skrate; nu vele pr'je od svijeh, ke nam jad gork čine, od rana ljuvenijeh muka i trud pogine.

TEZEO

Meni se ne haje, da brijeme ali smrt ranu ovu, koja je u srcu, bude strt, ali, vajmeh! da ostane u ovako hudoj sreći sred pustošne ove strane moje duše dio veći; da ostane djevojčica kraljevskoga od plemena sred klisura i litica ovdi od mene ostavljena: taku u sebi boles ćutim, da ja ne znam, cijeć gorkoga odjeljen'ja kô se putim, a ne umrem prije toga.

31



SVJETNIK

Vedrina tvâ nemoj cijeć toga strah imat, višnja će milos njoj potpunu pomoć dat. Tim se opet vratiće na mjesta svâ rodna, vesela s te sreće i svojim ugodna, čestita gdi paka sve dni će svo'e vidit; er milos rodjaka ne može se uvridit.

710

715

720

725

730

Skazan'je treće PELINKO I SKUP RIBARA

PELINKO

Nevoljnijem putnicima počinuti nije moći, sveđ po tamnoj idu noći drage i tihe sne druzima i pokoje smetajući.

SKUP

Ili na istok sunce sine, ili u sinje more zađe, da od misli pokoj nađe, ke mu u trudu stati čine, zaman ište, tkogod vlada. Nu jur zvijezde blide ostaju, bijelom rukom jasna dzora od koralja vrata otvora, sred istoka koja sjaju čistim zlatom narešena.

SKUP

Dzoro87 lijepa, dzoro bijela, zlatnim stupom nebo uresi, zrak objavi,

87 Dzora - boginja zore je Aurora (grč. Eos)

32



dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi.88 Bog sunčani stavio je zlatnu uzdu svîm89 konjima, jur iz mora zrake svoje meće i k nebu put uzima, da sne izagnu tamne svima, otvorene trepte oči; prostri, prostri zrak s istoči, u kom nam si dan donijela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnijem stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi. Noć s mjesecom i zvjezdami, skupiv tmastu svu koprenu, drugo nebo svo'im igrami ide uresit noseć sjenu; cvijet, na busu kî 'e zelenu, sunce prosi, rosu pita; hodi draga, hod' čestita, zemlja te se uželjela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnijem stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi. Tih kladenac romoneći zove svitlos dana draga: slavic perja svâ čisteći vrhu gnjijezda pjesni slaga; na pršanje hladka blaga slatko trepti vrh od mora; tance vode vile od gora reseć cvijetjem vedra čela. Dzoro lijepa, dzoro bijela, zlatnim stupom nebo uresi, zrak objavi, dan donesi, hodi vedra, hod' vesela, ljubovnika starca ostavi.

735

740

745

750

755

760

765

770

775

88 Titon, kralj troje i otac Memnona, kralja Etiopije; Eos je za svoga ljubavnika Titona od bogova dobila dar besmrtnosti, ali je zaboravila zatražiti da on ostane vječno mlad, pa je Titon živio vječno, ali kao starac 89 svîm - svojim

33



ČINJEN'JE TREĆE

Skazan'je prvo ARIJADNA, KORALJKA I SKUP RIBARA

ARIJADNA

Zasve da me vjera mnoga tvrdi90 i ljubav privelika od svijetloga kralja moga, od dragoga vjerenika, ištom u sni i u javi sred srdačca (jaoh) sumnjiva mrazan njeki strah boravi, ki vas život obujmiva. Da nî ovo môj mladosti jadni glasnik i tužbeni (jaoh) od muke i žalosti, koja doći ima meni, kî smućenoj duši mojoj zlu bojazan nosi sada u strahoći zloj njekojoj kâ me huđe sveđ pripada!

780

785

790

795

800

SKUP

Često, gdi ima šteta prijeka doć po uredbi višnjoj hrla, čini otajna pripas njeka, da goneta svijes umrla, proročica od zla svoga.

ARIJADNA

Jaoh, još svjetlos dzorna mila zrak ne slaše s neba zgara, kad, buduć se probudila, iskah moga gospodara. Po pernici bijeloj mani91

90 tvrdi - utvrđuje (u vjerovanju) 91 mani - uzalud

34



stokrat prostrijeh ruhe oboje, jeda tužna u kôj strani nađem pokoj duše moje.

KORALJKA

Kćerce mila, razlog nije, da se lipos tvoja smeta

805

810

815

820

825

92; drag razgovor uzmi opeta: kralj vjerenik blizu ti je. Istino je pošô k žalim, za prigledat plavi svoje, i za vidjet mirno kô je sinje more s tisim93 valim, i ako veće drazi i sladci sred blagoće i tišine za vaš put se čuti čine pomoćnici dzorni hladci.

ARIJADNA

Ali posred noćne sjeni, (jaoh) što mi se muče94 ukrade, što me ostavlja samu sade, što ne vraća još se k meni?

KORALJKA

Od ljeposti poman tvoje tihim stupom95 on se odili, da ne smete sanak mili i ugodne tve pokoje, misleć, netom jedra stavi, hrlo opeta po te doći, neka brodit bude moći, kî čas stupiš ti na plavi.

92 smeta - uznemiruje 93 tisim - tihim 94 muče - šutke, krišom 95 stupom - korakom, hodom

35



ARIJADNA

Sve 'e tako istino, kô veli riječ tvoja„ i da (jaoh) nî ino, vjerovat hoću ja. Ako kadgod s tve ljeposti u srdačcu strah je ovomu, vjereniče dragi, prosti gorućemu ognju momu.

830

835

840

845

850

SKUP

Vazda ufa, sveđ se boji mlados kâ je zatravljena; nu htjej danas vlas ljuvena da bojazan tašta broji, a ufan'je istino se.96

KORALJKA

Nu ako podat uzaznaju glase istine tvojoj želji ribari oni prijatelji, koji ovdi pribivaju? Ah! tako vam sveđ kazale zvijezde čestit zrak veseli: prije dzore vidjeste li koga ovuda sît97 na žale?

SKUP

Pripravila prem se biše dzora gonit tmine od noći, a ovdi se ustaviše dva viteza čudne moći, odovle se odijeliše; tom98 se vidje k njim pridoći

96 da bojazan tašta broji, a ufan'je istino se - da bojazan bude nepotrebna (ništavna), a nada istinita 97 sît - sići, spustiti se 98 tom - potom, tada

36



jedan bojnik, i kô riješe, uprav luke put uzeše.99 855

860

865

870

875

KORALJKA

Da čuste li vi po sreći bližnje žale gdi zamniti na trubalja glas aliti na kî ini vapaj veći?

SKUP

Ni u bukah, ni u glasih muklih trubalj bojna bijesa sklad se smete pjesni drazih, ni tišina noćna uresa; na svjetlosti zvijezda blazih, pod vedrinom od nebesa proveli smo mirne čase družeć pokoj drag uza se.

KORALJKA

Ah, što veće sada tebi, draga kćerce, sumnju uzroči? Razveseli lijepe oči! Zamišljena još si u sebi? Jeda ne znaš, u zamnjen'ju i u kojoj buci stane nebo i zemlja svake strane, kad je vojska na dijeljen'ju?

ARIJADNA

Slatko ufan'je, s kîm boravi (ah jaoh) želja moja sama,

99 i kô riješe, uprav luke put uzeše - i pošto rekoše, odoše prema luci

37



od srdačca ti si mâma i drag vjetric od ljubavi. Ljubko ti me (jaoh) i milo odsvud blazniš i njeguješ: neka sa mnom sveđ stanuješ, hodi, hodi u me krilo! Hodi ufan'je, hodi raju, hod' blaženstvo me veliko! Trudne prsi, ah, koliko dobrovoljno stan ti daju. To nebesa milostiva našla svaka želja tvoja, povedi me, draga moja, gdi sunačce moje siva. Povedi me, gdi od moga srdačca je dio draži: ukaži mi (jaoh) ukaži vjerenika ljubljenoga. Jaoh, od želje duša poje: povedi me veće sada, gdi ću pokoj naći mlada, gdi ću vidjet dobro moje.

880

885

890

895

900

905

KORALJKA

Mirno srce, vedro lice veće objavi, ter upravi k moru stupaj tvoj gizdavi, o kraljevska djevojčice!

ARIJADNA

Prijateljska družbo, zbogom! Veseo večer, jutro milo da bi vami dohodilo s čestitostim vazda mnogom!

SKUP

Zbogom i ti pođ' čestita! Ljubav dvorna, draga i mila

38



tvom srdačcu samirila dni smetene, trudna lita vječnom, dragom svôm radosti!

910

915

920

925

Skazan'je drugo BISERKO I PELINKO I SKUP RIBARA

BISERKO

Da dâ višnje vlas desnice, da od sreće danas hude prorok srce me ne bude, (ah nevoljna djevojčice!)

PELINKO

Nu koja te stvar pripada100? Što ti žestok trud uzroči? Što k nebesom dižeš oči, pak uzdišeš kô pun jada?

BISERKO

Ja se bojim s mudrim svitom zasjedami i privaram, u pameti koje stvaram mlađahnijem onim litom. Cić tolike (jaoh) ljeposti one svijetle svîm gospoje od bolesti i od milosti skončava se srce moje.

100 pripada - prepada, straši

39



PELINKO

Ah Biserko, odkli izhodi ta bojazan, kâ te jada, toj odkriti nami odi ne budi ti mučno sada. Nu pogleda', gdi se boji svak i uzdiše (jaoh) u smeći, na istoku još čim stoji bijela dzora noć goneći.

930

935

940

945

950

955

BISERKO

Ah, viteza vi onoga dočuste li svi veljen'je, koji s mnogo sad razloga podspiješaše odjeljen'je? Još na pamet staviste li čine, ke mu drugi ukaza: gorku žalos, jad dreseli, i uzrok svoga vas poraza?

PELINKO

Vidjeh sve, i kako razumijeh svijesti môm, pridobit onako među snom i trudom, stavljam se od toga, sve mi se učini, prî dana biloga da onako u tmini s mogućijeh besjeda žalosno ucviljen dijelit se ureda jedan bi usiljen.

BISERKO

Da jeste li pak vidili, kî u trudu jadovitu skončavaše strah nemili gospođu onu plemenitu? Ne čuste li s uzdasima nje govore plačne svima?

40



SKUP

Jaoh, što kažeš ti nam sada? (Ah jaoh) što nam spomenivaš? O mladice puna jada, u nevolji kâ pribivaš, sad bojazan tvâ žestoka, poznam, da nî bez uzroka.

960

965

970

975

980

PELINKO

S besjede moguće usiljen na to bit: uzdisat goruće i s tijem se svîm dijelit101; jaoh, noćno se odijeliti u žalosti i u vaju; na ovakom pustu kraju ljepos dragu ostaviti - n'je bez svjeta102 toj nikada, o nevjerni svijete sada.

BISERKO

Ah, ke srce, višnji Bože, toliko je bez milosti, da ovolike (jaoh) ljeposti ostaviti sada može na otoku pustu ovomu?

SKUP

Ljepota se tuj ne scijeni, milos blaga nejma silâ, bez luka je i bez strila u nescijeni bog ljuveni, gdi ohola hlepnja od časti srca gori svojom vlasti.

101 uzdisat goruće i s tijem se svîm dijelit - žarko uzdisati i od svega se toga rastati 102 svjeta - savjeta, nagovora

41



SKUP

Srećni ti smo mi vrh svijeh ljudi, kojih sunce obtječe, vijek vodeći nadaleče od gradova oholijeh. Zabave su naše općene mirno vodit krotka stada, gdi sred travnih vru livada vode bistre i studene; ili u morsko metat krilo u tišini, čim ne raste,

985

990

995

1000

1005

1010

1015

1020

1025

103 vrše uresne, mreže okaste nijemom jatu hitro i milo. Nam sred mirnih srca viku104 ne umje se ustaviti žalos, ni trud jadoviti kroz nerednu misô priku; ni vik ovdi smesti može žestok zakon hude sile od ljuvene slasti mile drage pokoje i razkoše. Svijeh nas Ljubav vodi i vlada, i što od nje mi imamo naručeno, ono samo naš je zakon i drum sada. Jedan sladak posmijeh nami želju svaku samiriva; nejma zrake kojom siva za nas zlato ni drag kami105. Ah, a koja ikad blaga veća i ljepša svit ukaza od jednoga rusa vlasa, od jednoga lica draga? Nam su od carstva svitlih slave tamne vidjet i čemerne, ugodne smo sluge i verne od ljeposti prigizdave. Nu ti ponosni i oholi, koji s naših kraja poći sad ukradom priko noći spravio si skrovno toli, tamo, gdi greš stolovati u privedroj velikosti, bržek još ćeš pun žalosti misao hudu proklinati,

103 čim ne raste - dok nije uzburkano, dok je mirno 104 viku - nikad 105 drag kami - dragi kamen

42



i zapleten pomnjam pricim slatko gorjen'je od onoga, (jaoh) pogleda prilijepoga s uzdasima zvat velicim.

ČINJEN'JE ČETVRTO

Skazan'je prvo GLASNIK, PELINKO, BISERKO I SKUP RIBARA

GLASNIK

Ako višnji s neba gori iz desnice svemoguće strile ognjene i goruće u treskovijeh

1030

1035

1040

1045

1050

106 ne obori; trozubje ako vrlovito107 silnijeh osti cijevi crne u kolovrat108 ne obrne sve kraljevstvo valovito; ako ona plav nemila od mora se ne proždrije, o kuk li se ne razbije u tisuću mrva i dila: o bogovi prostićete, ja vjerovat neću odi, da se pravda sad nahodi usred vaše strane svete.

SKUP

Stvar je lijepa i kreposna čovjek, mučat kî umije, kad velika i jakosna rasrdžba ga pridobije. Zavazda se jednom pusti kami iz rukâ, riječ iz usti!

106 u treskovijeh - u gromovima 107 vrlovito - zlo 108 kolovrat - vrtlog, vir

43



PELINKO

Pod pristoljem božijem stoji goru pravda neockvrnjena, i ako kadgod kasna i lijena hrlo stupit ne nastoji, koliko se tiša diže, vrlja i preča

1055

1060

1065

1070

1075

109 toli stiže.

GLASNIK

Ako jezik izvan sebe sad govori bez razloga, gnjiv i milos (ah, jaoh) mnoga opravi me, Bože, u tebe!

BISERKO

Kî pravedan gnjiv te jada i razgara ljuto odviše? Č'ja li milos ganu sada srce tvoje, da uzdiše?

GLASNIK

Jedna lijepa djevojčica, od ke, ne znam, dzora bila je li ikada objavila u istoku draža lica, ostavljena jad svoj vika110, (jaoh) izdana tužno pače, odiljen'je hudo plače od nevjerna ljubovnika, ter gorućijeh sred uzdaha tako slatke tužbe čini za jedrima po pučini, kojijeh nosi sila plaha, da ja ne znam (jaoh) za milos,

109 vrlja i preča - gora i brža 110 vika - vikala je

44



kô se vjetar ne ustavi, kô li natrag tamne plavi ne zanije opet morska silos; ali sunce kô ne skrije u zapad se vjekoviti za strašivu ne viditi zgodu, kojoj slike nije

1080

1085

1090

1095

111?

PELINKO

Umrla ufan'ja poprav su laživa112, sumnja i strah, viđu113 ja, istin se odkriva. Da kako, htjej mi rit, mogoše bez buke tolike plavi izit ujedno iz luke.

GLASNIK

Ne da trubljam glasa dati, nu mučeća svîm zlamen'ja stavi od svoga odjeljen'ja tad himbenik domišljati.

PELINKO

Privarit jednoga, kî se uzda, lasno je114; nu plata od Boga svakomu svâ doje115.

BISERKO

Danu tužna, gdi nesreće odsvud je su tako stisli, jaoh, što čini, jaoh, što misli, u što se uzda sada veće?

111 kojoj slike nije - kojoj nema slične 112 Umrla ufan'ja poprav su laživa - nadanja smrtnika uistinu su lažna 113 viđu - vidim 114 Privarit jednoga, kî se uzda, lasno je - lako je prevariti onoga koji vjeruje 115 svakomu svâ doje - svakomu njegova dođe

45



Ah, sve nam, što vidi, i sve, što sliša ti, molju te, sad slidi podpuno kazati.

1100

1105

1110

1115

1120

1125

1130

1135

GLASNIK

Na onomu golom kuku, s koga općim116 odizgora prostirući s trstim ruku varat ribe ukraj mora, ne pr'je vele neg117 s istoči dzorni zraci dan ukažu, otvorene držah oči, pomno činjah mrežam stražu; ali eto meni objavi u jedihni hip se tade, od visocijeh gdi se plavi jedra driše, sidra vade. Premda od kraja nadaleče strjeljaicu bjehu od luka, kad me ljuto (jaoh) posiječe glas nevoljne pun jauka: ko'i bi tako tužan čuti i tolike pun žalosti, da mi sva se krv u puti118 smrznu i sledi od milosti. Obraćam se119 i po žalu vidim hodit djevojčicu, (jaoh) od truda veće palu, plačnu u zgledu, blidu u licu. Ah, od koga bješe jada mekahnijem nje stupajim oštro i tvrdo stijen'je tada pomorskijem blizu krajim! Od bolesti oblak kî li smrknut sasma, smeten svime nje prilike zrak premili pokrivaše u toj brime! Hoja, Lero, Dolerije,120 na kletvu vas zovem doli, da vidjen'ja nigda prije

116 općim - običavam 117 ne pr'je vele neg - ne mnogo prije nego 118 u puti - u tijelu 119 obraćam se - okrećem se 120 Hoja, Lero, Dolerije - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, često se spominju u narodnom pjesništvu u zakletvama, zazivima i sl.

46



čo'ek ne zgleda tužna toli. U vlas vjetra raspustila bješe zlatni pram niz pleći, a oči plačne obratila k moru hrlo sveđ trčeći, jaoh, a ruke prostiraše, pobjeguće one plavi jeda tužna, kô mogaše, da zagrli, da ustavi, koje gluhe na nje tužbu valovitoj po pučini plaha vjetra naglu družbu dostizahu u brzini.

1140

1145

1150

1155

1160

1165

1170

BISERKO

Ah, mladice, odasvudi ku nemila sreća tira, poprav ti te udes hudi doni na kraj naš ovdira.

GLASNIK

Nu tekući121 kako doje, gdi pržinu more plače122, od hrline plahe svoje tijek uzpreže, stup uzmače123, tere glasom tužnim kliče vapijući u žalosti: "Obrati se, nevjerniče, jaoh, k izdanoj môj mladosti! Jaoh, kî grijeh te moj odnosi! Obrati se, ah, obrati! Vid, nevjeran koliko si, jaoh, jesam li ja vjerna ti!" Kô dovrši govor ovi, u more se sva zapazi veleć plačuć: "O valovi, niz vas li su mo'i porazi? Ah, valovi, sasma vi ste nemilosni meni sada, što mi stupaj ustaviste, da ne tonem prešno mlada.

121 tekući - trčeći 122 plače - oplakuje, optječe 123 tijek uzpreže, stup uzmače - trk zaustavi, hod uzmakne

47



Ne ustavlja'te misao priku: kad mi živoj nije moći, k nemilosnom izdajniku neka mrtva budem poći. Što ste živoj zabranili, da toj mrtvoj dopustite; da me vidi moj nemili, vodite me, jaoh, vodite! Da me vidi, da me pozna razkinutu na sto dila, ah, ljubavi mâ žalosna, ovo li si zaslužila?" Prista i opet tijek priuze, što hrlije može i plaše, i nesvijesna u vodu se naglo veće sunivaše, kad joj, kô bi nebu ugodno, prispje u pomoć ribâr četa, iz valova kî slobodno izeše ju na žô opeta. Tu umorna i utruđena uzdišući sveđ na čase, ko snijeg bijela i studena snagu izgubi, jaoh, skonča se.

1175

1180

1185

1190

1195

1200

1205

BISERKO

Tužne zgode, ah žalosti! Ah privari vrle124 i prike! jaoh, dostojne od milosti i od grozna plača uvike! Da što paka slidi veće od tolike, vaj, nevolje, od tolike hude sreće, kâ nas pored s tobom125 kolje?

GLASNIK

U naručja milostiva od pr'jatelja onih tada veće mrtva negli živa

124 vrle - zle 125 pored s tobom - zajedno, upored s tobom

48



zamalo se spusti mlada, pak opeta plakat uze, i toliku slas uzroči ljevajući grozne suze iz onezijeh lijepijeh oči, da ne samo srca i duše omekšaće, nu bi rekô stijen'ja, u moru kâ se duše, kami, od ljuti

1210

1215

1220

1225

1230

1235

1240

1245

126 kî se osjekô. Podnijet veće ne bi meni, u žalosnoj gledat zgodi oni ures božanstveni; tijem obratih stupaj odi.

SKUP

Nevoljna ti mož' se riti, o mladice lijepa i mila, sred razkošna kojoj krila stril svoj toli jadoviti stavlja uredba prika i huda. Ah, u ovoj sad pustini koji život biće tebi? Bez ufan'ja tužna u sebi što da misli, što da čini nepokojna mlados tvoja? Ako od tebe goru uzljesti, k višnjim milos ne uzbude, ne može se znat, kô127 hude svršiti će (jaoh) bolesti, i tolici raspi tvoji. Ah jaoh, ako sred svitlosti vedrih kralja slave i dike zamerne su i velike varke, izdajstva, himbenosti, naš je život čestit svime128. Ovi otoci sva su naša mila rados, gdi nam časi lete mirni, ljubki i drazi; ni nas smeta, ni poraža vruće ufan'je, strah ledeni.

126 ljuti - hridi, stijene, litice 127 kô - kako 128 svime - sasvim

49



GLASNIK

Ako me oči ne varaju, ovo svijetle djevojčice! Ah, kô tiho stupa u vaju, žalosno ti nje je lice. 1250

1255

1260

1265

Skazan'je drugo ARIJADNA; KORALJKA I SKUP RIBARA

ARIJADNA

Ne ustavlja'te, ne držite, komu veće nî živiti, umrit, umrit (jaoh) pustite, pustite me (jaoh) umriti! Ter ko će u ovoj hudoj česti razgovor129 mi kî donijeti? U ovoj ljutoj, vaj, bolesti pustite me (jaoh) umrijeti!

SKUP

Zaman ište i nastoji svijes umrla, ljudcki jezik da razgovor poda i lik130, gdi bez svrhe zlo se goji.

ARIJADNA

O Tezeo, moj Tezeo, moj, er moj si '(jaoh) svakako, zasve očima mojim tako svitlos dragu da si uzeo, obrati se, moj životu, obrati se (ah jaoh Bože!), da tvoj pogled vidjet može

129 razgovor - utjehu 130 lik - lijek

50



njekad rajsku tvu ljepotu, onu, cića slatke tvoje i jedine (jaoh) ljubavi rodno mjesto kâ ostavi i kraljevstvo slavno svoje, i kâ mrtva s gorka vaja još jestojska zvijeri ohole

1270

1275

1280

1285

1290

1295

1300

131 ostaviće kosti gole na pržinah segaj kraja.132 Ah, mâ željo nemilosna, (jaoh, o Bože!) da ti 'e znati, kô se muči i što pati Arijadna tva žalosna: bržek, bržek s mojih zala tu bi milos oćutio, da bi kajan obratio jedra još put ovih žala. Nu s vjetricim blazim milim ti sad čestit brodiš more, a ja tužna svak čas gore bez ufan'ja ovdi cvilim; tebi Atena spravlja u čudih sprave133 pune veličine, a ja puste vrh pržine pića134 ostajem zvijeri hudih; tebe rodjaka135 oba tvoja veseli će zagrliti, a vas veće ja viditi neću, čaćko, majko moja!

SKUP

Ah, mi sve se cijepa, na nevoljnu svrhu koju vidim letjet mlados tvoju, o nesrećna, koli lijepa!

131 još jestojska zvijeri ohole - još kao hranu oholoj zvijeri 132 na pržinah segaj kraja - na pijescima ove obale 133 sprave - priprave, pripreme 134 pića - hrana 135 rodjaka - roditelja

51



ARIJADNA

Neharniče, gdi je vira, gdi su kletve, ke činjaše, da bez mene ne mogaše čas pokoja nać ni mira? Ove li su (jaoh) nevolje, načini oni, s kîm obeća, da ću sjesti svjetlja i veća mojih starih na pristolje? Ovo li su krune jasne, s kojim resiš prame moje; šibika li svitla ovo je, ku kraljice nose oblasne

1305

1310

1315

1320

1325

1330

136? Kamen'ja ovo bez procjene i zlata su privelika, ostavit me, da zvir prika svoj na meni glad iždene? Ah Tezeo, moj Tezeo, skončat li ćeš u nemiru onu, ku si ti na viru137 iz rodnoga mjesta izveo? Ah žuđeni moj pokoju, ah životu moj izbrani, podnijet li ćeš, da zamani plačuć pitam138 pomoć tvoju? Ah sve dobro me139 pod nebi brače, ter ćeš ti pustiti Arijadnu tužnu umriti, slavu i život kâ da tebi?

SKUP

Tolika ju bolest kosi, da ne pozna puna jada, er ujedno s molbam sada uzdahe joj vjetar nosi.

136 oblasne - koje vladaju, moćne (oblas - vlast) 137 na viru - na vjeru, na povjerenje 138 pitam - tražim 139 me - moje

52



ARIJADNA

Ah, ne samo odgovora na me tužbe da ne daje, ma se gluši kaže da je od kamen'ja ljutih gora. Silni vjetri, vihri plasi

1335

1340

1345

1350

1355

1360

1365

140, sred valova i treskova141 vaš ga urnebes dno valova tisni, uduši i porazi; strašnih riba jata vrla, hrlim plovom doletite, tijelom hudim da punite jazovitih ponor grla. Ah, kâ nesvijes tužna ovo je, kuda srnem s bijesom hudim, jaoh, što pitam142, jaoh, što žudim, ke su ovo riječi moje? O Tezeo, moj Tezeo, moj, er moj si (jaoh) svakako, zasve očima mojim tako svjetlos dragu da si uzeo, nijesam, nijesam (jaoh) ja ono, jaoh, ja ono nijesam bila, kâ sam gnjivna izustila govoren'je usiono; govoril' je muka prika, govoril' je boles mnoga; bi jezika govor moga, ne srdačca (jaoh) dovika.

SKUP

Ah, ovo je ljubav prava, neka svit ju s čudom pazi143; nevolja te čim porazi, ah, ljepoto prigizdava, ne um'ješ se rasrditi ni s osvetom zla prositi.

140 plasi - strašni 141 treskova - gromova 142 što pitam - što tražim 143 pazi - opazi, vidi

53



ARIJADNA

Ah, nevoljna još li dajem mjesto ufan'ju izdanomu, ljuven oganj ter u momu srcu ugasit još ne hajem? Narugana nepokojni život vodim još ovuda? Gorim? Ne, ne, smrti huda, ti plam ugas' nedostojni! Dragi ćaćko, majko mila, dvori svijetli carstva moga, gdi od zlata pričistoga kolijepku sam ja imila; sluge spravne mojoj želji, dvorkinjice verne meni, o rodjaci mo'i ljubljeni, o ugodni prijatelji, pogledajte, gdi sam mlada dovedena s hude sreće, ter za milos moje smeće proplačite sa mnom sada! Pogledajte, od kolika uzrok mi je (jaoh) nemira moja ljubav, moja vira i druzijeh privar prika. Ah, ovaku platu stiže, svoj ovako život gubi tko dragoga sasma ljubi, tko vjeruje (jaoh) saviše.

1370

1375

1380

1385

1390

1395

1400

1405

KORALJKA

Od hrabrena i slobodna srca, ko'e smrt pogrđuje, riječi uzmnožne svijes mâ čuje, o kraljevska kćerce ugodna! Ali svijetla mâ gospoje144, još oruža' odasvudi uredbenoj proć osudi ponosite volje tvoje! Ter viđ145, blaga i pokojna prikoj smrti poć u krilo,

144 mâ gospoje - moja gospođo 145 viđ - vidi

54



od kraljice je li dilo i odluka toj dostojna?

ARIJADNA

Svijetla sam se ja rodila, krunom pram se moj resio, i lijep život moj jes bio, čim

1410

1415

1420

1425

1430

146 nebesa jesu htila. Skončaju me sad nemiri, trudi, jadi, tuge i smeće; jaoh, da umrem, brijeme 'e veće, na moju se volju smiri.

KORALJKA

Kâ se vrti buka ovo, povjetarcem ter se ukaza od vapajâ i od glasâ žamor smeten? Što je novo? Čuj, gdi se je množ sastala bojnijeh trubalj spjevat milo, čuj, kako je sve zamnilo od bubanja i od svirala. Razveseli svijetlo lice! Na žô, na žô, djevojčice! Od česa se bojiš veće? Što ckniš? Ovo tvoje sreće! Evo Tezea, evo tvoga vjerenika ljubljenoga! K njemu milo što ne slaziš? Jaoh, što činiš? Jaoh, što paziš?147

ARIJADNA

Hodim, živem, mrem, bjesnujem: tašta148 li sam sjen na sviti?

146 čim - dok 147 što paziš? - što gledaš? 148 tašta - bezvrijedna, ništavna

55



Što, jaoh, imam učiniti? Što da sada ja vjerujem?

1435

1440

1445

1450

1455

1460

KORALJKA

Jur bojazan svaku otira', ter se onamo sad zapazi149, otkuda se najpr'je oglasi vapaj, glasnik tvoga mira. Ne vidi li, mâ gospoje, veće ures tvoj gizdavi, da 'e sva luka puna plavi, ke svud po njoj redom stoje?

ARIJADNA

Ali ko mi do istine može riti, plavi one da su zaisto Tezeove, a ničije veće ine? Ah, ufan'je nepravedno, još li vriježit misliš sade me boljezni, moje jade u nemiru zlom neredno? Ah, žalosna i skončana, živjela si tužna odveće: umri, umri, Arijana, jaoh, ne išti druge sreće!

KORALJKA

Ko za život svoj ne haje, smrt sveđ nađe, kad ju ište, najpokonje 'e utočište, komu ufan'ja ne ostaje. Nu od tvojih trudnih zala možebiti nî daleče željna svrha; brijeme utječe, ah, molim te, dođ' do žala.

149 zapazi - zagledaj

56



Pogrditi nemoj, mila, moga svjeta razgovorna

1465

1470

1475

1480

1485

1490

150, ako sam ti verna i dvorna gostionica dosad bila.

ARIJADNA

Ja ću činit što ti hoćeš: di ti 'e ugodno, svud me vodi; strah me, da opet brzo odi sasma tužna sa mnom doć ćeš. Tko pogrdi, tko me ostavi u pustoši, u nescijeni, da se vraća opet k meni, da me prima u ljubavi, ah, mučno je vjerovati. Jaoh, ufan'je tašto to je; tako lasno misli svoje ne opće151 kralji promijenjati.

SKUP

Odkrit će kratak čas od svega istinu,152 nu vidjet još danas tvu ljepos jedinu, gdi čestita i uresna raduje se i veseli, u srcu mi njeka veli misao naročna i udesna.

SKUP

Strašivoga vrhu blata, kud se u pakô brodi tmasni, na primučan put cijeć jata hudih, vrlih, zlih nakazni

150 svjeta razgovorna - utješnog savjeta 151 ne opće - ne običavaju 152 Odkrit će kratak čas od svega istinu - za kratko vrijeme otkrit će se istina o svemu

57



Orfeo153, željan sve ljubavi, zatravljeni stupaj stavi. Ne tri grla neizmerna, zavijevan'ja ne strašiva, ne pogleda svîm čemerna154 Karontova

1495

1500

1505

1510

1515

155 od sumnjiva djela i trudna vlas imaše srce ustavit, ke goraše. Željnu milos tim izprosi pod glas slatke svoje lire156; nu kôm časti da ponosi čistoća se većma od vire, negli u tamni pakô siti157, za na bio dan dragu izniti? I ovim se samo slavi ženska kripos: cijeć ljeposti tim ne muča, nego stavi sunčanijeh vrh svjetlosti jur Ljubmira sred nebesâ grčka pjesan puna uresa. Ah Ljubavi, vlas tvâ sada ako oni isti luk napina, ako s misli, kâ mnom vlada, kaže mi se kâ istina, bićeš slavna: ah, veseo vrati se opet k nam Tezeo.

ČINJEN'JE PETO

Skazan'je prvo GLASNIK I SKUP RIBARA

GLASNIK

Prospi perja zlatnih krila, cijepa' oblake, o Ljubavi,

153 Orfeo - Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvijeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmijinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uvjet da se neće osvrtati da je vidi prije nego što izađe na površinu 154 ne tri grla neizmerna ... - niti tri vrata (tri glave) neizmjerne, niti strašno zavijanje, niti otrovni pogled Haronov nisu imali moć zaustaviti srce, koje goraše, u sumnjivom i teškom djelu; tri glave ima Kerber, troglavi pas sa repom zmaja koji čuva ulaz u podzemni svijet 155 Karont - Haron, u grč. mitologiji lađar koji duše pokojnika prevozi u podzemni svijet preko rijeke Stiksa 156 Svojim sviranjem lire Orfej je opčinio Kerbera i Harona i oni su ga pustili u podzemni svijet. 157 siti - sići

58



od veselja slatka i mila ter se glasnik ti objavi! Ti u jezik tvoj najdraži u razbludi i milosti tvoje dike, njih radosti svemu svijetu sada kaži! Višnje slave i veselja bez načina i bez reda čo'ek umrli da spovijeda, huda 'e misao, prijeka 'e želja.

1520

1525

1530

1535

1540

1545

SKUP

O gizdavi naš Radmile slatko čtimo svikolici u veseloj tvôj prilici glase drage, ljubke i mile. Eto veće svrha dođe gorcim tužbam, punim smeće; dođe, dođe svrha veće plaču lijepe svîm gospođe.

GLASNIK

Ah, ke danas ljubovnike druži Ljubav puna uresa, rec'te, o zvijezde, o nebesa, i ti, o svijetla danja zrako: vidjeste li vi uvike158 vrteći se uokoli gorjet u ognju lijepu toli dva srdačca lijepa ovako?

SKUP

Eto se opet njoj povrati, eto misao svu promijeni: poprav ti se, o ljuveni

158 uvike - ikada

59



Bože, moguć možeš zvati.159 Slatkoj dragoj svôj ljeposti da Tezeo sada doje, dvorno i slavno djelo to je nedobitne tve kreposti.

1550

1555

1560

1565

1570

1575

GLASNIK

O mâ družbo draga i mila, Tezeo ono bio nije, kî na luci malo prije sagnu i skupi jedra bila; ljepši, draži i gizdavi drugi je uzrok nje ljubavi. Puna slatke svîm požude drugoga je ljubovnika, drugoga je vjerenika na radosti, na razblude sva pokojna, sva vesela u raskošno krilo uzela.

SKUP

Ter je itko drugi mogô nje jad ljuti samiriti? Ah, toliko čudo mnogo kako prođe, htjej nam riti.

GLASNIK

Bako, koga slava i dika u sto imena svud se glasi, Bako, u istoku160 kî porazi množ nakaznî, množ silnikâ, ah, čestita djevojčice, tako gori š nje ljubavi da s pogleda, kî ga stravi,

159 poprav ti se ... moguć možeš zvati - uistinu se možeš zvati moćnim 160 u istoku - na istoku

60



čas ne smeće rajsko lice.161 Nu ne manju i ona silu ćuti od ognja sva blažena, sred pozora ter ljubljena drži od očî zraku milu. Ah, od očî s česti prike neizmernijeh puna zala, proz kojijeh je (jaoh) ljevala malo prije suza rike

1580

1585

1590

1595

1600

162.

SKUP

Ah, ljuveno providjen'je, ah, pomoći, mila čuti: staro ognjeno sve163 gorjen'je novim plamom podunuti! Danu još nam sad objavi, kô dođe ovdi, i kô spravna bi prem tako vlas Ljubavi za užeći srca slavna?

GLASNIK

Da od tisuću svije pomâ i od tisuću lovorika vijenac slavan do vik vika sred vedroga svoga doma, brodijaše sinje vale stare Tebe svijetla glava indiotskijeh164 od država lijep dobitnik i pun slave. Ali od vjetar plasih165 sila goneći mu brze plavi obrnu mu i upravi na kraj ovi jedra bila.

161 da s pogleda, kî ga stravi, / čas ne smeće rajsko lice - da zbog pogleda koji ga je opčarao ni na čas ne zaboravlja (njeno) rajsko lice 162 rike - rijeke 163 sve - svoje 164 indiotskijeh - indijskih 165 plasih - strašnih

61



SKUP

1605

1610

1615

1620

1625

1630

1635

1640

1645

O vjetri milosni, ah da li ganu vas kroz plač svoj žalosni od tužba lijepijeh glas?

GLASNIK

Kad on s plavi, na kôj staše, side i ugleda ljepos milu, bez ufan'ja kâ u cvilu željno i tužno uzdisaše, ponositoj u blažini taj čas stupaj k njoj obrati, i videć ju skončavati plačem ures drag jedini, i videć ju (ah, jaoh, koja odkri mu se žalos tada), gdi se rajska lipos s jada topi u suzah bez pokoja, u svjetlosti ucviljene lijepa i draga lica onoga od pogleda neumrloga uprije zrake božanstvene, i milinam veće blazim stravljen s rajske nje ljeposti, pun razblude i milosti reče ovako glasom drazim: "Ah, što vidim? Jaoh, koja je od božica lijepijeh s nebi uzdisati plačna u sebi sad na ove sišla kraje? Ah, što čini, što uzroči, ke su vlasti toj nemile, da u suzah groznih cvile ovolike drage oči? Kâ je uredba huda odveće naripila toli priko, ljepos draga ovoliko da sad gine s gorske smeće? Jaoh, ne samo vidiš odi stvar umrlu na očiju, danu," kliče, "najtužniju među umrlim koja hodi." I kako ovo odgovori, veokom oči otirući podrije uzdah (jaoh) gorući, da prosuzi nebo gori.

62



Paka poče spovijedati, Tezea slijedeć nevjernoga iz kraljevstva rodna svoga bjeguć stupaj kô obrati.166 I tač slatka i milosna bi u skazan'ju riječ joj tomu, da u srcu nebeskomu novoga ognja plam se pozna. Kroz što u glas božanstveni, višnji porod kîm se objavi, ove riječi u ljubavi bog izusti zatravljeni: "Veće boles svaku otira', kâ srdačce tvoje smeta, ter mlađahna lijepa ljeta razveseli puna mira! Nî uz rajsku tvu ljepotu dostojan se mogô rijeti čo'ek umrli, kî na svijeti u umrlom sto'i životu. Neumrli sin ti nebesa neumrloga Boga gori, tebe ljubi, tebe dvori, verna 'e sluga tvoga uresa." Na glas ovi sladak toli gorućijeh od besjeda sramna umuča

1650

1655

1660

1665

1670

1675

1680

167, draga zgleda srnu svjetlos zemlji doli, tere ljepšijem rumenilom neg je cvijetak od ružice slatko uresi drago lice sva razbludom sjajuć milom.

SKUP

O dvorno odveće mučan'je u sebi, koli već mučeće, toliko draže bi.

166 bjeguć stupaj kô odvrati - pošto okrene bježeći korak (hod) 167 sramna umuča - od stida zašuti

63



GLASNIK

Nu od Boga, kî se diči sveđ vesel'jem vrhu svega, od govora mučećega razumjene biše riči.168 Tim ruku onu, ka 'e po svemu svitu dobitna i smiona, on da nagu njoj, a ona s rukom bijelom srce njemu.

1685

1690

1695

1700

1705

1710

SKUP

O ljeposti svîm čestita, o ljeposti nebu mila, ljudska svijes te pogrdila u mlađahna tvoja lita, slatko i drago da te primi Bog veseo nada svimi.

GLASNIK

Užeže se sinje more, na pržini plam se objavi, vidješe se u ljubavi tad nebesa sva gdi gore. Nu ustavljena vrhu krila sred vjetrica tiha i blaga vidjeno se, Ljubav draga ljudckom zgledu očitila, tere glasom nebeskijem iz medenijeh svojih usti ove riječi slatke izusti, ke čuvene biše svijem:169 "Gor'te u lijepom ognju momu, lijepe duše i gizdave, u blaženstvu pune slave, gor'te u ognju ljuvenomu. Vaša lijepa želja izhodi od hotjen'ja višnjih zvizda, nu što obeća, neka izda

168 od govora mučećega / razumjene biše riči - razumio je govor njene šutnje 169 ke čuvene biše svijem - koje su svi čuli

64



vlas moguća moja odi. Eto vašoj ja ljeposti u razbludah milo i drago sve prosipljem slatko blago od neizmerne me radosti." Pak vedrinom neba milom tiho perjem sveđ trepteći poda oblacim ures veći pazlatnijem rumenilom. Povjetarce prosvijetli se, skup se vilâ i božicâ vrh bisernijeh kamenica iz valova morskijeh ize. Nu ču'em nebo gdi 'e zamnilo na spjevan'je drago i milo: "Prijatelji, prijatelji, evo drazijeh ljubovnika, evo u skladnoj slatkoj želji kraljevskijeh vjerenika!"

1715

1720

1725

1730

1735

1740

1745

1750

Skazan'je drugo SKUP BOJNIKA, SKUP RIBARA, LJUBAV, ARIJADNA I BAKO

SKUP BOJNIKA

Prostri tvâ krila zlatna i mila, slatkoga pun mira, bože od pira, dođi veseo, sveti Imeneo170, Ljubav te zove. Ljubav te zove, da drage ove, razbludno združiti budeš na sviti; stisni u radosti rajskom kriposti prislatke veze. Prislatke veze, da sjedine se ovako lijepa dva, združi i uživa'

170 Imeneo (prema tal.) - Himenej, starogrčki bog braka

65



viditi sada mlada uz mlada sred mila uresa. Sred mila uresa i ti s nebesa, sunce, zrak ukaži, svjetlji i draži, da ovi dan bili vedri i mili ljepši se objavi. Ljepši se objavi u dragoj slavi, dan, ki se može rit blažen i čestit, koga spomena biće čašćena milo uvike.

1755

1760

1765

1770

1775

1780

SKUP RIBARA

Od prilike po vedrini po rajskomu svom pozoru, kîm nadsiva svijetlu dzoru, boga Jova sin istini odkriva se milo svimi.

LJUBAV

Pogledajte, o bogovi, zamirite, o umrli, moje slave, moj stril ovi i plam, kîm se vas svit prli.

ARIJADNA

Radujte se moj radosti, moj radosti, ka nadhodi svač'ju misao sada odi u razbludnoj čestitosti. Ah, ufan'je ne ostaje od većega dobra meni,

66



ah, milosni bog ljuveni do sve vijeke blažen da je. Nad željami svim inima srce ono blaženo je, u pokoju slatkom koje za razgovor boga ima.

1785

1790

1795

1800

1805

SKUP RIBARA

Ah, blaženi da su uzdasi, ah, čestiti da su cvili, plači srećni, slatci i mili kim tolike višnji blazi pokoje uvik odlučiše.

Skazan'je treće VENERE IZ MORA, BAKO, ARIJADNA I SKUP BOJNIKA I RIBARA

VENERE

Vjerenice svîm čestita, uz višnjega ljubovnika slatko uživa' do vik vika ljubav, kâ nî bremenita171. Neka u mojoj u radosti sred pokoja i razblude vas svit sada gledat bude blaga dila me milosti, da pod vjerom od Ljubavi srce izdano na sem sviti višnji umiju povratiti na veseli život pravi.

171 kâ nî bremenita - koja nije vremenita, tj. koja je vječna

67



Skazan'je četvrto JOVE S NEBA, VENERE, ARIJADNA, BAKO I SKUP BOJNIKA I RIBARA

JOVE

Sad po slavah i dobitjih, po uzdasih i po cvilih, u pokojih drazih, milih trajte172 čase dni čestitih; više sunca sred nebesâ pristolje vas svijetlo čeka, ah, ugodni meni od vijeka moj porode, pun uresa!

1810

1815

1820

1825

173

BAKO

Sred vedrine vječne blage milo sa mnom sadružena kušajući, mâ ljuvena, piću174 slasti mile i drage, sveđ gledati plemenita svitla ljepos tvoja ima pod stupajim neumrlima hrlo letjet nagla lita. Među višnjim tuj na nebi zvijezde, ke su najjasnije, lijep će vijenac svit najprije od tvojijeh prama sebi. Slavna plata, ku uživa duša, umrle kâ ljeposti cijeć nebeske požudnosti kô stvar taštu pogrdiva. SVRHA.

172 trajte - provodite 173 Jupiterov sin je Bakho. 174 pića - hrana

68


Ivan Gundulić: Drame — Prozerpina

Prozerpina

ugrabljena od Plutona

69



Imena koja ulaze u ovo prikazan'je 1. Pluton 2. Prozerpina 3. Čerere 4. Venere 5. Dijana 6. (Palade) 7. Merkurio 8. Radamant 9. Medžera 10. Tizifone

furije

11. Ljubmir 12. Radmio 13. Lovorko 14. Dubravko 15. Aretuza rijeka 16. Kor božica 17. Kor vila dubravskijeh 18. Kor pastira 19. Kor dvorana 20. Kor dvorkinja 21. Kor furija

70



ČINJEN'JE PRVO

Skazan'je prvo

MERKURIO

Iz ognjenijeh strašnijeh jama, u kijeh noć se vječna kaže, gdi se u smećah hudi praže1 gorućega posred plama; gdje nemilos prijeku slavi rijeka od suza, kâ se ljeva, gdje na vratijeh sveđ zavijeva straža ohola, pas troglavi

5

10

15

20

25

30

35

2, na svjetlos se vratih sada, bivši podô s višnje odluke pokoj, gdje su vječne muke, kralju, koji tminam vlada. Ovi srdžbom pakljenome srce oholo sve3 razgori, ter odluči da otvori boj višnjijem bogovome; a to, podnijet ne mogući, da izvan svijeh se on nahodi, sam neplodne dni ko'i vodi u ognjenoj svojoj kući; sam kî ne zna, što je vrime trajat uz vil dragu svoju,4 tere steći u pokoju ono od oca slatko ime. Jur nakazni strašne i hude, tmasta propas ke sakriva, kupljahu se pune gnjiva, da se vas svijet smesti bude. Sestrenice ohole se staše protiv nebesima, jedovite zmije kima mješte prama čelo rese.5 Jedna od njih, Tizifone glavnju od srdžbe prešno užeže, na smeću se da poteže

1 gdi se u smećah hudi praže - gdje se u smutnjama zli prže 2 pas troglavi - Kerber, troglavi pas sa repom zmaja koji čuva ulaz u podzemni svijet 3 sve - svoje 4 trajat uz vil dragu svoju - provoditi uza svoju dragu vilu 5 Riječ je o trima Furijama ili Erinijama, boginjama osvete (Tizifona, Alekto i Megera); one žive u podzemlju i izlaze na površinu kako bi kaznile grešnike; imaju zmijsku kosu.

71



sile tmina usione; da se propas strašna otvori, razvali se jaz pakljeni, ter izidu blijede sjeni gasit sunčju svjetlos gori. Kada one, ke umrlim dug i kratak život snuju, čim tu hudu spravu čuju s odlukami toli vrlim

40

45

50

55

60

65

70

75

6, s prosutijema staše vlasim u priklonstvu ponižene prid vladaocom mrkle sjene veleći mu plačnijem glasim: "Sudče uzmnožni vječne noći, kralju od tmina primogući, po kom sharat trag7 živući i satrti vijek8 n'je moći, bez uzroka svijet ne gubi! Čemu 'e sprava9 strašna ova? Što se srčiš? Pita' u Jova, i daće se tebi ljubi". Prid rasrdnom nemilosti smerna molba jedva odoli; jedva slomi srce oholi, da satren'je svijetu prosti. Prešno po me tad poslaše, kî sam glasnik svijeh bogova, da odlučen'ja sad njegova višnjijem reče naponase. Kad ja dođoh gdi on sjedi, strašnijem glasom progovori, a pakljeni svi ponori zamnješe mu na besjedi. Stresoše se sve države, gdi razlicijeh stan je muka, i zareža i zahuka strašni vratar proz tri glave. Reče: "O ti, kî bi viku10 općen glasnik zemlje i nebi, čuj riječ moju stavnu u sebi i odluku priveliku! Hrlo uzleti, Merkurio, na visine, Jove gdi je, ter mu reci, da mi nije

6 vrlim - zlim 7 trag - rod, pleme 8 vijek - nikad 9 sprava - priča, govor (praviti - kazati, govoriti) 10 viku - uvijek

72



s nebom vlasti ugrabio. Ako mi si tej svjetlosti uzeo dana pribijeloga, da izgubih, ne cijen', s toga vik s oružjem hrabrenosti. Posred moga kuju dvora po naredbi môj treskove

80

85

90

95

100

105

110

115

120

11, a ti oholi njima Jove ognjevito strijelaš zgora. N'je li dosta tvôj požudi, da ja u tminah vijek moj vodim12, nad mrtvijemi da gospodim, kijeh stat sa mnom grijeh osudi; nu stavio mene jesi gdi su polja plača puna, tebe od zvijezda lijepa kruna da u veselijeh stranah resi? Negli zloban išteš k tomu, što mi vijeku nî podniti,13 još ženidbu zabraniti svud božanstvu silnu momu? Amfitritu14 vil svu15 milu Neptun grli posred mora; sred nebesa bez prikora tvôj Junoni ti si u krilu. Al' što velim? Tvâ razbluda neka bi ona sama bila, da božicâ još i vilâ ti milovô nijesi svuda. Tijem sinova množ čestita tebe resi, jaoh, a mene strašni dusi, hude sjene sred kraljevstva ognjevita. Da li ja sam, kî bez ploda sam udove dni me trajem,16 ni za život moga hajem hrabrenoga svijem poroda? Ah, vijek prikor taj ne slijedi, čujte kletvu, kleti u tmini, koju Pluton, bog vaš, čini, kad ne steče, što odredi: 'Hridne gore razvaliću

11 treskove - gromove 12 vodim - provodim 13 što mi vijeku nî podniti - što nikad ne mogu podnijeti 14 Amfitrita - jedna od najljepših morskih boginja - nimfi, kći morskoga boga Nereja i njegove žene Doride, žena Neptunova (Posejdonova) i njegova suvladarica u podmorju 15 svu - svoju 16 dni me trajem - dane svoje provodim

73



svjetlos tminam svu pokrivši, svijet u pakô obrativši, krvi poliv sunčju sviću'". Ove riječi kad izusti silna pakla vlas najveća, učiniše, da obeća sve mu Jove

125

130

135

140

145

150

155

160

17 i dopusti. Dat mu 'e rekô Prozerpinu djevojčicu, kâ nahodi u ovom se mjestu odi, Čererinu kćer jedinu, ke zamerna18 lipos bješe čâs rajskoga slavna kola, dočim Marta i Apola nje drag ures ne užeže. Er to uzroči, da s nebesâ mati 'e u strane ove stavi, da skrovena njih ljubavi19 bude svjetlos nje uresa. Ah, ko luda misô ova je, er se vara taj saviše, tko, čijem s oči ljepos diže,20 scijeni dignut i s srca je. Po sebi se ljepos kaže, i u pustoj još planini svjetlje od neba nebo čini, koli skrovn'je, toli draže.21 Pluton smiren nahodi se (ako u smeći mir bit more) steć ufajuć ljepos zgore, kâ vidjela pr'je vik nî se.22 Nu kâ svjetlos protiv meni podigla se? Što je novo? Božice su njeke ovo sišle uživat sej zeleni. Palade23 je i Dijana; nu Venere naponase koga vodi ono uza se? Prozerpina 'e izabrana, N'je mi veće govoriti, da ne budu riječi moje bit čuvene od njih koje,

17 Jove - Jupiter, vrhovni starorimski bog (grč. Zeus) 18 zamerna - primjetna, sjajna 19 da skrovena njih ljubavi - da skrivena od njihove ljubavi 20 čijem s oči ljepos diže - kad ljepotu odmakne od očiju 21 koli skrovn'je, toli draže - što skrovitije, to draže 22 kâ vidjela pr'je vik nî se - koja se nikad prije nije vidjela 23 Palade - Palada, pridjevak božice Atene, kao jake i hitre djevice

74



ter s tim smeća kâ prispiti.24 Poć ću skrit se sred dubrava pod pastijersku sliku i čine,

165

170

175

180

185

190

25 neka gledam zgode ine, ke će iz ovijeh izit sprava26.

Skazan'je drugo VENERE, PROZERPINA, DIJANA, SKUP BOŽICA I SKUP VILA DUBRAVSKIJEH

VENERE

Ljepša i svjetlja u razbludi, negli ikada, dzoro, izljezi, ter pram, kî ti zlato resi, po istoku prostri svudi; prospi rajsko cvitje iz krila, dzoro draga, dzoro mila! Da i mi po ovoj lijepoj strani, kô27 mlađahne vile čine, pr'je neg s vedre tej visine ukaže se zrak sunčani, izbiramo sred zeleni cvijetak bijeli i rumeni; da pod slatke skladne glase nam vjenačce tej vijemo, naresiti čim budemo povrh čela ruse vlase, ke tih vjetric bludno odveće niz bio vrat nam sad razmeće. Pojmo, pojmo, mile moje, u nov način drag i sladak, na jutrnji dočijem hladak šušnjet listje počelo je, veleći nam: "Pjesni mile sprav'te, od neba lijepe vile!"

24 N'je mi veće govoriti ... smeća kâ prispiti - ne smijem više govoriti, da moje riječi ne bi čula koja od njih, te da zbog toga ne bi nastala kakva smutnja 25 pod pastijersku sliku i čine - pod pastirski izgled i djela 26 sprava - pothvata, dogovora 27 kô - kako

75



PROZERPINA

Ke će pjesni naše biti, lijepa majko od Ljubavi28, jeda pojuć kî gizdavi cvijetak ćemo proslaviti, lir pribijeli i ružicu, kâ u rumenom cti nam licu?

195

200

205

210

215

VENERE

Čererina kćerce izbrana, nut, gdje onamo sred gustine, čim liposti tve jedine sred ovijeh se kažu strana, slavic poje u dubravi, da taj ti si cvit gizdavi.

PROZERPINA

Ugodna je hvala svaka, od hvaljenijeh kâ izljeze: što da lijepo ne reče se, koga lipos hvali taka? Cvit sam gizdav ja rečena, bivši od tebe pohvaljena.

DIJANA

O božice, što dosada pjesni naše slatke ustavlja? Dočim svaka sebi spravlja lijep vjenačac sred livada, pojmo drago primalitje, koje plodi travu i cvitje!

28 Ljubav - bog ljubavi, Amor, Eros

76



SKUP BOŽICA

Zelenim se polja rese, zelen cvitjem razlicime, prolitja je slavno brime29, u vesel'ju sve čuje se30, uživa ptica i zvir ljuveni slatki mir.

220

225

230

235

VENERE

Lijepe vile od dubrava, kim je razvit hram uresni, gdi su vaše slatke pjesni, od kojijeh je svudi slava? Na spjevanja, kâ slišate, odgovor nam i vi da'te!

SKUP VILA

Kâ ovo svjetlos sad vidi se? Zemlja u nebo obrati se, drag ti isteče danak bijeli: veseli se svak veseli!

VENERE

Veseli se svak, veseli, lis na dubu, dub u gori, tkogod ljubav dragu dvori, tkogod pokoj slatki želi: u vesel'ju, polja i luzi, budite nam mili druzi!

29 brime - vrijeme 30 čuje se - čuti se, osjeća se

77



SKUP BOŽICA

Vesel'je se svudi kaži, sve se raduj primalitjem, trava capti ljepšijem cvitjem, cvitje nosi miris draži! Svak s dragom ljuvezni na tance, na pjesni!

240

245

250

255

260

SKUP VILA

Tijek svoj rijeke ustavljaju, na pjevanja, kâ slišaju, duh svaki se zamamljuje, čim nebeski skup se čuje.

VENERE

Ljubko svaka sad prinesi bijeli cvijetak i rumeni, da naš svijetli pram zlaćeni lijep vjenačac većma uresi, s kijem na igre gorskijeh vila poć budemo, družbo mila.

SKUP VILA

Cvitjem taj se ne ponosi, ko cvijet rajski sobom nosi: božicami lijepijem s nebi gizda od svijeta nije trijebi31.

VENERE

Rajska lipos, kad uzima čin vilinji i priliku,

31 nije trijebi - nije potrebna

78



kô vil svaka za svu32 diku po livadah resit se ima, neka i nju po dubravi pastijer slijedi prigizdavi; ter zatravljen i ustriljen s prislatkoga nje pogleda i požudnijeh sklad besjeda, pod svirôku pjet je usiljen, i plam, kî mu srce gori, u divjačnoj djeljat kori.

265

270

275

280

285

290

295

SKUP VILA

Zvizda jasnos potamniva sunčanome prid svjetlosti; gdi su rajske tej ljeposti, dika umrla tašta biva: gubi se zemlje ures pri gizdah od nebes.

VENERE

Cvitje zene i opada, noć na bio dan tmasta dođe, svita krasnos časom prođe, stiraju se ljeta mlada; samo blažen tî se pravi33 u ljubavi tko boravi; ere mlados sprva uživa pak je miran spomenuje i oni pokoj mislî čuje, u kojemu mlad pribiva. Ah, kô budu te ljuvene pak ugodne uspomene! Tim, mladice, ber'te slasti draga cvitja ljuvenoga; bez uresa er svakoga neubran će k zemlji opasti, a vi, kajne, pak zaludu proklinjati sreću hudu. Nut božice, druge moje,

32 svu - svoju 33 tî se pravi - taj se kaže

79



koliko su vidjet mile, čijem su ljubko nakitile svitle i čiste prame svoje; nutli paka sred livada, gdi neubrano cvitje opada. 300

305

310

315

SKUP VILA

Tko rijet neće, blažen da je, ko s ljubavi dni sve traje, ako oni, koji ljubi, mlados dragu vijek ne gubi?

SKUP BOŽICA

Tu ljepota ima kripos, da je uresna bez naprave;34 nu ako s vijencim povrh glave sad je ovaka rajska lipos: ljepša je svijeh žena ljepota rešena.

VENERE

Lijepa 'e ljepos lijepijeh vila, čim se s pomnjom narav slavi; nu i nepomnos većkrat bila ponuda je od ljubavi; gizdav ures bez uresa ljepota je od nebesa.

DIJANA

Nu što, jaoh, čuje se, koja je sila ovo, ka svijetom svijem trese, što li će bit novo? Kâ će ova bit sjena, kâ sunce prikriva,

34 da je uresna bez naprave - da je lijepa bez ukrasa

80



ter munja ognjena kroza nju sveđ siva? Već nam stat nî odi

320

325

330

335

340

35; gorućijeh vrh kola iz zemlje izhodi njeka sjen ohola. Bježimo! Jaoh, što bi? Od pakla kralja vlas Prozerpinu ugrabi između svijeh nas.

Skazan'je treće PROZERPINA I PLUTON S FURIJAMI

PROZERPINA

Tko me ugrabi, jaoh, što ovo je? Nakazni su strahovite, ustav'te se, ne bježite, ne dajte me, druge moje!

PLUTON

Ne boj se, u vlasti boga si ti sada, pakljenoj u tmasti moguće36 kî vlada.

PROZERPINA

Gdje si, ćaćko, tve treskove ostavio svijem nemile, jaoh, da sada tužne ove srce jadno ne prostrile? Zašto nejmaš milos koju podat, vajmeh, sad ovako svijem nesrećnu mlados moju vrlijem sjenam u zli pakô? Da li od oca ne umoli ljubav mi se pri tvom sudu, da svijet dragi brzo toli ostaviti, jaoh, ne budu37?

35 Već nam stat nî odi - ne možemo više ovdje ostati 36 moguće - moćno 37 ne budu - ne budem

81



U čemu sam tebi viku38 ja mlađahna sagriješila, probuditi da toliku dostojna sam srdžbu bila? Za čiju ću zlobu poći djevojčica osuđena, gdje sred vječne tmaste noći stan je samo hudijeh sjena? Ah, čestite pri mom vaju, ke su od inijeh ugrabljene, er daj te sve uživaju svjetlosti ove drage općene: meni svjetlos i sloboda jednako se tužnoj brani, osuđenijeh sred naroda da u pakljenoj cičim strani. Grabi mi se s danom bijelim sve pošten'je, sva čâs moja, nesrećnija ter se velim od svijeh, ke su bez pokoja. Jaoh, u bitju nevoljnomu dočim lijepo nebo ohodim, silniku se pakljenomu robinjica plačna vodim. O cvjetice povrh glave meni milo za zlo moje, ostaj pusto! Jaoh, naprave

345

350

355

360

365

370

375

380

385

39 nesrećnim se ne pristoje. O majčini svjeti40, svime pogrđeni s me41 ludosti; o poznate u nebrime Venerine zle hitrosti! Draga majko, majko moja, majko ploda žalosnoga, jedihna je kćerca tvoja ostavjena od svakoga. Jaoh, jeda i ti za čes hudu, majko, ime slatko meni, ostavićeš tvu razbludu i vas pokoj tvoj ljubljeni? Môj pogubi pomoć spravi, ugrabi me, jaoh, silniku; uzde ustegni, konje ustavi zlom gusaru, crnu i priku! Ugrabi me, majko mila,

38 viku - ikada 39 naprave - ukrasi 40 svjeti - savjeti 41 s me - zbog moje

82



strašivomu iz oblasti42, kî u ponor svojijeh spila, u vječne me nosi tmasti. 390

395

400

405

410

415

420

PLUTON

Morit se razlog nî toliko, lijepa mâ, taštome bojazni i mislim jadnima. Ustavi tužni glas, ustavi suze i cvil; neće se hud poraz da ćuti taka vil: većijem ćeš gospodit kraljevstvom vas tvoj vik, dostojan ter ćeš rit da ti sam ljubovnik. Da bijeli dan meni u mrkloj tamnosti ne svijeti, ne scijeni, rad tvoje ljeposti. Saturnov sin sam ja, koga vlas bez mire43 u zemlji moguća nad svijem se prostire. Nebesa su meni druga i svijet drugi, sred vesele gdje svjetlosti veća vele uživaćeš polja i luga.44 Tuj naraštaj vas čestiti, kî dâ na svit vijek zlaćeni,45 život dragi i ljuveni odlučio je sveđ živjeti. Tuj trava u cvitju sred livad ravnijeh jes, kâ u vječnom prolitju kažu drag svoj ures. Sred ovijeh livada skup je onijeh svijeh vila, kijeh lipos ikada na svijetu 'e slovila. Pastijeri tuj su svi sa drazijem gospođam, koji su ljubavi ćutili slatki plam. Sred inijeh tuj ljeposti jedan dub se još nahodi, kî se zove od svjetlosti, plodom zlatim tere plodi sveđ ugiblje sa sve strane svo'e zelene jasne grane. Koji, neka tvoja slava bude veća svak čas biti, o razbludo mâ gizdava,

42 strašivomu iz oblasti - strašnome iz vlasti 43 bez mire - neizmjerna 44 Nebesa su meni druga ... polja i luge - Elizejske poljane, mjesto gdje zagrobni život provode duše dobrih i hrabrih 45 vijek zlaćeni - mitski zlatni vijek, latinski aurea aetas; rimski pjesnik Ovidije u Metamorfozama naziva tako staro doba u povijesti čovječanstva, kad je sve bilo bolje i ljepše; ljudi koji su živjeli u zlatnom vijeku svoj zagrobni život provode dakle na Elizejskim poljima

83



tebi će se posvetiti: uvijeke će tvoj se zvati taj duh lijepi i bogati. Nu što velim? Sve ištore povjetarce lako obhodi, na zemlji se što nahodi, više česa leži more, sve će stamnjet svijeta ovoga prid raskošam carstva tvoga. U krunah kraljevi sniženi odasvud i puci jošte svi doći će na tvoj sud. Smrt svaka jednači

425

430

435

440

445

450

455

46: prid tobom pored stat47 nejak će i jači, ubog će i bogat. Krive ćeš suditi po volji po tvojoj, dobri će imati po tebi drag pokoj. Smrt s milim životom pod vlas ćeš držati, tere ćeš riječi tvom sreću i čes vladati.

PROZERPINA

Da li na moj glas tužbeni i na ove grozne suze, jaoh, mlađahnoj nitko meni nejma milos ni ganu se? Pokli je ufat, jaoh, kroz cvile zaman pomoć na me trude,48 pokli nije, tko bi od sile oteo me ove hude: ostaj zbogom zrak sunčani, zbogom družbo rajskijeh vila, i ti zbogom, jaoh, ostani, gdjegodijer si, majko mila!

PLUTON

Veće, vrani konji moji, hrli stupaj obratite, gdje pristolje moje stoji, da me opeta postavite.

46 Smrt svaka jednači - smrt sve izjednačava 47 pored stat - stati jedan do drugoga 48 pokli je ufat ... kroz cvile zaman pomoć na me trude - Budući da se uzalud nadati pomoći mojim mukama kroz zapomaganje

84



ČINJEN'JE DRUGO

Skazan'je prvo LJUBMIR, RADMIO, LOVORKO, DUBRAVKO, I SKUP PASTIRA

LJUBMIR

Staviste li se49, o pastijeri, (još me svega strah obhodi) na ovomu mjestu odi ke se čudo sad zamjeri? Nu stavio tko da n'je se? Zvir, sred jama kâ pribiva, zapanjena i strašiva još se s jamam istijem trese. Ah, vidjen'je svijem nemilo! (Bog ukloni od zlijeh šteta!) Pomrčala svjetlos svijeta i sve bješe pocrnilo. Prvo trešnja silna priđe, ter svom zemljom jako krenu

460

465

470

475

480

50, u oblaku potamnjenu vječni se oganj paka viđe. Nu što kaže, što li veli svijes mâ sade pripadena, hudijeh sila, strašnijeh sjena skup ujedno vidjeste li?

LOVORKO

Tminu, ku spovijedaš, vidjesmo, druže naš; nu ostalo, što kaza ovdi nam ti sada, ne čusmo, nit glasa itko nam spovijeda. Tim slijedi naprijeda, ako ti mučno nî, ti pr'je što ugleda strašivoj51 u tmini?

49 staviste li se - jeste li shvatili, jeste li vidjeli 50 krenu - zakrenu 51 strašivoj - strašnoj

85



LJUBMIR

Sve ste u tom mogli čuti; nu za družbi pogoditi, opeta sam spravan riti, što me strah je spomenuti. Prem s istočne bješe strane sunce odkrilo zrak zlaćeni, još se ckljaše vrh zeleni rosa, jutrom koja pane. Tad izagnô ja bjeh stada nedaleče mjestu ovomu, pri kladencu gdje bistromu vazda zene trava mlada. Pod svirôku ter bez misli stojah pjesni tuj pojeći, odnikud se ne bojeći vuk da će izit hudi i zli. Kad eto ti iznenadi poda mnom se zemlja ustrese, poplašene ter ovce se rastjeraše po livadi. Hrlo skočih, ali opeta eto ti oči me vidiše, gdi se iz zemlje van podiže dim, u kom se oganj smeta. Za kojijem taj čas paka kako iz njeke crne jame oganj velik vrže

485

490

495

500

505

510

515

520

525

52 plame stisnut tmasta sred oblaka, iz kojeg sjeni grube čuh gdje buka mukla izlazi, kako vihri kada plasi53 proć ne mogu guste dube. Čuh, nu jedva još u trudu, nješto kô glas ljudcki cvilit; veće htje me strah usilit naprijed gledat da ne budu.54 Tijem utekoh pun poraza k selu pognav stada ureda, ere bo mi srce ne da tuj čekati kratka časa. Ah, nut gleda' stvar veliku, gdi opet dođoh, - nuti sreće, na isto mjesto gdje bjeh veće odlučio ne doć viku.

52 vrže - baci 53 plasi - strašni, koji plaše 54 naprijed gledat da ne budu - da dalje ne gledam

86



K Bogu sada, družbo mila, da se prostru glasi naši, ako u tomu zemlji naši stvar se sluti kâ nemila. 530

535

540

545

550

LOVORKO

Ukloni višnja vlas taj sluta55 zla od nas. Pastijeri, daj da svi jedino mi sada molimo s ljubavi toga, kî sve vlada, da ako bi srdžbe tej njegove zlamen'je bude imat na puk svoj kegodi smiljen'je.

SKUP

O višnje kriposti, kažite vrhu nas moguću vašu vlas, ne rasrdžbom, neg milosti. Dostojte se drugdje odnijeti sve zlo, ke se nami prijeti.

RADMIO

Ako mi smo narod oni, kî sveđ poje vaše slave, od našijeh se strana ukloni prijeki nemir s hude sprave.

SKUP

U višnje kriposti, kažite vrhu nas moguću vašu vlas, ne rasrdžbom, neg milosti.

55 taj sluta - ta slućena

87



Dostojte se drugdje odnijeti sve zlo, ke se nami prijeti.

DUBRAVKO

Moć se vaša kazat pođi u gradovih oholime, a priklonu čeljad ođi56, kâ pastijersko nosi ime.

555

560

565

LJUBMIR

Sve zle misli jadovite, ke smo u srcijeh mi začeli, tašte u nas objavite57 milostivijem vašijem djeli.

SKUP


LOVORKO

Prosvijetli nam zgar s nebesi svjetlje sunce iz oblaka.

56 ođi - ostavi 57 tašte u nas objavite - pokažite da su kod nas bile bespredmetne, uzaludne, suvišne

88



LJUBMIR

Na vedrije bitje izljezi tmasta sluta sumnja svaka. 570

575

580

LOVORKO

Molbe usliši, Bože s nebi, utječemo čijem se k tebi.

DUBRAVKO

Vrh otara ako tvoga srebro i zlato n'je nam slati, naše uboštvo mješte toga srce ti će prikazati.

RADMIO

Ne ostavi puka blaga, kî sve ufan'je u te slaga.

SKUP


89



Skazan'je drugo ČERERE, LOVORKO I SKUP PASTIRA

ČERERE

Jaoh, gdje tužna nijesam bila: obtukla sam polja i gore, ni mi umje rijet nitkore, gdi je moja kćerca mila.

585

590

595

600

605

LOVORKO

Tko ovo svâ lica suzami poljeva? Čerere 'e božica, u pogled58 tužna sva. Jaoh, da li još tuga i višnjijem trud dijeli?59 Skroveni iz luga slušajmo što veli.

Skazan'je treće

ČERERE (sama)

Jur izgubih, jaoh, ovako drag razgovor60 moj jedini, moju rados, moj istini pokoj i me dobro svako. Gdje si, kćerce mila meni? Gdje si, slatka mâ ljubavi? Tvôj nesrećnoj majci objavi, er te inako nać ne scijeni. Ah, koli se ja blažena cijeć me lijepe zvah njekada, toliko sam tužna sada vrh žalosnijeh svijeh žena! Ne zaviđah ja na sreći n'jednoj majci neba i svita, nego zvah se pričestita moju kćercu sveđ videći. Pače meni zavidješe

58 u pogled - na izgled 59 da li još tuga i višnjijem trud dijeli? - da li tuga i čak višnjima zadaje muku 60 razgovor - utjehu

90



na jedihnoj môj razbludi mnoge majke, srećne svudi u porodijeh ke se riješe.

610

615

620

625

630

635

640

61 O pokoju, o pohvalo, o majčina diko mila, ponosita s ke sam bila dosle, vajmeh, svud nemalo; sad nevoljo, sad žalosti, kćerce, tugo majke tvoje, pokli za te danke svoje, jaoh, provodim u gorkosti. Da li, vajmeh, ja sred dvora samu ostavih tvu lipotu, neka u zlu sam vik životu bez svakoga razgovora? Što ne mislih tužna prije, kćerce; dušo srca moga, ere jedna lipos mnoga vik slobodna sama nije? Jaoh, od mora, od zemlje li bi tî gusar prijek toliko, kî, jedihna moja diko, tebe sa mnom sad razdijeli? Gdje te iskati mogu veće? Put ke strane upraviću?62 Po kom tragu tužna gdi ću? Jaoh, tko put mi spovidjeće? Kad ne vidim, tko će rijeti, gdje se moja kćerca taji, poć ću tužna, gdje stupaji i sreća me bude odnijeti. Ah, da bi se tukla ovako ti, Venere bludna i huda, za Ljubavim tvojom svuda:63 ti mi uzroči me zlo svako.64

61 srećne svudi u porodijeh ke se riješe - za koje se govorilo da su svuda sretne zbog svojeg potomstva 62 Put ke strane upraviću? - Na koju stranu da se uputim? 63 za Ljubavim tvojom svuda - za svojim sinom, bogom ljubavi (Amorom, Erosom) 64 Cerera pretpostavlja da je uzrok Prozerpininog nestanka ljubav ili požuda.

91



Skazan'je četvrto LJUBMIR, LOVORKO, ČERERE, SKUP PASTIRA I JEKA IZ GORE

LJUBMIR

Veće ona odhodi, a mi se skroveni tajimo još odi sred ove zeleni? Izid'mo nadvor svi pastijeri opeta, neka nam objavi, što bitje nje smeta. O, koja zemlji ovoj milosna toli bi, božice, da plod svoj

645

650

655

660

665

65 dâ se sad po tebi, ke resi čisti vlas pšenični zlatni klas; Čerere uzmnožna, polja ova težana66 kojoj su podložna i naša sva hrana, molimo smerno te, vernijem tvojijem kaž', koje su tuge tve i smeće, ke imaš?

ČERERE

Jaoh, jedihna mâ razbluda otišla je ne znam kuda: strah me, da je tko nemio n'je svôj majci ugrabio. Pastijeri, jeda vi um'jete glas mi dat gdje ona boravi, da 'e budem poć iskat.

LOVORKO

Nijesmo je vidjeli mogli nigdje čut; božice, ne cvili, neće ti poginut. Nu kâ 'e moć bila ta, koja ju izvadi iz dvora bogata, kî joj ti sagradi? Dostoj se toj nam rijeti, slobodan tko bi toj, iz tvoje kuće uzet da smje drag porod tvoj? O slavna Čerere, kaž' nam toj najprija.

65 svoj - tvoj 66 težana - obrađena

92



ČERERE

Bi hitros Venere, ne sila ničija. Ona bi, koja mi razbludnom riječi svom dijete, jaoh, primami iziti nadvor š njom. Ona uzrok bi danas me smeće sve na svit, jaoh, tko će dat mi glas, gdje će mâ kćerca bit? Pitah ljudî, pitah zvijeri, ptice i ribe, nu zaludu, jeda tkogod mu razbludu gdje za milos, vaj, zamjeri: jaoh, sve gluho ukaza se na tužbene moje glase. O pastijeri, pomozite, još da pitam ove gore, jeda one odgovore na me tužbe jadovite; jeda nađem mom cviljen'ju daj

670

675

680

685

690

695

67 ku milos u kamen'ju. O planine drage moje, na ove tužbe, ke slišate, daj mi odgovor vi poda'te, gdi je dobro me svakoje?

JEKA

Ko je?

ČERERE

Ja sam, goro, poslušaj me! Nu vapiti, jaoh, naprijeda suze brane, plač mi ne da: odgovor'te vi joj za me!

67 daj - barem

93



SKUP

Čerere je slavna odi, kâ vas pored s nami68 pita, možete li znat, čestita gdi se kćerca nje nahodi.

JEKA

Hodi. 700

705

710

ČERERE

Hodi po ovoj strani, gdi li? Pitajte opet, moji mili.

SKUP

Hodi kuda skrovna toli, da ju same vi vidite, o planine, objavite, jeda u vašoj kôj prodoli?

JEKA

Doli.

ČERERE

Doli? Kuda to? Jaoh, meni! Jeda u strani u pakljeni, gdi su vječni nepokoji? Za kî tuj stat grijeh dostoji?

68 pored s nami - zajedno s nama

94



JEKA

Stoji.

SKUP

Stoji doli, veliš tako? Kâ su mjesta doli? Reci! Ah, vijeku se toj ne steci69 što sad reče ti opako.

715

720

725

JEKA

Pakô.

ČERERE

Da li, vajmeh, nî na svitu, jaoh, jedihna moja dika, sred naroda negli prika u zlu mjestu ognjevitu?

JEKA

Tu.

SKUP

Kako u pakô mogu otaći sunčja zraka svijetla lica? Zaisto li se tuj božica Prozerpina može iznaći?

69 vijeku se toj ne steci - neka se to nikad ne dogodi

95



JEKA

Naći.

ČERERE

Kô nać će se, ako priti ne može se mjestu tomu? Ko sit70 k jazu pakljenomu slobodan će toli biti?

730

735

740

JEKA

Ti.

SKUP

Da božice svijetle s nebi slaze tmaste u ponore, kaž' nam, tko tî biti more još velikoj pri potrjebi?

JEKA

Trijebi.

ČERERE

Da li gdi su crne sjene strašivoga posred plama trijebi 'e da sit budem sama, i n'je drugi lijek za mene?

70 sit - sići

96



JEKA

Ne.

SKUP

Pusta i huda svîm planino, već ne dala glas nikada; ah, kako nam ovdi sada ti sve veliš neistino.

745

750

755

JEKA

Istino.

ČERERE

Sve san čula, jaoh, ne veće, koli tužnoj pristoji se. Da li stani71 kćerce ti se, gdi su vječne tmasti i smeće?

LOVORKO

Božice, planini u svemu tak gluhoj vjerovat razlog nî72, uzdat se nî u toj, ne biše riječi te planinske, negli sam gore glas, naše iste besjede kî šlje nam.

ČERERE

Ah neharna zemljo viku, da li dah ti dobra svaka,

71 stani - nastani 72 vjerovat razlog nî - nije razumno vjerovati

97



da ti budeš proždrijet paka, jaoh, jedihnu moju diku? Hodi opeta, ne plodila, ke sjeme u te bude pasti, na zloj travi da porasti, zemljo huda i nemila! Ne napasô pastijer stada na ravninah na tvojijeh, težak truda rad svojijeh ne imô plate sve

760

765

770

775

780

785

73 nikada! Zvijer srdita bjesnovala po ravninah tvojijeh sama, munja silom svoga plama dub tvoj svaki poharala! Tve crnilo da bez sjeni ljetnje sunce kruto peče, ter te putnik nadaleče strašnu inijem kaže i meni!

LJUBMIR

Već kletvam svrhu daj, već nam zla ne zovi, jaoh, milos ku imaj na tužni puk ovi. Božice, smili se zemlji, u kôj rodi se. Nu što oči me vide, što li će bit novo: koja vil izide iz rijeke sad ovo?

Skazan'je peto ARETUZA RIJEKA, ČERERE, LOVORKO I SKUP PASTIRA

ARETUZA

O rodice slavna i sveta žitna klasja razlikoga, bez uzroka i razloga zemlja od tebe ova 'e kleta. Ako iska i ne nađe još u n'jednoj svijeta strani oni pogled drag sunčani

73 sve - svoje

98



koga74 ništor nejma slađe: ako porod tvoj jedini ne znaš gdi je, kćerca tvoja, nemoj sudit zemlju, koja nije za to u krivini.

790

795

800

805

810

ČERERE

Kako to, o vilo, rijeka li jesi ti, n'je li ona nemilo zgriješila na sviti? Znaj, od nje da poraz izhodi vas meni: ona mi skri danas moj porod ljuveni.

ARETUZA

O božice, zla usilos, s kom se rvat jaka ne bi, čini skrit joj kćercu tebi: tijem imaj joj koju milos! Vrat' nesrećnoj u nevolji, da, ko sprva, plodna bude: na ukradu tve razblude otvori se suproć volji.

ČERERE

Tko bi jak toliko, čuđu se75 riječi tvôm, nje bitje veliko provali da silom? Ona bi, vaj, koja usili nje silu, tijem pravo 'e stavih ja pod kletvu nemilu.

ARETUZA

Veliko je zemlje bitje, da nu vlas ćeš rijeti mnogu

74 koga - od kojega 75 čuđu se - čudim se

99



veću od onijeh koji mogu na njih posluh usilit je. Tijem pedepši njih kriposti, koji htješe da obore nje kamene teške gore, a nevoljnoj njojzi prosti. Ja ne molim za nju te odi usiljena od ljubavi, ku svak ima po naravi suproć mjestu, gdi se rodi; ere sam se ja rodila u poljijeh od Grečije, Aretuza ime mi je, sada rijeka, njekad vila:

815

820

825

830

835

840

76 nu ti od pravde i od istine pridobita spomenujem da nî pravo, kako čujem, da za tuđ grijeh pravi izgine: er kad budeš ti uzeti zemlji ovoj svoje dike, za druzijeh zlobe prike platu će ona zlu podnijeti. Ah, pogledaj vrh zeleni, tere budi još joj blaga, ne cić rodna mjesta draga, ni za koje dobro meni, negli, kako rijeh odzgora, ere mi se tvrdo haje, da pravednijem pedepsa je cijeć inijeh huda tvora.

ČERERE

Kako to ti reče, da od mjesta nijesi odi, ako sve obtječe tvojojzi u vodi?

76 Aretusa se jednom kupala u rijeci koja je pripadao riječnom bogu Alfeju, koji se tada u nju zaljubio (rijeka Alfej nalazi se na Peloponezu, u pokrajini Elidi). Aretusa je pokušala pobjeći, ali je Alfej bio brži. Ona je u pomoć pozvala božicu Atenu, koja ju je pretvorila u izvor Aretusa, na otoku Ortigiji koji se nalazi u neposrednoj blizini kopna kod grada Sirakuze na Siciliji (izvor i danas nosi to ime). Alfej ju je slijedio ispod mora i njihove su se vode ipak izmiješale. U antici se vjerovalo da vode rijeke Alfeja na Peloponezu poniru i ponovno izviru na Siciliji, kao snažno vrelo Aretusa.

100



ARETUZA

Tuđinka sam, opet pravim77, i tuđinkom svak me zovi, zasve da otok ljubim ovi

845

850

855

860

865

870

78 pored s mojijem rodnijem krajim. Veselija kad bi bila i htjela me čuti sada, rekla bih ti, kako i kada u rijeku sam se obratila, tere kojijem dođoh puti u strane ove, pune slave: nu je dosta, zemlje prave da sad razlog budeš čuti. Tijem prid tobom, kâ si s nebi, ako nađoh milos istu, ti ćeš tvomu rodnom mistu dat vesel'je, a ja tebi.

SKUP

O božice mnoge vlasti, na tvu zemlju još pogleda', da pogine tere ne da' narod, kî te slavi i časti.

ČERERE

Vesel'je, ko'e tomu uvik se rijet može, kô u bitju tužnomu svrhu imat ne može? Nu što hoć', kaži ti, slišam te strpljeno, jeda 'e gdi na sviti me dobro ljubljeno. Ere to bi samo79 bilo čijem bi se razvedrilo svijem80 žalosno moje stan'je, ah, skončano svako ufan'je.

pravim - kažem 77

78 otok ... ovi - Sicilija, gdje je Cerera (Demetra) dolutala obilazeći svijet u potrazi za Prozerpinom 79 samo - jedino 80 svijem - sasvim

101



LOVORKO

Gubit se, vajmeh, još toliko ti nemoj, ufati dobro mož'81, naći drag porod tvoj.

ARETUZA

Znaj, da bistre ove vode, o Čerere vazda slavna, izdno mora ke odavna posred polja sijeh

875

880

885

890

895

900

905

82 izhode, ne počinju ni izviru u državi ovoj plodnoj, negli u mojoj strani rodnoj pizanskomu blizu miru.83 Tuj proždire zemlja mene, tuj me krije i provodi, ljudcki stupaj kud ne hodi proz dubine proz pakljene. Tuda, čime vale moje sa mnom nosim skrovnijem putom, vidim vazda s mukom ljutom svijeh, u paklu koji stoje. Viđu sve ono, što se čini i pripravlja i odlučuje doli, gdi se tužni čuje plač od onijeh, kî su u tmini. Tuj sam kćercu tvu vidila, nu gospođom vječne tmasti,84 ke zapovijed čudne vlasti vrh pakljenijeh svijeh je sila. Kraljica je tuj poznana u koruni pozlatjeni, božica je ona od sjeni, Plutonova ljubi izbrana. Zato veće ne srdi se suproć zemlji, kâ je prava: razbluda je tvâ gizdava, gdi noć vječna nahodi se. Pače svijem se ti čestita sad spovijedaj85, er si mati

81 ufati dobro mož' - možeš se nadati dobru 82 sijeh - ovih 83 pizanskomu blizu miru - zidine grada Pise u Elidi na Peloponezu 84 nu gospođom vječne tmasti - ali kao gospođu vječne tame 85 svijem se ti čestita sad spovijedaj - osjećaj se sasvim sretnom

102



kćerce, kâ će kraljevati trećijem dijelom86 svega svita. Tijem ostani u pokoju ter tve bitje već ne smeta': a ti, vodo moja, opeta Aretuzu primi tvoju.

910

915

920

925

930

935

Skazan'je šesto ČERERE, RADMIO I SKUP PASTIRA

ČERERE

Što da veće ištem slijepa? Ke me ufan'je jadnu ustavlja? Da li 'e u vlasti moja lijepa pakljenoga strašna kralja? Da li moja, jaoh, sva hvala u paklu je sad ostala? Tužna kćerce, kamo sama bez nesrećne majke pođe sred onijeh tmastijeh jama, u ke svjetlos vik87 ne dođe? Ah, koja te 'e, brače, sila tvojoj majci ugrabila? O, vi svi, jaoh, kî vidite s hude sreće žalos moju, na me suze proplačite, imajte mi milos koju: vaj, jedihnu kćercu izgubih, nad životom koju ljubih.88

RADMIO

Je li kî duh na sem sviti sad toliko bez milosti, jaoh, da misleć sej žalosti89 ne uzbude prosuziti?

86 trećijem dijelom - trećinom, odnosno podzemnim svijetom; druga dva dijela su nebo, kojim vlada Jupiter (Zeus) i more, kojim vlada Neptun (Posejdon) 87 vik - nikad 88 nad životom koju ljubih - koju ljubih više od života 89 da misleć sej žalosti - da razmišljajući o ovoj žalosti

103



Gluhe gore, pusti luzi, proplačite k našoj tuzi!

SKUP

Ko je srcem tvrdi kami, da ne cvili, da ne plače odi s nami uzrok nemili, s koga tuži sad bez mjere božica Čerere?

940

945

950

955

960

965

ČERERE

Da li, kćerce, lijepi Apolo tvoj drag ures zaman dvori, ki svjetlostim svôm okolo svemu svijetu dan otvori, a u pjesnih hvalu ima nad bogovim svim inima? Da li Marte još hrabreni, kî vojuje vrijedno u slavi, dobit pokoj svoj žuđeni nije mogô s tve ljubavi: zasve da 'e on bog oholi, ponižen te većkrat moli? Neka ljepos tvoju bude uživati, jaoh, po sili zlobni silnik sjeni hude u strašivoj svojoj spili, jaoh, i majka tvâ žalosna otet mu te n'je kreposna!90

RADMIO

Svijetlo sunce plačuć hodi od nebesa po vedrini, pače skri zrak, da se u tmini sve za žalos sad nahodi;

90 n'je kreposna - nije moćna, ne može

104



potamni i ti, o mjeseče, za njim zvijezda, kâ isteče91.

SKUP


970

975

980

985

990

995

ČERERE

Da li za zlo moje svako, neka tužim sve me vrime, razgori se još i pakô milim plamom ljuvenime? Ljubavi ako plam je koji, gdi omraza vječna stoji! Da sve dike budu ostati tužne ove nesrećnice, svijetle oči, prami zlati, slatki pogled, rajsko lice, bez svakoga razgovora pakljenoga sred ponora? Jaoh, mâ kćerce, tvôj liposti koju milos možeš steći prid rasrdnom nemilosti, gospoduje kâ u smeći, negli ovu samo, brače, da se u tvojoj krvi oplače?

RADMIO

Romonome muklijem, vode, tec'te od plača zamućene; u pjesni nam poj tužbene, gorski slavic, sej nezgode;

91 kâ isteče - koja izlazi

105



blazi vjetri, kî letite, vlažnijem ćuhom prosuzite.

SKUP


1000

1005

1010

1015

1020

1025

ČERERE

Ah, sad poznam, kô li istino odgovori meni odi, kad te pitah, o planino, gdi se porod moj nahodi, gdje je rados mâ jedina, gdje je moja Prozerpina. Nahodi se, ti mi reče, doli, vajmeh, tvoja mila, gdje dan bijeli ne istječe, neg su mjesta potamnila; nu ja mišljah, kô to moći me će sunce stat u noći? Ali prem tu, gdje ti kaza, nahodi se, pusta goro, cijeć majčina zla poraza, da ju i ona slijedi uskoro, jaoh, da i ja sam usiljena sred crnijeh je iskat sjena.

RADMIO

Planina se bez zeleni, a bez listja kaž' dubrava, u poljijeh sahni trava, na livadah cvijetje veni, jaoh, na žalos primalitje svoje u zimno promijen' bitje.

106



SKUP


1030

1035

1040

1045

1050

1055

ČERERE

Sveđ se čini tužnoj meni čut mu dragu, gdi mi pravi: "Majko, u ovoj plačnoj sjeni i ti li me, jaoh, ostavi?" Dušo, kćerce, nijesam ni ću. Jaoh, nu kuda, kamo li ću? Žitni vijenče, u dni mile koji vlase moje resi, čim na tužne idem cvile, ti ostani pod nebesi. Klas tvoj život zlamenuje, ja gdi poć ću, smrt kraljuje. Zbogom, polja, zbogom, luzi, s Bogom, nebo svijetlo moje: pođoh tužna k vječnoj tuzi, osuđeni u kôj stoje, ako nać se veća koja može tuga, neg je moja.

Skazan'je sedmo RADMIO, LJUBMIR, LOVORKO I SKUP PASTIRA

RADMIO

O vi, gore kamenite, kijem po vrsijeh92 vjetri plasi ledenima čine mrazi zle studeni vjekovite, na žalosti ovolike ljeva'te nam suzâ rike.

92 po vrsijeh - po vrhovima

107



SKUP


1060

1065

1070

1075

LJUBMIR

K paklu se uputi tužna ova, viđu ja: božice, ne sluti da je tu kći tvoja; er ako tuj stani ona se, imaš znat, moć ju ćeš zamani na svjetlos dovik zvat. U pakô 'e lasno sit; iz njega opet van mučno se povratit na ovi bijeli dan.

LOVORKO

Da li mi sad odi sami ćemo ostati, za čudo kegodi jošte, jaoh, gledati? Ter straha n'je u nas ostalo, zasve da strašne stvari od danas svaki ču i gleda? Ah, družbo, cijeć Boga, k selima našijemi s mjesta se ovoga dijelimo veće mi. Pogibno 'e saviše odi nam stat veće, gdi se, jaoh, zgodiše tolike nesreće. Čovjeka, velim vam, žaliti n'je milo, kî po svôj volji sam nastupa na sve93 zlo.

93 sve - svoje

108



ČINJEN'JE TREĆE

Skazan'je prvo SKUP FURIJA, MEDŽERA, RADAMANT I PLUTON

SKUP FURIJA

O moguće naše tmine vječnijem ognjem narešene, o pakljene slavne strane nad sve ine, u kih pribiva od zemlje krepos sva, prid kojijem sve se snebiva i trese.

1080

1085

1090

1095

1100

PLUTON

Počni rados, plač dovrši, oganj svijeti, a ne prži. Pristan'te urede davati veće trud, onijem, kijeh dovede odi stat grijeh prihud.94 Bez krsmamja, verne moje, plahi stupaj pospiješite, da osuđenijeh slobodite, u zlih mukah koji stoje.

SKUP FURIJA

O vi, kojijeh silna odluka, kôm se Pluton bog naš slavi, jur postavi posred vječnijeh stati muka, nadvor hodite iz zla, u kôm stojite, ne imajte veće ni truda ni smeće.

94 Pristan'te urede ... grijeh prihud - prestanite odmah mučiti one koje je ovdje doveo grijeh

109



PLUTON

Svak slavi večeras, ko pod môm krunom jes, hrabrenu moju vlas i me vil drag ures. Vesel'je se čuj sred sjeni, pogasi se plam ognjeni, zgini svaka stvar strašiva, što je u paklu, sve uživa'.

1105

1110

1115

1120

1125

SKUP FURIJA

Razvedrite, crne spile, oblak, pod kijem vijek vodimo, čim95 gasimo mi ognjene svudi sile, ter pakô draži od raja se ukaži: tko tuži i cvijeli, raduj se, veseli!

PLUTON

Bržek se naredi, pristati da bude Radamant96, kî sjedi sudeći prihude, iskušat od zlobâ duše, ke prid njega dođoše u doba vesel'ja mojega. Medžera zaupi: prida nj ko pristupi, ne bude za sve97 zlo osuđen nemilo.

MEDŽERA

Sudče, koga u tmini od pakla stavi bog, da svakoj krivini nać budeš svoj razlog, Radamante!

95 čim - dok, pošto 96 Radamant - mitološki kretski kralj i zakonodavac, jedan od sudaca u podzemnom svijetu (pored Eaka i Minosa) 97 sve - svoje

110



RADAMANT

Evo me! Tko zove?

MEDŽERA

Čuj sada zapovijed, kojome propas se sva vlada.

RADAMANT

1130 Tko si ti?

MEDŽERA

Medžera!

RADAMANT

Ter što mi rijet imaš?

MEDŽERA

Ovoga večera da ženi kralj se naš.

RADAMANT

Taj mi n'je stvar nova.

111



MEDŽERA

Da slušaj.

RADAMANT

Što će bit?

MEDŽERA

Ženidba njegova tvoj će sud ustavit.

RADAMANT

Kako to da znam ja?

MEDŽERA

Er hoće bog mili, sred svoga vesel'ja da nitko ne cvili. 1135

RADAMANT

Po tminah sej jame svak da gre slobodan?

MEDŽERA

To isto posla me da činiš ovi dan.

112



RADAMANT

Pedepsu ne čeka grijeh, s koga zli plaču!

MEDŽERA

Slavi se do vijeka milos, kâ sad se ču.

PLUTON

Ostavite nesklad hudi i bijes, s kijem se zadojiste, ter ke smeću uzročiste, bud'te od mira uzrok svudi. Činite, da pozna, o sile pakljene, za boga milosna unaprijed svak mene.

1140

1145

1150

1155

Skazan'je drugo IZ PROŠEN'JA ČERERE, PLUTON I TIZIFONE

ČERERE

Jaoh, ovo su mjesta od smeće i od vječnoga nepokoja? Ali gdje si lijepa moja, ne vim98 jošte, tko mi rijeće.

PLUTON

Kî ovo sada ja u tužbah čujem glas? Sred moga vesel'ja tko miješa svoj poraz? Ne rekoh, da svač'ji pristanu odsvudi i jadi i plači, i tuge i trudi? Hrlo skoči Tizifone, ter vid, tko to može biti,

98 ne vim - ne znam

113



ko ne haje obslužiti me naredbe i zakone.

ČERERE

Ah, za milos, kćerce, sada nesrećnoj se majci ozovi, kâ za tobom puna jada dođe u strašni ponor ovi.

1160

1165

1170

1175

TIZIFONE

Tko ovo s necijene slobodan saviše sred naše općene radosti uzdiše? Koja si duša ti, kâ smiješ smetati cviljen'jem žalosnijem vesel'je nami svijem?

ČERERE

Imaš znat, ničija da duša nijesam ja; nu sam, čuj me, mati ona, o nakazni zla pakljena, nemiloga od Plutona kôj bi kćerca ugrabljena.

TIZIFONE

Jeda ti si mati kćere, kâ je srećna nad sve ine?

114



ČERERE

Mati ja sam Prozerpine: prinesrećna svijem Čerere.

TIZIFONE

Ne reci veće to, nesrećna da si ti, ako sad zaisto kćere si tej mati, kćere, kâ je ljubi izbrana kralja od ovijeh silnijeh strana. Nu mi je veće poć, da kazat budu sve, tko si ti, kâ smje doć u naše tmine ove.

1180

1185

1190

ČERERE

Pođi, reci ovu sada zlom silniku, kî vas vlada, da mi iz jame strašne svoje opet vrati dijete moje.

TIZIFONE

O slavni bože naš, plačni glas, kî čut bi, matere 'e, neka znaš, gizdave tve ljubi.

PLUTON

Ili jes, ili nî toj mati ljubi me, najbrže učini da dođe prida me.

TIZIFONE

O, koja se opovidi, da kraljice naše jesi

115



slavna mati, amo uljezi, da te uzmnožni kralj naš vidi. 1195

1200

1205

1210

1215

ČERERE

Što mi tamo doć pomaga, gdi je sila ta strašiva, ako ne znam gdi pribiva mâ razbluda mila i draga?

TIZIFONE

Samiri tvoju svijes, kći lijepa tvoja tu u ovijeh stranah jes napuno čestita. Tijem hodi slobodno za mnome veće ti, tve dobro ugodno da budeš vidjeti.

ČERERE

Eto ulazim u zlu tminu. Vaj, na što li hotjeh doći? Posred mraka vječne noći ištem svjetlos mu jedinu.

Skazan'je treće ČERERE, PLUTON, SKUP FURIJA I SKUP DVORANA

ČERERE

Nu što ovo tužna vidim zla gusara prid očima, vaj, ponijeti kî vlas ima moju lijepu k sjenam blidim? Kako, vajmeh, da ne smete vidjen'je me sej mrzeće? Vladaoče vječne smeće, gdi je, kaž' mi, moje dijete?

116



Zli silniče, gdi si odnio kćer, ku mi si ugrabio?

PLUTON

Čuj, tako n'je razlog govorit sad tebi: znaš, odi ja sam bog kô Jove na nebi. U momu kraljevstvu ako ćeš milos steć, oholas sniži tvu prida mnom govoreć.

1220

1225

1230

1235

ČERERE

Da govorim poniženo ja božica prid tobome, kojoj uze ukradome, jaoh, sve dobro ti ljubljeno? Neću, er se ne pristoji, huda sjeni i strašiva, na nebesijeh da tko stoji, u paklu se poniživa.99 Poniži se ti nemili, satri oholas tvu naravnu, tere vrati porod mili na svjetlos mi opet slavnu.

PLUTON

Čim mislim, da mati moje si drage ti, srdžbu ti mu mnogu ukazat ne mogu; nu velju unaprijed, zasve er si odzgori, besjedi stavi red, s načinom govori!

99 na nebesijeh da tko stoji, u paklu se poniživa - da onaj tko stoji na nebesima bude ponizan u paklu

117



ČERERE

1240

1245

1250

Kako vijeku to bit može, čim ne vidim dragu moju?

PLUTON

Ona bo je u pokoju, gdje su rajske me razkoše.

ČERERE

U tminah će kô ikada sred smeće se pokoj rijeti?

PLUTON

Ke su tmine tuj, gdje svijeti svjetlos, kâ vijek ne zapada?

ČERERE

A kâ svjetlos tuj vidjet je, gdi su noćna tvâ pristolja?

PLUTON

Noći nije gdje su polja koja vječno resi cvijetje.

118



ČERERE

Kâ mi polja, o Plutone, posred ovijeh kažeš jama?

PLUTON

Ti, Čerere, viđ ih sama kroz puklinu spile one. 1255

1260

1265

ČERERE

Viđu polja i zeleni, a ne viđu kćerce moje.

PLUTON

Ona bo je tuj, gdje stoje svi čestiti i blaženi.

ČERERE

Da čini da moja razbluda dođe odi, ili ću poći ja, gdje se ona nahodi.

PLUTON

Zasve er100 mâ običaj nikom nî pogodit101, činiću, da kći taj tvâ bude odi prit. Od dvorkinja mojijeh jedna k blaženima stranam teci, ter da dođe hrlo reci, moja ljubi lijepa i vrijedna,

100 zasve er - premda 101 pogodit - ugoditi

119



i š njom ona množ gizdava, kâ, gdi vječni dan se vidi, po naredbi mojoj slidi, neka joj je veća slava. A vi uto sve ostale, dočijem dođe mâ ljuvezan, pojte vašu kugod pjesan, u kôj nje će biti hvale!

1270

1275

1280

1285

1290

1295

SKUP FURIJA

Što su gizde od nebesi pri pakljenoj suda slavi? U ljubavi sve uživa, sve se resi sred našijeh tmina ljepota jedina kaže sve102 dike, kijem nać n'je slike.103

SKUP DVORANA

O božice slavna i mila blaženijeh svijeh livada, kâ silnika, kî nas vlada ljepotom si pridobila....

SKUP FURIJA

Razvesel'te plačno lice, radujte se, o tužbeni, na ljuveni pogled naše sad kraljice. Nut, kako milo kaže nje svjetlilo slatki drag pokoj, kî nam će bit po njoj.

102 sve - svoje 103 kijem nać n'je slike - kojima se ne može pronaći slične

120



Skazan'je četvrto SKUP DVORKINJICA, SKUP DVORANA, PROZERPINA, ČERERE, PLUTON I SKUP FURIJA

SKUP DVORANA

Plač se u paklu već ne čuje, svakoji se duh raduje, crna rijeka mlijekom teče, sunce u vječnoj noći iztječe sred vječnijeh omraza ljubav se ukaza.

1300

1305

1310

1315

ČERERE

Vaj, želja me sveđ skončaje, da mu dragu vidim prije, jaoh, mu svjetlos ovo kâ je, kćerce, dušo, ovo mi je. Kćerce tužna, kćerce moja, za kî odi grijeh boraviš?

PROZERPINA

Nije, majko, kćerca tvoja tako tužna, kô ti praviš104.

ČERERE

Kako, brače, svijetle strane ovo li su od nebesâ, gdi ja cijenjah tvoga uresa vijek uživat dike izbrane? Na paklu105 li raj promijeni, na nakazni ljubovnike? Jaoh, a svjetlos dragu uvike na tamnilu crnijeh sjeni?

104 kô ti praviš - kako ti kažeš 105 na paklu - za pakao

121



PLUTON

Čerere, rekoh ti, da u mom kraljevstvu ponižit budeš ti oholas hudu tvu. Ne ču li, da ja sam, ovdi sâm kî vladam? Tijem pusti tej riči, paček svud bez srama, hvali se i diči, da 'e tva kći ljubi mâ.

1320

1325

1330

1335

1340

1345

ČERERE

Ne zadaj mi veće trude, nepravedni zli silniče, neka majka, jaoh, nariče vrh jedihne sve razblude. Ne mnjah viku da će doći, kćerce mila, još to brime, kad očima ti mojime mrzeća ćeš biti moći! Jaoh, a sad bih tužna uzela kijem načinom nać se slijepa, za ne vidjet, moja lijepa, ovdi lica tvâ vesela. Ah, gdje svjetlos moja pođe? Ke su 'e tmine obujmili? Vaj, što vidim, ah, nemili, s koga meni sve zlo dođe?

PROZERPINA

Tužba 'e, majko, tvâ neredna, samiri se cijeća mene, nijesu strane sve pakljene tmaste, kako ova jedna. Svrhu podaj gorkoj tuzi, jaoh, tvâ žalos sasma 'e duga: sunce i svjetlos meni 'e druga, trava i cvitje, polja i luzi.

122



ČERERE

Da li, kćerce, ja ću ostati s tvom ljepotom razdijeljena?

PROZERPINA

1350

1355

1360

1365

Draga majko mâ ljubljena, nemoj toli sad plakati. Utješi se, majko, utješi, ah, nesreće moje hude, majko, evo ti tve razblude, nigdje od tebe kâ ne bježi.

SKUP DVORANA

Nu pogledaj prame zlate, ke joj kruna svijetla resi, ter ti, kâ si zgar s nebesi drag razgovor uzmi za te.

SKUP DVORKINJICA

O božice, razlog nije ako kćerca mila ti je, da joj sreću sad zavidiš, kraljicom je dočim vidiš. Čin' da je nje slava vesela rados tva.

PLUTON

Ne čini da smeta naprijeda veće tu tvâ zlobna žalos ta mu rados čestitu.

123



ČERERE

Da l' je zloba ovo u meni, kom se oholas tvoja smete, er ja tužeć moje dijete ištem, straše zli pakljeni?

1370

1375

1380

1385

PLUTON

Ili ti tužiti, ili ne, tužbe tve neće mi odnijeti me slatke zabave. Nu velim, ne bih te strpljeno podnosil, da mi nî cijeća te pridrage moje vil. Vrati se opeta na svjetlos, s ke dođe, mu rados ne smeta' ni moje gospođe.

ČERERE

Ah, nepravi sudče od tmine! Bez svjetlosti me jedine, ku mi sila tvoja uze, na ku svjetlos vratiću se?

PLUTON

Da ako kći tvoja svjetlos je, razlog nî, da bez nje još ni ja pribivam u tmini.

ČERERE

Paček je razlog toj da ti sam provodiš u tminah život tvoj, kî tminam gospodiš.106 Kî je sud, da ono sve, što ima svijetlo bit, svjetlosti bez ove uzbude potamnit:

106 paček je razlog toj ... gospodiš - Pače, razložno je to da ti sam provodiš svoj život u tminama, jer ti tminama gospodariš

124



a tmina, kâ ima s crnilom vječnijem stat, svjetlosti trudima da ima silom sjat?

PLUTON

Gospodi uzmnožnoj, kî ne zna'u vlasti ine, imaš znat sud je toj, što hoće da čine.

1390

1395

1400

ČERERE

Tko kaže sud inom, ako će prav se rit, najprije sudu svom ima se podložit.

PLUTON

Pravda ako najprija od sebe počinje, najprvo imam ja koris mu steći š nje.

ČERERE

Pravda je neprava, na koris kâ pazi.107

PLUTON

Da to riječ sada tvâ laživa izlazi.

ČERERE

Jaoh, s kijem tužna već govorim! Što zamani trajem riječi? Kî će razlog čut, kî diči

107 Pravda je neprava, na koris kâ pazi - pravda koja gleda na (vlastitu) korist je nepravedna

125



vječnima se nerazborim?108 Ah, tko bi mi, kćerce, rekô, kad te rodih ja na nebi: "Cić pakla se plačna tebi ovi ures dragi stekô"? Gdi te gledam, gdi nahodim? Jaoh, u paklu (strašno ime) sred nakazni, da sve vrime u nemiru život vodim? Vaj, radosti mâ jedina, sad žalosti majke tvoje, da li, huda srećo, ovo je moja lijepa Prozerpina?

1405

1410

1415

1420

1425

1430

PROZERPINA

Jaoh, mâ slatka majko, primi kî razgovor: nemoj toli smeća i nemir da odoli žalostima pri tvojimi. Otri, majko, grozne suze, poslušaj me, ter počini: taj, kî dragu kćercu ti uze, i kraljicom on je učini. Ja uživam polja mila sred blaženijeh lijepijeh strana; skup je sa mnom sveđ dvorana i dvorkinja mojijeh vila. Ah, kada bi, majko, htjela riječ strpljeno čuti moju, ja bih sve ti spovidjela sad raskoše, u kijeh stoju.

ČERERE

Nazrela sam sva ta polja, kâ spovijedaš toli draga, nu što, jaoh, mi to pomaga? Drugi 'e uzrok mo'ih nevolja.

108 Kî će razlog čut, kî diči vječnima se nerazborim? - Kakav će razlog (razbor) prihvatiti onaj koji se diči vječnim nerazborima?

126



PROZERPINA

Kaž' mi, majko, stvar koja je kâ nevolje tej ti uzroči? 1435

1440

1445

ČERERE

Plaču i cvilju ne pristaje109 zrak110 ne gledav tvojijeh oči.

PROZERPINA

A tko to ti gledat brani kâ zaprjeka, koja sila?

ČERERE

Er u ovoj neću strani ja ostati, kćerce mila.

PLUTON

Dake tebi ti si kriva od sve tuge, ti, Čerere.

ČERERE

Na nebesijeh tko pribiva, da u paklu stat obere?111

109 plaču i cvilju ne pristaje - neprestano plačem i cvilim 110 zrak - pogled 111 obere - odabere

127



SKUP DVORKINJICA

Kakav može biti pakô, u kôm svijetli sunce ovako? Pakô, u kôm su sej liposti, raj je svake pun milosti: raj dragi veseli, u kôm svak stat želi.

1450

1455

1460

1465

1470

ČERERE

Jaoh, ter nije meni ufati kćercu odovle mu imati?112

SKUP FURIJA

Kô da nadvor mi puštamo oni ures drag jedini, ki učini, da u paklu raj imamo, da se mir čuje, gdi smeća kraljuje, a slatke pjesni sred vječne boljezni?

PROZERPINA

Pokli uredba, majko, odluči da ja budem ljubi sada kralja, kî sve ovo vlada, i ti obikni, i ti muči. Već razvedri tužna lica, ter viđ, sreća kâ me resi: Junone je od nebesi, a od pakla ja kraljica. Nje kraljevstvo prostire se nad tijem, kî sad na svijetu su,

112 ter nije meni ufati / kćercu odovle mu imati? - dakle ne moram se nadati da ću svoju kćer odavde dobiti?

128



me nad svijem, kî bili su, i kî unaprijed rodiće se.

PLUTON

Čerere, ne scijeni da samo moja vlas stere se vrh sjeni, gdje ova sja propas; nu malo poslušaj, kâ mjesta lijepa odi kralj moguć u svem ja i tvâ kći gospodi.

1475

1480

1485

1490

1495

SKUP DVORKINJA

Na svijetu smo i mi bili: nu su ljepše bez prilike strane i luzi ovi mili, u kijeh sad nam stat je uvike.

PROZERPINA

Slušaj, majko, što počela bjeh ti i ja spovijedati, ter mom srećom bud vesela, blažena ću kom se zvati.

PLUTON

Polja su mnoga dim, kijem zemlja ravna prem resi se rumenim svjetlilom jedinijem. Zelenim ova se odijeva vječnima, ter sunce ponase i zvijezda svoje ima. Čestita tuj čeljad stan je svoj obrala, dio cvjetnijeh vrh livad, a dio vrh žala, vijek vodeć dni slacijeh neumrlijeh svojijeh veselo u svacijeh zabavah milijeh. Pjesni drage i mile pastijeri i vile

129



u skladne tuj glase ne pristav pjevaju, slavnoga uza se Orfea113 imaju.

SKUP DVORKINJA

Ljuvene su naše strane, blažene su svudi zvane, a to er u nje114 tko dohodi, veseo se sveđ nahodi: uživa vas vijek svoj slatki mir, drag pokoj.

1500

1505

1510

1515

PLUTON

Kraj jednoga tuj velika gusta gaja, kom nikada lis zeleni ne opada, teče Lete115, slavna rika, kâ kreposti tom se slavi, da, tko vode nje pit bude, taj čas misli, ke ga trude116, sve napuno117 zaboravi.

SKUP DVORANA

O božice, s nami hodi k čestitima našijem dvori, er svu žalos, kâ te mori, ostavićeš u toj vodi.

113 Orfeo - Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvijeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmijinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uvjet da se neće osvrtati da je vidi prije nego što izađe na površinu 114 u nje - u njih 115 Lete - Leta (Lethe), rijeka zaborava u podzemnom svijetu iz koje piju duše umrlih prije nego što dođu na Elizejske poljane ili se vrate na ovaj svijet 116 ke ga trude - koje ga muče 117 napuno - potpuno

130



PROZERPINA

Hodi, majko draga, k meni, da moj vidiš raj blaženi: hodi, majko, na zabave, čestiti se kojijem slave. Ah da sad hoć' sama doć vidjet me dike, rekla bi: "Kćerce mâ, živi tuj uvike."

1520

1525

1530

1535

1540

1545

PLUTON

U milo toj mjesto, gdi stoje mo'i drazi, ne scijen' svak, ni često, da tako ulazi. Er kô u muke oni hode, u dno pakla ter se praže, (čujte prikor) kijem bi draže zlato od iste njih slobode: tako stoje tuj slobodni, bez ozira kijeh strah ne bi riječma i krvi pri potrebi primagati grad svoj rodni. Jošte tu je stan onijeh, kî načine iznađoše da se uresi i pomože svijet i bitje umrlijeh. Tuj su i oni, kî živješe djelujući vazda vrijedno, ter s dostojnom časti ujedno uvijek slavan glas dobiše. Tuj pravedni, tuj milosni, dobri, istini, blazi i znani u blaženoj stoje strani uživajuć vijek radosni.

PROZERPINA

O majko, ter hoć' kô118, nemila meni prem, da od družbe toliko dostojne utečem?

118 hoć' kô - hoćeš kako

131



SKUP DVORKINJA

Jak prid suncem noćne tmine, a prid vjetrom magla izgine: pri našijeh se stranah tako gubi od svijeta mjesto svako; naša su polja sva uresna, gizdava.

1550

1555

1560

1565

1570

1575

PLUTON

Tuj dohode još gospoje od liposti neizmerne, ke na svijetu blage i verne s ljubovnicim svojijem stoje, i š njim oni mladci izbrani, kî živješe u pokoju, žuđenu im milos svoju draga vila čim ne brani. Tim Čerere, pusti neka, gdje su strane tej blažene, lijepa, vlada koja mene, sa mnom stoji do vijek vijeka. A za ljubav nje liposti čuj odluku sîh besjeda: neću od srdžbe unaprijeda119, neg zvat bog se od milosti.

PROZERPINA

Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud, ter dobrijem mojima vesela sa mnom bud'! Koliko je ljepše tebi gledat me odi sad kraljicom, neg na svijeti, neg na nebi, priprostome svijem božicom? Nu mi kaži, ko'e najveće mogla mi si dobro ufati120, da dostojna budem sreće, po kojoj ću kraljevati? Veće, majko moja mila,

119 unaprijeda - nadalje, odsad 120 ko'e najveće mogla si mi dobro ufati - kojem si se najvećem mome dobru mogla nadati

132



žudjeti mi mogla nijesi, budući se ja rodila božicome sred nebesî. Da ako stekoh što ti želi, ili željet što mi imaše, zašto sa mnom tvoj veseli pogled rados svu ne kaže? Samiri, majko mâ, tvu smeću i tvoj trud, ter dobrim mojima vesela sa mnom bud'!

1580

1585

1590

1595

1600

1605

SKUP FURIJA

Otri veće suze u licu, promijen' misao tuj nepravu, tvu gizdavu diku daj nam za kraljicu: ne čin' opeta, da srdžba zla smeta121 za svijeta poraz oholo svijeh nas.

SKUP DVORKINJA

O božice, mi smo vile, dvorkinjice tvoje mile: nemoj drage bez gospođe naša družba, jaoh, da pođe; daruj nam drag ures, gdje nam sva rados jes.

SKUP DVORANA

Dopusti nam, o milosna, dobro, koje još nejmamo, da, blaženi mi gledamo lipos, u kôj raj se pozna.

121 smeta - uznemiruje

133



ČERERE

Što da molba ne ispita122, kad je slatko naređena? N'je me srce od kamena: dobita123 sam, jaoh, dobita. O kralju sijeh jama kreposti velike, evo ti kćerca mâ za ljubi uvike; nu hoću da sprva, što budem pitati, obeća vlas mi tvâ da mi ćeš podati.

1610

1615

1620

1625

SKUP FURIJA

Svud vesel'je, svuda rados, mir i pokoj svud se glasi; svud izlazi skladnijeh pjesni draga slados! Razvedri lice, o lijepa božice: majka tvâ mila ljubko se smirila.

PLUTON

Budi ti sve što hoć' u momu kraljevstvu, još istu moju moć pod vlas ću stavit tvu. Daj prosi, pitaj već, od mene sve ćeš steć.

SKUP DVORKINJA

Tko, ljuveni, sada, bože, vlas tvu mnogu neće riti, usred pakla poniziti kad oholas istu može?

122 ispita - izmoli 123 dobita - pridobita, pobijeđena

134



ČERERE

Čin' moj porod, koji odi staće s tobom u pokoju, da i majku jošte svoju za ko'e brijeme uzpohodi.

1630

1635

1640

1645

1650

1655

PLUTON

Nejma se riječi svoj na manje vijeku doć: vjeri se u krepkoj uzmnaža svaka moć. Nu da još gine svit, i u rasap sve grede, imaju stavne bit gosposke besjede. Veliku pitaš stvar, nu da ti podam ja i veći svaki dar, sili me riječ moja, ako dar kî veći i draži i vredni mogla bi želeći zamislit sve tve dni. Tim s voljom sad se tvôm ugodit mâ će svijes, šes mjesec da 'e s tobom, a druge sa mnom šes.

ČERERE

Samiljena ja sam time, a ti, moja kćerce, sada s ovom družbom povedi me sred lijepijeh tijeh livada. Er n'je vidjet slično meni, pače toj se ne pristoji, da, gdje nemir vječni stoji, vi budete sadruženi. Nemoj vam se uto ckniti, o neplodna mjesta od svita124, čijem se budem ja vratiti za učinit vas sva čestita. S novijem suncem primićete u žuđenoj obilnosti od me ruke slavne i svete nove dare i milosti.

124 neplodna mjesta od svita - najneplodnija mjesta na svijetu

135



PLUTON

1660

1665

1670

1675

1680

1685

1690

Veće u lasti, mila moja, verna slavo dvora moga, putimo se put lijepoga mjesta od mira i pokoja. Al' nu sprva, čim vidite sve smirene me ljuvezni, veselima vašijem pjesni moju rados sadružite.

SKUPI SVI UJEDNO

O kraljice milostiva, i ti, bože naš sad blagi, eto dragi čas, koji vas sadruživa. Sprav'te se oba u slatko sej doba kušati medene radosti ljuvene. Čestit porod jur izlazi hrabren, vrijedan u sva djela: jur vesela narav s pomnjom čeka i pazi bogove mile, kijeh će bit sile moguće u sebi u paklu, na nebi. Združite se u razbludi, slatke želje ispunite: priložite još blaženstva nova svudi: Čereri slavnoj, za pokoj mili svoj, stav'te na ruke žuđene unuke.

136


Ivan Gundulić: Drame — Dubravka

Dubravka

137



IMENA KOJA ULAZE U OVO PRIKAZAN'JE

RADMIO SKUP PASTIRA

RIBAR MILJENKO LJUBMIR

DUBRAVKA SKUP VILA

DIVJAK SATIR GORŠTAK SATIR

ZAGORKO LJUBDRAG

JELJENKA SATIRICA BRŠTANKO TRATORKO VUK SATIR

STOJNA PELINKA

PASTJERIĆI MALI, usve pet GLASNIK

SKUP SATIRA REDOVNIK

138



ČINJEN'JE PRVO

Skazan'je prvo SKUP PASTIRA I RADMIO

RADMIO

Objavi, Danice, jasni zrak objavi, čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi; pršat su počeli po listju zelenu zovući dan bijeli i dzoru rumenu. O zvijezdo, najdraži od neba uresu, ukaž' se, ukaži! Raskoše tve gdje su? Žuđena Danice, objav' se, objavi! I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi; sve te oči gledaju i srca sva hlipe da nas svijeh opsjaju svjetlosti tve lipe, da nam prije svane dan, blagi dan svečani, i žuđen i čekan u ovoj svoj strani.

5

10

SKUP

15

20

25

Objavi, Danice, jasni zrak objavi, čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi; pršat su počeli po listju zelenu zovući dan bijeli i dzoru rumenu.

RADMIO

Ovo dan je ki dohodi jednom nami na godište, u ki slatkoj mi slobodi činimo ovdi svetilište, - slatkoj slobodi i od časti i od uresa vjekovita, u koj niče i uzrasti Dubrava ova plemenita. Sastaje se cića tega skup od vila i pastijera, i za od svijeh najljepšega najljepša se od njih vijera.

139



Vijeraju se i jedine dva najljepša ki se žele, i od pira gozbe čine obilne se i vesele.

30

35

40

45

50

SKUP

Objavi, Danice, ah veće objavi, žuđeno tve lice u ovoj Dubravi! Livade su uzeli1 odjeću zelenu, da obuku dan bijeli i dzoru rumenu.

RADMIO

Pod svirôku2 ovčar mladi danaske se glasi svuda, reseć cvijetkom na livadi krotkom stadu čela ruda. Danas lijepe pastjerice vijencem krune zlatne vlase, po dubravah ter slavice bude u slatke pojuć glase. S dobrom kobi na dan ovi težak, za teg da je uhiti,3 popijevajuć za volovi teško ralo cvijetjem kiti. Danaske se tanci staju, danas poju slatke pjesni i razlike igre igraju u radosti i ljuvezni.

SKUP

Objavi, Danice, drag pogled objavi! Eto cti cvjetice po ovoj Dubravi

1 uzeli - uzele 2 Pod svirôku - pod sviraljku, tj. uz glazbu 3 za teg da je uhiti - da je (dobru kob, sreću) uhvati u svom radu

140



i u miris, kî dijeli na busku zelenu,4 uzdiše dan bijeli i dzoru rumenu.

55

60

65

70

75

80

RADMIO

Ali suncem iz istoči Dubrava ova ne svaniva, - o Dubravko lijepa, iz oči tvojijeh nami bio dan siva. Tvu ljepotu od svijeh višu svi pastijeri da prije vide žude i žele i uzdišu, i svuda te slidom slide. Tim svi danas doletjeće gdi tva sjaju suncem lica, jeda komu s blage sreće budeš draga vjerenica. Doće, da gork trud rasladi kon uresa tvoga slavna, i Miljenko pastijer mladi ki te verno služi odavna. Dva mila ova, o Ljubavi, tva sjedini slatka sila na dan ovi u ki slavi sloboda se naša mila. Združ' s Miljenkom ti pastirom lijepu Dubravku i gizdavu, i obeseli srećnijem pirom nas i našu svu Dubravu!

SKUP

Objavi, Danice, lijep ures objavi, probudi slavice u ovoj Dubravi, u žuber veseli po dubju zelenu da poju dan bijeli i dzoru rumenu.

4 i u miris, ki dijeli na busku zelenu - i u mirisu koji (cvijeće) iz sebe daje na zelenu grmu

141



RADMIO

Ali, družbo, neka čut je sad vesel'je sa svijeh strana, pođ'te oglasit osvanutje svud ovega blaga dana. Svud se glasi i navijesti da pr'je nego sunce zađe svak na ovemu ovdi mjesti na općenu se skupu nađe. A uto ja ću poć spraviti svetilište i sva ina dostojno se čim slaviti današnja će svetkovina.

85

90

95

100

105

5

Skazan'je drugo RADMIO I RIBAR

RIBAR

Čestiti pastiru, ti pjevat podrani, er vodiš u miru pokojan tvoje dni; ufan'ja, jaoh, a mâ nesreća ne stječe pobjeguć iz doma, tukuć se daleče.6

RADMIO

Ko god si, ne cvijeli ni tvojijem nesrećam kobi dan veseli ki 'e srećan svima nam! Općena sloboda, vrh svega najdraža, koju nam bog poda naš pokoj uzmnaža. Nu ako si ti ribar, kô kaže vas čin tvoj,7 koja ti čini stvar k Dubravi doć ovoj?

5 dostojno se čim... - poredaj: čim će se dostojno slaviti današnja svetkovina 6 tukuć se daleče - potucajući se (lutajući) daleko 7 kô kaže vas čin tvoj - kako kaže sav tvoj izgled

142



RIBAR

Za shranit staros mu8 i odahnut bez sile u gnijezdu slatkomu slobode primile. Primorja naša sva9 u ništa sila zbi: Dubrava sama ova vlada se po sebi. Po njih svijeh srdita zvijer

110

115

120

125

130

135

10 trči i rži, i grabi i hita i u noktijeh sve drži. Ovdi čut zle zvijeri ni inoga glasa nî neg što sam žuberi tih slavic na grani. Tvrda u nas n'je kuća da od sile prihude bludnika goruća ocu kćer sabljude.11 Ovdi n'je sirote ku sila potište, ni se boji sramote ko ju sam ne ište. Toliko 'e vladan'je silno u nas, da se ti, žena, djeca, iman'je ne možeš tvoj rijeti.12 U mjesti je ovemu slobode čestit dar: svak sebi i svemu svomu je gospodar. Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas, prodava na nj13 vjera, život se, duša i čâs; duša i čâs ovuda ne ide za platom, ni mjere u suda pritežu pod zlatom. Stvari u nas tej nije kom voljan mož' se čut14; kupovat trijebi je15, ako hoć' odahnut. Vrsta16 ovdi svakoja u časnoj zabavi sred mirna pokoja veselo boravi. Tijem teško nam svime i lele vrh svega pod jarmom teškime gospostva tuđega, a blago svijem vami kî ončas s poroda slobodni i sami sebi ste gospoda. Da uzdrži višnja vlas u bitju vas tomu, a tko ište zlo na vas zlo našo na domu!

RADMIO

Ti si doć mudro obrô, pr'jatelju, pod sjeni od mjesta gdi dobro gosti su primljeni;

8 mu - moju 9 Primorja naša sva - odnosi se na Dalmaciju pod tuđinskom vlašću 10 srdita zvijer - odnosi se na mletačkog lava 11 tvrda u nas n'je ... - u nas (u Dalmaciji) ni tvrda kuća nije dovoljno sigurna da od zla bludnika sačuva ocu kćer 12 ne možeš tvoj rijeti - ne možeš smatrati svojim 13 na nj - za nj (za zlato) 14 voljan mož' se čut - možeš se osjećati slobodan 15 trijebi je - potrebno je, treba 16 vrsta - stalež, klasa

143



jer otkad najprije niče ova Dubrava, i otkad se obstrije slobodnijem plotom sva,17 vjera u njoj krepak stan i nađe i steče, s kôm je svak slobodan od sile najpreče. Tim, goste, kad sreća donije te pr'jatelja u ovi dan najveća kad nam su veselja, pastijeri kad hode u skupu općenu prislatke slobode slaviti spomenu, najljepši kad pastir s najljepšom od vilâ združi se i na pir družba im gre mila, tanci se hitaju i poju tuj pjesni i igre igraju razlike s ljuvezni,- tim slid' me, pr'jatelju, er bih ja uzeo

140

145

150

155

160

165

170

18 u općenu veselju da si i ti veseo.

RIBAR

Vjeran drug biću tvoj, jeda i ja mom trudu drag pokoj u vašoj slobodi nać budu. O Dubravo, slavna svima u uresu slobodnomu, lijepa ti si mojijem očima, draga ti si srcu momu. U veseloj ovoj sjeni od čestitih tvojih grana provesti je milo meni dio najdraži mojijeh dana. Tim raspinam mreže moje, i u zavjet vješam vrše na zeleno dubje tvoje, po kom blazi vjetri prše.

Skazan'je treće

MILJENKO

Po listju počeli pršat su vjetrici, po dublju veseli žubere slavici, romonom kladenci zovu zrak sunčani, izhode pod vijenci seljanke s gorani. Pastijeri livadom uz dipli začinju,

17 i otkad se obstrije slobodnijem plotom sva - i otkad se ogradila slobodom 18 er bih ja uzeo - jer bi ja želio

144



klikuju za stadom lipotu vilinju; a lijepe sve vile pod sjencom kraj vode pod pjesni primile tanačce izvode: dzora je, svaniva, ali jaoh, s istoči meni dan ne siva iz drazijeh još oči. Vjetrici uzdasi, žuber su tužbe me, suzâ se vir glasi romonom groznijeme; plač pjesni, a stada misli su stravljene, srdačce livada u željah ke zene; nu bez me

175

180

185

190

195

200

205

19 jedine svitlosti čim stoju20, ne viđu21 neg tmine i vječnu noć moju. O Dubravko, sej Dubrave jasna dzoro, svitli uresu, od ljepote tve gizdave gdi su rajski zraci, gdje su? Dan ne sviće moj s danice, ni mi sunce sja s istoči: istok čelo, bio dan lice a me sunce tve su oči. Da vas gorim, dubje pita' i na dubju svaku granu s moga ognja vjekovita kolikrat im listje planu Jak uzdrži pticu veska, kom tanahni prut se oblijepi, tako lipos tva nebeska mene kroz tvoj ures lijepi. Ah, u srcu je li tvomu kâ spomena od me vire, i da u mjesti jes ovomu jedan za te ki umire?22 Ali još, jaoh, i u svrsi nemilosna mom životu od kamena kažeš prsi, kriješ rajsku tvu lipotu!

19 me - moje 20 stoju - stojim 21 viđu - vidim 22 U "Čubranovićevoj" Jeđupki: "Jes u misti u ovomu / jedan, za te ki umire" (stih 317-318, na ovom CD-ROM-u)

145



Skazan'je četvrto LJUBMIR I MILJENKO

LJUBMIR

Miljenko, kuda toj tužeći sam hodiš? što uzroči nepokoj u kom se nahodiš? Ah, da li žalostan drug mili moj biće veseo ušto dan svakomu osviće? 210

215

220

225

230

MILJENKO

Ljubmire, komu je suđeno tužiti ne pozna ni čuje radosti na sviti23. Ja služim gospoju sletjelu iz raja, ali ona za moju vik24 službu ne haja. Za onom kâ meni prika je saviše život moj stravljeni uzdišuć izdiše.

LJUBMIR

Miljenko, prosti mi, ludos je mrijet s tega; sami smo uzrok mi svega zla našega. Nesvijes je toj vrla zareć se u sebi da je žena umrla25 božica od nebi26; pastirica iz sela našega ovoga tebe je zanijela s uresa miloga. Pastijeri znaš da svi i vile gizdave na dan se kupe ovi na mile zabave. Bićeš ti, biće tu Dubravka gizdava, kroz rajsku lipotu koja te skončava. Veseo se zato kaži, znaš običaj27 kâ je mila pastijer najljepši i najdraži da najljepšu steče od vilâ. Ti si lijep, lijepa ona; draga ona, drag si ti, srca vam razdiona ljubav će združiti.

23 na sviti - na svijetu 24 vik - uvijek; uz negaciju: nikad 25 umrla - smrtna 26 od nebi - od neba 27 običaj - ovdje u ženskom rodu

146



MILJENKO

Ne scijeni da slijepe toli oči imam ja da ures me lijepe ne poznam od raja: sunce iz nje sja oči a dzora iz čela, bijeli dan s istoči, pogleda vesela. Tijem svud noć mrkla je gdi svijetli zrak gledan n'je me vil

235

240

245

250

28, koja je sunce, dzora i moj dan. Ljubmire, kud ti hoć', vodi me: s tobom grem, mu lijepu da mi 'e moć pr'je vidit neg umrem.

LJUBMIR

Da, sa mnom hod' sada, i veće spravlja' pir od našijeh livada najljepši kô pastir; i ako strah dosle ima tvâ mladost, ostavi košutam plasima u ovoj Dubravi. Ali smjej i veća ufan'ja prilaga', er ljubav i sreća smione pomaga.

MILJENKO

Tamni strah, jaoh, mene mlađahna ne tiri, slobodan u stijene prošo bih sred zvirî... A ne kaono stan smrknuti i od života noć tamnoga na zracijeh rasvanuti jedinoga sunca moga.

LJUBMIR

Ne veće naprijeda, Miljenko! Nu pazi s dragoga pogleda gdi ti dan izlazi.

28 n'je me vil - nema moje vile

147



MILJENKO

255

260

265

270

275

280

Sve vidim! Ah, sad, moj uzdaše ognjeni, k môj želji prilijepoj ti vodac bud' meni, pače se poteži leteći naprijeda, ter i nje užeži srdačce od leda; neka mi vjeruje da u ognju gorim vas, u sebi kad čuje istoga ognja vlas. Ah, život ki 'e draži, kad bi oganj moguć bil, kî dušu mu spraži, užeći i mu vil.

Skazan'je peto DUBRAVKA I SKUP VILA

DUBRAVKA

Lijepe vile, druge moje, eto istječe dzora bijela, dan čestiti svanuo je: naresimo vijencim čela, nakitimo cvijetkom vlase skladno u slatke pojuć glase!

SKUP

Neka ljepos nami uzmnaža od naprave pomnja mila, ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila: zene trator i ružica sred rajskoga tvoga lica. Slavicu u gori i ti otvori žuber medeni lijepe zeleni, u glas najviši s nami bigliši, hvaleći slave dzore gizdave.

148



DUBRAVKA

Cvjeta cvijetje po sve kraje, jasni se istok cvijetjem resi, zvijezdam cvijetje svud nastaje, dzora u cvijetju zgar s nebesi od cvijetja nam daž prosipa; kupimo ga, družbo lipa! Sve rumeni, sve se bijeli u razlikom cvijetju sada u cvijetju se sve veseli: gora, polje i livada; sve je cvijetjem procavtilo, od cvijetja je doba milo.

285

290

295

300

305

310

SKUP

Slavicu u gori, i ti otvori žuber medeni lijepe zeleni, u glas najviši s nami bigliši, hvaleći slave dzore gizdave.

DUBRAVKA

Svijetla i draga sred istoči zrak u cvijetju dzora kaže; nu je zrak29 ljepši našijeh oči, na licu u nas cvijetje draže; dobiva ures naš veseli primalitje i dan bijeli. Eto iza dzore bijele sunce svjetlji zrak pomilja; ali 'e pogled svjetlji vele kî me30 svijetlo sunce31 strilja iz istoka od lipote, s oči kijeh zrak dušu mi ote.

29 zrak - može značiti i zraka i pogled 30 me - moje 31 me svijetlo sunce - Miljenko

149



Hod'mo veće, druge mile, čim na istoku sunce sviti, lir snježani puti bile u jedzeru bistru umiti, da od ljeposti zrak jedine danaska nam većma sine.

315

320

325

330

335

340

345

350

Skazan'je šesto

SATIR DIVJAK

Ne čudim se ja, Ljubavi, da n'je mala ni velika koga u ovoj ti Dubravi ne učini ljubovnika. Ljubovnik se svak spovijeda, ljubovnik se svak govori, i nije tega tko s pogleda draga u ognju tvom ne gori. Jer ti vlastim tvom ganuti moguća si svač'je ćudi, i tko mlad te ne oćuti trijebi 'e da star pak zaludi. Tim ja velik dar sam steko što me mlada plam tvoj zgrija; er pod staros kukurijeko ljuvena bih ludorija. Pače držim mlad sliditi, o Ljubavi, tve zabave, da ne može bit na sviti djelo od veće dike i slave; a pameti zdrave nije tko od tve32 vlasti sudi inako; er da tebe s ljudim nije, vas bi trag33 se ljudcki smako. Ali mâ svijes čemu udugo razložeći riječi gubi? Njetko jedno, njetko drugo, svak na ovemu svijetu ljubi. Nu kô34 u sebi ljudcke ćudi i misli su sve razlike, razlike su tako u ljudi

32 od tve - o tvojoj 33 trag - rod, vrsta 34 kô - ako, kako, pošto

150



i ljubavi svekolike. Tko visoko hlepi znan'je, tko zlato Indije slidom slidi, a tko za uzit na vladan'je vene, čezne, gasne, blidi;

355

360

365

370

375

380

385

390

35 tko u gradovijeh stat uživa, tko obra u selijeh stan'je za se, tko putuje, tko počiva, a tko lovi, a tko pase36. Njetko crnu zemlju teži, njetko sinje more brodi; na ono se svak poteži na što ljubav svâ37 ga vodi. O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, mâ se ljubav tobom slavi. Ja tvoj slidim ukras mnogi, zasve u gorah da imam ladu; ali i ovan vitorogi za ovcom jednom ne gre u stadu. Po naravi oganj žeže a ljepota smamlja i travi, a brštan se grli i veže s dubom svacijem u dubravi. I ako nijesam ja, tko ini toj će rijeti od gorana, komu za ures tvoj jedini ti ćeš danas bit podana? Satirić sam čudno pristô,38 stvari u mene grube nije, a u jedzero bistro i čisto ogledah se malo prije. U napravi nije môj varka,39 najljepši sam od me vrste: zračna obličja, čela žarka, jake kosti, puti čvrste. Dva roščića, ki me krune, u mjesto mi su od rudeža, a po koži oštre vune od hrabrenstva obilježja. U mom srcu nije strahe40, mâ su oružja ruke gole;

35 Stih 325 iz "Čubranovićeve" Jeđupke (na ovom CD-ROM-u) 36 pase - napasa stoku 37 svâ - njegova 38 Satirić sam čudno pristô - neobično sam pristao (zgodan) satirić 39 U napravi nije môj varka - u mome ukrašavanju nema varke 40 nije strahe - nema straha

151



tijekom41 stižem srne plahe, snagom rvem lave ohole.

395

400

405

410

Skazan'je sedmo GORŠTAK I DIVJAK, SATIRI

GORŠTAK

Tuj li si, Divjače? Kud jutros od mene krijući izmače u gaje zelene? Jeda te sram da puk smijeh tobom ne tvori Ter sâm ko pribjen vuk skitaš se po gori? Tajat je zaludu česa n'je moć skriti: po svač'jem ja sudu ljepši sam nego ti.

DIVJAK

Ljepši ti nego ja? Ko je tî tko veli da ljepša jes šoja neg golub pribijeli? Ovaku tko drugu vidje igdje nakazan? Pastijera po lugu ne straši na blag dan!

GORŠTAK

Ti strašiš, a ja ne, s grdoće nemile od ove sve strane pastire i vile.

DIVJAK

Od žena i od ljudi gonjen si svuda ti, a moju svak žudi prijazan imati.

41 tijekom - trkom

152



GORŠTAK

Pače kâ od žena u svomu životu nije sva pečena kroz moju lipotu? A ljudem svijem sam drag, i zato pr'je sunca još jutros na dan blag zazvan sam za glunca.

DIVJAK

Tebe su dozvali za glunca pastiri ki ne imaš svirali ni kô

415

420

42 se znaš sviri?!

GORŠTAK

Svirale evo me, i ako ćeš za oklad sviriti sa mnome, uzmi i ti tvoju sad.

DIVJAK

Svirale ne sviri ni u to dni gubi, neg s glave roge zdri, ter u nje43 zatrubi.

GORŠTAK

A s mješnic tvojijeh tih pisak rascipi, ter odsad u ti mijeh ne puha' neg njim pij.

DIVJAK

O dzori, kad moje dipli se oglase, tih slavic zapoje natjecat š njima se.

42 kô - kako 43 u nje - u njih

153



GORŠTAK

Pod dubjem ja kada zasvirim u gaju, pastiri i stada s vesel'jem igraju.

425

430

435

440

DIVJAK

Dubravka, ka je čas i ures svijeh vila, pod dipli mojijeh glas44 tančac je vodila.

GORŠTAK

Danica mâ, pače sunce, kim svićem ja, pod ovu mu zače45 svirôku sred dubja.

DIVJAK

Pođ' gorsko zvjeren'je u gorah zagluša', neskladno sviren'je da se ovdi ne sluša.

GORŠTAK

Vrzi riječi i dava' razumjet46 drugi put: svirimo obadva, koga je bolje čut!

DIVJAK

Počni ti najprije natjecat kî se hoć'; kî od nas dobije na pir će glunac poć. I veća neka ti sramota i šteta: uzmimo pjevati upored opeta!

44 pod dipi mojijeh glas - uz zvuk mojih dipli 45 zače - zapjeva 46 dava' razumjet - obmanjuj

154



GORŠTAK

Ni dipli ni tvoj glas zadava strah meni: ja počeh ovi čas, ti me opet izmijeni. (Ovdi satiri svire)

DIVJAK

Sada sam izusti tko sviri bolje od nas; dobit si47, prepusti od glunca meni čâs! 445

450

GORŠTAK

Ili ti je u volji ili n'je, staćeš tja; ko glunac najbolji dozvan sam na pir ja.

DIVJAK

Tamo se it ne muči, er ko trs raspukla svirala tva zuči neskladna i mukla.

GORŠTAK

A buče tej tvoje mješnice ko spila po gorah iz koje od vjetar dme sila.

DIVJAK

Ah, kada nećeš rog dignuti svrh oči, pođ', svinjo, u brlog, a ovdi ne hroči!

47 dobit si - pobijeđen si

155



GORŠTAK

A ti, kad zamuko još nijesi, potrči, gubava žabo, u kô48, a ovdi ne kvrči! 455

460

465

DIVJAK

Zm'jo ljuta, prigrizi otrovni jezik taj; boljem se ponizi, a u nesvijes ne rigaj!

GORŠTAK

Rigaš ti zlobni ijed, huđi svijeh živina, ali opet upored hod' sa mnom začina'!

DIVJAK

Ne pjevaj ti neg blej', koze ine gdje pasu; slavicem gorski jej ne sklada se49 u glasu.

GORŠTAK

Ah, nuti u što ufa crni vran nesvijesni, da bijeloga on kufa dobiće u pjesni.

DIVJAK

Rakle mi dvije dunje darova iz njedri, da od oči svijetlijeh nje popijevam zrak vedri.

48 kô - kal, blato 49 ne sklada se - nije skladan

156



GORŠTAK

Kitu mi njeki dan jabuk da Ljubica, da 'oj hvalim pram zlatan i ures od lica.

DIVJAK

Kad moj slatki glas začina, kako slavic ki se izvija, na nj doteku iz planina Hoja, Lero, Dolerija.

470

475

480

50

GORŠTAK

Kad moj jezik pjesni klikne, kako staglić ki žuberi, da me resi, cvijetje nikne, da me čuju, teku zvijeri.

DIVJAK

Kukuljava ja dva gnijezda, kijeh pjet narav medno uči, hranim lijepoj, koj ma zvijezda za vječnu me slugu odluči.

GORŠTAK

Svega ruda51 jagančića, dvije matere ki posisa, pasem dragoj, koj me sreća, da sam vječni rob zapisa.

50 Hoja, Lero, Dolerije - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, često se spominju u narodnom pjesništvu u zakletvama, zazivima i sl. 51 ruda - kovrčavoga

157



DIVJAK

Rec', ka u gori zvijer pribiva ljudcke svijesti i spoznan'ja kâ se u bistroj vodi umiva i mjesecu čista klan'ja?

485

490

495

500

505

GORŠTAK

Kaž' mi, ptica ono kâ je kâ svoj smrti loži drva, i iz ognja opet živa ustaje perja i krila stječuć prva?52

DIVJAK

Sad poznat mož' uprav odluku tvu ludu, zašto se s lavom mrav zatječe zaludu.

GORŠTAK

O žabo, s krjesovi pođ' kvrči i kriješti, moj 'e danas pir ovi, ti za te drugi išti!

DIVJAK

Ovi uteče. Ja znam što ću: on na piru glumac budi; ja za drugo tamo doću, kô me srce većma žudi. Danas mjesti u ovemu s pastijerim se vile staju, i pastiru najljepšemu vil najljepšu od svih daju. Nu prije tega u jedzeru vile okupat sve se hode,

52 Gorštak misli na mitsku pticu feniks.

158



svaka želeć da nju oberu i nevjestom danas vode. Namislio sam tim odjeće jednoj od njih skrovno uzeti, i priobučen tako veće ja se vila lijepa rijeti.

510

515

520

525

530

Skazan'je osmo ZAGORKO I LJUBDRAG

ZAGORKO

Potež' se naprijeda, me stado, poteži, ne vidiš ureda gdje mâ vil, jaoh, bježi. Uputi se, uputi, stado moje, prije neg ju grm zgusnuti očima mo'ijem skrije. To li neć' it hrlo, pod stranom ti ovom pusto ostaj, ter grlo zajazi vukovom.53 Ustav' se! Kud plaha utječeš, lijepa mâ, od moga uzdaha ki od ognja krila ima? Ja, brače, nijesam zvir srdita u gori neg stravljen mlad pastir ki s oči tvo'ijeh gori, kî sa svom kriposti drag ures tvoj slidim i od tvoje liposti prignutja ne vidim.

LJUBDRAG

Kud srneš, Zagorko, kud li se potežiš? Ke prispje zlo gorko? Od stada što bježiš? Gdje si se zateko, ke ti su nevolje? Loču ti psi mlijeko, ovce ti vuk kolje. Tve sjeme po pustoj njivi se poteza, vinograd leži tvoj zapušten bez rijeza.54 Stada svijeh ovčara po žitu tvom pasu, muka se tvâ hara i stoga sva rasu. Tim vrat' se nazada: ženska ti lipota, kad umreš od glada, ne vrati života.

53 ter grlo zajazi vukovom - te napuni grlo vukovima, tj. neka te vukovi pojedu 54 bez rijeza - bez obrezivanja

159



ZAGORKO

Ne zalaz' udilje55, mâ je ovo odluka: neka ide stado žlje56 i stoka i muka! Jedan sâm milostan pogled vil žuđene hraniti kripostan živa je sveđ mene.

535

540

545

550

555

57 Namjera nu huda na me te donije, kud lijepa mâ, kuda obrati, jaoh, gdi je? Stranom ću ja svakom trag slidit vil moje, a ti pođ' zlom mrakom58, odkuda i doje59.

LJUBDRAG

Ah, kako poče, ti napreduj i hodi: poznaćeš mahniti bijes na što dovodi.

Skazan'je deveto

LJUBDRAG

Ah, sad poznam da ne vara u sudu se tko govori da koliko svijet se stara,60 toliko je huđi i gori. U moje vrijeme narav ina i nauka bješe od ljudi; sve 'e drugoga sad načina, druga doba, druge ćudi. U dni moje viđaše se o koristi gdi svak radi; uzlotrilo sada sve se, živu isprazno stari i mladi. Pr'je bijeljahu sva mjesta se našim stadim bezbrojnima; sad dubrava sva ne pase što u me doba jedan ima.

55 Ne zalaz' udilje - ne produžuj dalje 56 žlje - zlo, loše 57 hraniti kripostan živa je sveđ mene - jak (sposoban) je da hrani (uzdržava) mene na životu 58 pođ' zlom mrakom - idi u zao mrak, tj. idi do vraga 59 doje - dođe, otkuda si i došao 60 da koliko svijet se stara - da što svijet postaje stariji

160



Pomnja prije dobra općena61 u njoj vječnu zelen goji; sad s nepomstvom porušena

560

565

570

575

580

585

590

595

62 s povenutijem listjem stoji. Ovce vođahu izdaleka s mekahnijem se runom prije; sad među nam n'je čovjeka kî se krenut s mjesta umije. Pr'je od ljudi sej Dubrave koralj se je ribô u moru;63 svačije su sad zabave kamenitu dubsti goru.64 Prije ko mrav odasvuda svak nosaše sebi hranu, sad, za nejmat malo truda65, svak mre u lasti gô na stanu.66 Pr'je ne znahu prve vile što je svila u haljini; sad odjeće sve67 od svile nije seljanke kâ ne čini. Pr'je pod ruhom priprostime zlato odsvud nam na stan pliva; zlatno ruho u ovo vrime stan svakomu ogoliva. U moje je dni letila na krilijeh sama ptica; za poletjet sad su krila oko vrata u mladicâ.68 Nošahu se opletene u bio gajtan prije kose; sad pram u cklo pletu žene, a zrcalo im glave nose. Prije bjehu bistri viri69, da čis ogled svemu daju; vilami se sad pastiri u zatioku ogledaju. Vladaše se u ma ljeta mlados svjetom od staraca; sad čut mladi neće svjeta ni od istijeh njih otaca.

61 Pomnja prije dobra općena - briga za opće dobro prije 62 s nepomstvom porušena - uništena zbog nepažnje 63 koralj se je ribô u moru - koralj se je vadio iz mora (tj. napornim se radom stjecalo bogatstvo) 64 svačije su sad zabave kamenitu dubsti goru - svatko bi sad olako htio doći do zlata 65 za nejmat malo truda - za ne uložiti malo truda 66 svak mre u lasti gô na stanu - svatko umire, u užicima gol u kući 67 sve - svoje 68 za poletjet sad su krila oko vrata u mladicâ - mladići imaju krila samo za poletjeti oko vrata djevojkama 69 viri - izvori

161



Mlados prije cić koristi70 svita obhodi četr dila; sad na jednom gine misti za stupajim pricijeh vila.

600

605

610

615

620

625

630

71 Tim n'je čudo, čim bez znan'ja dni u ispraznoj lasti traju, ko Zagorko da iman'ja s pricijeh vila ostavljaju. Ali u ovemu svemu meni pomoć je ufat zgar s visine na dan ovi posvećeni našoj slobodi od starine.

Skazan'je deseto

JELJENKA SATIRICA

Iz gluhe pustinje satir se moj diže da vile plemkinje susreta i stiže; a ja ostah sred jama i dubja divjega i mrazna i sama u gori bez njega. Ah, sasma nevjeran, kud divjaš, Divjače, moj život čemeran po sve dni da plače? U vilah što vidiš u ovoj Dubravi, ter slidom njih slidiš, a mene ostavi? Gizdave himbeno plemke su vile sve, grabša su i plijeno ljeposti njihove.72 Bez svrhe i kraja plahe su i tašte, biocim od jaja čela se njih lašte. A nije ih strah ni sram za gadnu napravu mrtački stavit pram iz groba na glavu. Na svijeću cklo pale i mrče crnima obrve opale čađami od dima. Oprhlu i modru kožu usne njih blide do krvi 'e svu odru, da rumena izide;73 u bjaku, kom klače i kartaju obraze, otrovi najjače i gnusobe ulaze. A mastim od čerse daleko našaste74 lica im svudijer se pengaju i maste. Nu mažu i lijepe naravna bljedila,

70 cić koristi - radi zarade 71 sad na jednom gine misti za stupajim pricijeh vila - sad trunu na jednom mjestu, jureći za opakim ženama 72 grabša su i plijeno ljeposti njihove - njihove ljepote su posljedica grabeža i plijena 73 da rumena izide - da postane rumena 74 mastim od čerse daleko našaste - mastima za lice koje potječu izdaleka

162



i čini njih lijepe ne narav neg sila. A meni ma ista naravna lipos jes naprava pričista i svijetli drag ures. Zlatni pram od kosi, tih vjetric ki svudi niz bio vrat raznosi, tuđijem se ne rudi.

635

640

645

650

655

660

75 Obraz moj i čelo bistra voda umiva, a sunce veselo iz oči mo'ijeh siva. Bez masti sred lica mlađahne u mene rumena ružica i bijeli lir zene. Crljenim ustima ruža je prilika, a bjelje prsi me snijega su i mlika. K tomu se prilaga još za stvar najdražu: mlađahna i naga, sve što imam, sve kažu76. Tim vrat' se tvôj ljubi77, Divjače, ne divjaj; vlaštita ne gubi, a o tuđem malo haj. Od vjetra puziviji78, ne gub' s tve krivine za ures laživi ljepote istine. Sunce je s nebesi izvrsne liposti, zašto79 se ne resi neg svojom svjetlosti. A čista i prava lipos mâ suncem sja, er meni naprava i ures sva sam ja. Poć ga ću iskati. Ah, danas kuda si, Divjače, zašo ti? Oglas' se, oglasi!

ČINJEN'JE DRUGO

Skazan'je prvo SKUP PASTIRA, BRŠTANKO, LJUBMIR I TRATORKO

BRŠTANKO

Lijepa ti 'e zaisto običaj veoma kom naše sej misto slavi se, družbo mâ, u strani da se ovoj dan s tancim provodi posvećen pričistoj božici slobodi. Najljepša od vila druži se i vijera za draga i mila vrhu svijeh pastijera. Ne scijen'te da ištom ova se odredi

75 tuđijem se ne rudi - njezine kose se ne kovrčaju tuđim kosama 76 kažu - kažem, pokazujem 77 tvôj ljubi - tvojoj dragoj, tvojoj ženi 78 puziviji - kolebljiviji 79 zašto - jer

163



spomena s godištom svacijem kâ slijedi. Na zboru pradjeda od ove Dubrave, kad prođe besjeda

665

670

675

680

685

690

80 da ovi dan slave, razumni starci oni u kori dubovi među inijem zakoni urezaše i ovi: da užiže nepristav slobode spomena u unucijeh njih ljubav od dobra općena;81 i da se u miru dni vode sred sklada, dočim se pastiru ljubi od sve vrste82 da.

LJUBMIR

Naredbe spametne; er kako neobične, tako su i štetne ženidbe neslične83. Pod jaram dobro vik stučit se ne more s junčićem vô velik, upored da ore. Ni se muž i žena ugađa, kad su oba razlika plemena, iman'ja i doba, Ah, bog te ukloni, gotova 'e tu smeća da ti se ženi sni od tebe da 'e veća. Ko84 drvo crv vrti i grize i ije, tako ona do smrti živa te sičije. Na posle sve kućnje mrdi se i gadi; samo njoj da su nje naprave, to radi. Po skupijeh živote od druzijeh spovijeda85, a svoje sramote domaće ne gleda. Sve selo zagluši s jezična karanja, a muža zabuši86 i učini ko panja. Nu veće što velju?87 Pašu ove smione muževom kudjelju, a oblače gaće one.

80 kad prođe besjeda - kad je bilo dogovoreno 81 da užiže nepristav slobode spomena / u unucijeh njih ljubav od dobra općena - da se neprestano kod njihovih unuka zapaljuje ljubav prema općem dobru 82 od sve vrste - od njegove vrste, staleža 83 ženidbe neslične - ženidbe između nesličnih partnera, odnosno partnera koji pripadaju različitim društvenim staležima 84 ko - kao što 85 po skupijeh živote od druzijeh spovijeda - ogovara živote drugih po skupovima 86 zabuši - zagluši 87 Nu veće što velju? - Što više da velim?

164



TRATORKO

Tako je; nu pate i istijem zlom bole i žene udate za ljudi ohole, ki siti pri svomu k tuđem se propinju i drže na domu ženu ko robinju. Po gadu se i smradu tukući skitaju, a za čistu i mladu ljubovcu ne haju. Nu da ovdi svršuju, mala bi zla bila: mesa im rastruju smrdeća i gnjila. A pak na pečône mladice, njih ljubi; guba

695

700

705

710

715

720

88 taj prione, koja ih pogubi.

BRŠTANKO

I mi ti smo uzeli govorit zlo danas, kad ište i želi počastit puk se vas ter kad se začinje i u pjesnijeh svak hvali, tuđe smo mi grinje protresat ustali! Nu me strah da veća neg igda jes bila danas kar i smeća ne bude od vila. Er vila mnogo je sred ove Dubrave lijepe se ke broje89 i zovu gizdave; i svaka uzmnaža sve dike jedine i cijeni da je draža i ljepša neg sve ine. Tim težak na se trud taj ću uzet, vidim ja, tko činit ima sud, koja je najljepša.

TRATORKO

Tač da je pomnja ma suditi to danas, nemiran veoma i smeten bio bih vas. U skupu od vila toliko gizdavijeh rijet jedna da 'e mila i draža oda svijeh, za od jedne dobiti prijazan s te hvale, sa svijem se svaditi, sve izgubit ostale, nikako pamet nî od mudra čovika; a bog te ukloni od ženskijeh jezika.

88 mesa im rastruju smrdeća i gnjila; guba - odnosi se na spolne bolesti 89 lijepe se ke broje - koje se ubrajaju među lijepe

165



LJUBMIR

Ko 'e na to obran90, tî neka se tim brine: hod'mo mi iskati ostale družine!

Skazan'je drugo

VUK SATIR

Tebi u dar i na čâs, Zagorko, sve vile, ovce su sva mâ čâs ovako pretile. Po vodah i gorah ovako teci ti, a od stada ne imaj strah: ja ću t' ga čuvati. Tko ono, tko ovo, nastoji svak za se, a svak što je osnovô

725

730

735

740

745

750

91, izatkat uzda se. A moj glad ovi dan krađom se utješa: lupež sam izvrstan, izvrsna izješa. Kupe se svatovi, spravlja se nevjesta, pir se odsvud gotovi najljepši od mjesta. Kad tamo pođe svak pomoć peć i varit92, neka je meni pak na pusto udarit?93 Bio bi grijeh, kad gosti svak se ini i štuje94, da trbuh moj posti i prazan gladuje. Zaludu ovi dan slobodi svećen nî, neg da 'e svak slobodan što hoće da čini. Ni narav zaludu ruke mi ove da, neg njima da budu pomoć se ja sada. Njeka se besjeda njekoga i danas vijeka još spovijeda, kî od zlata bješe vas.95 Na svijetu sve što je, tad staše općeno96: još moje i tvoje ne bješe rođeno. Granice se od ljudi ne bjehu zabile, ni mjerom sve svudi otišlo na dile. Blizu tijeh bremena davnjijeh od zlata gora u nas kamena hranjaše Brgata: gora kâ tada sva u dubju veliku gusta se dubrava viđaše putniku. Brgat, ki stanova u gorskoj dubravi,

90 Ko 'e na to obran - tko je za to izabran (određen) 91 osnovati - naviti pređu (kod tkanja) 92 varit - kuhati 93 na pusto udarit - udariti na slobodno (nečuvano) 94 štovati se - častiti se 95 I danas se još spominje vijek koji bijaše sav od zlata (mitski zlatni vijek, latinski aurea aetas; rimski pjesnik Ovidije u Metamorfozama naziva tako staro doba u povijesti čovječanstva, kad je sve bilo bolje i ljepše) 96 staše općeno - bijaše zajedničko

166



zakona cić nova staroga ne ostavi.97 Kazati pače uze da ljudi po svijetu razdijelit nijesu se mogli mu u štetu. Tim er se poteža

755

760

765

770

775

98, i, ko ja, svud brz bi, slovuća lupeža ime i glas on dobi. A gori, u koj sta i ka je vrhu nas, od Brgata istoga Brgat je ime i danas.99 Od Brgata ovoga, ki je krasti svud išô, početak od moga traga100 je izišô. I djedu slobodnom unuk sam slobodni, vodeći u rodnom Brgatu zlatne dni. Tko nejma ni njive ni vrta ni stada, da tuđijem ne žive101, umro bi od glada. Ja pljezim i lazim i ulagam svud ruke obilnos gdi pazim od stoke i muke. Uhodim i prežim po pašah iman'ja, i nad svijem lupežim imam čâs od znan'ja. Nu tko se hitrostim môm stavlja102, nije toga, er častim i gostim i čitam103 svakoga.

Skazan'je treće STOJNA I VUK SATIR

STOJNA

Tuđijem se ne hrani, daj mi ovcu, lupežu, pr'je neg te seljani uhite i svežu. Dali se ti krasti bez straha postavi, kad blag dan svak časti u ovoj Dubravi, pače sâm na zlo brz uhodiš livade? Brže tu ovcu vrz'104 koju mi ukrade!

97 zakona cić nova staroga ne ostavi - zbog novog zakona (da je sve podijeljeno i u nečijem vlasništvu) Brgat se nije odrekao staroga (da uzima ono što nađe, da krade) 98 potežati se - potucati se 99 Brgat - i danas se tako zove selo iznad Dubrovnika 100 traga - roda, plemena 101 da tuđijem ne žive - da ne živi od tuđega, da ne krade 102 tko se hitrostim môm stavlja - tko razotkriva moja lukavstva 103 čitam - poštivam, častim 104 vrz' - vrati (od gl. vrći)

167



VUK

Stan', ženo! Kud srtiš? Ne poznaš tko sam ja? Prije neg se uprtiš u zlo tve, iđi tja! Lupeža koga ti u meni ugleda, Bez smeće, velju ti, ohaj me se ureda; er da znaš u sebi koja je mâ sila, i ovcu i sve bi stado mi pustila.

780

785

790

STOJNA

Ja silu svu tvoju ne scijenim ni pera: ovcu mi da' moju, kleta ti namjera!

VUK

Ne poznaš još me ti: planinski bog sam Pan, iz gorâ kî iziti htjeh ovi na blag dan.

STOJNA

Rđa si i vedaš, satir Vuk ti si oni od vuka huđi dvaš, kad ovcu mu105 poni.

VUK

Satir sam lijep i drag, me se ime svud slavi.

STOJNA

Satir si crni vrag i s rozma na glavi.

105 mu - moju

168



VUK

U mjesti ovemu meni se spravila kako najljepšemu najljepša od vila.

STOJNA

U mjesti će ovemu bit tebi domala, kako najvećemu lupežu: - vješala! 795

800

VUK

Ako ti se u kose mâ ruka uplete, poznaćeš što nose tej riječi proklete.

STOJNA

Kozju ako tu bradu razmršat ja počeh, poznaćeš kô106 stadu tuđem te nosi grijeh.

VUK

Da čeka', ne bježi!

STOJNA

Ne bježi, čeka' ti!

VUK

Ajmeh, ne poteži!

106 kô - kako

169



STOJNA

Da puštam, pusti ti!107

VUK

Ja puštam.

STOJNA

Eto i ja. Je li tko?108 Pomozi! Meni ovca, a tvoja tebi brada i rozi.

805

810

815

820

VUK

Ustav' se! Ah, kuda s ovcom tom udari? Ah, ženo prihuda, vrlo t' me privari. Struka109 ti prokleta i iman'je ostalo, sve ti se prije ljeta od vuka poklalo! Kuća t' se prosjela, trag ti se smakô vas, ni pila ni jela, kô neću ja danas! Vaj, ne znam što ću sad, kud li bih otišô: veće mi je mrtvi glad do nosa uzišô. Ah, je li da mi duh susrete kogodi: Od glada izdahnuh, život mi izhodi! O smrti mahnita, što me nijes' satrla i pjana i sita na gozbi do grla? Kâ ti će hvala bit jednoga divjačna satira pogubit i žedna i lačna?

107 Da puštam, pusti ti! - Ako želiš da ja pustim, najprije pusti ti! 108 Je li tko? - Ima li koga? 109 struka - vrsta; rod, pleme

170



Skazan'je četvrto GORŠTAK I VUK SATIR

GORŠTAK

Što plačeš, Vukoje? Ke te je zlo smelo danaske, kad stoje svi ljudi veselo? Dobre si ti volje i vazda sit i pjan: ke ti su nevolje prispjele na blag dan? Od koga zla sila tako te obori? Jeda kâ od vila i tebe sad mori?

825

830

835

VUK

Iz gladna trbuha k vilami n'je puta; bez vina i kruha ljubav je smrznuta. Od golijeh što će nas i ubozijeh gospođe? Znaš golu kos ni pas neće da oglođe.

GORŠTAK

Uboštvo ne diže da nijesmo mi drazi vilami nabliže, kô jaci u snazi.110

VUK

Kâ snaga može odi i meni bit sada, di mi duh odhodi i umirem od glada?

GORŠTAK

Ti živeš da iješ i piješ na sviti111, ni možeš ni um'ješ o drugom misliti.

110 Uboštvo ne diže da nijesmo mi drazi / vilami nabliže, kô jaci u snazi - siromaštvo nije razlog da mi ne budemo dragi i bliski vilama, jer smo jaki u snazi 111 na sviti - na svijetu

171



VUK

Da kaž' mi, kad io i pio ti ne bi, kako bi živio, prijatelju, u sebi?

GORŠTAK

Ne živem kô ti ja jestojci i piću, neg lijepoj kôj moja sva lita služiću. 840

845

850

VUK

A ja vas život moj hranim najmiliji pečenici ugodnoj i dragoj bukliji.

GORŠTAK

Da jednom poznaš ti u tvomu životu kâ 'e rados služiti vilinju ljepotu, rekô bi i u svijesti ovako odlučil: ni ću pit ni jesti neg služit lijepu vil.

VUK

Da poznaš ti jednom koji su to jadi i s gladnom i žednom govorit čeljadi, ili bi se ohajô i od mene ktio otit, ili bi nać hajô što ćemo jesti i pit.

GORŠTAK

Nemoj se ti starat! Glumac sam na pir zvan: hoć' bubanj udarat, ter ćeš bit sit i pjan?

172



VUK

Srce mi igra sve, i stupaj sam teče na slatke zabave di se vari i peče. Ah, tvoja blažena, Gorštače, namira: mrtva me spomena uskrsnu od pira.

855

860

865

870

875

880

112 Pečenica, ah, peče me srce pečeno, gdi u slatki sok teče i gori ljuveno; gdi me još sve čeka me dobro uzdano, jalovica113 od mlijeka varena snježano; gdi žarka kapljica groznika vesela kaže mi svâ lica rumena i bijela; kapljica od vina, koga ures prilijepi igrajuć začina: "Hod', brače, dušo, pij!" Životu čestiti, ah, koja veća slas može bit neg piti i jesti na svak čas? Gorštače, u selo gdi 'e taj pir hod'mo na nj: ti glumac veselo, a ja ću bit114 bubanj.

Skazan'je peto MILJENKO I PELINKA

MILJENKO

Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj od gorskijeh dubrava nije slično ime toj. Gustinom od grana dubrava zakriva da zraka sunčana travu i cvit ne obsiva; iz svijetlijeh tvo'ijeh oči na dragom tvom licu dva sunca s istoči go'e rajsku ružicu. Sred dubrav, mâ lipa, imaju stan svudi zm'je pune nalipa, zvijeri i skot vas hudi; sred tvoga pogleda i srca svijem blaga ljubav stan svoj gleda i milos pridraga. Dubravi ures vas prolitnje zeleni tre sjever115, hara mraz, tlači led studeni; kakva si ti sada, takva ćeš vazda bit: viku bo ne116 opada liposti rajske cvit.

112 mrtva me spomena uskrsnu od pira - spomen pira uskrsnuo me je od mrtvih 113 jalovica - mlada krava što još nije bila steona 114 bit - udarati 115 sjever - sjeverni vjetar 116 viku bo ne - jer nikad ne

173



PELINKA

Skladne su riječi toj, i zaisto velike Dubravci tvôj lijepoj i slave i dike; nu vile sadanje riječim se ne pasu, veće u stvoru, a manje htjela bih te u glasu.

885

890

895

900

905

117 Nu prî nego na ino ja budem s tobom doć, kaž' mi sve istino, ako ćeš mu pomoć:118 jesi li koji dan ljuvenom u ognju uzdahnuo žalostan pazeći pomno nju?

MILJENKO

Ako uzdah moć i glas želje me ne objavi, užežen da sam vas u živoj žeravi, i ako još plama ne vidje u meni, tere mâ vil sama da gorim ne scijeni: pogledaj sred čela me srce sprženo, od suha pepela u prahu satreno; viđ luge, dubrave i polja i gore veće gdi eto sve u ognju mom gore.119 Je li ovo, reci ti, što zna lis i kami, kladenče, kî uzrasti mojima suzami,120 kroz romon kažuć tvoj žuđenoj môj duši kako te oganj moj čestokrat prisuši?121

PELINKA

Da reci, bi li kad da njojzi ostavi dar koji u zaklad od tvoje ljubavi?

MILJENKO

Opak je način svîm122 koji me učiš ti; ne daj bog s darovim k Dubravci hoditi:

117 veće u stvoru, a manje htjela bih te u glasu - više u djelima (tj. darovima), a manje na riječima 118 ako ćeš mu pomoć - ako hoćeš moju pomoć 119 Tipično barokni postupak: od njegovog ljubavnog ognja zapalile su se šume, polja i gore. 120 kladenče, kî uzrasti mojima suzami - izvore, koji si nastao zbog mojih suza 121 Opet barokno pretjerivanje: taj potok od suza često presuši zbog ognja njegove ljubavi. 122 svîm - sasvim

174



scijenit vil gizdavu za ženu lakomu, ja neću mudros tvu poslušat u tomu. K srcima časnim nije trijebi s darom it, ako uvik prid njimi omraze neć' dobit. 910

915

920

925

PELINKA

Varaš se: bez mite123 sve je to ionako, darovi zamite124 nebesa i pakô; darim se vlada svijet na volji125 i sudi, dar pravi može rijet gospar se od ljudi.126 Ljuvena dar je stril ka zgađa i sili na ljubav svaku vil, potom127 se k njoj strili. Milisav razumni, znaš, što ono veljaše da u stare jošte dni kad zlatni vik b'jaše, kad ljubljen svak ljubi, ni u to ima sram, ter jezik srcu bi i ustom jedan sam,128 tad bješe svaki dan ljuvenijeh od žena "dar daruj" taj pjesan začinat općena129.

MILJENKO

Čudne su nad sve ine ke kažeš riječi te.

PELINKA

Ali su istine, u razlog očite. Čuj ino: skup130 broji čovjek se mnogo tî u ljubav svu131 koji toliko istrati riječî, uzdâh, moljen'ja, zaludnijeh stupaja, pogleda, cviljen'ja, jauka i vaja, i k temu pristavi laživijeh kletava,

123 bez mite - bez mita 124 zamite - podmite 125 na volji - po volji 126 dar pravi može rijet gospar se od ljudi - pravi dar može se smatrati gospodarom ljudi 127 potom - pošto 128 ter jezik srcu bi i ustom jedan sam - i srce i usta imali su isti jezik (tj. nije bilo prijetvornosti) 129 začinat općena - pjevati uobičajena 130 skup - škrt 131 svu - svoju

175



od svoje ljubavi čim biljeg on dava. Prî nego volju svu prignuti uzbude

930

935

940

945

950

132 jagnicu mršavu darovat da bude. Rad česa buduć sve laž ino i privar, ljubavi njegove svjedok je pravi dar; i zato samomu svaka vil vjeruje ljubovniku onomu koji joj daruje.

MILJENKO

Kako, jaoh, može bit da vlas133 dar ima tu me vile pridobit ponosnu lipotu? Eto se vaskolik po svojoj volji sam na službu nje uvik veselo darivam.

PELINKA

Miljenko, dar je ovi oni dar blaženi ki lasno čine svi vazdakrat ljuveni. N'je trijebi to za nje, za tebe ti se hran':134 dar cijeni tvoj manje, a veće ugodan.135 Nu se uzdaj; er kratit neću se hrlo poć136 Dubravku obratit na ljubav tvoju moć. Činiću da blagu uživaš i milu ljepotu pridragu, žuđenu tvu vilu.

MILJENKO

Pođ', u družbi ovi moji svud ti uzdasi bili ognjeni,137 i sama se, jaoh, spomeni da mi u tebi život stoji.

132 prignuti uzbude - bude prignuti 133 vlas - moć 134 za tebe ti se hran' - zbog sebe se ti čuvaj 135 dar cijeni tvoj manje, a veće ugodan - neka dar bude manji, ali ugodniji 136 er kratit neću se hrlo poć - jer se neću sustezati brzo poći 137 u družbi ovi moji svud ti uzdasi bili ognjeni - svuda te pratili ovi moji ognjeni uzdasi

176



Skazan'je šesto

DIVJAK SATIR u haljini od vile priobučen

Tko je taj ko sad rijet neće cijeć uresa draga i mila da ja satir nijesam veće, neg najljepša od svijeh vila. Dubje se ovo, ptice i zvijeri mom ljepotom snebivaju, i gorani i pastijeri i slijede me i gledaju. Od kladenac bistrijeh predam

955

960

965

970

975

980

985

990

138 cić naprava ke me rese, da, ako se gdi ogledam, ma slika me ne zanese. Pristavio sam tuđe kose i opleo u cklo prame i obukô ruho na me kô najljepše vile nose. Put snježana neka 'e meni, vas se izmazah klakom bijelim, a da se obraz moj rumeni, namazah se murvam zrelim. Za ocrljenit usti moje kriješam sam ih oblijepio, i haljinom svijetlom što je kože u meni sve sam skrio.139 Samo branduse i prhala niz čelo inijem vilam vise, a uz glavu s čela ozdala roščići se moji vise. Nu pod kose ako mnozi lasno roge skrit umiju, zašto i ovi moji rozi kosami se ne pokriju? Sa svom moći i kreposti140 uvlačih ih, krih svudire, nu svakako141 pravi i prosti iz prama mi jošte vire. Ali od ljudi i od žena vidjet su oni na môj glavi ko dva dubka usađena zlatnijeh kosa u Dubravi.

138 predam - bojim se 139 i haljinom svijetlom što je / kože u meni sve sam skrio - haljinom sam pokrio svu svoju kožu (da se ne vide satirske dlake) 140 krepost - snaga 141 nu svakako - ali svejedno

177



Tim pohuljen bit nikako142 s tega s' ures moj ne boji: tko je ko ja lijep ovako, svaka stvar mu dobro stoji. U ovoj slavi, u ovoj dici veseo idem na mu sriću, nu i od vile u prilici hrabren junak djelim biću. Ah, da kako satirica, mâ sumnjiva divja lada, može nazret moja lica u prilici u ovoj sada!

995

1000

1005

1010

1015

Skazan'je sedmo

ZAGORKO

O lijepa, o huda ku narav uresi da pokoj od truda srdačcu mom jesi, eto ja izvan svih143 ljepotom smamljen tvom mlijeko psim a ostavih iman'je vukovom. Tim gorki i ljuti ako plač i vaj moj ne može ganuti na milos ures tvoj, gani se, pravo je, veselo i rado nesrećno na moje i pusto daj stado, u gorkom mukan'ju koje te sveđ moli da u smrtnom skončan'ju život moj ne boli. A da ima ljudcki glas, još bi ti izreklo144 moj tužni bitak vas, hud nemir, priko zlo.

Skazan'je osmo STOJNA S SINOM ZAGORKOM I PASTJERIĆI MALI

STOJNA

Ja te ištem i glasim i zovem svudira, a ti se za plasim145 vilami otira.

142 nikako - nekako 143 ja izvan svih - ja više nego itko 144 A da ima ljudcki glas, još bi ti izreklo - odnosi se na stado 145 plasim - silovitim, strašnim

178



Dubrave prik ove od stada ne bježi: najpretlje ovnove vuku ti lupeži. 1020

1025

1030

ZAGORKO

Neka idu ovnovi i ovce najbolje; stadu me ne zovi, ni mi je past od volje.146

STOJNA

Na kî te rasap toj, ludjače, nosi bijes? Od vila ka je toj koja ti uze svijes?

ZAGORKO

U ovemu, znaj, mjestu najljepšu, vil moja, večeras nevjestu na stan ti vodim ja.

STOJNA

Na vrat ćeš ti i ta nevjesta hoditi.147 Kô poče148, mahnita', nemo' se sviditi!149

ZAGORKO

Ja ne mljah150, majko mâ, da ćeš se ti smesti, er ti ću sin doma odmjenu dovesti. Ili ćeš151 ili ne, poda' se razlogu; ovako bez žene ja stati ne mogu.

146 ni mi je past od volje - niti imam volju napasati stado 147 Na vrat ćeš ti i ta nevjesta hoditi - tj. izbacit će ih naglavce iz kuće 148 Kô poče - kako si počeo 149 sviditi - osvijestiti 150 mljah - mnjah, mišljah 151 ćeš - hoćeš

179



STOJNA

Mož derat samohoć za vilam obuću: meni ga neće doć nevjesta u kuću! Ćudi svijeh sadanjih nevjesta vrle152 su: ne misle nego o njih samomu uresu. Vazda su na dvoru

1035

1040

1045

1050

1055

153, a neka stan gine154: zlu mužu a goru svekrvi čâs čine. Šestere, dedele, jeziče i sjaju, i drugo ne žele neg da ih gledaju. Za koris prioni, a vile ne dvori: pusto nam razgoni stado vuk po gori.

ZAGORKO

Stado čuva' i brani od vučje ti sile! Ja ću ures izbrani poć iskat me vile; kad ište svak sebi dobar trg s ljubavi, i meni jes trijebi činit što čine svi.

STOJNA

Ah, Zagorko, s neposluha slidi tvoju ćud zločestu! Ja ću tebi nać očuha prije neg meni ti nevjestu. Nu ako ja danas s me mile dragosti vilami svijem čâs dobijem s liposti? Slika me ne vara, mâ dika n'je pala: malo sam prestara, ali sam pristala. Ovoga od mjesta nu ako najljepša večeras nevjesta uzbudem jošte ja.

PASTJERIĆ PRVI

Ostaj zbogom, majko mila! Od tebe ćemo i mi poći

152 vrle - zle 153 na dvoru - vani 154 gine - propadne

180



za ukrasti kôj od vila sladak nami celov moći. 1060

1065

1070

1075

PASTJERIĆ DRUGI

Za moć izet meda, čela ja ne hajah da me uije, i toj nosim za čas gdi je; mâ Biserka s drugam sjela.

PASTJERIĆ TREĆI

Stoklasu ovu, ku zrelijeh nanizo sam kupjenica, nosim oči veselijeh gdi sja sunce, mâ Danica.

PASTJERIĆ ČETVRTI

Vrapca ovega, kî se vabi s najdaljega155 meni puta, Mioci daću, kôj me ugrabi jučer silom mati iz skuta.

PASTJERIĆ PETI

Šturka u ovoj kajpi od žice, kî po svu noć šturi i poje, donio sam ja za moje male, ko ja, pastirice.

155 kî se vabi s najdaljega - koji je donesen izdaleka

181



STOJNA

Još biste sad i vi, brečadi od sise, po ovoj Dubravi za vilam digli se!

PASTJERIĆI

Nam su drage lijepe vile: iz njedar nam dunje daju, na tance nas vode mile i njegajuć celivaju.

1080

1085

1090

1095

1100

1105

Skazan'je deveto

JELJENKA SATIRICA priobučena u pastira

Ah, plemkinje prike vile, trag vam proklet i namira! Vi mi ste se učinile priobući u pastira, da prije harba ova jaka onoj od vas srce iskine, s ke moj život bez Divjaka čezne i u mraznoj sumnji stine. O Divjače divje ćudi, plemenite t' vile mrze; lele temu tko ih žudi ter ga uzda njih zavrze. Od bojazni ti si njimi, er te zviri svaka scijeni;156 a s roščići ljuvenimi mjesec mladi svud si meni. O mlađahni moj mjeseče, sini ljubi tvojoj, sini! Kuda zađe, gdi uteče, drag pokoju moj jedini? Što ugleda, cića česa vilinja ti 'e slika draga? Bez naprave, bez uresa ljepota je prava naga. Vedru svjetlos nebo odkriva bez odjeće od oblaka,

156 er te zviri svaka scijeni - jer te sve smatraju za zvijer

182



a ljepotom čistom siva157 bez naprave žena svaka. Ali vidim, što njekada bog nam Lero prorokova, promijenila da je sada vilam ures Dubrava ova. Er sad u'edno sve mladice za napravu njih najdražu, kô divjačne satirice, do pupka se gole kažu. Tim da ih slidom slide i žele, nije čudo, divji ljudi:

1110

1115

1120

1125

1130

158 otkrivene prsi bijele tko da gleda, a ne žudi? Nu će ruke sad me159 ove prikijem160 vilam ukazati s golim prsim što 'e mužove gorskijem ženam prigrabljati.

ČINJEN'JE TREĆE

Skazan'je prvo DIVJAK SATIR, JELJENKA SATIRICA I SKUP PASTIRA

DIVJAK

Vas sam pribjen, još me tira kleta sila po ovoj strani. Je li gdi tko da od pastira mene lijepu vil obrani?

PASTIR PRVI

Stigni, sreti, drži, uhvati, ne daj naprijed, ne propusti; udri, udri, da pod bati grdi satir dušu pusti!

157 siva - sja 158 divji ljudi - satiri 159 me - moje 160 prikijem - zlim

183



JELJENKA

A tko je ovo, u haljini tko od vile sad proteče?

1135

1140

1145

1150

1155

161 Ako zlo vam ke ne čini162, nije razlog da zlo steče.163

PASTIR DRUGI

Kô ne čini zlo, ako je gnusni satir grdnih dila smio doć, krijuć slike svoje, među vile kako vila? I da isprid nas bježat ne usta164, budući 'e ončas zaskočio, Dubravci bi lijepoj s usta celov silom ugrabio. Nu čemu će sad besjede? Tec'mo u mjesta za njim svaka, po uvadici da ne ide zlom satiru zloba ovaka.

SATIRICA

I meni ih je slidit sila, da što misle ne učine; zasve opak, ne bih htila moj nevjernik da pogine.

Skazan'je drugo

GORŠTAK SATIR

Niz strane, niz polje, pustijem gorami, Divjače, biž bolje i prida' nogami! Bez smijeha tko pazit sad ludos može tvu,

161 proteče - protrči 162 ke ne čini - koje ne učini 163 da zlo steče - da dobije zlo, tj. da se s njim zlo postupi 164 ne usta - ne uze, ne poče

184



grd satir priobrazit u vil se gizdavu, i ko vil u odjeći sred vila inijeh poć, da nitko, scijeneći, poznat ga neće moć. Nesvijesti velike s uresne htjet sile satirske prilike priobražat u vile! Zaman se čini sve i lijepi i maže: grdoća s naprave grđa se ukaže. Polje se, gora i lug ludosti tvôm čudi: tamaša, smijeh i rug osta ti svijeh ljudi. Nu tako sad pleća vukući pribjena sudi sam čija veća ljepos je vidjena. A još bi ovi dan kako snijeg od lani, da između svijeh jedan pastir te ne brani.

1160

1165

1170

1175

1180

1185

1190

165 Srce te i snaga ovega odrva između tojaga teškijeh i drva. Nu neka on huka, smijat ću ja se i za nj: glumac sam, a Vuka poslô sam po bubanj. Na pir ćemo obadva večeras u selo, da se igra, uživa i stoji veselo!

Skazan'je treće

LJUBDRAG STARAC

Zlo se tiskat bez jakosti tko 'e nekrepka, ko ja, stupa: jedva izvukoh stare kosti, i izkopah se svih iz skupa. Ah, kâ čeljad, mnoštvo koje sabralo se sa svijeh strana: i star i mlad, svak došô je na slavljen'je blaga dana. Sve su vile, svi pastiri s vrstom svakom žena i ljudi, i gorani i satiri dotekli su odasvudi. Ali se je ockvrnila svetkovina plemenita: najljepša je dana vila najgrđemu s tamna mita. Blažen pastir slavni od Ide166 ki zaslijepljen ne bi od zlata

165 Bio bi kao lanjski snijeg (ne bi te više bilo), da te nije obranio jedan pastir. 166 pastir slavni od Ide - Paris, koji je odgojen na planini Ida iznad Troje (danas Kaz Dagh u Turskoj), koja se često spominje u starogrčkim mitovima, i koji je upravo na toj planini dao jabuku s natpisom "najljepšoj" Afroditi, koja mu je obećala Helenu, što je bio povod Trojanskom ratu

185



neg po čistoj pravdi otide da 'e ljeposti ljepos plata. A oni proklet s koga izlaze na dan blag nam plačne kobi, tko liposti lipos vaze, a za zlato da grdobi! Proklet i oni tko najprije za izet zlato, zemlju izdube, kad cić zlata najvrednije običaji se u nas gube! Po zakonu dat se imaše lijepa Dubravka i gizdava, sred Dubrave komu naše u ljepoti 'e prava slava. Miljenko je imô mili steć Dubravku cić lipote, nu se ukloni zakon sili: grd ju pastir zlatom ote. Tim su smeće srca moga da na mjestu ne bi ovomu Tko Grdanu bogatomu smio se oprijet cića toga. Ali mene većma smeta Miljenkova uspomena, komu 'e bila od djeteta

1195

1200

1205

1210

1215

1220

1225

1230

1235

1240

167 još Dubravka narečena. On nju žuđe, i ona njega okom gleda vazdan blazim, i glas danas puka svega vjerenicim zvaše drazim, kad iznenad sa svijeh strana začuh opet gdi svi glase da Dubravka za Grdana bogatoga vjerila se. I Miljenko ču sa mnome tko mu ugrabi vjerenicu, i od muke svenu u licu i zamuknu mramorkome. I od žalosti i od jada tu stat veće nijesam mogô, razmišljajuć na što sada zločestvo nas vodi mnogo, da na blag dan od slobode jes tko zlatu još robuje, i da sila s prike zgode nad zakonim gospoduje. Nu tko tužan ovo izhodi?

167 od djeteta - još kao dijete

186



Po prilici168 Miljenko je: za dubje ću skrit se odi, za čut ke su misli svoje169.

Skazan'je četvrto

MILJENKO sam

Najljepša se vila daje najgrđemu u prilici! Ke ufan'je veće ostaje nami, o verni ljubovnici? Ljubav, vjera, služba, lipos i običaji i zakoni, sve bi zaman: jaču kripos

1245

1250

1255

1260

1265

1270

1275

170 grda u zlatu nemam doni. Da li, oh jaoh, za Grdana, najgrđega od pastijera, mâ Dubravka segaj dana najljepša se vila vijera? Mâ Dubravka? Kako moja, ako 'e druzijem dana sade, da moj život, kî 'u dostoja, ko prisječen dub, jaoh, pade? Krotku ovčicu, mirnu i blagu vuk u gore strašni uvuče, i n'je toga smijen'je i snagu tko bi ukazô; jaoh, svi muče! Ja ću gledat na me oči?... Neću! Ne, ne, razlog nije da tî ga oblak sred istoči svijetlo sunce me prikrije. Da što čekam, što li pazim? Razdijeljen sam s dragom vilom. Što grdobu ne porazim kâ mi život grabi silom? Pr'je smrknutja dana ovoga dni imaju bit satreni ili moji, ili onoga tko moj život grabi meni.

168 Po prilici - po izgledu 169 svoje - njegove 170 kripos - snagu

187



Skazan'je peto DIVJAK SATIR I JELJENKA SATIRICA

DIVJAK

Pastiru, hvala ti, ubjen bih ja bio, na pomoć da mi ti ne budeš prispio. Kaži mi tve ime, da mi te ne zabit;171 er ću ti sve vrime životom držan172 bit, zasve da ističe

1280

1285

1290

173 oku se mom sade da imaš naličje174 od divje me lade.

JELJENKA

Ako imaš, kô reče, domaću tvu drugu175, kud stupaj tvoj teče za vilam po lugu?

DIVJAK

Ćudina opaka i njeka pusta bijes uzrok su da svaka vila mi nosi svijes.

JELJENKA

Za čudo ne scijenim, bez svijesti čim hodiš, da tako s pribjenim kostim se nahodiš. Napravlja' se176 i resi i čini sve što hoć', da177 satir ti nijesi koji se skrit nije moć. Vrzi tja cić tega neslične178 odjeće: satira divjega pitoma vil neće; k ljubi se povrati, od ke se odijeli,

171 ne zabit - ne zaboravit 172 držan - dužan 173 ističe - čini 174 da imaš naličje od divje me lade - da nalikuješ mojoj divljoj dragoj 175

Napravlja' se - napravljaj se, tj. dotjeruj se domaću tvu drugu - suprugu, ženu

176

da - jer 177

neslične - neprikladne 178

188



koja te gledati u slici tvôj želi. Ohaj se od vila, ke ti su s prikora: ljubovca tva mila vapi te iz gora, i još čut neć' ti glas ni poznat lipote, a ona bi danas koja te smrti ote.

1295

1300

1305

1310

1315

DIVJAK

Ah, gdi 'e, da ju slidim, ljubi ma večeras? Ja ovdi ne vidim druzijeh izvan nas. Na obranu moju bi, pastiru, ti jedan: samomu ja tebi držan sam ovi dan.

JELJENKA

Da, da sad izide t' tva ljubi, bi li ti htio samu nju slidjet, vile ine pustiti?

DIVJAK

Vile odsad, pače sjen mrzeća 'e meni njih: sramotan ja i bjen danaska s vila179 bih. Ah, Lero Lerjane, veliki bože naš, priko ove kad strane s vilam mene ugledaš, na vrat me niz strmu liticu obori, zajaz' mnom u grmu vučji glad najgori! Ah, da sad ljubi ma izide odkuda, ona bi bil' sama sva moja razbluda. Pastiru, kaž' mi tim jeda ju gdi vidi, da hrlo priletim sred klisura i hridi.

JELJENKA

N'je dalek, ovdi je ljubovca sad tvoja: ruho ovo, ke krije tebi nju, mećem180 ja.

179

mećem - odbacujem, skidam s vila - zbog vila

180

189



DIVJAK

Što sad oči moje paze? Jeljenka ovo mâ je vila ka, da mene ne poraze, pastijerom me obranila? A ja zdiram, a ne svlačim, neprilične ove odjeće, i vile i njih ruha tlačim, tebi samoj vjeran veće. Nadaleče, nadaleče, Podbrgatke vile prike, teško i lele temu uvike tko u brijeme

1320

1325

1330

1335

1340

1345

181 od vas ne uteče! Ah, za druzih kô ću moći182 igda ostavit tu lipotu, gdi samom sam tvom pomoći, moj životu, u životu? Ti me peci, ti me vari i na volju tvoju kuha': napravom me ne privari n'jedna vila lijepa ruha. Da se u dušu njeke stave vratit tuđe, što ih slavi,183 ostale bi bez naprave kako suh panj u dubravi. Nu hod'mo i mi gdi svi hode od najljepšijeh čuti vjeru, na dan ovi od slobode zahvaliti bogu Leru, kad nas oba svom kriposti vlas njegova 'e slobodila, tebe od moje nevjernosti, a od pricijeh mene vila.

181

za druzih kô ću moći - zbog drugih kako ću moći u brijeme - na vrijeme

182

Da se u dušu njeke stave / vratit tuđe što ih slavi - da se neke po duši sjete vratiti tuđe što ih čini lijepima

183

190



Skazan'je šesto BRŠTANKO, LJUBDRAG I GLASNIK

BRŠTANKO

Ter viđe ti sada, Miljenko gdi teče, ili inim da smrt da, ili on da je steče? Teške su pogube odsvud ga pritisle; nu mali, kî ljube, što ima doć, misle.

1350

1355

1360

1365

1370

184 N'je slike zaisto grdoba grdobi,185 ma zlato ono isto kijem lijepu vil dobi imaće moć i vlas toliko veliku za podat večeras Miljenku smrt priku.

LJUBDRAG

Razbiram i ja to svaki čas u meni, da moć tu ima zlato, ostajem smeteni. Ah, prikor u dugu tamnilu neznan'ja cić zlata drug drugu ko rob se da klan'ja! Biće od svijeh suđeno, ako se odredi da Miljenko općeno veličanstvo uvrijedi.186 Svačija tim ruka bit mu će na poraz: na smrt ga će od puka osudit svega glas. Tim njegovu smrt istinu sa mnom odsad plači i cvili, misleć kako pastir mili cić grdobe zlatne izginu. O Miljenko, vjerenikom čim večeras svak te pazi, jaoh, s neharnom zgodom prikom nemila te smrt porazi!

GLASNIK

Tko ovo sada nepravedno s Miljenkove smrti cvijeli,

184

N'je slike zaisto grdoba grdobi - nejasan stih: grdoba grdobi nije slična

nu mali, kî ljube, što ima doć, misle - no malo onih koji su zaljubljeni razmišlja o onome što ima doći (o posljedicama) 185

Biće od svijeh suđeno, ako se odredi / da Miljenko općeno veličanstvo uvrijedi - svi će ga osuditi ako se utvrdi da je Miljenko uvrijedio veličanstvo (valjda suce ili vlast)

186

191



kad vaskolik puk se ujedno š njim raduje i veseli?

1375

1380

1385

1390

1395

LJUBDRAG

Što spovijedaš, o Radmile, pravi je uzrok nami od cvila: najgrđemu s prike sile najljepša je dana vila. I Miljenko cića toga, kî Dubravku sam187 dostoji ko najljepši mjesta ovoga, ako n'je umro, za umrijet stoji.

GLASNIK

Kî plač, kâ smrt? Miljenko je zdrav, živ, veseo, čestit svime: smirio je želje svoje, Dubravka je lijepa š njime. Vjerenik je on izbrani na ovi blag dan u Dubravi: vile, pastiri i gorani, svak ga slidi, svak ga slavi.

BRŠTANKO

On vjerenik Dubravčin je ka se vjeri za Grdana? Čut nam čini188, kî način je bio toj zgodi segaj dana.

187

Čut nam čini - daj nam čuti, reci nam sam - jedini

188

192



GLASNIK

Od pastira družbe naše do najmanjijeh pastirica vjerenik se Grdan zvaše a Dubravka vjerenica. I redovnik bješe tima u Lerovu crkvu

1400

1405

1410

1415

1420

1425

1430

1435

189 uljezô, da bi od vjere među njima vijeku vječni vez zavezô. Svetilište190 on najprije po običaji davnjoj čini: "Hoja, Lero, Dolerije!" vapijaše vas puk ini. Jaganjčić se bez biljega u žeravi živoj spraži i, što rađa zemlja, od svega prikaza se plod najdraži. Ali na ognju plam potamni, pod nami se tle ustrese, crkva od groma bukom zamni, a stup Lerov191 znojaše se. Na ovo čudo vas puk stoja ko zapanjen, ter ne prista192 Dolerija, Lero i Hoja zvat na pomoć segaj mista. Nu što imena od tih veće bogova se od nas zvahu, trešnje193, buke i od smeće huđa zlamen'ja izhođahu. Nu čim svač'ja lica blide i svak treptit ne pristaje, eto Miljenko u crkvu ide, izvan sebe ko vas da je. Na došastje Miljenkovo prista trešnja, gromnja umuknu, prosvjetljen'je oganj novo uze i u čis plamen buknu. Bog razvedri Lero sliku i, da vidi mladi i stari, nje lijepu ljubovniku u obraz jedan zrak udari. Svak to uze za zlamen'je da vlas višnja to učini,

189

Svetilište - žrtvu crkvu - hram

190

stup Lerov - Lerov kip 191

ne prista - ne presta 192

trešnje - potresi 193

193



da Miljenko sadružen je lijepoj Dubravci, a ne ini. Tim vaskolik puk se uzbuni i zavapi u sve glase da se volja božja ispuni, dočim lijepu lijepa dâ se. Iz ruka se tako ote Grdanovijeh lijepa vila i dâ komu cić lipote nje pristoji ljepos mila. Tim Miljenko sad, veseliji i čestitiji neg ikada, lipos dragu ku sveđ želi, kad manje ufa

1440

1445

1450

1455

1460

1465

194, steče sada.

LJUBDRAG

Poznam i to, rijet je trijebi, vrh vladanja svijeh na svitu da vladalac višnji s nebi ima pomnju posobitu. Da se on danas ne nadkloni vrh Dubrave ove naše, po tle iđahu svi zakoni, sloboda se satiraše.

GLASNIK

Ali eto gdi skače k nam kolo satira: poznat je kuhače i glumce od pira. Na gozbe sve naše oni su sveđ zvani, er bez njih tamaše ni smijeha nigdi nî. Nu veće svatovi kupe se na pospjeh: u svadbu ho'te i vi! Sve što znah, sve vam rijeh. Brštanko, tebe sam prvijencom195 došô zvat, a Ljubdrag nad svim nam obran je stari svat.

194

prvijencom - za kuma kad manje ufa - kad se najmanje nadao

195

194



Skazan'je sedmo GORŠTAK, VUK DIVJAK, SATIRI, JELJENKA SATIRICA I SKUP PASTIRA

GORŠTAK

Zapekle se od družine pečenice bijehu sočne, a to da se bolje pine

1470

1475

1480

1485

1490

1495

196, kad obilna gozba počne. Da kad kuša slad mila se od jestojske i od pitja, svačije srce razigra se ćuteć miris draži od cvitja. Da zažare i obesele i lica se i pogledi, i da u smijehu slađe vele i u radosti svak besjedi. Da razlike igre igraju i skladne se poju pjesni, mladi i stari uživaju siti, pjani i obijesni.

SKUP

Igra' kolo, skoč'mo bolje svak se kaži dobre volje! Na pir, na pir hod' svak hrlo, spravi trbuh, čisti grlo, da se ije, da se pije, Hoja, Lero, Dolerije!

GORŠTAK

Žarka kaplja dobra vina nebeska je mana istina197, sred ljuvena slatka piva češće griska' i celiva'. Na pir, na pir, da se ije, Hoja, Lero, Dolerije!

196

istina - istinska, prava pine - pijucne, popije

197

195



VUK

Kapun pečen svijetla lica i ljuvena jarebica, ko najljepše segaj mjesta zet nami su i nevjesta. Na pir, na pir, da se ije, Hoja, Lero, Dolerije!

1500

1505

1510

1515

GORŠTAK

Ah, što slađe može biti nego jesti sveđ i piti: zdravje, snaga, život, bitje jeden'je je nami i pitje. Da se ije, da se pije, Hoja, Lero, Dolerije!

DIVJAK

Sve je spravno, sve gotovo u čas dobar vesel'je ovo: glumče, bubnju, udri! Gdje ste? Evo zeta i nevjeste! Da se uživa, igra i smije, Hoja, Lero, Dolerije!

Skazan'je osmo MILJENKO, DUBRAVKA, REDOVNIK, SKUP PASTIRA I VILA

SKUP

Hod', od pira bože, hodi, igre mile s nami vodi, združi, sjedini pod pjesni medene ove ljuvene.

196



REDOVNIK

1520

1525

1530

1535

1540

Vjerenici obrani dostojno nad sve ine kroz ures izbrani ljepote istine, na ugodan, na skladan vez slatki od vire, sloboda na blag dan čim skupi pastire, nebo vam odzgori vjeru ovu svjedoči i vrh vas otvori od zvijezda sto oči, skladno svi jezici sred ove Dubrave da u časti i dici hvale vas i slave.

MILJENKO

Evo uza me moga dobra, evo uza me moga blaga, evo lijepa, evo draga, ku moj život služit obra.

DUBRAVKA

O prislatko, o jedino drago ufan'je, željno meni! O uresu moj ljuveni, noći moje sunce istino!

SKUP


MILJENKO

Eto dođe željno vrijeme, lijepi raju duše moje,

197



da snijeg puti rajske tvoje grlim rukam ognjenijeme.

DUBRAVKA

1545

1550

1555

1560

Ja sam ona ke lipotu verno ljubi, dvorno slavi, o gizdava mâ ljubavi, o jedini moj životu!

SKUP


MILJENKO

Oba smo u cvit od mladosti: hod'mo na što srca žude, na ljuvene na razblude, na celove, na radosti!

DUBRAVKA

Daj, da veće hodi k meni, na medene igre hrli: ah, celivaj, miluj, grli, drag pokoju moj ljubljeni!

198



MILJENKO

Čim raskoše tve razbira, zameta se srce u lasti.

DUBRAVKA

U tvojoj sam, dušo, vlasti: uzmi što hoć' bez ozira. 1565

1570

1575

1580

SKUP


Skazan'je deveto REDOVNIK IZ CRKVE S INIJEM PASTIRI

REDOVNIK

Pastiri, pokli svi i riječima i djeli198 sva smo veće u crkvi činjen'ja dospjeli199, još vršit trijebi je, da se blag dan resi, što činit ostaje pod vedrijem nebesi. Iz svijeh tijem usti u skladu jedan glas ovako izusti i klikni večeras: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti".

198

dospjeli - dovršili djeli - djelima

199

199



SKUP

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô...

REDOVNIK

Svak redom dar ovdi kî ima najdraži sad našoj slobodi čestitoj prikaži. O svijetla božice, eto i ja na tvu čâs najprvi sej ptice puštavam večeras, da, kô

1585

1590

1595

1600

200 one steru krila sad slobodne svud po nebi, i sloboda prostre mila sej Dubrave glas po tebi.

SKUP


MILJENKO

Milosna, jedina božice svijeh strana, tebi u dar maslina od mene 'e podana, da, kô u miru uz vil moju željen'je se me ispuni, tako vlas tvâ da u pokoju čestitijem nas vijencom kruni.201

200

Prvi stihovi Jeđupke: Višnji gospod, gospodične, čestitijem vas vencem kruni, i želin'je vaše izpuni, er ste suncu sve prilične.

kô - kako 201

200



SKUP


DUBRAVKA

Ovi cvit rumene i lijepe ružice primi sad od mene, o lijepa božice, da, kô ona cvijetju ostalom sadružena ures dava, tako slavom tvôm i hvalom da 'e hvaljena i mâ slava.

1605

1610

1615

SKUP


ZAGORKO

Slobodo ugodna, uzdahe, plač i vaj od mene slobodna na tvu čas primit haj, da, kô se oni sad od mene zajedno s rikom202 suza dile, da se odijele i spomene od me prike tako vile.

SKUP

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je do...

rikom - rijekom 202

201



DIVJAK

Slobodo, odveće ugodna svakomu, primi ove odjeće vilinje za čas mu, da, kô š njima sve ludosti i taštine zdrijeh i skinuh, tako da opet s tvôm kriposti vik

1620

1625

1630

1635

203 ne svežem što prikinuh.

SKUP


JELJENKA

Slobodo, pogleda' na mene odizgar, i ovi kus meda htjej primit za drag dar, da, kô sladak bez primjese med je sobom po naravi, nad svijem ke se tuđijem rese tako i ljepos da mâ slavi.

SKUP


VUK

Slobodo jedina, na tvu čâs sasma rad čašu ovu ja vina naslužih punu sad: čini, kô si ti utjeha Dubravi ovoj na sem sviti204,

203 vik - nikad 204 na sem sviti - na ovom svijetu

202



da i čašica ova od smijeha meni je ures vjekoviti. 1640

1645

1650

1655

SKUP


GORŠTAK

Slobodo, za malu tvoju čâs ne primi ovu mu sviralu skladnu ovdi nad svimi: neka uvik svi pastiri i sve vile prigizdave tance vode gdi ona sviri u dan ovi sred Dubrave.

SKUP


PASTJERIĆ 1

Slobodo, i ovi košičić pun kriješa među inijem darovi od mene izmiješa', a to, er ću ja ufati da mi od tebe pomoć doć će i da mi ćeš opet brati, dokle uzrastem, s dubja voće.

PASTJERIĆ 2

Sira ovo što mati ručku mi jutros da, slobodo, podati tebi ću ja sada,

203



a to, i ja unaprijeda neka budem tvojom vlasti sira, masla, mlijeka i meda slobodnije majci krasti.

1660

1665

1670

1675

1680

1685

1690

SKUP


REDOVNIK

Sad, nebo, usliši, usliš'te, bogovi, što u glas najviši na dan vas molju ovi, i ti, kâ iz ruka svih primi darove proz ma usta od puka svega čuj molbe ove: Eto vile prigizdave zlatne prame cvijetkom rese, a goranin divji izljeze s vijencem bornim205 oko glave. Eto pastijer sred livada pod svirôku pjeva svoju; eto u miru i pokoju dva najljepša ljubav sklada. Dubrava ova slavna svudi opet zelen svu 'e primila; opeta se razgojila u pokoju kî svak žudi. Bez oblaka u vedrini vrhu nje se nebo kaže, tihi vjetric u njoj draže dzorne hlatke čuti čini. Skladni puci, mirna sela, travna polja, doba ugodna, pune njive, dubja plodna, rojne čele, stada cijela. Tim pospješno, moji mili kî resite ove strane, u slobodi slatkoj stane čim ste u miru obljubili, u jedinstvu, u ljubavi neka draži dan izlazi,

205 bornim - od bora

204



1695

1700

ovdi našim skladnim glasi sloboda se draga slavi!

SKUP

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!

205


Ivan Gundulić: Drame — Rječnik

RJEČNIK

ali - ili aliti - iliti Amfitrita - - jedna od najljepših morskih boginja - nimfi, kći morskoga boga Nereja i njegove žene Doride, žena Neptunova (Posejdonova) i njegova suvladarica u podmorju Apolo (tal. Apollo) - Apolon, starogrčki i starorimski bog sunca, pjesništva i glazbe Aretuza rijeka - Aretusa, šumska nimfa, miljenica i pratiteljica božice Artemide (Dijane), kasnije nimfa vrela Aretusa kod Sirakuze na Siciliji Atlant - Atlas, mitološki div koji na plećima nosi svijet Bako - Bakho, Dioniz, bog vina i veselja; sin Semele i Jupitera (Zeusa). Semela je kći Kadma i Harmonije, tebanskog kralja i kraljice. Ljubomorna Hera (Junona) nagovorila je Semelu da zatraži od Zeusa da joj se pokaže u svom božanskom veličanstvu i pritom su je spalile i u pepeo pretvorile njegove munje. Zeus je spasio nerođenog Bakha iz pepela i nosio ga u svojoj utrobi do poroda. bat - batina biglisati - pjevati bijes - obijest bio - bijeli bioci - bjelanjci (od jaja) bitje - stanje; biće bjaka - bjelilo blazniti - milovati bo - jer bojnik - ratnik, vojnik boles(t) - bol; bolest boljezan - bol, bolest brače - vok. od bratac; kao uzrečica koristi se i za ženske osobe brandusa (tal.) - pramen; trak brečad - paščad brijeme - vrijeme brime - vrijeme brštan - bršljan

bržek - brže buklija (novogrč.) - čutura, vrč, pehar bus, busak - grm captjeti - cvjetati celov - cjelov, poljubac cić, cića, cijeć, cijeća - zbog, radi cklo - staklo ckljati se - stakliti se ckniti - kasniti, oklijevati cknjen'je - kašnjenje ctiti - cvjetati čâs - čast Čerere (prema tal.) - Cerera, starorimska božica zemlje i zemljoradnje (grč. Demetra) čersa (lat. cerussa) - bjelilo, pomada čes (gen. česti) - kob, sudbina, udes česa - čega čijem, čim - pošto, dok, kada činjen'je - čin (u drami); djelo čis - čist čitati - častiti; poštivati čtiti - štovati čuti - osjetiti, osjećati (pored običnog značenja); čuti se - osjećati se ćudina - ćud da - ali, nego; da da' - daj daj - bar dake - dakle daleče - daleko danu - ali daž - dažd, kiša dedeliti - blebetati di - gdje Dijana - starorimska božica lova i Mjeseca (grč. Artemida) dijeliti se - rastati se, odlaziti dijeljen'je - rastanak, odlazak diklica - djevojka dilo - djelo dme - puše (od gl. dumati)

206



dobit - pobjeda dobitan - pobjednički, koji pobjeđuje dobitje - pobjeda dobiti (prez. dobudem) - pobijediti dobitnik - pobjednik Dolerija - v. Hoja domaća - supruga, žena dospjeti - završiti dresel - žalostan, tužan drijevo - brod, lađa družiti (se) - združiti (se), povezati, spojiti držan - dužan dubje - hrastovi; stabla, šuma dubrava - šuma dvaš - dvaput dvoran - uslužan dzora - zora er, ere - jer Erkulo (prema tal.) - Herkul (grč. Heraklo), junak antičkih mitova furije - Erinije, Srde, boginje osvete (Tizifona, Alekto i Megera) glunac, glumac - zabavljač, svirač; glumac godište - godina goj - izobilje; spokoj, mir, uživanje, radost goran - stanovnik gore, pastir grabša - grabež Grečija - Grčka grem, greš, gre - v. gresti gresti (prez. grem) - ići groznik - grozd hajati - mariti harba (tur.) - koplje, helebarda hitros(t) - lukavstvo, vještina hlepiti, hlipiti - željeti, čeznuti, težiti hoć' - hoćeš Hoja, Lero, Dolerije - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, često se spominju u narodnom pjesništvu u zakletvama, zazivima i sl. hrabrenstvo - hrabrost hrlo - brzo htjej - imperativ od gl. htjeti, ushtjedni ijed - otrov

ikada - (uz negaciju) - nikada iman'je - blago, stoka (pored običnog značenja) Imeneo (prema tal.) - Himenej, starogrčki bog braka istin - istinit, pravi istino - istinito istoč - istok ištom - tek iti - ići izbran - odabran, izabran izeti - uzeti; izvaditi, izvući; izeti se - osloboditi se iziti - izići izješa - izjelica Izmen - rijeka kod Tebe iždenuti (prez. iždenu) - otjerati; utažiti jad - otrov (pored danas uobičajenog značenja) jadati - trovati, otrovati jalovica - mlada krava što još nije bila steona jeda - eda, da li, zar jedzero - jezero jej - sova, jejina jes - jest jestojska - hrana jijed - jed, otrov Jove (prema lat. genitivu Jovis i tal. Giove) - Jupiter, vrhovni starorimski bog (grč. Zeus) Junona - glavna starorimska boginja, sestra i žena Jupiterova (grč. Hera) jur - već kâ - koja kajpa (lat.) - krletka, kavez, koš kako - kao kami - kamen Kandija - stariji (talijanski) naziv za otok Kretu, prema gradu istog imena kapun (tal. cappone) - kopun, uškopljeni pijetao kar - karanje, kazna; svađa Karont - Haron, u grč. mitologiji lađar koji duše pokojnika prevozi u podzemni svijet preko rijeke Stiksa kartati (tal.) - mazati, žbukati kî - koji kigodi - kojigod

207



kijem - kim klačiti (lat.) - bijeliti, krečiti, žbukati (usp. klak) kladenac - izvor; zdenac, bunar klak (lat.) - bjelilo, vapno, žbuka klikovati - zvati, pozivati, dozivati kô - kal, blato kô - koje; kako, ako, kad, pošto kobiti - slutiti, zazivati (zlo, zlu kob) koli - koliko kolikrat - koliko puta kolovrat - vrtlog, vir kon - kod koruna - kruna kos - kost kraj - obala (pored drugih značenja) kram - hram krepos - snaga, moć; vrlina, krepost kriješa - trešnja kripos - snaga, moć; vrlina, krepost kroz (što) - zbog (čega) ktiti - htjeti kuf - labud kuhač - kuhar kuk - hrid, litica kukuljava - vrsta ptice ševe kupjenica - dem. od kupjena, kupina kus - komad, zalogaj lačan - gladan lada - žena, supruga lasno - lako las(t) - uživanje laziti - šuljati se, puzati Lero - v. Hoja lipos - ljepota lir (grč.) - ljiljan lis - list lito - ljeto; godina ljepos - ljepota Ljubav - bog ljubavi, Amor, Eros ljubi - draga; žena, supruga ljubovnik - onaj koji ljubi; ljubavnik; zaručnik; muž, suprug ljut - hridina, litica ljuven - ljubavni ljuvezan - ljubav

ma - ali mâ - moja mani - uzalud Marte (prema tal.) - Mars, starorimski bog rata (grč. Ares) mast - boja mastiti - bojati me - moje Medžera - Megera, jedna od triju furija (v.) Merkurio - Merkur, rimski bog krasnorječivosti, trgovine, putova, glasnik bogova (grč. Hermes) mira - mjera; bez mire - neizmjeran mir (od lat. murus) - zid; miri - zidine mita - mito, nagrada mješnica - mijeh s dvije svirale moguć - moćan môj - mojoj môm - mojom mu - moju mučati - šutjeti muče - šutke mučno - teško, naporno muka (tal.) - brašno murva - dud nadvor - van nahoditi se - nalaziti se najpokonji - posljednji najpretlji - najdeblji naponase - posebno, napose naprava - ukras napravljati se - dotjerivati se napuno - potpuno narečen - obećan naripiti - nahrupiti, navaliti naročan - nejasno značenje (možda naročit) naviditi - zavidjeti nečis - nečist neć' - nećeš nedobitan - nepobjediv neharan - nezahvalan neharnik - nezahvalnik, objesnik nepokoj - nemir nepomstvo - nebriga nepristav - neprestano, bez prestanka Neptun - starorimski bog mora (grč. Posejdon) nescijena - nepoštivanje; nečasnost, sramota

208



nesličan - neprikladan, nepriličan nesvijes - ludost neumrli - besmrtni nî - nije nitkore - nitko nut - evo nje - njih; njezin obeseliti - razveseliti obitati - obećati oblas (gen. oblasti) - vlast obran - odabran, izabran obrati - izabrati, odabrati obratiti - okrenuti; prevrnuti, baciti; obratiti se - pretvoriti se obstrijeti se - ograditi se oći (prez. ođem) - ostaviti odhoditi - odlaziti odi - ovdje odijeliti se, odiliti se - rastati se odjeljen'je - rastanak odzgori - odozgo ođi - ostavi (v. oći) ohajati se - ostaviti se, okaniti se ohoditi - ostaviti omraza - mržnja ončas - odmah općen - zajednički, opći; uobičajen općiti - običavati oprhao - opaljen, osušen Orfeo - Orfej, mitski pjevač iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvijeri da ga slušaju; kada je njegova žena Euridika umrla od zmijinog ugriza, Orfej ju je pokušao izbaviti iz podzemnog svijeta, ali je prekršio uvjet da se neće osvrtati da je vidi prije nego što izađe na površinu osnovati - naviti pređu (kod tkanja) otar - oltar, žrtvenik ovdira - ovdje ovo - evo ozir - obzir paček - pače, dapače paka - pak Palade - Palada, pridjevak božice Atene, kao jake i hitre djevice Pan - antički bog šuma, pokrovitelj stada i

pastira Parnaz - Parnas, planina u Grčkoj na kojoj je stanovao bog Apolon s Muzama pasti se - napasati paziti - opaziti, vidjeti pečôna - pečalna, tužna, žalosna pedepsati (lat.) - kazniti pengati (lat.) - slikati, bojati, kititi pića - hrana pitati - tražiti pitje - piće pivo - piće pizanski - pridjev prema gradu Pisa u Elidi na Peloponezu plah - silovit, strašan plâkati - oplakivati plav - brod plijeno - plijen Pluton - starorimski bog podzemnog svijeta (grč. Had) pljeziti - puziti, plaziti; penjati se podspješati - pospješivati, poticati poguba - pogibelj, opasnost pohuljen - poharan, pogrđen pojati - pjevati pokli - pošto pokoj - mir pokojan - miran pôma - palma pomiljati - pomaljati se, pojavljivati se pomnja - pažnja, briga poplijetati - oplitati poprav - uistinu pospjeh - brzina, žurba; na pospjeh - brzo, žurno potežati se - smucati se potište - potisne pozor - pogled poždrstvo - proždrljivost pražiti - pržiti predati - bojati se prem - upravo, baš prežiti - vrebati prhala - vrpce prî - prije pribjen - prebijen pridobiti (prez. pridobudem) - pobijediti prignutje - naklonost prijazan - ljubaznost, prijateljstvo, ljubav

209



priklon - ponizan priklonstvo - poniznost prilika - lik, slika, izgled; biti prilika - biti nalik, biti sličan primalitje - proljeće primoći - pobijediti; privući pripaden - preplašen pripas - strah, prepast prirok - prigovor, pokuda privar - prijevara, obmana procavtiti - procvjetati proć - protiv proz - kroz Prozerpina - kći Jupitera i Cerere (Zeusa i Demetre), čuvena po svojoj ljepoti pržina - pijesak put - tijelo puziv - kolebljiv Radamant - mitološki kretski kralj i zakonodavac, jedan od sudaca u podzemnom svijetu (pored Eaka i Minosa) raspinati - razapeti rasti - čim ne raste (more) - dok nije uzburkano, dok je mirno razbluda - nježnost, maženje; uživanje, naslada razdijeljen - odvojen razdion - odijeljen, razdijeljen razgojiti - razdebljati, razjačati, uvećati razgovor - utjeha, nada; radost, zabava (pored drugih značenja) razlik - različit razlog - razum, razbor; razlog; pravo razložiti - umovati, razlozima dokazivati rijeti - reći rijez - obrezivanje (loze) riti - reći rud - kovrčav rudež - kovrča rug - ruglo rvati - oboriti, rušiti sabljude - v. sabljusti sabljusti (prez. sabljudem) - sačuvati, zaštititi, obraniti samiriti - smiriti samohoć - samovoljan Saturn - starorimski bog vremena i plodnosti

(grč. Kronos); otac Jupiterov, Neptunov, Plutonov, Junonin i Cererin saviše - suviše scijeniti - misliti, smatrati, držati segaj - ovoga, toga sej - ove, te shoditi - izlaziti, ishoditi shraniti - sačuvati sičijati (prez. sičijem) - izjedati, sušiti sîti - sići sivati - sijevati, sjajiti sjever - sjeverni vjetar skazan'je - prizor (u drami) skrovno - kradom, potajice skup - škrt, lakom slavic - slavuj smeća - smutnja, nemir smetati - unositi nemir smeten - smućen, nemiran smiljen'je - milost smućati - zamućivati; uznemirivati spila - spilja spomena - uspomena spovijedati - pripovijedati, pričati sprava - pothvat; dogovor, govor, priča; priprava, priprema; ures, ukras, oprema spravan - spreman spravljati (se) - spremati (se) spražiti - spržiti srtiti - nasrtati staglić - češljugar staniti se - nastaniti se stanovit - čvrst, stalan stan'je - stan, boravište stati se - sastati se; združiti se stavan - stalan, postojan, siguran staviti se - sjetiti se; vidjeti, zapaziti, primijetiti stavljati se - zapažati, vidjeti; misliti stinuti se - slediti se stoklasa - ječam; vrsta trave, žuk stokrat - sto puta strana - kraj, zemlja, država strašiv - strašan stravljen - začaran, očaran struka - vrsta; rod, pleme stučiti se - spojiti se, sastaviti se stup - korak, hod stupaj - korak

210



suproć - nasuprot; prema sveđ - uvijek, neprestano, stalno svetilište - žrtva sviditi se - osvijestiti se, doći k sebi svijem, svijeme - sasvim svijetiti - svijetliti svîm, svime - sasvim svititi - svijetliti svjet - savjet svjetlji - svjetliji svjetnik - savjetnik svudira, svudire - svugdje šesteriti - brbljati ševar - trska šibika - prut, šiba; palica, žezlo šoja - sova, ćuk tač - tako tamaša (tal.) - šala, podsmjeh, poruga tanačac - ples taš(t) - tašt, isprazan; uzaludan; bezvrijedan, ništavan teći - trčati teg - rad, obrađivanje zemlje tej - te težati - obrađivati zemlju težiti - raditi, obrađivati zemlju tî - taj tijek - trk tijem - tim; stoga, zato tim - tim; stoga, zato tiriti - tjerati, vršiti Tizifone - Tizifona, jedna od triju furija (v.) tlačiti - gaziti toli - toliko tom - potom, tada trajati - trošiti, tratiti; provoditi, živjeti trator - tratinčica, krasuljak traviti - očarati, opčiniti trenutje - treptaj treskovi - gromovi trg - trgovina triba - potreba; triba je - potrebno je, treba trijebi je - potrebno je trst - trstika; štap trud - muka, napor tući se - potucati se, lutati tva - tvoja

tve - tvoje tvu - tvoju udilje - dalje; smjesta, odmah udov - onaj koji je obudovio, sam; jadan, nevoljan ujedno - zajedno umiljen - ponizan umrli - smrtni ureda, urede - odmah, brzo uredba - zapovijed, zakon ures - ukras ušto - dok utješati - utješiti, tješiti uvadica - navada, običaj uziti - uzići, popeti se uzlotriti se - izopačiti se, postati lotar (lupež) uzmnažati - umnažati, povećavati, pojačavati uzmnožan - moćan, silan; častan, ugledan uzmnožnost - moć vaj - jad, nesreća; uzvik: jao! vapiti - dozivati, zazivati upomoć variti - kuhati vas - sav vazdakrat - uvijek vazeti - uzeti veće - više većkrat - više puta vedaš - star Venere - Venera, starorimska božica ljubavi (grč. Afrodita) veska (tal. vischio) - ljepilo za ptice; zamka viđ - vidi vijek, vijeku - uvijek; uz negaciju: nikad vik, viku - uvijek; uz negaciju: nikad vil - vila, draga vir - izvor vjerati se - vjeriti se, zaručiti se vlas - vlast; moć vrći - baciti vrh, vrhu - nad, iznad, povrh, ponad vriježiti - krijepiti, učvršćivati vrl, vrli - zao vrlovit - zao vrz', vrzi - baci, odbaci (v. vrći) vuo - vol

211



zabit - zaborav zabiti - zaboraviti zabušiti - zaglušiti začinati - pjevati zaći - zalutati zahod - labirint, mjesto na kojem se lako može zaći (v.) zaklad - zalog zaman - uzalud zameran - primjetan, veliki; lijep, naočit, vrijedan, sjajan, izvrstan zameten - odbačen, prezren zamjeriti, zamiriti - opaziti, primijetiti, vidjeti zamnjen'je - odjekivanje, razlijeganje zapaziti se - zagledati se zastati - susresti zasve - premda, iako zašto - jer zatjecati se - natjecati se zatravljen - zaljubljen, opčaran; začaran

zaupiti - zavapiti; zazvati zautra - sutra zavijevan'je - zavijanje zavrći (prez. zavrzem) - odbaciti zavrze - v. zavrći zdirati - razdirati, trgati zenuti - prolistati, klijati, zelenjeti se zgora, zgore - odozgo zlamen'je - znak zled - ozljeda; zlo, nevolja zločestvo - zloća zrak - zraka; pogled zučati - zvučati, svirati žao - žal, plaža žlje - zlo žô - žal, plaža žuber - pjev (ptica) žuberiti - pjevati (o pticama)

212


Documents

Ivan Gundulic - Drame